Amoxicillin Remedica je indikovan za lečenje sledećih infekcija kod odraslih i dece (videti odeljke 4.2, 4.4, i 5.1):
akutni bakterijski sinuzitis; akutni otitis media;
akutni streptokokni tonzilitis i faringitis;
akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa; vanbolnička pneumonija;
akutni cistitis;
asimptomatska bakteriurija u trudnoći; akutni pijelonefritis;
tifoidna i paratifoidna groznica;
dentalni apscesi sa celulitisom koji se širi; infekcije proteza zglobova;
eradikacija infekcije Helicobacter pylori; lajmska bolest.
Amoxicillin Remedica je takođe indikovan za profilaksu endokarditisa.
U obzir treba uzeti zvanične preporuke za upotrebu antibakterijskih lekova.
Doziranje
Odabrana doza leka Amoxicillin Remedica za lečenje pojedinačne infekcije treba da bude bazirana na:
očekivanim patogenima i njihovoj očekivanoj osetljivosti na antibakterijske lekove (videti odeljak 4.4);
težini i mestu infekcije;
godinama starosti, telesnoj masi i bubrežnoj funkciji pacijenta; kako je i prikazano u nastavku.
Trajanje terapije treba da bude određeno tipom infekcije i odgovorom pacijenta i generalno treba da bude što je moguće kraće. Neke infekcije zahtevaju duže periode lečenja (videti odeljak 4.4. u vezi produžene terapije).
Odrasli i deca ≥40 kg
Indikacija*
Akutni bakterijski sinuzitis
Asimptomatska bakteriurija u trudnoći
Akutni pijelonefritis
Dentalni apscesi sa celulitisom koji se širi
Akutni cistitis
Akutni otitis media
Akutni streptokokni tonzilitis i faringitis
Akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa
Vanbolnička pneumonija
Tifoidna i paratifoidna groznica
Infekcije proteza zglobova
Profilaksa endokarditisa
Eradikacija Helicobacter pylori
Lajmska bolest (videti odeljak 4.4)
Doza*
250 mg do 500 mg na svakih 8 sati ili 750 mg do 1 g svakih 12 sati
Za teške infekcije 750 mg do 1 g na svakih 8 sati.
Akutni cistitis može biti lečen sa 3 g dvaput dnevno jedan dan.
500 mg na svakih 8 sati, 750 mg do 1 g na svakih 12 sati
Za teške infekcije 750 mg do 1 g na svakih 8 sati tokom 10 dana.
500 mg do 1 g na svakih 8 sati
500 mg do 2 g na svakih 8 sati
500 mg do 1 g na svakih 8 sati
2 g oralnim putem, pojedinačna doza 30 do 60 minuta pre procedure
750 mg do 1 g dvaput dnevno u kombinaciji sa inhibitorom protonske pumpe (npr. omeprazol, lansoprazol) i drugim antibiotikom (npr. klaritromicin, metronidazol) tokom 7 dana
Rani stadijum: 500 mg do 1 g na svakih 8 sati do maksimalnih4 g dnevno u podeljenim dozama tokom 14 dana (10 do 21 dan).
Kasni stadijum (sistemska manifestacija bolesti): 500 mg do 2 g na svakih 8 sati do maksimalnih 6 g dnevno u podeljenim dozama tokom 10 do 30 dana.
*U obzir treba uzeti zvanične terapijske vodiče za svaku indikaciju.
*Primenom leka Amoxicilin Remedica, nije moguće postići dozu od 250mg. Za primenu amoksicilina u dozi od 250mg koristiti dostupne lekove odgovarajuće jačine
Deca < 40 kg
Deca mogu biti lečena amoksicilinom u obliku kapsula iliu obliku praška za oralnu suspenziju.
Za decu mlađu od šest meseci preporučuje se primena amoksicilina u obliku suspenzije. Deci telesne mase 40 kg ili više treba propisati doziranje kao kod odraslih.
Preporučene doze Indikacija+
Akutni bakterijski sinuzitis
Akutni otitis media
Vanbolnička pneumonija
Akutni cistitis
Akutni pijelonefritis
Dentalni apscesi sa celulitisom koji se širi
Akutni streptokokni tonzilitis i faringitis
Tifoidna i paratifoidna groznica
Profilaksa endokarditisa
Lajmska bolest (videti odeljak 4.4)
Doza+
20 do 90 mg/kg/dan u podeljenim dozama*
40 do 90 mg/kg/dan u podeljenim dozama*
100 mg/kg/dan u tri podeljene doze
50 mg/kg oralno, pojedinačna doza 30 do 60 minuta pre procedure
Rani stadijum: 25 do 50 mg/kg/dan u tri podeljene doze tokom 10 do 21 dan.
Kasni stadijum (sistemska manifestacija bolesti): 100 mg/kg/dan u tri podeljene doze tokom 10 do 30 dana.
+U obzir treba uzeti zvanične terapijske vodiče za svaku indikaciju.
*Dozni režim dvaput dnevno treba razmotriti samo kada je doza u gornjem opsegu.
Starije osobe
Nije neophodno prilagođavanjedoze.
Oštećenje bubrega
GFR (mL/min)
veći od 30
Odrasli i deca ≥ 40 kg
nije neophodno prilagođavanje doze
Deca < 40 kg#
nije neophodno prilagođavanje doze
10 do 30
Maksimalna doza 500 mg dva puta dnevno
15 mg/kg dva put dnevno (maksimum 500 mg dva puta dnevno)
manji od 10 Maksimalna doza 500 mg/dan
15 mg/kg kao jedna dnevna doza (maksimalna doza 500 mg)
#U većini slučajeva, prednost se dajeparenteralnojterapiji.
Pacijenti na hemodijalizi
Amoksicilin se može ukloniti iz cirkulacije hemodijalizom.
Odrasli i deca ≥ 40 kg
Deca ispod 40kg
Hemodijaliza
500mg jednom dnevno
Pre hemodijalize treba primenitijednu dodatnu dozu od 500 mg. Kako bi se ponovo uspostavile odgovarajuće koncetracije leka u cirkulaciji, nakon hemodijalize je potrebno primeniti još jednu dozu od 500 mg.
15mg/kg/dan primenjeno kao jedna dnevna doza (maksimalno 500mg)
Pre hemodijalize treba primeniti jednu dodatnu dozu od 15mg/kg. Kako bi se ponovo uspostavile odgovarajuće koncetracije leka u cirkulaciji, nakon hemodijalize je potrebno primeniti još
jednu dozu od 15mg/kg.
Pacijenti na peritonealnoj dijalizi
Maksimalna doza amoksicilina je500 mg / dan.
Oštećenje jetre
Primeniti lek uz oprez i kontrolisati funkciju jetre u redovnim vremenskim intervalima (videti odeljke 4.4. i 4.8).
Način primene
Lek Amoxicillin Remedica je namenjen za oralnu upotrebu.
Hrana ne utiče na resorpciju leka Amoxicillin Remedica.
Terapija se može započeti primenom parenteralnog oblika u skladu sa preporukama za doziranje za datu intravensku formulaciju, a nastaviti primenom oralnog oblika.
Kapsule treba progutati sa vodom, bez otvaranja.
Preosetljivost na aktivnu supstancu, bilo koji penicilin ili na neku od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
Ozbiljne reakcije rane preosetljivosti (npr. anafilaksa) u anamnezi na drugi beta-laktamski lek (npr. cefalosporin, karbapenem ili monobaktam).
Reakcije preosetljivosti
Pre započinjanja terapije amoksicilinom, potrebno je pažljivo ispitati mogućnost postojanja prethodnih reakcija preosetljivosti na peniciline, cefalosporine ili druge beta-laktamske lekove (videti odeljke 4.3 i 4.8).
Postoje izveštaji o ozbiljnim i povremeno životno ugrožavajućim reakcijama preosetljivosti (anafilaktoidnim reakcijama i ozbiljnim neželjenim rekcijama kože) kod pacijenata na terapiji penicilinima. Veća je verovatnoća javljanja ovih reakcija kod pacijenata sa preosetljivošću na penicilin u anamnezi i kod atopičara. Ako se alergijska reakcija javi, terapiju amoksicilinom treba prekinuti i započeti odgovarajuću terapiju drugim lekom.
Neosetljivi mikroorganizmi
Amoksicilin nije pogodan za terapiju nekih tipova infekcija, osim ako je već dokumentovano i poznato da je patogen osetljiv na lek ili postoji velika verovatnoća da bi primena amoksicilina bila odgovarajuća za lečenje tog patogena (videti odeljak 5.1). Ovo se posebno odnosi na razmatranje terapije kod pacijenata sa infekcijama urinarnog trakta ili teškim infekcijama uha, grla i nosa.
Konvulzije
Konvulzije se mogu javiti kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom ili kod onih koji dobijaju visoke doze ili kod pacijenata sa predisponirajućim faktorima (npr. epileptični napadi u anamnezi, lečena epilepsija ili poremećaji moždanih ovojnica (videti odeljak 4.8)).
Oštećenje funkcije bubrega
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, doza treba da bude podešena u skladu sa stepenom oštećenja (videti odeljak 4.2).
Kožne reakcije
Pojava generalizovanog eritema praćenog groznicom i pustulama, na početku terapije, može biti simptom akutnog generalizovanog pustuloznog egzantema (AGEP, videti odeljak 4.8). Ova reakcija zahteva prekid terapije amoksicilinom i predstavlja kontraindikaciju za bilo koju sledeću primenu ovog leka.
Amoksicilin treba izbegavati ukoliko se sumnja na infektivnu mononukleozu s obzirom na to da je pojava morbiliformnog osipa povezana sa ovim stanjem nakon primene amoksicilina.
Reakcija Jarisch-Herxheimer
Reakcija Jarisch-Herxheimer je primećena nakon primene amoksicilina u terapiji lajmske bolesti (videti odeljak 4.8). Rezultat je direktno baktericidne aktivnosti amoksicilina na bakteriju uzročnika lajmske bolesti, spirohetu Borrelia burgdorferi. Pacijente treba uveriti da je ovo česta i obično samoograničavajuća posledica antibiotske terapije lajmske bolesti.
Prekomerni rast neosetljivih mikroorganizama
Produžena primena može povremeno dovesti do prekomernog rasta neosetljivih mikroorganizama.
Kolitis povezan sa primenom antibiotika prijavljen je sa skoro svim antibakterijskim lekovima i može se kretati od blagog do životno ugrozavajućeg (videti odeljak4.8). Zbog toga je važno razmotriti ovu dijagnozu kod pacijenata koji prijave dijareju tokom ili neposredno nakon primene bilo kog antibiotika. Ukoliko dođe do kolitisa koji se dovodi u vezu sa primenom antibiotika, terapiju amoksicilinom treba odmah prekinuti, konsultovati lekara i započeti odgovarajuću terapiju. U ovom slučaju su kontraindikovani antiperistaltici.
Produžena terapija
Tokom produžene primene preporučuje se periodično procenjivanje funkcije sistema organa; uključujući bubrežnu funkciju i funkciju jetre, kao i hematopoeznu funkciju. Prijavljene su povišene vrednosti enzima jetre i promene u krvnoj slici (videti odeljak 4.8).
Antikoagulansi
Produženje protrombinskog vremena retko je prijavljeno kod pacijenata koji su primali amoksicilin. Potrebno je sprovesti odgovarajuće praćenje kada su uporedo propisani antikoagulansi. Prilagođavanje doze oralnih antikoagulanasa može biti neophodno u cilju održavanja željenog nivoa antikoagulantnog dejstva (videti odeljke 4.5 i 4.8).
Kristalurija
Kod pacijenata sa smanjenim izlučivanjem urina, vrlo retko je zapažana kristalurija, prvenstveno pri parenteralnoj primeni. Tokom primene visokih doza amoksicilina, savetuje se održavanje adekvatnog unosa tečnosti i izlučivanja urina, u cilju smanjenja mogućnosti amoksicilinske kristalurije. Kod pacijenata sa urinarnim kateterom treba redovno proveravati prohodnost katetera (videti odeljke 4.8. i 4.9).
Uticaj na dijagnostičke testove
Povišena koncentracija amoksicilina u serumu i urinu će verovatno uticati na rezultate određenih laboratorijskih testova. Usled visokih koncentracija amoksicilina u urinu, lažno pozitivna očitavanja su česta kod primene hemijskih metoda.
Kada se radi testiranje na prisustvo glukoze u urinu tokom terapije amoksicilinom, preporučuju se enzimske metode glukoza-oksidaze.
Prisustvo amoksicilina može izmeniti rezultate testa za estriol kod trudnica.
Probenecid
Ne preporučuje se istovremena primena probenecida. Probenecid smanjuje renalnu tubularnu sekreciju amoksicilina. Istovremena primena probenecida sa amoksicilinom može dovesti do povećanja koncentracije i produženja vremena prisustva amoksicilina u krvi.
Alopurinol
Uporedna primena alopurinola tokom terapije amoksicilinom može da poveća verovatnoću razvoja alergijskih kožnih reakcija.
Tetraciklini
Tetraciklini i drugi bakteriostatski lekovi mogu izmeniti baktericidno dejstvo amoksicilina.
Oralni antikoagulansi
Oralni antikoagulansi i penicilinski antibiotici su bili u širokoj upotrebi bez prijava interakcija. Međutim, u literaturi su opisani slučajevi povećanja internacionalnog normalizovanog odnosa (INR) kod pacijenata
na terapiji održavanja acenokumarolom ili varfarinom i kojima je propisana terapija amoksicilinom. Ako je neophodna uporedna primena, potrebno je pažljivo praćenje protrombinskog vremena ili internacionalnog normalizovanog odnosa pri uvođenju ili obustavljanju amoksicilina. Dodatno, može biti potrebno podešavanje doze oralnih antikoagulanasa (videti odeljke 4.4 i 4.8).
Metotreksat
Penicilini mogu smanjiti ekskreciju metotreksata dovodeći do potencijalnog povećanja toksičnosti.
Trudnoća
Ispitivanja na životinjama sa amoksicilinom ne ukazuju na direktna ili indirektna štetna dejstva u pogledu reproduktivne toksičnosti. Ograničeni podaci o primeni amoksicilina tokom trudnoće kod ljudi ne ukazuju na povećan rizik od kongenitalnih malformacija. Amoksicilin može da se koristi u trudnoći kada potencijalne koristi prevazilazepotencijalne rizike povezane sa terapijom.
Dojenje
Amoksicilin se izlučuje u majčino mleko u malim količinama što za dete znači moguć rizik od senzitizacije. Posledično, moguća je pojava dijareje i gljivične infekcije mukoznih membrane kod odojčeta, zbog čega će možda morati da se prekine dojenje. Amoksicilin treba primeniti tokom dojenja samo nakon procene odnosa koristi i rizika od strane nadležnog lekara.
Plodnost
Nema podataka o uticaju amoksicilina na plodnost kod ljudi. Ispitivanja reproduktivnosti na životinjama nisu pokazala uticaj na plodnost.
Nisu sprovedene studije o uticaju leka na sposobnost upravljanja vozilom i rukovanje mašinama. Ipak, mogu se javiti neželjene reakcije (npr. alergijske reakcije, vrtoglavica, konvluzije) koje mogu uticati na sposobnost upravljanja vozilom i rukovanje mašinama (videti odeljak 4.8).
Najčešće prijavljena neželjena dejstva su dijareja, mučnina i kožni osip.
U nastavku su, prema MedDRA klasifikaciji sistema organa, prikazana neželjena dejstva iz kliničkih studija i postmarketinškog praćenja amoksicilina.
Sledeća terminologija je korišćena u cilju klasifikacije pojave neželjenih reakcija:
veoma česta (≥1/10), česta (≥1/100do<1/10),
povremena (≥1/1000 do <1/100), retka (≥1/10000 do<1/1000), veoma retka (<1/10000),
nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Infekcije i infestacije
Veoma retka Mukokutana kandidijaza.
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Reverzibilna leukopenija (uključujući tešku neutropeniju ili agranulocitozu), reverzbilna trombocitopenija i hemolitička anemija.
Veoma retka
Poremećaji imunskog sistema
Veoma retka
Produženje vremena krvarenja i protrombinskog vremena (videti odeljak 4.4).
Teške alergijske reakcije, uključujući angioneurotski edem, anafilaksu, serumsku bolest i hipersenzitivni vaskulitis (videti odeljak 4.4).
Nepoznata
Poremećaji nervnog sistema
Jarisch-Herxheimer reakcija (videti odeljak 4.4).
Veoma retka
Gastrointestinalni poremećaji Podaci iz kliničkih studija
Česta*
Povremena*
Post-marketinški podaci
Veoma retka
Hepatobilijarni poremećaji
Veoma retka
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Podaci iz kliničkih studija
Česta*
Povremena*
Post-marketinški podaci
Hiperkinezija, vrtoglavica i konvulzije (videti odeljak 4.4).
Dijareja i mučnina.
Povraćanje.
Kolitis povezan sa primenom antibiotika (uključujući pseudomembranozni kolitis i hemoragijski kolitis, videti odeljak 4.4). Crni dlakavi jezik.
Hepatitis i holestatska žutica. Umeren porast AST i/ili ALT.
Kožni osip.
Urtikarija i pruritus.
Kožne reakcije kao što su erythema multiforme, Stevens-Johnson sindrom,
Veoma retka
Poremećaji bubrega i urinarnog trakta
Veoma retka
toksična epidermalna nekroliza, bulozni i eksfolijativni dermatitis i akutni generalizovani pustulozni egzantem (AGEP) i reakcija na lek sa eozinofilijom sistemskim simptomima (DRESS) (videti odeljak 4.4).
Intersticijalni nefritis.
Kristalurija (videti odeljke 4.4 i 4.9).
*Incidenca ovih neželjenih reakcija je izvedena iz kliničkih studija koje su uključivale ukupno oko 6000 odraslih osoba i pedijatrijske pacijente koji su uzimali amoksicilin.
Prijavljivanje neželjenihreakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lekAgenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs
e-mail: [email protected]
Simptomi i znaci predoziranja
Mogu da se jave gastrointestinalni simptomi (kao što su mučnina, povraćanje i dijareja) i poremećaj balansa tečnosti i elektrolita. Zapažena je amoksicilinska kristalurija koja je u nekim slučajevima dovodila do bubrežne insuficijencije. Konvulzije se mogu javiti kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom ili kod onih koji su na terapiji visokim dozama leka (videti odeljke 4.4. i 4.8).
Terapija intoksikacije
Gastrointestinalni simptomi se mogu lečiti simptomatski, sa obraćanjem pažnje na balans vode i elektrolita. Amoksicilin može da se ukloni iz cirkulacije hemodijalizom.
Farmakoterapijska grupa: Penicilini širokog spektra
ATC šifra: J01CA04
Mehanizam delovanja
Amoksicilin je polusintetski penicilin (beta-laktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima (često se nazivaju penicilin-vezujući proteini, eng. PBPs) u biosintezi bakterijskog peptidoglikana, integralnog strukturnog elementa bakterijskog ćelijskog zida. Inhibicija sinteze peptidoglikana dovodi do slabljenja ćelijskog zida, što je obično praćeno ćelijskom lizom i smrću ćelije.
Amoksicilin je osetljiv na degradaciju beta-laktamazama, proizvedenih od strane rezistentnih bakterija i zbog toga spektar dejstva samog amoksicilina ne uključuje organizme koji proizvode ove enzime.
Odnos farmakokinetike/farmakodinamike
Vreme izloženosti koncentracijama većim od minimalne inhibitorne koncentracije (T˃MIK) se smatra najznačajnijim faktorom efikasnosti amoksicilina.
Mehanizmi rezistencije
Glavni mehanizmi rezistencije na amoksicilin su:
inaktivacija bakterijskim beta-laktamazama,
izmena PBPs, što smanjuje afinitet antibakterijskog leka za ciljnu strukturu.
Nepropustljivost bakterija ili mehanizmi efluks pumpe, mogu izazvati ili doprineti bakterijskoj rezistenciji, posebnokod Gram-negativnih bakterija.
Granične vrednosti
Granične vrednosti minimalnih inhibitornih koncentracija za amoksicilin (MIK) prikazane su prema Evropskoj komisiji za ispitivanje antimikrobne osetljivosti (eng. European Committee on Antimicrobial susceptibility Testing (EUCAST)) - verzija 5.0.
Mikroorganizam MIK granična vrednost (mg/L)
Enterobacteriaceae
Staphylococcus spp.
Enterococcus spp.3
Streptococcus grupe A, B, C i G
Streptococcus pneumoniae
Viridans grupa streptokoka
Haemophilus influenzae
Moraxella catarrhalis
Neisseria meningitidis
Gram-pozitivni anaerobi izuzev Clostridium difficile8
Gram-negativni anaerobi8
Helicobater pylori
Pasteurella multocida
Granične vrednosti osetljivosti nezavisne od vrste10
Osetljiv ≤
81
Beleška2
4
Beleška4
Beleška5
0,5
26
Beleška7
0,125
4
0,5
0,1259
1
2
Rezistentan ˃
8
Beleška2
8
Beleška4
Beleška5
2
26
Beleška7
1
8
2
0,1259
1
8
1 Divlji sojevi (wild type) Enterobacteriaceae su kategorizovani kao osetljivi na aminopeniciline. Neke zemlje preferiraju da divlje sojeve E.coli i P. mirabilis kategorizuju kao intermedijerno osetljive. Kada je ovo slučaj, koristiti MIK granične vrednosti S≤ 0,5 mg/L.
2 Većina stafilokoka proizvodi penicilinaze, koje su rezistentne na amoksicilin. Meticilin-rezistentni izolati su, sa par izuzetaka, rezistentni na sve beta-laktamske lekove.
3 Osetljivost na amoksicilin može biti izvedena iz osetljivosti na ampicilin. 4 Osetljivost streptokoka grupe A, B, C i G na peniciline se zaključuje iz osetljivosti na benzilpenicilin.
5 Granične vrednosti se odnose samo na ne-meningitisne izolate. Za izolate kategorisane kao intermedijerno osetljive na ampicilin izbegavati oralnu primenu
amoksicilina. Osetljivost se zaključuje iz MIK granične vrednosti na ampicilin. 6 Granične vrednosti su bazirane na intravenskoj primeni. Beta-laktamaza pozitivni izolati treba da se prijave kao rezistentni.
7 Bakterije koje proizvode beta-laktamaze treba da se prijave kao rezistentne.
8 Osetljivost na amoksicilin se može zaključiti iz osetljivosti na benzilpenicilin. 9 Granične vrednosti su bazirane na epidemiološkim graničnim vrednostima (ECOFFs), koje razlikuju izolate divljih sojeva od onih sa smanjenom osetljivošću.
10 Granične vrednosti osetljivosti nezavisne od vrste su bazirane na dozama od najmanje 0,5 g x 3 ili 4 doze dnevno (1,5 do 2 g/dan).
Prevalenca rezistencije može da varira kako geografski, tako i sa vremenom kod određenih vrsta mikroorganizama, te su poželjne lokalne informacije o rezistenciji, posebno pri lečenju teških infekcija. Prema potrebi, treba potražiti savet stručnjaka ukoliko je lokalna prevalenca rezistencije takva da je korist od primene leka kod pojedinih tipova infekcija diskutabilna.
In vitro osetljivost mikroorganizama na amoksicilin
Često osetljive vrste Gram-pozitivni aerobi Enterococcus faecalis
Beta-hemolitičke streptokoke (grupe A, B, C i G) Listeria monocytogenes
Vrste kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problem Gram-negativni aerobi
Escherichia coli Haemophilus influenzae Helicobacter pylori Proteus mirabilis Salmonella typhi Salmonella paratyphi Pasteurella multocida Gram-pozitivni aerobi
Koagulaza negativne stafilokoke Staphylococcus aureus£ Streptococcus pneumoniae Viridans grupa streptokoka Gram-pozitivni anaerobi Clostridiumspp.
Gram-negativni anaerobi Fusobacterium spp.
Ostali
Borrelia burgdorferi
Prirodno rezistentni mikroorganizmi+
Gram-pozitivni aerobi Enterococcus faecium+
Gram-negativni aerobi Acinetobacter spp. Enterobacter spp.
Klebsiella spp. Pseudomonas spp.
Gram-negativni anaerobi
Bacteroides spp. (mnogi sojevi Bacteroides fragillissu rezistentni).
Ostali Chlamydiaspp. Mycoplasma spp. Legionellaspp.
+ Prirodno intermedijerno osetljivi u odsustvu stečenog mehanizma rezistencije.
£ Skoro svi S.aureus su rezistentni na amoksicilin usled sinteze penicilinaze. Dodatno, svi meticilin-rezistentni sojevi su rezistentni na amoksicilin.
Resorpcija
Amoksicilin se u potpunosti disosuje u vodenom rastvoru pri fiziološkoj pH. Dobro se i brzo resorbuje posle oralne primene. Nakon oralne primene, bioraspoloživost amoksicilina je oko 70%. Vreme do postizanja maksimalneplazma koncentracije (Tmax) je približno 1 sat.
Farmakokinetički rezultati za studiju, u kojoj je doza amoksicilina od 250 mg 3 puta dnevno bila primenjena, na prazan stomak, grupi zdravih dobrovoljaca, prikazani su u nastavku teksta.
Cmax
(mikrogram/ mL)
3,3 ± 1,12
Tmax*
(h)
1,5 (1,0-2,0)
PIK (0-24 h)
(mikrogram.h/ mL)
26,7 ± 4,56
T1/2
(h)
1,36 ± 0,56
*Mediana (raspon)
U rasponu od 250 do 3000 mg bioraspoloživost je linearnoproporcionalna dozi (mereno kroz Cmax i PIK). Na resorpciju ne utiče istovremeno uzimanje hrane.
Hemodijaliza se može koristiti za eliminaciju amoksicilina.
Distribucija
Oko 18% ukupnog amoksicilina u plazmi je vezano za proteine i volumen distribucije je oko 0,3 do 0,4 L/kg.
Nakon intravenske primene, amoksicilin se može naći u žučnoj kesi, abdominalnom tkivu, koži, masnom tkivu, mišićnom tkivu, sinovijalnoj i peritonealnoj tečnosti, žuči i gnoju. Amoksicilin se ne distribuira adekvatno u cerbrospinalnu tečnost.
Iz studija na životinjama ne postoje dokazi o značajnom zadržavanju u tkivu iz materijala uzetog za uzorkovanje leka. Amoksicilin se, kao i većina penicilina, može naći u majčinom mleku (videti odeljak 4.6).
Amoksicilin prolazi kroz placentalnu barijeru (videti odeljak 4.6).
Biotransformacija
Amoksicilin se delimično ekskretuje u urin kao inaktivna peniciloinska kiselina u količinama ekvivalentnim do 10 do 25% od inicijalne doze.
Eliminacija
Glavni put eliminacije amoksicilina je preko bubrega.
Srednje poluvreme eliminacije amoksicilina je oko 1 sat i srednji ukupni klirens oko 25 L/satu kod zdravih dobrovoljaca. Oko 60 do 70% amoksicilina se izlučuje nepromenjeno u urin tokom prvih 6 sati nakon primene pojedinačne doze od 250 mg ili 500 mg amoksicilina. Razne studije pokazale su da je urinarna ekskrecija amoksicilina u periodu od 24 h 50-85%.
Istovremena primena probenecida produžava ekskreciju amoksicilina (videti odeljak 4.5).
Starost
Poluvreme eliminacije amoksicilina je slično kod dece starosti oko 3 meseca do 2 godine i starije dece i odraslih. Kod jako male dece (uključujući preterminsku novorođenčad) u prvoj nedelji života interval primene ne treba da prekorači primenu dvaput dnevno usled nezrelosti bubrežnog puta eliminacije.
S obzirom na to da stariji pacijenti imaju veću verovatnoću da im je smanjena bubrežna funkcija, treba obratiti pažnju na izbor doze, i može biti korisno praćenje bubrežne funkcije.
Pol
Nakon oralne primene amoksicilina zdravim dobrovoljcima muškog i ženskog pola, zaključeno je da pol nema značajnog uticaja na farmakokinetiku amoksicilina.
Oštećenje bubrega
Ukupni klirens amoksicilina iz seruma se smanjuje proporcionalno sa smanjenjem bubrežne funkcije (videti odeljke 4.2. i 4.4).
Oštećenje jetre
Pacijentima sa oštećenjem jetre treba pažljivo odabrati dozu i redovno pratiti njenu funkciju.
Pretklinički podaci ne pokazuju poseban rizik za ljude na osnovu ispitivanja farmakološke bezbednosti, toksičnosti kod ponovljenog doziranja, genotoksičnosti, reproduktivne i razvojne toksičnosti.
Ispitivanja karcinogenosti nisu sprovođena za amoksicilin.
Punjenje kapsule:
Silicijum-dioksid,koloidni, bezvodni magnezijum-stearat.
Telo kapsule:
Brilliant Blue FCF (E133) D&C Red 22
titan-dioksid
Sunset yellow FCF (E110)
želatin.
Kapa kapsule:
Brilliant blue FCF (E133) D&C Red 22
D&C Red 33
Sunset yellow FCF (E110) titan-dioksid
želatin.
Nije primenljivo.
2 godine.
Lek čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju radi zaštite od svetlosti i vlage.
Unutrašnje pakovanje je PVC/PE/PVDC-Al blister u kome se nalazi 8 kapsula, tvrdih.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera (ukupno 16 kapsula, tvrdih) i Uputstvo za lek.
Neupotrebljeni lek se uništava u skladu sa važećim propisima.