Paklitaksel Sandoz 6 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju

Karcinom jajnika

 U prvoj liniji kemoterapije karcinoma jajnika, paklitaksel je indiciran za liječenje bolesnica s uznapredovalim karcinomom ili rezidualnom bolešću (> 1 cm) nakon inicijalne laparotomije, u kombinaciji s cisplatinom.

 U drugoj liniji kemoterapije karcinoma jajnika, paklitaksel je indiciran za liječenje metastatskog karcinoma nakon neuspjeha standardne terapije koja je sadržavala platinu.

Karcinom dojke

 U adjuvantnoj terapiji, paklitaksel je indiciran za liječenje karcinoma dojke u bolesnica s metastazama u limfnim čvorovima, sekvencijski nakon liječenja antraciklinima i ciklofosfamidom (AC). Adjuvantnu primjenu paklitaksela treba smatrati alternativom produženoj AC terapiji.

 Prva linija liječenja lokalno uznapredovalog ili metastatskog karcinoma dojke u kombinaciji s antraciklinima kod bolesnica pogodnih za liječenje antraciklinima i/ili u kombinaciji s trastuzumabom kod bolesnica s

naglašenom ekspresijom HER2 receptora (3+) prema imunohistokemijskoj pretrazi ili kod pacijentica koje nisu pogodne za liječenje antraciklinima (vidjeti dijelove 4.4. i 5.1.).

 Druga linija kemoterapije kao monoterapija u bolesnica s metastatskim karcinomom dojke nakon neuspjeha standardnog liječenja antraciklinima ili u bolesnica koje nisu bile kandidati za takvu terapiju.

Uznapredovali karcinom pluća ne-malih stanica

 Paklitaksel je u kombinaciji s cisplatinom indiciran u liječenju bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica (NSCLC) koji nisu kandidati za potencijalno kurativni kirurški zahvat i/ili liječenje zračenjem.

Kaposijev sarkom vezan uz AIDS

 Paklitaksel je indiciran za liječenje bolesnika s uznapredovalim Kaposijevim sarkomom (KS) vezanim uz AIDS nakon neuspjelog prethodnog liječenja liposomalnim antraciklinima.

 Ovu indikaciju podupire ograničeni broj podataka, a sažetak relevantnih studija naveden je u dijelu 5.1.

Doziranje

Paklitaksel se smije primijeniti isključivo pod nadzorom kvalificiranog onkologa u jedinicama specijaliziranim za primjenu citotoksičnih tvari (vidjeti dio 6.6).

Premedikacija: Kod svih bolesnika se mora prije liječenja paklitakselom provesti premedikacija kortikosteroidima, H1 antihistaminicima i antagonistima histaminskih H2 receptora:

* 8 – 20 mg za bolesnike s Kaposijevim sarkomom

** ili drugi odgovarajući antihistaminik, npr. kloropiramin

Prva linija kemoterapije karcinoma jajnika

Iako se istražuju drugi režimi doziranja, preporuča se kombinacija paklitaksela i cisplatina. Prema trajanju infuzije, preporučene su dvije doze paklitaksela: 175 mg/m2 intravenski primijenjenog paklitaksela kroz 3 sata, nakon kojeg slijedi cisplatin u dozi od 75 mg/m2 svaka 3 tjedna ili 135 mg/m2 paklitaksela u 24-satnoj infuziji, nakon kojeg slijedi 75 mg/m2 cisplatina, uz 3-tjedni interval izmeĎu ciklusa (vidjeti dio 5.1.).

Druga linija kemoterapije karcinoma jajnika

Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2, primijenjena intravenski kroz 3 sata, uz 3-tjedni interval izmeĎu ciklusa.

6049264135714

60492649815830

Adjuvantna kemoterapija karcinoma dojke

Preporučena doza paklitaksela iznosi 175 mg/m2, primijenjena kroz 3 sata, svaka 3 tjedna kroz četiri ciklusa, a nakon AC terapije.

Prva linija kemoterapije karcinoma dojke

Kada se koristi u kombinaciji s doksorubicinom (50 mg/m2), paklitaksel bi trebalo primijeniti 24 sata nakon doksorubicina. Preporučena doza paklitaksela je 220 mg/m2, primijenjena intravenski kroz 3 sata, uz 3-tjedni interval izmeĎu ciklusa (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Kada se koristi u kombinaciji s trastuzumabom, preporučena doza paklitaksela iznosi 175 mg/m2, primijenjena intravenski kroz 3 sata, uz 3-tjedni interval izmeĎu ciklusa (vidjeti dio 5.1.). Infuzija paklitaksela može započeti dan nakon prve doze trastuzumaba ili odmah nakon sljedećih doza trastuzumaba, u slučaju dobre podnošljivosti prethodne doze trastuzumaba. Za detaljnije informacije o primjeni trastuzumaba vidjeti Sažetak opisa svojstava lijeka za trastuzumab.

Druga linija kemoterapije karcinoma dojke

Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m2, primijenjena intravenski kroz 3 sata, uz 3-tjedni interval izmeĎu ciklusa.

Liječenje uznapredovalog karcinoma pluća ne-malih stanica NSCLC Preporučena doza paklitaksela iznosi 175 mg/m2, primijenjena intravenski kroz 3 sata, nakon kojeg slijedi primjena 80 mg/m2 cisplatina, uz 3-tjedni interval izmeĎu ciklusa.

Liječenje Kaposijevog sarkoma uz AIDS

Preporučena doza paklitaksela iznosi 100 mg/m2, primijenjena kao 3-satna intravenska infuzija svaka 2 tjedna.

Daljnje doze paklitaksela trebalo bi primijeniti prema individualnoj podnošljivosti bolesnika.

Paklitaksel ne bi trebalo ponovo primijeniti sve dok broj neutrofila ne iznosi  1.500/mm3 ( 1.000/mm3 za KS bolesnike), a trombocita  100.000/mm3 ( 75.000/mm3 za KS bolesnike). Bolesnici s teškom neutropenijom (broj neutrofila < 500/mm3 kroz  7 dana) ili teškom perifernom neuropatijom trebaju u sljedećim ciklusima primati 20% nižu dozu (25% za KS bolesnike) (vidjeti dio 4.4.).

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Nema odgovarajućih podataka za preporuku doziranja u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.). Bolesnike s teškim oštećenjem funkcije jetre ne bi trebalo liječiti paklitakselom.

Pedijatrijska populacija

Primjena paklitaksela se ne preporuča kod djece mlaĎe od 18 godina zbog nedostatnih podataka o djelotvornosti i sigurnosti.

Način primjene

Za intravensku primjenu.

Za upute o razrjeĎivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6. Paklitaksel Sandoz treba primijeniti preko tzv. in-line filtera s mikroporoznom membranom ≤ 0,22

µm (vidjeti dio 6.6.).

3

60492649815830

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1., osobito na polioksil ricinusovo ulje (makrogolglicerol ricinoleat) (vidjeti dio 4.4.).

Paklitaksel je kontraindiciran u trudnoći i za vrijeme dojenja (vidjeti dio 4.6.).

Paklitaksel ne bi trebalo primjenjivati u bolesnika s temeljnim brojem neutrofila < 1.500/mm3 (< 1.000/mm3 za KS bolesnike).

U KS, paklitaksel je takoĎer kontraindiciran u bolesnika s istodobnim ozbiljnim i teško kontroliranim infekcijama.

Paklitaksel bi trebalo primjenjivati samo pod nadzorom liječnika s iskustvom u primjeni citostatika. S obzirom da se mogu javiti značajne reakcije preosjetljivosti, mora biti na raspolaganju odgovarajuća oprema za potporno liječenje.

Zbog moguće ekstravazacije, savjetuje se pažljivo praćenje mjesta infuzije zbog moguće infiltracije tijekom primjene lijeka.

Prije primjene paklitaksela kod bolesnika se mora provesti premedikacija kortikosteroidima, antagonistima histaminskih H1 receptora (antihistaminici) i antagonistima histaminskih H2 receptora (vidjeti dio 4.2.).

Kada se koristi u kombinaciji, paklitaksel se mora primijeniti prije cisplatina (vidjeti dio 4.5.).

Značajne reakcije preosjetljivosti, poput dispneje i hipotenzije, koje zahtijevaju liječenje, angioedem i generalizirane urtikarije, javile su se u < 1% bolesnika koji su primali paklitaksel nakon odgovarajuće premedikacije. Ove reakcije su vjerojatno posredovane histaminom. U slučaju teških reakcija preosjetljivosti, infuziju paklitaksela treba odmah prekinuti, započeti simptomatsku terapiju i ne primjenjivati više paklitaksel u tih bolesnika.

Supresija koštane srži (prvenstveno neutropenija) oblik je toksičnosti koji ograničava doziranje. Tijekom liječenja paklitakselom potrebne su česte kontrole krvne slike. Bolesnike ne bi trebalo ponovno liječiti paklitakselom sve do oporavka broja neutrofila na najmanje 1,5 x 109/l, tj.  1.500/mm3 ( 1.000/mm3 za KS bolesnike), a trombocita 100 x 109/l, tj.  100.000/mm3 ( 75.000/mm3 za KS bolesnike). U kliničkom ispitivanju Kaposijeva sarkoma, većina bolesnika je primala faktor stimulacije granulocitnih kolonija (G-CSF).

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre imaju povećani rizik od toksičnosti, osobito mijelosupresije stupnja III-IV. Nema podataka o povećanoj toksičnosti paklitaksela kod primjene 3-satne infuzije u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre. Kada se paklitaksel primjenjuje kao dugotrajna infuzija, pojačana mijelosupresija može se primijetiti u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre. Bolesnike treba pažljivo nadzirati zbog razvoja ozbiljne mijelosupresije (vidjeti dio 4.2.). Nema odgovarajućih podataka za preporuku korekcije doze u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem

funkcije jetre (vidjeti dio 5.2.).

4

60492649815830

Nema dostupnih podataka za bolesnike s izrazitom kolestazom.

Bolesnike s teškim oštećenjem funkcije jetre ne bi trebalo liječiti paklitakselom.

Teške smetnje provodljivosti u srcu prijavljene su rijetko uz primjenu paklitaksela u monoterapiji. Ukoliko se značajne smetnje provodljivosti u srcu razviju u bolesnika tijekom primjene paklitaksela, treba primijeniti odgovarajuću terapiju i stalno nadzirati funkciju srca tijekom sljedećeg liječenja paklitakselom. Za vrijeme primjene paklitaksela, primijećene su hipotenzija, hipertenzija i bradikardija; bolesnici su obično bez simptoma i uglavnom ne trebaju liječenje. Preporuča se česti nadzor vitalnih znakova, osobito u prvom satu infuzije paklitaksela. Ozbiljne kardiovaskularne nuspojave su češće primijećene u bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica nego u onih s karcinomom dojke ili jajnika. Jedini slučaj zatajenja srca vezanog uz paklitaksel je primijećen u kliničkom ispitivanju Kaposijeva sarkoma (oblik vezan uz AIDS).

Treba pažljivo pratiti funkciju srca kada se za početno liječenje metastatskog karcinoma dojke paklitaksel koristi u kombinaciji s doksorubicinom ili trastuzumabom. U slučaju da su bolesnice kandidati za liječenje paklitakselom u navedenoj kombinaciji, potrebno je učiniti početnu procjenu kardijalnog statusa, uključujući anamnezu, fizikalni pregled, EKG, ultrazvuk srca i/ili MUGA scan. Funkciju srca treba nadzirati i dalje tijekom liječenja (npr. svaka tri mjeseca). Praćenje može pomoći u otkrivanju bolesnica kod kojih se razvija poremećaj funkcije srca, a nadležni liječnik treba pažljivo procijeniti kumulativnu dozu primijenjenog antraciklina (mg/m2) prilikom donošenja odluke o učestalosti kontrole funkcije ventrikula. Kada testovi ukazuju na poremećaj funkcije srca, čak i asimptomatski, nadležni liječnik mora pažljivo procijeniti kliničku korist daljnjeg liječenja u odnosu na mogući nastanak oštećenja srca, uključujući potencijalno ireverzibilna oštećenja. Ukoliko se nastavlja s liječenjem, nadzor funkcije srca treba biti češći (npr. svakih 1–2 ciklusa). Za više informacija, vidjeti Sažetak opisa svojstava lijeka za trastuzumab ili doksorubicin.

Iako je pojava periferne neuropatije česta, razvoj ozbiljnih simptoma je rijedak. U težim se slučajevima za sve sljedeće cikluse liječenja paklitakselom preporuča smanjenje doze za 20% (25% za KS bolesnike). U liječenju bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica i karcinomom jajnika primjena trosatne infuzije paklitaksela u kombinaciji s cisplatinom rezultirala je većom učestalošću teške neurotoksičnosti u odnosu na monoterapiju paklitakselom i ciklofosfamidom nakon koje je slijedila primjena cisplatina.

Treba izbjegavati intraarterijsku primjenu paklitaksela, s obzirom da su u ispitivanjima lokalne podnošljivosti na životinjama primijećene teške reakcije tkiva nakon intraarterijske primjene.

Pseudomembranozni kolitis rijetko je bio prijavljen, a njegova pojava je osobito povezana s bolesnicima koji nisu istodobno bili liječeni antibioticima. Ovu reakciju treba uzeti u obzir kod diferencijalne dijagnoze teškog ili perzistentnog proljeva koji nastaje za vrijeme ili nedugo nakon liječenja paklitakselom.

Neovisno o njihovom redoslijedu, paklitaksel u kombinaciji sa zračenjem pluća može doprinijeti razvoju intersticijskog pneumonitisa.

Teški mukozitis je u KS bolesnika rijedak. Kod pojave ozbiljnih reakcija, dozu

paklitaksela valja smanjiti za 25%.

5

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži 401,7 mg alkohola (etanola) u 1 ml koncentrata.

Količina alkohola u 1 ml ovog koncentrata odgovara količini koja se nalazi u 10,0 ml piva ili 4,0 ml vina.

Doza od 220 mg/m2 ovog lijeka primijenjenog odrasloj osobi tjelesne težine 70 kg rezultirat će izloženosti etanolu od 379 mg/kg/dozi što može uzrokovati porast koncentracije alkohola u krvi od oko 63 mg/100 ml.

Za usporedbu, u odrasle osobe koja popije čašu vina ili 500 ml piva, koncentracija alkohola u krvi će vjerojatno biti oko 50 mg/100 ml.

Premedikacija cimeditinom ne utječe na klirens paklitaksela.

U prvoj liniji kemoterapije karcinoma jajnika paklitaksel se prema preporučenoj shemi liječenja treba primjeniti prije cisplatina. Kada se paklitaksel primjenjuje prije cisplatina, njegov profil neškodljivosti isti je onom prijavljenom kod monoterapije. Kada se paklitaksel primjenjuje nakon cisplatina, u bolesnika je primijećena pojačana mijelosupresija i 20%-tno smanjenje klirensa paklitaksela. Bolesnice liječene paklitakselom i cisplatinom mogu imati povećani rizik od zatajenja bubrega u usporedbi s cisplatinom u monoterapiji kod ginekoloških karcinoma.

S obzirom da se eliminacija doksorubicina i njegovih aktivnih metabolita može smanjiti kada se paklitaksel i doksorubicin primjenjuju unutar kratkog vremenskog razmaka, paklitaksel bi za prvu liniju liječenja metastatskog karcinoma dojke trebalo primijeniti 24 sata nakon doksorubicina (vidjeti dio 5.2).

Metabolizam paklitaksela je kataliziran, djelomično, izoenzimima CYP2C8 i CYP3A4 citokroma P450. Stoga je u nedostatku farmakokinetičkih ispitivanja interakcije lijekova potreban oprez kod istodobne primjene paklitaksela i lijekova za koje je poznato da inhibiraju bilo CYP2C8 ili CYP3A4 (npr. ketokonazol i drugi imidazolski antimikotici, eritromicin, fluoksetin, gemfibrozil, klopidogrel, cimetidin, ritonavir, sakvinavir, indinavir i nelfinavir) jer se toksičnost paklitaksela može povećati zbog veće izloženosti paklitakselu. Ne preporučuje se istodobna primjena paklitaksela s lijekovima za koje se zna da su induktori CYP2C8 ili CYP3A4 (npr. rifampicin, karbamazepin, fenitoin, efavirenz, nevirapin) jer može biti smanjena djelotvornost zbog niže izloženosti paklitakselu.

Klinička ispitivanja su pokazala da je metaboliziranje paklitaksela u 6-hidroksipaklitaksel putem CYP2C8 glavni metabolički put u ljudi.

Ispitivanja u bolesnika s KS koji su istodobno primali nekoliko lijekova, ukazuju da je sustavni klirens paklitaksela značajno niži u prisutnosti nelfinavira i ritonavira, ali ne i indinavira. Nema dostupnih odgovarajućih podataka za interakcije s drugim inhibitorima proteaze. Paklitaksel bi stoga trebalo primijeniti s oprezom u bolesnika koji istodobno primaju inhibitore proteaze.

Trudnoća

Ne postoje odgovarajući podaci o primjeni paklitaksela u trudnica. Paklitaksel se

pokazao i embriotoksičnim i fetotoksičnim u kunića, a kod štakora je zabilježena smanjena plodnost. Kao i ostali citotoksični lijekovi, i paklitaksel može izazvati oštećenje fetusa kada se daje trudnicama. Stoga je Paklitaksel Sandoz kontraindiciran tijekom trudnoće, (vidjeti dio 4.3.). Žene u fertilnoj dobi koje uzimaju paklitaksel treba savjetovati da koriste zaštitu od trudnoće i da odmah obavijeste liječnika ako se trudnoća dogodi.

Bolesnici oba spola u reproduktivnoj dobi, kao i njihovi partneri, moraju koristiti odgovarajuće metode kontracepcije tijekom i najmanje 6 mjeseci nakon liječenja paklitakselom.

Dojenje

Nije poznato prelazi li paklitaksel u mlijeko kod ljudi. Paklitaksel je kontraindiciran za vrijeme dojenja. Za vrijeme liječenja paklitakselom dojenje treba prekinuti.

Plodnost

Bolesnicima muškog spola preporuča se da potraže savjet o kriokonzervaciji sperme prije liječenja, zbog mogućnosti ireverzibilne neplodnosti uzrokovane paklitakselom.

Paklitaksel nije pokazao utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. MeĎutim, Paklitaksel Sandoz sadrži alkohol i stoga može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dijelove 4.4. i 6.1).

Ukoliko nije drugačije navedeno, sljedeći tekst se odnosi na podatke iz baze podataka o ukupnoj sigurnosti, koji obuhvaćaju 812 bolesnika sa solidnim tumorima koji su tijekom kliničkih studija liječeni paklitakselom u monoterapiji. S obzirom da je populacija bolesnika s Kaposijevim sarkomom vrlo specifična, posebni dio koji se temelji na kliničkom ispitivanju 107 bolesnika nalazi se na kraju ovog poglavlja.

Učestalost i težina nuspojava, ukoliko nije drugačije navedeno, općenito je slična kod bolesnika koji su primali paklitaksel za liječenje karcinoma jajnika, dojke ili karcinoma pluća ne-malih stanica (NSCLC). Dob bolesnika nije utjecala niti na jednu od primijećenih toksičnosti.

Značajne reakcije preosjetljivosti, s mogućim vrlo ozbiljnim posljedicama, (definiranima kao hipotenzija koja zahtijeva liječenje, angioedem, respiracijski distres koji zahtijeva liječenje bronhodilatatorom ili generalizirana urtikarija) javile su se u 2 bolesnika (< 1%). Slabije reakcije preosjetljivosti imalo je 34% bolesnika (kod 17% svih provedenih ciklusa). Ove slabije reakcije, uglavnom crvenilo lica i osip, nisu zahtijevale liječenje niti su uzrokovale prekid terapije paklitakselom.

Najčešća nuspojava bila je supresija koštane srži. Teška neutropenija (< 500 stanica/mm3) javila se u 28% bolesnika, ali nije bila povezana s febrilnim epizodama. Samo 1% bolesnika imalo je tešku neutropeniju kroz  7 dana. Trombocitopenija je prijavljena u 11% bolesnika. Broj trombocita < 50,000/mm3 barem jedanput tijekom studije imalo je 3% bolesnika. Anemija je primijećena u 64% bolesnika, ali je bila teška (Hb < 5 mmol/l) u samo 6% bolesnika. Na učestalost i težinu anemije utjecale su početne vrijednosti hemoglobina.

Čini se da je neurotoksičnost, i to uglavnom periferna neuropatija, bila češća i ozbiljnija kod 3-satne infuzije doze od 175 mg/m2 (85% bolesnika imalo je neurotoksične učinke, od čega 15% teške) nego kod 24-satne infuzije doze od 135 mg/m2 (25% bolesnika imalo je perifernu neuropatiju, od čega 3% tešku) kada se paklitaksel kombinirao s cisplatinom. U bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica i karcinomom jajnika koji su paklitaksel primali tijekom 3 sata, a nakon toga cisplatin, zabilježen je očigledan porast incidencije teške neurotoksičnosti. Periferna neuropatija bila je razlog prestanka primjene paklitaksela u nekoliko slučajeva. Senzorni simptomi su se obično poboljšali ili potpuno nestali unutar nekoliko mjeseci po prestanku primjene paklitaksela. Prethodna neuropatija uzokovana prijašnjim liječenjem nije kontraindikacija za liječenje paklitakselom. Nadalje, pokazano je kako se periferne neuropatije mogu nastaviti javljati nakon više od šest mjeseci od prekida primjene paklitaksela.

Artralgija ili mijalgija javljale su se u 60% bolesnika i bile su teške u 13% bolesnika.

Reakcije na mjestu primjene za vrijeme intravenske primjene mogu dovesti do lokaliziranog edema, boli, eritema i induracije; ekstravazacija može povremeno rezultirati celulitisom i diskoloracijom kože. Prijavljeno je ljuštenje i/ili odbacivanje kože, ponekad vezano uz ekstravazaciju. Ponovno javljanje kožnih reakcija na mjestu prijašnje ekstravazacije, a nakon primjene paklitaksela na drugom mjestu, odnosno «recall», je rijetko prijavljeno. Specifično liječenje reakcija koje su posljedica ekstravazacije trenutno nije poznato.

U nekim slučajevima, reakcije na mjestu primjene mogu se pojaviti tijekom dugotrajne infuzije ili odgoĎeno, za 7 do 10 dana.

Prijavljena je pojava diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK), često povezana sa sepsom ili višestrukim zatajenjem organa.

Alopecija: Alopecija je uočena u 87% bolesnika i pojavila se naglo. Izraženi gubitak kose od ≥ 50 % očekuje se za većinu bolesnika kod kojih se pojavila alopecija.

Donja tablica navodi nuspojave bez obzira na njihovu težinu, a koje su povezane s monoterapijom paklitaksela primijenjenog u 3-satnoj infuziji u bolesnika s metastazama (812 bolesnika liječenih u kliničkim ispitivanjima) i nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet. Potonje nuspojave mogu se pripisati paklitakselu bez obzira na režim liječenja.

Učestalost dolje navedenih nuspojava definira se na sljedeći način: vrlo često ( 1/10); često ( 1/100 i < 1/10); manje često ( 1/1.000 i < 1/100); rijetko ( 1/10.000 i < 1/1.000); vrlo rijetko (< 1/10.000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

12332201965959

* Kao što je prijavljeno u nadzoru nakon stavljanja paklitaksela u promet.

** Može se nastaviti javljati nakon više od šest mjeseci od prekida primjene paklitaksela

U bolesnica s karcinomom dojke koje su primale paklitaksel kao adjuvantnu terapiju nakon AC liječenja, primijećeno je više neurosenzornih toksičnosti, reakcija preosjetljivosti, artralgija/mijalgija, anemija, infekcije, vrućica, mučnine/povraćanja i proljeva, nego u bolesnica koje su primale samo AC liječenje. MeĎutim, učestalost ovih nuspojava odgovarala je onoj kod primjene paklitaksela kao monoterapije, kao što je navedeno gore.

Kombinirano liječenje

6049264980631Sljedeće informacije odnose se na dvije velike kliničke studije prve linije kemoterapije karcinoma jajnika (paklitaksel + cisplatin: preko 1.050 bolesnica); dvije kliničke studije prve linije liječenja metastatskog karcinoma dojke u fazi III: jednoga u kojemu se ispitivala kombinacija s doksorubicinom (paklitaksel + doksorubicin: 267 bolesnica), i drugoga u kojemu se ispitivala kombinacija s trastuzumabom (paklitaksel + trastuzumab: 188 bolesnica) te dvije kliničke

studije faze III u liječenju uznapredovalog NSCLC (paklitaksel + cisplatin: preko 360 bolesnika) (vidjeti dio 5.1).

Kad se davao kao trosatna infuzija u prvoj liniji kemoterapije karcinoma jajnika, neurotoksičnost, artralgija/mijalgija i preosjetljivost bili su češći i teži u bolesnica koje su primale paklitaksel, a potom cisplatin nego u bolesnica koje su primale ciklofosfamid i potom cisplatin. Čini se da je mijelosupresija bila manje česta i manje teška nakon 3-satne infuzije paklitaksela praćenog cisplatinom u usporedbi s ciklofosfamidom praćenim cisplatinom.

U prvoj liniji kemoterapije metastatskog karcinoma dojke neutropenija, anemija, periferna neuropatija, artralgija/mijalgija, astenija, vrućica i proljev su prijavljeni češće i u težem obliku nakon 3-satne infuzije paklitaksela (220 mg/m2) koji je primijenjen 24 sata nakon doksorubicina (50 mg/m2), u usporedbi sa standardnom FAC terapijom (5-FU 500 mg/m2, doksorubicin 50 mg/m2, ciklofosfamid 500 mg/m2). Mučnina i povraćanje javili su se rjeĎe i u manje teškom obliku u kombinaciji paklitaksela (220 mg/m2) i doksorubicina (50 mg/m2) u usporedbi sa standardnom FAC terapijom. Primjena kortikosteroida je možda pridonijela manjoj učestalosti i težini mučnine i povraćanja u kombinaciji paklitaksel/doksorubicin.

Nakon primjene paklitaksela kao 3-satne infuzije u kombinaciji s trastuzumabom u prvoj liniji kemoterapije metastatskog karcinoma dojke, sljedeće nuspojave (nevezano na paklitaksel ili trastuzumab) su prijavljene češće nego nakon primjene paklitaksela kao monoterapije: zatajenje srca (8% vs. 1%), infekcije (46% vs. 27%), zimica (42% vs. 4%), vrućica (47% vs. 23%), kašalj (42% vs. 22%), osip (39% vs. 18%), artralgija (37% vs. 21%), tahikardija (12% vs. 4%), proljev (45% vs. 30%), hipertonija (11% vs. 3%), epistaksa (18% vs. 4%), akne (11% vs. 3%), herpes simplex (12% vs. 3%), slučajne ozljede (13% vs. 3%), nesanica (25% vs. 13%), rinitis (22% vs. 5%), sinusitis (21% vs. 7%) i reakcije na mjestu primjene (7% vs. 1%). Neke od ovih razlika u učestalosti možda su uzrokovane većim brojem bolesnica i duljim trajanjem liječenja uz kombinaciju paklitaksela i trastuzumaba naspram paklitaksela kao monoterapije. Ozbiljne nuspojave prijavljene su u sličnim postocima za paklitaksel/trastuzumab i paklitaksel kao monoterapiju.

Nakon primjene doksorubicina u kombinaciji s paklitakselom za liječenje metastatskog karcinoma dojke, poremećaji kontraktilnosti srca ( 20%-tno smanjenje ejekcijske frakcije lijevog ventrikula) primijećeni su u 15% bolesnica naspram 10% nakon standardne FAC terapije. Kongestivno zatajenje srca primijećeno je u < 1% i u kombinaciji paklitaksel/doksorubicin i u standardnoj FAC terapiji.

Primjena trastuzumaba u kombinaciji s paklitakselom u bolesnica prethodno liječenih antraciklinima rezultirala je većom učestalošću i težinom poremećaja funkcije srca u usporedbi s bolesnicama liječenim paklitakselom kao monoterapijom (NYHA Class I/II 10% vs. 0%; NYHA Class III/IV 2% vs 1%) i rijetko je bila povezana sa smrtnošću. (vidjeti Sažetak opisa svojstava lijeka za trastuzumab). U svim, osim u ovim rijetkim slučajevima, bolesnice su dobro reagirale na primijenjeno liječenje.

Radijacijski pneumonitis prijavljen je u bolesnika koji su istovremeno primali radioterapiju.

Kaposijev sarkom vezan uz AIDS

Osim dolje navedenih hematoloških i jetrenih nuspojava, učestalost i težina

60492649815830

nuspojava općenito je slična u bolesnika s Kaposijevim sarkomom i bolesnika kod kojih se paklitaksel kao monoterapija koristio za liječenje drugih solidnih tumora (temeljeno na kliničkom ispitivanju koje je uključivalo 107 bolesnika).

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Supresija koštane srži bila je najvažnija toksičnost koja ograničava dozu. Neutropenija je najvažnija hematološka nuspojava. Za vrijeme prvog ciklusa liječenja, teška neutropenija (< 500 stanica/mm3) se javila u 20% bolesnika. Za cijelo vrijeme liječenja, teška neutropenija je primijećena u 39% bolesnika. Neutropenija dulja od 7 dana je bila prisutna u 41%, a ona trajanja 30 – 35 dana u 8% bolesnika. Unutar 35 dana došlo je do oporavka u svih praćenih bolesnika. Učestalost neutropenije 4. stupnja trajanja  7 dana bila je 22%.

Febrilna neutropenija vezana uz paklitaksel prijavljena je u 14% bolesnika i u 1,3% ciklusa liječenja. Tri epizode sepse (2,8%) vezane uz lijek tijekom primjene paklitaksela završile su smrću.

Trombocitopenija je primijećena u 50% bolesnika, a teška (< 50.000 stanica/mm3) u 9%. Samo 14% bolesnika je imalo pad vrijednosti trombocita (< 75.000 stanica/mm3) najmanje jednom za vrijeme liječenja. Epizode krvarenja vezane uz paklitaksel prijavljene su u < 3% bolesnika, no hemoragijske epizode su bile lokalizirane.

Anemija (Hb < 110 g/l) je primijećena u 61% bolesnika i bila je teška (Hb < 80 g/l) u 10% bolesnika. Transfuzija eritrocita je bila potrebna u 21% bolesnika.

Poremećaji jetre i žuči

MeĎu bolesnicima (> 50% na inhibitorima proteaze) s normalnom početnom funkcijom jetre, 28% je imalo povišene vrijednosti bilirubina, 43% povišene vrijednosti alkalne fosfataze i 44% povišene vrijednosti AST (SGOT). Za svaki od ovih parametara, porast je imao težak oblik u 1% slučajeva.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

4574413491056navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:

Ne postoji poznati antidot kod predoziranja paklitakselom. PredviĎa se da bi kod predoziranja glavne komplikacije bile supresija koštane srži, periferna neuropatija i mukozitis. U slučaju predoziranja, bolesnika treba pažljivo pratiti. Liječenje treba usmjeriti prema očekivanoj toksičnosti.

Pedijatrijska populacija

Predoziranje u pedijatrijskih bolesnika može biti povezano s akutnom toksičnosti etanolom.

Farmakoterapijska skupina:

Lijekovi za liječenje

12

zloćudnih bolesti i

imunomodulatori, citostatski lijekovi, biljni alkaloidi, taksani; ATK oznaka: L01CD01

Mehanizam djelovanja

Paklitaksel je antimikrotubularni lijek koji potiče spajanje mikrotubula iz dimera tubulina i stabilizira mikrotubule sprječavanjem depolimerizacije. Ova stabilizacija rezultira inhibicijom normalne dinamičke reorganizacije mreže mikrotubula, koja je neophodna za vitalnu interfazu i mitotičku funkciju stanice. Uz to, paklitaksel potiče stvaranje abnormalnih nakupina ili “snopova” mikrotubula tijekom cijelog staničnog ciklusa te mnogostrukih mikrotubularnih astera tijekom mitoze.

Karcinom jajnika

U prvoj liniji kemoterapije karcinoma jajnika, djelotvornost i sigurnost paklitaksela je ocijenjena u dva velika, randomizirana kontrolirana ispitivanja (vs. ciklofosfamid 750 mg/m2 / cisplatin 75 mg/m2). U studiji Intertgroup (BMS

CA139-209), preko 650 bolesnica s primarnim karcinomom jajnika stadija IIb-c, III ili IV primilo je maksimum od 9 ciklusa liječenja paklitakselom (175 mg/m2 kroz 3 sata) praćenog cisplatinom (75 mg/m2) ili kontrolni lijek. Druga velika

studija (GOG-111/BMS CA139-022) ocijenila je maksimum od 6 ciklusa liječenja ili paklitakselom (135 mg/m2 kroz 24 sata) praćenog cisplatinom (75 mg/m2) ili kontrolnim lijekom, u preko 400 bolesnica s primarnim karcinomom jajnika stadija III/IV, s rezidualnom bolešću (> 1 cm) nakon laparotomije ili s udaljenim metastazama. Iako dva različita režima doziranja paklitaksela nisu bila direktno usporeĎivana, u obje su studije bolesnice liječene paklitakselom u kombinaciji s cisplatinom imale značajno bolji postotak terapijskog odgovora, duže vrijeme do progresije i duže vrijeme preživljenja u usporedbi sa standardnim liječenjem. U bolesnica s uznapredovalim karcinomom jajnika, u kojih je primijenjena 3-satna infuzija paklitaksela/cisplatina, primijećena je povećana neurotoksičnost, artralgija/mijalgija, ali i smanjena mijelosupresija u usporedbi s bolesnicama koje su primale ciklofosfamid/cisplatin.

Karcinom dojke

U adjuvantnoj terapiji karcinoma dojke 3.121 bolesnica s pozitivnim aksilarnim limfnim čvorovima je liječena adjuvantnom terapijom paklitaksela ili bez kemoterapije, nakon 4 ciklusa doksorubicina i ciklofosfamida (CALGB 9344, BMS CA139-223). Prosječno praćenje je trajalo 69 mjeseci. Sveukupno, bolesnice koje su primale paklitaksel su imali značajno smanjenje rizika od ponovne pojave bolesti, za 18%, u odnosu na bolesnice koje su primale samo AC (p = 0,0014) te značajno smanjenje rizika od smrtnog ishoda za 19% u odnosu na bolesnice koje su primale samo AC (p = 0,0044). Retrospektivne analize pokazuju korist u svim podskupinama bolesnica. U bolesnica s negativnim ili nepoznatim hormonskim receptorima, smanjenje rizika od ponovne pojave bolesti bilo je 28% (95% CI: 0,59 – 0,86). U podskupini bolesnica s tumorima pozitivnima na hormonske receptore, smanjenje rizika od ponovne pojave bolesti bolesti bilo je 9% (95% CI: 0,78 – 1,07). MeĎutim, dizajn studije nije ispitivao učinak produljene AC terapije kroz više od 4 ciklusa. Ne može se samo na temelju ove studije isključiti da su primijećeni učinci djelomično rezultat razlike trajanja kemoterapije ovih dvaju režima (AC 4 ciklusa; AC + paklitaksel 8 ciklusa). Stoga adjuvantnu terapiju paklitakselom treba smatrati alternativom produljenoj AC terapiji.

U drugoj velikoj kliničkoj studiji sličnog dizajna o adjuvantnom liječenju karcinoma dojke s pozitivnim aksilarnim limfnim čvorovima, 3.060 bolesnica je randomizirano tako da primaju ili ne primaju 4 ciklusa visokih doza paklitaksela

604926441358H 372376616368613 od 225 mg/m2, a nakon 4 ciklusa AC (NSABP B-28, BMS CA 139-270). Uz A L M E D

60492649815830

prosječno praćenje od 64 mjeseca, bolesnice koje su primale paklitaksel imale su smanjenje rizika od ponovne pojave bolesti za 17% u odnosu na bolesnice koje su primale samo AC (p = 0,006). Liječenje paklitakselom povezano je sa smanjenjem rizika od smrtnog ishoda za 7% (95% CI: 0,78 – 1,12). Sve analize podskupina pokazale su prednost liječenja paklitakselom. U ovoj su studiji bolesnice s tumorima pozitivnima na hormonske receptore imale smanjenje rizika od ponovne pojave bolesti za 23% (95% CI: 0,6 – 0,92); dok je u podskupini bolesnica s tumorima negativnima na hormonske receptore smanjenje rizika od ponovne pojave bolesti iznosilo 10% (95% CI: 0,7 – 1,11).

U prvoj liniji kemoterapije metastatskog karcinoma dojke, djelotvornost i sigurnost paklitaksela je ocijenjena u dva pilot, randozimirana, kontrolirana otvorena ispitivanja faze III.

U prvoj studiji (BMS CA139-278), kombinacija bolus doksorubicina (50 mg/m2) praćenog paklitakselom nakon 24 sata (220 mg/m2 u 3-satnoj infuziji) (AT), usporeĎivana je naspram standardne FAC terapije (5-FU 500 mg/m2, doksorubicin 50 mg/m2, ciklofosfamid 500 mg/m2). Obje su terapije bile primijenjene svaka 3 tjedna kroz 8 ciklusa. U ovu randomiziranu studiju, bilo je uključeno 267 bolesnica s metastatskim karcinomom dojke, koje nisu prethodno primale kemoterapiju ili su primale samo adjuvantnu ne-antraciklinsku kemoterapiju.. Rezultati su pokazali značajnu razliku u vremenu do progresije bolesti za bolesnice koji su primale AT, u odnosu na one koje su primale FAC (8,2 naspram 6,2 mjeseci; p = 0,029). Medijan preživljenja bio je povoljniji kod kombinacije paklitaksel/doksorubicin nasuprot FAC (23,0 nasuprot 18,3 mjeseci; p= 0,004). U AT i FAC režimu 44%, odnosno 48% bolesnica je primilo daljnju kemoterapiju koja je uključivala taksane u 7%, odnosno 50% slučajeva. Sveukupni postotak terapijskog odgovora u AT režimu bio je značajno bolji u odnosu na FAC (68% naspram 55%). Potpuni odgovori su primijećeni u 19% bolesnica na režimu paklitaksel/doksorubicin, naspram 8% bolesnica na FAC režimu. Svi rezultati učinkovitosti su naknadno potvrĎeni slijepom neovisnom analizom.

U drugoj pilot studiji je ispitivana djelotvornost i sigurnost kombinacije paklitaksela i trastuzumaba u planiranoj analizi podskupine studije HO648g (metastatski karcinom dojke u bolesnica koje su prethodno primale antracikline adjuvantno). Učinkovitost trastuzumaba u kombinaciji s paklitakselom u bolesnica koje nisu prije adjuvantno primale antracikline nije dokazana. Kombinacija trastuzumaba (4 mg/kg kao udarna doza, potom 2 mg/kg tjedno) i paklitaksela (175 mg/m2) kao 3-satna infuzija svaka 3 tjedna je usporeĎena s paklitakselom kao monoterapijom (175 mg/m2) u 3-satnoj infuziji svaka 3 tjedna u 188 bolesnica s metastatskim karcinomom dojke i prekomjernom ekspresijom HER-2 (razine 2+ ili 3+, odreĎeno imunohistokemijski), a koje su prethodno liječene antraciklinima. Paklitaksel je primijenjen svaka 3 tjedna kroz najmanje 6 ciklusa, dok je trastuzumab primijenjivan tjedno do progresije bolesti. Studija je pokazala značajnu korist kombinacije paklitaksel/trastuzumab u vremenu do progresije bolesti (6,9 vs. 3,0 mjeseci), postotku terapijskog odgovora (41% vs. 17%) i trajanju terapijskog odgovora (10,5 vs. 4,5 mjeseci) u usporedbi s monoterapijom paklitakselom. Najznačajnija nuspojava primijećena u kombinaciji paklitaksel/trastuzumab je bio poremećaj funkcije srca. (vidjeti dio 4.8.).

Karcinom pluća ne-malih stanica

U liječenju uznapredovalog raka pluća ne-malih stanica (NSCLC), paklitaksel u dozi od 175 mg/m2 praćen cisplatinom u dozi od 80 mg/m2 ocijenjen je u dva

ispitivanja faze III kod 367 bolesnika s NSCLC. Obje su studije bile randomizirane. U jednoj se kao usporedni lijek primao cisplatin u dozi od 100

14

mg/m2, a u drugoj tenipozid u dozi od 100 mg/m2, praćen cisplatinom u dozi od 80 mg/m2 (367 bolesnika bilo je u kontrolnoj skupini). Rezultati obje studije su bili slični. Nije utvrĎena statistički značajna razlika, ako se kao primarni cilj promatra mortalitet, izmeĎu protokola koji su sadržavali paklitaksel i onih koji su sadržavali usporeĎujući lijek (srednje vrijeme preživljavanja 8,1 i 9,5 mjeseci na protokolu koji sadrži paklitaksel, 8,6 i 9,9 mjeseci na protokolu koji sadrži kontrolne lijekove). Slično tome, nije postojala statistički značajna razlika izmeĎu različitih vrsta liječenja u vremenu do pojave progresije bolesti. UtvrĎena je značajna korist u stopi kliničkog odgovora. Rezultati ispitivanja kvalitete života pokazali su da liječenje paklitakselom manje smanjuje apetit i ima manju učestalost periferne neuropatije (p < 0,008).

Kaposijev sarkom vezan uz AIDS

U liječenju KS vezanog uz AIDS djelotvornost i sigurnost paklitaksela je ispitivana u nekomparativnoj studiji bolesnika s uznapredovalim KS, prethodno liječenih sustavnom kemoterapijom. Primarni cilj je bio najbolji tumorski odgovor. Od 107 bolesnika, 63 su smatrani rezistentnima na liposomalne antracikline. Za ovu podgrupu se smatra da čini temeljnu populaciju pogodnu za terapiju. Sveukupni uspjeh (potpuni/djelomični odgovor) je nakon 15 ciklusa liječenja bio 57% (CI 44 – 70%) u bolesnika rezistentnih na liposomalne antracikline. Preko 50% odgovora bilo je vidljivo nakon prva 3 ciklusa. U bolesnika rezistentnih na liposomalne antracikline odgovor je bio usporeĎen s bolesnicima koji nisu nikad primili inhibitore proteze (55,6%) te u onih koji su ih primili najmanje 2 mjeseca prije liječenja paklitakselom (60,9%). Prosječno vrijeme progresije u ispitivanoj populaciji je bilo 468 dana (95% CI 257-NE). Prosječno preživljenje nije se moglo izračunati, ali donja 95%-tna granica je bila 617 dana u ispitivanoj podskupini bolesnika.

Nakon intravenske primjene, paklitaksel je pokazao bifazični pad koncentracije u plazmi.

Farmakokinetika paklitaksela je odreĎena nakon 3- i 24-satne infuzije u dozi od 135 i 175 mg/m2. Prosječni poluvijek eliminacije varira izmeĎu 3,0 i 52,7 sati, a srednje vrijednosti za ukupni tjelesni klirens, neraspodijeljen po pojedinim odjeljcima, variraju izmeĎu 11,6 i 24,0 l/sat/m2; čini se da se ukupni tjelesni klirens smanjuje s višim koncentracijama paklitaksela u plazmi. Srednji volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže varira od 198 do 688 l/m2, što ukazuje na opsežnu ekstravaskularnu distribuciju i/ili vezanje na tkivo. Uz 3-satnu infuziju, povećane doze rezultirale su nelinearnom farmakokinetikom. 30%-tno povećanje doze sa 135 mg/m2 na 175 mg/m2 povisilo je vrijednosti Cmax za 75% i AUC0 za 81%.

Varijabilnost u sustavnoj ekspoziciji paklitakselu meĎu bolesnicima je bila minimalna. Nije bilo dokaza o akumulaciji paklitaksela nakon višestrukih terapijskih ciklusa.

In vitro studije vezanja na ljudske proteine u serumu pokazuju da se veže 89 – 98% lijeka. Prisutnost cimetidina, ranitidina, deksametazona ili difenhidramina nije utjecala na vezanje paklitaksela na proteine.

Distribucija i metabolizam paklitaksela u ljudi do sada nisu potpuno razjašnjeni. Kumulativno izlučivanje nepromijenjenog paklitaksela u urinu variralo je u prosjeku od 1,3 do 12,6% doze, što ukazuje na opsežni izvanbubrežni klirens.

Jetreni metabolizam i bilijarni klirens su mogući glavni mehanizmi izlučivanja paklitaksela. Paklitaksel se primarno metabolizira enzimima citokroma P450. Po primjeni radiooznačenog paklitaksela, prosječno 26% radioaktivnosti je izlučeno fecesom kao 6-hidroksipaklitaksel, 2% kao 3'-p-hidroksipaklitaksel, te 6% kao 6-3'-p-dihidroksipaklitaksel. Stvaranje ovih hidroksiliranih metabolita katalizirano je izoenzimima CYP2C8, CYP3A4 te djelovanjem oba CYP2C8 i CYP3A4. Učinak oštećene funkcije jetre i bubrega na eliminaciju paklitaksela nakon 3-satne infuzije nije istraživan. Farmakokinetički parametri u bolesnika na hemodijalizi koji je primio 3-satnu infuziju paklitaksela u dozi od 135 mg/m2, bili su slični vrijednostima kod nedijaliziranih bolesnika.

Nakon intravenske doze od 100 mg/m2 koju je u obliku 3-satne infuzije primilo 19 bolesnika s Kaposijevim sarkomom, srednja vrijednost Cmax iznosila je 1.530 ng/ml (raspon 761-2.860 ng/ml), a prosječna vrijednost AUC 5.619 ng/h/ml (raspon 2.609-9.428 ng/h/ml). Klirens je iznosio 20,6 l/h/m2 (raspon 11-38), a volumen distribucije 291 l/m2 (raspon 121-638). Poluvrijeme eliminacije bilo je u prosjeku 23,7 sati (raspon 12-33).

U ispitivanjima gdje je paklitaksel bio primijenjen istovremeno s doksorubicinom, distribucija i izlučivanje doksorubicina i njegovih metabolita su bili produljeni. Ukupna plazmatska ekspozicija doksorubicinu bila je 30% viša nakon što je paklitaksel primijenjen odmah nakon doksorubicina, nego kada je postojao 24-satni razmak izmeĎu lijekova.

Kod primjene paklitaksela u kombinaciji s drugim lijekovima, vidjeti Sažetak opisa svojstava lijeka za cisplatin, doksorubicin ili trastuzumab za podatke o primjeni ovih lijekova.

Ispitivanje kancerogenog potencijala paklitaksela nije provedeno. Paklitaksel je potencijalno kancerogen i genotoksični lijek, temeljeno na njegovom farmakodinamičkom mehanizmu djelovanja. Paklitaksel se pokazao mutagenim u in vitro i in vivo ispitivanjima na sisavcima. TakoĎer, paklitaksel je uzrokovao smanjenu plodnost kod štakora te je povećao embriotoksičnost i fetotoksičnost kod kunića (vidjeti dio 4.3.).

Polioksil ricinusovo ulje (makrogolglicerolricinoleat) Etanol, bezvodni

Polioksil ricinusovo ulje može dovesti do oslobaĎanja tvari DHEP di-(2-etilheksil)ftalata iz plastificiranih spremnika od polivinilklorida (PVC), u količinama koje se povećavaju s vremenom i koncentracijom. Zbog toga je za pripremu, čuvanje i primjenu razrijeĎenog lijeka Paklitaksel Sandoz potrebno koristiti opremu koja ne sadrži PVC.

Prije otvaranja bočice:

3 godine

Nakon otvaranja, prije razrjeĎivanja:

Kemijska i fizikalna stabilnost dokazana je kroz 28 dana na 25°C nakon višestrukih uboda iglom i izvlačenja lijeka.

S mikrobiološkog gledišta, jednom otvorena bočica se može čuvati najviše 28 dana na 25°C. Svako drugo vrijeme i način čuvanja je odgovornost korisnika.

Nakon razrjeĎivanja:

Kemijska i fizikalna stabilnost nakon razrjeĎivanja dokazana je kroz 48 sati na 25°C i 2 – 8°C.

S mikrobiološkog gledišta, lijek se treba odmah primijeniti. Ukoliko razrjeĎivanje nije provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima, te ukoliko se lijek ne primijeni odmah, vrijeme i način čuvanja prije primjene je odgovornost korisnika i normalno ne smije biti duže od 24 sata na 2 – 8°C.

Čuvati u originalnom spremniku zbog zaštite od svjetlosti.

RazrijeĎene otopine – Vidjeti dio 6.3.

Staklene bočice vrsti I (s čepom od butil gume) sadrže 30 mg, 100 mg, 150 mg, 300 mg odnosno 600 mg paklitaksela u 5 ml; 16,7 ml; 25 ml, 50 ml odnosno 100 ml otopine.

Rukovanje:

S paklitakselom se kao i sa svim citostatskim lijekovima mora rukovati oprezno.

Trudnice i žene reproduktivne dobi moraju se upozoriti da izbjegavaju rukovanje citotoksičnim tvarima.

RazrjeĎivanje valja provesti stručno osoblje u za to odreĎenom prostoru i u aseptičkim uvjetima. Potrebno je nošenje odgovarajućih zaštitnih rukavica. Poduzeti mjere opreza da se izbjegne dodir s kožom ili sluznicom. U slučaju dodira s kožom, kožu treba isprati vodom i sapunom. Nakon lokalne izloženosti primijećeni su svrbež, pečenje i crvenilo. U slučaju dodira sa sluznicom, detaljno isprati s vodom. Nakon inhalacije je prijavljena dispneja, bol u prsima, žarenje u grlu i mučnina.

Ukoliko se neotvorene bočice čuvaju u hladnjaku, može nastati precipitat koji se otapa sa ili bez miješanja nakon što postigne sobnu temperaturu, što nema utjecaja na kvalitetu lijeka. Ukoliko otopina ostane mutna ili je nakon otapanja ostalo precipitata, bočicu valja ukloniti.

Nakon višestrukih uboda iglom i izvlačenja lijeka, bočice zadržavaju

60492649815830

mikrobiološku, kemijsku i fizikalnu stabilnost do 28 dana na 25°C. Svako drugo vrijeme i način čuvanja je odgovornost korisnika.

Priprema za intravensku primjenu:

Paklitaksel se prije infuzije mora razrijediti aseptičkim tehnikama u 0,9 postotnoj injekciji natrijevog klorida ili 5 postotnoj injekciji dekstroze ili injekciji 5 postotne dekstroze i 0,9 postotnog natrijevog klorida, do konačne koncentracije od 0,3 – 1,2 mg/ml.

Kemijska i fizikalna stabilnost otopine pripremljene za infuziju dokazana je pri 5°C i 25°C kroz 48 sati kada se razrjeĎuje u 5 postotnoj otopini dekstroze i 48 sati kada se razrjeĎuje u 0,9 postotnoj injekciji natrijevog klorida. S mikrobiološkog gledišta, lijek se treba odmah primijeniti. Ukoliko razrjeĎivanje nije provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima, te ukoliko se lijek ne primijeni odmah, vrijeme i način čuvanja prije primjene je odgovornost korisnika i normalno ne smije biti duže od 24 sata na 2 – 8°C.

Otopina je nakon razrjeĎivanja samo za jednokratnu primjenu.

Nakon pripreme, otopine mogu biti mutne, što je vezano uz formulaciju lijeka i ne uklanja se filtracijom. Paklitaksel se primjenjuje «in-line» filterom s mikropornom membranom ≤ 0,22 µm. Po simuliranoj primjeni otopine intravenskim setovima koji sadrže «in-line» filter nisu uočeni značajni gubici potentnosti.

Prijavljeni su rijetki slučajevi precipitacije za vrijeme infuzije paklitaksela, obično pred kraj 24-satne infuzije. Iako uzrok ove precipitacije nije razjašnjen, vjerojatno je povezan s prevelikim zasićenjem razrjeĎene otopine. Za smanjenje rizika od precipitacije, paklitaksel treba primijeniti što je prije moguće nakon razrjeĎivanja i izbjegavati prekomjerno miješanje, vibracije ili tresenje. Setove za infuziju je potrebno detaljno isprati prije primjene. Potrebno je redovno kontrolirati izgled otopine za vrijeme infuzije, te ju prekinuti ukoliko doĎe do precipitacije.

Kako bi se smanjila izloženost bolesnika tvari DHEP koja se može osloboditi iz plastificiranih PVC vrećica ili setova za infuziju i drugih medicinskih instrumenata, razrijeĎene otopine lijeka Paklitaksel Sandoz treba čuvati u bočicama koje ne sadrže PVC (staklo, polipropilen) ili u plastičnim vrećicama (polipropilen, poliolefin), te primjenjivati setovima za infuziju sa slojem polietilena. Kod korištenja filterskih ureĎaja koji imaju kratki ulazni i/ili izlazni dio od plastificiranog PVC-a nema značajnog oslobaĎanja tvari DHEP.

Uklanjanje:

Svi predmeti koji su korišteni za pripremu, primjenu ili su bili u kontaktu s paklitakselom trebaju se ukloniti prema lokalnim preporukama o načinu rukovanja citotoksičnim tvarima.

Sav neiskorišten lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno propisima za

zbrinjavanje opasnog medicinskog otpada.

Paklitaksel pripada skupini lijekova nazvanih taksani; ovi lijekovi djeluju protiv raka, inhibirajući rast stanica raka.

Paklitaksel Sandoz se koristi u liječenju sljedećih bolesti:

Rak jajnika:

 u primarnom liječenju u kombinaciji s lijekom koji sadrži platinu (cisplatin)

 u sekundarnom liječenju kada drugi lijekovi koji sadrže platinu nisu bili učinkoviti.

Rak dojke:

 u primarnom liječenju uznapredovale bolesti ili bolesti koja se proširila cijelim tijelom (metastazirajuće oboljenje) Paklitaksel Sandoz se kombinira ili s lijekom iz skupine poznate pod nazivom antraciklini (tj. doksorubicin, epirubicin, daunorubicin) (kod bolesnica koje su pogodne za antraciklinsku terapiju) ili s lijekom pod nazivom trastuzumab (kod bolesnica koje nisu pogodne za liječenje antraciklinom i čije tumorske stanice na svojoj površini sadrže protein HER2, vidjeti uputu o lijeku za lijek trastuzumab)

 kao dopunsko liječenje nakon liječenja antraciklinom i ciklofosfamidom (AC) nakon inicijalnog kirurškog zahvata

 u sekundarnom liječenju bolesnica koje nisu reagirale na standardno liječenje antraciklinom ili kod kojih se ne smije primijeniti takvo liječenje.

Rak pluća ne-malih stanica:

 u kombinaciji s cisplatinom kod bolesnica kod kojih rak nije moguće odstraniti kirurški ili radioterapijom (zračenjem).

Ka  siako drugo liječenje (npr. liposomalnim antraciklinima) nije bilo učinkovito.

Nemojte primjenjivati Paklitaksel Sandoz

- ako ste alergični (preosjetljivi) na paklitaksel ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.), osobito na polioksil ricinusovo ulje (makrogolglicerolricinoleat)

- ako ste trudni ili dojite

- ako je broj Vaših bijelih krvnih zrnaca ili trombocita premalen (to se može provjeriti pretragama krvi)

- ako bolujete od Kaposijevog sarkoma i istovremeno imate ozbiljne infekcije koje nisu pod kontrolom.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego primijenite Paklitaksel Sandoz:

 ako imate iskustvo s ozbiljnom alergijskom reakcijom (na primjer, otežano disanje, pritisak u grudnom košu, pad krvnog tlaka, slabost, vrtoglavicu, reakcije na koži poput osipa ili svrbeža)

 ako imate vrućicu, ozbiljnu prehladu, naslage ili čireve u ustima (simptomi supresije koštane srži)

 ako imate osjećaj neosjetljivosti ili slabosti ruku ili nogu (simptomi periferne neuropatije), možda će biti potrebno smanjiti dozu lijeka Paklitaksel Sandoz

 ako imate ozbiljne poteškoće s jetrom; u tom se slučaju ne savjetuje liječenje lijekom Paklitaksel Sandoz

 ako imate poteškoće s provodljivošću srca

 ako se kod Vas razvio ozbiljan ili dugotrajan proljev s vrućicom i bolovima u trbuhu tijekom ili ubrzo nakon liječenja lijekom Paklitaksel Sandoz, možda je došlo do upale debelog crijeva (pseudomembranozni kolitis)

 ako ste bili podvrgnuti zračenju grudnog koša (jer to može povećati rizik od nastanka upale pluća)

 ako imate bolove ili crvenilo usta (simptomi mukozitisa) i liječite se od Kaposijeva sarkoma, vjerojatno je potrebno smanjiti dozu.

Ako se nešto od navedenog odnosi na Vas, odmah o tome obavijestite svog liječnika.

Paklitaksel Sandoz se uvijek primjenjuje intravenski. Primjena lijeka Paklitaksel Sandoz u arteriju može prouzročiti upalu arterije i bol, oticanje, crvenilo i toplinu iznad upaljenog područja.

Djeca i adolescenti

Liječenje lijekom Paklitaksel ne preporučuje se kod djece mlaĎe od 18 godina.

Drugi lijekovi i Paklitaksel Sandoz

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako primjenjujete, nedavno ste primijenili ili biste mogli primijeniti bilo koje druge lijekove.

Kad se uzima u kombinaciji, Paklitaksel Sandoz bi trebalo primijeniti prije cisplatina. Paklitaksel Sandoz bi trebalo primijeniti 24 sata nakon doksorubicina.

Obratite se liječniku ako uzimate paklitaksel u isto vrijeme kad i neke od sljedećih lijekova:

- lijekove za liječenje infekcija (npr. antibiotike kao što su eritromicin, rifampicin, itd.; upitajte svog liječnika, medicinsku sestru ili ljekarnika ako niste sigurni je li lijek koji uzimate antibiotik), uključujući lijekove za liječenje gljivičnih infekcija (npr. ketokonazol)

- lijekove koji pomažu stabilizirati Vaše raspoloženje koji se ponekad nazivaju i antidepresivi (npr. fluoksetin)

- lijekove koji se koriste za liječenje napadaja (epilepsije) (npr. karbamazepin, fenitoin) - lijekove koji pomažu smanjiti razine lipida u krvi (npr. gemfibrozil)

- lijekove koji se koriste za žgaravicu ili čireve u želucu (npr. cimetidin)

- lijekove koji se koriste za liječenje HIV-a i AIDS-a (npr. ritonavir, sakvinavir, indinavir, nelfinavir, efavirenz, nevirapin)

- lijek koji se zove klopidogrel, a koji se koristi za sprječavanje stvaranja krvnih ugrušaka.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća:

Paklitaksel Sandoz ne smije se primjenjivati u trudnoći, osim ako to nije jasno indicirano. Ovaj lijek može dovesti do nastanka priroĎenih mana u neroĎenog djeteta i stoga ne smijete ostati trudni tijekom liječenja paklitakselom. Bolesnici reproduktivne dobi, muškarci i žene i/ili njihovi partneri (partnerice) trebaju koristiti djelotvornu metodu kontracepcije tijekom liječenja i najmanje šest mjeseci nakon završetka liječenja paklitakselom. U slučaju da zatrudnite tijekom liječenja ili unutar šest mjeseci po završetku liječenja, odmah o tome obavijestite svog liječnika.

Dojenje:

Paklitaksel Sandoz ne smijete uzimati ako dojite. Prestanite dojiti ako uzimate Paklitaksel Sandoz. Nemojte ponovno početi dojiti, osim ako niste dobili dopuštenje liječnika.

Plodnost:

Ovaj lijek može uzrokovati sterilnost, koja bi mogla biti trajna. Muški bolesnici trebaju zatražiti savjet u vezi zamrzavanja (kriokonzervacije) sperme prije liječenja.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ovaj lijek sadrži alkohol, pa neposredno nakon dobivanja lijeka može doći do smanjene sposobnosti upravljanja vozilima ili rada sa strojevima. TakoĎer, mogu se javiti i nuspojave, kao što su omaglica ili slabost, koje takoĎer mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima.

Paklitaksel Sandoz sadrži polioksil ricinusovo ulje

Ovaj lijek sadrži polioksil ricinusovo ulje (makrogolglicerolricinoleat) koje može uzrokovati teške alergijske reakcije.

Paklitaksel Sandoz sadrži alkohol (etanol)

Ovaj lijek sadrži 401,7 mg alkohola (etanola) u 1 ml koncentrata.

Količina alkohola u 1 ml ovog koncentrata odgovara količini koja se nalazi u 10 ml piva ili 4,0 ml vina.

Količina alkohola u ovom lijeku vjerojatno će imati učinak na djecu. Ovi učinci mogu uključivati osjećaj pospanosti i promjene u ponašanju. TakoĎer može utjecati na njihovu sposobnost koncentracije i sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima.

Količina alkohola u ovom lijeku može utjecati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima. To je stoga što može utjecati na Vašu prosudbu i brzinu reakcije.

Ako imate epilepsiju ili tegobe s jetrom razgovarajte s liječnikom ili ljekarnikom prije nego uzmete ovaj lijek.

Količina alkohola u ovom lijeku može izmijeniti učinke drugih lijekova. Razgovarajte s liječnikom ili ljekarnikom ako uzimate neke druge lijekove.

Ako ste trudni ili dojite, razgovarajte s liječnikom ili ljekarnikom prije nego uzmete ovaj lijek.

Ako imate ovisnost o alkoholu, razgovarajte s liječnikom ili ljekarnikom prije nego uzmete ovaj lijek.

Lijek ćete dobiti u bolnici, pod nadzorom liječnika koji će Vam dati potrebne informacije. Prije nego dobijete injekciju paklitaksela, dobit ćete druge lijekove kako bi se spriječile alergijske reakcije (kortikosteroid, npr. deksametazon, antihistaminik, npr. kloropiramin i antagonist H2 receptora, npr. cimetidin ili ranitidin).

Ovisno o vrsti i težini raka, primit ćete samo Paklitaksel Sandoz ili Paklitaksel Sandoz u kombinaciji s drugim antitumorskim lijekom. Vaš će liječnik odlučiti koju dozu i u koliko navrata ćete dobiti. Ako budete primili kombinaciju paklitaksela i cisplatina, paklitaksel ćete primiti prije cisplatina, kako bi se smanjio rizik nuspojava. Ako budete primili kombinaciju paklitaksela i doksorubicina, paklitaksel ćete primiti 24 sata nakon doksorubicina.

Paklitaksel Sandoz se mora primijeniti kao infuzija u venu. Recite svom liječniku ili medicinskoj sestri ako primijetite bol na mjestu injekcije, tijekom ili ubrzo nakon liječenja. Bol oko mjesta injekcije može značiti da igla nije dobro umetnuta u venu.

Doza paklitaksela ovisit će o bolesti koja se liječi, rezultatima Vaših pretraga krvi i nuspojavama koje ste imali uz prethodne doze. Doza će ovisiti i o Vašoj tjelesnoj površini (izraženoj kao mg/m2), koja se izračunava iz tjelesne visine i težine. Ovisno o Vašoj bolesti, doza paklitaksela se daje tijekom 3 ili 24 sata i ponavlja svaka 2 do 3 tjedna.

Ako primijenite više lijeka Paklitaksel Sandoz nego što ste trebali

S obzirom da ćete lijek dobivati u bolnici, pod nadzorom liječnika, mala je vjerojatnost da ne biste dobili točnu dozu. Ipak, ako imate bilo kakvih pitanja o dozi koju primate, razgovarajte o tome sa svojim liječnikom.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Odmah obavijestite svog liječnika ako primijetite sljedeće simptome alergijske reakcije:  napadaj vrućine

 reakcije na koži  svrbež

 stezanje u grudima

 ubrzano ili otežano disanje  oticanje.

Sve ovo može ukazivati na ozbiljne nuspojave.

Odmah obavijestite liječnika

 ako imate vrućicu, osjećaj zimice, bol u grlu ili čireve u ustima (simptomi supresije koštane srži)

 ako imate osjećaj neosjetljivosti ili slabosti ruku i nogu (simptomi periferne neuropatije)

 ako se kod Vas razvio težak i dugotrajan proljev s vrućicom i bolovima u trbuhu.

Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 bolesnika):

 infekcije: uglavnom infekcije gornjih dišnih putova, infekcije mokraćnih putova

 smanjen broj bijelih krvnih stanica, smanjen broj crvenih krvnih stanica (anemija sa simptomima umora i bljedila), smanjen broj krvnih pločica (može uzrokovati krvarenje)

 bol u mišićima i zglobovima

 gubitak kose (većina slučajeva gubitka kose dogodila se u manje od mjesec dana nakon početka uzimanja paklitaksela. Kad se pojavi, gubitak kose je izražen (preko 50 %) kod većine bolesnika).

 bolovi u grlu ili čirevi u ustima, bolnost ili crvenilo usta  proljev, mučnina ili povraćanje

 blage alergijske reakcije uključujući crvenilo, osip na koži, svrbež

 utrnulost, trnci ili slabost u rukama i nogama (simptomi periferne neuropatije)*  nizak krvi tlak.

* Može se nastaviti javljati nakon više od šest mjeseci od prekida primjene paklitaksela

Česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 100 bolesnika):  usporeni rad srca

 izrazito povećanje jetrenih enzima (alkalne fosfataze i AST)

 reakcije na mjestu primjene injekcije (lokalno oticanje, bol, crvenilo, otvrdnuće tkiva, izlazak lijeka iz krvne žile u okolno tkivo (ekstravazacija) koje može uzrokovati celulitis (upala potkožnog vezivnog tkiva sa simptomima bolnog oticanja i crvenila))

 prolazne i blage promjene na noktima i koži.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 1000 bolesnika):  šok zbog infekcije („septički šok“)

 jaka alergijska reakcija (visok ili nizak krvni tlak; oticanje lica, usnica, usta, jezika ili vrata; problemi s disanjem; zimica; bolovi u leĎima; bolovi u prsima; bolovi u rukama i nogama; bolovi u trbuhu, znojenje)

 ubrzani ili nepravilni srčani puls, srčani udar (infarkt)

 upala vena uzrokovana krvnim ugruškom (tromboflebitis), krvni ugrušak (tromboza)  žuta boja kože (žutica).

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 bolesnika):

 smanjen broj bijelih krvnih stanica s vrućicom i povećan rizik od infekcije (febrilna neutropenija)

 osjećaj slabosti u mišićima ruku i nogu uzrokovan oštećenjem živaca (motorička neuropatija)

 otežano disanje, naglo začepljenje arterija u plućima (plućna embolija), plućna fibroza, upala pluća (intersticijalna pneumonija), nakupljanje tekućine u pleuralnom prostoru (pleuralni izljev)

 neprohodnost crijeva, perforacija (pucanje) crijeva, upala crijeva (ishemijski kolitis), upala gušterače (pankreatitis)

 svrbež, osip, crvenilo kože  otrovanje krvi (sepsa)

 upala potrbušnice (peritonitis)

 vrućica, nedostatak tekućine (dehidracija), slabost, oticanje, malaksalost  ozbiljna reakcija preosjetljivosti (anafilaktička reakcija)

 testovi mogu pokazati povećanu količinu kreatinina u krvi (pokazatelj oštećenja bubrega)

 zatajenje srca.

Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10000 bolesnika):

 nepravilan srčani ritam (fibrilacija atrija, supraventrikularna tahikardija)

 akutna mijeloična leukemija (vrsta raka krvi), mijelodisplastični sindrom (poremećaj krvnih stanica)

 oštećenje vidnog živca i/ili oštećenje vida (scintilirajući skotom)  gubitak ili pogoršanje sluha, šum u ušima, vrtoglavica

 kašalj  šok

 krvni ugrušci u krvnim žilama trbušne šupljine i crijeva (mezenterijalna tromboza), upala crijeva, ponekad s dugotrajnim teškim proljevom (pseudomembranozni kolitis, neutropenijski kolitis), tekućina u trbušnoj šupljini (ascites), upala jednjaka, zatvor

 teška reakcija preosjetljivosti koja uključuje vrućicu, crvenilo kože, bolove u zglobovima (Stevens-Johnsonov sindrom), lokalno ljuštenje kože (nekroliza kože), nepravilno crvenilo kože (multiformni eritem), upalu kože s mjehurima i ljuštenjem (eksfolijativni dermatititis), koprivnjaču, gubitak noktiju (liječeni bolesnici moraju koristiti zaštitu od sunca na rukama i nogama)

 gubitak apetita (anoreksija)

 jak epileptički napadaj, oštećenje mozga, grčevi, glavobolja, narušena pokretljivost koja se očituje u lošoj koordinaciji mišićnih pokreta

 jako teška alergijska reakcija (anafilaktički šok) koja može dovesti do smrti

 narušena funkcija jetre (nekroza jetre, jetrena encefalopatija koje mogu uzrokovati smrt)

 smetenost.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):  stvrdnjavanje kože (skleroderma)

 metaboličke komplikacije nakon liječenja raka (sindrom raspadanja tumora)

 poremećaji oka: makularni edem (bljeskovi svjetla i iskrenje), zamućenje staklastog tijela (točke, mrlje i „paučina“ koji plutaju u vidnom polju)

 upala vena (flebitis)

 osip na koži lica, vrata i glave (kožni eritemski lupus)

 upale zglobova, tetiva, drugih vezivnih tkiva i organa (sistemski eritemski lupus)  crvenilo i otekline na dlanovima ili tabanima što može uzrokovati ljuštenje kože

 Prijavljena je pojava diseminirane intravaskularne koagulacije ili „DIK“. To je teško stanje kod kojeg osobe lako krvare ili lako dobiju krvne ugruške, ili oboje.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Bolnička ljekarna će čuvati Paklitaksel Sandoz, koji će biti pripremljen za primjenu u posebnom prostoru prije nego što će Vam ga dati liječnik ili medicinska sestra. Lijek treba čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom spremniku.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza oznake „Rok valjanosti“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Paklitaksel Sandoz sadrži

- Djelatna tvar je paklitaksel.

- Pomoćne tvari su polioksil ricinusovo ulje (makrogolglicerolricinoleat) i etanol, bezvodni.

Kako Paklitaksel Sandoz izgleda i sadržaj pakiranja Paklitaksel Sandoz je bistra, svijetložuta otopina.

Jedna bočica s 5 ml sadrži 30 mg paklitaksela. Jedna bočica sa 16,7 ml sadrži 100 mg paklitaksela. Jedna bočica s 25 ml sadrži 150 mg paklitaksela. Jedna bočica s 50 ml sadrži 300 mg paklitaksela. Jedna bočica sa 100 ml sadrži 600 mg paklitaksela.

Bočice su pakirane pojedinačno sa ili bez zaštitnog plastičnog navoja (Onco-Safe).

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja

Sandoz d.o.o., Maksimirska 120, 10000 Zagreb

ProizvoĎač

EBEWE PHARMA GmbH Ng. KG, Mondseestr. 11, 4866 Unterach, Austrija Fareva Unterach GmbH, Mondseestraße 11, 4866 Unterach, Austrija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u prosincu 2022.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo medicinskom ili zdravstvenom osoblju

1. Inkompatibilnosti

Polioksil ricinusovo ulje može dovesti do oslobaĎanja tvari DHEP di-(2-etilksiheksil)ftalata iz plastificiranih spremnika od polivinilklorida (PVC) u količinama koje se povećavaju s

vremenom i koncentracijom. Zbog toga za pripremu, čuvanje i primjenu razrijeĎenog lijeka Paklitaksel Sandoz valja koristiti opremu koja ne sadrži PVC.

2. Upute za uporabu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje neiskorištenog lijeka ili otpadnih materijala koji potječu od lijeka

Rukovanje:

S paklitakselom se kao i sa svim citostaticima mora rukovati oprezno.

Trudnice i žene reproduktivne dobi mora se upozoriti da izbjegavaju rukovanje citotoksičnim tvarima.

RazrjeĎivanje valja provesti stručno osoblje u za to odreĎenom prostoru i u aseptičkim uvjetima. Potrebno je nošenje odgovarajućih zaštitnih rukavica. Treba poduzeti mjere opreza da se izbjegne dodir s kožom ili sluznicom. U slučaju dodira s kožom, kožu treba isprati vodom i sapunom. Nakon lokalne izloženosti primijećeni su svrbež, pečenje i crvenilo. U slučaju dodira sa sluznicom, detaljno isprati s vodom. Nakon inhalacije je prijavljena dispneja, bol u prsima, žarenje u grlu i mučnina.

Ukoliko se neotvorene bočice čuvaju u hladnjaku, može nastati precipitat koji se otapa sa ili bez miješanja nakon što postigne sobnu temperaturu, što nema utjecaja na kvalitetu lijeka. Ukoliko otopina ostane mutna ili je nakon otapanja ostalo precipitata, bočicu valja ukloniti.

Nakon višestrukih uboda iglom i izvlačenja lijeka, bočice zadržavaju mikrobiološku, kemijsku i fizikalnu stabilnost do 28 dana pri 25°C. Svako drugo vrijeme i način čuvanja je odgovornost korisnika.

Priprema za intravensku primjenu:

Paklitaksel se prije infuzije mora razrijediti aseptičkim tehnikama u 0,9 postotnoj injekciji natrijevog klorida ili 5 postotnoj injekciji dekstroze ili injekciji 5 postotne dekstroze i 0,9 postotnog natrijevog klorida, do konačne koncentracije od 0,3 – 1,2 mg/ml.

Kemijska i fizikalna stabilnost otopine pripremljene za infuziju dokazana je pri 5°C i 25°C kroz 48 sati kada se razrjeĎuje u 5 postotnoj otopini dekstroze i 48 sati kada se razrjeĎuje u 0,9 postotnoj injekciji natrijevog klorida. S mikrobiološkog gledišta, lijek se treba odmah primijeniti. Ukoliko razrjeĎivanje nije provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima, te ukoliko se lijek ne primijeni odmah, vrijeme i način čuvanja prije primjene je odgovornost korisnika i normalno ne smije biti duže od 24 sata pri 2 – 8°C.

Otopina je nakon razrjeĎivanja samo za jednokratnu primjenu.

Nakon pripreme, otopine mogu biti mutne, što je vezano uz formulaciju lijeka i ne uklanja se filtracijom. Paklitaksel se primjenjuje „in-line” filterom s mikroporoznom membranom ≤ 0,22 µm. Po simuliranoj primjeni otopine intravenskim setovima koji sadrže „in-line“ filter nisu uočeni značajni gubici potentnosti.

Prijavljeni su rijetki slučajevi precipitacije za vrijeme infuzije paklitaksela, obično pred kraj 24-satne infuzije. Iako uzrok ove precipitacije nije razjašnjen, vjerojatno je povezan s prevelikim zasićenjem razrijeĎene otopine. Za smanjenje rizika precipitacije, paklitaksel treba primijeniti što je prije moguće nakon razrjeĎivanja i izbjegavati prekomjerno miješanje, vibracije ili tresenje. Setove za infuziju je potrebno detaljno isprati prije primjene. Potrebno je redovno kontrolirati izgled otopine za vrijeme infuzije, te ju prekinuti ukoliko doĎe do precipitacije.

Kako bi se smanjila izloženost bolesnika tvari DHEP koja se može osloboditi iz plastificiranih PVC vrećica ili setova za infuziju i drugih medicinskih instrumenata, razrijeĎene otopine Paklitaksela Sandoz treba čuvati u bočicama koje ne sadrže PVC (staklo, polipropilen) ili u plastičnim vrećicama (polipropilen, poliolefin), te primjenjivati setovima za infuziju sa slojem polietilena. Kod korištenja filterskih ureĎaja koji imaju kratki ulazni i/ili izlazni dio od plastificiranog PVC-a nema značajnog oslobaĎanja tvari DHEP.

Uklanjanje:

Svi predmeti koji su korišteni za pripremu, primjenu ili su bili u kontaktu s paklitakselom trebaju se ukloniti prema lokalnim preporukama o načinu rukovanja citotoksičnim tvarima.

Sav neiskorišten lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno propisima za zbrinjavanje opasnog medicinskog otpada.

3. Rok valjanosti

Prije otvaranja bočice: 3 godine

Nakon otvaranja, prije razrjeĎivanja:

Kemijska i fizikalna stabilnost dokazana je kroz 28 dana na 25°C nakon višestrukih uboda iglom i izvlačenja lijeka.

S mikrobiološkog gledišta, jednom otvorena bočica se može čuvati najviše 28 dana na 25°C. Svako drugo vrijeme i način čuvanja je odgovornost korisnika.

Nakon razrjeĎivanja:

Kemijska i fizikalna stabilnost nakon razrjeĎivanja dokazana je kroz 48 sati na 25°C i 2 – 8°C.

S mikrobiološkog gledišta, lijek se treba odmah primijeniti. Ukoliko razrjeĎivanje nije provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima, te ukoliko se lijek ne primijeni odmah, vrijeme i način čuvanja prije primjene je odgovornost korisnika i normalno ne smije biti duže od 24 sata na 2 – 8°C.

4. Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati u originalnom spremniku zbog zaštite od svjetlosti.