Odrasli
Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji imaju jedan ili više faktora rizika, poput kongestivne insuficijencije srca, hipertenzije, starosti ≥ 75 godina, šećerne bolesti, pretrpljenog moždanog udara ili tranzitornog ishemijskog napada.
Liječenje duboke venske tromboze (DVT) i plućne embolije (PE) i prevencija ponavljajuće duboke venske tromboze i plućne embolije kod odraslih pacijenata (vidjeti dio 4.4 za hemodinamički nestabilne pacijente sa plućnom embolijom).
Pedijatrijska populacija
Liječenje venske tromboembolije (VTE) i prevencija ponavljajuće VTE kod djece i adolescenata u uzastu mlađem od 18 godina i tjelesne težine od 30 kg do 50 kg nakon najmanje 5 dana početnog liječenja parenteralnim antikoagulansom.
Doziranje
Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod odraslih
Preporučena doza je 20 mg jednom dnevno, što je takođe i maksimalna preporučena doza.
Liječenje lijekom Rivaroxaban Accord mora se nastaviti dugotrajno ako je korist prevencije moždanog udara i sistemske embolije veća od rizika od krvarenja (vidjeti dio 4.4).
Ako propusti dozu, pacijent mora odmah da uzme lijek Rivaroxaban Accord, a zatim od narednog dana da nastavi da uzima lijek jednom dnevno kao što mu je preporučeno. U istom danu se ne smiju uzeti 2 doze kako bi se nadoknadila propuštena doza.
Liječenje duboke venske tromboze, liječenje plućne embolije i prevencija ponavljajuće duboke venske tromboze i plućne embolije kod odraslih
Preporučena doza za inicijalno liječenje akutne duboke venske tromboze ili plućne embolije je 15 mg dva puta dnevno kroz prve tri nedjelje. Zatim se za nastavak liječenja i prevenciju ponavljajuće duboke venske tromboze i plućne embolije uzima 20 mg jednom dnevno.
Potrebno je razmotriti kratko trajanje liječenja (najmanje 3 mjeseca) kod pacijenata sa dubokom venskom trombozom i plućnom embolijom provociranim glavnim prolaznim faktorima rizika (tj. nedavnim velikim hirurškim zahvatom ili traumom). Duže je trajanje liječenja potrebno razmotriti kod pacijenata sa provociranom dubokom venskom trombozom ili plućnom embolijom koje nisu povezane sa glavnim prolaznim faktorima rizika, neprovociranom dubokom venskom trombozom ili plućnom embolijom ili ponavljajućom dubokom venskom trombozom ili plućnom embolijom u anamnezi.
Kad je indukovana produžena prevencija ponavljajuće duboke venske tromboze ili plućne embolije (nakon završetka liječenja u trajanju od najmanje 6 mjeseci zbog duboke venske tromboze ili plućne embolije), preporučena doza je 10 mg jednom dnevno. Kod pacijenata kod kojih se smatra da je rizik ponavljajuće duboke venske tromboze ili plućne embolije visok, kao što su oni sa komplikovanim komorbiditetima ili kod kojih je ponavljajuća duboka venska tromboza ili plućna embolija nastala tokom produžene prevencije lijekom Rivaroxaban Accord 10 mg jednom dnevno, potrebno je razmotriti lijek Rivaroxaban Accord u dozi od 20 mg jednom dnevno.
Trajanje terapije i izbor doze treba da budu individualni, poslije pažljive procjene koristi terapije u odnosu na rizik od krvarenja (vidjeti dio 4.4).
| Vremenski period | Raspored doziranja | Ukupna dnevna | |
| Terapija i prevencija rekurentne TDV i PE | 1.-21. dan | 15 mg dva puta dnevno | 30 mg |
| Od 22. dana nadalje | 20 mg jednom dnevno | 20 mg | |
| Prevencija rekurentne TDV i PE | Nakon završetka terapije TDV ili PE koja je trajala | 10 mg jednom dnevno ili | 10 mg |
Kako bi se olakšao prelazak sa 15 mg na 20 mg nakon 21. dana dostupno je pakovanje lijeka Rivaroxaban Accord za prve 4 nedjelje za početak liječenja duboke venske tromboze/plućne embolije.
Ako propusti dozu u periodu uzimanja lijeka u dozi od 15 mg dva puta dnevno (od 1. do 21. dana), pacijent mora uzeti lijek Rivaroxaban Accord odmah kako bi osigurao unos od 30 mg rivaroksabana u tom danu. U tom slučaju mogu se odjednom uzeti dvije tablete od 15 mg. Sljedećeg dana pacijent mora da nastavi redovno da uzima 15 mg dva puta dnevno, kao što je preporučeno.
Ako propusti da uzme dozu u periodu uzimanja lijeka jednom dnevno, pacijent mora da uzme lijek Rivaroxaban Accord odmah, i sljedećeg dana da nastavi s uzimanjem doze jednom dnevno, kao što je preporučeno. U istom danu ne smiju se uzeti 2 doze kako bi se nadoknadila propuštena doza.
Liječenje VTE i prevencija ponavljajuće VTE kod djece i adolescenata
Liječenje lijekom Rivaroxaban Accord kod djece i adolescenata uzrasta mlađeg od 18 godina potrebno je započeti nakon najmanje 5 dana početnog liječenja parentralnim antikoagulansom (vidjeti dio 5.1).
Doza za djecu i adolescente izračunava se na osnovu tjelesne težine.
- Tjelesna težina od 30 do 50 kg:
preporučuje se doza od 15 mg rivaroksabana jednom dnevno. To je maksimalna dnevna doza.
- Tjelesna težina od 50 kg ili više:
preporučuje se doza od 20 mg rivaroksabana jednom dnevno. To je maksimalna dnevna doza.
- Za pacijente čija je tjelesna težina manja od 30 kg, pogledati Sažetak karakteristika lijeka drugih na tržištu dostupnih ljekova koji sadrže granule rivaroksabana za oralnu suspenziju.
Potrebno je redovno pratiti tjelesnu težinu djeteta i revidirati dozu. Tako će se osigurati održavanje terapijske doze. Doza se smije prilagoditi samo na osnovu promjene tjelesne težine.
Kod djece i adolescenata potrebno je nastaviti liječenje najmanje 3 mjeseca. Liječenje se može produžiti do najviše 12 mjeseci kada je to klinički potrebno. Kod primjene kod djece, nema dostupnih podataka o smanjenju doze nakon 6 mjeseci liječenja. Kod svakog pojedinog pacijenta potrebno je procijeniti odnos koristi i rizika kontinuirane terapije nakon 3 mjeseca, uzimajući u obzir rizik od ponavljajuće tromboze naspram potencijalnog rizika od krvarenja.
Ako se propusti doza, potrebno je uzeti propuštenu dozu što je prije moguće nakon što se to opazi, ali samo tog istog dana. Ako to nije moguće, potrebno je da pacijent preskoči dozu i da nastavi s uzimanjem sljedeće doze kako je propisano. Pacijent ne smije da uzme dvije doze kako bi nadoknadio propuštenu dozu.
Prelazak pacijenata s antagonista vitamina K (VKA) na rivaroksaban
Mora se prekinuti liječenje antagonistima vitamina K i početi liječenje lijekom Rivaroxaban Accord kada je međunarodni normalizovani odnos (engl. International Normalised Ratio, INR) ≤ 3,0.
Mora se prekinuti liječenje antagonistima vitamina K i početi liječenje lijekom Rivaroxaban Accord kada je INR ≤ 2,5.
Kada pacijenti prelaze s terapije antagonistima vitamina K na rivaroksaban, vrijednosti INR lažno će se povećati nakon uzimanja rivaroksabana. INR nije odgovarajuća mjera antikoagulacijske aktivnosti rivaroksabana i zato se ne smije koristiti (vidjeti dio 4.5).
Prelazak pacijenata s rivaroksabana na antagoniste vitamina K (VKA)
Postoji mogućnost za neadekvatnu antikoagulaciju tokom prelaska s rivaroksabana na antagoniste vitamina K.
Tokom prelaska na zamjenski antikoagulans potrebno je osigurati neprekidnu adekvatnu antikoagulaciju. Treba imati na umu da lijek Rivaroksaban Accord može doprinijeti povećanju vrijednosti INR.
Kod pacijenata koji prelaze s rivaroksabana na antagoniste vitamina K, antagonisti vitamina K se moraju davati istovremeno dok vrijednost INR ne bude ≥2,0.
Tokom prva dva dana perioda prebacivanja mora se koristiti standardno početno doziranje antagonista vitamina K, nakon čega slijedi doziranje antagonista vitamina K prema rezultatima mjerenja INR-a. Dok pacijenti istovremeno uzimaju rivaroksaban i antagonist vitamina K, INR se ne smije određivati ako je prošlo manje od 24 sata od prethodne doze, nego se mora odrediti prije sljedeće doze rivaroksabana. Nakon što se lijek Rivaroxaban Accord ukine, INR se može pouzdano izmjeriti najmanje 24 sata nakon posljednje doze (vidjeti djelove 4.5 i 5.2).
Pedijatrijski pacijenti:
Potrebno je da djeca, koja prelaze s lijeka Rivaroxaban Accord na antagonist vitamina K, nastave da uzimaju lijek Rivaroxaban Accord još 48 sati nakon prve doze antagonista vitamina K. Nakon 2 dana istovremene primjene potrebno je odrediti INR prije uzimanja sljedeće planirane doze lijeka Rivaroxaban Accord. Savjetuje se da se nastavi sa istovremenom primjenom lijeka Rivaroxaban Accord i antagonista vitamina K sve dok INR ne bude ≥ 2,0. Nakon što se prekine primjena lijeka Rivaroxaban Accord, INR se može pouzdano odrediti 24 sata nakon posljednje doze (vidjeti prethodni tekst i dio 4.5).
Prelazak pacijenata s parenteralnih antikoagulansa na rivaroksaban
Kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata koji trenutno primaju parenteralni antikoagulans, mora se prekinuti primjena parenteralnog antikoagulansa i početi primjena rivaroksabana od 0 do 2 sata prije nego što bi bila sljedeća planirana primjena parenteralnog lijeka (npr. niskomolekularni heparini) ili u vrijeme ukidanja kontinuirano primjenjivanog parenteralnog lijeka (npr. intravenski nefrakcionisani heparin).
Prelazak pacijenata sa rivaroksabana na parenteralne antikoagulanse
Potrebno je prekinuti primjenu rivaroksabana, i prva doza parenteralnog antikoagulansa se mora dati u vrijeme kada bi se uzela sljedeća doza rivaroksabana.
Posebne populacije
Oštećenje funkcije bubrega
Odrasli:
Ograničeni klinički podaci za pacijente s teško oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 15- 29 ml/min) upućuju da su koncentracije rivaroksabana u plazmi u toj populaciji pacijenata značajno povišene. Zato se lijek Rivaroxaban Accord kod tih pacijenata mora primjenjivati s oprezom. Ne preporučuje se primjena lijeka kod pacijenata s klirensom kreatinina < 15 ml/min (vidjeti djelove 4.4 i 5.2).
Kod pacijenata s umjereno (klirens kreatinina 30-49 ml/min) ili teško (klirens kreatinina 15-29 ml/min) oštećenom funkcijom bubrega primjenjuju se sljedeće preporuke za doziranje:
Kad je preporučena doza 10 mg jednom dnevno, nije potrebna dodatno prilagođavanje preporučene doze.
Kod pacijenata s blago oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina 50 – 80 ml/min) dozu ne treba prilagođavati (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija:
- Djeca i adolescenti s blago oštećenom funkcijom bubrega (brzina glomerularne filtracije 50 - 80 ml/min/1,73 m2): nije potrebno prilagođavanje doze, na osnovu podataka kod odraslih i ograničenih podataka kod pedijatrijskih pacijenata (vidjeti dio 5.2).
- Djeca i adolescenti s umjereno ili teško oštećenom funkcijom bubrega (brzina glomerularne filtracije < 50 ml/min/1,73 m2): lijek Rivaroxaban Accord se ne preporučuje jer nema dostupnih kliničkih podataka (vidjeti dio 4.4).
Oštećenje funkcije jetre
Lijek Rivaroxaban Accord je kontraindikovan kod pacijenata sa bolešću jetre povezanom sa koagulopatijom i s klinički značajnim rizikom od krvarenja uključujući pacijente sa cirozom jetre, Child-Pugh stadijuma B i C (vidjeti djelove 4.3 i 5.2). Nema dostupnih kliničkih podataka kod djece s oštećenjem funkcije jetre.
Starija populacija
Dozu ne treba prilagođavati (vidjeti dio 5.2).
Tjelesna težina
Dozu kod odraslih ne treba prilagođavati (vidjeti dio 5.2).
Kod pedijatrijskih pacijenata doza se određuje na osnovu tjelesne težine.
Pol
Dozu ne treba prilagođavati (vidjeti dio 5.2).
Pacijenti koji se podvrgavaju kardioverziji
Liječenje lijekom Rivaroxaban Accord može početi ili biti nastavljeno kod pacijenata kod kojih može biti potrebna kardioverzija.
Za kardioverziju vođenu transezofagealnim ehokardiogramom (TEE) kod pacijenata koji prethodno nisu bili liječeni antikoagulansima, liječenje lijekom Rivaroxaban Accord treba započeti najmanje 4 sata prije kardioverzije da bi se osigurala odgovarajuća antikoagulacija (vidjeti djelove 5.1 i 5.2). Za sve pacijente, prije kardioverzije mora se zatražiti potvrda da je pacijent uzimao lijek Rivaroxaban Accord kako mu je bilo propisano. Prilikom odluke o započinjanju i trajanju liječenja moraju se uzeti u obzir preporuke iz važeće smjernice za antikoagulacijsko liječenje kod pacijenata koji se podvrgavaju kardioverziji.
Pacijenti s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji se podvrgavaju perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI, engl. percutaneous coronary intervention) sa postavljanjem stenta
Postoji ograničeno iskustvo sa smanjenom dozom rivaroksabana od 15 mg jednom dnevno (ili rivaroksaban od 10 mg jednom dnevno za pacijente s umjereno oštećenom funkcijom bubrega [klirens kreatinina 30-49 ml/min]), dodatno uz inhibitor receptora P2Y12 tokom najduže 12 mjeseci kod pacijenata s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom kojima je potrebna terapija peroralnim antikoagulansom, i koji se podvrgavaju PCI-u s postavljanjem stenta (vidjeti djelove 4.4 i 5.1).
Pedijatrijska populacija
Bezbjednost i efikasnost lijeka Rivaroxaban Accord kod djece uzrasta od 0 do 18 godina nisu ustanovljeni u indikaciji prevencije moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom. Nema dostupnih podataka. Stoga se ne preporučuje primjena kod djece mlađe od 18 godina u drugim indikacijama, osim liječenja VTE i prevencije ponavljajuće VTE.
Način primjene
Odrasli
Lijek Rivaroxaban Accord je namijenjen za peroralnu primjenu. Tablete se moraju uzeti s hranom (vidjeti dio 5.2).
Usitnjavanje tableta
Za pacijente koji ne mogu da progutaju cijelu tabletu, lijek Rivaroxaban Accord tableta može se usitniti i pomiješati s vodom ili kašom od jabuke neposredno prije oralne primjene lijeka. Nakon primjene usitnjenih Rivaroxaban Accord film tableta od 15 mg ili 20 mg, odmah treba uzeti obrok.
Usitnjena Rivaroxaban Accord tableta može biti primijenjena kroz gastričnu sondu (vidjeti djelove 5.2 i 6.6).
Djeca i adolescenti tjelesne težine iznad 50 kg
Lijek Rivaroxaban Accord je namijenjen za peroralnu primjenu.
Pacijenta je potrebno savjetovati da tabletu proguta sa tečnošću. Takođe, tabletu je potrebno uzeti sa hranom (vidjeti dio 5.2). Tablete je potrebno uzimati u razmaku od približno 24 sata.
U slučaju da pacijent odmah ispljune dozu ili povrati u roku od 30 minuta nakon primanja doze, potrebno je dati novu dozu. Međutim, ako pacijent povrati nakon što je od primanja doze prošlo više od 30 minuta, doza se ne smije ponovo primijeniti, a sljedeću dozu je potrebno uzeti prema rasporedu.
Tableta se ne smije prelomiti kako bi se pokušalo da se primijeni dio doze iz tablete.
Usitnjavanje tableta
Za pacijente koji ne mogu da progutaju cijelu tabletu treba koristiti druge na tržištu dostupne ljekove koji sadrže granule rivaroksabana za oralnu suspenziju.
Ako oralna suspenzija nije odmah dostupna, kada su propisane doze od 15 mg ili 20 mg rivaroksabana, one se mogu dobiti usitnjavanjem tablete od 15 mg ili 20 mg i miješanjem s vodom ili kašom od jabuke neposredno prije uzimanja, pa primijeniti peroralno.
Usitnjena tableta može se dati kroz nazogastričnu ili gastričnu sondu (vidjeti djelove 5.2 i 6.6).
Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
Aktivno klinički značajno krvarenje.
Lezija ili stanje, ako se smatra da nosi značajan rizik od većeg krvarenja. To može uključivati postojeći ili nedavni gastrointestinalni ulkus, prisustvo malignih neoplazmi sa velikim rizikom za krvarenje, nedavnu povredu mozga ili kičmene moždine, nedavnu hiruršku intervenciju na mozgu, kičmenoj moždini ili oftalmološke hirurške intervencije, nedavnu intrakranijalnu hemoragiju, poznate ezofagealne varikse ili sumnju na njih, arterio-venske malformacije, aneurizme krvnih sudova ili intraspinalne, odnosno intracerebralne vaskularne anomalije.
Istovremeno liječenje bilo kojim drugim antikoagulansom, npr. nefrakcionisanim heparinom, niskomolekularnim heparinima (enoksaparin, dalteparin i drugi), derivatima heparina (fondaparinuks i drugi), oralnim antikoagulansima (varfarin, dabigatran eteksilat, apiksaban i drugi) osim u specifičnim situacijama kad se mijenja antikoagulacijska terapija (vidjeti dio 4.2) ili kad se nefrakcionisani heparin daje u dozama potrebnim za održavanje otvorenog centralnog venskog ili arterijskog katetera (vidjeti dio 4.5).
Bolest jetre povezana s koagulopatijom i klinički značajnim rizikom od krvarenja, uključujući pacijente s cirozom jetre, Child-Pugh stadijuma B i C (vidjeti dio 5.2).
Trudnoća i dojenje (vidjeti dio 4.6).
Preporučuje se kliničko praćenje u skladu s praksom tokom uzimanja antikoagulansa.
Rizik od krvarenja
Kao i s drugim antikoagulansima, kod pacijenata koji uzimaju lijek Rivaroxaban Accord mora se paziti na znakove krvarenja. Preporučuje se njegova pažljiva primjena u stanjima s povišenim rizikom od krvarenja. Primjena lijeka Rivaroxaban Accord mora se prekinuti ako se pojavi teško krvarenje (vidjeti dio 4.9).
U kliničkim ispitivanjima, krvarenje iz sluznica (tj. epistaksa, krvarenje desni, gastrointestinalno krvarenje te genitourinarno krvarenje uključujući abnormalno vaginalno ili pojačano menstrualno krvarenje) i anemija zabilježeni su češće tokom dugotrajnog liječenja rivaroksabanom u poređenju sa liječenjem antagonistima vitamina K. Zbog toga, osim adekvatnog kliničkog praćenja, laboratorijsko određivanje hemoglobina/hematokrita može biti značajno za otkrivanje okultnog krvarenja i određivanje kliničkog značaja vidljivog krvarenja, prema procjeni.
U nekoliko podgrupa pacijenata, detaljnije opisanih u nastavku, postoji povećani rizik od krvarenja. Kod tih pacijenata mora se pažljivo pratiti pojava znakova i simptoma komplikacija zbog krvarenja i anemije nakon početka liječenja (vidjeti dio 4.8).
Pri svakom neobjašnjenom padu vrijednosti hemoglobina ili krvnog pritiska potrebno je potražiti mjesto krvarenja.
Iako liječenje rivaroksabanom ne zahtijeva rutinsko praćenje izloženosti, mjerenje koncentracije rivaroksabana kalibrisanim kvantitativnim anti-faktor Xa testom može biti korisno u izuzetnim situacijama gdje poznavanje izloženosti rivaroksabanu može pomoći kao informacija u kliničkim odlukama, npr. predoziranje ili hitna operacija (vidjeti djelove 5.1 i 5.2).
Pedijatrijska populacija
Postoje ograničeni podaci kod djece s trombozom moždanih vena i venskih sinusa, koja imaju infekciju centralnog nervnog sistema (vidjeti dio 5.1). Rizik od krvarenja mora se pažljivo razmotriti prije i tokom terapije rivaroksabanom.
Oštećenje funkcije bubrega
Kod pacijenata sa teško oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) mogu se značajno povisiti koncentracije rivaroksabana u plazmi (prosječno 1,6 puta), što može dovesti do povećanog rizika od krvarenja. Lijek Rivaroxaban Accord se mora primjenjivati oprezno kod pacijenata s klirensom kreatinina 15 – 29 ml/min. Upotreba se ne preporučuje kod pacijenata sa klirensom kreatinina < 15 ml/min (vidjeti djelove 4.2 i 5.2).
Lijek Rivaroxaban Accord se mora primjenjivati oprezno kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega koji istovremeno primaju druge ljekove koji povećavaju koncentracije rivaroksabana u plazmi (vidjeti dio 4.5).
Lijek Rivaroxaban Accord se ne preporučuje kod djece i adolescenata sa umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (brzina glomerularne filtracije < 50 ml/min/1,73 m2), jer nema dostupnih kliničkih podataka.
Interakcije s drugim ljekovima
Primjena lijeka Rivaroxaban Accord se ne preporučuje kod pacijenata koji istovremeno sistemski primaju azolne antimikotike (kao što su ketokonazol, itrakonazol, vorikonazol i posakonazol) ili inhibitore HIV proteaze (npr. ritonavir). Ove aktivne supstance snažni su inhibitori CYP3A4 i P-gp-a i stoga mogu klinički značajno povećati koncentraciju rivaroksabana u plazmi (prosječno 2,6 puta), što može dovesti do povećanog rizika od krvarenja. Nema dostupnih kliničkih podataka kod djece koja istovremeno primaju sistemsku terapiju jakim inhibitorima i CYP 3A4 i P-gp (vidjeti dio 4.5).
Neophodan je oprez ukoliko su pacijenti istovremeno na terapiji ljekovima koji utiču na hemostazu, poput nesteroidnih antiinflamatornih ljekova (NSAIL), acetilsalicilne kiseline (ASK) i inhibitora agregacije trombocita ili selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) i inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina i norepinefrina (SNRI). Kod pacijenata sa rizikom za nastanak gastrointestinalnih ulceracija može se razmotriti primjena odgovarajuće profilaktičke terapije (vidjeti dio 4.5).
Ostali faktori rizika od krvarenja
Kao i s drugim antitromboticima, ne preporučuje se primjena rivaroksabana kod pacijenata sa povećanim rizikom od krvarenja, kao što su pacijenti:
Pacijenti sa karcinomom
Pacijenti sa malignim bolestima mogu istovremeno imati povišen rizik i od krvarenja i od tromboze. Procjenu da li korist od antitrombotske terapije prevazilazi rizik od krvarenja potrebno je sprovesti zasebno za svakog pacijenta s aktivnim karcinomom, a zavisno od lokacije tumora, antineoplastične terapije i stadijuma bolesti. Tumori locirani u gastrointestinalnom ili genitourinarnom traktu bili su povezani s povišenim rizikom od krvarenja tokom terapije rivaroksabanom. Kod pacijenata sa malignim neoplazmama s visokim rizikom od krvarenja, primjena rivaroksabana je kontraindikovana (vidjeti dio 4.3).
Pacijenti sa vještačkim srčanim zaliscima
Lijek Rivaroxaban Accord se ne smije primjenjivati za tromboprofilaksu kod pacijenata koji su nedavno podvrgnuti transkateterskoj zamjeni aortnog zaliska (engl. transcatheter aortic valve replacement, TAVR).
Bezbjednost i efikasnost rivaroksabana nisu ispitivane kod pacijenata sa vještačkim srčanim zaliscima, tako da nema podataka u prilog tome da rivaroksaban osigurava adekvatnu antikoagulaciju u toj grupi pacijenata. Liječenje lijekom Rivaroxaban Accord se ne preporučuje kod tih pacijenata.
Pacijenti sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji se podvrgavaju PCI-u s postavljanjem stenta
Klinički podaci dostupni su iz intervencijskog ispitivanja s glavnim ciljem ocjene bezbjednosti primjene kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji se podvrgavaju PCI-u s postavljanjem stenta. Podaci o efikasnosti u ovoj populaciji su ograničeni (vidjeti djelove 4.2 i 5.1). Nisu dostupni podaci za takve pacijente sa moždanim udarom / tranzitornom ishemijskom napadom (TIA) u istoriji bolesti.
Hemodinamički nestabilni pacijenti sa plućnom embolijom ili pacijenti kojima predstoji tromboliza ili plućna embolektomija
Lijek Rivaroxaban Accord se ne preporučuje kao alternativa nefrakcionisanom heparinu kod pacijenata s plućnom embolijom koji su hemodinamički nestabilni ili bi mogli dobiti trombolizu ili plućnu embolektomiju, jer bezbjednost i efikasnost rivaroksabana u tim kliničkim situacijama nisu utvrđene.
Pacijenti sa antifosfolipidnim sindromom
Direktno djelujući oralni antikoagulansi (engl. direct acting oral anticoagulants, DOAC), uključujući rivaroksaban, ne preporučuju se pacijentima koji u anamnezi imaju trombozu a dijagnostikovan im je antifosfolipidni sindrom. Posebno se ne preporučuju kod pacijenata koji su trostruko pozitivni (na lupus antikoagulans, antikardiolipinska antitijela i anti-beta2-glikoprotein-I antitijela), kod kojih bi liječenje direktno djelujućim oralnim antikoagulansima moglo biti povezano sa povećanom stopom rekurentnih trombotskih događaja u poređenju s terapijom antagonistima vitamina K.
Spinalna/epiduralna anestezija ili punkcija
Pri izvođenju neuroaksijalne anestezije (spinalna/epiduralna anestezija) ili spinalne/epiduralne punkcije, pacijenti koji primaju antitrombotike za prevenciju tromboembolijskih komplikacija izloženi su riziku razvoja epiduralnog ili spinalnog hematoma, koji mogu rezultirati dugotrajnom ili trajnom paralizom. Rizik od tih događaja može se povećati postoperativnim korištenjem trajnih epiduralnih katetera ili istovremenom primjenom ljekova koji utiču na hemostazu. Rizik se može povećati i traumatskom ili ponavljajućom epiduralnom ili spinalnom punkcijom. Kod pacijenata treba često pratiti pojavu znakova i simptoma neurološkog oštećenja (npr. utrnulost ili slabost u nogama, disfunkcija crijeva ili mokraćne bešike). Uoči li se neurološki poremećaj, potrebna je hitna dijagnostička obrada i liječenje. Kod pacijenata koji primaju antikoagulanse ili koji će ih primati za tromboprofilaksu, ljekar mora prije neuroaksijalne intervencije razmotriti potencijalnu korist u odnosu na rizik.
Nema kliničkog iskustva sa primjenom 20 mg rivaroksabana u ovakvim situacijama.
Da bi se smanjio potencijalni rizik od krvarenja povezan sa istovremenom primjenom rivaroksabana i neuroaksijalne (epiduralne/spinalne) anestezije ili spinalne punkcije, mora se uzeti u obzir farmakokinetički profil rivaroksabana. Postavljanje ili vađenje epiduralnog katetera ili lumbalna punkcija najbolje se sprovode kad je antikoagulacijski efekat rivaroksabana procijenjen kao nizak. Ipak, tačno vrijeme potrebno za postizanje dovoljno niskog antikoagulacijskog efekta kod svakog pacijenta nije poznato i potrebno ga je procijeniti u odnosu na hitnost dijagnostičkog postupka.
Za vađenje epiduralnog katetera i na osnovu opštih farmakokinetičkih karakteristika, mora proći najmanje dvostruko poluvrijeme, odnosno najmanje 18 sati kod mlađih pacijenata i 26 sati kod starijih pacijenata od posljednje primjene rivaroksabana (vidjeti dio 5.2). Nakon vađenja katetera, mora proći najmanje 6 sati prije primjene iduće doze rivaroksabana.
Ukoliko se dogodi traumatska punkcija, primjena rivaroksabana se mora odložiti za 24 sata.
Nema dostupnih podataka o vremenu kada se djeci smije postaviti ili ukloniti neuroaksijalni kateter dok su na terapiji lijekom Rivaxoban Accord. U takvim slučajevima potrebno je prekinuti primjenu rivaroksabana i razmotriti primjenu kratkodjelujućeg parenteralnog antikoagulansa.
Preporuke za doziranje prije i nakon invazivnih postupaka i hirurških zahvata
Ako je potreban invazivni postupak ili hirurški zahvat, terapiju lijekom Rivaroxaban Accord 20 mg treba prekinuti najmanje 24 sata prije zahvata, ako je to moguće, i na osnovu kliničke procjene ljekara. Ako se postupak ne može odložiti, mora se procijeniti povećani rizik od krvarenja u odnosu na hitnost zahvata.
Primjena lijeka Rivaroxaban Accord se mora nastaviti čim prije nakon invazivnog postupka ili hirurškog zahvata pod uslovom da to dopušta klinička situacija i da je uspostavljena odgovarajuća hemostaza, prema ocjeni nadležnog ljekara (vidjeti dio 5.2).
Stariji pacijenti
Rizik od krvarenja može se povećavati sa godinama starosti (vidjeti dio 5.2).
Dermatološke reakcije
Ozbiljne kožne reakcije povezane s primjenom rivaroksabana, uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom / toksičnu epidermalnu nekrolizu i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, DRESS (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms) sindrom, prijavljene su tokom praćenja nakon stavljanja lijeka u promet (vidjeti dio 4.8). Izgleda da su pacijenti pod najvišim rizikom od ovih reakcija na početku terapije: reakcije nastupaju u većini slučajeva unutar prvih nedjelja liječenja. Potrebno je prekinuti primjenu rivaroksabana pri prvoj pojavi teškog kožnog osipa (npr. koji se širi, intenzivan je i/ili praćen stvaranjem mjehurića) ili na bilo koji drugi znak preosjetljivosti povezan s lezijama sluznice.
Informacija o pomoćnim supstancama
Lijek Rivaroxaban Accord sadrži laktozu. Pacijenti s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek. Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma.
Nije poznato u kojem se opsegu događaju interakcije u pedijatrijskoj populaciji. Za pedijatrijsku populaciju potrebno je uzeti u obzir podatke o interakcijama dobijene kod odraslih, navedene u daljem tekstu, kao i upozorenja u dijelu 4.4.
Inhibitori CYP3A4 i P-gp-a
Istovremena primjena rivaroksabana s ketokonazolom (400 mg jednom dnevno) ili ritonavirom (600 mg dva puta dnevno) dovela je do porasta srednje vrijednosti AUC rivaroksabana za 2,6 puta/ 2,5 puta te do porasta srednje vrijednosti Cmax rivaroksabana za 1,7 puta / 1,6 puta, uz značajno povećanje farmakodinamičkih efekata, što može dovesti do povećanog rizika od krvarenja. Zato se primjena rivaroksabana ne preporučuje kod pacijenata koji istovremeno sistemski primaju azolne antimikotike poput ketokonazola, itrakonazola, vorikonazola i posakonazola, ili inhibitore HIV proteaza. Te su aktivne supstance snažni inhibitori CYP3A4 i P-gp-a (vidjeti dio 4.4).
Očekuje se da aktivne supstance koje snažno inhibiraju samo jedan od puteva eliminacije rivaroksabana, bilo CYP3A4 bilo P-gp, u manjoj mjeri povećavaju koncentraciju rivaroksabana u plazmi. Na primjer, klaritromicin (500 mg dva puta dnevno), koji se smatra jakim inhibitorom CYP3A4 i umjerenim inhibitorom P-gp-a, doveo je do povećanja srednje vrijednosti AUC rivaroksabana 1,5 puta, a Cmax 1,4 puta. Interakcija s klaritromicinom vjerovatno nije klinički značajna kod većine pacijenata, ali može biti potencijalno značajna kod visoko rizičnih pacijenata (za pacijente s oštećenjem funkcije bubrega: vidjeti dio 4.4).
Eritromicin (500 mg tri puta dnevno), koji umjereno inhibira CYP3A4 i P-gp, doveo je do povećanja srednje vrijednosti AUC i Cmax rivaroksabana 1,3 puta. Interakcija s eritromicinom vjerovatno nije klinički značajna kod većine pacijenata, ali može biti potencijalno značajna kod visoko rizičnih pacijenata. Kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega, eritromicin (500 mg tri puta dnevno) je doveo do povećanja srednje vrijednosti AUC rivaroksabana 1,8 puta i do povećanja Cmax 1,6 puta u poređenju s pacijentima s normalnom funkcijom bubrega. Kod pacijenata s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega, eritromicin je doveo do povećanja srednje vrijednosti AUC rivaroksabana 2,0 puta i do povećanja Cmax 1,6 puta u poređenju sa pacijentima s normalnom funkcijom bubrega. Efekat eritromicina aditivan je onom oštećenju funkcije bubrega (vidjeti dio 4.4).
Flukonazol (400 mg jednom dnevno), koji se smatra umjerenim inhibitorom CYP3A4, doveo je do povećanja srednje vrijednosti AUC rivaroksabana 1,4 puta i srednje vrijednosti Cmax 1,3 puta. Interakcija s flukonazolom vjerovatno nije klinički značajna kod većine pacijenata, ali može biti potencijalno značajna kod visoko rizičnih pacijenata (za pacijente s oštećenjem funkcije bubrega: vidjeti dio 4.4).
S obzirom na to da su dostupni klinički podaci s dronedaronom ograničeni, istovremena primjena sa rivaroksabanom se mora izbjegavati.
Antikoagulansi
Nakon kombinovane primjene enoksaparina (40 mg u jednokratnoj dozi) i rivaroksabana (10 mg u jednokratnoj dozi) uočen je aditivni efekat na potiskivanje aktivnosti faktora Xa, bez ikakvih dodatnih efekata na rezultate testova zgrušavanja (PV, aPTV). Enoksaparin nije uticao na farmakokinetiku rivaroksabana.
Zbog povećanog rizika od krvarenja, neophodan je oprez ako su pacijenti istovremeno liječeni bilo kojim drugim antikoagulansom (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).
NSAIL/inhibitori agregacije trombocita
Nakon istovremene primjene rivaroksabana (15 mg) sa naproksenom u dozi od 500 mg nije uočeno klinički značajno produženje vremena krvarenja. Ipak, moguće je da ima osoba kod kojih će farmakodinamički odgovor biti izraženiji.
Kad se rivaroksaban primijenio istovremeno s 500 mg acetilsalicilne kiseline, nisu uočene klinički značajne farmakokinetičke ni farmakodinamičke interakcije.
Klopidogrel (početna doza od 300 mg, potom doza održavanja od 75 mg) nije pokazao farmakokinetičku interakciju sa rivaroksabanom (15 mg) , ali je uočeno značajno produženje vremena krvarenja u podgrupi pacijenata, koje nije bilo u korelaciji s agregacijom trombocita, s koncentracijama P-selektina ili GPIIb/IIIa-receptora. Neophodan je oprez ako su pacijenti istovremeno liječeni NSAIL-ima (uključujući acetilsalicilnu kiselinu) i inhibitorima agregacije trombocita, jer ti ljekovi tipično povećavaju rizik od krvarenja (vidjeti dio 4.4).
SSRI/SNRI
Kao i sa drugim antikoagulansima, može postojati mogućnost povećanog rizika od krvarenja kod pacijenata u slučaju istovremene primjene sa SSRI i SNRI zbog njihovog zabilježenog efekta na trombocite. Kad su se istovremeno primjenjivali u kliničkom programu rivaroksabana, bile su uočene brojčano više stope većih i manjih klinički značajnih krvarenja u svim liječenim grupama.
Varfarin
Prelazak pacijenata s antagonista vitamina K, varfarina (INR 2,0 do 3,0) na rivaroksaban (20 mg) ili s rivaroksabana (20 mg) na varfarin (INR 2,0 do 3,0) produžio je protrombinsko vrijeme/INR (Neoplastin) više nego aditivno (mogu se uočiti pojedinačne vrijednosti INR-a do 12), dok su efekti na aPTV, inhibiciju aktivnosti faktora Xa i endogeni trombinski potencijal bili aditivni.
Za ispitivanje farmakodinamičkih efekata rivaroksabana tokom prelaznog perioda, mogu se koristiti mjerenja anti-faktor Xa aktivnosti, PiCT i HepTest jer na njih varfarin ne utiče. Četvrtog dana nakon posljednje doze varfarina svi testovi (uključujući PV, aPTV, inhibiciju aktivnosti faktora Xa i ETP) odražavali su samo efekat rivaroksabana.
Za ispitivanje farmakodinamičkih efekata varfarina tokom prelaznog perioda, može se koristiti mjerenje INR-a kod Cmin rivaroksabana (24 sata nakon prethodnog uzimanja rivaroksabana) jer rivaroksaban minimalno utiče na ovaj test u to vrijeme.
Nije uočena farmakokinetička interakcija između varfarina i rivaroksabana.
Induktori CYP3A4
Istovremena primjena rivaroksabana sa jakim induktorom CYP3A4 rifampicinom dovela je do smanjenja srednje vrijednosti AUC rivaroksabana za oko 50 %, uz istovremeno slabljenje njegovih farmakodinamičkih efekata. Istovremena primjena rivaroksabana sa drugim jakim induktorima CYP3A4 (npr. fenitoinom, karbamazepinom, fenobarbitalom ili kantarionom (Hypericum perforatum)) takođe može dovesti do smanjene koncentracije rivaroksabana u plazmi. Stoga se istovremena primjena jakih induktora CYP3A4 mora izbjegavati, osim ako se pacijent pažljivo ne prati zbog mogućih znakova i simptoma tromboze.
Ostali istovremeno primjenjivani ljekovi
Pri istovremenoj primjeni rivaroksabana s midazolamom (supstrat CYP3A4), digoksinom (supstrat P-gp- a), atorvastatinom (supstrat CYP3A4 i P-gp-a) ili omeprazolom (inhibitor protonske pumpe) nisu uočene klinički značajne farmakokinetičke ni farmakodinamičke interakcije. Rivaroksaban ne inhibira niti indukuje nijednu od glavnih CYP-izoformi, poput CYP3A4.
Laboratorijski parametri
Uočen je uticaj na parametre zgrušavanja (npr. na PV, aPTV, Heptest), kao što se i očekivalo obzirom na način djelovanja rivaroksabana (vidjeti dio 5.1).
Plodnost
Specifična ispitivanja s rivaroksabanom kod ljudi radi procjene efekata na plodnost nisu vršena. U ispitivanjima efekata na plodnost mužjaka i ženki pacova, nisu uočeni efekti (vidjeti dio 5.3).
Trudnoća
Bezbjednost i efikasnost rivaroksabana kod trudnica nisu ustanovljene. Ispitivanja kod životinja pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Zbog potencijalne reproduktivne toksičnosti, intrinzičnog rizika od krvarenja i dokaza da rivaroksaban prolazi kroz placentu, rivaroksaban je kontraindikovan tokom trudnoće (vidjeti dio 4.3).
Žene u reproduktivnom periodu treba da izbjegavaju trudnoću tokom liječenja rivaroksabanom.
Dojenje
Bezbjednost i efikasnost rivaroksabana kod dojilja nisu ustanovljene. Podaci dobijeni kod životinja indikuju da se rivaroksaban izlučuje u mlijeko. Zbog toga je rivaroksaban kontraindikovan tokom dojenja (vidjeti dio 4.3). Mora se donijeti odluka da li će se prekinuti dojenje ili prekinuti uzimanje lijeka.
Rivaroksaban malo utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukavanje mašinama. Prijavljena su neželjena dejstva poput sinkope (učestalost: povremeno) i vrtoglavice (učestalost: često) (vidjeti dio 4.8). Pacijenti kod kojih se jave ta neželjena dejstva ne smiju upravljati vozilima niti rukovati mašinama.
Sažetak bezbjednosnog profila
Bezbjednost rivaroksabana procijenjena je kod odraslih u trinaest ispitivanja faze III (vidjeti tabelu 1).
Ukupno, rivaroksabanu je izloženo 69 608 odraslih pacijenata u devetnaest ispitivanja faze III i 412 pedijatrijskih pacijenata u dva ispitivanja faze II i jednom ispitivanju faze III.
Tabela 1: Broj ispitivanih pacijenata, ukupne dnevne doze i maksimalno trajanje liječenja u ispitivanjima faze III kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata
| Indikacija | Broj pacijenata* | Ukupna dnevna doza | Maksimalno |
| Prevencija venske tromboembolije (VTE) kod odraslih pacijenata koji su podvrgnuti elektivnom hirurškom zahvatu zamjene kuka ili koljena | 6097 | 10 mg | 39 dana |
| Prevencija venske promboembolije (VTE) kod hospitalizovanih nehirurških | 3997 | 10 mg | 39 dana |
| Liječenje duboke venske tromboze (DVT), plućne embolije (PE) i prevencija njihovog ponovnog javljanja | 6790 | od 1. do 21. dana: | 21 mjesec |
| Terapija VTE i prevencija ponavljajuće VTE kod novorođenčadi rođene u terminu i djece uzrasta ispod 18 godina nakon inicijalnog standardnog antikoagulantnog liječenja | 329 | Doza prilagođena tjelesnoj masi da bi se postigla izloženost slična onoj zapaženoj kod odraslih na terapiji DVT primjenom rivaroksabana od 20 mg jednom dnevno | 12 mjeseci |
| Prevencija moždanog udara i | 7750 | 20 mg | 41 mjesec |
| Prevencija aterotrombotskih događaja kod pacijenata nakon akutnog koronarnog sindroma (ACS) | 10 225 | 5 mg ili 10 mg primijenjenih istovremeno uz ASK ili ASK i | 31 mjesec |
| Prevencija aterotrombotskih događaja | 18 244 | 5 mg primijenjenih istovremeno uz ASK ili 10 mg u monoterapiji | 47 mjeseci |
| 3 256** | 5 mg istovremeno sa ASK-om | 42 mjeseca |
*Pacijenti koji su bili izloženi najmanje jednoj dozi rivaroksabana
** Iz ispitivanja VOYAGER PAD
Najčešće prijavljena neželjena dejstva kod pacijenata koji su primali rivaroksaban bila su krvarenja (vidjeti takođe dio 4.4 i „Opis odabranih neželjenih dejstava“ niže) (tabela 2). Najčešće prijavljena krvarenja bila su epistaksa (4,5%) i krvarenje iz gastrointestinalnog trakta (3,8%).
Tabela 2: Učestalost pojave događaja krvarenja* i anemije kod pacijenata izloženih rivaroksabanu u završenim kliničkim ispitivanjima faze III kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata
| Indikacija | Bilo kakvo krvarenje | Anemija |
| Prevencija VTE kod odraslih pacijenata podvrgnutih elektivnom hirurškom zahvatu zamjene kuka ili koljena | 6,8% pacijenata | 5,9% pacijenata |
| Prevencija VTE kod hospitalizovanih | 12,6% pacijenata | 2,1% pacijenata |
| Liječenje duboke venske tromboze, | 23% pacijenata | 1,6% pacijenata |
| Liječenje VTE i prevencija ponavljajuće VTE kod novorođenčadi rođene u terminu i djece uzrasta ispod 18 godina nakon početka standardnog antikoagulantnog liječenja | 39,5% pacijenata | 4,6% pacijenata |
| Prevencija moždanog udara i | 28 na 100 pacijent- godina | 2,5 na 100 pacijent- godina |
| Prevencija aterotrombotskih | 22 na 100 pacijent- godina | 1,4 na 100 pacijent- godina |
| Prevencija aterotrombotskih | 6,7 na 100 pacijent-godina | 0,15 na 100 pacijent- godina** |
| 8,38 na 100 pacijent-godina* | 0,74 na 100 pacijent-godina*** # |
*Prikupljeni su, zabilježeni i procijenjeni svi događaji krvarenja u svim ispitivanjima rivaroksabana.
**U ispitivanju COMPASS, incidenca anemije je niska jer je primijenjen selektivni pristup u prikupljanju prijava neželjenih događaja.
*** Primijenjen je unaprijed određen selektivni pristup u prikupljanju prijava neželjenih događaja
# Iz ispitivanja VOYAGER PAD
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
Neželjena dejstva prijavljena uz lijek Rivaroxaban Accord navedena su niže u tabeli 3, prema klasi Sistema organa (prema MedDRA) i prema učestalosti.
Učestalosti su definisane kao: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000), veoma rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Tabela 3: Sva neželjena dejstva prijavljena kod odraslih pacijenata u ispitivanjima faze III ili nakon stavljanja lijeka u promet* kao i kod pedijatrijskih pacijenata u dva ispitivanja faze II i jednom ispitivanju faze III
| Često | Povremeno | Rijetko | Veoma rijetko | Nepoznato |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | ||||
| Anemija (uključujući | Trombocitoza | |||
| odgovarajuće | (uključujući | |||
| laboratorijske | povišeni broj | |||
| parametre) | trombocita)A, | |||
| trombocitopenija | ||||
| Poremećaji imunog sistema | ||||
| Alergijska reakcija, | Anafilaktička | |||
| alergijski dermatitis, | reakcija, | |||
| angioedem i | uključujući | |||
| alergijski edem | Anafilaktički | |||
| šok | ||||
| Često | Povremeno | Rijetko | Veoma rijetko | Nepoznato |
| Poremećaji nervnog sistema | ||||
| Vrtoglavica, glavobolja | Cerebralno i | |||
| Poremećaji oka | ||||
| Krvarenje u oko | ||||
| Srčani poremećaji | ||||
| Tahikardija | ||||
| Vaskularni poremećaji | ||||
| Hipotenzija, hematom | ||||
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | ||||
| Epistaksa, hemoptiza | ||||
| Gastrointestinalni poremećaji | ||||
| Krvarenje iz desni, | Suva usta | |||
| Hepatobilijarni poremećaji | ||||
| Povećanje transaminaza | Oštećenje funkcije jetre, povišena koncentracija bilirubina, povišena vrijednost alkalne fosfataze u krviA, | Žutica, povećana koncentracija konjugovanog bilirubina (sa ili bez istovremenog porasta ALT-a), holestaza, hepatitis (uključujući hepatocelularno | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | ||||
| Pruritus (uključujući neuobičajene slučajeve generalizovanog pruritusa), osip, ekhimoza, kožno i potkožno krvarenje | Urtikarija | Stevens- Johnsonov sindrom/ toksična epidermalna nekroliza, DRESS | ||
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | ||||
| Bol u ekstremitetimaA | Hemartroza | Krvarenje u mišiće | Kompartment | |
| Često | Povremeno | Rijetko | Veoma rijetko | Nepoznato |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | ||||
| Krvarenje u urogenitalnom traktu (uključujući hematuriju i menoragijuB), oštećena funkcija bubrega (uključujući povećanu koncentraciju kreatinina i uree u krvi) | Insuficijencija bubrega /akutna insuficijencija bubrega kao posljedica krvarenja koje je dovoljno da izazove hipoperfuziju | |||
| Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene | ||||
| Povišena tjelesna temperaturaA, periferni edem, | Opšte lose stanje | Lokalizovani | ||
| Ispitivanja | ||||
| Povišeni LDHA, | ||||
| Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije | ||||
| Postproceduralno krvarenje (uključujući postoperativnu anemiju i krvarenje iz rane), kontuzija, sekrecija iz raneA | Vaskularna pseudoaneurizmaC |
A: uočeno kod prevencije VTE kod odraslih pacijenata koji se podvrgavaju elektivnoj hirurškoj
intervenciji zamjene kuka ili koljena
B: uočeno u terapiji duboke venske tromboze, plućne embolije i prevencije ponovnog javljanja kao veoma često kod žena < 55 godina
C: uočeno kao povremeno kod prevencije aterotrombotskih događaja kod pacijenata nakon akutnog koronarnog sindroma (nakon perkutane koronarne intervencije)
* U odabranim ispitivanjima faze III primijenjen je unaprijed određen selektivni pristup u prikupljanju prijava neželjenih događaja. Učestalost neželjenih dejstava nije se povećala, a nakon analize ovih ispitivanja nije utvrđeno nikakvo novo neželjeno dejstvo.
Opis odabranih neželjenih dejstava
Zbog njegovog farmakološkog djelovanja, primjena rivaroksabana može biti povezana s povećanim rizikom od prikrivenog (okultnog) ili vidljivog krvarenja iz bilo kojeg tkiva ili organa, što može rezultovati posthemoragijskom anemijom. Znakovi, simptomi i težina (uključujući smrtni ishod) variraće zavisno od mjesta i stepena ili obima krvarenja i/ili anemije (vidjeti dio 4.9 „Postupak liječenja u slučaju krvarenja“).
U kliničkim ispitivanjima krvarenje iz sluznica (tj. epistaksa, krvarenje desni, gastrointestinalno krvarenje te genitourinarno krvarenje uključujući abnormalno vaginalno ili pojačano menstrualno krvarenje) i anemija zabilježeni su češće tokom dugotrajnog liječenja rivaroksabanom u poređenju s liječenjem antagonistima vitamina K. Stoga, osim adekvatnog kliničkog praćenja, laboratorijsko određivanje hemoglobina/hematokrita može biti vrijedno za otkrivanje okultnog krvarenja i određivanje kliničkog značaja vidljivog krvarenja, prema procjeni.
Rizik od krvarenja može kod određenih grupa pacijenata biti povećan, npr. kod pacijenata s jakom, nekontrolisanom arterijskom hipertenzijom i/ili kod onih koji istovremeno primaju druge ljekove koji utiču na hemostazu (vidjeti dio 4.4 „Rizik od krvarenja“). Menstrualno krvarenje može biti pojačano i / ili produženo.
Komplikacije zbog krvarenja mogu se manifestovati kao slabost, bljedilo, vrtoglavica, glavobolja ili neobjašnjivo oticanje, dispneja i neobjašnjeni šok. U nekim slučajevima kao posljedica anemije, uočeni su simptomi srčane ishemije poput bola u grudima ili angine pectoris.
Kod primjene rivaroksabana prijavljene su poznate komplikacije kao sekundarna posljedica teškog krvarenja, kao što su kompartment sindrom i insuficijencija bubrega zbog hipoperfuzije. Zbog toga, pri procjeni stanja svakog pacijenta koji uzima antikoagulans potrebno je uzeti u obzir i mogućnost krvarenja.
Pedijatrijska populacija
Procjena bezbjednosti primjene kod djece i adolescenata zasnovana je se na podacima o bezbjednosti primjene iz dva otvorena ispitivanja faze II i jednog faze III s aktivnom kontrolom kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od rođenja do manje od 18 godina. Nalazi u pogledu bezbjednosti primjene između rivaroksabana i komparatora bili su uglavnom slični u različitim uzrasnim grupama pedijatrijskih pacijenata. Ukupno je bezbjednosni profil kod 412 djece i adolescenata liječenih rivaroksabanom bio sličan onome opaženom kod odrasle populacije i dosljedan u svim starosnim podgrupama, iako je ta procjena ograničena malim brojem pacijenata. U poređenju s odraslima, kod pedijatrijskih pacijenata češće su bile prijavljene glavobolja (veoma često, 16,7%), povišena tjelesna temperatura (veoma često, 11,7%), epistaksa (veoma često, 11,2%), povraćanje (veoma često, 10,7%), tahikardija (često, 1,5%), povišenje bilirubina (često, 1,5%) i povišen konjugovani bilirubin (povremeno, 0,7%). Kao i u odrasloj populaciji, menoragija je bila opažena u 6,6% (često) adolescentkinja nakon menarhe. Trombocitopenija, kakva je bila opažena u odrasloj populaciji nakon stavljanja lijeka u promet, bila je česta (4,6%) u pedijatrijskim kliničkim ispitivanjima. Neželjena dejstva kod pedijatrijskih pacijenata bila su uglavnom blage do umjerene težine.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
Kod odraslih su prijavljeni rijetki slučajevi predoziranja dozama do 1960 mg. U slučaju predoziranja, pacijenta treba pažljivo pratiti na komplikacije krvarenja ili druga neželjena dejstva (vidjeti dio „Postupak liječenja u slučaju krvarenja“). Za djecu su dostupni ograničeni podaci. Zbog ograničene resorpcije, maksimalni efekat bez daljeg povećanja prosječne izloženosti plazme očekuje se kod doza koje su veće od terapijskih, a to je 50 mg rivaroksabana ili više kod odraslih; međutim, nema dostupnih podataka o dozama koje su veće od terapijskih kod djece. Specifični agens za reverziju (andeksanet alfa) koji antagonizuje farmakodinamički efekat rivaroksabana dostupan je za odrasle, ali nije ustanovljen za djecu (vidjeti Sažetak karakteristikalijeka za andeksanet alfa). U slučaju predoziranja rivaroksabanom, može se razmotriti upotreba aktivnog uglja kako bi se smanjila resorpcija.
Postupak liječenja u slučaju krvarenja
Ako dođe do komplikacija krvarenja kod pacijenata koji uzimaju rivaroksaban, sljedeća primjena rivaroksabana se mora odložiti ili se liječenje mora prekinuti na odgovarajući način. Rivaroksaban ima poluvrijeme eliminacije od približno 5 do 13 sati kod odraslih (vidjeti dio 5.2). Prema procjeni pomoću populacijskog farmakokinetičkog (popPK) modeliranja, poluvrijeme eliminacije kod djece je kraće (vidjeti dio 5.2). Postupak liječenja mora biti individualan, prema težini i lokaciji krvarenja. Po potrebi treba koristiti odgovarajuću simptomatsku terapiju, npr. mehaničku kompresiju (npr. kod teške epistakse), hiruršku hemostazu sa procedurama kontrole krvarenja, nadoknadu tečnosti i hemodinamsku suportivnu terapiju, primjenu derivata krvi (koncentrovani eritrociti ili svježe zamrznuta plazma, u zavisnosti od pridružene anemije ili koagulopatije) ili trombocita.
Ako se krvarenje ne može kontrolisati navedenim mjerama, mora se razmotriti primjena ili specifičnog agensa za reverziju inhibitora faktora Xa (andeksanet alfa), koji antagonizuje farmakodinamički efekat rivaroksabana, ili specifičnog reverznog prokoagulantnog sredstva poput koncentrata protrombinskog kompleksa (PCC), aktiviranog koncentrata protrombinskog kompleksa (APCC) ili rekombinantnog faktora VIIa (r-FVIIa). Međutim, trenutno je kliničko iskustvo primjene ovih ljekova kod odraslih i djece koja primaju rivaroksaban vrlo ograničeno. Preporuka se takođe zasniva i na ograničenim pretkliničkim podacima. Razmotriće se ponovno doziranje rekombinantnog faktora VIIa i titriranje zavisno od poboljšanju krvarenja. Zavisno od lokalne dostupnosti, u slučaju većih krvarenja potrebno je razmotriti savjetovanje sa stručnjakom za koagulaciju (vidjeti dio 5.1).
Ne očekuje se da bi protaminsulfat ni vitamin K uticali na antikoagulacijsku aktivnost rivaroksabana. Iskustvo sa primjenom traneksaminske kiseline je ograničeno te nema iskustva s primjenom aminokaproinske kiseline i aprotinina kod odraslih koji primaju rivaroksaban. Nema iskustva s primjenom ovih supstanci kod djece koja primaju rivaroksaban Nema ni naučne osnove za korist ni iskustva s primjenom sistemskog hemostatika dezmopresina kod osoba koje primaju rivaroksaban. Zbog visokog stepena vezivanja na proteine plazme, ne očekuje se da bi se rivaroksaban mogao iz organizma uklanjati dijalizom.
Farmakoterapijska grupa: antitrombotici, direktni inhibitori faktora Xa
ATC kod: B01AF01
Mehanizam djelovanja
Rivaroksaban je visokoselektivni, direktni inhibitor faktora Xa, bioraspoloživ nakon peroralne primjene. Inhibicijom faktora Xa prekida se unutrašnji i spoljašnji put kaskade zgrušavanja krvi, čime se inhibira stvaranje trombina i razvoj tromba. Rivaroksaban ne inhibira trombin (aktivirani faktor II), a nisu pokazani ni efekti na trombocite.
Farmakodinamički efekti
Kod ljudi je uočena dozno zavisna inhibicija aktivnosti faktora Xa. Rivaroksaban utiče na protrombinsko vrijeme (PV) zavisno od doze, pri čemu postoji bliska korelacija sa njegovom koncentracijom u plazmi (r = 0,98) ako se u testu koristi Neoplastin. Drugim bi se reagensima dobili drugačiji rezultati. Očitavanja PV-a treba obaviti u sekundama jer je INR kalibrisan i validiran samo za kumarine i ne može se koristiti za bilo koji drugi antikoagulans.
Kod pacijenata koji su dobijali rivaroksaban za liječenje duboke venske tromboze i plućne embolije i prevenciju ponovnog javljanja, 5/95 percentila PT vrijednosti (Neoplastin) 2-4 sata nakon uzimanja tablete (tj. u vrijeme postizanja maksimalnog efekta) za 15 mg dva puta dnevno obuhvata raspon od 17 do 32 s, a za 20 mg rivaroksabana jednom dnevno od 15 do 30 s. Kod najnižih koncentracija (u periodu 8-16 sati nakon unosa tablete) 5/95 percentila za 15 mg dva puta dnevno obuhvata raspon od 14 do 24 s, a za 20 mg jednom dnevno (18-30 sati nakon unosa tablete) od 13 do 20 s.
Kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji primaju rivaroksaban za prevenciju moždanog udara i sistemske embolije, 5/95 percentila za PT (Neoplastin) 1-4 sata nakon unosa tablete (tj. u vrijeme postizanja maksimalnog efekta) sa dozom od 20 mg jednom dnevno se kretao od 14 do 40 s, a kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega na terapiji sa 15 mg jednom dnevno od 10 do 50 s. Kod najnižih koncentracija (u periodu od 16 do 36 sati nakon unosa tablete) 5/95 percentila kod pacijenata na terapiji sa 20 mg jednom dnevno se kretao od 12 do 26 s, a kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega na terapiji sa 15 mg jednom dnevno od 12 do 26 s.
U kliničkom farmakološkom ispitivanju poništavanja farmakodinamičkog efekta rivaroksabana kod zdravih odraslih osoba (n=22), ocijenjeni su efekti pojedinačne doze (50 IU/kg) dva različita tipa koncentrata protrombinskog kompleksa (PCC), PCC-a koji sadrži 3 faktora (faktor II, IX i X) te PCC- a koji sadrži 4 faktora (faktor II, VII, IX i X). PCC koji sadrži 3 faktora smanjio je srednju vrijednost PV-a, koristeći Neoplastin reagens, za otprilike 1,0 sekundu unutar 30 minuta u poređenju sa smanjenjem od otprilike 3,5 sekunde zabilježeno PCC-om koji sadrži 4 faktora. Suprotno tome, PCC koji sadrži 3 faktora imao je veći i brži ukupni efekat na poništavanje promjena u endogenom stvaranju trombina nego PCC koji sadrži 4 faktora (vidjeti dio 4.9).
Aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (aPTV) i vrijeme izmjereno Heptestom takođe se produžava zavisno od doze, ali se ti pokazatelji ne preporučuju za procjenu farmakodinamičkih efekata rivaroksabana. Tokom liječenja rivaroksabanom nema potrebe za kliničkim rutinskim praćenjem koagulacijskih parametara. Međutim, ako je klinički indukovano, koncentracija rivaroksabana može se mjeriti kalibrisanim kvantitativnim anti-faktor Xa testovima (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
PV (neoplastin reagens), aPTV i anti-Xa test (s kalibrisanim kvantitativnim testom) kod djece pokazuju usku korelaciju s koncentracijama u plazmi. Korelacija između anti-Xa i koncentracija u plazmi je linearna, uz nagib pravca blizu 1. Mogu se javiti pojedinačna odstupanja prema višim ili nižim vrijednostima anti-Xa u odnosu na odgovarajuće koncentracije u plazmi. Nema potrebe za rutinskim praćenjem parametara koagulacije tokom kliničkog liječenja rivaroksabanom. Međutim, ako je klinički indikovano, koncentracije rivaroksabana mogu se izmjeriti kalibrisanim kvantitativnim anti-faktor Xa testovima u μg/l (za raspone opaženih koncentracija rivaroksabana u plazmi kod djece vidjeti tabelu 13 u dijelu 5.2). Kad se anti-Xa test primjenjuje za kvantifikovanje koncentracija rivaroksabana u plazmi kod djece, mora se uzeti u obzir donja granica kvantifikacije. Nije ustanovljen prag za efikasnost ili bezbjednost primjene.
Klinička efikasnost i bezbjednost
Prevencija moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata koji boluju od nevalvularne atrijalne fibrilacije
Klinički program za rivaroksaban osmišljen je kako bi pokazala efikasnost rivaroksabana u prevenciji moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom. U pivotalnom dvostruko slijepom ispitivanju ROCKET AF, 14264 pacijenata dobilo je dozu od 20 mg rivaroksabana jednom dnevno (15 mg jednom dnevno kod pacijenata s klirensom kreatinina 30-49 ml/min) ili dozu varfarina titriranog na ciljni INR od 2,5 (terapijski raspon od 2,0 do 3,0). Medijana vremena liječenja iznosila je 19 mjeseci, a ukupno trajanje liječenja iznosilo je najviše 41 mjesec. 34,9% pacijenata uzimalo je acetilsalicilnu kiselinu, a 11,4% uzimalo je antiaritmike klase III uključujući amiodaron.
Rivaroksaban nije bio inferioran u odnosu na varfarin za primarni kompozitni ishod moždanog udara i sistemske embolije koja nije vezana za centralni nervni sistem. Kod pacijenata uključenih prema protokolu ispitivanja, moždani udar ili sistemska embolija dogodila se kod 188 pacijenata na rivaroksabanu (1,71% godišnje) i 241 s varfarinom (2,16% godišnje) (HR 0,79; 95% CI, 0,66–0,96; P<0,001 za neinferiornost). Među svim nasumično odabranim pacijentima koji su analizirani prema namjeri liječenja (ITT, engl. Intention to treat), primarni događaji dogodili su se kod 269 pacijenata na rivaroksabanu (2,12% godišnje) i 306 s varfarinom (2,42% godišnje) (HR 0,88; 95% CI, 0,74–1,03; P<0,001 za neinferiornost; P=0,117 za superiornost). Rezultati za sekundarni ishod, hijerarhijski poređani u analizama prema namjeri liječenja, prikazani su u tabeli 4.
Među pacijentima u grupi s varfarinom, INR vrijednosti bile su u terapijskom rasponu (2,0 do 3,0) – srednja vrijednost od 55% vremena (medijana, 58%; raspon među kvartilima, 43 do 71). Efekat rivaroksabana nije se razlikovao između koncentracije centralnog vremena unutar terapijskog raspona (vrijeme u ciljnom INR rasponu od 2,0-3,0) i kvartila jednakih veličina (P=0,74 za interakciju). Unutar najvišeg kvartila prema centru odnos rizika sa rivaroksabanom u odnosu na varfarin iznosio je 0,74 (95% CI, 0,49 do 1,12).
Stopa incidence za glavni ishod bezbjednosti (veća i manja klinički značajna krvarenja) bila je slična za obje grupe pacijenata (vidjeti tabelu 5).
Tabela 4: Rezultati efikasnosti iz ispitivanja faze III ROCKET AF
| Populacija uključena u | ITT analize efikasnosti kod pacijenata s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom a | ||
| Terapijska doza | Rivaroksaban | Varfarin | Odnos rizika (95 % CI) |
| Moždani udar i sistemska embolija koja nije vezana za centralni nervni sistem | 269 | 306 | 0,88 |
| Moždani udar, sistemska embolija koja nije vezana za centralni nervni sistem i smrt uzrokovana vaskularnim komplikacijama | 572 | 609 | 0,94 |
| Moždani udar, sistemska embolija koja nije vezana za centralni nervni sistem, smrt uzrokovana vaskularnim komplikacijama i infarkt miokarda | 659 | 709 | 0,93 |
| Moždani udar | 253 | 281 | 0,90 |
| Sistemska embolija koja nije vezana za centralni nervni sistem | 20 | 27 | 0,74 |
| Infarkt miokarda | 130 | 142 | 0,91 |
Tabela 5: Rezultati bezbjednosti iz ispitivanja faze III ROCKET AF
| Populacija uključena u | Pacijenti s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijoma) | ||
| Terapijska doza | Rivaroksaban | Varfarin | Odnos rizika (95 % CI) |
| Veća i manja klinički značajna krvarenja | 1,475 | 1,449 | 1,03 (0,96-1,11) |
| Veća krvarenja | 395 | 386 | 1,04 (0,90-1,20) |
| Smrt zbog krvarenja* | 27 | 55 | 0,50 (0,31-0,79) |
| Krvarenje iz kritičnog | 91 | 133 | 0,69 (0,53-0,91) |
| Intrakranijalno krvarenje* | 55 | 84 | 0,67 (0,47-0,93) |
| Pad hemoglobina* | 305 | 254 | 1,22 (1,03-1,44) |
| Transfuzija 2 ili više jedinica koncentrovanih eritrocita ili pune krvi* | 183 | 149 | 1,25 (1,01-1,55) |
| Manja klinički značajna | 1,185 | 1,151 | 1,04 (0,96-1,13) |
| Smrtnost od svih uzroka | 208 | 250 | 0,85 (0,70-1,02) |
*Nominalno značajno
Dodatno uz ispitivanje faze III ROCKET AF, sprovedeno je prospektivno, neintervencijsko, otvoreno ispitivanje kohorte s jednom grupom (XANTUS), nakon stavljanja lijeka u promet, s centralnom ocjenom ishoda koji su uključivali tromboembolijske događaje i veće krvarenje. Bilo je uključeno 6785 pacijenata s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom u svrhu prevencije moždanog udara i sistemske embolije koja nije povezana sa centralnim nervnim sistemom u kliničkoj praksi. U ispitivanju XANTUS srednja vrijednost za CHADS2 i HAS-BLED rezultat bila je 2,0, u odnosu na ispitivanje ROCKET AF, gdje je srednja vrijednost za CHADS2 rezultat bila 3,5, te srednja vrijednost za HAS-BLED rezultat 2,8. Veće krvarenje javilo se kod 2,1 na 100 pacijent-godina. Smrtonosno krvarenje prijavljeno je kod 0,2 na 100 pacijent-godina, a intrakranijalno krvarenje kod 0,4 na 100 pacijent-godina.
Moždani udar ili sistemska embolija koja nije povezana sa CNS zabilježeni su kod 0,8 na 100 pacijent-godina.
Ova opažanja u kliničkoj praksi su u skladu s ustanovljenim bezbjednosnim profilom u ovoj indikaciji.
Pacijenti koji se podvrgavaju kardioverziji
Kod 1504 pacijenata (oni koji su prvi put na oralnom antikoagulansu i oni koji su prethodno liječeni oralnim antikoagulansom) s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom kod kojih je bila dogovorena kardioverzija, sprovedeno je prospektivno, randomizovano, otvoreno, multicentrično, eksploracijsko ispitivanje sa zaslijepljenom evaluacijom cilja (X-VERT), da bi se uporedili rivaroksaban i VKA s prilagođenom dozom (randomizovani 2:1) za prevenciju kardiovaskularnih događaja. Korišćene su strategije kardioverzije vođene transezofagealnim ehokardiogramom (s prethodnim liječenjem 1 – 5 dana) ili konvencionalne kardioverzije (s prethodnim liječenjem najmanje 3 nedjelje). Primarni ishod efikasnosti (moždani udar, tranzitorni ishemijski napad, sistemska embolija koja nije povezana sa CNS, infarkt miokarda (IM) i kardiovaskularna smrt) pojavio se kod 5 (0,5 %) pacijenata u grupi na rivaroksabanu (n=978), odnosno kod 5 (1,0 %) pacijenata u VKA grupi (n=492; RR 0,50; 95 % CI 0,15-1,73; modifikovana ITT populacija). Glavni cilj ispitivanja bezbjednosti (veća krvarenja) pojavio se kod 6 (0,6%) i 4 (0,8%) pacijenata na rivaroksabanu (n= 988), odnosno VKA (n= 499) (RR 0,76; 95% CI 0,21-2,67; bezbjednosna populacija). Ovo eksploracijsko ispitivanje pokazalo je uporedive rezultate bezbjednosti i efikasnosti između grupa liječenih rivaroksabanom i VKA u slučaju kardioverzije.
Pacijenti s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom koji se podvrgavaju PCI-u sa ugradnjom stenta
Randomizovana, otvorena, multicentrična studija (PIONEER AF-PCI) je sprovedena na 2124 pacijenta sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom, koji su bili podvrgnuti PCI sa ugradnjom stenta kod primarne ateroskleroze, u cilju poređenja bezbjednosti dva terapijska režima sa rivaroksabanom i jednog sa VKA. Pacijenti su nasumično raspoređivani u odnosu 1:1:1 za cjelokupnu 12-mjesečnu terapiju. Pacijenti sa moždanim udarom ili TIA u anamnezi su bili izuzeti iz studije.
Grupa 1 je dobijala 15 mg rivaroksabana jednom dnevno (odnosno 10 mg/dan kod pacijenata sa klirensom kreatinina od 30-49 ml/min) u kombinaciji sa P2Y12 inhibitorom. Grupa 2 je dobijala 2,5 mg rivaroksabana dva puta dnevno uz dvojnu antitrombocitnu terapiju (engl. dual antiplatelet therapy, DAPT) (npr. klopidogrel 75 mg [ili alternativni P2Y12 inhibitor] uz malu dozu acetilsalicilne kiseline [ASK] tokom jednog, 6 ili 12 mjeseci, nakon čega je primjenjivan rivaroksaban u dozi od 15 mg (odnosno 10 mg kod pacijenata sa klirenskom kreatinina od 30-49 ml/min) jednom dnevno uz malu dozu ASK. Grupa 3 je dobijala prilagođenu dozu VKA uz DAPT tokom jednog, 6 ili 12 mjeseci, nakon čega su pacijenti prevođeni na terapiju VKA u prilagođenoj dozi uz malu dozu ASK.
Primarni parametar praćenja bezbjednosti, klinički značajna krvarenja, su se javila redom kod 109 (15,7%), 117 (16,6%), odnosno kod 167 (24,0%) pacijenata u grupi 1, 2 i 3 (HR 0,59; 95% CI 0,47-0,76; p<0,001 i HR 0,63; 95% CI 0,50-0,80; p<0,001 redom). Sekundarni parametar praćenja (zbir kardiovaskularnih događaja- KV smrt, IM ili moždani udar) se javio kod 41 (5,9%) pacijenata iz grupe 1, 36 (5,1%) pacijenata iz grupe 2, i 36 (5,2%) pacijenata iz grupe 3. Oba terapijska režima sa rivaroksabanom, pokazala su značajno smanjenje klinički značajnih krvarenja u poređenju sa VKA terapijskim režimom, kod pacijenata sa nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom, koji su bili podvrgnuti PCI sa ugradnjom stenta. Osnovni cilj PIONEER AF-PCI studije je bila procjena bezbjednosti. Podaci o efikasnosti (uključujući tromboembolijske događaje) u ovoj populaciji su ograničeni.
Liječenje duboke venske tromboze, plućne embolije i prevencija ponavljajuće duboke venske tromboze i plućne embolije
Klinički program rivaroksabana dizajniran je tako da pokaže efikasnost ovog lijeka u inicijalnom liječenju, nastavku terapije akutne TDV i PE i u prevenciji rekurentnih stanja. Uključeno je preko 12800 pacijenata u četiri randomizovane kontrolisane kliničke studije faze III (Einstein DVT, Einstein PE, Einstein Extension i Einstein Choice), a dodatno je sprovedena i unaprijed definisana zbirna analiza Einstein DVT i Einstein PE studija. Ukupno zbirno trajanje terapije u svim studijama je bilo do 21 mjesec.
U Einstein DVT studiji je kod 3449 pacijenata sa akutnom TDV ispitivana terapija TDV i prevencija rekurentne TDV i PE (pacijenti sa simptomatskim PE su bili isključeni iz ovog ispitivanja). Dužina terapije bila je 3, 6 ili 12 mjeseci, zavisno od kliničke procjene ispitivača.
Za inicijalne 3 nedjelje terapije akutne TDV, primjenjivan je rivaroksaban u dozi od 15 mg dva puta dnevno, a potom 20 mg rivaroksabana jednom dnevno.
U Einstain PE studiju uključeno je 4832 pacijenta sa akutnom PE kod kojih su ispitivani terapija PE i prevencija reukrentne TDV i PE. Dužina terapije bila je 3,6 ili 12 mjeseci, zavisno od kliničke procjene ispitivača. Za inicijalnu terapiju akutne PE primjenjivan je rivaroksaban u dozi od 15 mg dnevno tokom tri nedjelje, a potom 20 mg rivaroksabana jednom dnevno.
U obje studije, Einstein DTV i Enstein PE, u kontrolnoj grupi terapija se sastojala od enoksaparina primijenjenog najmanje 5 dana u kombinaciji sa antagonistom vitamina K, dok nije postignuta vrijednost PT/INR u terapijskom obimu (≥ 2,0). Terapija je nastavljena antagonistom vitamina K prilagođene doze radi održavanja PT/INR vrijednosti unutar terapijskog obima od 2,0 do 3,0.
U Einstein Extension studiji je kod 1197 pacijenata sa TDV ili PE ispitivana prevencija rekurentne TDV i PE. Dužina terapije trajala je dodatnih 6 ili 12 mjeseci, u zavisnosti od kliničke procjene ispitivača, a kod pacijenata koji su već završili 6 do 12 mjeseci terapije zbog venske tromboembolije. Upoređivana je primjena rivaroksabana u dozi od 20 mg jednom dnevno sa placebom.
U studijama Einstein DVT, PE i Extension korišćeni su isti unaprijed definisani primarni i sekundarni ishodi efikasnosti. Primarni ishod efikasnosti je bila simptomatska rekurentna VTE definisana kao zbir rekurentnih TDV ili PE sa smrtnim ishodom i PE bez smrtnog ishoda. Sekundarni ishod efikasnosti je definisan kao zbir rekurentne TDV, PE bez smrtnog ishoda i mortaliteta usljed svih uzroka.
U Einstein Choice studiji, 3396 pacijenata sa potvrđenom simptomatskom TDV i/ili PE, koji su završili 6-12 mjeseci antikoagulantne terapije, ispitivano je u prevenciji PE sa smrtnim ishodom ili simptomatske rekurentne TDV ili PE bez smrtnog ishoda. Pacijenti sa indikacijom za nastavak antikoagulantne terapije u terapijskim dozama bili su isključeni iz studije. Dužina prevencije trajala je do 12 mjeseci, u zavisnosti od individualnog datuma randomizacije (medijana: 351 dan). Urađeno je poređenje terapije rivaroksabanom u dozi od 20 mg i rivaroksabanom u dozi od 10 mg primijenjenih jednom dnevno, sa 100 mg acetilsalicilne kiseline primijenjene jednom dnevno.
Primarni ishod efikasnosti je bila simptomatska rekurentna VTE definisana kao zbir rekurentnih TDV ili PE sa smrtnim ishodom ili PE bez smrtnog ishoda.
U Einstein DVT studiji (vidjeti tabelu 6), pokazano je da rivaroksaban nije inferioran u odnosu na enoksaparin/VKA za primarni ishod efikasnosti (p < 0,0001 (test neinferiornosti); odnos rizika: 0,680 (0,443 – 1,042), p=0,076 (test superiornosti)). Unaprijed specifikovana ukupna klinička korist (primarni ishod efikasnosti plus velika krvarenja) je prijavljena uz HR 0,67 (95% CI= 0,47 – 0,95), nominalna p vrijednost p=0,027) u korist rivaroksabana. INR vrijednosti su bile unutar terapijskog obima sa prosjekom 60,3% vremena za prosječno trajanje terapije od 189 dana i 55,4%, 60,1%, i 62,8% vremena u grupama namjeravane dužine terapije od 3, 6 odnosno 12 mjeseci. U enoksaparin/VKA grupi, nije bilo jasnog odnosa između nivoa srednjeg centralnog vremena unutar terapijskog raspona (engl. Time in Target INR Range 2,0 – 3,0) u tercilima podjednake veličine i sa učestalošću rekurentne VTE (P=0,932 za interakciju). Unutar najvišeg tercila prema centru, odnos rizika sa rivaroksabanom prema varfarinu je bio 0,69 (95% CI : 0,35 – 1,35).
Stope incidence za primarni ishod bezbjednosti (veća ili klinički značajna manja krvarenja) kao i za sekundarni ishod bezbjednosti (veća krvarenja) bile su slične u obje liječene populacije.
Tabela 6: Rezultati efikasnosti i bezbjednosti iz ispitivanja faze III Einstein DVT
| Populacija uključena u | 3449 pacijenata sa simptomatskom akutnom dubokom venskom trombozom | |
| Terapijska doza i trajanje | Rivaroksabana) 3, 6 ili 12 mjeseci N=1731 | Enoksaparin/ antagonist vitamina Kb ) |
| Simptomatska rekurentna VTE* * | 36 | 51 |
| Simptomatska rekurentna PE | 20 | 18 |
| Simptomatska rekurentna TDV | 14 | 28 |
| Simptomatska PE i TDV | 1 | 0 |
| PE sa smrtnim ishodom/smrt gdje | 4 | 6 |
| Velika krvarenja ili manja klinički značajna krvarenja | 139 | 138 |
| Velika krvarenja | 14 | 20 |
*p < 0,0001 (neinferiornost prema unaprijed određenom odnosu rizika od 2,0); odnos rizika: 0,680 (0,443-1,042), p=0,076 (superiornost)
U Einstain PE studiji (vidjeti tabelu 7) rivaroksaban se pokazao neinferiornim u odnosu na kombinaciju enoksaparin/VKA za primarni ishod efikasnosti (p=0,0026 (test za neinferiornost); HR 1,123 (0,749-1,684)). Unaprijed definisana ukupna klinička korist (primarni ishod efikasnosti plus velika krvarenja) zabilježena je sa HR 0,849 ((95%CI: 0,633 – 1,139), nominalnu p vrijednost p=0,275). INR vrijednosti su bile unutar terapijskog obima prosječno 63% vremena za prosječnu dužinu terapije od 215 dana i 57%, 62% i 65% vremena u grupama namjeravanog trajanja terapije od 3, 6, odnosno 12 mjeseci. U enoksaparin/VKA grupi nije bilo jasnog odnosa između nivoa srednjeg centralnog vremena unutar terapijskog raspona (engl. Time in Target INR Range 2,0 – 3,0) u tercilima podjednake veličine i incidence rekurentne VTE (P=0,082 za interakciju). Unutar najvišeg tercila prema centru, HR sa rivaroksabanom prema varfarinu je bio 0,642 (95% CI : 0,277 – 1,484).
Stope incidence za primarni ishod bezjednosti (velika krvarenja ili manja klinički relevantna krvarenja) bile su neznatno manje u rivaroksaban terapijskoj grupi (10,3% (249/2412)) nego u enoksaparin/VKA terapijskoj grupi (11,4% (274/2405)). Incidenca sekundarnog ishoda bezbjednosti (velika krvarenja) bila je manja u rivaroksaban grupi (1,1% (26/2412)) nego u enoksaparin/VKA grupi (2,2% (52/2405)) uz HR 0,493 (95%CI: 0,308 – 0,789)).
Tabela 7: Rezultati efikasnosti i bezbjednosti iz ispitivanja faze III Einstein PE
| Populacija uključena u | 4832 pacijenata s akutnom simptomatskom plućnom | |
| Terapijska doza i trajanje | Rivaroksabana) 3, 6 ili 12 mjeseci N=2419 | Enoksaparin/ antagonist vitamina Kb) |
| Simptomatska rekurentna VTE* | 50 | 44 |
| Simptomatska rekurentna PE | 23 | 20 |
| Simptomatska rekurentna TDV | 18 | 17 |
| Simptomatska PE i TDV | 0 | 2 |
| PE sa smrtnim ishodom/Smrt | 11 | 7 |
| Velikakrvarenjailimanja klinički | 249 | 274 |
| Velika krvarenja | 26 | 52 |
*p < 0,0026 (neinferiornost prema unaprijed određenom odnosu rizika od 2,0); odnos rizika:
1,123 (0,749–1,684)
Sprovedena je unaprijed definisana objedinjena analiza ishoda ispitivanja Einstein DVT i Einstein PE (vidjeti tabelu 8).
Tabela 8: Rezultati efikasnosti i bezbjednosti iz objedinjene analize ispitivanja faze III Einstein DVT i Einstein PE
| Populacija uključena u | 8281 pacijent s akutnom simptomatskom dubokom venskom trombozom ili plućnom embolijom | |
| Terapijska doza i trajanje | Rivaroksabana) 3, 6 ili 12 mjeseci N=4150 | Enoksaparin/ antagonist vitamina Kb) |
| Simptomatska rekurentna VTE* | 86 | 95 |
| Simptomatska rekurentna PE | 43 | 38 |
| Simptomatska rekurentna TDV | 32 | 45 |
| Simptomatska PE i TDV | 1 | 2 |
| PE sa smrtnim ishodom/Smrt | 15 | 13 |
| Velika krvarenjailimanja klinički | 388 | 412 |
| Velika krvarenja | 40 | 72 |
*p < 0,0001 (neinferiornost prema unaprijed određenom odnosu rizika od 1,75); odnos rizika:
0,886 (0,661 – 1,186)
Unaprijed definisana ukupna klinička korist (primarni ishod efikasnosti plus velika krvarenja) objedinjene analize zabilježila je HR 0,771 ((95%CI: 0,614 – 0,967) nominalna p vrijednost p=0,0244).
U Einstein Extension studiji (vidjeti Tabelu 9), rivaroksaban se pokazao superiornim u odnosu na placebo za primarne i sekundarne ishode efikasnosti. Za primarni ishod bezbjednosti (velika krvarenja) postojala je nesignifikantna brojno veća stopa incidence za pacijente na prevenciji rivaroksabanom u dozi od 20 mg jednom dnevno, u poređenju sa placebom. Sekundarni ishod bezbjednosti (velika krvarenja ili manja klinički značajna krvarenja) su pokazali veće stope učestalosti za pacijente na terapiji rivaroksabanom u dozi od 20 mg jednom dnevno u poređenju sa placebom.
Tabela 9: Rezultati efikasnosti i bezbjednosti iz ispitivanja faze III Einstein Extension
| Populacija uključena u | 1197 pacijenata koji su nastavili liječenje i prevenciju ponavljajuće venske tromboembolije | |
| Terapijska doza i trajanje | Rivaroksabana) | Placebo |
| Simptomatska rekurentna VTE* | 8 | 42 |
| (1,3 %) | (7,1 %) | |
| Simptomatska rekurentna PE | 2 | 13 |
| (0,3 %) | (2,2 %) | |
| Simptomatska rekurentna TDV | 5 | 31 |
| (0,8 %) | (5,2 %) | |
| PE sa smrtnim ishodom/Smrt gdje se PE ne može isključiti | 1 | 1 |
| (0,2 %) | (0,2 %) | |
| Velika krvarenja | 4 | 0 |
| (0,7 %) | (0,0 %) | |
| Klinički značajna manja krvarenja | 32 | 7 |
| (5,4 %) | (1,2 %) |
*p < 0,0001 (superiornost), odnos rizika: 0,185 (0,087-0,393)
U Einstein Choice studiji (vidjeti tabelu 10) terapije rivaroksabanom u dozi od 20 mg i rivaroksabanom u dozi od 10 mg su pokazale superiornost u pogledu primarnog ishoda efikasnosti u odnosu na acetilsalicilnu kiselinu u dozi od 100 mg. Glavni ishod bezbjednosti (velika krvarenja) kod pacijenata na terapiji rivaroksabanom u dozama od 20 mg i 10 mg jednom dnevno je bio sličan onom kod pacijenata koji su bili na terapiji sa 100 mg acetilsalicilne kiseline.
Tabela 10: Rezultati efikasnosti i bezbjednosti iz ispitivanja faze III Einstein Choice
| Populacija uključena u | 3396 pacijenata nastavilo je s prevencijom ponavljajuće venske | ||
| Terapijska doza | Rivaroksaban 20 mg jednom dnevno | Rivaroksaban | Acetilsalicilna kiselina 100 mg jednom dnevno |
| Trajanje terapije, medijana (interkvartilni raspon) | 349 [189-362] dana | 353 [190-362] dana | 350 [186-362] dana |
| Simptomatska rekurentna | 17 (1,5%)* | 13 (1,2%)** | 50 |
| Simptomatska rekurentna | 6 | 6 | 19 |
| Simptomatska rekurentna | 9 | 8 | 30 |
| PE sa smrtnim ishodom/smrt gdje se PE ne može isključiti | 2 | 0 | 2 |
| Simptomatska rekurentna | 19 | 18 | 56 |
| Velika krvarenja | 6 | 5 | 3 |
| Klinički značajna manja krvarenja | 30 | 22 | 20 |
| Simptomatska rekurentna VTE ili velika krvarenja (neto klinička korist) | 23 | 17 | 53 |
* p<0,001 (superiornost) rivaroksaban od 20 mg jednom dnevno u odnosu na 100 mg acetilsalicilne kiseline jednom dnevno; HR=0,34 (0,20–0,59)
** p<0,001 (superiornost) rivaroksaban od 10 mg jednom dnevno u odnosu na 100 mg acetilsalicilne kiseline jednom dnevno; HR=0,26 (0,14–0,47)
+ rivaroksaban od 20 mg jednom dnevno u odnosu na 100 mg acetilsalicilne kiseline jednom dnevno ; HR=0,44 (0,27–0,71), p=0,0009 (nominalni)
++ rivaroksaban od 10 mg jednom dnevno u odnosu na 100 mg acetilsalicilne kiseline jednom dnevno; HR=0,32 (0,18–0,55), p<0,0001 (nominalni)
Dodatno uz studije faze III - EINSTEIN program, sprovedeno je i prospektivno, neintervencijsko, otvoreno ispitivanje kohorti (XALIA), sa centralnom ocjenom ishoda koji su uključivali rekurentne VTE, velika krvarenja i smrt. Bilo je uključeno 5142 pacijenta sa akutnom TDV kako bi se ispitala bezbjednost dugotrajne primjene rivaroksabana u odnosu na standardnu antikoagulantnu terapiju u kliničkoj praksi.
Za rivaroksaban, stopa obilnih krvarenja je bila 0,7%, rekurentne VTE 1,4%, a smrtnost svih uzroka 0,5%. Bilo je razlika u početnim karakteristikama pacijenata, uključujući godine starosti, karcinom i poremećaj funkcije bubrega. Korišćena je unaprijed određena propensity score stratifikovana analiza kako bi se prilagodile izmjerene početne razlike, ali rezidualni činioci (engl. residual confounding) mogu, uprkos tome, uticati na rezultate. Prilagođene vrijednosti HR za rivaroksaban i standardnu terapiju, bile su za velika krvarenja 0,77 (95% CI 0,40-1,50), za ponovljene VTE 0,91 (95% CI 0,54-1,54), a za smrtnost zbog svih uzroka 0,51 (95% CI 0,24-1,07).
Ovi rezultati u kliničkoj praksi su u skladu sa ustanovljenim bezbjednosnim profilom za ovu indikaciju.
Pedijatrijska populacija
Liječenje VTE i prevencija ponavljajuće VTE kod pedijatrijskih pacijenata
U 6 otvorenih, multicentričnih pedijatrijskih ispitivanja ispitano je ukupno 727 djece s potvrđenom akutnom VTE, od kojih je 528 primilo rivaroksaban. Doziranje prilagođeno tjelesnoj težini pacijenata uzrasta od rođenja do manje od 18 godina rezultiralo je izloženošću rivaroksabanu koja je bila slična onoj opaženoj kod odraslih pacijenata s DVT liječenih rivaroksabanom u dozi od 20 mg jednom dnevno, kako je potvrđeno u ispitivanju faze III (vidjeti dio 5.2).
Ispitivanje faze III pod nazivom EINSTEIN Junior bilo je randomizovano, otvoreno, multicentrično kliničko ispitivanje kontrolisano aktivnim komparatorom kod 500 pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od rođenja do 18 godina) s potvrđenom akutnom VTE.
Bilo je 276 djece uzrasta od 12 do 18 godina, 101 dijete uzrasta od 6 do 12 godina, 69 djece uzrasta od 2 do 6 godina, i 54 djeteta uzrasta mlađeg od 2 godine.
Prva VTE bila je kategorizovana ili kao VTE povezana s centralnim venskim kateterom (CVC-VTE; 90/335 pacijenata u grupi koja je primala rivaroksaban, 37/165 pacijenata u grupi koja je primala komparator), tromboza moždanih vena i venskih sinusa (CVST, 74/335 pacijenata u grupi koja je primala rivaroksaban, 43/165 pacijenata u grupi koja je primala komparator) ili kao svi drugi uključujući DVT i PE (ne-CVC-VTE, 171/335 pacijenata u grupi koja je primala rivaroksaban, 84/165 pacijenata grupi koja je primala komparator). Najčešća manifestacija prve tromboze kod djece uzrasta od 12 do 18 godina bila je ne-CVC-VTE, i to kod 211 (76,4%) djece; kod djece u uzrasta od 6 do 12 godina i od 2 do 6 godina to je bila CVST, i to kod 48 (47,5%), odnosno 35 (50,7%) djece, a kod djece uzrasta mlađeg od 2 godine to je bila CVC-VTE, kod njih 37 (68,5%). U grupi koja je primala rivaroksaban nije bilo djece mlađe od 6 mjeseci s CVST. 22 pacijenta s CVST imalo je infekcije centralnog nervnog sistema (13 pacijenata u grupi koja je primala rivaroksaban i 9 pacijenata u grupi koja je primala komparator).
VTE je bila izazvana trajnim, prolaznim, ili i trajnim i prolaznim faktorima rizika kod 438 (87,6%) djece.
Pacijenti su prvo liječeni terapijskim dozama nefrakcionisanog heparina (engl. unfractionated heparin, UFH), niskomolekularnog heparina (engl. low-molecular-weight heparin, LMWH) ili fondaparinuksa tokom najmanje 5 dana i potom randomizovani u odnosu 2:1 u grupu koja je primala rivaroksaban u dozama prilagođenim tjelesnoj težini, ili u grupu koja je primala komparator (heparini, antagonist vitamina K) u glavnom vremenskom periodu ispitivanog liječenja od 3 mjeseca (1 mjesec za djecu uzrasta mlađeg od 2 godine s CVC-VTE). Na kraju glavnog vremenskog perioda ispitivanog liječenja ponovljena je dijagnostička pretraga krvne slike, sprovedena na početku ispitivanja, ako je to bilo klinički moguće. Ispitivano liječenje se moglo zaustaviti u toj tački, ili se prema procjeni ispitivača moglo nastaviti do ukupno 12 mjeseci (za djecu uzrasta mlađeg od 2 godine s CVC-VTE do 3 mjeseca).
Primarni ishod efikasnosti bio je simptomatski ponavljajući VTE. Primarni ishod bezbjednosti primjene bio je kompozitna mjera sastavljena od velikog i klinički značajnog manjeg krvarenja (engl. clinically relevant non-major bleeding, CRNMB). Sve ishode efikasnosti i bezbjednosti primjene procijenila je centralna nezavisna komisija zaslijepljeno na dodijeljeno liječenje. Rezultati za efikasnost i bezbjednost primjene prikazani su u tabelama 11 i 12 u daljem tekstu.
Ponavljajuća VTE u grupi koja je primala rivaroksaban dogodila se kod 4 od 335 pacijenta, a u grupi koja je primala komparator kod 5 od 165 pacijenta. Kompozitna mjera sastavljena od velikog krvarenja i CRNMB-a prijavljena je kod 10 od 329 pacijenata (3%) liječenih rivaroksabanom, i kod 3 od 162 pacijenata (1,9%) liječena komparatorom. Neto klinička korist (simptomatska ponavljajuća VTE plus događaji velikog krvarenja) prijavljena je u grupi liječenoj rivaroksabanom kod 4 od 335 pacijenata, i u grupi liječenoj komparatorom kod 7 od 165 pacijenata. Normalizacija opterećenja trombovima na ponovljenim analizama krvne slike javila se kod 128 od 335 pacijenata liječenih rivaroksabanom te kod 43 od 165 pacijenta liječenih komparatorom. Ti su nalazi bili uglavnom slični u svim starosnim grupama. Bilo je 119 (36,2%) djece s bilo kojim krvarenjem nastalim tokom liječenja u grupi koja je primala rivaroksaban, i 45 (27,8%) djece u grupi koja je primala komparator.
Tabela 11: Rezultati za efikasnost na kraju glavnog vremenskog perioda liječenja
| Događaj | Rivaroksaban N=335* | Komparator N=165* |
| Ponavljajuća VTE (primarni ishod efikasnosti) | ||
| Normalizacija na ponovljenom snimanju | ||
| Kompozitna mjera: simptomatska ponavljajuća VTE + veliko krvarenje (neto klinička korist) | ||
*FAS (engl. full analysis set) = potpuni skup podataka za analizu, sva djeca koja su bila randomizovana
Tabela 12: Rezultati za bezbjednost primjene na kraju glavnog vremenskog perioda liječenja
| Komparator N=162* | ||
| Veliko krvarenje | ||
| Bilo koje krvarenje nastalo tokom liječenja | 45 (27,8%) |
* SAF (engl. Safety Analysis Set) = skup podataka za analizu bezbjednosti primjene, sva djeca koja su bila randomizovana i primila najmanje 1 dozu ispitivanog lijeka.
Profil efikasnosti i bezbjednosti primjene rivaroksabana u pedijatrijskoj populaciji s VTE bio je uveliko sličan onome u odrasloj populaciji s DVT/PE, međutim, odnos ispitanika s bilo kojim krvarenjem bio je viši u pedijatrijskoj populaciji s VTE, u poređenju s odraslom populacijom s DVT/PE.
Pacijenti s visokorizičnim trostruko pozitivnim antifosfolipidnim sindromom
U randomizovanom, multicentričnom otvorenom ispitivanju sponzorisanom od strane ispitivača, sa zaslijepljenom procjenom mjera ishoda, rivaroksaban je upoređivan sa varfarinom kod pacijenata koji u anamnezi imaju trombozu i kojima je dijagnostikovan antifosfolipidni sindrom, te imaju visok rizik od tromboembolijskih događaja (pozitivni na sva tri testa za antifosfolipidni sindrom: lupus antikoagulans, antikardiolipinska antitijela i anti-beta2-glikoprotein-I antitijela). Ispitivanje je nakon uključivanja 120 pacijenata završeno prije vremena zbog velikog broja događaja u grupi koja je primala rivaroksaban. Srednja vrijednost vremenskog perioda praćenja iznosila je 569 dana. U grupu koja je primala 20 mg rivaroksabana randomizovano je 59 pacijenata (15 mg kod pacijenata sa klirensom kreatinina <50 ml/min), a u grupu koja je primala varfarin 61 pacijent (INR 2,0 – 3,0). Tromboembolijski događaji pojavili su se kod 12% pacijenata randomizovanih u grupu koja je primala rivaroksaban (4 ishemijska moždana udara i 3 infarkta miokarda). Kod pacijenata randomizovanih u grupu koja je primala varfarin nije bilo prijavljenih događaja. Kod 4 pacijenta (7%) iz grupe koja je primala rivaroksaban i 2 pacijenta (3 %) iz grupe koja je primala varfarin došlo je do velikog krvarenja.
Pedijatrijska populacija
Evropska agencija za ljekove je izuzela obavezu podnošenja rezultata ispitivanja referentnog lijeka koji sadrži rivaroksaban u svim podgrupama pedijatrijske populacije u prevenciji tromboembolijskih događaja (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Resorpcija
Sljedeće informacije su zasnovane na podacima dobijenim kod odraslih.
Rivaroksaban se brzo resorbuje uz maksimalne koncentracije (Cmax) 2-4 sata nakon uzimanja tablete. Resorpcija rivaroksabana nakon peroralne primjene gotovo je potpuna, a bioraspoloživost nakon peroralne primjene je visoka (80-100%) za dozu tablete od 2,5 mg i 10 mg, bez obzira na prazan/pun želudac. Unos s hranom ne utiče na površinu ispod krive (AUC) ili Cmax rivaroksabana pri dozi od 2,5 mg i 10 mg.
Zbog smanjenog obima resorpcije utvrđena je peroralna bioraspoloživost od 66% za tablete od 20 mg na prazan želudac. Kada se rivaroksaban tablete od 20 mg uzmu zajedno s hranom, primjećuje se povećanje srednje vrijednosti područja ispod krive za 39% u poređenju s uzimanjem tablete na prazan želudac, što indikuje gotovo potpunu resorpciju i visoku peroralnu bioraspoloživost.
Rivaroksaban tablete od 15 i 20 mg moraju se uzimati s hranom (vidjeti dio 4.2). Farmakokinetika rivaroksabana približno je linearna do 15 mg jednom dnevno na prazan želudac.
Rivaroksaban tablete od 10 mg, 15 mg i 20 mg na pun želudac pokazuju proporcionalnost s dozom. Pri višim dozama rivaroksaban pokazuje resorpciju ograničenu oslobađanjem uz smanjenu bioraspoloživost i smanjenu brzinu resorpcije s povišenjem doze.
Varijabilnost farmakokinetike rivaroksabana umjerena je sa interindividualnom varijabilnošću (CV%) u rasponu od 30% to 40%.
Resorpcija rivaroksabana zavisi od mjesta njegovog oslobađanja u gastrointestinalnom traktu. Zabilježeno je smanjenje AUC za 29% i Cmax za 56% u poređenju s tabletom kad se rivaroksaban iz granulata oslobađa u proksimalnom tankom crijevu. Izloženost se dodatno smanji kad se rivaroksaban oslobađa u distalnom tankom crijevu ili uzlaznom debelom crijevu. Zbog toga treba izbjegavati primjenu rivaroksabana distalno od želuca, budući da to može rezultirati smanjenom resorpcijom i s time povezanom izloženošću rivaroksabanu.
Bioraspoloživost (AUC i Cmax) je bila uporediva za 20 mg rivaroksabana primijenjenog peroralno u obliku usitnjene tablete umiješane u kašu od jabuke ili suspendovane u vodi i primijenjene putem želudačne sonde nakon čega je uslijedio tečni obrok, u poređenju s cijelom tabletom. S obzirom na predvidljiv farmakokinetički profil rivaroksabana proporcionalan dozi, rezultati ovog ispitivanja bioraspoloživosti vjerovatno su primjenjivi na niže doze rivaroksabana.
Pedijatrijska populacija
Kod djece je rivaroksaban primjenjivan u obliku tablete ili oralne suspenzije tokom ili neposredno nakon hranjenja odnosno obroka i uz tipičnu količinu tečnosti, kako bi se osiguralo pouzdano doziranje kod djece. Kao i kod odraslih, kod djece se rivaroksaban lako resorbuje nakon peroralne primjene u obliku tableta ili granula za pripremu oralne suspenzije. Nije uočena razlika u brzini resorpcije niti u opsegu resorpcije između tablete i granula za pripremu oralne suspenzije. Nema dostupnih podataka o farmakokinetici nakon intravenske primjene kod djece, tako da nije poznata apsolutna bioraspoloživost rivaroksabana kod djece. Pronađeno je smanjenje relativne bioraspoloživosti zbog povećanja doza (u mg/kg tjelesne težine), što upućuje na to da za više doze postoji ograničenje resorpcije, čak i kad se uzimaju s hranom. Rivaroksaban 20 mg tablete potrebno je uzeti s dohranom ili hranom (vidjeti dio 4.2).
Distribucija
Stepen vezivanja na proteine plazme kod ljudi je visok, oko 92 % do 95 %, pri čemu je glavna komponenta na koju se veže serumski albumin. Volumen distribucije je umjeren, pri čemu Vss iznosi oko 50 litara.
Pedijatrijska populacija
Nema dostupnih podataka o vezivanju rivaroksabana za proteine plazme specifičnih za djecu. Nema dostupnih podataka o farmakokinetici nakon intravenske primjene rivaroksabana kod djece. Procjena Vss pomoću populacijskog farmakokinetičkog modeliranja kod djece (raspon uzrasta od 0 do 18 godina) nakon peroralne primjene rivaroksabana zavisi od tjelesne težine i može se opisati alometrijskom funkcijom, uz prosjek od 113 l za ispitanika tjelesne težine 82,8 kg.
Biotransformacija i eliminacija
Kod odraslih, oko 2/3 primijenjene doze rivaroksabana metabolički se razgradi, od čega se oko polovina eliminiše bubrezima, a druga polovina fecesom. Preostala 1/3 primijenjene doze izlučuje se direktno putem bubrega u urin u neizmijenjenom aktivnom obliku, pretežno aktivnom bubrežnom sekrecijom. Rivaroksaban se metabolizuje pomoću CYP3A4, CYP2J2 i mehanizmima nezavisnim od CYP- izoformi. Oksidacijska razgradnja morfolinonske grupe i hidroliza amidnih veza glavna su mjesta biotransformacije. Istraživanja in vitro pokazala su da je rivaroksaban supstrat transportnih proteina P-gp-a (engl. P-glycoprotein) i BCRP-a (engl. breast cancer resistance protein).
Neizmijenjeni rivaroksaban je najznačajnije jedinjenje u plazmi, bez drugih glavnih ili aktivnih metabolita. Sa sistemskim (ukupnim) klirensom od približno 10 l/h, rivaroksaban se može svrstati u ljekove sa malim klirensom. Posle intravenske primjene doze od 1 mg, poluvrijeme eliminacije iznosi 4,5 sata. Nakon oralne primjene, eliminacija zavisi od brzine resorpcije lijeka. Eliminacija rivaroksabana iz plazme se odvija sa terminalnim poluvremenom eliminacije od 5 do 9 sati kod mlađih osoba i sa terminalnim poluvremenom eliminacije od 11 do 13 sati kod starijih.
Pedijatrijska populacija
Nema dostupnih podataka o metabolizmu specifičnih za djecu. Nema dostupnih podataka o farmakokinetici nakon intravenske primjene rivaroksabana kod djece. Procjena CL pomoću populacijskog farmakokinetičkog modeliranja kod djece (raspon uzrasta od 0 do 18 godina) nakon peroralne primjene rivaroksabana zavisi od tjelesne težine i može se opisati alometrijskom funkcijom, uz prosjek od 8 l/h za ispitanika tjelesne težine 82,8 kg. Geometrijske srednje vrijednosti poluvremena (t1/2) dispozicije procijenjene pomoću populacijskog farmakokinetičkog modeliranja smanjuju se kako se smanjuje uzrast, i to u rasponu od 4,2 h kod adolescenata do približno 3 h kod djece uzrasta od 2 do 12 godina, pa sve do 1,9 h i 1,6 h kod djece uzrasta od 0,5 do 2 godine, odnosno manje od 0,5 godina.
Posebne populacije
Pol
Kod odraslih nisu uočene klinički značajne razlike u farmakokinetici ni u farmakodinamici između pacijenata i pacijentkinja. Eksplorativna analiza nije otkrila relevantne razlike u izloženosti rivaroksabanu između dječaka i djevojčica.
Starija populacija
Kod starijih pacijenata, koncentracije u plazmi su veće nego kod mlađih, sa prosječnim vrijednostima AUC koje su povećane približno 1,5 puta, prije svega zbog smanjenja (prividnog) ukupnog i renalnog klirensa. Nije potrebno bilo kakvo prilagođavanje doze.
Različite kategorije s obzirom na tjelesnu težinu
Kod odraslih su krajnosti u tjelesnoj težini (< 50 kg i > 120 kg) samo malo uticale na koncentracije rivaroksabana u plazmi (manje od 25 %). Dozu ne treba prilagođavati.
Kod djece se rivaroksaban dozira na osnovu tjelesne težine. Eksplorativna analiza nije pokazala relevantan učinak pothranjenosti ili pretilosti na izloženost rivaroksabanu kod djece.
Međurasne razlike
Kod odraslih nisu uočene klinički značajne međurasne razlike u farmakokinetici ni u farmakodinamici rivaroksabana između bijelih, afroameričkih, latinoameričkih, japanskih i kineskih pacijenata. Eksplorativna analiza nije pokazala relevantne međurasne razlike u izloženosti rivaroksabanu između japanske, kineske i azijske djece izvan Japana i Kine u poređenju s odgovarajućom ukupnom pedijatrijskom populacijom.
Oštećenje funkcije jetre
Kod odraslih pacijenata s cirozom s blago oštećenom funkcijom jetre (Child-Pugh stadijum A) uočene su samo manje promjene u farmakokinetici rivaroksabana (povećanje AUC rivaroksabana prosječno 1,2 puta), što je bilo približno uporedivo s vrijednostima kod odgovarajuće zdrave kontrolne grupe. Kod pacijenata s cirozom s umjereno oštećenom funkcijom jetre (Child-Pugh stadijum B) srednja vrijednost AUC rivaroksabana značajno se povećala 2,3 puta u poređenju s onom kod zdravih dobrovoljaca. AUC nevezanog rivaroksabana povećao se 2,6 puta. Kod tih se pacijenata smanjila i eliminacija rivaroksabana putem bubrega, slično kao i kod pacijenata s umjereno oštećenom funkcijom bubrega.
Nema podataka za pacijente sa teškim oštećenjem funkcije jetre.
Inhibicija aktivnosti faktora Xa bila je povećana za faktor 2,6 kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre u poređenju sa zdravim dobrovoljcima; produženje PT je slično povećano za faktor 2,1. Pacijenti sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre bili su osjetljiviji na dejstvo rivaroksabana, što je imalo za posljedicu strmiji PK/PD odnos između koncentracije i PT.
Rivaroksaban je kontraindikovan kod pacijenata sa oboljenjem jetre koje je udruženo sa koagulopatijom i klinički značajnim rizikom od krvarenja, uključujući pacijente sa cirozom sa Child Pugh stadijumima B i C (vidjeti dio 4.3).
Nema dostupnih kliničkih podataka kod djece s oštećenjem funkcije jetre.
Oštećenje funkcije bubrega
Kod odraslih je postojalo povećanje u izloženosti rivaroksabanu u korelaciji sa slabljenjem funkcije bubrega, sudeći prema izmjerenim vrijednostima klirensa kreatinina. Kod osoba s blago (klirens kreatinina 50 – 80 ml/min), umjereno (klirens kreatinina 30 – 49 ml/min) i teško (klirens kreatinina 15 – 29 ml/min) oštećenom funkcijom bubrega, koncentracije rivaroksabana u plazmi (AUC) povećale su se, redom, 1,4, 1,5 i 1,6 puta. Odgovarajući porast farmakodinamičkih efekata bio je izraženiji. Kod osoba s blago, umjereno i teško oštećenom funkcijom bubrega ukupna inhibicija aktivnosti faktora Xa povećala se, redom, za faktor 1,5, 1,9 i 2,0 u poređenju sa zdravim dobrovoljcima. Slično tome, PV se produžio, redom, za faktor 1,3, 2,2 i 2,4. Nema podataka za pacijente s klirensom kreatinina < 15 ml/min.
Zbog visokog stepena vezivanja na proteine plazme, ne očekuje se da bi se rivaroksaban mogao iz organizma uklanjati dijalizom.
Ne preporučuje se primjena rivaroksabana kod pacijenata s klirensom kreatinina < 15 ml/min. Lijek Rivaroxaban Accord se mora primjenjivati s oprezom kod pacijenata s klirensom kreatinina 15 – 29 ml/min (vidjeti dio 4.4).
Nema dostupnih kliničkih podataka kod djece uzrasta od 1 godine ili starije s umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (brzina glomerularne filtracije < 50 ml/min/1,73 m2).
Farmakokinetički podaci kod pacijenata
Kod pacijenata koji primaju 20 mg rivaroksabana jednom dnevno za liječenje akutne duboke venske tromboze (DVT) geometrijska srednja vrijednost koncentracije (90% interval predviđanja) 2-4 h i oko 24 h nakon doze bila je 215 (22-535) i 32 (6-239) mikrograma/l (što ugrubo predstavlja maksimalne i minimalne koncentracije tokom intervala doziranja).
Kod pedijatrijskih pacijenata s akutnom VTE koji su primali rivaroksaban u dozi prilagođenoj njihovoj tjelesnoj težini, koja je dovela do izloženosti slične onoj kod odraslih pacijenata s DVT koji su primali dnevnu dozu od 20 mg jednom dnevno, geometrijske srednje vrijednosti koncentracije (90% interval) u vrijeme uzimanja uzoraka, koje približno predstavljaju najviše i najniže koncentracije tokom intervala doziranja, sažeto su prikazane u tabeli 13.
Tabela 13: Sažetak prikazanih vrijednosti (geometrijska srednja vrijednost (90% interval)) koncentracija (μg/l) rivaroksabana u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže prema režimu doziranja i uzrastu
| Vremenski razmaci | ||||||||
| o.d. | N | 12-<18 godina | N | 6-<12 godina | ||||
| 2,5-4h post | 171 | 241,5 (105-484) | 24 | 229,7 (91,5-777) | ||||
| 20-24 h post | 151 | 20,6 (5,69-66,5) | 24 | 15,9 (3,42-45,5) | ||||
| b.i.d. | N | 6-<12 godina | N | 2-<6 godina | N | 0,5-<2 godine | ||
| 2,5-4h post | 36 | 145,4 (46,0-343) | 38 | 171,8 (70,7-438) | 2 | n.c. | ||
| 10-16 h post | 33 | 26,0 (7,99-94,9) | 37 | 22,2 (0,25-127) | 3 | 10,7 (n.c.-n.c.) | ||
| t.i.d. | N | 2-<6 godina | N | rođenje - <2 godine | N | 0,5-<2 godine | N | rođenje – <0,5 godine |
| 0,5-3h post | 5 | 164,7 (108-283) | 25 | 111,2 (22,9-320) | 13 | 114,3 (22,9-346) | 12 | 108,0 (19,2-320) |
| 7-8h post | 3 | 33,2 (18,7-99,7) | 23 | 18,7 (10,1-36,5) | 12 | 21,4 (10,5-65,6) | 11 | 16,1 (1,03-33,6) |
o.d. = jednom dnevno, b.i.d. = dva puta dnevno, t.i.d. = tri puta dnevno, n.c. = nije izračunato, post = nakon doziranja
Vrijednosti niže od donje granice kvantifikacije (engl. lower limit of quantification, LLOQ) bile su zamijenjene vrijednostima 1/2 LLOQ za izračunavanje statističkih podataka (LLOQ = 0,5 μg/l).
Farmakokinetički/farmakodinamički odnos
Farmakokinetički/farmakodinamički (FK/FD) odnos između plazmatskih koncentracija rivaroksabana i nekoliko farmakodinamičkih ishoda (inhibicija faktora Xa, PV, aPTV, Heptest) procjenjivan je nakon primjene širokog raspona doza (5 – 30 mg dva puta na dan). Odnos između koncentracije rivaroksabana i aktivnosti faktora Xa najbolje se može opisati modelom Emax. Podaci za PV se bolje mogu opisati modelom linearnog presjeka. U zavisnosti od različitih korišćenih reagenasa za mjerenje PV-a, nagib pravca značajno se razlikovao. Kad se za mjerenje PV koristio Neoplastin, početni PV iznosio je oko 13 s, a nagib pravca bio je oko 3 do 4 s/(100 mikrograma/l). Rezultati analize FK/FD u fazama II i III podudarali su se s podacima ustanovljenima kod zdravih pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Efikasnost i bezbjednost kod djece i adolescenata u uzrastu do 18 godina nisu ustanovljene u indikaciji prevencije moždanog udara i sistemske embolije kod pacijenata s nevalvularnom atrijalnom fibrilacijom.
Pretklinički podaci ne upućuju na poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja bezbjednosne farmakologije, toksičnosti jedne doze, fototoksičnosti, genotoksičnosti, karcinogenog potencijala i juvenilne toksičnosti.
Efekti primijećeni u ispitivanjima toksičnosti ponovljene doze uglavnom su posljedica pojačanog farmakodinamičkog djelovanja rivaroksabana. Kod pacova su pri klinički relevantnim koncentracijama izloženosti primijećene povišene koncentracije IgG i IgA u plazmi.
Kod pacova nisu primijećeni nikakvi efekti na plodnost mužjaka ili ženki. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost vezanu uz farmakološki način djelovanja rivaroksabana (npr. hemoragijske komplikacije). Pri klinički relevantnim koncentracijama u plazmi primijećene su embrio-fetalna toksičnost (postimplantacijski gubitak, usporeno/ubrzano okoštavanje, višestruke svijetle mrlje u jetri), te povećana incidenca čestih malformacija, kao i promjene na placenti. U prenatalnom i postnatalnom ispitivanju kod pacova uočena je smanjena održivost potomstva pri dozama koje su bile toksične za majke.
Rivaroksaban je ispitan na juvenilnim pacovima tretiranim od 4. postnatalnog dana u trajanju do 3 mjeseca, pokazujući povećanje krvarenja u periinsularnom području, koje nije zavisno od doze. Nisu opaženi znakovi toksičnosti za neki određeni organ.
Jezgro tablete
laktoza monohidrat
kroskarmeloza natrijum (E468)
natrijum laurilsulfat (E487)
hipromeloza 2910 (E464) (nominalna viskoznost od 5,1 mPa.S) (E464)
celuloza, mikrokristalna (E460)
silicijum dioksid, koloidni, bezvodni (E551)
magnezijum stearat (E572)
Film obloga
makrogol 4000 (E1521)
hipromeloza 2910 (E464) (nominalna viskoznost od 5,1 mPa.S) (E464)
titanijum dioksid (E171)
gvožđe oksid, crveni (E172)
Nije primjenjivo.
2 godine.
Usitnjene tablete
Usitnjene tablete rivaroksabana stabilne su u vodi i kaši od jabuke do 4 sata.
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Providni PVC/aluminijum blisteri u kutijama sa 28 (2x14) film tableta.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
Usitnjavanje tableta
Tablete rivaroksabana mogu se usitniti i suspendovati u 50 ml vode pa primijeniti kroz nazogastričnu sondu ili gastričnu sondu nakon potvrde da je sonda ispravno postavljena u želudac. Nakon toga sondu je potrebno isprati vodom. Budući da apsorpcija rivaroksabana zavisi od mjesta oslobađanja aktivne supstance, potrebno je izbjegavati primjenu rivaroksabana distalno od želuca jer to može rezultirati smanjenom apsorpcijom, a time smanjenom izloženošću aktivnoj supstanci. Nakon primjene doze pripremljene od usitnjenih tableta rivaroksabana od 15 mg ili 20 mg odmah mora uslijediti enteralna ishrana.
Lijek Rivaroxaban Accord sadrži aktivnu supstancu rivaroksaban i koristi se kod odraslih za:
Lijek Rivaroxaban Accord se primjenjuje kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina i tjelesne težine od 30 kg ili više za:
Lijek Rivaroxaban Accord pripada grupi ljekova koji se nazivaju antitrombotici. Djeluje tako što blokira faktore zgrušavanja krvi (faktor Xa) i time smanjuje sklonost krvi da stvara ugruške.
Lijek Rivaroxaban Accord ne smijete koristiti:
Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, nemojte uzimati lijek Rivaroxaban Accord i obavijestite o tome svog ljekara.
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego uzmete lijek Rivaroxaban Accord.
Budite posebno oprezni s lijekom Rivaroxaban Accord
Ukoliko se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, obavijestite Vašeg ljekara prije nego što počnete da uzimate lijek Rivaroxaban Accord. Vaš ljekar će odlučiti da li smijete da uzimate ovaj lijek i da li morate biti pod pažljivim nadzorom.
Ukoliko treba da se operišete:
Djeca i adolescenti
Ne preporučuje se primjena lijeka Rivaroxaban Accord kod djece tjelesne težine manje od 30 kg. Nema dovoljno informacija o njegovoj primjeni kod djece i adolescenata u indikacijama za odrasle.
Primjena drugih ljekova
Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove, uključujući i one koje ste nabavili bez recepta.
Ako uzimate:
Ukoliko se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, obavijestite Vašeg ljekara prije nego što počnete da uzimate lijek Rivaroxaban Accord jer njegov efekat može biti pojačan. Vaš ljekar će odlučiti da li smijete da uzimate lijek i da li morate da budete pod pažljivim nadzorom.
Ako ljekar smatra da kod Vas postoji povećan rizik za razvoj ulkusa (čira) želuca ili crijeva, može Vam dati preventivnu terapiju protiv ulkusa (čira).
Ako uzimate:
Ukoliko se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, obavijestite Vašeg ljekara prije nego što počnete da uzimate lijek Rivaroxaban Accord jer njegov efekat može biti smanjen. Vaš ljekar će odlučiti da li smijete da uzimate lijek i da li morate da budete pod pažljivim nadzorom.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Nemojte uzeti lijek Rivaroxaban Accord ako ste trudni ili dojite. Ako postoji mogućnost da biste mogli da zatrudnite, koristite pouzdanu kontracepciju za vrijeme dok uzimate lijek Rivaroxaban Accord. Ukoliko zatrudnite za vrijeme uzimanja ovog lijeka, odmah to recite svome ljekaru, koji će odlučiti kako smijete da budete liječeni.
Uticaj lijeka Rivaroxaban Accord na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Lijek Rivaroxaban Accord može izazvati vrtoglavicu (često neželjeno dejstvo) i nesvjesticu (povremeno neželjeno dejstvo) (pogledajte dio 4. Moguća neželjena dejstva). Ukoliko se kod Vas jave ti simptomi, nemojte voziti niti upravljati mašinama.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Rivaroxaban Accord
Lijek Rivaroxaban Accord sadrži laktozu i natrijum.
Ako Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere, savjetujte se sa ljekarom prije uzimanja ovog lijeka.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti tj. zanemarive količine natrijuma.
Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.
Lijek Rivaroxaban Accord morate uzeti zajedno sa obrokom. Progutajte tabletu (tablete), po mogućnosti sa vodom.
Ako imate poteškoća sa gutanjem cijele tablete, razgovarajte sa ljekarom o drugim načinima na koje možete uzeti lijek Rivaroxaban Accord. Tableta se može usitniti i pomiješati s vodom ili kašom od jabuke neposredno prije uzimanja. Nakon toga odmah treba da uslijedi hrana.
Po potrebi, ljekar Vam može dati usitnjenu Rivaroxaban Accord tabletu kroz želudačnu sondu.
Koliko uzeti
Odrasli
Preporučena doza je jedna tableta lijeka Rivaroxaban Accord od 20 mg jednom dnevno.
Ako imate probleme sa bubrezima, doza se može sniziti na jednu tabletu lijeka Rivaroxaban Accord od 15 mg jednom dnevno.
Ukoliko Vam je potrebna procedura za terapiju začepljenih krvnih sudova srca (koji se naziva perkutana koronarna intervencija – PCI sa ugradnjom stenta), postoje ograničeni dokazi za smanjenje doze na jednu tabletu lijeka Rivaroxaban Accord 15 mg jednom dnevno (ili jednu tabletu lijeka Rivaroxaban Accord 10 mg jednom dnevno ako imate problema sa bubrezima) dodatno uz antiagregacijski lijek kao što je klopidogrel.
Preporučena doza je jedna tableta lijeka Rivaroxaban Accord od 15 mg dva puta dnevno tokom prve 3 nedjelje. Nakon tronedjeljnog liječenja, preporučena doza je jedna tableta lijeka Rivaroxaban Accord od 20 mg jednom dnevno.
Nakon najmanje 6 mjeseci liječenja krvnih ugrušaka, ljekar može odlučiti da nastavite liječenje ili jednom tabletom od 10 mg jednom dnevno ili jednom tabletom od 20 mg jednom dnevno.
Ako imate problema sa bubrezima i uzimate jednu tabletu lijeka Rivaroxaban Accord od 20 mg jednom dnevno, Vaš ljekar može odlučiti da smanji dozu lijeka nakon 3 nedjelje na jednu tabletu lijeka Rivaroxaban Accord od 15 mg jednom dnevno, ako je rizik od krvarenja veći nego rizik od dobijanja drugog krvnog ugruška.
Primjena kod djece i adolescenata
Doza lijeka Rivaroxaban Accord zavisi od tjelesne težine i izračunaće je ljekar.
Uzmite svaku dozu lijeka Rivaroxaban Accord s pićem (npr. vodom ili sokom) tokom obroka. Uzimajte tablete svaki dan u približno isto vrijeme. Možete postaviti alarm da Vas podsjeti.
Za roditelje ili staratelje: molimo posmatrajte dijete kako biste bili sigurni da je uzeta cijela doza.
Budući da se doza lijeka Rivaroxaban Accord određuje prema tjelesnoj težini, važno je odlaziti na dogovorene ljekarske preglede jer će možda biti potrebno prilagoditi dozu kako se mijenja tjelesna težina.
Nikad nemojte sami prilagođavati dozu lijeka Rivaroxaban Accord. Dozu će prilagoditi ljekar ako to bude potrebno.
Nemojte lomiti tabletu kako biste dobili dio doze sadržane u tableti. Ako je potrebna niža doza, upotrijebite drugi oblik lijeka: granule rivaroksabana za oralnu suspenziju koja je dostupna na tržištu. Za djecu i adolescente koji ne mogu da progutaju cijelu tabletu, upotrijebite rivaroksaban granule za oralnu suspenziju.
Ako oralna suspenzija nije dostupna, možete usitniti Rivaroxaban Accord tabletu i pomiješati s vodom ili kašom od jabuke neposredno prije uzimanja. Nakon te mješavine treba uzeti hranu. Ako je potrebno, ljekar takođe može dati usitnjenu Rivaroxaban Accord tabletu kroz želudačnu sondu.
Ako ispljunete dozu ili povratite:
• manje od 30 minuta nakon što ste uzeli lijek Rivaroxaban Accord, uzmite novu dozu;
• više od 30 minuta nakon što ste uzeli lijek Rivaroxaban Accord, nemojte uzeti novu dozu. U tom slučaju uzmite sljedeću dozu lijeka Rivaroxaban Accord u uobičajeno vrijeme.
Ako nakon uzimanja lijeka Rivaroxaban Accord više puta ispljunete dozu ili povratite, obratite se ljekaru.
Kada uzimati lijek Rivaroxaban Accord
Uzimajte tabletu (tablete) svakog dana dok Vam ljekar ne kaže da prestanete.
Nastojte da tabletu (tablete) uzimate svakoga dana u isto vrijeme, kako bi Vam to pomoglo da ne zaboravite da ih uzmete.
Ljekar će odlučiti o dužini trajanja terapije.
Za sprječavanje krvnih ugrušaka u mozgu (moždani udar) i drugim krvnim sudovima u Vašem tijelu: Ako Vaši srčani otkucaji treba da budu vraćeni u normalu postupkom koji se zove kardioverzija, uzmite lijek Rivaroxaban Accord u vrijeme koje Vam je rekao Vaš ljekar.
Ako ste uzeli više lijeka Rivaroxaban Accord nego što je trebalo
Ako uzmete previše tableta Rivaroxaban Accord, odmah se obratite ljekaru. Uzimanje prevelike količine lijeka Rivaroxaban Accord povećava rizik od krvarenja.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Rivaroxaban Accord
Odrasli, djeca i adolescenti:
Odrasli:
Ako prestanete da uzimate lijek Rivaroxaban Accord
Nemojte prestati da uzimate lijek Rivaroxaban Accord ukoliko se prvo niste konsultovali sa ljekarom, jer lijek Rivaroxaban Accord liječi i sprječava ozbiljna stanja.
U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se ljekaru ili farmaceutu.
Kao i svi ljekovi i lijek Rivaroxaban Accord može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Kao i drugi slični lijekovi koji se koriste za smanjenje stvaranja krvnih ugrušaka i lijek Rivaroxaban Accord može prouzrokovati krvarenje, koje može biti potencijalno opasno po život. Prekomjerno krvarenje može dovesti do iznenadnog pada krvnog pritiska (šok). U nekim slučajevima krvarenja ne moraju biti vidljiva.
Odmah se obratite ljekaru ako primijetite bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava:
Ovo je ozbiljno opasno medicinsko stanje. Potrebna je hitna medicinska pomoć!)
Vaš ljekar može odlučiti da li ćete biti pod posebnim medicinskim nadzorom ili će promijeniti način Vašeg liječenja.
Učestalost ovih neželjenih dejstava je veoma rijetka (mogu da se jave kod do 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek).
Ukupni spisak mogućih neželjenih dejstava zapaženih kod odraslih, djece i adolescenata
Često (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod do 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Povremeno (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod do 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):
Rijetko (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod do 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):
uključujući oštećenje jetre)
kateter u arteriju noge (pseudoaneurizma)
Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):
Neželjena dejstva kod djece i adolescenata
Neželjena dejstva zapažena kod djece i adolescenata liječenih lijekom Rivaroxaban Accord uglavnom su bila slična po tipu onima zapaženim kod odraslih i pretežno su bile blage do umjerene težine.
Neželjena dejstva koja su češće bile opažena kod djece i adolescenata:
Veoma često (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Često (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod do 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Povremeno (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod do 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji i na blisteru iza oznake EXP.
Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Usitnjene tablete
Usitnjene tablete stabilne su u vodi ili kaši od jabuke do 4 sata.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Rivaroxaban Accord
Jezgro tablete
laktoza monohidrat
kroskarmeloza natrijum (E468)
natrijum laurilsulfat (E487)
hipromeloza 2910 (E464) (nominalna viskoznost od 5,1 mPa.S) (E464)
celuloza, mikrokristalna (E460)
silicijum dioksid, koloidni, bezvodni (E551)
magnezijum stearat (E572)
Film obloga
makrogol 4000 (E1521)
hipromeloza 2910 (E464) (nominalna viskoznost od 5,1 mPa.S)
titanijum dioksid (E171)
gvožđe oksid, crveni (E172)
Kako izgleda lijek Rivaroxaban Accord i sadržaj pakovanja
Lijek Rivaroxaban Accord 15 mg: crvene, okrugle, bikonveksne film tablete približnog prečnika od 5,00 mm, sa utisnutom oznakom „IL“ na jednoj strani i brojem „2“ na drugoj strani.
Lijek Rivaroxaban Accord 15 mg film tablete pakovane su u providne PVC/aluminijum blistere dostupne kao blister sa 28 (2x14) tableta.
Lijek Rivaroxaban Accord 20 mg: tamnocrvene, okrugle, bikonveksne film tablete približnog prečnika od 6,00 mm, sa utisnutom oznakom „IL3“ na jednoj strani i bez oznake na drugoj strani.
Lijek Rivaroxaban Accord 20 mg film tablete pakovane su u providne PVC/aluminijum blistere dostupne kao blister sa 28 (2x14) tableta.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole
Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica
Kritskog odreda 4/1, 81 000 Podgorica
Crna Gora
Proizvođač
Accord Healthcare Polska Sp z.o.o.
Ul. Lutomierska 50,
95-200 Pabianice, Poljska
Pharmadox Healthcare Limited KW20A Kordin Industrial Park, Paola PLA 3000, Malta
Režim izdavanja lijeka
Obnovljiv (višekratni) recept.
Broj i datum dozvole
Rivaroxaban Accord, film tableta, 15 mg, blister, 28 (2x14) film tableta:
2030/22/1878 - 5724 od 23.08.2022. godine
Rivaroxaban Accord, film tableta, 20 mg, blister, 28 (2x14) film tableta:
2030/22/1879 - 5725 od 23.08.2022. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Avgust, 2022. godine