Moxifloxacin Kabi 400 mg/250 ml otopina za infuziju

Moxifloxacin Kabi je indiciran za liječenje:

 vanbolničke pneumonije (od engl. Community acquired pneumonia, CAP)

 kompliciranih infekcija kože i njezinih struktura (od engl. Complicated skin and skin structure infections, cSSSI)

Moksifloksacin se smije primijeniti samo kada se upotreba drugih antibakterijskih lijekova koji se obično preporučuju za liječenje tih infekcija smatra neprikladnom.

Treba uzeti u obzir službene smjernice za odgovarajuću uporabu antibiotika.

Doziranje

Preporučena doza iznosi 400 mg moksifloksacina, infundirati jednom dnevno.

Inicijalno intravensko liječenje može biti nastavljeno peroralnom primjenom moksifloksacin 400 mg tableta u slučaju kliničke indikacije. U kliničkim ispitivanjima većina bolesnika je prebačena na peroralno liječenje unutar 4 dana (CAP) ili 6 dana (cSSSI) liječenja. Preporučeno ukupno trajanje intravenskog i peroralnog liječenja iznosi 7 – 14 dana za CAP i 7 – 21 dan za cSSSI.

Oštećenje funkcije bubrega/jetre

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blago do teško oštećenom bubrežnom funkcijom ili u bolesnika na kroničnoj dijalizi tj. hemodijalizi i kontinuiranoj ambulantnoj peritonejskoj dijalizi (za više detalja vidjeti dio 5.2).

Nema dovoljno podataka o doziranju kod bolesnika s oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.3).

Druge posebne skupine bolesnika

Dozu lijeka nije potrebno prilagoĎavati u starijih bolesnika i bolesnika male tjelesne težine.

Pedijatrijska populacija

Moksifloksacin je kontraindiciran u djece i adolescenata u fazi rasta. Djelotvornost i sigurnost primjene moksifloksacina u djece i adolescenata još nije utvrĎena (vidjeti dio 4.3, 4.4 i 5.3).

Način primjene

Pri intravenskoj primjeni, neprekidna infuzija kroz 60 minuta (takoĎer vidjeti dio 4.4).

Ako je medicinski indicirano, otopina za infuziju može se davati pomoću T – cjevčice, zajedno s kompatibilnim infuzijskim otopinama (vidjeti dio 6.6).

 Preosjetljivost na moksifloksacin, druge kinolone ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

 Trudnoća i dojenje (vidjeti dio 4.6).  Bolesnici mlaĎi od 18 godina.

 Bolesnici koji u anamnezi imaju bolest/poremećaj tetiva, povezanu s liječenjem kinolonima.

I u nekliničkim ispitivanjima i u ispitivanjima u ljudi, primijećene su promjene u elektrofiziologiji srca u obliku produljenog QT intervala po izlaganju moksifloksacinu. Iz sigurnosnih razloga, primjena moksifloksacina je kontraindicirana u bolesnika s:

 uroĎenim ili dokumentirano stečenim produljenjem QT intervala  poremećajem elektrolita, osobito nekorigiranom hipokalijemijom  klinički značajnom bradikardijom

 klinički značajnim zatajivanjem srca sa smanjenom istisnom frakcijom lijeve klijetke  pozitivnom anamnezom simptomatskih aritmija.

Moksifloksacin se ne smije koristiti istodobno s drugim lijekovima koji produljuju QT interval (takoĎer vidjeti dio 4.5).

Zbog ograničenih kliničkih podataka, moksifloksacin je kontraindiciran i u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh C) i bolesnika s povećanjem transaminaza za više od 5 puta iznad gornje granice normale (ULN).

Primjenu moksifloksacina treba izbjegavati u bolesnika koji su prije imali ozbiljne nuspojave kad su primjenjivali lijekove koji sadrže kinolon ili fluorokinolon (vidjeti dio 4.8). Liječenje tih bolesnika moksifloksacinom smije se započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti te nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika (vidjeti takoĎer dio 4.3).

Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska

U epidemiološkim ispitivanjima prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, posebice u starijih bolesnika, i od regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorokinolona. Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.8).

Stoga se fluorokinoloni smiju primjenjivati samo nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika i nakon razmatranja drugih mogućnosti liječenja u bolesnika s aneurizmatskom bolesti ili s uroĎenom bolesti srčanih zalistaka u obiteljskoj anamnezi, ili u bolesnika kojima je prethodno dijagnosticirana aneurizma i/ili disekcija aorte ili bolest srčanih zalistaka, ili u kojih postoje drugi rizični faktori ili stanja koja predstavljaju predispoziciju

- i za aneurizmu i disekciju aorte i za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom ili Ehlers-Danlosov sindrom, Turnerov sindrom, Behcetova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno

- za aneurizmu i disekciju aorte (npr. krvožilni poremećaji kao što su Takayasuov arteritis ili

arteritis divovskih stanica ili poznata ateroskleroza ili Sjögrenov sindrom) ili dodatno

- za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. infektivni endokarditis).

Rizik od aneurizme i disekcije aorte i njihove rupture može biti povećan i u bolesnika koji se istodobno liječe kortikosteroidima za sistemsku primjenu.

U slučajevima iznenadne boli u abdomenu, prsištu ili leĎima, bolesnike je potrebno savjetovati da se odmah obrate liječniku u hitnoj medicinskoj službi.

Bolesnike je potrebno savjetovati da potraže hitnu medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, nove pojave palpitacija srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta.

Prednost liječenja moksifloksacinom osobito kod slabih infekcija treba uskladiti sa informacijama sadržanim u dijelu o upozorenjima i mjerama opreza pri uporabi.

Produljenje QTc intervala i moguća klinička stanja povezana s produljenjem QTc intervala

8290563510Pokazalo se da moksifloksacin produljuje QTc interval na elektrokardiogramu u nekih bolesnika. Veličina produljenja QT intervala može se povećati s povećanjem koncentracije moksifloksacina u plazmi uslijed brze intravenske infuzije. Zbog toga trajanje infuzije ne bi smjelo biti kraće od preporučenih 60 minuta i intravenska doza od 400 mg jednom na dan ne bi se smjela prekoračiti. Za više pojedinosti pogledajte u nastavku, te se uputite u dijelove 4.3. i 4.5.

Liječenje moksifloksacinom treba prekinuti ukoliko se tijekom liječenja pojave znakovi ili simptomi koji mogu biti povezani sa srčanom aritmijom sa ili bez nalaza u EKG-u.

Moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s bilo kojim stanjem koje može predisponirati srčane aritmije (npr. akutna srčana ishemija), jer oni mogu imati povećan rizik od razvoja ventrikularnih aritmija (uključujući torsade de pointes) i srčanog zastoja. TakoĎer vidjeti dijelove 4.3 i 4.5.

Moksifloksacin treba primjenjivati oprezno u bolesnika koji uzimaju lijekove koji mogu smanjiti razinu kalija. TakoĎer vidjeti dijelove 4.3 i 4.5.

Moksifloksacin treba primjenjivati oprezno u bolesnika koji uzimaju lijekove povezane s klinički značajnom bradikardijom. TakoĎer vidjeti dio 4.3.

Bolesnice i stariji bolesnici mogu biti osjetljiviji na učinke lijekova koji produljuju QTc interval kao što je moksifloksacin i stoga je kod njih potreban poseban oprez.

Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne nuspojave

Zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite tjelesne sustave, a ponekad i više njih (mišićno-koštani, živčani, psihijatrijski i osjetilni) u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone neovisno o njihovoj dobi i prethodno prisutnim čimbenicima rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo koje ozbiljne nuspojave primjenu moksifloksacina treba odmah prekinuti, a bolesnicima savjetovati da se obrate za savjet liječniku koji im je propisao lijek.

Preosjetljivost/alergijske reakcije

Prijavljene su reakcije preosjetljivost i alergijske reakcije, nakon prve primjene fluorokinolona, uključujući moksifloksacin. Čak i nakon prve primjene lijeka, anafilaktičke reakcije mogu uznapredovati do šoka opasnog po život. U ovim slučajevima kliničkih manifestacija teških reakcija preosjetljivosti liječenje se moksifloksacinom treba prekinuti i započeti adekvatno liječenje (npr. anti-šok terapiju).

Teški poremećaji jetre

Zabilježeni su slučajevi fluminantnog hepatitisa koji potencijalno može dovesti do po život opasnog zatajenja jetre (uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom) prilikom primjene moksifloksacina (vidjeti dio 4.8). Bolesnike treba savjetovati da se prije nastavka liječenja obrate svom liječniku ako se razviju znakovi i simptomi fulminantne bolesti jetre, poput brzog razvoja astenije povezane sa žuticom, tamnog urina, sklonosti krvarenju ili hepatičke encefalopatije.

U slučajevima u kojima postoje naznake jetrene disfunkcije trebalo bi napraviti testove/pretrage jetrene funkcije.

Teške kožne nuspojave

Teške kožne nuspojave (engl. Severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN: takoĎer poznata i kao Lyellov sindrom), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti po život opasne ili smrtonosne, zabilježene su s moksifloksacinom (vidjeti dio 4.8). Pri propisivanju, bolesnika treba savjetovati o znakovima i simptomima teških kožnih reakcija te ih je potrebno pažljivo pratiti. U slučaju pojave znakova i simptoma koji ukazuju na ove reakcije, mora se odmah prekinuti primjenu moksifloksacina te razmotriti zamjensku terapiju. U slučaju da bolesnik uz primjenu moksifloksacina razvije ozbiljnu reakciju, kao što je SJS, TEN, AGEP ili DRESS, u tog se bolesnika više nikad ne smije ponovno primijeniti moksifloksacin.

Bolesnici s predispozicijom za napadaje

Poznato je da kinoloni mogu potaknuti napadaje. Potreban je oprez prilikom primjene u bolesnika s poremećajima središnjeg živčanog sustava ili kod postojanja drugih rizičnih čimbenika koji mogu predisponirati za napadaje ili sniziti prag za napadaje. U slučaju konvulzija, liječenje moksifloksacinom treba prekinuti, te poduzeti odgovarajuće mjere.

Periferna neuropatija

Zabilježeni su slučajevi senzorne ili senzorimotoričke polineuropatije koja uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, disesteziju ili slabost u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone. Bolesnike koji se liječe moksifloksacinom mora se savjetovati da prije nastavka liječenja obavijeste svog liječnika ako se pojave simptomi neuropatije kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost ili slabost kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (vidjeti dio 4.8).

Psihijatrijske reakcije

Psihijatrijske reakcije mogu se pojaviti čak i nakon prve primjene kinolona, uključujući moksifloksacin. U vrlo rijetkim slučajevima, depresija ili psihotične reakcije su uznapredovale do suicidalnih misli i samo-ozljeĎivačkog ponašanja poput pokušaja samoubojstva (vidjeti dio 4.8). U slučaju kada bolesnik razvije ovakve reakcije, primjenu moksifloksacina treba prekinuti i poduzeti odgovarajuće mjere. Preporučuje se oprez ako se moksifloksacin primjenjuje u psihotičnih bolesnika ili u bolesnika sa psihijatrijskim bolestima u anamnezi.

Proljev povezan s primjenom antibiotika, uključujući kolitis

Kod primjene antibiotika širokog spektra, uključujući moksifloksacin, zabilježene su pojave proljeva povezanog s primjenom antibiotika (AAD, od engl. Antibiotic Associated Diarrhoea) i kolitisa povezanog s primjenom antibiotika (AAC, od engl. Antibiotic Associated Colitis) uključujući pseudomembranozni kolitis i proljev povezan s Clostridium difficile koji mogu varirati u težini od blagog proljeva do po život opasnog kolitisa. Zato je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika koji razviju ozbiljan proljev tijekom ili nakon uporabe moksifloksacina. Ako se posumnja ili potvrdi AAD ili AAC, antibakterijsko liječenje koje je u tijeku, uključujući i liječenje moksifloksacinom, treba prekinuti i odmah poduzeti odgovarajuće terapijske mjere. Nadalje, treba poduzeti odgovarajuće mjere kontrole infekcije kako bi se smanjio rizik od prijenosa. Lijekovi koji inhibiraju peristaltiku su kontraindicirani u bolesnika koji razviju ozbiljan proljev.

Bolesnici s mijastenijom gravis

Moksifloksacin treba primjenjivati oprezno u bolesnika s mijastenijom gravis jer može dovesti do egzacerbacije simptoma .

Tendinitis i ruptura tetive

Tendinitis i ruptura tetive (osobito Ahilove, ali i drugih), ponekad bilateralni, mogu nastati već i nakon samo 48 sati od početka liječenja kinolonima i fluorokinolonima, a njihov je nastanak zabilježen čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja. Rizik od tendinitisa i rupture tetive povećan je u starijih bolesnika, bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, bolesnika s presaĎenim solidnim organima i onih koji se istodobno liječe kortikosteroidima. Stoga se istodobna primjena kortikosteroida mora izbjegavati.

Kod prvog znaka tendinitisa (npr. Bolnog oticanja, upale) treba prekinuti liječenje moksifloksacinom i razmotriti drugu mogućnost liječenja. Zahvaćeni(e) ud(ove) treba liječiti na odgovarajući način (npr. imobilizacijom). Ako se pojave znakovi tendinopatije, ne smiju se primjenjivati kortikosteroidi.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Stariji bolesnici s poremećajem bubrega, koji nisu u mogućnosti održavati odgovarajući unos tekućine, trebaju moksifloksacin uzimati oprezno, jer dehidracija može povećati rizik od zatajenja bubrega.

Poremećaji vida

Ako doĎe do oštećenja vida ili se primijete bilo kakvi učinci na očima, potrebno je odmah konzultirati oftalmologa (vidjeti dijelove 4.7 i 4.8).

60492649815830

Disglikemija

Kao i kod svih kinolona zabilježeni su poremećaji razine glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju (vidjeti dio 4.8), obično u bolesnika s dijabetesom koji su istodobno liječeni oralnim hipoglikemikom (npr. glibenklamidom) ili inzulinom. Zabilježeni su slučajevi hipoglikemijske kome. U bolesnika s dijabetesom preporučuje se pažljivo praćenje razine glukoze u krvi.

Prevencija fotosenzitivnih reakcija

Pokazalo se da kinoloni uzrokuju fotosenzitivne reakcije u bolesnika. MeĎutim, studije su pokazale da je rizik induciranja fotosenzitivnih reakcija manji kod moksifloksacina. Ipak bolesnike treba savjetovati da tijekom liječenja moksifloksacinom izbjegavaju izlaganje bilo UV zračenju i/ili opsežnoj i/ili jakoj sunčevoj svjetlosti (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s deficijencijom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Bolesnici s obiteljskom anamnezom ili koji sami imaju deficijenciju glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, skloni su hemolitičkim reakcijama kada se liječe kinolonima. Stoga, moksifloksacin u ovih bolesnika treba primjenjivati s oprezom.

Upala periarterijskog tkiva

Moksifloksacin otopina za infuziju koristi se samo za intravensku primjenu. Intraarterijsku primjenu treba izbjegavati, jer su nekliničke studije pokazale da se po primjeni lijeka javlja upala periarterijskog tkiva.

Bolesnici s posebno kompliciranim infekcijama kože i njezinih struktura (cSSSI)

Klinička djelotvornost moksifloksacina u liječenju teških infekcija opeklina, fascitisa i infekcija dijabetičkog stopala s osteomijelitisom nije utvrĎena.

Bolesnici s ograničenjem unosa natrija

Ovaj lijek sadrži 1206 mg natrija po dozi, što odgovara 60% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Interferencija s biološkim testovima

Liječenje moksifloksacinom može interferirati s testovima uzgoja kulture Mycobacterium spp. i to supresijom rasta mikobakterija uzrokujući lažno negativne rezultate na uzorcima uzetim od bolesnika koji primaju moksifloksacin.

Bolesnici s MRSA infekcijom

Moksifloksacin se ne preporučuje za liječenje MRSA infekcija. U slučaju suspektne ili potvrĎene infekcije s MRSA, treba započeti liječenje odgovarajućim antibakterijskim lijekom (vidjeti dio 5.1).

Pedijatrijska populacija

Uporaba moksifloksacina je kontraindicirana u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina (vidjeti dio 4.3), zbog štetnih učinaka na zglobnoj hrskavici životinjskih mladunaca (vidjeti dio 5.3).

Interakcije s lijekovima

6

Pri primjeni moksifloksacina i nekih lijekova koji mogu produljiti QTc interval ne može se isključiti aditivni učinak na produljenje QT intervala. To može dovesti do povećanog rizika od pojave ventrikulskih aritmija, uključujući torsade de pointes. Stoga je istovremena primjena moksifloksacina s nekim od sljedećih lijekova kontraindicirana (vidjeti takoĎer dio 4.3):

 antiaritmici klase IA (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid)

 antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid)

 antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid)  triciklički antidepresivi

 neki antimikrobni lijekovi (sakvinavir, sparfloksacin, eritromicin IV, pentamidin, antimalarici osobito halofantrin)

 neki antihistaminici (terfenadin, astemizol, mizolastin)  drugi (cisaprid, vinkamin IV, bepridil, difemanil)

Moksifloksacin treba primjenjivati oprezno u bolesnika koji uzimaju lijekove koji mogu smanjiti razinu kalija (npr. diuretici petlje i tiazidni tip diuretika, laksativi i klistiri (visoke doze), kortikosteroidi, amfotericin B) ili lijekove koji su povezani s klinički značajnom bradikardijom.

Nakon ponovljenog doziranja moksifloksacina u zdravih dobrovoljaca, moksifloksacin je povećao vršne koncentracije (Cmax) digoksina za približno 30% bez utjecaja na površinu ispod krivulje (AUC) ili na najnižu koncentraciju lijeka prisutnu u tijelu. Kod primjene s digoksinom oprez nije potreban.

U ispitivanjima provedenim na dobrovoljcima dijabetičarima, istodobna primjena oralnog moksifloksacina s glibenklamidom rezultirala je smanjenjem vršne koncentracije glibenklamida u plazmi za približno 21%. Kombinacija glibenklamida i moksifloksacina teoretski može rezultirati blagom i prolaznom hiperglikemijom. MeĎutim, uočene promjene u farmakokinetici glibenklamida nisu prouzročile promjene farmakodinamičkih parametara (vrijednosti glukoze u krvi, inzulina). Stoga, izmeĎu moksifloksacina i glibenklamida nisu utvrĎene klinički značajne interakcije.

Promjene vrijednosti INR

Zabilježen je veliki broj slučajeva koji pokazuju porast oralne antikoagulantne aktivnosti u bolesnika koji su dobivali antibakterijske lijekove, osobito fluorokinolone, makrolide, tetracikline, kotrimoksazole i neke cefalosporine. Čini se da su infektivna i upalna stanja, dob i opće stanje bolesnika, čimbenici rizika. Pod tim okolnostima, teško je procijeniti je li infekcija ili liječenje uzrokvalo INR (Internacionalni normalizirani omjer) poremećaj. Mjera predostrožnosti bila bi češće praćenje INR-a. Ukoliko je potrebno, dozu oralnih antikoagulansa treba prilagoditi na odgovarajući način.

Klinička ispitivanja pokazuju da nema interakcija nakon istodobne primjene moksifloksacina s: ranitidinom, probenecidom, oralnim kontraceptivima, nadomjescima kalcija, parenteralno primijenjenim morfijem, teofilinom, ciklosporinom ili itrakonazolom.

Ispitivanja in vitro s humanim enzimima citokroma P-450 potvrĎuju ove rezultate. S obzirom na takve rezultate, metaboličke interakcije putem enzima citokroma P-450 malo su vjerojatne.

Interakcije s hranom

Nema klinički značajnih interakcija moksifloksacina s hranom, uključujući dijetetske proizvode.

Trudnoća

Sigurnost primjene moksifloksacina tijekom trudnoće u žena nije ispitana. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za čovjeka nije poznat. Zbog eksperimentalnog rizika od oštećenja zglobne hrskavice nezrelih životinja uslijed primjene fluorokinolona i reverzibilnog oštećenja zglobova opisanog u djece koja su primala neke fluorokinolone, moksifloksacin se ne smije koristiti u trudnica (vidjeti dio 4.3) .

Dojenje

Nema dostupnih podataka o primjeni moksifloksacina u žena za vrijeme dojenja. Neklinički podaci pokazuju da se male količine moksifloksacina izlučuju u mlijeko. U nedostatku podataka u ljudi i s obzirom na eksperimentalni rizik od oštećenja zglobne hrskavice životinjskih mladunaca uslijed primjene fluorokinolona, dojenje je kontraindicirano tijekom liječenja moksifloksacinom (vidjeti dio 4.3).

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne indiciraju na oštećenje plodnosti (vidjeti dio 5.3).

Ispitivanja učinka moksifloksacina na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima nisu provedena. Ipak, fluorokinoloni uključujući moksifloksacin mogu dovesti do umanjenja bolesnikove sposobnosti upravljanja vozilima ili rada sa strojevima uslijed reakcija CNS-a (npr. vrtoglavice; akutnog, prolaznog gubitka vida, vidjeti dio 4.8) ili akutnog i kratkotrajnog gubitka svijesti (sinkopa, vidjeti dio 4.8). Bolesnike treba savjetovati da prije vožnje ili upravljanja strojevima, provjere svoju reakciju na moksifloksacin.

Evaluacija nuspojava je bazirana na sljedećoj definiciji učestalosti:

Vrlo često ≥ 1/10

Često ≥ 1/100 do < 1/10 Manje često ≥ 1/1000 do < 1/100 Rijetko ≥ 1/10 000 do < 1/1000 Vrlo rijetko < 1/10 000

Nepoznato Učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka

Nuspojave uočene u kliničkim ispitivanjima i izvješćima nakon stavljanja lijeka u promet sa moksifloksacinom 400 mg primijenjenim dnevno, bilo intravenski bilo oralno, razvrstane po učestalosti, niže su navedene:

Osim mučnine i proljeva, sve druge nuspojave zabilježene su s učestalošću manjom od 3%.

377952-4102100Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Dehidracija Poremećaj funkcije bubrega (uključujući porast vrijednosti ureje i kreatinina) Zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4) Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene* Reakcije na mjestu injektiranja i infundiranja Opća slabost (pretežno astenija ili umor) Bolna stanja (uključujući bol u leĎima, prsištu, zdjelici i udovima) Znojenje (Trombo-) flebitis na mjestu infundiranja Edem * Vezano na primjenu kinolona i fluorokinolona zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite klase organskih sustava i osjetila, ponekad i više njih (uključujući reakcije kao što su tendinitis, ruptura tetive, artralgija, bol u udovima, poremećaj hoda, neuropatije povezane s parestezijom i neuralgijom, umor, psihijatrijski simptomi (uključujući poremećaje spavanja, anksioznost, napadaje panike, depresiju i suicidalne ideje), narušeni pamćenje i koncentracija i oštećenje sluha, vida, osjeta okusa i mirisa), u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika (vidjeti dio 4.4).

** Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.4).

Sljedeće nuspojave imaju veću frekvenciju pojavljivanja u podskupini intravenski liječenih bolesnika s ili bez naknadne peroralne terapije:

Često: povišena vrijednost gama-glutamil-transferaze

Manje često:ventrikularne tahiaritmije, hipotenzija, edem, kolitis povezan s primjenom

antibiotika (uključujući pseudomembranozni kolitis, u vrlo rijetkim slučajevima

povezan s po život opasnim komplikacijama, vidjeti dio 4.4), napadaji

uključujući „grand mal“ konvulzije (vidjeti dio 4.4), halucinacije, oštećenje

bubrega (uključujući porast vrijednosti BUN i kreatinina), zatajenje bubrega

(vidjeti dio 4.4).

Vrlo rijetki slučajevi sljedećih nuspojava bili su prijavljeni nakon liječenja s drugim fluorokinolonima, koje bi se takoĎer mogle pojaviti tijekom liječenja moksifloksacinom: povišen intrakranijalni tlak (uključujući pseudotumor mozga), hipernatrijemija, hiperkalcijemija, hemolitička anemija, periferna neuropatija.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5947918325641900988487185Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Kod slučajnog predoziranja ne preporučuju se nikakve posebne protumjere. Općenito, treba započeti sa simptomatskim liječenjem. Treba napraviti EKG s obzirom na mogućnost produljenja QT intervala. Istovremena primjena aktivnog ugljena s peroralnom ili intravenskom dozom moksifloksacina od 400 mg, smanjit će sistemsku raspoloživost lijeka za više od 80 % odnosno 20 %. Korištenje aktivnog ugljena u ranoj fazi apsorpcije može biti korisno kako bi se spriječilo prekomjerno povećanje sustavne izloženosti moksifloksacinu u slučajevima oralnog predoziranja.

Farmakoterapijska skupina: kinolonski antimikrobici, fluorokinoloni ATK oznaka: J01MA14

Mehanizam djelovanja

Moksifloksacin inhibira bakterijske topoizomeraze tipa II (DNA girazu i topoizomerazu IV) koje su potrebne za umnožavanje, transkripciju i popravak bakterijske DNA.

PK/PD

Fluorokinoloni pokazuju ubijanje bakterija ovisno o koncentraciji. Farmakodinamska ispitivanja fluorokinolona na modelima infekcija kod životinja, te ispitivanja u ljudi pokazuju da je primarna odrednica djelotvornosti omjer AUC24/MIK.

Mehanizam rezistencije

Otpornost na fluorokinolone može nastati putem mutacije DNA giraze i topoizomeraze IV. Drugi mehanizmi mogu uključivati prekomjerno izraženo djelovanje efluksnih pumpi, nepropusnost i proteinom posredovanu zaštitu DNA giraze. Treba očekivati križnu rezistenciju izmeĎu moksifloksacina i drugih fluorokinolona.

Na aktivnost moksifloksacina neće utjecati mehanizmi rezistencije koji su specifični za antibakterijske lijekove drugih klasa.

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti kliničkih MIK-ova i difuzije diska za moksifloksacin prema EUCAST-u (01. 01. 2011.):

9009887631303

832104-4975860≥ 24 mm ˂ 21 mm S. pneumoniae ≤ 0,5 mg/l ≥ 22 mm > 0,5 mg/l ˂ 22 mm Streptococcus grupe A,B,C,G ≤ 0,5 mg/l ≥ 18 mm > 1 mg/l ˂ 15 mm H. influenzae ≤ 0,5 mg/l ≥ 25 mm > 0,5 mg/l ˂ 25 mm M. catarrhalis ≤ 0,5 mg/l ≥ 23 mm > 0,5 mg/l ˂ 23 mm Enterobacteriaceae ≤ 0,5 mg/l ≥ 20 mm > 1 mg/l ˂ 17 mm Granične vrijednosti koje nisu povezane s vrstom* ≤ 0,5 mg/l > 1 mg/l * Granične vrijednosti koje nisu povezane s vrstom utvrĎene su uglavnom na temelju PK/PD podataka i nisu ovisne o raspodjeli MIK-e za pojedinu vrstu. One su za upotrebu samo za vrste kojima nisu odreĎene granične vrijednosti i nisu za uporabu kod vrsta kada kriterije interpretacije rezultata tek treba odrediti.

Mikrobiološka osjetljivost

Prevalencija stečene rezistencije može varirati zemljopisno i vremenski za odabrane vrste i poželjni su lokalni podaci o rezistenciji, osobito pri liječenju teških infekcija. Prema potrebi, stručni savjet treba tražiti tamo gdje je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist lijeka barem za neke vrste infekcija upitna.

832104900429 Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi Acinetobacter baumanii Haemophilus influenzae * Legionella pneumophila Moraxella (Branhamella) catarrhalis* Anaerobni mikroorganizmi Prevotella spp. “Drugi” mikroorganizmi Chlamydophila (Chlamydia) pneumoniae * Coxiella burnetii Mycoplasma pneumoniae * Vrste za koje stečena rezistencija moţe biti problem Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi Enterococcus faecalis* Enterococcus faecium* Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi Enterobacter cloacae * Escherichia coli *# Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae*# Proteus mirabilis * Anaerobni mikroorganizmi Bacteroides fragilis* Inherentno rezistentni mikroorganizmi Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi Pseudomonas aeruginosa * Aktivnost je uspješno dokazana u kliničkim ispitivanjima. + Meticilin rezistentni S. aureus ima visoku vjerojatnost rezistencije na fluorokinolone. Prijavljena je rezistencija na moksaciklin > 50% kod meticilin rezistentnog S. aureus.

832104-1905#Vrste koje proizvode ESBL su obično takoĎer otporne na fluorokinolone.

Apsorpcija i bioraspoloživost

Nakon jednokratne jednosatne intravenske infuzije 400 mg lijeka, vršna koncentracija u plazmi je približno 4,1 mg/l, zabilježena na kraju infuzije, što odgovara prosječnom povećanju od oko 26% u odnosu na ono vidljivo nakon peroralne primjene (3,1 mg/l ). AUC vrijednost od približno 39 mg h/l nakon i.v. primjene je samo neznatno veća od one primijećene nakon peroralne primjene (35 mg h/l), što je u skladu s apsolutnom bioraspoloživosti od približno 91%.

Kod intravenske primjene moksifloksacina dozu lijeka ne treba prilagoĎavati s obzirom na dob i spol.

Farmakokinetika je linearna u rasponu od 50 do 1200 mg nakon jednokratne peroralne primjene, do 600 mg nakon jednokratne intravenske doze i do 600 mg nakon jednokratnog dnevnog doziranja više od 10 dana.

Distribucija

Moksifloksacin se brzo distribuira po ekstravaskularnom prostoru. Ravnotežno stanje volumena distribucije (Vss) je približno 2 l/kg. Pokusi in vivo i ex vivo pokazuju približno 40 – 42 % vezanje na proteine plazme, neovisno o koncentraciji lijeka. Moksifloksacin se uglavnom veže za serumske albumine.

Maksimalne koncentracije od 5,4 mg/kg i 20,7 mg/l (geometrijska sredina) postignute su u bronhijalnoj sluznici i epitelnoj površinskoj tekućini, odnosno 2,2 h nakon peroralne doze. Odgovarajuća vršna koncentracija u alveolarnim makrofagima iznosi 56,7 mg/kg. U tekućini mjehurića na koži zabilježene su koncentracije od 1,75 mg/l 10 sati nakon intravenske primjene. Vremenski profil koncentracije nevezanog lijeka bio je sličan u intersticiskoj tekućini i plazmi, s vršnom koncentracijom nevezanog lijeka od 1,0 mg/l (geometrijska sredina), koja je postignuta otprilike 1,8 h nakon intravenske primjene.

Biotransformacija

Moksifloksacin prolazi fazu II biotransformacije i izlučuje se putem bubrega (približno 40%) i putem žuči/fecesa (približno 60 %) i to kao nepromijenjeni lijek kao i u obliku sumpornoga spoja (M1) i glukuronida (M2). M1 i M2 jedini su važni metaboliti kod ljudi, a oba su metabolički neaktivna.

U kliničkim ispitivanjima faze I i u ispitivanjima in vitro, nisu primijećene metaboličke farmakokinetičke interakcije s drugim lijekovima koji prolaze fazu I biotransformacije koja uključuje enzime citokroma P450. Nema indikacija oksidativnog metabolizma.

Eliminacija

Prosječno terminalno poluvrijeme izlučivanja moksifloksacina iz plazme iznosi približno 12 sati. Nakon primjene doze od 400 mg, prosječni prividni ukupni klirens iz tijela iznosi 179 – 246 ml/min. Nakon intravenske infuzije 400 mg lijeka, približno 22% izlučuje se putem urina nepromijenjeno i približno 26% putem fecesa. Nakon intravenske primjene lijeka izlučivanje (nepromijenjenog lijeka i metabolita) iznosi otprilike 98% ukupne doze. Bubrežni klirens približno je 24 – 53 ml/min, što upućuje na djelomičnu tubularnu reapsorpciju lijeka u bubrezima. Istovremena primjena moksifloksacina s ranitidinom ili probenecidom nije promijenila bubrežni klirens matičnog lijeka.

60492649815830

Oštećenje bubrega

Farmakokinetička svojstva moksifloksacina ne razlikuju se značajno u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (uključujući klirens kreatinina > 20 ml/min/1,73 m2). Kako bubrežna funkcija slabi, koncentracije M2 metabolita (glukuronida) povećavaju se za faktor 2,5 (s klirensom kreatinina < 30 ml/min/1,73 m2).

Oštećenje jetre

Na temelju do sada provedenih farmakokinetičkih studija u bolesnika sa zatajenjem jetre (Child Pugh, B), nije moguće odrediti postoje li ikakve razlike u usporedbi sa zdravim dobrovoljcima. Smanjena funkcija jetre povezana je s većom izloženosti M1 u plazmi, dok je izloženost matičnom lijeku bila usporediva s izloženosti u zdravih dobrovoljaca. Nema dovoljno iskustva u kliničkoj primjeni moksifloksacina u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre.

U uobičajenim studijama s ponavljanjem doze, moksifloksacin je pokazao hematološku i hepatičku toksičnost u glodavaca i ne-glodavaca. Toksični učinci na CNS zabilježeni su u majmuna. Ovi učinci dešavali su se nakon primjene visokih doza moksifloksacina ili nakon produljenog liječenja.

U pasa, visoke peroralne doze (≥ 60 mg/kg) koje dovode do plazmatskih koncentracija ≥ 20 mg/l uzrokovale su promjene u elektroretinogramu i u izoliranim slučajevima atrofiju retine.

Nakon intravenske primjene nalazi koji ukazuju na sistemsku toksičnost bili su najizraženiji kad se moksifloksacin primijenio u obliku bolus injekcija (45 mg/kg), ali nisu uočeni kada se moksifloksacin (40 mg/kg) dao u obliku polagane infuzije kroz 50 minuta.

Nakon intraarterijske injekcije, uočene su upalne promjene koje su zahvatile periarterijsko meko tkivo što ukazuje na to da intraarterijsku primjenu moksifloksacina treba izbjegavati.

Moksifloksacin je bio genotoksičan u in vitro ispitivanjima upotrebljavajući bakterije ili stanice sisavaca. U in vivo ispitivanjima, nisu pronaĎeni dokazi o genotoksičnosti unatoč činjenici da su bile primjenjivane vrlo visoke doze moksifloksacina. Moksifloksacin je bio ne-kancerogen u inicijacijskopromocijskom ispitivanju kod štakora.

In vitro, moksifloksacin je pokazao srčana elektrofiziološka svojstva koja mogu uzrokovati produljenje QT intervala, iako u visokim koncentracijama.

Nakon intravenske primjene moksifloksacina u pasa (infuzija 30 mg/kg kroz 15, 30 ili 60 minuta) stupanj QT produljenja bio je jasno ovisan o brzini infuzije, odnosno što je infuzija kraća to je produljenje QT intervala izraženije. Produljenje QT intervala nije zabilježeno pri infuziji doze od 30 mg/kg kroz 60 minuta.

Ispitivanja reprodukcije provedena na štakorima, zečevima i majmunima ukazuju da dolazi do prolaza moksifloksacina kroz placentu. Studije na štakorima (p.o. i i.v.) i majmunima (p.o.) nisu pokazale dokaze o teratogenosti ili umanjenju plodnosti nakon primjene moksifloksacina. Neznatno povećanje incidencije malformacija kralješaka i rebara zabilježeno je u fetusa kunića, ali samo kod doza (20 mg/kg i.v.) koje su povezane s teškom toksičnosti kod majke. Kod terapijskih plazma koncentracija za ljude došlo je do povećanja incidencije pobačaja u majmuna i zečeva.

Za kinolone, uključujući moksifloksacin, se zna da uzrokuju lezije hrskavice velikih pomičnih zglobova u životinjskih mladunaca.

natrijev acetat trihidrat, natrijev sulfat, bezvodni

sulfatna kiselina (za podešavanja pH) voda za injekcije

Sljedeće otopine su inkompatibilne s otopinom za infuziju moksifloksacina: 10 %-tna i 20 %-tna otopina natrijevog klorida

4,2 %-tna i 8,4 %-tna otopina natrijevog hidrogenkarbonata

Ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim s onima koji su navedeni u dijelu 6.6.

3 godine

Kemijska i fizikalna stabilnost lijeka u upotrebi dokazana je za 24 sata pri 25°C.

S mikrobiološkog stajališta, osim ako se postupak otvaranja/rekonstitucije/razrjeĎivanja proveo u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima, lijek se mora odmah primijeni. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja i uvjeti čuvanja prije uporabe odgovornost su korisnika.

Ne odlagati u hladnjak ili zamrzavati.

Čuvati bočicu u vanjskom pakovanju radi zaštite od svjetlosti. Za uvjete čuvanja otvorenog/razrijeĎenog lijeka, vidjeti dio 6.3.

Moxifloxacin Kabi je pakiran ili u:

polietilenskim bočicama niske gustoće (KabiPac) kao primarnom pakiranju ili

poliolefinskim vrećicama (freeflex) s linijom za primjenu (infuzijska linija) i linijom za dodavanje (injekcijska linija) koje čine polipropilensko kućište i aluminijska vrećica.

Veličine pakiranja

Polietilenska bočica (KabiPac): 1, 10, 20, 25 i 40 Poliolefinske vrećice (freeflex): 1, 10, 20, 25 i 40

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakovanja.

Ovaj lijek je namijenjen samo za jednokratnu uporabu. Sva neiskorištena otopina mora se baciti.

UtvrĎeno je da su sljedeće infuzije kompatibilne s moksifloksacin 400 mg/250 ml otopinom za infuziju:

voda za injekcije, 0,9 %-tna otopina natrijevog klorida, 5 %-tna i 10 %-tna otopina glukoze, Ringerova otopina, složena otopina natrijevog laktata (Hartmannova otopina, otopina Ringerova laktata).

Moksifloksacin otopina za infuziju ne smije se infundirati istodobno s drugim lijekovima.

Ne koristiti ako postoje vidljive čestice ili ako je otopina zamućena.

Čuvanjem na niskim temperaturama može se pojaviti talog koji će se ponovno otopiti na sobnoj temperaturi. Stoga se ne preporučuje čuvati otopinu za infuziju na temperaturi ispod 8°C.

Moxifloxacin Kabi sadrži djelatnu tvar moksifloksacin koja pripada skupini antibiotika koji se zovu fluorokinoloni. Moxifloxacin Kabi djeluje tako što ubija bakterije koje uzrokuju infekcije ako su uzrokovane bakterijama osjetljivim na moksifloksacin.

Moxifloxacin Kabi se koristi u odraslih za liječenje sljedećih bakterijskih infekcija: - Infekcija pluća (upala pluća) stečena izvan bolnice

- Infekcije kože i mekog tkiva

Moxifloxacin Kabi se koristi za liječenje ovih infekcija samo kada se uobičajeni antibiotici ne mogu primijeniti ili ne djeluju.

Obratite se Vašem liječniku ako niste sigurni pripadate li kojoj od dolje opisanih skupina bolesnika.

Nemojte primati Moxifloxacin Kabi

 Ako ste alergični na moksifloksacin, bilo koje druge kinolonske antibiotike ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

 Ako ste trudni ili dojite.

 Ako ste mlaĎi od 18 godina.

 Ako su se u Vas već pojavili bolest ili poremećaj tetiva povezani s liječenjem kinolonskim antibioticima (vidjeti dio Upozorenja i mjere opreza i dio

Moxifloxacin Kabi će Vam uvijek dati liječnik ili zdravstveni djelatnik.

Preporučena doza za odrasle je jedna vrećica jedanput dnevno.

Moxifloxacin Kabi je namijenjen za intravensku primjenu (u venu). Vaš liječnik treba osigurati da se infuzija daje kontinuirano tijekom 60 minuta.

Nije potrebno prilagoĎavati dozu u starijih bolesnika, bolesnika s niskom tjelesnom težinom ili u bolesnika s bubrežnim problemima.

Trajanje liječenja

Vaš liječnik će odlučiti o duljini trajanja liječenja lijekom Moxifloxacin Kabi. U nekim slučajevima Vaš liječnik može započeti liječenje s Moxifloxacin Kabi otopinom za infuziju i onda nastaviti liječenje s odgovarajućim tabletama.

Trajanje liječenja ovisi o vrsti infekcije i odgovoru na liječenje no preporučeno trajanje primjene iznosi:

Važno je da u cijelosti završite ciklus liječenja, čak i ako ste se počeli osjećati bolje nakon nekoliko dana. Ukoliko se liječenje prekine prerano, infekcija neće biti u cijelosti izliječena i može se vratiti ili se Vaše stanje može pogoršati te možete razviti bakterijsku rezistenciju na antibiotik.

Preporučenu dozu i trajanje liječenja ne treba prekoračiti.

Ako primijenite više lijeka Moxifloxacin Kabi nego što ste trebali

Ako ste zabrinuti da ste primili više lijeka Moxifloxacin Kabi nego što Vam je propisano, odmah se obratite Vašem liječniku.

Ako ste zaboravili dozu lijeka Moxifloxacin Kabi

Ako ste zabrinuti da ste možda zaboravili dozu lijeka Moxifloxacin Kabi, odmah se obratite Vašem liječniku.

Ako prestanite primjenjivati Moxifloxacin Kabi

Ako je liječenje ovim lijekom prerano prekinuto, infekcija možda neće biti potpuno izliječena. Posavjetujte se sa svojim liječnikom ukoliko želite prekinuti liječenje lijekom Moxifloxacin Kabi, prije

završetka propisanog trajanja ciklusa liječenja.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave, iako se one neće javiti kod svakoga. Odmah obavijestite Vašeg liječnika, koji će zaustaviti liječenje, ako imate bilo koju od sljedećih najozbiljnijih nuspojava jer one mogu biti opasne po život:

Rijetke nuspojave (pojavljuju se u do 1 na 1000 korisnika)

 Tešku, iznenadnu generaliziranu alergijsku reakciju uključujući vrlo rijetko i šok opasan po život (npr. poteškoće u disanju, pad krvnog tlaka, ubrzani puls), oticanje (uključujući moguće oticanje dušnika opasno po život)

 Depresiju (vrlo rijetko dovodi do samoozljeĎivanja kao što su suicidalne misli ili pokušaj samoubojstva),

 Teški proljev koji sadrži krv i/ili sluz (kolitis povezan s primjenom antibiotika uključujući pseudomembranozni kolitis), koji u vrlo rijetkim okolnostima može dovesti do komplikacija opasnih po život.

 Povišena razina šećera u krvi.

 Ako ste starija osoba s postojećim problemima s bubrezima i primijetite smanjeno mokrenje, oticanje nogu, gležnjeva ili stopala, umor, mučninu, omamljenost, nedostatak zraka ili smetenost (ovo mogu biti znakovi i simptomi zatajenja bubrega).

Vrlo rijetke nuspojave (pojavljuju se u do 1 na 10 000 korisnika)

 Osjećaj osobne razjedinjenosti (ne biti pri sebi), ludilo (može dovesti do samoozljeĎivanja, kao što su suicidalne misli ili pokušaj samoubojstva).

 Po život opasni nepravilni otkucaji srca (Torsade de Pointes) ili prestanak srčanih otkucaja.

 Fulminantna (opasna) upala jetre koja može dovesti po život opasnog zatajenja jetrene funkcije (uključujući smrtni ishod)

 Ozbiljni kožni osipi, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu.

Mogu se javiti kao crvenkaste mrlje nalik meti ili u obliku kružnih mrlja često sa središnjim mjehurićima u području trupa, ljuštenje kože, čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima, a mogu im prethoditi vrućica i simptomi nalik gripi (vrlo rijetke nuspojave, moguće opasne po život).

 Sindrom povezan s poremećajem izlučivanja vode i niskim razinama natrija (sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona)

 Upala krvnih žila (znaci mogu biti crvene točke na koži, obično u donjem dijelu nogu ili posljedice poput boli u zglobovima).

 Puknuće tetive, upala zglobova, ukočenost mišića.  Uočeno je pogoršanje simptoma mijastenije gravis.  Snižena razina šećera u krvi.

 Gubitak svijesti zbog velikog smanjenja razine šećera u krvi (hipoglikemijska koma).

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

 Crveni, ljuskavi, prošireni osip s potkožnim kvržicama i mjehurićima, praćen s vrućicom, koji se javlja na početku liječenja (akutna generalizirana egzantematozna pustuloza)

 prošireni osip, visoka tjelesna temperatura, porast razine jetrenih enzima, odstupanja u nalazima krvne slike (eozinofilija), povećani limfni čvorovi i zahvaćenost drugih organa (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, poznata i kao DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek)

 Mišićna slabost, osjetljivost ili bol, osobito ako se istovremeno osjećate loše, imate visoku temperaturu ili imate tamnu mokraću. To može biti uzrokovano nenormalnom razgradnjom mišića, što može biti opasno po život i dovesti do problema s bubrezima (stanje zvano rabdomioliza).

Tijekom liječenja lijekom Moxifloxacin Kabi zabilježene su sljedeće nuspojave:

Česte nuspojave (pojavljuju se u do 1 na 10 korisnika)

 infekcije uzrokovane otpornim bakterijama ili gljivicama npr. infekcija usne šupljine i rodnice uzrokovana gljivicom kandidom

 glavobolja, omaglica

 promjene srčanog ritma (vidljivo na EKG-u) u bolesnika s niskom razinom kalija u krvi (vidjeti dio Što trebate znati prije nego počnete primati Moxifloxacin Kabi)

 mučnina, povraćanje, bolovi u želucu i trbušnoj šupljini, proljev  porast posebnih jetrenih enzima u krvi poznatih kao transaminaze  bol ili upala na mjestu primjene

Manje česte nuspojave (pojavljuju se u do 1 na 100 korisnika)

 nizak broj crvenih krvnih stanica, nizak broj bijelih krvnih stanica, nizak broj posebnih bijelih krvnih stanica poznatih pod imenom neutrofili, pad ili porast posebnih krvnih stanica potrebnih za zgrušavanje krvi (trombocita), porast posebnih bijelih krvnih stanica (eozinofila), smanjeno zgrušavanje krvi

 alergijske reakcije

 povećanje razine lipida u krvi (masnoće)  tjeskoba, nemir/uznemirenost

 osjećaj trnaca i/ili utrnulosti, promjene osjeta okusa (u vrlo rijetkim slučajevima gubitak osjeta okusa), smetenost i dezorijentiranost, problemi sa spavanjem (najčešće nesanica), nevoljno drhtanje (tremor), osjećaj vrtoglavice (vrtnje ili padanja), izrazita pospanost

 smetnje vida uključujući dvoslike i zamagljen vid

 promjene srčanog ritma (vidljivo na EKG-u), osjećaj lupanja srca (palpitacije), nepravilni i ubrzani srčani otkucaji, teški poremećaji srčanog ritma, angina pectoris (bol u prsima)

 širenje krvnih žila

 otežano disanje uključujući astmatska stanja

 smanjeni apetit i unos hrane, vjetrovi i zatvor (konstipacija), nadražaj želuca (loša probava ili žgaravica), upala želuca, povišena razina posebnih probavnih enzima u krvi (amilaze)

 oštećenje funkcije jetre (uključujući porast posebnih jetrenih enzima u krvi – LDH, porast bilirubina u krvi, porast posebnih jetrenih enzima u krvi gama-glutamiltransferaze i/ili alkalne fosfataze)

 svrbež, osip, koprivnjača, suha koža  bol u zglobovima, bol u mišićima

 dehidracija

 loše osjećanje (pretežno slabost ili umor), tupa dugotrajna bol kao što je bol u leĎima, prsištu, zdjelici i udovima, znojenje

 upala vene

Rijetke nuspojave (pojavljuju se u do 1 na 1000 korisnika)  povišena razina urične (mokraćne) kiseline u krvi

 emocionalna nestabilnost, halucinacije

 oštećenje osjeta na koži, promjene osjeta njuha (uključujući gubitak osjeta njuha), abnormalni snovi, poremećaj ravnoteže i loša koordinacija (zbog omaglice ili vrtoglavice), konvulzije, poremećaj koncentracije, smetnje govora, djelomični ili potpuni gubitak pamćenja, problemi povezani sa živčanim sustavom poput boli, pečenja, trnaca, utrnulosti i/ili slabosti u udovima

 zvonjenje ili šum u ušima, oštećenje sluha uključujući gluhoću (obično reverzibilnu)  nesvjestica

 visok krvni tlak, nizak krvni tlak

 poteškoće pri gutanju, upala usne šupljine

 žutica (žute bjeloočnice ili koža), upala jetre

 bol i oticanje tetiva, grčevi mišića, trzanje mišića, mišićna slabost

 oštećenje funkcije bubrega (uključujući porast vrijednosti posebnih laboratorijskih pretraga funkcije bubrega poput razine ureje i kreatinina), zatajenje bubrega

 oticanje (šaka, stopala, gležnjeva, usana, usta, grla)

 nelagoda ili bol u očima, osobito kod izlaganja svjetlosti (odmah se javite specijalistu za bolesti oka).

Vrlo rijetke nuspojave (pojavljuju se u do 1 na 10 000 korisnika)

 pojačano zgrušavanje krvi, značajno smanjenje posebnih bijelih krvnih stanica (agranulocitoza)  pojačana osjetljivost kože

 prolazni gubitak vida (odmah se javite specijalistu za bolesti oka)  nenormalni ritam srca

 sniženje broja crvenih i bijelih krvnih stanica i trombocita (pancitopenija)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

 povećana osjetljivost kože na sunčevu svjetlost ili UV zračenje (pogledajte takoĎer dio 2. Upozorenja i mjere opreza).

 oštro ograničene, crvene (eritematozne) mrlje s ili bez mjehurića, koje se razvijaju unutar nekoliko sati nakon primjene moksiflokacina i zacjeljuju uz zaostajanje pojačane pigmentacije nakon upale (postupalna hiperpigmentacija); obično se nakon ponovne primjene moksifloksacina pojavljuju na istom mjestu na koži ili sluznici

S primjenom kinolonskih i fluorokinolonskih antibiotika, u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika, povezani su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama) ili trajnih nuspojava, kao što su upale tetiva, puknuće tetive, bol u zglobovima, bol u udovima, otežan hod, abnormalni osjeti kao što su bockanje, trnci, škakljanje, žarenje, utrnulost ili bol (neuropatija), umor, narušeni pamćenje i koncentracija, učinci na mentalno zdravlje (koji mogu uključivati poremećaje spavanja, tjeskobu, napadaje panike, depresiju i suicidalne ideje) te oštećenje sluha, vida, osjeta okusa i mirisa.

U bolesnika koji primaju fluorokinolone prijavljeni su slučajevi proširenja i slabljenja aortne stijenke ili puknuća aortne stijenke (aneurizme i disekcije), koja može puknuti i dovesti do smrtnog ishoda, i propuštanje srčanih zalistaka. Vidjeti i dio 2.

Sljedeći simptomi prijavljeni su češće kod intravenske primjene:

Često (pojavljuju se u do 1 na 10 korisnika)

 porast posebnih jetrenih enzima u krvi (gama-glutamiltransferaze) Manje česte nuspojave (pojavljuju se u do 1 na 100 korisnika)

 nenormalni brz ritam srca  nizak krvni tlak

 oticanje (šaka, stopala, gležnjeva, usana, usta, grla)

 teški proljev koji sadrži krv i/ili sluz (kolitis povezan s primjenom antibiotika), koji u vrlo rijetkim okolnostima može dovesti do komplikacija opasnih po život

 konvulzije  halucinacije

 oštećenje funkcije bubrega (uključujući porast vrijednosti posebnih laboratorijskih pretraga funkcije bubrega poput razine ureje i kreatinina), zatajenje bubrega

Sljedeće nuspojave prijavljene tijekom liječenja drugim kinolonskim antibioticima, možda bi se mogle pojaviti i tijekom liječenja lijekom Moxifloxacin Kabi:

Vrlo rijetko (pojavljuju se u do 1 na 10 000 korisnika)

 porast razine natrija u krvi, porast razine kalcija u krvi

 posebni oblik smanjenja broja crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija)

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Budući da ovaj lijek primjenjuje medicinsko osoblje, ono je odgovorno za propisno čuvanje lijeka prije i tijekom uporabe, kao i za propisno odlaganje.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na vrećici i kutiji. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ne čuvati u hladnjaku ili zamrzivaču.

Ovaj lijek je namijenjen samo za jednokratnu uporabu. Svu neiskorištenu otopinu treba baciti.

Čuvanjem na niskim temperaturama može se pojaviti talog koji će se ponovno otopiti na sobnoj temperaturi.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite bilo kakve vidljive čestice ili ako je otopina zamućena.

Vaš liječnik ili bolničko osoblje čuva Moxifloxacin Kabi i odgovara za kvalitetu proizvoda nakon otvaranja i ako se ne primijeni odmah. Medicinsko osoblje je isto tako odgovorno za ispravno odlaganje lijeka Moxifloxacin Kabi.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Moxifloxacin Kabi sadrži

 Djelatna tvar je moksifloksacin. Svaka 250 ml vrećica sadrži 400 mg moksifloksacina (u obliku klorida). Svaki ml sadrži 1,6 mg moksifloksacina (u obliku klorida).

 Pomoćne tvari su natrijev acetat trihidrat, sulfatna kiselina (za podešavanje pH), bezvodni natrijev sulfat, voda za injekcije (vidjeti dio Moxifloxacin sadrži natrij).

Kako Moxifloxacin Kabi izgleda i sadržaj pakiranja Moxifloxacin Kabi je bistra, žuta otopina za infuziju

Moxifloxacin Kabi je pakiran u kartonsku kutiju koja sadrži poliolefinsku vrećicu (freeflex) od 250 ml, liniju za primjenu (infuzijska linija) i liniju za dodavanje (injekcijska linija) koju čine polipropilensko kućište i aluminijska vrećica. Pakiranje sadrži 1, 10, 20, 25 ili 40 vrećica.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet Fresenius Kabi d.o.o., Radnička cesta 37a, 10 000 Zagreb

ProizvoĎač

HP Halden Pharma AS, Svinesundsveien 80 1788 Halden

Norveška

Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) pod sljedećim nazivima:

Način i mjesto izdavanja

Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u ožujku 2025.

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Moxifloxacin Kabi otopina za infuziju može se davati pomoću T – cjevčice, zajedno s sljedećim otopinama: vodom za injekcije, 0,9 %-tnom otopinom natrijevog klorida, 5 %-tnom i 10 %-tnom otopinom glukoze, Ringerovom otopinom i složenom otopinom natrijevog laktata (Hartmanova otopina, otopina Ringerova laktata).

Moxifloxacin Kabi se ne smije infundirati istodobno s drugim lijekovima.

Sljedeće otopine su inkompatibilne s Moxifloxacin Kabi otopinom za infuziju: - 10 %-tna i 20 %-tna otopina natrijevog klorida

- 4,2 %-tna i 8,4 %-tna otopina natrijevog hidrogenkarbonata