Ampule za intramuskularnu primjenu:
Akutni bolovi, uključujući renalne kolike, egzacerbacije osteoartritisa i reumatoidnog artritisa, akutni bol u leđima, akutni giht, akutna trauma i frakture i postoperativni bol.
Ampule za intravensku primjenu putem infuzije:
Terapija ili prevencija postoperativnog bola u bolničkim uslovima.
Neželjena dejstva se mogu svesti na najmanju moguću mjeru korišćenjem najniže efikasne doze u najkraćem vremenskom periodu neophodnom za kontrolu simptoma (vidjeti dio 4.4).
Odrasli:
Diklofenak, rastvor za injekciju (primijenjen i.m ili i.v.) ne treba davati duže od 2 dana; ukoliko je neophodno, terapija se može nastaviti diklofenak tabletama ili supozitorijama.
Intramuskularna injekcija:
Sljedeća uputstva za intramuskularnu primjenu se moraju poštovati kako bi se izbjeglo oštećenje nerava ili drugih tkiva na mjestu primjene.
Jedna ampula lijeka Diklofen, rastvor za injekciju, se primjenjuje jednom dnevno (u teškim stanjima dva puta dnevno) intramuskularno, kao duboka intraglutealna injekcija u gornji, spoljnji kvadrant glutealne regije. Ukoliko su neophodne dvije injekcije dnevno, poželjno je da se druga injekcija daje u drugi glutealni mišić. Alternativno, jedna ampula od 75 mg može da se primijeni u kombinaciji sa drugim farmaceutskim oblicima diklofenaka (tablete ili supozitorije), do maksimalne dnevne doze od 150 mg.
Renalne kolike:
Jedna ampula od 75 mg intramuskularno. Ukoliko je neophodno, sljedeća ampula se može primijeniti nakon 30 minuta. Maksimalna preporučena dnevna doza diklofenaka je 150 mg.
Intravenska infuzija:
Neposredno prije početka intravenske infuzije, Diklofen, rastvor za injekciju se mora razblažiti sa 100-500 ml natrijum-hlorid rastvora (0,9%) ili rastvora glukoze (5%). Oba rastvora treba puferovati rastvorom natrijum-bikarbonata (0,5 ml 8,4% ili 1 ml 4,2 %). Treba koristiti samo bistar rastvor.
Diklofen, rastvor za injekcije se ne smije davati u obliku intravenske bolus injekcije.
Preporučuju se dva alternativna režima primjene:
U terapiji umjerenog do teškog postoperativnog bola, 75 mg treba davati u kontinuiranoj infuziji tokom 30 minuta do 2 sata. Ukoliko je neophodno, terapija se može ponoviti poslije 4-6 sati, ne prelazeći dozu od 150 mg u toku 24 sata.
U prevenciji postoperativnog bola, treba primijeniti infuziju u udarnoj dozi od 25 mg do 50 mg nakon operacije tokom 15 minuta do 1 sata, nastavljajući sa kontinuiranom infuzijom od prosječno 5 mg na sat, do maksimalne dnevne doze od 150 mg.
Posebne grupe pacijenata:
Starije osobe:
Iako farmakokinetika diklofenaka nije klinički značajno izmijenjena kod starijih pacijenata, nesteroidne antiinflamatorne ljekove (NSAIL) treba sa posebnim oprezom koristiti kod ove grupe pacijenata, jer su podložniji pojavi neželjenih reakcija. Posebno se preporučuje korišćenje najniže efikasne doze kod iznemoglih starijih pacijenata ili onih sa malom tjelesnom masom (vidjeti dio 4.4) i njihovo praćenje zbog mogućnosti pojave gastrointestinalnog krvarenja tokom terapije NSAIL.
Kardiovaskularni i značajni kardiovaskularni faktori rizika
Diklofenak je kontraindikovan kod pacijenata sa potvrđenom kongestivnom srčanom insuficijencijom (NYHA klasa II-IV), ishemijskim oboljenjem srca, perifernim arterijskim oboljenjem i/ili cerebrovaskularnim oboljenjem (vidjeti dio 4.3).
Pacijenti sa kongestivnim srčanim oboljenjem (NYHA klasa I) ili značajnim faktorima rizika za kardiovaskularne bolesti mogu primati diklofenak tek nakon pažljive procjene. Budući da se kardiovaskularni rizik pri primjeni diklofenaka povećava sa povećanjem doze i dužom primjenom lijeka, potrebno je primjeniti najnižu efektivnu dnevnu dozu u najkraćem mogućem periodu (vidjeti dio 4.4).
Oštećenje funkcije bubrega:
Diklofenak je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.3). Nisu sprovedene specifične studije kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, pa nije moguće dati posebne preporuke za prilagođavanje doze kod ovih pacijenata. Preporučuje se oprez prilikom primjene diklofenaka pacijentima sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).
Oštećenje funkcije jetre:
Diklofenak je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.3). Nisu sprovedene specifične studije kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre, pa nije moguće dati posebne preporuke za prilagođavanje doze kod ovih pacijenata. Preporučuje se oprez prilikom primjene diklofenaka pacijentima sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).
Pedijatrijska populacija:
Primjena lijeka Diklofen, rastvor za injekcije, se ne preporučuje kod djece.
Maksimalna preporučena dnevna doza diklofenaka je 150 mg.
Specifične kontraindikacije povezane sa intravenskom primjenom:
Opšta upozorenja
Neželjena dejstva se mogu svesti na najmanju moguću mjeru korišćenjem najniže efikasne doze u najkraćem vremenskom periodu neophodnom za kontrolu simptoma (vidjeti dio 4.2, kao i gastrointestinalni i kardiovaskularni rizik u nastavku teksta).
Istovremenu upotrebu diklofenaka sa sistemskim NSAIL, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2, treba izbjegavati zbog odsustva bilo kakvog dokaza koji ukazuje na prednosti sinergizma, a postojanja mogućeg rizika od dodatnih neželjenih dejstava (vidjeti dio 4.5).
Na osnovu elementarnih medicinskih podataka, oprez je potreban kod starijih osoba. Posebno se preporučuje korišćenje najniže efikasne doze kod iznemoglih starijih pacijenata ili kod onih sa malom tjelesnom masom (vidjeti dio 4.2).
Kao i kod upotrebe drugih NSAIL, uključujući diklofenak, može doći do pojave alergijskih reakcija kao što su anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije, i bez predhodne izloženosti lijeku (vidjeti dio 4.8). Reakcije preosjetljivosti takođe mogu preći u Kounisov sindrom, ozbiljnu alergijsku reakciju koja može rezultirati infarktom miokarda. Simptomi takvih reakcija mogu da uključuju bol u grudima koji se javlja u vezi sa alergijskom reakcijom na diklofenak.
Kao i drugi NSAIL, diklofenak može da maskira znake i simptome infekcije, zbog svojih farmakodinamskih svojstava.
Treba se striktno pridržavati uputstava za intramuskularno ubrizgavanje kako bi se izbjegla neželjena dejstva na mjestu ubrizgavanja, koji mogu dovesti do slabosti mišića, paralize mišića, hipoestezije, embolije cutis medicamentosa (Nicolau sindrom) i nekroze mjesta ubrizgavanja.
Gastrointestinalna dejstva
Gastrointestinalno krvarenje (hematemeza, melena), ulceracija ili perforacija koje mogu biti fatalne, su prijavljene sa svim NSAIL, uključujući diklofenak i mogu da nastanu u bilo koje vrijeme tokom terapije, sa ili bez upozoravajućih simptoma ili prethodnom pojavom ozbiljnih gastrointestinalnih neželjenih događaja u istoriji bolesti. Mogu imati mnoge teže posljedice kod starijih osoba. Ukoliko za vrijeme primjene diklofenaka dođe do gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracije, treba obustaviti primjenu lijeka.
Kao i sa svim ostalim NSAIL, uključujući diklofenak, neophodan je strog medicinski nadzor i poseban oprez pri propisivanju diklofenaka kod pacijentima sa simptomima koji ukazuju na gastrointestinalne poremećaje ili kod kojih u istoriji bolesti postoje podaci o gastričnim ili intestinalnim ulceracijama, krvarenju ili perforaciji (vidjeti dio 4.8). Rizik od gastrointestinalnog krvarenja, ulceracija ili perforacija se povećava sa povećanjem doza NSAIL, uključujući diklofenak, kao i kod pacijenata sa ulkusom u istoriji bolesti, posebno ukoliko je bio praćen komplikacijama u vidu hemoragije ili perforacije.
Kod starijih osoba postoji povećan rizik od pojave neželjenih reakcija na NSAIL, naročito gastrointestinalnog krvarenja i perforacije, koje mogu biti fatalne (vidjeti dio 4.2).
U cilju smanjenja rizika od gastrointestinalne toksičnosti kod pacijenata sa ulkusom u istoriji bolesti, posebno ako je praćen komplikacijama u vidu hemoragije ili perforacije, kao i kod starijih osoba, terapiju treba započeti i održavati najnižom efikasnom dozom.
Kod ovih pacijenata, kao i kod pacijenata kod kojih je neophodna istovremena upotreba ljekova koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu u malim dozama ili ljekova koji mogu povećati rizik od gastrointestinalnih poremećaja treba razmotriti kombinovanu terapiju sa protektivnim ljekovima (npr. misoprostol ili inhibitori protonske pumpe) (vidjeti dio 4.5).
Pacijente sa gastrointestinalnom toksičnošću u istoriji bolesti, naročito ukoliko su to starije osobe, treba savjetovati da prijave bilo koje neuobičajene abdominalne simptome (posebno gastrointestinalno krvarenje).
Preporučuje se oprez kod pacijenata koji istovremeno primaju ljekove koji mogu povećati rizik od ulceracije ili krvarenja, kao što su sistemski kortikosteroidi, antikoagulantni ljekovi kao što je varfarin, selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) ili antiagregacioni ljekovi kao što je acetilsalicilna kiselina (vidjeti dio 4.5).
Preporučuje se pažljiv medicinski nadzor i oprez kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom ili Crohn-ovom bolešću, jer može doći do pogoršanja ovih oboljenja (vidjeti dio 4.8).
NSAIL, uključujući diklofenak, mogu biti povezani sa povećanim rizikom od curenja gastrointestinalnih anastomoza. Preporučuje se strog medicinski nadzor i oprez kada se diklofenak koristi nakon gastrointestinalne hirurgije.
Dejstva na jetru:
Potrebno je pažljivo praćenje pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre kojima se propisuje diklofenak, jer se njihovo stanje može pogoršati.
Kao i kod drugih NSAIL, uključujući diklofenak, može doći do porasta vrijednosti jednog ili više enzima jetre. Tokom produžene terapije diklofenakom, redovno praćenje pokazatelja funkcije jetre se preporučuje kao mjera opreza.
Ukoliko se neuobičajene vrijednosti enzima jetre održavaju ili rastu, ukoliko postoje klinički znaci ili simptomi oštećenja funkcije jetre ili nastaju druge reakcije (eozinofilija, osip), primjenu diklofenaka treba prekinuti.
Hepatitis se može javiti tokom primjene diklofenaka i bez prodromalnih simptoma.
Oprez je potreban kod pacijenata sa hepatičkom porfirijom, s obzirom da primjena diklofenaka može indukovati napad.
Dejstva na bubrege:
S obzirom da nakon primjene NSAIL, uključujući diklofenak, može doći do retencije tečnosti i pojave edema, preporučuje se poseban oprez kod pacijenata sa oštećenom funkcijom srca ili bubrega, hipertenzijom u istoriji bolesti, starijih osoba, pacijenata na istovremenoj terapiji diureticima ili ljekovima koji mogu značajno da utiču na funkciju bubrega i pacijenata sa značajnim smanjenjem volumena ekstracelularne tečnosti bilo kog uzroka, npr. prije ili poslije velikih hirurških zahvata (vidjeti dio 4.3). U ovakvim slučajevima se pri primjeni diklofenaka, kao mjera predostrožnosti preporučuje praćenje bubrežne funkcije. Poremećaj bubrežne funkcije je najčešće reverzibilan nakon prekida primjene diklofenaka.
Dejstva na kožu:
Kao i kod upotrebe drugih NSAIL, veoma rijetko i tokom primjene diklofenaka može doći do pojave ozbiljnih, ponekad fatalnih promjena na koži, uključujući eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson-ov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (vidjeti dio 4.8). Izgleda da najveći rizik postoji na početku terapije, u većini slučajeva početak ovih reakcija je u toku prvog mjeseca terapije. Ukoliko dođe do pojave osipa na koži, lezija sluzokože ili drugih znakova preosjetljivosti, terapiju diklofenakom treba odmah prekinuti.
SLE (eng. systemic lupus erythematosus) i mješovita bolest vezivnog tkiva:
Kod pacijenata sa SLE i mješovitom bolešću vezivnog tkiva može biti povećan rizik od aseptičnog meningitisa (vidjeti dio 4.8).
Kardiovaskularna i cerebrovaskularna dejstva:
Kod pacijenata sa kongestivnom srčanom isuficijencijom (NYHA-I) i pacijenata koji imaju značajne faktore rizika za nastanak kardiovaskularnih događaja (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes melitus, pušenje), terapiju diklofenakom treba započeti tek nakon pažljive procjene. S obzirom da se kardiovaskularni rizik može povećati sa povećanjem doze i trajanja terapije, diklofenak treba primjenjivati u najnižim efikasnim dozama i u najkraćem vremenskom periodu. Potrebu pacijenta za simptomatskom terapijom, kao i odgovor na terapiju, treba periodično ponovo procijeniti.
Odgovarajuće praćenje i medicinsko savjetovanje su neophodni kod pacijenata sa hipertenzijom i/ili blagom do umjerenom kongestivnom srčanom insuficijencijom (NYHA-I) u istoriji bolesti, jer su retencija tečnosti i edem prijavljeni tokom terapije NSAIL, uključujući i diklofenak.
Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci ukazuju da primjena diklofenaka, posebno u visokim dozama (150 mg na dan) i tokom dugotrajne terapije, može biti povezana sa povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih događaja (na primjer infarkta miokarda ili moždanog udara).
Pacijenti treba da ostanu na oprezu zbog znakova i simptoma ozbiljnih arteriotrombotičnih događaja (npr. bol u grudima, otežano disanje, slabost, nerazgovjetan govor), koji se mogu javiti bez upozorenja. Pacijente treba uputiti da se u slučaju takvog događaja odmah jave ljekaru
Hematološka dejstva:
Kod duže primjene diklofenaka, kao i drugih NSAIL, preporučuje se redovno praćenje krvne slike.
Diklofenak može reverzibilno da inhibira agregaciju trombocita (vidjeti Antikoagulansi u odjeljku 4.5). Preporučuje se oprezno praćenje pacijenata sa poremećajima hemostaze, sklonošću ka krvarenju ili hematološkim poremećajima.
Postojeća astma:
Kod pacijenata sa astmom, sezonskim alergijskim rinitisom, otokom nazalne sluzokože (npr. nazalnim polipima), hroničnom opstruktivnom bolešću pluća ili hroničnim infekcijama respiratornog trakta (naročito ukoliko su povezane sa simptomima sličnim alergijskom rinitisu), je češća pojava neželjenih reakcija na NSAIL, kao što su egzacerbacija astme (tzv. astma usljed intolerancije na analgetike/astma uzrokovana analgeticima), Quincke-ov edem ili urtikarija, nego kod ostalih pacijenata. Iz tog razloga je kod ovih pacijenata potreban poseban oprez (spremnost da se brzo reaguje). Ovo se odnosi i na pacijente koji su alergični na druge supstance, npr. sa promjenama na koži, pruritusom ili urtikarijom.
Kao i drugi ljekovi koji inhibiraju aktivnost prostaglandin sintetaze, diklofenak-natrijum i drugi NSAIL mogu precipitirati bronhospazam ukoliko se primjenjuju kod pacijenata koji boluju od bronhijalne astme ili je imaju u istoriji bolesti.
Reakcije na mjestu primjene
Reakcije na mjestu injekcije su prijavljene nakon intramuskularne primjene diklofenaka, uključujući nekrozu na mjestu injekcije i emboliju cutis medicamentosa, takođe poznatu kao Nikolau sindrom (naročito nakon nepažljive subkutane primjene). Tokom intramuskularne primjene diklofenaka treba poštovati odgovarajući izbor igle i tehniku primjene (ubrizgavanja) (pogledati dio 4.2 i/ili 6.6 prema potrebi).
Fertilitet kod žena:
Primjena diklofenaka može uticati na fertilitet žena i ne preporučuje se kod žena koje pokušavaju da zatrudne. Kod žena koje mogu imati poteškoće sa začećem ili koje se podvrgavaju ispitivanjima steriliteta, treba razmotriti obustavu primjene diklofenaka (vidjeti dio 4.6).
Pomoćne supstance sa poznatim dejstvom
Ovaj lijek sadrži benzil alkohol, koji može izazvati alergijske reakcije. Posavjetujte pacijenta da se obrati ljekaru ili farmaceutu za savjet ako ima bolest jetre ili bubrega ili ako je u pitanju trudnica ili dojilja. Velike količine benzil alkohola koje se mogu nakupiti u tijelu mogu izazvati metaboličku acidozu.
Ovaj lijek sadrži propilen glikol. Propilen glikol može uzrokovati alkoholu slične simptome.
Lijek Diklofen sadrži natrijum metabisulfit (E223), koji rijetko može izazvati teške hipersenzitivne reakcije i bronhospazam.
Lijek Diklofen sadrži približno 5,61 mg (0,24 mmol) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je bez natrijuma.
Navedene interakcije obuhvataju one koje su primijećene pri upotrebi diklofenaka u obliku gastrorezistentnih tableta i/ili drugih farmaceutskih oblika diklofenaka.
Litijum: pri istovremenoj primjeni, diklofenak može da utiče na porast koncentracija litijuma u plazmi. Preporučuje se praćenje vrijednosti litijuma u serumu.
Digoksin: pri istovremenoj primjeni, diklofenak može da utiče na porast koncentracija digoksina u plazmi. Preporučuje se praćenje vrijednosti digoksina u serumu.
Diuretici i antihipertenzivni ljekovi: pri istovremenoj primjeni diklofenaka, kao i drugih NSAIL, sa diureticima i antihipertenzivnim ljekovima (npr. beta-blokatori, ACE inhibitori) može da se smanji njihovo antihipertenzivno dejstvo putem inhibicije sinteze vazodilatatornih prostaglandina.
Zbog toga se preporučuje oprez prilikom njihove istovremene primjene i periodično praćenje krvnog pritiska, naročito kod starijih osoba. Pacijenti treba da budu adekvatno hidrirani, pri čemu se preporučuje praćenje bubrežne funkcije na početku liječenja i periodično nakon toga, naročito prilikom istovremene primjene sa diureticima i ACE inhibitorima, zbog povećanog rizika od nefrotoksičnosti.
Ljekovi za koje se zna da izazivaju hiperkalijemiju: istovremena primjena ljekova kao što su diuretici koji štede kalijum, ciklosporin, takrolimus ili trimetoprim može dovesti do porasta koncentracija kalijuma u serumu, zbog čega se preporučuje njegovo kontrolisanje (vidjeti dio 4.4).
Antikoagulansi i inhibitori agregacije trombocita: preporučuje se oprez pri istovremenoj primjeni zbog povećanog rizika od krvarenja (vidjeti dio 4.4). Iako izgleda da klinička ispitivanja nisu pokazala da diklofenak utiče na aktivnost antikoagulantnih ljekova, prijavljeni su izolovani slučajevi povećanog rizika od hemoragije kod pacijenata koji su istovremeno primali diklofenak i antikoagulantne ljekove (vidjeti dio 4.4). Zbog toga se kod ovih pacijenata savjetuje pažljivo praćenje kako bi se otklonila svaka sumnja o eventualnoj potrebi za promjenom doze antikoagulanasa. Kao i drugi NSAIL, diklofenak u velikim dozama može reverzibilno da inhibira agregaciju trombocita.
Ostali NSAIL, uključujući selektivne inhibitore cikloooksigenaze-2 i kortikosteroidi: istovremena primjena diklofenaka i drugih NSAIL ili kortikosteroida može da poveća rizik od gastrointestinalnog krvarenja ili ulceracija. Treba izbjegavati istovremenu primjenu dva ili više nesteroidnih antiinflamatornih ljekova (vidjeti dio 4.4).
Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (eng. selective serotonin reuptake inhibitors, SSRI): istovremena primjena SSRI može povećati rizik od gastrointestinalnog krvarenja (vidjeti dio 4.4).
Antidijabetici: kliničke studije su pokazale da diklofenak može da se primjenjuje zajedno sa oralnim antidijabeticima bez uticaja na njihovo kliničko dejstvo. Međutim, prijavljeni su izolovani slučajevi hipoglikemije i hiperglikemije pri istovremenoj primjeni oralnih antidijabetika i diklofenaka, kada je bilo neophodno korigovati dozu oralnih antidijabetika. Zbog toga se kao mjera opreza preporučuje praćenje vrijednosti glukoze u krvi tokom istovremene terapije.
Metotreksat: diklofenak može inhibirati tubularni renalni klirens metotreksata i na taj način povećati koncentracije metotreksata. Preporučuje se oprez ukoliko se NSAIL, uključujući diklofenak, primjenjuju unutar 24 sata prije uzimanja metotreksata, jer može doći do porasta koncentracija metotreksata u krvi i povećanja njegove toksičnosti. Prijavljeni su slučajevi ozbiljne toksičnosti pri primjeni metotreksata i NSAIL, uključujući diklofenak, u razmaku unutar 24 sata. Ova interakcija je posljedica akumulacije metotreksata usljed oštećenja renalne ekskrecije zbog prisustva NSAIL.
Ciklosporin: diklofenak, kao i drugi NSAIL, može da poveća nefrotoksičnost ciklosporina usljed dejstva na prostaglandine bubrega. Zbog toga se preporučuje primjena manjih doza diklofenaka kod pacijenata koji istovremeno primaju ciklosporin.
Takrolimus: moguć je povećan rizik od nefrotoksičnosti kada se NSAIL daju istovremeno sa takrolimusom. To može biti posredovano antiprostaglandinskim dejstvom NSAIL i inhibitora kalcineurina u bubrezima.
Hinolonski antibakterijski ljekovi: kao posljedica interakcije između hinolona i NSAIL mogu se javiti konvulzije. One mogu da se jave kod pacijenata sa ili bez prethodnih epileptičkih napada ili konvulzija. Zbog toga se preporučuje oprez prilikom primjene hinolonskih antibiotika kod pacijenata koji su već na terapiji NSAIL.
Fenitoin: pri istovremenoj primjeni fenitoina sa diklofenakom, preporučuje se praćenje koncentracija fenitoina u plazmi, zbog očekivanog povećanja izloženosti fenitoinu.
Holestipol i holestiramin: ovi ljekovi mogu indukovati odlaganje ili smanjiti resorpciju diklofenaka. Zbog toga se preporučuje da se diklofenak daje bar jedan sat prije ili 4 – 6 sati nakon davanja holestipola/holestiramina.
Kardiotonični glikozidi: istovremena primjena kardiotoničnih glikozida i NSAIL kod pacijenata može dovesti do egzacerbacije srčane insuficijencije, smanjenja glomerularne filtracije i povećanja koncentracija glikozida u plazmi.
Mifepriston: NSAIL ne treba da se primjenjuju 8 - 12 dana nakon primjene mifepristona, jer NSAIL mogu da oslabe dejstvo mifepristona.
Snažni inhibitori CYP2C9: preporučuje se oprez prilikom istovremenog propisivanja diklofenaka sa snažnim inhibitorima CYP2C9 (kao što je vorikonazol), jer može doći do značajnog povećanja maksimalnih koncentracija u plazmi i izloženosti diklofenaku usljed inhibicije metabolizma diklofenaka.
Trudnoća
Inhibicija sinteze prostaglandina može nepovoljno da utiče na trudnoću i/ili embriofetalni razvoj. Podaci iz epidemioloških studija ukazuju na postojanje povećanog rizika od pobačaja i/ili srčanih malformacija i gastroshize nakon primjene inhibitora sinteze prostaglandina u ranoj trudnoći. Apsolutni rizik od kardiovaskularnih malformacija je bio povećan sa manje od 1% na otprilike 1,5%.
Vjeruje se da rizik raste sa povećanjem doze i dužine trajanja terapije. Kod eksperimentalnih životinja, primjena inhibitora sinteze prostaglandina je rezultirala povećanjem prije- i postimplantacionih gubitaka i embriofetalnog letaliteta.
Pored toga, povećana incidenca različitih malformacija, uključujući kardiovaskularne, prijavljena je kod životinja kojima je davan inhibitor sinteze prostaglandina tokom perioda organogeneze. Od 20. nedelje trudnoće pa nadalje, upotreba diklofenaka može izazvati oligohidramnion kao rezultat bubrežne disfunkcije fetusa. Ovo se može desiti ubrzo nakon početka liječenja i obično je reverzibilno nakon prekida primjene lijeka. Pored toga, bilo je izveštaja o zatvaranju (konstrikciji) ductus arteriosus-a nakon liječenja u drugom trimestru, od kojih je većina nestala nakon prestanka liječenja. . Zbog toga, tokom prvog i drugog trimestra trudnoće, lijek Diklofenak HF ne treba primenjivati osim ako nije neophodno. Ukoliko se diklofenak primjenjuje kod žena koje pokušavaju da zatrudne ili za vrijeme prvog trimestra trudnoće, treba primijeniti najmanju dozu i trajanje terapije svesti na minimum. Praćenje oligohidroamniona i ductusa arteriosus-a treba razmotriti nakon izlaganja lijeku Diklofenak HF nekoliko dana od 20. nedjelje gestacije. Lijek Diklofenak HF treba prekinuti ako se otkrije oligohidroamnion ili zatvaranje ductus arteriosus-a.
Tokom trećeg trimestra trudnoće, svi inhibitori sinteze prostaglandina kod fetusa mogu prouzrokovati:
- kardiopulmonalnu toksičnost (sa preranim zatvaranjem ductus arteriosus-a i pulmonalnom hipertenzijom),
- poremećaj funkcije bubrega koji može progredirati do renalne insuficijencije sa oligohidramnionom.
Kod majke i neonatusa, na kraju trudnoće može doći do:
- mogućeg produženja vremena krvarenja, antiagregacionog dejstva koje se može javiti čak i pri veoma niskim dozama,
- inhibicije kontrakcija uterusa koja rezultira odloženim ili produženim porođajem.
Posljedično, primjena diklofenaka je kontraindikovana u trećem trimestru trudnoće.
Laktacija
Kao i drugi NSAIL, diklofenak se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Iz tog razloga, da bi se izbjegla neželjena dejstva na novorođenče, ne preporučuje se primjena diklofenaka tokom perioda dojenja (vidjeti dio 5.2).
Fertilitet kod žena
Kao i drugi NSAIL, diklofenak može negativno da utiče na fertilitet kod žena, i ne preporučuje se njegova primjena kod žena koje pokušavaju da zatrudne. Kod žena koje imaju poteškoća da zatrudne ili su podvrgnute ispitivanjima steriliteta, treba razmotriti prestanak primjene diklofenaka.
Vidjeti dio 4.4 dio Fertilitet kod žena.
Pacijentima kod kojih se tokom primjene NSAIL jave smetnje vida, vrtoglavica, vertigo, somnolencija, poremećaji centralnog nervnog sistema, pospanost ili zamor, treba savjetovati da ne upravljaju vozilima, niti da rukuju mašinama.
Neželjene reakcije su klasifikovane prema učestalosti na sljedeći način: veoma česta (> 1/10), česta (≥ 1/100, < 1/10), povremena (≥ 1/1000, < 1/100), rijetka (≥ 1/10000, < 1/1000), veoma rijetka (< 1/10000), nepoznate učestalosti (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka).
Sljedeća neželjena dejstva uključuju prijave prilikom kratkotrajne ili dugotrajne primjene lijeka.
Tabela 1
| Infekcije i infestacije | |
| Veoma rijetka | Apsces na mjestu davanja injekcije |
| Nepoznata učestalost | Nekroza na mjestu davanja injekcije |
| Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema | |
| Veoma rijetka | Trombocitopenija, leukopenija, anemija (uključujući hemolitičku i aplastičnu anemiju), agranulocitoza |
| Imunološki poremećaji | |
| Rijetka | Preosjetljivost, anafilaktičke i anafilaktoidne reakcije (uključujući hipotenziju i šok). |
| Psihijatrijski poremećaji | |
| Veoma rijetka | Dezorijentacija, depresija, nesanica, košmari, razdražljivost, psihotični poremećaj. |
| Poremećaji nervnog sistema | |
| Česta | Glavobolja, vrtoglavica. |
| Poremećaji na nivou oka | |
| Veoma rijetka | Poremećaji vida, zamućen vid, diplopija. |
| Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu | |
| Česta | Vertigo. |
| Kardiološki poremećaji | |
| Povremeno* | Palpitacije, bol u grudima, srčana insuficijencija, infarkt miokarda. |
| Vaskularni poremećaji | |
| Veoma rijetka | Hipertenzija, hipotenzija, vaskulitis. |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | |
| Rijetka | Astma (uključujući dispneu). |
| Gastrointestinalni poremećaji | |
| Česta | Mučnina, povraćanje, dijareja, dispepsija, abdominalni bol, flatulencija, anoreksija. |
| Hepatobilijarni poremećaji | |
| Česta | Povišene vrijednosti transaminaza. |
| Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva | |
| Česta | Osip. |
| Poremećaji na nivou bubrega i urinarnog sistema | |
| Veoma rijetka | Akutna renalna insuficijencija, hematurija, proteinurija, nefrotski sindrom, intersticijalni nefritis, renalna papilarna nekroza. |
| Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene | |
| Česta | Reakcija na mjestu primjene injekcije, bol na mjestu primjene injekcije, induracija na mjestu primjene injekcije. |
| Poremećaji reproduktivnog sistema i na nivou dojki | |
| Veoma rijetka | Impotencija. |
* Učestalost odražava podatke dugotrajnog liječenja visokom dozom (150 mg / dan).
Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci dosljedno ukazuju da upotreba diklofenaka, posebno u visokim dozama (150 mg na dan) i u dužem vremenskom periodu, povećava rizik od pojave arterijskih trombotičkih događaja (na primjer infarkt miokarda ili moždani udar) (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Simptomi
Ne postoji tipična klinička slika predoziranja diklofenakom. Simptomi predoziranja mogu biti glavobolja, mučnina, povraćanje, epigastrični bol, gastrointestinalno krvarenje, dijareja, vrtoglavica, dezorijentacija, ekscitacija, koma, pospanost, tinitus, nesvjestica ili konvulzije. Kod teškog trovanja može doći do akutne bubrežne insuficijencije i oštećenja jetre.
Terapijske mjere
Pacijenti treba po potrebi liječiti simptomatski. Unutar jednog sata od ingestije potencijalno toksične količine diklofenaka, treba uzeti u razmatranje primjenu aktivnog uglja. Alternativno, kod odraslih osoba se može razmotriti i gastrična lavaža u okviru 1 sata od ingestije potencijalno toksične količine lijeka. U slučaju čestih ili konvulzija dužeg trajanja, treba primijeniti intravenski diazepam. Primjena drugih mjera zavisi od kliničkog stanja pacijenta.
Farmakoterapijska grupa: Nesteroidni antiinflamatorni i antireumatski ljekovi; derivati sirćetne kiseline i srodne supstance
ATC kod: M01AB05
Mehanizam dejstva
Diklofenak je nesteroidni lijek sa izraženim analgetičkim/antiinflamatornim dejstvom. On je inhibitor prostaglandin sintetaze (ciklo-oksigenaze). Diklofenak-natrijum in vitro ne suprimira biosintezu proteoglikana u hrskavici pri koncentracijama ekvivalentnim onim koje se postižu kod ljudi. Kada se primjenjuje istovremeno sa opioidima u terapiji postoperativnog bola, diklofenak značajno smanjuje potrebu za opioidima.
Resorpcija
Nakon primjene 75 mg diklofenaka u obliku intramuskularne injekcije, resorpcija počinje odmah, a maksimalne koncentracije u plazmi se postižu za oko 20 min i iznose 2,558 ± 0,968 mikrogram/ml (2,5 mikrograma/ml 8 mikromola/L). Resorbovana količina je u linearnoj korelaciji sa veličinom primijenjene doze.
Intravenska infuzija: kada se 75 mg diklofenaka primijeni u obliku intravenske infuzije tokom 2 sata, srednja vrijednost maksimalne koncentracije lijeka u plazmi iznosi 1,875 ± 0,436 mikrograma/ml (1,9 mikrogram/ml 5,9 mikromola/L). Kraće infuzije dovode do viših maksimalnih koncentracija u plazmi, dok duže trajanje infuzije daje plato koncentracije proporcionalne brzini infuzije poslije 3 do 4 sata. Ovo je u suprotnosti sa brzim padom koncentracija u plazmi uočenim poslije postizanja maksimalnih koncentracija nakon oralne, rektalne ili i.m. primjene.
Bioraspoloživost
Površina ispod krive (PIK) nakon intramuskularne ili intravenske primjene je oko dva puta veća nego nakon oralne ili rektalne primjene, zbog izostanka metabolizma prvog prolaska kroz jetru.
Distribucija
Diklofenak se vezuje 99,7% za proteine plazme, najvećim dijelom za albumin (99,4%).
Diklofenak prodire u sinovijalnu tečnost, gdje se maksimalne koncentracije postižu 2-4 sata nakon postizanja maksimalnih vrijednosti u plazmi. Prividno poluvrijeme eliminacije iz sinovijalne tečnosti iznosi 3-6 sati. Dva sata nakon postizanja maksimalne vrijednosti u plazmi, koncentracije aktivne supstance su već više u sinovijalnoj tečnosti nego u plazmi, i ostaju više do 12 sati.
Diklofenak je u malim koncentracijama (100 nanograma/ml) detektovan u majčinom mlijeku kod jedne dojilje. Procijenjena količina koju unese odojče putem majčinog mlijeka iznosi oko 0,03 mg/kg/dnevno (vidjeti dio 4.6).
Metabolizam
Biotransformacija diklofenaka se odvija manjim dijelom glukuronidacijom intaktnog molekula, a najvećim dijelom pojedinačnom i višestrukom hidroksilacijom i metoksilacijom, što ima za rezultat formiranje nekoliko fenolnih metabolita koji se najvećim dijelom konvertuju u konjugate glukuronida. Dva fenolna metabolita su biološki aktivna, ali u mnogo manjem stepenu nego diklofenak.
Eliminacija
Ukupni sistemski klirens diklofenaka u plazmi iznosi 263 ± 56 ml/min (srednja vrijednost ± SD). Terminalno poluvrijeme eliminacije iz plazme iznosi 1-2 sata. Četiri metabolita, uključujući i dva aktivna, takođe imaju kratko poluvrijeme eliminacije iz plazme, koje iznosi 1-3 sata.
Oko 60% primijenjene doze se izlučuje urinom u obliku glukuronidnih konjugata intaktnog molekula i njegovih metabolita, koji su takođe većim dijelom konvertovani u glukuronidne konjugate. Manje od 1% se izlučuje u nepromijenjenom obliku. Preostali dio doze se eliminiše u obliku metabolita preko žuči i fecesa.
Posebne kategorije pacijenata
Starije osobe: nisu uočene značajne razlike u resorpciji, metabolizmu i izlučivanju koje bi bile zavisne od životne dobi, osim što je kod 5 starijih pacijenata, nakon i.v infuzije u trajanju od 15 minuta, zabilježeno povećanje koncentracije u plazmi za 50% u odnosu na očekivane vrijednosti kod mladih zdravih osoba.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega: kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ne dolazi do akumulacije nepromijenjene aktivne supstance pri primjeni jedne doze, ukoliko se primjenjuje prema uobičajenom režimu doziranja. Kod klirensa kreatinina < 10 ml/min, ravnotežne koncentracije hidroksi metabolita u plazmi su oko 4 puta veće nego kod zdravih osoba. Ipak, metaboliti se u potpunosti izlučuju putem žuči.
Pacijenti sa oboljenjem jetre: kod pacijenata sa hroničnim hepatitisom ili nekompenzovanom cirozom jetre, kinetika i metabolizam diklofenaka su isti kao kod pacijenata bez oboljenja jetre.
Nema navedenih.
benzil alkohol (105 mg/3 ml);
propilen glikol;
natrijum metabisulfit (E223);
manitol;
natrijum hidroksid;
voda za injekcije.
Rastvor za injekciju za intramuskularnu ili intravensku upotrebu ne treba miješati sa drugim rastvorima za injekciju.
3 godine
Rastvor za injekciju upotrijebiti odmah nakon otvaranja.
Lijek se ne smije koristiti poslije isteka roka upotrebe označenog na pakovanju.
Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju.
Za uslove čuvanja nakon otvaranja vidjeti dio 6.3.
Unutrašnje pakovanje lijeka je ampula izrađena od bezbojnog, neutralnog stakla, hidrolitičke otpornosti tip I sa bijelim keramičkim prstenom.
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5 ampula sa po 3 ml rastvora za injekciju u plastičnom ulošku i Uputstvo za lijek.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
Lijek Diklofen ne smijete koristiti:
Specifične kontraindikacije za lijek Diklofen povezane sa intravenskom primjenom:
Kada uzimate lijek Diklofen, posebno vodite računa:
Ukoliko se bilo šta od gorenavedenog odnosi na Vas (ili nijeste sigurni da se odnosi na Vas) prije uzimanja lijeka Diklofen, razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.
Upozorenja i mjere opreza:
Obavijestite svog ljekara ako ste nedavno imali operaciju želuca ili crijeva, jer lijek DIKLOFEN ponekad može otežati zarastanje rana na crijevima nakon operacije.
Primjena drugih ljekova
Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste donedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.
Pojedini ljekovi mogu uticati na Vašu terapiju. Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate neki od sljedećih ljekova:
Plodnost, trudnoća i dojenje
Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom. Recite svom ljekaru ako ste trudni, ako namjeravate da zatrudnite ili ako dojite.
Plodnost
Primjena lijeka Diklofen može da oteža da ostanete u drugom stanju. Obavjestite Vašeg ljekara ukoliko planirate trudnoću ili imate problema da zatrudnite.
Trudnoća
Iako to nije bilo često, zabilježeni su poremećaji u razvoju beba čije su majke u toku trudnoće uzimale nesteroidne antiinflamatorne ljekove.
Lijek Diklofen ne smijete da primate tokom poslednja 3 mjeseca trudnoće, jer može imati štetan uticaj na plod i prouzrokovati probleme u toku porođaja. Može izazvati probleme sa bubrezima i srcem kod vaše nerođene bebe. To može uticati na vašu i bebinu sklonost krvarenju i uzrokovati da porođaj bude kasniji ili duži od očekivanog. Ne bi trebalo da koristite lijek Diklofen tokom prvih 6 mjeseci trudnoće osim ako je to apsolutno neophodno i ako vam to savetuje vaš ljekar. Ako vam je potrebno liječenje tokom ovog perioda ili dok pokušavate da zatrudnite, trebalo bi da koristite najnižu dozu u najkraćem mogućem vremenu. Ukoliko se uzima duže od nekoliko dana, od 20. nedelje trudnoće lijek Diklofen može izazvati probleme sa bubrezima kod vaše nerođene bebe, što može dovesti do niskog nivoa amnionske tečnosti koja okružuje bebu (oligohidroamnion) ili do sužavanja krvnog suda (ductus arteriosus-a) u srcu bebe. Ako vam je potrebno liječenje duže od nekoliko dana, vaš ljekar može preporučiti dodatno praćenje.
Dojenje
Diklofenak se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Ne preporučuje se primjena lijeka Diklofen tokom dojenja da bi se izbjegla neželjena dejstva kod odojčeta.
Uticaj lijeka Diklofen na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Lijek Diklofen može izazvati neželjena dejstva kao što su zamor, vrtoglavica ili pospanost. Takođe su se javljali i problemi sa vidom. Ukoliko primijetite neke od ovih simptoma, ne treba da upravljate vozilima, niti rukujete mašinama.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Diklofen:
Lijek Diklofen sadrži natrijum metabisulfit (E223), koji rijetko može izazvati teške hipersenzitivne (alergijske) reakcije i bronhospazam (poteškoće sa disanjem).
Lijek DIKLOFEN rastvor za injekciju sadrži i propilen glikol i benzil alkohol. Benzil alkohol može izazvati alergijske reakcije. Obratite se ljekaru ili farmaceutu za savjet ako imate bolest jetre ili bubrega ili ako ste trudnica ili dojilja. Velike količine benzil alkohola koje se mogu nakupiti u tijelu mogu izazvati metaboličku acidozu.
Lijek Diklofen sadrži približno 5,61 mg (0,24 mmol) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je bez natrijuma.
Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.
Vaš ljekar će odlučiti kada i kako će Vam davati lijek Diklofen, rastvor za injekciju. On će Vam dati ili intravensku infuziju (u venu) ili intramuskularnu injekciju (u mišić). Intramuskularna injekcija se obično daje u glutealni mišić.
Uobičajene doze su:
Odrasli
1-2 ampule (75-150 mg) dnevno, tokom 1 ili 2 dana.
Preporučena maksimalna dnevna doza diklofenaka je 150 mg.
Starije osobe
Vaš ljekar Vam može propisati dozu koja je manja od uobičajene doze za odrasle, ako ste starijeg životnog doba.
Djeca
Ovaj lijek se ne preporučuje djeci.
Vaš ljekar ili medicinska sestra će pripremiti injekciju za Vas.
Ukoliko ste imali operaciju ili ste u bolnici, sadržaj ampule se može razblažiti prije upotrebe. Ljekar ili medicinska sestra će Vam zatim dati injekciju ili infuziju.
Ljekar Vam može propisati i drugi lijek, radi zaštite želuca, koji bi se istovremeno uzimao sa lijekom Diklofen, naročito ako ste ranije imali problema sa želucem, ako ste stariji ili koristite i neke druge ljekove.
Ako ste uzeli više lijeka Diklofen nego što je trebalo
Ukoliko mislite da ste primili veću dozu lijeka Diklofen od onoga što Vam je preporučeno, odmah se obratite ljekaru ili medicinskoj sestri.
Predoziranje može izazvati simptome kao što su: glavobolja, mučnina, povraćanje, bol u želucu, gastrointestinalno krvarenje, proliv, vrtoglavica, dezorijentacija, uznemirenost, koma, pospanost, zujanje u ušima, gubitak svijesti ili konvulzije.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o upotrebi ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.
Kao i svi ljekovi i lijek Diklofen može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Neželjena dejstva se mogu svesti na najmanju moguću mjeru korišćenjem najniže efikasne doze u najkraćem vremenskom periodu.
Neka neželjena dejstva mogu biti ozbiljna.
Obavijestite odmah Vašeg ljekara ukoliko primijetite:
Ukoliko primijetite pojavu modrica češće nego uobičajeno, ili imate češća zapaljenja grla ili infekcije, obavijestite svog ljekara.
Takođe su prijavljena sljedeća neželjena dejstva:
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Povremena neželjena dejstva (javljaju se između 1 i 10 na svakih 1000 pacijenata):
Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Uticaji na nervni sistem:
utrnulost ili peckanje prstiju (parestezije), poremećaj pamćenja, konvulzije (napadi), uznemirenost, nevoljno drhtanje (tremor), aseptični meningitis (zapaljenje moždanih ovojnica), poremećaji čula ukusa, poremećaji čula vida (mutna i dupla slika), gubitak ili oštećenje čula sluha, tinitus (zujanje u ušima), nesanica, noćne more, promjene raspoloženja, depresija, uznemirenost, razdražljivost, psihički poremećaji, dezorijentacija i gubitak memorije, epileptični napadi, glavobolje praćene iritacijom jarkim svetlom, groznicom, i ukočenim vratom, cerebrovaskularni događaj (oboljenje koje nastaje kao posljedica poremećaja na nivou cirkulacije u moždanim krvnim sudovima).
Uticaji na želudac i digestivni trakt:
zapaljenje debelog crijeva-kolitis (uključujući hemoragijski kolitis i pogoršanje ulceroznog kolitisa ili Kronove bolesti), zatvor, zapaljenje sluzokože usta i desni-stomatitis (uključujući ulcerozni stomatitis), zapaljenje sluzokože jezika, crijevna sužavanja nalik dijafragmi, zapaljenje gušterače (pankreasa).
Uticaji na srce, pluća ili krv:
zapaljenje plućnog tkiva (pneumonitis), visok krvni pritisak (hipertenzija), nizak krvni pritisak (hipotenzija, simptomi mogu da uključuju nesvjesticu, gubitak ravnoteže ili vrtoglavicu), zapaljenje zida krvnih sudova (vaskulitis), poremećaji krvi (uključujući anemiju).
Uticaji na jetru ili bubrege:
poremećaji na nivou jetre (fulminantni hepatitis, nekroza jetre, slabost jetre), poremećaji na nivou bubrega i urinarnog sistema (akutna bubrežna slabost, krv u mokraći, pojava proteina u mokraći, nefrotski sindrom, intersticijalni nefritis, bubrežna papilarna nekroza).
Uticaji na kožu ili kosu:
otok lica, ozbiljni osipi na koži uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom i Lyell-ov sindrom, kao i drugi osipi na koži koji se mogu pogoršati izlaganjem suncu, apsces na mjestu primjene injekcije, gubitak kose.
Poremećaji reproduktivnog sistema:
polna nemoć muškarca (impotencija).
Druga prijavljena neželjena dejstva:
poremećaji na nivou grla, konfuzija, halucinacije, osjećaj opšte slabosti, upala očnog nerva, poremećaji senzacije, oštećenje tkiva na mjestu primjene.
Nemojte se uplašiti ovom listom neželjenih dejstava jer većina ljudi lijek DIKLOFEN rastvor za injekcije koristi bez problema.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.
Čuvati na temperaturi do 25° C, u originalnom pakovanju.
Rastvor za injekciju upotrijebiti odmah nakon otvaranja.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Diklofen
3 ml rastvora za injekciju sadrže 75 mg diklofenak natrijuma.
Benzil alkohol (150 mg/ 3 ml); propilen glikol; natrijum metabisulfit (E223); manitol; natrijum hidroksid; voda za injekcije.
Kako izgleda lijek Diklofen i sadržaj pakovanja
Izgled:
Rastvor za injekciju je bistar, bezbojan do blijedo žut.
Pakovanje:
Unutrašnje pakovanje lijeka je ampula izrađena od bezbojnog, neutralnog stakla, hidrolitičke otpornosti tip I sa bijelim keramičkim prstenom.
Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5 ampula sa po 3 ml rastvora za injekciju u plastičnom ulošku i Uputstvo za lijek.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole za stavljanje lijeka u promet:
GLK pharma d.o.o., Svetozara Markovića 46, 81000 Podgorica, Crna Gora
Proizvođač:
Galenika a.d. Beograd, Batajnički drum b.b., Beograd, Srbija
Režim izdavanja lijeka
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole
2030/25/1113 - 7769 od 11.03.2025. godine
Ovo uputstvo je poslednji put odobreno
Mart, 2025. godine