Moksifloksacin PharmaS 400 mg/250 ml otopina za infuziju

Moksifloksacin PharmaS je indiciran za liječenje:

 pneumonije iz opće populacije (CAP = Community Acquired Pneumonia)

 kompliciranih infekcija kože i kožnih struktura (cSSSI = Complicated Skin and Skin Structure Infections)

Moksifloksacin se smije primijeniti samo kad se upotreba drugih antibakterijskih lijekova koji se obično preporučuju za liječenje tih infekcija smatra neprikladnom.

Treba uzeti u obzir službene smjernice za odgovarajuću primjenu antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Preporučena doza od 400 mg moksifloksacina primjenjuje se infuzijom se jedanput na dan.

Kada je to klinički indicirano, inicijalno intravensko liječenje može biti nastavljeno peroralnom primjenom moksifloksacin 400 mg tableta.

U kliničkim ispitivanjima većina bolesnika prešla je na peroralnu terapiju unutar 4 dana (CAP) ili 6 dana (cSSSI) liječenja. Preporučeno ukupno trajanje intravenskog i peroralnog liječenja je 7 – 14 dana za CAP i 7 – 21 dan za cSSSI.

Poremećaji funkcije bubrega/jetre

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blago do teško poremećenom funkcijom bubrega ili u bolesnika na kroničnoj dijalizi, tj. hemodijalizi i kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (za više detalja vidjeti dio 5.2).

1

60492649815830

Podaci glede doziranja lijeka, prikupljeni u bolesnika s poremećenom funkcijom jetre, nisu dostatni (vidjeti dio 4.3).

Druge posebne skupine bolesnika

Nije potrebna prilagodba doze u starijih bolesnika i bolesnika niske tjelesne težine.

Pedijatrijska populacija

U djece i adolescenata u fazi rasta i razvoja, kontraindicirana je primjena moksifloksacina. Djelotvornost i sigurnost primjene moksifloksacina u djece i adolescenata nisu utvrĎene (vidjeti dio 4.3).

Način primjene

Za intravensku primjenu, neprekidna infuzija mora trajati 60 minuta (vidjeti takoĎer dio 4.4).

Ako je indicirano, otopina za infuziju može se davati pomoću T-cjevčice, zajedno s drugim kompatibilnim otopinama za infuziju (vidjeti dio 6.6).

– preosjetljivost na moksifloksacin, druge kinolone ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1

– trudnoća i dojenje (vidjeti dio 4.6) – bolesnici mlaĎi od 18 godina

– bolesnici koji u anamnezi imaju bolest/poremećaj tetiva povezan s liječenjem kinolonima

I u pretkliničkim ispitivanjima, i u ispitivanjima provedenim na ljudima, primijećene su promjene elektrofiziologije srca, u obliku produljenja QT intervala. Iz sigurnosnih razloga, primjena moksifloksacina je stoga kontraindicirana u bolesnika s:

– uroĎenim ili dijagnosticiranim stečenim produljenjem QT intervala – poremećajima elektrolita, osobito nekorigiranom hipokalijemijom – klinički značajnom bradikardijom

– klinički značajnim zatajenjem srca i smanjenom istisnom (ejekcijskom) frakcijom lijeve klijetke

– simptomatskim aritmijama u povijesti bolesti

Moksifloksacin se ne smije upotrebljavati istodobno s drugim lijekovima koji produljuju QT interval (vidjeti takoĎer dio 4.5).

Zbog ograničenih kliničkih podataka, moksifloksacin je kontraindiciran i u bolesnika s poremećenom jetrenom funkcijom (Child Pugh C), te u bolesnika čije vrijednosti transaminaza premašuju gornju granicu normale više od 5 puta.

Korist liječenja s moksifloksacinom potrebno je procijeniti u odnosu na informacije sadržane u dijelu s upozorenjima i mjerama opreza, posebno u slučaju infekcija niskog stupnja težine.

Primjena moksifloksacina mora se izbjegavati u bolesnika koji su prije imali ozbiljne nuspojave kad su primjenjivali lijekove koji sadrže kinolon ili fluorokinolon (vidjeti dio 4.8). Liječenje tih bolesnika moksifloksacinom smije se započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti te nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika (vidjeti takoĎer dio 4.3).

2

60492649815830

Produljenje QTc intervala i moguća povezana klinička stanja

8305804091U nekih bolesnika moksifloksacin produljuje QTc interval na elektrokardiogramu. Veličina produljenja QT intervala može se povećati povećanjem koncentracije moksifloksacina u plazmi uslijed brze intravenske infuzije. Zbog toga trajanje infuzije ne smije biti kraće od preporučenih 60 minuta i intravenska doza od 400 mg moksifloksacina na dan ne smije se prekoračiti. Za detaljnije informacije vidjeti tekst u nastavku i dijelove 4.3. i 4.5.

Liječenje moksifloksacinom se mora prekinuti ako se tijekom liječenja jave znakovi ili simptomi koji mogu biti povezani sa srčanom aritmijom s ili bez patološkog nalaza u EKG-u.

Moksifloksacin se mora primjenjivati oprezno u bolesnika s bilo kojim stanjem koje može predisponirati srčane aritmije (npr. akutna srčana ishemija) zato što takvi bolesnici mogu imati povećan rizik od razvoja ventrikularnih aritmija (uključujući torsade de pointes) i srčanog zastoja. Vidjeti takoĎer dijelove 4.3. i 4.5.

Moksifloksacin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji uzimaju lijekove koji mogu smanjiti razinu kalija u organizmu. Vidjeti takoĎer dijelove 4.3. i 4.5.

Moksifloksacin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji uzimaju lijekove povezane s klinički značajnom bradikardijom. Vidjeti takoĎer dio 4.3.

Bolesnice i stariji bolesnici mogu biti osjetljiviji na učinke lijekova koji produljuju QT interval kao što je moksifloksacin i zbog toga je kod njih potreban poseban oprez.

Preosjetljivost/alergijske reakcije

Zabilježene su reakcije preosjetljivosti te alergijske reakcije nakon prve primjene fluorokinolona, uključujući moksifloksacin. Čak i nakon prve primjene lijeka, anafilaktičke reakcije mogu uznapredovati do šoka opasnog po život. U slučajevima kliničkih manifestacija teških reakcija preosjetljivosti liječenje moksifloksacinom se mora obustaviti, te započeti odgovarajuće liječenje (primjerice anti-šok terapiju).

Teški poremećaji jetre

Zabilježeni su slučajevi fulminantnog hepatitisa koji može dovesti do zatajenja jetre (uključujući smrtne slučajeve) tijekom primjene moksifloksacina (vidjeti dio 4.8.). Bolesnike se mora savjetovati da se prije nastavka liječenja jave svom liječniku ako se razviju znakovi i simptomi fulminantne bolesti jetre poput brzog razvoja astenije povezane sa žuticom, tamnim urinom, sklonosti krvarenju ili hepatičkom encefalopatijom.

U slučajevima u kojima postoje naznake poremećaja jetrene funkcije moraju se napraviti testovi/pretrage jetrene funkcije.

Teške kožne nuspojave

Teške kožne nuspojave (engl. Severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN: takoĎer poznata i kao Lyellov sindrom), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti po život opasne ili smrtonosne, zabilježene su s moksifloksacinom (vidjeti dio 4.8.). Pri propisivanju, bolesnika treba savjetovati o znakovima i simptomima teških kožnih reakcija te ih je potrebno pažljivo pratiti. U slučaju pojave znakova i simptoma koji ukazuju na ove reakcije, mora se odmah prekinuti primjenu moksifloksacina te razmotriti zamjensku terapiju. U slučaju da bolesnik uz primjenu moksifloksacina razvije ozbiljnu reakciju, kao što je SJS, TEN, AGEP ili DRESS, u tog se bolesnika više nikad ne smije ponovno primijeniti moksifloksacin.

Bolesnici s predispozicijom za epileptičke napadaje

Poznato je da kinoloni mogu potaknuti epileptičke napadaje. Bolesnici s poremećajima središnjeg živčanog sustava ili bolesnici koji imaju druge faktore rizika koji mogu uzrokovati epileptičke napadaje ili sniziti prag za njihovu pojavu, moraju ih upotrebljavati s oprezom. U slučaju epileptičkih napadaja, liječenje moksifloksacinom se mora prekinuti, te poduzeti odgovarajuće mjere.

3

60492649815830

Periferna neuropatija

Zabilježeni su slučajevi senzorne ili senzorimotoričke polineuropatije koja uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, disesteziju ili slabosti, u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone. Bolesnike koji se liječe moksifloksacinom mora se savjetovati da prije nastavka liječenja obavijeste svog liječnika ako se pojave simptomi neuropatije kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost ili slabost kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (vidjeti dio 4.8.).

Psihijatrijske reakcije

Psihijatrijske reakcije mogu se pojaviti već nakon prvog uzimanja kinolona, uključujući moksifloksacin. U vrlo rijetkim slučajevima, depresija ili psihotične reakcije dovele su do suicidalnih misli i samoozljeĎujućeg ponašanja kao što je pokušaj samoubojstva (vidjeti dio 4.8.). U slučaju da bolesnik razvije ovakve reakcije, mora se prekinuti s primjenom moksifloksacina i poduzeti odgovarajuće mjere. Potreban je oprez u slučaju primjene moksifloksacina u psihotičnih bolesnika te u bolesnika s psihijatrijskom bolesti u anamnezi.

Proljev povezan s primjenom antibiotika uključujući kolitis

Tijekom primjene antibiotika širokoga spektra, uključujući moksifloksacin, zabilježene su pojave proljeva povezanog s primjenom antibiotika (AAD = Antibiotic Associated Diarrhoea) i kolitisa povezanog s primjenom antibiotika (AAC = Antibiotic Associated Colitis) uključujući pseudomembranozni kolitis i proljev povezan s Clostridium diffcile, koji mogu varirati u težini od blagih proljeva do po život opasnih kolitisa. Zato je važno uzeti u obzir ovu dijagnozu u bolesnika kod kojih se pojavi teški proljev za vrijeme uporabe moksifloksacina ili nakon nje. Ako postoji sumnja na AAD ili AAC ili je dijagnoza potvrĎena, liječenje antibioticima, uključujući moksifloksacin, mora se prekinuti i odmah poduzeti odgovarajuće terapijske mjere. Nadalje, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere za suzbijanje infekcije kako bi se smanjio rizik prijenosa. Lijekovi koji sprječavaju peristaltiku kontraindicirani su u bolesnika koji razviju teški proljev.

Bolesnici s miastenijom gravis

Moksifloksacin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji boluju od miastenije gravis jer može doći do pogoršanja simptoma.

Tendinitis i ruptura tetive

Tendinitis i ruptura tetive (osobito Ahilove, ali i drugih), ponekad bilateralni, mogu nastati već i unutar samo 48 sati od početka liječenja kinolonima i fluorokinolonima, a njihov je nastanak zabilježen čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja. Rizik od tendinitisa i rupture tetive povećan je u starijih bolesnika, bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, bolesnika s presaĎenim solidnim organima i onih koji se istodobno liječe kortikosteroidima. Stoga se istodobna primjena kortikosteroida mora izbjegavati. Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolnog oticanja, upale) mora se prekinuti liječenje moksifloksacinom, i razmotriti druga mogućnost liječenja. Zahvaćeni(e) ud(ove) mora se liječiti na odgovarajući način (npr. imobilizacijom). Ako se pojave znakovi tendinopatije, ne smiju se primjenjivati kortikosteroidi.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Ako u organizam ne mogu kontinuirano unositi primjerene količine tekućine, stariji bolesnici oboljeli od bubrežnih bolesti moraju moksifloksacin uzimati s oprezom, jer dehidracija može povećati rizik od zatajenja bubrega.

Poremećaji vida

Ako se pojave poremećaji vida, ili bilo kakve promjene na očima, bolesnik mora odmah posjetiti oftalmologa (vidjeti dijelove 4.7. i 4.8.).

Disglikemija

Kao i s ostalim fluorokinolonima, poremećaji glukoze u krvi, uključujući i hipoglikemiju i hiperglikemiju, prijavljeni su s moksifloksacinom. U bolesnika liječenih moksifloksacinom,

4

60492649815830

disglikemija se uglavnom javila u starijih bolesnika s dijabetesom koji su istodobno liječeni s oralnim hipoglikemikom (npr. sulfonilureja) ili s inzulinom. U bolesnika s dijabetesom, preporučuje se pažljivo praćenje glukoze u krvi (vidjeti dio 4.8.).

Prevencija fotosenzitivnih reakcija

UtvrĎeno je da kinoloni u bolesnika uzrokuju fotosenzitivne reakcije. MeĎutim, ispitivanja su pokazala da je kod moksifloksacina rizik od nastanka fotosenzitivnih reakcija manji. Usprkos tomu, bolesnicima se mora savjetovati da tijekom liječenja moksifloksacinom izbjegavaju izlaganje UV-zračenju i produljeno izlaganje i/ili izlaganje jakoj sunčevoj svjetlosti (vidjeti dio 4.8.).

Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska

U epidemiološkim ispitivanjima prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, posebice u starijih bolesnika, i od regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorokinolona. Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.8.).

Stoga se fluorokinoloni smiju primjenjivati samo nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika i nakon razmatranja drugih mogućnosti liječenja u bolesnika s aneurizmatskom bolesti ili s uroĎenom bolesti srčanih zalistaka u obiteljskoj anamnezi, ili u bolesnika kojima je prethodno dijagnosticirana aneurizma i/ili disekcija aorte ili bolest srčanih zalistaka, ili u kojih postoje drugi rizični faktori ili stanja koja predstavljaju predispoziciju

- i za aneurizmu i disekciju aorte i za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom, ili Ehlers-Danlosov sindrom, Turnerov sindrom, Behcetova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis,) ili dodatno

- za aneurizmu i disekciju aorte (npr. krvožilni poremećaji kao što su Takayasuov arteritis ili arteritis divovskih stanica ili poznata ateroskleroza ili Sjögrenov sindrom) ili dodatno

- za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. infektivni endokarditis).

Rizik od aneurizme i disekcije aorte i njihove rupture može biti povećan i u bolesnika koji se istodobno liječe kortikosteroidima za sistemsku primjenu.

U slučajevima iznenadne boli u abdomenu, prsištu ili leĎima, bolesnike je potrebno savjetovati da se odmah obrate liječniku u hitnoj medicinskoj službi.

Bolesnike je potrebno savjetovati da potraže hitnu medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, nove pojave palpitacija srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta.

Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne nuspojave

Zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite tjelesne sustave, a ponekad i više njih (mišićno-koštani, živčani, psihijatrijski i osjetilni) u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone neovisno o njihovoj dobi i prethodno prisutnim čimbenicima rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo koje ozbiljne nuspojave primjena moksifloksacina mora se odmah prekinuti, a bolesnicima savjetovati da se obrate za savjet liječniku koji im je propisao lijek.

Bolesnici s nedostatkom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Bolesnici s nedostatkom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, ili kod kojih taj poremećaj postoji u obiteljskoj povijesti bolesti, za vrijeme liječenja kinolonima skloni su hemolitičkim reakcijama. Stoga se kod ovih bolesnika moksifloksacin mora primjenjivati s oprezom.

Upala periarterijskog tkiva

Moksifloksacin otopina za infuziju primjenjuje se samo u venu. Primjenu u arteriju se mora izbjegavati jer je u pretkliničkim ispitivanjima pokazano da se kod takve primjene javlja upala periarterijskog tkiva.

5

60492649815830

Bolesnici s posebnim kompliciranim infekcijama kože i kožnih struktura (cSSSI)

Nije utvrĎena klinička učinkovitost moksifloksacina u liječenju teških inficiranih opeklina, fasciitisa i inficiranog stopala dijabetičara u kojih se razvio osteomijelitis.

Interferencija s biološkim testovima

Liječenje moksifloksacinom može interferirati s nalazom uzgoja kulture Mycobacterium spp. supresijom rasta mikobakterija uzrokujući lažno negativne nalaze u uzorcima bolesnika koji se trenutno liječe moksifloksacinom.

Bolesnici s MRSA infekcijama

Moksifloksacin se ne preporučuje za liječenje MRSA infekcija. U slučaju suspektne ili potvrĎene MRSA infekcije, mora se započeti liječenje s odgovarajućim antibiotikom (vidjeti dio 5.1.).

Pedijatrijska populacija

Zbog nuspojava na hrskavicama u mladunčadi životinja (vidjeti dio 5.3.), primjena moksifloksacina u djece i adolescenata < 18 godina je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3.).

Interakcije s lijekovima

Kod istodobne primjene moksifloksacina i drugih lijekova koji mogu produljiti QTc interval ne može se isključiti aditivni učinak na produljenje QT intervala. To može dovesti do povećanog rizika od nastanka ventrikularnih aritmija, uključujući torsade de pointes. Zbog toga je istodobna primjena moksifloksacina i sljedećih lijekova kontraindicirana (vidjeti takoĎer dio 4.3.):

- antiaritmici klase IA (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid),

- antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid),

- antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid), - triciklički antidepresivi,

- neki antimikrobni lijekovi (sakvinavir, sparfloksacin, eritromicin i.v., pentamidin, antimalarici, posebno halofantrin),

- odreĎeni antihistaminici (terfenadin, astemizol, mizolastin), - ostali (cisaprid, vinkamin i.v., bepridil, difemanil).

Moksifloksacin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji uzimaju lijekove koji mogu smanjiti razinu kalija (npr. diuretike Henleove petlje ili diuretike tiazidnog tipa, laksative i klizme (visoke doze), kortikosteroide, amfotericin B) ili lijekove koji su povezani s klinički značajnom bradikardijom.

Nakon primjene ponovljene doze moksifloksacina zdravim dobrovoljcima, vršne koncentracije digoksina (Cmax) povisile su se za približno 30 %, bez utjecaja na površinu ispod krivulje (AUC), odnosno najniže vrijednosti. Kod istodobne primjene s digoksinom oprez nije potreban.

U ispitivanjima na dobrovoljcima s dijabetesom istodobna primjena moksifloksacina i glibenklamida rezultirala je sniženjem vršne koncentracije glibenklamida u krvi za približno 21%. Kombinacija glibenklamida i moksifloksacina može teorijski uzrokovati blagu i prolaznu hiperglikemiju. MeĎutim, primijećene promjene u farmakokinetici glibenklamida nisu prouzrokovale promjene farmakodinamičkih parametara (vrijednosti glukoze u krvi, inzulin). Stoga, izmeĎu moksifloksacina i glibenklamida nisu utvrĎene klinički značajne interakcije.

Promjene vrijednosti INR

Zabilježen je veliki broj slučajeva kod kojih se aktivnost peroralnog antikoagulansa povećala s istodobnom primjenom antibakterijskih lijekova, posebno fluorokinolona, makrolida, tetraciklina, kotrimoksazola i nekih cefalosporina. Čini se da su čimbenici rizika infektivna i upalna stanja, dob i opće stanje bolesnika. U takvim je okolnostima teško ocijeniti jesu li poremećaji INR-a

6

60492649815830

(internacionalni normalizirani omjer) uzrokovani infekcijom ili liječenjem. Mjera opreza bila bi češće praćenje INR-a. Ako je potrebno, doza peroralnog antikoagulansa se mora odgovarajuće prilagoditi.

Klinička ispitivanja su pokazala da pri istodobnoj primjeni moksifloksacina i ranitidina, probenecida, oralnih kontraceptiva, nadomjestaka kalcija, parenteralno primijenjenog morfija, teofilina, ciklosporina ili itrakonazola, nema interakcija.

Ti rezultati potvrĎeni su u in vitro ispitivanjima s humanim enzimima citokroma P-450. S obzirom na takve rezultate, metaboličke interakcije s enzimima citokroma P-450 nisu vjerojatne.

Interakcije s hranom

Nema klinički značajnih interakcija moksifloksacina s hranom, uključujući mliječne proizvode.

Trudnoća

Sigurnost primjene moksifloksacina tijekom trudnoće u žena nije ispitana. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost moksifloksacina (vidjeti dio 5.3.). Potencijalni rizik za ljude nije poznat. Zbog eksperimentalnog rizika oštećenja hrskavice mladih životinja uslijed primjene fluorokinolona i reverzibilnog oštećenja zglobova opisanih u djece koja su primala neke fluorokinolone, moksifloksacin se ne smije uzimati tijekom trudnoće (vidjeti dio 4.3.).

Dojenje

Ne postoje podaci o učinku moksifloksacina u dojilja. Pretklinički podaci upućuju da se male količine moksifloksacina izlučuju u mlijeko. Uslijed nedostatka podataka u ljudi i uslijed eksperimentalnog rizika oštećenja hrskavice mladih životinja zbog primjene fluorokinolona, dojenje je kontraindicirano tijekom liječenja moksifloksacinom (vidjeti dio 4.3.).

Plodnost

Ispitivanja u životinja ne upućuju na smanjenje plodnosti (vidjeti dio 5.3.).

Ispitivanja učinka moksifloksacina na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima nisu provedena. No, zbog reakcija na središnji živčani sustav (npr. omaglica; akutni, prolazni gubitak vida, vidjeti dio 4.8.) ili akutni i kratkotrajni gubitak svijesti (sinkopa, vidjeti dio 4.8.), fluorokinoloni, uključujući moksifloksacin, mogu smanjiti bolesnikovu sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja strojevima. Bolesnicima se mora preporučiti da prije početka upravljanja vozilima ili rukovanja strojevima, procijene kakva je njihova reakcija na moksifloksacin.

Nuspojave, zabilježene u kliničkim ispitivanjima i izvješćima nakon stavljanja lijeka u promet s dozom od 400 mg moksifloksacina na dan primijenjenog intravenski ili peroralno (samo intravenski, u sekvencijalnom režimu (intravenski/peroralno) te peroralno) razvrstane su po učestalosti i navedene niže u tekstu:

Osim mučnine i proljeva, sve druge nuspojave javljale su se s učestalošću manjom od 3%.

Unutar pojedine grupe prema učestalosti, nuspojave su navedene po stupnju ozbiljnosti. Učestalost se definira kao:

- često: ≥ 1/100 i < 1/10

- manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100 - rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000

7

60492649815830

- vrlo rijetko: < 1/10 000

Klasa organskog sustava (MedDRA)	Često	Manje često	Rijetko	Vrlo rijetko	Nepoznato
Infekcije i infestacije	Superinfekcije uzrokovane otpornim bakterijama ili gljivicama, npr. oralna i vaginalna kandidijaza
Poremećaji krvi i limfnog sustava		Anemija Leukopenija(e) Neutropenija Trombocitopenija Trombocitemija Eozinofilija u krvi Produljeno protrombinsko vrijeme/povećane vrijednosti INR		Povišena razina protrombina/ snižene vrijednosti INR Agranulocitoza Pancitopenija
Poremećaji imunološkog sustava		Alergijska reakcija (vidjeti dio 4.4.)	Anafilaksija, u vrlo rijetkim slučajevima uključujući i po život opasan šok (vidjeti dio 4.4.) Alergijski edem/angioedem (uključujući edem grkljana, koji potencijalno može ugroziti život, vidjeti dio 4.4.)
Endokrini poremećaji				Sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (engl. Syndrome of inappropriate antidiuretic hormone secretion, SIADH)
Poremećaji metabolizma i prehrane		Hiperlipidemija	Hiperglikemija Hiperuricemija	Hipoglikemija Hipoglikemijska koma
Psihijatrijski poremećaji*		Reakcije anksioznosti Psihomotorna hiperaktivnost/	Emocionalna labilnost Depresija (koja u vrlo rijetkim	Depersonalizacija Psihotička reakcija (koja može kulminirati

8

60492649815830

		agitacija	slučajevima može kulminirati samoozljeĎujućim ponašanjem, kao npr. suicidalne ideje/misli, ili pokušaji samoubojstva, vidjeti dio 4.4.) Halucinacije Delirij	samoozljeĎujućim ponašanjem, kao npr. suicidalne ideje/misli, ili pokušaji samoubojstva, vidjeti dio 4.4.)
Poremećaji živčanog sustava*	Glavobolja Omaglica	Parestezija i disestezija Poremećaj osjeta okusa (uključujući u vrlo rijetkim slučajevima i ageuziju) Konfuzija i dezorijentiranost Poremećaj spavanja (pretežito nesanica) Tremor Vrtoglavica Somnolencija	Hipoestezija Poremećaj njuha (uključujući anosmiju) Patološki snovi Poremećaj koordinacije (uključujući poremećaj ravnoteže, posebice zbog omaglice ili vrtoglavice) Epileptički napadaji, uključujući konvulzije „grand mal“ tipa (vidjeti dio 4.4.) Poremećaj pažnje Poremećaji govora	Hiperestezija
Poremećaji oka*		Poremećaji vida, uključujući dvoslike i zamućenje vida (posebice tijekom reakcija od strane SŽS-a, vidjeti dio 4.4.)	Fotofobija	Prolazni gubitak vida (posebice tijekom reakcija od strane SŽS-a, vidjeti dijelove 4.4. i 4.7.)
Poremećaji uha i labirinta*			Tinitus Oštećenje sluha uključujući gluhoću (uglavnom

9

60492649815830

			reverzibilnu)
Srčani poremećaji**	Produljenje QT intervala u bolesnika s hipokalijemijo m (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.)	Produljenje QT intervala (vidjeti dio 4.4.) Palpitacije Tahikardija Fibrilacija atrija Angina pektoris	Ventrikularne tahiaritmije Sinkopa (odnosno akutni i kratkotrajni gubitak svijesti)	Nespecifična aritmija „Torsade de pointes“
Krvožilni poremećaji**		Vazodilatacija	Hipertenzija Hipotenzija	Vaskulitis
Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja		Zaduha (uključujući astmatička stanja)
Poremećaji probavnog sustava	Mučnina Povraćanje Bolovi u probavnom traktu i abdominalni bolovi Proljev	Smanjeni apetit i unos hrane Zatvor Dispepsija Flatulencija Gastritis Povišene vrijednosti amilaze	Disfagija Stomatitis Kolitis povezan s primjenom antibiotika (uključujući
Poremećaji jetre i žuči	Povišene vrijednosti transaminaza	Poremećaj funkcije jetre (uključujući povišene vrijednosti LDH) Povišene vrijednosti bilirubina Povišene vrijednosti gamaglutamiltran sferaze	Žutica Hepatitis (pretežito kolestatski)	Fulminantni hepatitis koji može dovesti do po život opasnog zatajenja jetre (uključujući smrtne slučajeve, vidjeti dio 4.4.)
Poremećaji kože i potkožnog tkiva		Svrbež Osip Urtikarija Suha koža		Bulozne kožne reakcije poput Stevens-Johnsonovog sindroma ili toksične epidermalne nekrolize (potencijalno	Akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP)

10

60492649815830

627888-5652389opasne po život, vidjeti dio 4.4.) (DRESS) (vidjeti dio 4.4.), fiksna erupcija izazvana lijekom, fotosenzitivne reakcije (vidjeti dio 4.4.) Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva* Artralgija Mialgija Tendinitis (vidjeti dio 4.4.) Mišićni grčevi Trzanje mišića Mišićna slabost Ruptura tetive (vidjeti dio 4.4.) Artritis Rigidnost mišića Pogoršanje simptoma miastenije gravis (vidjeti dio 4.4.) Rabdomioliza Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Dehidracija Poremećaj funkcije bubrega (uključujući porast vrijednosti BUN-a i kreatinina) Zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4.) Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene* Reakcije na mjestu primjene injekcije i infuzije Opća slabost (pretežno astenija ili umor) Bolna stanja (uključujući bol u leĎima, prsištu, zdjelici i udovima) Znojenje (Trombo-) flebitis na mjestu infundiranja Edem * Vezano na primjenu kinolona i fluorokinolona zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite klase organskih sustava i osjetila, ponekad i više njih (uključujući reakcije kao što su tendinitis, ruptura tetive, artralgija, bol u udovima, poremećaj hoda, neuropatije povezane s parestezijom i neuralgija, umor, psihijatrijski simptomi (uključujući poremećaje spavanja, anksioznost, napade panike, depresiju i suicidalne misli), narušeno pamćenje i koncentracija, te oštećenje sluha, vida, osjeta okusa i mirisa, u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika (vidjeti dio 4.4).

** Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.4.).

Sljedeće se nuspojave češće javljaju u podskupini intravenski liječenih bolesnika, bilo da potom uslijedi peroralna terapija ili ne:

Često: Manje često:

povišena vrijednost gama-glutamil-transferaze

ventrikularne tahiaritmije, hipotenzija, edem, kolitis povezan s primjenom antibiotika (uključujući pseudomembranozni kolitis, u vrlo rijetkim slučajevima povezan s po život opasnim komplikacijama, vidjeti dio 4.4.), epileptički napadaji uključujući i

11

60492649815830

konvulzije „grand mal“ tipa (vidjeti dio 4.4.), halucinacije, oštećenje funkcije bubrega (što uključuje i porast vrijednosti BUN-a i kreatinina), zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4.)

Bilo je izvješća o sljedećim vrlo rijetkim nuspojavama prijavljenim nakon liječenja drugim fluorokinolonima, koje bi se takoĎer mogle pojaviti tijekom liječenja moksifloksacinom: povišen intrakranijalni tlak (uključujući pseudotumor mozga), hipernatrijemija, hiperkalcemija, hemolitička anemija.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5946394326784899464486804Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Kod nenamjernoga predoziranja ne preporučuju se nikakve posebne protumjere. U slučaju predoziranja, mora se provesti simptomatsko liječenje. Potrebno je napraviti EKG s obzirom na mogućnost produljenja QT intervala. Istodobna primjena aktivnog ugljena i peroralne ili intravenske doze moksifloksacina od 400 mg, smanjuje sistemsku raspoloživost lijeka za više od 80%, odnosno 20%. Rana primjena aktivnog ugljena u fazi apsorpcije prekomjerne doze moksifloksacina, može biti od koristi, jer se na taj način sprječava prekomjerno povećanje sistemske izloženosti lijeku uslijed predoziranja.

Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu,

kinolonski antimikrobici, fluorokinoloni ATK oznaka: J01MA14

Mehanizam djelovanja

Moksifloksacin inhibira bakterijske topoizomeraze tip II (DNK giraze i topoizomeraze IV), potrebne za umnažanje, prepisivanje i popravak bakterijske DNK.

Farmakodinamički učinci

Fluorokinoloni pokazuju o koncentraciji ovisno ubijanje bakterija. Farmakodinamička ispitivanja fluorokinolona na modelima infekcija u životinja, te ispitivanja u ljudi, ukazuju da je primarna odrednica učinkovitosti odnos AUC24/MIK (minimalna inhibitorna koncentracija).

Mehanizam razvoja rezistencije

Mehanizmi razvoja rezistencije na lijek razvijaju se uslijed mutacije DNK giraze i topoizoizomeraze IV.

Drugi mogući mehanizmi uključuju izraženo djelovanje efluksne pumpe, nepropusnost i proteinom posredovanu zaštitu DNK giraze.

Križna rezistencija izmeĎu moksifloksacina i drugih fluorokinolona je očekivana. Na aktivnost moksifloksacina ne utječe mehanizam razvoja rezistencije koji je specifičan za antibakterijske lijekove drugih klasa.

12

604926498158309680446422770968044771359996804485247489680448850884

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti kliničkih MIK-ova i odreĎivanja prema disku za moksifloksacin prema EUCAST-u (engl.: European Society of Clinical Microbiology and Infectious Diseases) (01.01.2012.)

899464-3275570Organizam Osjetljiv Otporan Staphylococcus spp. ≤ 0.5 mg ≥ 24 mm/l > 1 mg/l < 21 mm S. pneumoniae ≤ 0,5 mg/l ≥ 22 mm > 0,5 mg/l < 22 mm Streptococcus grupe A, B, C, G ≤ 0,5 mg/l ≥ 18 mm > 1 mg/l < 15 mm H. influenzae ≤ 0,5 mg/l ≥ 25 mm > 0,5 mg/l < 25 mm M. catarrhalis ≤ 0,5 mg/l ≥ 23 mm > 0,5 mg/l < 23 mm Enterobacteriaceae ≤ 0,5 mg/l ≥ 20 mm > 1 mg/l < 17 mm Granične vrijednosti koje ne ovise o vrsti mikroorganizma* ≤ 0,5 mg/l > 1 mg/l * Granične vrijednosti koje ne ovise o vrsti mikroorganizma uglavnom su utvrĎene na temelju farmakodinamičkih/farmakokinetičkih podataka, i nisu ovisne o distribuciji MIK-a za odreĎene vrste. Njima se treba rukovoditi samo u slučajevima kada za odreĎenu vrstu mikroorganizma ne postoji granična vrijednost, a ne u slučajevima kada kriterije interpretacije rezultata tek treba odrediti.

Mikrobiološka osjetljivost

Pojavnost stečene rezistencije odreĎenih vrsta mikroorganizama može varirati geografski i vremenski pa je stoga, posebno pri liječenju teških infekcija, poželjno raspolagati lokalnim podacima o rezistenciji. Ako se lokalna prevalencija otpornosti referentnih mikroorganizama pokaže takvom da korist lijeka, barem za neke vrste infekcija, postaje upitna, po potrebi se mora zatražiti savjet stručnjaka.

Vrste mikroorganizama koje se obično pokažu osjetljivima
Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi Staphylococcus aureus* +
Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi Acinetobacter baumanii
Ananerobni mikroorganizmi Prevotella spp.
“Drugi” mikroroganizmi
Vrste kod kojih stečena rezistencija može biti problem
	Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi

13

60492649815830

899464-3096514Enterococcus faecalis* Enterococcus faecium* Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi Enterobacter cloacae* Escherichia coli* # Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae*# Proteus mirabilis* Anaerobni mikroorganizmi Bacteroides fragilis* Mikroorganizmi kojima je rezistencija svojstvena Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi Pseudomonas aeruginosa * Klinička ispitivanja pokazala su da je djelotvornost lijeka zadovoljavajuća. + S. aureus otporan na meticilin ima visoku vjerojatnost rezistencije na fluorokinolone. Zabilježena je stopa učestalosti rezistencije na moksifloksacin > 50% u S. aureusa otpornog na meticilin. # Vrste koje proizvode beta-laktamazu proširenog spektra (ESBL; od engleskog expanded spectrum beta-lactamase) obično su otporne na fluorokinolone.

Apsorpcija i bioraspoloživost

Nakon jednokratne jednosatne intravenske infuzije 400 mg lijeka, vršna koncentracija u plazmi od približno 4,1 mg/l utvrĎena je na kraju infuzije, što je u prosjeku predstavljalo približno 26-postotno povećanje s obzirom na koncentracije koje su izmjerene nakon peroralne primjene (3,1 mg/l). Vrijednost AUC od približno 39 mg·h/l, postignuta nakon intravenske primjene tek je neznatno veća od koncentracije izmjerene nakon peroralne primjene (35 mg·h/l), što je u skladu s apsolutnom biološkom raspoloživosti od približno 91%.

U bolesnika intravensku dozu moksifloksacina ne treba prilagoĎavati s obzirom na dob ili spol.

Farmakokinetika je linearna u rasponu od 50 do 1200 mg nakon peroralne primjene jednokratne doze, do 600 mg nakon jednokratne intravenske doze i do 600 mg tijekom desetodnevne primjene jedanput na dan.

Distribucija

Moksifloksacin se po ekstravaskularnom prostoru brzo rasporeĎuje. Volumen raspodjele kod dinamičke ravnoteže (Vss) približno je 2 l/kg. U pokusima in vitro i ex vivo dokazano je da se, bez obzira na koncentraciju lijeka, za proteine plazme veže približno 40-42% djelatne tvari. Moksifloksacin se uglavnom veže za serumske albumine.

Najviše koncentracije od 5,4 mg/kg i 20,7 mg/l (srednja geometrijska vrijednost) postignute su u bronhijalnoj sluznici i epitelijalnoj površinskoj tekućini, 2,2 sata nakon peroralne primjene. Ovo odgovara vršnoj koncentraciji u alveolarnim makrofagima od 56,7 mg/kg. U tekućini mjehurića na koži, zabilježene su koncentracije od 1,75 mg/l 10 sati nakon intravenske primjene. Vremenski profil koncentracije nevezanog lijeka bio je sličan u intersticijskoj tekućini i plazmi, s vršnom koncentracijom nevezanog lijeka od 1,0 mg/l (srednja geometrijska vrijednost), koja je postignuta otprilike 1,8 h nakon intravenske primjene.

Biotransformacija

Moksifloksacin podliježe biotransformaciji u II. fazi, a izlučuje se mokraćom (približno 40%) i žuči/stolicom (približno 60%), i to kao nepromijenjeni lijek, kao i u obliku sumpornoga spoja (M1) i glukuronida (M2). M1 i M2 jedini su važni metaboliti kod ljudi, a oba su mikrobiološki neaktivna.

14

60492649815830

U kliničkim ispitivanjima faze I., i u ispitivanjima in vitro, nisu primijećene metaboličke farmakokinetičke interakcije s drugim lijekovima koji se metaboliziraju u fazi I. pomoću enzima citokroma P-450. Rezultati ne upućuju na oksidacijsko metaboliziranje lijeka.

Eliminacija

Srednje terminalno poluvrijeme eliminacije moksifloksacina iz plazme iznosi približno 12 sati. Nakon primjene doze od 400 mg, srednji prividni ukupni klirens iz tijela iznosi 179-246 ml/min. Nakon intravenske infuzije 400 mg lijeka 22% izlučeno je u nepromijenjenom obliku putem urina i oko 26% putem fecesa. Nakon intravenske primjene izlučivanje (nepromijenjenog lijeka i metabolita) iznosi do otprilike 98% ukupne doze. Bubrežni klirens približno je 24-53 ml/min, što ukazuje na djelomičnu tubularnu reapsorpciju lijeka u bubrezima.

Kod istodobne primjene moksifloksacina i ranitidina ili probenecida, bubrežni klirens prvobitne djelatne tvari nije se promijenio.

Oštećena funkcija bubrega

Farmakokinetička svojstva moksifloksacina u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (uključujući klirens kreatinina > 20 ml/min/1,73 m2) ne razlikuju se znatno. Sa slabljenjem bubrežne funkcije do 2,5 puta povisuju se koncentracije metabolita M2 (glukoronid) (s klirensom kreatinina < 30 ml/min/1,73 m2).

Oštećena funkcija jetre

Na temelju do sada provedenih farmakokinetičkih ispitivanja u bolesnika sa zatajenjem jetre (Child-Pugh A, B), ne može se dokazati postoje li ikakve razlike u usporedbi sa zdravim dobrovoljcima. Oštećena funkcija jetre povezivala se s većom izloženošću M1 u plazmi, a izloženost nepromijenjenom lijeku bila je podjednaka izloženosti u zdravih dobrovoljaca. Iskustva o kliničkoj primjeni moksifloksacina u bolesnika s oslabljenom jetrenom funkcijom nisu dostatna.

U uobičajenim ispitivanjima s ponavljanjem doze, moksifloksacin je pokazao hematološku i hepatičku toksičnost u glodavaca i ne-glodavaca. Toksični učinci na SŽS uočeni su kod majmuna. Ovi učinci pojavili su se nakon primjene visokih doza moksifloksacina ili nakon produljenog liječenja.

Kod pasa, visoke peroralne doze (≥ 60 mg/kg) s plazmatskim koncentracijama ≥ 20 mg/l uzrokovale su promjene u elektroretinogramu i u izoliranim slučajevima atrofiju retine.

Nakon intravenske primjene nalazi koji upućuju na sistemsku toksičnost bili su najizraženiji kad je moksifloksacin primijenjen putem bolus injekcije (45 mg/kg) ali nisu uočeni kad je moksifloksacin (40 mg/kg) primijenjen kao polagana infuzija kroz 50 minuta.

Nakon injekcije u arteriju uočene su upalne promjene koje su zahvatile periarterijsko meko tkivo što upućuje na to da se primjena moksifloksacina u arteriju mora izbjegavati.

Moksifloksacin je bio genotoksičan u in vitro ispitivanjima upotrebljavajući bakterije ili stanice sisavaca. U in vivo ispitivanjima, genotoksičnost nije dokazana, unatoč činjenici da su bile primijenjene vrlo visoke doze moksifloksacina. U inicijacijsko-promocijskom ispitivanju kod štakora nije utvrĎeno karcinogeno djelovanje moksifloksacina.

In vitro, moksifloksacin je pokazao srčana elektrofiziološka svojstva koja mogu uzrokovati produljenje QT intervala, iako u visokim koncentracijama.

Nakon intravenske primjene moksifloksacina u pasa (infuzija 30 mg/kg kroz 15, 30 i 60 minuta) stupanj QT produljenja bio je jasno ovisan o brzini infuzije, odnosno kod kraćeg vremena infuzije,

15

60492649815830

produljenje QT intervala je bilo izraženije. Nije zabilježeno produljenje QT intervala kod infuzije doze od 30 mg/kg kroz 60 minuta.

Ispitivanja reprodukcije provedena u štakora, zečeva i majmuna upućuju da dolazi do prolaza moksifloksacina kroz placentu. Ispitivanja u štakora (p.o. i i.v.) i majmuna (p.o.) nisu dala dokaz teratogenosti ili oštećenja plodnosti nakon primjene moksifloksacina. Lagano povišena incidencija malformacija kralježnice i rebara uočena je u fetusa zečeva, ali samo kod doza (20 mg/kg i.v.) koje su povezane sa značajnom toksičnosti kod majke. Kod terapijskih koncentracija za ljude došlo je do povišenja incidencije pobačaja u majmuna i zečeva.

Poznato je da kinoloni, uključujući moksifloksacin, uzrokuju oštećenja hrskavice velikih pomičnih zglobova kod nezrelih životinja.

propilenglikol voda za injekcije

Sljedeće otopine su inkompatibilne s Moksifloksacin PharmaS 400 mg/250 ml otopinom za infuziju: 4,2% i 8,4%-tna otopina natrijevog hidrogenkarbonata.

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

5 godina.

Upotrijebiti odmah nakon prvog otvaranja i/ili razrjeĎivanja.

Lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.

250 ml otopine u bezbojnoj staklenoj boci (staklo tip II) s bromobutilnim gumenim čepom i aluminijskom kapicom. Lijek je dostupan u pakiranju od 1 boce.

Lijek je namijenjen samo za jednokratnu uporabu. Sav neiskorišteni lijek potrebno je zbrinuti sukladno propisima za zbrinjavanje opasnog medicinskog otpada.

Moksifloksacin PharmaS 400 mg/250 ml otopina za infuziju kompatibilna je sa sljedećim otopinama: voda za injekcije, 0,9%-tna otopina natrijevog klorida, 1 molarna otopina natrijevog klorida, 10% i 20%-tna otopina natrijevog klorida, 5%/10%/40%-tna otopina glukoze, Ringerova otopina, kombinirana otopina natrijevog laktata (Hartmannova otopina, otopina Ringerova laktata).

Moksifloksacin PharmaS otopina za infuziju ne smije se infundirati istodobno s drugim lijekovima.

Otopina se ne smije primijeniti ukoliko su vidljive strane čestice ili ako otopina nije bistra.

16

60492649815830

Moksifloksacin PharmaS sadrži djelatnu tvar moksifloksacin koji pripada skupini antibiotika koji se zovu fluorokinoloni. Moksifloksacin PharmaS djeluje tako da ubija bakterije koje uzrokuju infekcije, ako su uzrokovane bakterijama osjetljivima na moksifloksacin.

Moksifloksacin PharmaS se koristi u odraslih za liječenje sljedećih bakterijskih infekcija: - upala pluća stečena izvan bolnice

- infekcije kože i mekog tkiva

.

Ako primite više lijeka Moksifloksacin PharmaS nego što ste trebali

Ako ste zabrinuti da ste primili previše lijeka Moksifloksacin PharmaS, odmah se obratite svojem liječniku.

Ako ste propustili primiti dozu lijeka Moksifloksacin PharmaS

Ako ste zabrinuti da ste propustili primiti dozu lijeka Moksifloksacin PharmaS, odmah se obratite svojem liječniku.

Ako prestanete primjenjivati Moksifloksacin PharmaS

Ako je liječenje prekinuto prerano, infekcija možda neće biti u cijelosti izliječena. Ako želite prekinuti liječenje Moksifloksacin PharmaS otopinom za infuziju prije završetka liječenja, posavjetujte se sa svojim liječnikom.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Moksifloksacin PharmaS će Vam uvijek primijeniti liječnik ili zdravstveni radnik.

Preporučena doza za odrasle je jedna boca jedanput dnevno.

Moksifloksacin PharmaS je namijenjen za intravensku primjenu. Liječnik mora osigurati da se infuzija daje kontinuirano kroz 60 minuta, jednakomjernom brzinom.

Nije potrebno prilagođavati dozu u starijih bolesnika, bolesnika s niskom tjelesnom težinom ili bolesnika s poremećajem u radu bubrega.

Liječnik će odlučiti o duljini trajanja liječenja s lijekom Moksifloksacin PharmaS. U nekim slučajevima liječnik može započeti liječenje Moksifloksacin PharmaS otopinom za infuziju i onda nastaviti liječenje s moksifloksacin tabletama.

Trajanje liječenja ovisi o vrsti infekcije, i o tome koliko dobro reagirate na liječenje, ali preporučena trajanja liječenja su za:

 Upalu pluća (pneumoniju) stečenu izvan bolnice 7 - 14 dana

Većina bolesnika s upalom pluća unutar 4 dana bude prebačena na terapiju moksifloksacin tabletama.

 Infekcije kože i mekog tkiva 7 - 21 dan

U bolesnika s kompliciranim infekcijama kože i kožnih struktura, prosječno trajanje intravenskog liječenja iznosilo je otprilike 6 dana, a prosječno ukupno trajanje liječenja (s primjenom tableta nakon infuzija) 13 dana.

Važno je da liječenje u cijelosti završite čak i ako se nakon nekoliko dana osjećate bolje. Ako prerano prestanete primjenjivati ovaj lijek, infekcija možda neće biti u cijelosti izliječena, te se može vratiti ili se Vaše stanje može pogoršati, te možete razviti bakterijsku otpornost na antibiotik.

Preporučena doza i trajanje liječenja ne smije se prekoračiti (vidjeti dio

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Najozbiljnije nuspojave opažene tijekom liječenja moksifloksacinom navedene su u nastavku.

Ako primijetite bilo koju od sljedećih nuspojava, prekinite s primjenom lijeka Moksifloksacin PharmaS i odmah se javite liječniku, jer ćete možda trebati hitnu medicinsku pomoć:

 poremećen ubrzan ritam srca (rijetka nuspojava)

 ako se odjednom počnete osjećati loše ili opazite žutu boju bjeloočnica, tamni urin, svrbež kože, sklonost krvarenju, poremećaj misli ili nesanicu (ovo mogu biti znakovi i simptomi brzonapredujuće upale jetre koja potencijalno može dovesti do po život opasnog zatajenja jetre (vrlo rijetka nuspojava, opaženi su smrtni slučajevi))

 ozbiljni kožni osipi, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu. Mogu se javiti kao crvenkaste mrlje nalik meti ili u obliku kružnih mrlja često sa središnjim mjehurićima u području trupa, ljuštenje kože, čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima, a mogu im prethoditi vrućica i simptomi nalik gripi (vrlo rijetke nuspojave, moguće opasne po život).

 crveni, ljuskavi, prošireni osip s potkožnim kvržicama i mjehurićima, praćen s vrućicom, koji se javlja na početku liječenja (akutna generalizirana egzantematozna pustuloza) (učestalost ove nuspojave je „nepoznata“)

 prošireni osip, visoku tjelesnu temperaturu, porast razine jetrenih enzima, odstupanja u nalazima krvne slike (eozinofilija), povećane limfne čvorove i zahvaćenost drugih organa (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, poznata i kao DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek) (učestalost ove nuspojave je „nepoznata“)

 sindrom povezan s poremećajem izlučivanja vode i niskim razinama natrija (sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona) (vrlo rijetka nuspojava)

 gubitak svijesti zbog velikog smanjenja razine šećera u krvi (hipoglikemijska koma) (vrlo rijetka nuspojava)

 upalu krvnih žila (znaci mogu biti crvene točke na koži, obično u donjem dijelu nogu ili posljedice poput boli u zglobovima) (vrlo rijetka nuspojava)

 tešku, iznenadnu opću alergijsku reakciju, uključujući vrlo rijetko po život opasan šok (npr. otežano disanje, pad krvnog tlaka, ubrzani puls) (rijetka nuspojava)

 oticanje, uključujući oticanje dišnih putova (rijetka nuspojava, potencijalno opasna po život)

 konvulzije (rijetka nuspojava)

 probleme povezane sa živčanim sustavom, kao što je bol, pečenje, trnci, utrnulost i/ili slabost u udovima (rijetka nuspojava)

 depresiju (koja u vrlo rijetkim slučajevima može dovesti do samoozljeđivanja, kao što su ideje/misli o samoubojstvu ili pokušaji samoubojstva (rijetka nuspojava)

 gubitak razuma (koji potencijalno može dovesti do samoozljeđivanja, kao što su ideje/ misli o samoubojstvu ili pokušaji samoubojstva (vrlo rijetke nuspojava)

 teški proljev koji sadrži krv i/ili sluz (kolitis povezan s primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis), koji se u vrlo rijetkim slučajevima može razviti u po život opasne komplikacije (rijetke nuspojave)

 bol i oticanje tetiva (tendinitis) (rijetka nuspojava) ili puknuće tetive (vrlo rijetka nuspojava)

 mišićna slabost, osjetljivost ili bol, osobito ako se istovremeno osjećate loše, imate visoku temperaturu ili imate tamnu mokraću. To može biti uzrokovano nenormalnom razgradnjom mišića, što može biti opasno po život i dovesti do problema s bubrezima (stanje zvano rabdomioliza) (učestalost ove nuspojave je „nepoznata“)

Nadalje, ako primijetite:

 prolazni gubitak vida (vrlo rijetka nuspojava)

 nelagodu ili bol u očima, osobito kod izlaganja svjetlosti (vrlo rijetka do rijetka nuspojava)

odmah se javite specijalistu za bolesti oka.

Ako Vam se javi po život opasan poremećaj srčanog ritma (Torsade de Pointes) ili zastoj srčanog ritma za vrijeme dok primjenjujete Moksifloksacin PharmaS (vrlo rijetka nuspojava), odmah recite svom liječniku da ste primili Moksifloskacin PharmaS i nemojte nastaviti s primjenom lijeka Moksifloksacin PharmaS.

Opaženo je pogoršanje simptoma mijastenije gravis u vrlo rijetkim slučajevima. U tom slučaju, odmah se javite svom liječniku.

Ako bolujete od šećerne bolesti i primijetite da Vam se razina šećera u krvi povisila ili snizila (rijetka ili vrlo rijetka nuspojava), odmah se javite svom liječniku.

Ako ste starija osoba s postojećim problemima s bubrezima i primijetite smanjeno mokrenje, oticanje nogu, gležnjeva ili stopala, umor, mučninu, omamljenost, nedostatak zraka ili smetenost (ovo mogu biti znakovi i simptomi zatajenja bubrega, rijetke nuspojave), odmah se javite svom liječniku.

Druge nuspojave koje su primijećene za vrijeme liječenja moksifloksacinom navedene su u nastavku prema učestalosti.

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):  mučnina

 proljev

 omaglica

 bolovi u trbuhu i abdomenu

 povraćanje  glavobolja

 povećanje jetrenih enzima u krvi (transaminaze)

 infekcije uzrokovane otpornim bakterijama ili gljivicama, npr. infekcija usta ili rodnice uzrokovana kandidom

 bol ili upala na mjestu primjene

 promjene u srčanom ritmu (EKG) u bolesnika s niskom razinom kalija u krvi

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):  osip

 nadražen želudac (loša probava/žgaravica)

 promjene okusa (u vrlo rijetkim slučajevima gubitak okusa)  problemi sa spavanjem (uglavnom nesanica)

 povećanje jetrenih enzima u krvi (gama-glutamil transferaze i/ili alkalne fosfataze)  sniženi broj bijelih krvnih stanica (leukociti, neutrofili)

 zatvor  svrbež

 osjećaj omaglice (vrtoglavica ili rušenje)  pospanost

 vjetrovi

 promjena srčanog ritma (EKG)

 poremećaj funkcije jetre (uključujući povećanje jetrenog enzima u krvi (LDH))  smanjeni apetit i unos hrane

 sniženi broj bijelih krvnih stanica

 bolovi kao što je bol u leđima, prsima, zdjelici i udovima

 povišena razina krvnih stanica koje su potrebne za zgrušavanje krvi  znojenje

 povišena razina bijelih krvnih stanica (eozinofila)  tjeskoba

 loše osjećanje (uglavnom slabost ili umor)  drhtavica

 bol u zglobovima  palpitacije

 nepravilan i brzi ritam srca

 poteškoće s disanjem, uključujući astmatska stanja  povišenje razine probavnog enzima u krvi (amilaza)  nemir/uznemirenost

 osjećaj trnaca i/ili utrnulost  koprivnjača na koži

 proširenje krvnih žila

 smetenost i dezorijentacija

 smanjenje broja krvnih stanica potrebnih za zgrušavanje krvi  poremećaji vida uključujući dvoslike i zamagljen vid

 smanjeno zgrušavanje krvi

 povećanje lipida (masti) u krvi

 smanjen broj crvenih krvnih stanica  bol u mišićima

 alergijska reakcija

 povećanje bilirubina u krvi  upala vene

 upala želuca  dehidracija

 teški poremećaji srčanog ritma  suha koža

 angina pektoris

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):  trzaji u mišićima

 grčevi u mišićima  halucinacije

 visoki krvni tlak

 oticanje (ruku, stopala, gležnjeva, usnica, usta, grla)  niski krvni tlak

 poremećaj funkcije bubrega (uključujući povećanje rezultata posebnih laboratorijskih pretraga bubrega, kao što su urea i kreatinin)

 upala jetre  upala usta

 zvonjava/buka u ušima

 žutica (žuto obojenje bjeloočnica)  poremećaj osjeta u koži

 poremećeni snovi

 poremećaj koncentracije  otežano gutanje

 promjene osjeta mirisa (uključujući gubitak osjeta mirisa)  poremećaj ravnoteže i slaba koordinacija (zbog omaglice)  djelomičan ili potpun gubitak pamćenja

 poremećaji sluha uključujući gluhoću (najčešće prolazna)  povećana uratna kiselina u krvi

 emocionalna nestabilnost  poremećaj govora

 nesvjestica

 slabost u mišićima

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):  upala zglobova

 poremećaj srčanog ritma  pojačana osjetljivost kože

 osjećaj otuđenja od sebe samog (osjećaj kao da to niste Vi)  pojačano zgrušavanje krvi

 rigidnost mišića

 značajno smanjenje broja bijelih krvnih stanica (agranulocitoza)

 sniženje broja crvenih i bijelih krvnih stanica i trombocita (pancitopenija)

Sljedeći simptomi opaženi su uz veću učestalost u bolesnika koji su lijek primali u venu:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

 povećanje jetrenih enzima u krvi (gama-glutamil-transferaze)

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

 teški proljev koji sadrži krv i/ili sluz (kolitis povezan s primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis), koji se u vrlo rijetkim slučajevima može razviti u po život opasne komplikacije

 poremećen ubrzan ritam srca  halucinacije

 niski krvni tlak

 oštećenje funkcije bubrega (uključujući povećanje u posebnim laboratorijskim pretragama bubrega, kao što su urea i kreatinin)

 zatajenje bubrega

 oticanje (ruku, stopala, gležnjeva, usnica, usta, grla)  konvulzije

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

 povećana osjetljivost kože na sunčevu svjetlost ili UV zračenje (pogledajte također dio 2. Upozorenja i mjere opreza)

 oštro ograničene, crvene (eritematozne) mrlje s ili bez mjehurića, koje se razvijaju unutar nekoliko sati nakon primjene moksiflokacina i zacjeljuju uz zaostajanje pojačane pigmentacije nakon upale (postupalna hiperpigmentacija); obično se nakon ponovne primjene moksifloksacina pojavljuju na istom mjestu na koži ili sluznici.

S primjenom kinolonskih i fluorokinolonskih antibiotika, u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika, povezani su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama) ili trajnih nuspojava, kao što su upale tetiva, puknuće tetive, bol u zglobovima, bol u udovima, otežan hod, abnormalni osjeti kao što su bockanje, trnci, škakljanje, žarenje, utrnulost ili bol (neuropatija), umor, narušeno pamćenje i koncentracija, učinci na mentalno zdravlje (koji mogu uključivati poremećaje spavanja, anksioznost, napade panike, depresiju i suicidalne misli) te oštećenje sluha, vida, osjeta okusa i mirisa.

Dodatno, bilo je izvješća o sljedećim vrlo rijetkim nuspojavama prijavljenim tijekom liječenja drugim kinolonskim antibioticima, koje bi se također mogle pojaviti tijekom liječenja s lijekom Moksifloksacin PharmaS: povišen tlak u lubanji (simptomi uključuju glavobolju, probleme s vidom uključujući zamagljen vid, „slijepe“ točke, dvoslike, gubitak vida, porast koncentracije natrija, porast koncentracije kalcija, određeni oblik smanjenja broja crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija).

U bolesnika koji primaju fluorokinolone prijavljeni su slučajevi proširenja i slabljenja aortne stijenke ili puknuća aortne stijenke (aneurizme i disekcije), koja može puknuti i dovesti do smrtnog ishoda, i propuštanje srčanih zalistaka. Vidjeti i dio 2.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na naljepnici na boci i na kutiji iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.

Primijenite odmah nakon prvog otvaranja i/ili razrjeđivanja.

Lijek je namijenjen za jednokratnu uporabu. Neupotrijebljenu otopinu potrebno je baciti.

Ovaj lijek se ne smije primijeniti ukoliko su vidljive strane čestice ili ako otopina nije bistra. U tom slučaju lijek vratite ljekarniku.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Moksifloksacin PharmaS sadrži

 Djelatna tvar je moksifloksacin. Jedna boca s 250 ml otopine za infuziju sadrži 400 mg moksifloksacina u obliku moksifloksacinklorida. 1 ml otopine za infuziju sadrži 1,6 mg moksifloksacina u obliku moksifloksacinklorida.

 Pomoćne tvari su propilenglikol i voda za injekcije.

Kako Moksifloksacin PharmaS izgleda i sadržaj pakiranja

Moksifloksacin PharmaS je bistra, zelenkasto-žuta otopina za infuziju u bezbojnoj staklenoj boci s bromobutilnim gumenim čepom i aluminijskom kapicom, s 250 ml otopine, u kutiji.

Moksifloksacin PharmaS je dostupan u pakiranju od 1 boce.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja:

PharmaS d.o.o. Radnička cesta 47 10 000 Zagreb

ProizvoĎač: Pharmathen S.A. Dervenakion Street 6 15351 Pallini, Attiki Grčka

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u veljači 2025.

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Moksifloksacin PharmaS može se primjenjivati pomoću T – cjevčice, zajedno sa sljedećim otopinama: vodom za injekcije, 0,9 %-tnom otopinom natrijevog klorida, 1 molarnom otopinom natrijevog klorida, 10%-tnom i 20%-tnom otopinom natrijevog klorida, 5%-tnom, 10%-tnom i 40%-tnom otopinom glukoze, Ringerovom otopinom i kombiniranom otopinom natrijevog laktata (Hartmanova otopina, otopina Ringerova laktata).

Moksifloksacin PharmaS se ne smije infundirati istodobno s drugim lijekovima.

Sljedeće otopine su inkompatibilne s lijekom Moksifloksacin PharmaS: - 4,2%-tna i 8,4%-tna otopina natrijevog hidrogenkarbonata.