Moksifloksacin Zentiva 400 mg/250 ml otopina za infuziju**

Moksifloksacin Zentiva je indiciran za liječenje:

- pneumonije iz opće populacije (CAP = Community Acquired Pneumonia)

- kompliciranih infekcija koţe i njezinih struktura (cSSI = Complicated Skin and Skin Structure Infections).

Moksifloksacin Zentiva se u gore navedenim indikacijama smije primijeniti samo kad se upotreba drugih antibakterijskih lijekova koji se obično preporučuju za liječenje tih infekcija smatra neprikladnom.

Treba uzeti u obzir sluţbene smjernice za odgovarajuću uporabu antibiotika.

Doziranje

Preporučena doza je 400 mg moksifloksacina primijenjena infuzijom jednom dnevno.

Inicijalno intravensko liječenje moţe biti nastavljeno peroralnom primjenom moksifloksacin 400 mg tableta kada je klinički indicirano.

U kliničkim ispitivanjima većina bolesnika je prebačena na peroralno liječenje unutar 4 dana (CAP) ili 6 dana (cSSSI) liječenja. Preporučeno ukupno trajanje intravenskog i peroralnog liječenja iznosi 7 – 14 dana za CAP i 7 – 21 dan za cSSSI.

Oštećenje funkcije bubrega/jetre 60492649817100

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blago do teško oštećenom funkcijom bubrega ili u bolesnika na kroničnoj dijalizi tj. hemodijalizi i kontinuiranoj ambulantnoj peritonejskoj dijalizi (za više detalja vidjeti dio 5.2).

Nema dovoljno podataka o doziranju kod bolesnika s oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.3).

Druge posebne skupine bolesnika

Dozu lijeka nije potrebno prilagoĎavati u starijih bolesnika i bolesnika male tjelesne teţine.

Pedijatrijska populacija

Moksifloksacin je kontraindiciran u djece i adolescenata u fazi rasta. Djelotvornost i sigurnost moksifloksacina u djece i adolescenata još nije utvrĎena (vidjeti dio 4.3.).

Način primjene

Pri intravenskoj primjeni, neprekidna infuzija tijekom 60 minuta (takoĎer vidjeti dio 4.4).

Ako je medicinski indicirano, otopina za infuziju moţe se davati pomoću T – cjevčice, zajedno s kompatibilnim infuzijskim otopinama (vidjeti dio 6.6).

- Preosjetljivost na djelatnu tvar, druge kinolone ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. - Trudnoća i dojenje (vidjeti dio 4.6).

- Bolesnici mlaĎi od 18 godina.

- Bolesnici koji u anamnezi imaju bolest/poremećaj tetiva, povezan s liječenjem kinolonima.

I u pretkliničkim ispitivanjima i u ispitivanjima u ljudi, primijećene su promjene u elektrofiziologiji srca u obliku produljenog QT intervala po izlaganju moksifloksacinu. Iz sigurnosnih razloga, primjena moksifloksacina je kontraindicirana u bolesnika s:

- uroĎenim ili dokumentirano stečenim produljenjem QT intervala - poremećajem elektrolita, osobito nekorigiranom hipokalemijom - klinički značajnom bradikardijom

- klinički značajnim zatajivanjem srca sa smanjenom istisnom frakcijom lijeve klijetke - pozitivnom anamnezom simptomatskih aritmija.

Moksifloksacin se ne smije koristiti istodobno s drugim lijekovima koji produljuju QT interval (takoĎer vidjeti dio 4.5).

Zbog ograničenih kliničkih podataka, moksifloksacin je kontraindiciran i u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh C) i bolesnika s povećanjem transaminaza za više od 5 puta iznad gornje granice normale.

Primjenu moksifloksacina treba izbjegavati u bolesnika koji su prije imali ozbiljne nuspojave kad su primjenjivali lijekove koji sadrţe kinolon ili fluorokinolon (vidjeti dio 4.8). Liječenje tih bolesnika moksifloksacinom smije se započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti te nakon paţljive procjene omjera koristi i rizika (vidjeti takoĎer dio 4.3).

Prednost liječenja moksifloksacinom osobito kod slabih infekcija treba uskladiti s informacijama sadrţanim u dijelu o upozorenjima i i mjerama opreza pri uporabi.

Produljenje QTc intervala i moguća klinička stanja povezana s produljenjem QTc intervala

2

719328-44958 L m M Pokazalo se da moksifloksacin produljuje QTc interval na elektrokardiogramu u nekih bolesnika. Veličina produljenja QT intervala moţe se povećati s povećanjem koncentracije moksifloksacina u plazmi uslijed brze intravenske infuzije. Zbog toga trajanje infuzije ne smije biti kraće od preporučenih 60 minuta i intravenska doza od 400 mg jednom na dan ne bi se smjela prekoračiti. Za više pojedinosti pogledajte u nastavku te dijelove 4.3 i 4.5.

srčane aritmije (npr. akutna srčana ishemija), jer oni mogu imati povećan rizik od razvoja ventrikularnih aritmija (uključujući torsade de pointes) i srčanog zastoja. TakoĎer vidjeti dijelove 4.3 i 4.5.

Moksifloksacin treba primjenjivati oprezno u bolesnika koji uzimaju lijekove koji mogu smanjiti razinu kalija. TakoĎer vidjeti dijelove 4.3 i 4.5.

Moksifloksacin treba primjenjivati oprezno u bolesnika koji uzimaju lijekove povezane s klinički značajnom bradikardijom. TakoĎer vidjeti dio 4.3.

Bolesnice i stariji bolesnici mogu biti osjetljiviji na učinke lijekova koji produljuju QTc interval kao što je moksifloksacin i stoga je kod njih potreban poseban oprez.

Preosjetljivost/alergijske reakcije

Prijavljene su reakcije preosjetljivost i alergijske reakcije, nakon prve primjene fluorokinolona, uključujući moksifloksacin. Čak i nakon prve primjene lijeka, anafilaktičke reakcije mogu uznapredovati do šoka opasnog po ţivot. U slučajevima kliničkih manifestacija teških reakcija preosjetljivosti, liječenje moksifloksacinom treba prekinuti i započeti adekvatno liječenje (npr. anti-šok terapiju).

Teški poremećaji jetre

Zabiljeţeni su slučajevi fluminantnog hepatitisa koji potencijalno moţe dovesti do po ţivot opasnog zatajenja jetre (uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom) prilikom primjene moksifloksacina (vidjeti dio 4.8). Bolesnike treba savjetovati da se prije nastavka liječenja obrate svom liječniku ako se razviju znakovi i simptomi fulminantne bolesti jetre, poput brzog razvoja astenije povezane sa ţuticom, tamnog urina, sklonosti krvarenju ili hepatičke encefalopatije.

U slučajevima u kojima postoje naznake jetrene disfunkcije treba napraviti testove/pretrage jetrene funkcije.

Teške koţne nuspojave

Teške koţne nuspojave (engl. Severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN: takoĎer poznata i kao Lyellov sindrom), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koje mogu biti po ţivot opasne ili smrtonosne, zabiljeţene su s moksifloksacinom (vidjeti dio 4.8). Pri propisivanju, bolesnika treba savjetovati o znakovima i simptomima teških koţnih reakcija te ih je potrebno paţljivo pratiti. U slučaju pojave znakova i simptoma koji ukazuju na ove reakcije, mora se odmah prekinuti primjenu moksifloksacina te razmotriti zamjensku terapiju. U slučaju da bolesnik uz primjenu moksifloksacina razvije ozbiljnu reakciju, kao što je SJS, TEN ili AGEP, u tog se bolesnika više nikad ne smije ponovno primijeniti moksifloksacin.

Bolesnici s predispozicijom za napadaje

Poznato je da kinoloni mogu potaknuti napadaje. Potreban je oprez prilikom primjene u bolesnika s poremećajima središnjeg ţivčanog sustava ili kod postojanja drugih rizičnih čimbenika koji mogu predisponirati za napadaje ili sniziti prag za napadaje. U slučaju konvulzija, liječenje moksifloksacinom treba prekinuti, te poduzeti odgovarajuće mjere.

Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne nuspojave

Zabiljeţeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite tjelesne sustave, a ponekad i više njih (mišićno-koštani, ţivčani, psihijatrijski i osjetilni) u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone neovisno o njihovoj dobi i prethodno prisutnim čimbenicima rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo koje ozbiljne nuspojave primjenu moksifloksacina treba odmah prekinuti, a bolesnicima savjetovati da se

6049264105197obrate za savjet liječniku koji im je propisao lijek.

Periferna neuropatija

Zabiljeţeni su slučajevi senzorne ili senzorimotoričke polineuropatije koja uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, disesteziju ili slabosti u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone. Bolesnike koji se liječe moksifloksacinom mora se savjetovati da prije nastavka liječenja obavijeste svog liječnika ako se pojave simptomi neuropatije kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost ili slabost kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (vidjeti dio 4.8).

Psihijatrijske reakcije

Psihijatrijske reakcije mogu se pojaviti već nakon prvog uzimanja kinolona, uključujući moksifloksacin. U vrlo rijetkim slučajevima, depresija ili psihotične reakcije dovele su do suicidalnih misli i samo-ozljeĎujućeg ponašanja kao što je pokušaj samoubojstva (vidjeti dio 4.8.). U slučaju kad bolesnik razvije ovakve reakcije, treba prestati s primjenom moksifloksacina i poduzeti odgovarajuće mjere. Potreban je oprez u slučaju primjene moksifloksacina u psihotičnih bolesnika ili u bolesnika s psihijatrijskom bolesti u anamnezi.

Proljev povezan s primjenom antibiotika uključujući kolitis

Tijekom primjene antibiotika širokoga spektra, uključujući moksifloksacin, zabiljeţene su pojave proljeva povezanog s primjenom antibiotika (AAD = Antibiotic Associated Diarrhoea) i kolitisa povezanog s primjenom antibiotika (AAC = Antibiotic Associated Colitis) uključujući pseudomembranozni kolitis i proljev povezan s Clostridioides diffcile koji mogu varirati u teţini od blagih proljeva do po ţivot opasnih kolitisa. Zato je vaţno uzeti u obzir tu dijagnozu u bolesnika kod kojih se pojavi teški proljev za vrijeme ili nakon primjene moksifloksacina. Ako postoji sumnja na AAD ili AAC ili je dijagnoza potvrĎena, liječenje antibioticima uključujući moksifloksacin treba prekinuti i odmah poduzeti odgovarajuće terapijske mjere. Štoviše, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere za suzbijanje infekcije kako bi se smanjio rizik prijenosa. Lijekovi koji sprječavaju peristaltiku kontraindicirani su u bolesnika koji razviju teški proljev.

Bolesnici s mijastenijom gravis

Moksifloksacin treba primjenjivati oprezno u bolesnika s mijastenijom gravis jer moţe dovesti do egzacerbacije simptoma.

Tendinitis i ruptura tetive

Tendinitis i ruptura tetive (osobito Ahilove, ali i drugih), ponekad bilateralni, mogu nastati već i nakon samo 48 sati od početka liječenja kinolonima i fluorokinolonima, a njihov je nastanak zabiljeţen čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja. Rizik od tendinitisa i rupture tetive povećan je u starijih bolesnika, bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, bolesnika s presaĎenim solidnim organima i onih koji se istodobno liječe kortikosteroidima. Stoga se istodobna primjena kortikosteroida mora izbjegavati.

Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolnog oticanja, upale) treba prekinuti liječenje moksifloksacinom i razmotriti drugu mogućnost liječenja. Zahvaćeni(e) ud(ove) treba liječiti na odgovarajući način (npr. imobilizacijom). Ako se pojave znakovi tendinopatije, ne smiju se primjenjivati kortikosteroidi.

Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska

U epidemiološkim ispitivanjima prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, posebice u starijih bolesnika, i od regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorokinolona. Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.8).

Stoga se fluorokinoloni smiju primjenjivati samo nakon paţljive procjene omjera koristi i rizika i nakon razmatranja drugih mogućnosti liječenja u bolesnika s aneurizmatskom bolesti ili s uroĎenom bolesti srčanih zalistaka u obiteljskoj anamnezi, ili u bolesnika kojima je prethodno dijagnosticirana aneurizma i/ili disekcija aorte ili bolest srčanih zalistaka, ili u kojih postoje drugi rizični faktori ili stanja koja predstavljaju predispoziciju

- i za aneurizmu i disekciju aorte i za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom ili EhlersDanlosov sindrom, Turnerov sindrom, Behcetova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno

- za aneurizmu i disekciju aorte (npr. krvoţilni poremećaji kao što su Takayasuov arteritis ili arteritis divovskih stanica ili poznata ateroskleroza ili Sjögrenov sindrom) ili dodatno

- za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. infektivni endokarditis).

Rizik od aneurizme i disekcije aorte i njihove rupture moţe biti povećan i u bolesnika koji se istodobno liječe kortikosteroidima za sistemsku primjenu.

U slučajevima iznenadne boli u abdomenu, prsištu ili leĎima, bolesnike je potrebno savjetovati da se odmah obrate liječniku u hitnoj medicinskoj sluţbi.

Bolesnike je potrebno savjetovati da potraţe hitnu medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, nove pojave palpitacija srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Stariji bolesnici oboljeli od bolesti bubrega moraju moksifloksacin uzimati oprezno, posebno ako u organizam ne mogu kontinuirano unositi primjerene količine tekućine, jer dehidracija moţe povećati rizik od zatajenja bubrega.

Poremećaji vida

Ako se pojave poremećaji vida, ili bilo kakve promjene na očima, bolesnik mora odmah posjetiti oftalmologa (vidjeti dijelove 4.7. i 4.8.).

Disglikemija

Kao i s ostalim fluorokinolonima, poremećaji glukoze u krvi, uključujući i hipoglikemiju i hiperglikemiju, prijavljeni su s moksifloksacinom (vidjeti dio 4.8). U bolesnika liječenih moksifloksacinom, disglikemija se uglavnom javila u starijih bolesnika s dijabetesom koji su istodobno liječeni s oralnim hipoglikemikom (npr. sulfonilureja) ili s inzulinom. Zabiljeţeni su slučajevi hipoglikemijske kome. U bolesnika s dijabetesom, preporučuje se paţljivo praćenje glukoze u krvi.

Prevencija fotosenzitivnih reakcija

UtvrĎeno je da kinoloni u bolesnika uzrokuju fotosenzitivne reakcije. MeĎutim, ispitivanja su pokazala da je kod moksifloksacina rizik od nastanka fotosenzitivnih reakcija manji. Usprkos tomu, bolesnicima treba savjetovati da tijekom liječenja moksifloksacinom izbjegavaju izlaganje UV-zračenju i produljeno izlaganje i/ili izlaganje jakoj sunčevoj svjetlost.

Bolesnici s nedostatkom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Bolesnici kojima nedostaje glukoza-6-fosfat dehidrogenaza, ili kod kojih za taj poremećaj postoji obiteljska sklonost, za vrijeme liječenja kinolonima skloni su hemolitičkim reakcijama. Stoga se kod ovih bolesnika moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom.

Upala periarterijskog tkiva

Moksifloksacin otopina za infuziju koristi se samo za intravensku primjenu. Intraarterijsku primjenu treba izbjegavati, jer su pretklinička ispitivanja pokazala da se po primjeni lijeka javlja upala periarterijskog tkiva.

Bolesnici s posebno kompliciranim infekcijama koţe i njezinih struktura (cSSSI)

Klinička djelotvornost moksifloksacina u liječenju teških infekcija opeklina, fascitisa i infekcija dijabetičkog stopala s osteomijelitisom nije utvrĎena.

Interferencija s biološkim testovima

Liječenje moksifloksacinom moţe interferirati s nalazom uzgoja kulture Mycobacterium spp. supresijom rasta mikobakterija, uzrokujući laţno negativne nalaze uzoraka uzetih u bolesnika koji se trenutno liječe moksifloksacinom.

Bolesnici s MRSA infekcijama

Moksifloksacin se ne preporučuje za liječenje MRSA infekcija. U slučaju suspektne ili potvrĎene MRSA

leĎima, bolesnike je potrebno savjetovati da se odmah obrate liječniku u hitnoj medicinskoj sluţbi.

Pedijatrijska populacija

Zbog nuspojava na hrskavicama u mladunčadi ţivotinja (vidjeti dio 5.3.), primjena moksifloksacina u djece i adolescenata <18 godina je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3.).

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrţi 4,575 mg propilen glikola po bočici (što odgovara manje od 1 mg/kg/dan propilenglikola).

Interakcije s lijekovima

Kod istodobne primjene moksifloksacina i nekih lijekova koji mogu produljiti QTc interval ne moţe se isključiti aditivni učinak na produljenje QT intervala. To moţe dovesti do povećanog rizika od nastanka ventrikularnih aritmija, uključujući torsade de pointes. Zbog toga je istodobna primjena moksifloksacina i bilo kojeg od sljedećih lijekova kontraindicirana (vidjeti takoĎer dio 4.3.):

- antiaritmici klase IA (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid),

- antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid),

- antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid), - triciklički antidepresivi,

- neki antimikrobni lijekovi (sakvinavir, sparfloksacin, eritromicin i.v., pentamidin, antimalarici posebno halofantrin),

- neki antihistaminici (terfenadin, astemizol, mizolastin), - drugi (cisaprid, vinkamin i.v., bepridil, difemanil).

Moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika koji uzimaju lijekove koji mogu smanjiti razinu kalija (npr. diuretike Henleove petlje ili diuretike tiazidnog tipa, laksative i klizme [visoke doze], kortikosteroide, amfotericin B) ili lijekove koji su povezani s klinički značajnom bradikardijom.

Nakon ponovljenog doziranja zdravih dobrovoljca s moksifloksacinom, vršne koncentracije digoksina (Cmax) povisile su se za pribliţno 30 %, a površina ispod krivulje (AUC) nije se promijenila. Kod istodobne primjene s digoksinom oprez nije potreban.

U ispitivanjima u kojima su sudjelovali dobrovoljci dijabetičari koji su istodobno peroralno dobivali moksifloksacin i glibenklamid utvrĎeno je da se vršna koncentracija glibenklamida u krvi snizila za pribliţno 21 %. Kombinacija glibenklamida i moksifloksacina teoretski bi mogla uzrokovati blagu i prolaznu hiperglikemiju. MeĎutim, primijećene promjene u farmakokinetici glibenklamida nisu prouzročile promjene farmakodinamičkih parametara (vrijednosti glukoze u krvi, inzulin). Stoga, izmeĎu moksifloksacina i glibenklamida nisu utvrĎene klinički značajne interakcije.

Promjene vrijednosti INR

Zabiljeţen je veliki broj slučajeva kod kojih se aktivnost peroralnog antikoagulansa povećala s istodobnom primjenom antibaktrijskih lijekova, prije svega fluorokinolona, makrolida, tetraciklina, kotrimoksazola i nekih cefalosporina. Čini se da su infektivna i upalna stanja, dob i opće stanje bolesnika čimbenici rizika. U takvim je okolnostima teško ocijeniti da li su poremećaje INR (internacionalni normalizirani omjer) uzrokovali infekcija ili liječenje. Mjera opreza bila bi češće praćenje INR-a. Ako je potrebno, peroralna doza antikoagulansa trebala bi biti adekvatno prilagoĎena.

Klinička ispitivanja su pokazala da pri istodobnoj primjeni moksifloksacina i ranitidina, probenecida, oralnih kontraceptiva, nadomjestaka kalcija, parenteralno primijenjenog morfija, teofilina, ciklosporina ili itrakonazola, nema interakcija.

6049264104555Ti rezultati potvrĎeni su u ispitivanjima in vitro s humanim enzimima citokroma P-450. S obzirom na takve

rezultate, metaboličke interakcije s enzimima citokroma P-450 malo su vjerojatne.

Interakcije s hranom

Nema klinički značajnih interakcija moksifloksacina s hranom, uključujući mliječne proizvode.

Trudnoća

Sigurnost primjene moksifloksacina tijekom trudnoće u ţena nije ispitana. Ispitivanja na ţivotinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost moksifloksacina (vidjeti dio 5.3.). Potencijalni rizik za čovjeka nije poznat. Zbog eksperimentalnog rizika oštećenja hrskavice mladih ţivotinja uslijed primjene fluorokinolona i reverzibilnog oštećenja zglobova opisanih u djece koja su primala fluorokinolone, moksifloksacin se ne smije uzimati tijekom trudnoće (vidjeti dio 4.3.).

Dojenje

Ne postoje podaci o učinku moksifloksacina u dojilja. Pretklinički podaci upućuju da se male količine moksifloksacina izlučuju u mlijeko. Uslijed nedostatka podataka u ljudi i uslijed eksperimentalnog rizika oštećenja hrskavice mladih ţivotinja zbog primjene fluorokinolona, dojenje je kontraindicirano tijekom liječenja moksifloksacinom (vidjeti dio 4.3.).

Plodnost

Ispitivanja u ţivotinja ne upućuju na smanjenje plodnosti (vidjeti dio 5.3).

Ispitivanja učinka moksifloksacina na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima nisu provedena. No, fluorokinoloni, uključujući moksifloksacin, mogu smanjiti bolesnikovu sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja strojevima uslijed reakcija na središnji ţivčani sustav (npr. omaglica, akutni, prolazni gubitak vida; vidjeti dio 4.8) ili akutni i kratkotrajni gubitak svijesti (sinkopa; vidjeti dio 4.8.). Bolesnicima treba preporučiti da procijene kakva je njihova reakcija na moksifloksacin prije upravljanja vozilima ili rukovanja strojevima.

Nuspojave, zabiljeţene u kliničkim ispitivanjima i izvješćima nakon stavljanja lijeka u promet s 400 mg moksifloksacina primijenjenog intravenski ili peroralno (samo intravenski, u sekvencijalnom reţimu[intravenski/peroralno] i peroralno), razvrstane su po učestalosti i navedene niţe u tekstu.

Osim mučnine i proljeva, sve druge nuspojave javljale su se s učestalošću manjom od 3%.

Unutar pojedine grupe prema učestalosti, nuspojave su navedene po stupnju ozbiljnosti. Učestalost se definira kao:

- često (≥ 1/100 do < 1/10)

- manje često (≥ 1/1000 do < 1/100) - rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000)

- vrlo rijetko (< 1/10 000)

- nepoznato (ne moţe se procijeniti na temelju dostupnih podataka)

723900-5868035Klasa organskog sustava (MedDRA) Često Manje često Rijetko Vrlo rijetko Nepoznato (potencijalno opasne po ţivot, vidjeti dio 4.4) Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva* Artralgija Mialgija Tendinitis (vidjeti dio 4.4) Mišićni grčevi Trzanje mišića Mišićna slabost Ruptura tetive (vidjeti dio 4.4) Artritis Rigidnost mišića Pogoršanje simptoma miastenije gravis (vidjeti dio 4.4) Rabdomioliza Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Dehidracija Poremećaj funkcije bubrega (uključujući porast vrijednosti BUN-a i kreatinina) Zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4) Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene* Reakcije na mjestu primjene injekcije i infuzije Opća slabost (preteţno astenija ili umor) Bolna stanja (uključujući bol u leĎima, prsištu, zdjelici i udovima) Znojenje (Trombo-) flebitis na mjestu infundiranja Edem * Vezano na primjenu kinolona i fluorokinolona zabiljeţeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite klase organskih sustava i osjetila, ponekad i više njih (uključujući reakcije kao što su tendinitis, ruptura tetive, artralgija, bol u udovima, poremećaj hoda, neuropatije povezane s parestezijom, depresija, umor, narušeno pamćenje, poremećaji spavanja i oštećenje sluha, vida, osjeta okusa i mirisa), u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika (vidjeti dio 4.4).

** Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.4).

Sljedeće nuspojave imaju veću frekvenciju pojavljivanja u podskupini intravenski liječenih bolesnika s ili bez naknadne peroralne terapije:

često

- povišena vrijednost gama-glutamil-transferaze

manje često

- ventrikularne tahiaritmije, hipotenzija, edem, kolitis povezan s primjenom antibiotika (uključujući pseudomembranozni kolitis, u vrlo rijetkim slučajevima povezan s po ţivot opasnim komplikacijama, vidjeti dio 4.4), napadaji uključujući grand mal konvulzije (vidjeti dio 4.4), halucinacije, oštećenje bubrega (uključujući porast vrijednosti BUN i kreatinina), zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4).

Vrlo rijetki slučajevi sljedećih nuspojava bili su prijavljeni nakon liječenja s drugim fluorokinolonima, koje

604926490510H A L 371005121886211 bi se takoĎer mogle pojaviti tijekom liječenja moksifloksacinom: povišen intrakranijalni tlak (uključujući M E D

pseudotumor mozga), hipernatriemija, hiperkalcemija, hemolitička anemija, fotosenzitivne reakcije (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojave

2672207319291nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka, vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem

Kod nenamjernoga predoziranja ne preporučuju se nikakve posebne protumjere. U slučaju predoziranja, treba provesti simptomatsko liječenje. Treba napraviti EKG s obzirom na mogućnost produljenja QT intervala. Istodobna primjena aktivnog ugljena i peroralne doze moksifloksacina od 400 mg smanjuje sistemsku raspoloţivost lijeka za više od 80 % odnosno 20%. Dovoljno rana primjena aktivnog ugljena u fazi apsorpcije moţe biti od koristi radi sprečavanja prekomjernog povećanja sistemske izloţenosti moksifloksacinu u slučaju oralnog predoziranja.

Farmakoterapijska grupa: kinolonski antimikrobici, fluorokinoloni, ATK oznaka: J01MA14

Mehanizam djelovanja

Moksifloksacin inhibira bakterijske topoizomeraze tipa II (DNK giraze i topoizomeraze IV) potrebnih za umnaţanje, prepisivanje i popravak bakterijske DNK.

PK/PD

Fluorokinoloni pokazuju ubijanje bakterija ovisno o koncentraciji. Farmakodinamska ispitivanja fluorokinolona na modelima infekcija kod ţivotinja, te ispitivanja u ljudi pokazuju da je primarna odrednica djelotvornosti omjer AUC24/MIK.

Mehanizam rezistencije

Otpornost na fluorokinolone moţe nastati putem mutacije DNA giraze i topoizomeraze IV. Drugi mehanizmi mogu uključivati prekomjerno izraţeno djelovanje efluksnih pumpi, nepropusnost i proteinom posredovanu zaštitu DNA giraze. Treba očekivati kriţnu rezistenciju izmeĎu moksifloksacina i drugih fluorokinolona.

Na aktivnost moksifloksacina neće utjecati mehanizmi rezistencije koji su specifični za antibakterijske lijekove drugih klasa.

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti kliničkih MIK-ova i odreĎivanja prema disku za moksifloksacin prema EUCAST-u (European Society of Clinical Microbiology and Infectious Diseases) (verzija 11, 01.01.2021.)

719328414235971932857656737193286916293719328757466171932889024467193289731451

650747-1805304Organizam Osjetljiv Otporan Enterobacteriaceae ≤0,25 mg/l >0,25 mg/l Granične vrijednosti koje ne ovise o vrsti mikroorganizma* ≤0,25 mg/l >0,25 mg/l *Granične vrijednosti koje ne ovise o vrsti mikrooganizma uglavnom su utvrĎene na temelju famakokinetičkih / farmakodinamičkih podataka i nisu ovisne o raspodjeli MIK-e koja je inače tipična za pojedinu vrstu mikrooganizma. Njima se treba rukovoditi samo u slučajevima kada za odreĎenu vrstu mikrooganizma ne postoji granična vrijednost, a ne u slučajevima kada kriterije interpretacije rezultata tek treba odrediti.

Mikrobiološka osjetljivost

Pojavnost stečene otpornosti odreĎenih vrsta mikroroganizama moţe varirati kako po zemljopisnim područjima, tako i vremenski, posebno pri liječenju teških infekcija. Ukoliko se lokalna prevalencija otpornosti referentnih mikroorganizama pokaţe takvom da korist lijeka, barem za neke vrste infekcija, postaje upitna, po potrebi treba zatraţiti savjet stručnjaka.

650747-3618865Enterobacter cloacae* Escherichia coli*# Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumonia*# Proteus mirabilis* Anaerobni mikroorganizmi Bacteroides fragilis* Mikroorganizmi kojima je otpornost svojstvena Aerobni gram-negativni mikroorganizmi Pseudomonas aeruginosa *Aktivnost je uspješno dokazana u kliničkim ispitivanjima. + Meticilin rezistentni S aureus ima visoku vjerojatnost rezistencije na fluorokinolone. Prijavljena je rezistencija na moksifloksacine > 50% kod meticilin rezistentnog S aureus. # Vrste koje proizvode beta-laktamazu proširenog spectra (ESBL; od engleskog expanded spectrum beta-lactamase) obično su otporne na fluorokinolone.

Apsorpcija i bioraspoloţivost

Nakon jednokratne jednosatne intravenske infuzije 400 mg lijeka, vršna koncentracija u plazmi je pribliţno 4,1 mg/l, zabiljeţena na kraju infuzije, što odgovara prosječnom povećanju od oko 26% u odnosu na ono vidljivo nakon peroralne primjene (3,1 mg/l ). AUC vrijednost od pribliţno 39 mg·h/l nakon i.v. primjene je samo neznatno veća od one primijećene nakon peroralne primjene (35 mg·h/l), što je u skladu s apsolutnom bioraspoloţivosti od pribliţno 91%.

Kod intravenske primjene moksifloksacina dozu lijeka ne treba prilagoĎavati s obzirom na dob i spol.

Farmakokinetika je linearna u rasponu od 50 do 1200 mg nakon jednokratne peroralne primjene, do 600 mg nakon jednokratne intravenske doze i do 600 mg nakon jednokratnog dnevnog doziranja više od 10 dana. Distribucija

Moksifloksacin se brzo distribuira po ekstravaskularnom prostoru. Ravnoteţno stanje volumena distribucije (Vss) je pribliţno 2 l/kg. Pokusi in vivo i ex vivo pokazuju pribliţno 40 – 42 % vezanje na proteine plazme, neovisno o koncentraciji lijeka. Moksifloksacin se uglavnom veţe za serumske albumine.

Maksimalne koncentracije od 5,4 mg/kg i 20,7 mg/l (geometrijska sredina) postignute su u bronhijalnoj sluznici i epitelnoj površinskoj tekućini, odnosno 2,2 h nakon peroralne doze. Odgovarajuća vršna koncentracija u alveolarnim makrofagima iznosi 56,7 mg/kg. U tekućini mjehurića na koţi zabiljeţene su koncentracije od 1,75 mg/l 10 sati nakon intravenske primjene. Vremenski profil koncentracije nevezanog lijeka bio je sličan u intersticiskoj tekućini i plazmi, s vršnom koncentracijom nevezanog lijeka od 1,0 mg/l (geometrijska sredina), koja je postignuta otprilike 1,8 h nakon intravenske primjene.

Biotransformacija

Moksifloksacin podlijeţe biotransformaciji u fazi II., a izlučuje se purem bubrega (pribliţno 40%) i putem ţuči/fecesa (pribliţno 60%) i to kao nepromijenjeni lijek, kao i u obliku sumpornoga spoja (M1) i glukuronida (M2). M1 i M2 jedini su vaţni metaboliti u ljudi, a oba su mikrobiološki neaktivna.

U kliničkim ispitivanjima faze I. i u ispitivanjima in vitro nisu primijećene metaboličke farmakokinetičke interakcije s drugim lijekovima koji se biotransformiraju u fazi I. pomoću enzima citokroma P-450. Rezultati ne upućuju na oksidacijsko metaboliziranje lijeka.

Eliminacija

Prosječno terminalno poluvrijeme eliminacije moksifloksacina iz plazme iznosi pribliţno 12 sati. Nakon primjene doze od 400 mg, prosječni prividni ukupni klirens iz tijela iznosi 179 do 246 ml/min. Nakon intravenske infuzije 400 mg lijeka, pribliţno 22% izlučuje se putem urina nepromijenjeno i pribliţno 26% putem fecesa. Nakon intravenske primjene lijeka izlučivanje (nepromijenjenog lijeka i metabolita) iznosi otprilike 98% ukupne doze. Bubreţni klirens je pribliţno 24 – 53 ml/min, što upućuje na djelomičnu tubularnu reasporpciju lijeka u bubrezima. Istovremena primjena moksiflosacina s ranitidinom ili probenecidom nije promijenila bubreţni klirens matičnog lijeka.

Oštećena funkcija bubrega

Farmakokinetika moksifloksacina u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (i s klirensom kreatinina > 20 ml/min/1,73 m2) znatno se ne razlikuje. Sa slabljenjem funkcije bubrega koncentracije metabolita M2 (glukoronid) povisuju se do 2,5 puta (s klirensom kreatinina < 30 ml/min/1,73 m2).

Oštećena funkcija jetre

Na temelju do sada provedenih farmakokinetičkih ispitivanja u bolesnika s zatajenjem jetre (Child-Pugh A, B) ne moţe se dokazati postoje li ikakve razlike u usporedbi sa zdravim dobrovoljcima. Oštećena funkcija jetre povezivala se s izloţenošću višim koncentracijama M1 u plazmi, a izloţenost nepromijenjenom lijeku bila je podjednaka izloţenosti u zdravih dobrovoljaca. Iskustva o kliničkoj primjeni moksifloksacina kod bolesnika s oslabljenom funkcijom jetre nisu dostatna.

U uobičajenim ispitivanjima ponovljenih doza, moksifloksacin je pokazao hematološku i hepatičku toksičnost u glodavaca i ne-glodavaca. Toksični učinci na CNS zabiljeţeni su u majmuna. Ovi učinci dogaĎali su se nakon primjene visokih doza moksifloksacina ili nakon produljenog liječenja.

U pasa, visoke peroralne doze (≥ 60 mg/kg) koje dovode do plazmatskih koncentracija ≥ 20 mg/l uzrokovale su promjene u elektroretinogramu i u izoliranim slučajevima atrofiju retine.

Nakon intravenske primjene nalazi koji ukazuju na sistemsku toksičnost bili su najizraţeniji kad se moksifloksacin primjenio u obliku bolus injekcija (45 mg/kg), ali nisu uočeni kada se moksifloksacin (40 mg/kg) dao u obliku polagane infuzije kroz 50 minuta.

Nakon intraarterijske injekcije, uočene su upalne promjene koje su zahvatile periarterijsko meko tkivo što ukazuje na to da intraarterijsku primjenu moksifloksacina treba izbjegavati.

Moksifloksacin je bio genotoksičan u in vitro ispitivanjima na bakterijama ili stanicama sisavaca. U in vivo ispitivanjima, nisu pronaĎeni dokazi o genotoksičnosti unatoč činjenici da su bile primjenjivane vrlo visoke doze moksifloksacina. Moksifloksacin je bio ne-kancerogen u inicijacijsko-promocijskom ispitivanju kod štakora.

In vitro, moksifloksacin je pokazao srčana elektrofiziološka svojstva koja mogu uzrokovati produljenje QT intervala, iako u visokim koncentracijama.

Nakon intravenske primjene moksifloksacina u pasa (infuzija 30 mg/kg kroz 15, 30 ili 60 minuta) stupanj QT produljenja bio je jasno ovisan o brzini infuzije, odnosno što je infuzija kraća to je produljenje QT intervala izraţenije. Produljenje QT intervala nije zabiljeţeno pri infuziji doze od 30 mg/kg kroz 60 minuta.

Ispitivanja reprodukcije provedena na štakorima, zečevima i majmunima ukazuju da dolazi do prolaza moksifloksacina kroz placentu. Ispitivanja na štakorima (p.o. i i.v.) i majmunima (p.o.) nisu pokazala dokaze

6049264105072o teratogenosti ili umanjenju plodnosti nakon primjene moksifloksacina. Neznatno povećanje incidencije

malformacija kralješaka i rebara zabiljeţeno je u fetusa kunića, ali samo kod doza (20 mg/kg i.v.) koje su povezane s teškom toksičnosti kod majke. Kod terapijskih plazma koncentracija za ljude došlo je do povećanja incidencije pobačaja u majmuna i zečeva.

Za kinolone, uključujući moksifloksacin, se zna da uzrokuju lezije hrskavice velikih pomičnih zglobova u ţivotinjskih mladunaca.

propilenglikol voda za injekcije

Sljedeće otopine su inkompatibilne s infuzijskom otopinom moksifloksacina: - 4,2 % i 8,4 %-tna otopina natrijevog hidrogenkarbonata.

Ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim s onima koji su navedeni u dijelu 6.6.

Staklena bočica: 3 godine.

Ovaj lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.

Prozirna staklena bočica (staklo tipa II) od 250 ml, s bromobutilnim gumenim čepom i aluminijskom „flip” kapicom.

Bočice su pakirane u kartonske kutije.

Moksifloksacin Zentiva dostupan je u pakiranjima od 1, 5 ili 12 bočica.

Na trţištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Ovaj lijek je namijenjen samo za jednokratnu uporabu. Svaku neiskorištenu otopinu treba uništiti.

UtvrĎeno je da su sljedeće infuzije kompatibilne s moksifloksacin 400 mg otopinom za infuziju: - voda za injekcije

- 0,9 %, 10%, 20%-tna otopina natrijevog klorida - 1 molarna otopina natrijevog klorida

- 5 %, 10 % i 40 %-tna otopina glukoze - Ringerova otopina

- sloţena otopina natrijevog laktata (Hartmannova otopina, otopina Ringerova laktata).

Moksifloksacin otopina za infuziju ne smije se infundirati istodobno s drugim lijekovima.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite strane čestice ili ako otopina je otopina zamućena.

6049264105047

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

Moksifloksacin Zentiva sadrži djelatnu tvar moksifloksacin koja pripada skupini antibiotika koji se zovu fluorokinoloni. Moksifloksacin Zentiva djeluje tako da ubija bakterije koje uzrokuju infekcije ako su uzrokovane bakterijama osjetljivima na moksifloksacin.

Moksifloksacin Zentiva se koristi u odraslih za liječenje sljedećih bakterijskih infekcija: - infekcija pluća (upale pluća) stečena izvan bolnice

- infekcije kože i mekog tkiva.

.

Ako dobijete više lijeka Moksifloksacin Zentiva nego što ste trebali

Ako ste zabrinuti da ste možda primili više lijeka Moksifloksacin Zentiva nego što Vam je propisano, odmah se obratite Vašem liječniku.

Ako ste propustili dozu lijeka Moksifloksacin Zentiva

Ako ste zabrinuti da ste možda propustili dozu lijeka Moksifloksacin Zentiva, odmah se obratite Vašem liječniku.

Ako prestanete uzimati Moksifloksacin Zentiva

Ako je liječenje ovim lijekom prerano prekinuto, infekcija možda neće biti potpuno izliječena. Posavjetujte se sa svojim liječnikom ukoliko želite prekinuti liječenje Moksifloksacin Zentiva otopinom za infuziju ili moksifloksacin tabletama, prije završetka propisanog trajanja ciklusa liječenja.

U slučaju bilo kakvih dodatnih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Moksifloksacin Zentiva će Vam uvijek dati liječnik ili zdravstveni djelatnik.

Preporučena doza za odrasle je jedna bočica jedanput dnevno.

Moksifloksacin Zentiva je za primjenu u venu. Vaš liječnik treba osigurati da se infuzija daje neprekinutim protokom tijekom 60 minuta.

Nije potrebno prilagoĎavati dozu u starijih bolesnika, u bolesnika s niskom tjelesnom težinom ili u bolesnika s poremećajem u radu bubrega.

Vaš liječnik će odlučiti o duljini trajanja liječenja lijekom Moksifloksacin Zentiva. U nekim slučajevima Vaš liječnik može započeti liječenje Moksifloksacin Zentiva otopinom za infuziju i onda nastaviti liječenje s moksifloksacin tabletama.

Trajanje liječenja ovisi o vrsti infekcije i o tome koliko dobro reagirate na liječenje, ali preporučena trajanja liječenja su za:

Upalu pluća (pneumoniju) koju ste dobili izvan bolnice - 7-14 dana

Većina bolesnika s upalom pluća prebačena je na peroralnu terapiju moksifloksacin tabletama unutar 4 dana.

Infekcije kože i mekog tkiva - 7-21 dan

U bolesnika s kompliciranim infekcijama kože i njezinih struktura, prosječno trajanje intravenskog liječenja iznosilo je otprilike 6 dana, a prosječno ukupno trajanje liječenja (s primjenom tableta nakon infuzija) 13 dana.

Važno je da liječenje u cijelosti završite čak i ako se nakon nekoliko dana osjećate bolje. Ukoliko prerano prestanete primjenjivati ovaj lijek, infekcija možda neće biti u cijelosti izliječena, infekcija se može vratiti ili se Vaše stanje može pogoršati, te takoĎer možete razviti bakterijsku otpornost na antibiotik.

Preporučenu dozu i trajanje liječenja ne treba prekoračiti (vidjeti dio

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Najozbiljnije nuspojave opažene tijekom liječenja lijekom Moksifloksacin Zentiva navedene su u nastavku: Ako primijetite

 poremećen ubrzan ritam srca (rijetka nuspojava)

 da se odjednom počnete osjećati loše ili opazite žutu boju bjeloočnica, tamni urin, svrbež kože,

sklonost krvarenju ili poremećaj misli ili nesanicu (ovo mogu biti znakovi i simptomi brzo A L M E D

napredujuće upale jetre koja potencijalno može dovesti do po život opasnog zatajenja jetre (vrlo rijetka nuspojava, opaženi su smrtni slučajevi))

 ozbiljni kožni osipi, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu. Mogu se javiti kao crvenkaste mrlje nalik meti ili u obliku kružnih mrlja često sa središnjim mjehurićima u području trupa, ljuštenje kože, čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima, a mogu im prethoditi vrućica i simptomi nalik gripi (vrlo rijetke nuspojave, moguće opasne po život)

 crveni, ljuskavi, prošireni osip s potkožnim kvržicama i mjehurićima, praćen s vrućicom, koji se javlja na početku liječenja (akutna generalizirana egzantematozna pustuloza)(učestalost ove nuspojave je „nepoznata“)

 sindrom povezan s poremećajem izlučivanja vode i niskim razinama natrija (sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona)(vrlo rijetka nuspojava)

 gubitak svijesti zbog velikog smanjenja razine šećera u krvi (hipoglikemijska koma)(vrlo rijetka nuspojava

 upalu krvnih žila (znaci mogu biti crvene točke na koži, obično u donjem dijelu nogu ili posljedice poput boli u zglobovima) (vrlo rijetka nuspojava)

 tešku, iznenadnu opću alergijsku reakciju, uključujući vrlo rijetko po život opasan šok (npr. otežano disanje, pad krvnog tlaka, ubrzani puls) (rijetka nuspojava)

 oticanje, uključujući oticanje dišnih putova (rijetka nuspojava, potencijalno opasna po život)  konvulzije (rijetka nuspojava)

 probleme povezane sa živčanim sustavom, kao što je bol, pečenje, trnci, utrnulost i/ili slabost u udovima (rijetka nuspojava)

 depresiju (koja u vrlo rijetkim slučajevima može dovesti do samoozljeĎivanja, kao što su ideje/ misli o samoubojstvu ili pokušaji samoubojstva (rijetka nuspojava)

 gubitak razuma (koji potencijalno može dovesti do samoozljeĎivanja, kao što su ideje/ misli o samoubojstvu ili pokušaji samoubojstva (vrlo rijetke nuspojava)

 teški proljev koji sadrži krv i/ili sluz (kolitis povezan s primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis), koji se u vrlo rijetkim slučajevima može razviti u po život opasne komplikacije (rijetke nuspojave)

 mišićna slabost, osjetljivost ili bol, osobito ako se istovremeno osjećate loše, imate visoku temperaturu ili imate tamnu mokraću. To može biti uzrokovano nenormalnom razgradnjom mišića, što može biti opasno po život i dovesti do problema s bubrezima (stanje zvano rabdomioliza)(učestalost ove nuspojave je „nepoznata“)

bol i oticanje tetiva (tendinitis) (rijetka nuspojava) ili puknuće tetive (vrlo rijetka nuspojava) prekinite s uzimanjem lijeka Moksifloksacin Zentiva i odmah se javite svom liječniku, jer ćete možda trebati hitni medicinski savjet.

Nadalje, ako primijetite:

 prolazni gubitak vida (vrlo rijetka nuspojava)

 nelagodu ili bol u očima, osobito kod izlaganja svjetlosti (vrlo rijetka do rijetka nuspojava) odmah se javite specijalistu za bolesti oka.

Ako Vam se javi po život opasan poremećaj srčanog ritma (Torsade de Pointes) ili zastoj srčanog ritma za vrijeme dok uzimate lijek Moksifloksacin Zentiva (vrlo rijetka nuspojava), odmah recite svom liječniku da ste uzeli Moksifloksacin Zentiva i nemojte nastaviti s uzimanjem lijeka Moksifloksacin Zentiva.

Opaženo je pogoršanje simptoma mijastenije gravis u vrlo rijetkim slučajevima. U tom slučaju, odmah se javite svom liječniku.

Ako bolujete od šećerne bolesti i primijetite da Vam se razina šećera u krvi povisila ili snizila (rijetka ili vrlo rijetka nuspojava), odmah se javite svom liječniku.

Ako ste starija osoba s postojećim problemima s bubrezima i primijetite smanjeno mokrenje, oticanje nogu, gležnjeva ili stopala, umor, mučninu, omamljenost, nedostatak zraka ili smetenost (ovo mogu biti znakovi i simptomi zatajenja bubrega, rijetke nuspojave), odmah se javite svom liječniku.

Druge nuspojave koje su primijećene za vrijeme liječenja lijekom Moksifloksacin Zentiva navedene u nastavku prema učestalosti:

Često (mogu se javiti u do 1 na 10 bolesnika)  mučnina

 proljev

 omaglica

 bol u trbuhu i abdomenu  povraćanje

 glavobolja

 povećanje posebnih jetrenih enzima u krvi (transaminaze)

 infekcije uzrokovane otpornim bakterijama ili gljivicama, npr. infekcija usta ili rodnice uzrokovana kandidom

 bol ili upala na mjestu primjene

 promjene u srčanom ritmu (EKG) u bolesnika s niskom razinom kalija u krvi

Manje često (mogu se javiti u do 1 na 100 bolesnika)  osip

 nadražen želudac (loša probava/žgaravica)

 promjene okusa (u vrlo rijetkim slučajevima gubitak okusa)  problemi sa spavanjem (uglavnom nesanica)

 povećanje posebnih jetrenih enzima u krvi (gama-glutamil transferaze i/ili alkalne fosfataze)  sniženi broj posebnih bijelih krvnih stanica (leukociti, neutrofili)

 zatvor  svrbež

 osjećaj omaglice (vrtoglavica ili rušenje)  pospanost

 vjetrovi

 promjena srčanog ritma (EKG)

 poremećaj funkcije jetre (uključujući povećanje posebnog jetrenog enzima u krvi (LDH))  smanjeni apetit i unos hrane

 sniženi broj bijelih krvnih stanica

 bolovi kao što je bol u leĎima, prsima, zdjelici i udovima

 povišena razina posebnih krvnih stanica koji su potrebni za zgrušavanje  znojenje

 povišena razina bijelih krvnih stanica (eozinofila)  tjeskoba

 loše osjećanje (uglavnom slabost ili umor)  drhtavica

 bol u zglobovima  palpitacije

 nepravilan i brzi ritam srca

 poteškoće s disanjem, uključujući astmatska stanja

 povišenje razine posebnog probavnog enzima u krvi (amilaza)  nemir / uznemirenost

 osjećaj trnaca i/ili utrnulost  koprivnjača na koži

 proširenje krvnih žila

 smetenost i dezorijentacija

 smanjenje broja posebnih krvnih stanica potrebnih za zgrušavanje  poremećaji vida uključujući dvoslike i zamagljen vid

 smanjeno zgrušavanje krvi

 povećanje lipida (masti) u krvi

 smanjen broj crvenih krvnih stanica  bol u mišićima

 alergijska reakcija

 povećanje bilirubina u krvi  upala vene

 upala želuca

 teški poremećaji srčanog ritma  suha koža

 angina pektoris

Rijetko (mogu se javiti u do 1 na 1000 bolesnika)  trzaji u mišićima

 grčevi u mišićima  halucinacije

 visoki krvni tlak

 oticanje (ruku, stopala, gležnjeva, usnica, usta, grla)  niski krvni tlak

 poremećaj funkcije bubrega (uključujući povećanje u posebnim laboratorijskim pretragama bubrega, kao što su urea i kreatinin)

 upala jetre  upala usta

 zvonjava/buka u ušima  poremećaj osjeta u koži  poremećeni snovi

 poremećaj koncentracije  otežano gutanje

 promjene osjeta mirisa (uključujući gubitak osjeta mirisa)  poremećaj ravnoteže i slaba koordinacija (zbog omaglice)  djelomičan ili potpun gubitak pamćenja

 poremećaji sluha uključujući gluhoću (najčešće prolazna)  povećana uratna kiselina u krvi

 emocionalna nestabilnost  poremećaj govora

 nesvjestica

 slabost u mišićima

Vrlo rijetko (mogu se javiti u do 1 na 10 000 bolesnika)  upala zglobova

 poremećaj srčanog ritma  pojačana osjetljivost kože

 osjećaj otuĎenja od sebe samoga (osjećaj kao da to niste Vi)  pojačano zgrušavanje krvi

 rigidnost mišića

 značajno smanjenje broja posebnih bijelih krvnih stanica (agranulocitoza)  sniženje broja crvenih i bijelih krvnih stanica i trombocita (pancitopenija)

S primjenom kinolonskih i fluorokinolonskih antibiotika, u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika, povezani su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama) ili trajnih nuspojava, kao što su upale tetiva, puknuće tetive, bol u zglobovima, bol u udovima, otežan hod, abnormalni osjeti kao što su bockanje, trnci, škakljanje, žarenje, utrnulost ili bol (neuropatija), depresija, umor, poremećaji spavanja, narušeno pamćenje te oštećenje sluha, vida, osjeta okusa i mirisa.

U bolesnika koji primaju fluorokinolone prijavljeni su slučajevi proširenja i slabljenja aortne stijenke ili puknuća aortne stijenke (aneurizme i disekcije), koja može puknuti i dovesti do smrtnog ishoda, i propuštanje srčanih zalistaka. Vidjeti i dio 2.

Sljedeći simptomi su češće zabilježeni u intravenozno liječenih bolesnika:

Često (mogu se javiti u do 1 na 10 bolesnika)

 povećanje posebnih jetrenih enzima u krvi (gama-glutamil transferaze)

Manje često (mogu se javiti u do 1 na 100 bolesnika)

 teški proljev koji sadrži krv i/ili sluz (kolitis povezan s primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis), koji se u vrlo rijetkim slučajevima može razviti u po život opasne komplikacije

 poremećen ubrzan ritam srca  halucinacije

 niski krvni tlak

 oštećenje funkcije bubrega (uključujući povećanje u posebnim laboratorijskim pretragama bubrega, kao što su urea i kreatinin)

 zatajenje bubrega

 oticanje (ruku, stopala, gležnjeva, usnica, usta, grla)  konvulzije

Dodatno, prijavljeni su vrlo rijetki slučajevi nuspojava tijekom liječenja drugim kinolonskim antibioticima, koje bi se takoĎer mogle pojaviti tijekom liječenja moksifloksacinom: povišen tlak u lubanji (simptomi uključuju glavobolju, smetnje vida uključujući zamagljen vid, “slijepe” pjege, dvoslike, gubitak vida), porast koncentracije natrija u krvi, porast koncentracije kalcija u krvi, posebni oblik smanjenja broja crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija), povećana osjetljivost kože na sunčano svjetlo ili UV zračenje.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i naljepnici bočice iza „EXP”. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.

Primijenite neposredno nakon prvog otvaranja i/ili razrjeĎenja.

Ovaj lijek je namijenjen samo za jednokratnu uporabu. Svaku neiskorištenu otopinu treba baciti.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite strane čestice ili ako je otopina zamućena.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Moksifloksacin Zentiva sadrži

- Djelatna tvar je moksifloksacin.

Jedna bočica s 250 ml otopine za infuziju sadrži 400 mg moksifloksacina (u obliku moksifloksacinklorida).

1 ml otopine sadrži 1,6 mg moksifloksacina (u obliku moksifloksacinklorida). - Drugi sastojci su propilenglikol i voda za injekcije.

Kako Moksifloksacin izgleda i sadržaj pakiranja

Moksifloksacin Zentiva je bistra zeleno-žuta otopina, bez čestica koja ima pH 4,1-4,6 i osmolalnost 247-273 mOsmol/kg.

Moksifloksacin Zentiva je pakiran u kartonsku kutiju koja sadrži staklenu bočicu od 250 ml, zatvorenu s bromobutilnim gumenim čepom i aluminijskom „flip” kapicom.

Dostupna su pakiranja od 1, 5 ili 12 bočica.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač

Nositelj odobrenja Zentiva, k.s.

U Kabelovny 130 102 37 Prag 10 Češka

Proizvođač Pharmathen SA Dervenakion 6, Pallini Attiki 15351 Grčka

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Zentiva d.o.o.

Av. V. Holjevca 40 10000 Zagreb Hrvatska

+385 1 6641 830

[email protected]

Ovaj lijek je odobren u državama članicama EEA pod sljedećim imenima: Portugal (PT) Moxiquin

Hrvatska (HR) Moksifloksacin Zantiva 400 mg/ 250 ml otopina za infuziju

MaĎarska (HU) Rumunjska (RO)

Moxiquin 400 mg/ 250 ml oldatos infúzió Mofinacin 400 mg/ 250 ml solutie perfuzabila

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji put revidirana u kolovozu 2023.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima:

Moksifloksacin Zentiva 400 mg/ 250 ml otopina za infuziju

Moksifloksacin Zentiva može se primijeniti pomoću T-cjevčice zajedno sa sljedećim otopinama: - voda za injekcije

- 0,9 %, 10%, 20%-tna otopina natrijevog klorida - 1 molarna otopina natrijevog klorida

- 5 %, 10 % i 40 %-tna otopina glukoze - Ringerova otopina

- složena otopina natrijevog laktata (Hartmannova otopina, otopina Ringerova laktata).

Moksifloksacin Zentiva otopina za infuziju ne smije se infundirati istodobno s drugim lijekovima.

Sljedeće otopine su inkompatibilne s infuzijskom otopinom Moksifloksacin Zentiva: - 4,2 % i 8,4 %-tna otopina natrijevog hidrogenkarbonata

Za dodatne informacije o Moksifloksacinu Zentiva 400 mg/ 250 ml otopini za infuziju pogledajte sažetak opisa svojstava lijeka.