Melvedok 400 mg filmom obložene tablete

Melvedok 400 mg filmom obloţene tablete su indicirane za liječenja niţe navedenih bakterijskih infekcija u bolesnika u dobi od 18 godina i starijih uzrokovanih bakterijama osjetljivim na moksifloksacin (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 5.1).

Moksifloksacin se za sljedeće indikacije treba primijeniti samo onda kada se uporaba drugih antibakterijskih lijekova koji se uobičajeno preporučuju za liječenje ovih infekcija smatra neprikladnom:

- akutni bakterijski sinusitis (dijagnosticiran na odgovarajući način);

- akutna egzacerbacija kronične opstruktivne plućne bolesti uključujući bronhitis (dijagnosticirana na odgovarajući način);

Moksifloksacin se za sljedeće indikacije treba primijeniti samo onda kad se uporaba antibakterijskih lijekova koji se uobičajeno preporučuju za početno liječenje ovih infekcija smatra neprikladnom ili kad takvo liječenje nije bilo učinkovito:

- izvanbolnički stečene pneumonije, osim teških oblika;

- blage do umjereno teške upalne bolesti zdjelice (kao što su infekcije gornjeg genitalnog trakta u ţena, uključujući salpingitis i endometritis), bez pridruţenog tubo-ovarijskog ili zdjeličnog apscesa.

Melvedok 400 mg filmom obloţene tablete ne preporučuju se kao monoterapija kod blage do umjereno teške zdjelične upalne bolesti, već se trebaju primijeniti u kombinaciji s drugim odgovarajućim antibiotikom (npr. cefalosporin) zbog porasta rezistencije Neisseria gonorrhoeae na moksifloksacin, osim ako se moksifloksacin-rezistentna Neisseria gonorrhoeae moţe isključiti (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).

62611009182100

Melvedok 400 mg filmom obloţene tablete mogu se takoĎer primjenjivati za nastavak liječenja bolesnika koji su pokazali poboljšanje za vrijeme početnog liječenja intravenskim moksifloksacinom kod sljedećih indikacija:

- izvanbolnički stečene pneumonije;

- komplicirane infekcije koţe i njezinih struktura.

Melvedok 400 mg filmom obloţene tablete ne smiju se primjenjivati za početno liječenje bilo kojeg oblika infekcija koţe i njezinih struktura niti teških oblika izvanbolnički stečene pneumonije.

Treba uzeti u obzir sluţbene smjernice za odgovarajuću primjenu antibakterijskih lijekova

Doziranje (odrasli)

Preporučena doza je jedna filmom obloţena tableta od 400 mg na dan.

Oštećenje funkcije bubrega/jetre

Dozu ne treba prilagoĎavati u bolesnika s blagim do teškim oštećenjem funkcije bubrega ili u bolesnika na kroničnoj dijalizi npr. hemodijalizi i kontinuiranoj ambulantnoj peritonejskoj dijalizi (za više detalja vidjeti dio 5.2).

Nema dovoljno podataka o primjeni lijeka u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.3).

Druge posebne populacije

U starijih bolesnika i bolesnika niske tjelesne teţine dozu lijeka nije potrebno prilagoĎavati.

Pedijatrijska populacija

Moksifloksacin je kontraindiciran u djece i adolescenata (< 18 godina).

Sigurnost i djelotvornost moksifloksacina u djece i adolescenata nisu ustanovljene (vidjeti dio 4.3).

Način primjene

Filmom obloţenu tabletu treba progutati cijelu, s dovoljnom količinom tekućine, a moţe se uzeti neovisno o uzimanju hrane.

Trajanje liječenja

Liječenje Melvedok 400 mg filmom obloţenim tabletama treba trajati kao što je navedeno: - Akutna egzacerbacija kronične opstruktivne plućne bolesti

uključujući bronhitis 5 – 10 dana - Izvanbolnički stečena pneumonija 10 dana

- Akutni bakterijski sinusitis 7 dana - Blaga do umjereno teška upalna bolest zdjelice 14 dana

Moksifloksacin je ispitivan u kliničkim ispitivanjima u kojima je liječenje trajalo do najviše 14 dana.

Sekvencijska terapija (intravenska primjena nakon koje slijedi peroralna primjena)

U kliničkim ispitivanjima sa sekvencijskom terapijom, većina bolesnika prešla je s intravenske primjene na peroralno liječenje unutar 4 dana (izvanbolnički stečenih pneumonija) ili 6 dana (komplicirane infekcije koţe i njezinih struktura). Preporučeno ukupno trajanje intravenskog i peroralnog liječenja je 7 do 14 dana za liječenje izvanbolnički stečenih pneumonija i 7 do 21 dan za liječenje kompliciranih

infekcija koţe i njezinih struktura.

2

Preporučena doza (400 mg jednom na dan) ne smije se prekoračiti, a liječenje ne smije trajati dulje nego što je preporučeno za odreĎenu indikaciju.

- Preosjetljivost na djelatnu tvar, druge kinolone ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. - Trudnoća i dojenje (vidjeti dio 4.6).

- Bolesnici mlaĎi od 18 godina.

- Bolesnici koji u anamnezi imaju bolest / poremećaj tetiva povezano s liječenjem kinolonima.

I u nekliničkim ispitivanjima, i u ispitivanjima provedenim u ljudi, tijekom liječenja moksifloksacinom primijećene su promjene elektrofiziologije srca, u obliku produljenog QT intervala. Iz sigurnosnog razloga, primjena moksifloksacina je stoga kontraindicirana u bolesnika:

- s uroĎenim ili dijagnosticiranim stečenim produljenjem QT intervala;

- s poremećajima ravnoteţe elektrolita, osobito nekorigiranom hipokalijemijom; - s klinički značajnom bradikardijom;

- s klinički značajnim zatajenjem srca sa smanjenom istisnom (ejekcijskom) frakcijom lijeve klijetke;

- s pozitivnom anamnezom simptomatske aritmije.

Moksifloksacin se ne smije primjenjivati istodobno s drugim lijekovima koji produljuju QT interval (vidjeti takoĎer dio 4.5).

Zbog ograničenih kliničkih podataka, primjena moksifloksacina kontraindicirana je i u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh C), te u bolesnika čije vrijednosti transaminaza premašuju gornju granicu normale za više od 5 puta.

Primjenu moksifloksacina treba izbjegavati u bolesnika koji su prije imali ozbiljne nuspojave kad su primjenjivali lijekove koji sadrţe kinolon ili fluorokinolon (vidjeti dio 4.8). Liječenje tih bolesnika moksifloksacinom smije se započeti samo ako nema drugih terapijskih mogućnosti te nakon paţljive procjene omjera koristi i rizika (vidjeti takoĎer dio 4.3).

Korist liječenja moksifloksacinom potrebno je procijeniti u odnosu na informacije koje su sadrţane u dijelu s upozorenjima i mjerama opreza, posebno u slučaju infekcija niskog stupnja teţine.

Produljenje QTc intervala i klinička stanja potencijalno povezana s produljenjem QTc

Pokazalo se da u nekih bolesnika moksifloksacin produljuje QTc interval na elektrokardiogramu. Analiza elektrokardiograma učinjenih u okviru programa kliničkih ispitivanja, pokazala je produljenje QTc intervala tijekom liječenja moksifloksacinom od 6 ms ± 26 ms, odnosno 1,4% u odnosu na početne vrijednosti.

S obzirom na to da u ţena postoji tendencija duljeg osnovnog QTc intervala u usporedbi s muškarcima, one mogu biti osjetljivije na lijekove koji produljuju QTc intervala. Stariji bolesnici takoĎer mogu biti osjetljiviji na učinke lijekova na QT interval.

Bolesnicima koji uzimaju moksifloksacin treba oprezno davati lijekove koji mogu smanjiti razinu kalija u organizmu (vidjeti takoĎer dijelove 4.3 i 4.5).

Bolesnicima koji imaju predisponirajuće stanje za razvoj aritmija (posebice ţene i stariji bolesnici) kao što su akutna ishemija miokarda ili produljenje QT intervala, treba oprezno davati moksifloksacin jer to moţe povećati rizik od ventrikularnih aritmija (uključujući i torsade de pointes) i srčanog zastoja (vidjeti

takoĎer dio 4.3). Opseg produljenja QT intervala moţe se povećati s povećanjem koncentracije lijeka. Stoga se preporučena doza ne smije prekoračiti. Ako se tijekom liječenja moksifloksacinom pojave znakovi srčane aritmije, liječenje treba prekinuti i napraviti EKG.

Preosjetljivost/alergijske reakcije

Preosjetljivost i alergijske reakcije prijavljene su nakon prve primjene fluorokinolona, uključujući i moksifloksacin. Već nakon prve primjene lijeka, anafilaktičke reakcije mogu uznapredovati do šoka opasnog po ţivot. U slučajevima kliničkih manifestacija teških reakcija preosjetljivosti, liječenje moksifloksacinom treba obustaviti, te započeti odgovarajuće liječenje (npr. anti-šok terapiju).

Teški poremećaji jetre

Zabiljeţeni su slučajevi fulminantnog hepatitisa koji moţe dovesti do zatajenja jetre (uključujući smrtne slučajeve) tijekom primjene moksifloksacina (vidjeti dio 4.8). Bolesnike treba savjetovati da se prije nastavka liječenja jave svom liječniku ako se razviju znakovi i simptomi fulminantne bolesti jetre poput brzog razvoja astenije povezane sa ţuticom, tamnim urinom, sklonosti krvarenju ili hepatičnom encefalopatijom.

U slučajevima u kojima postoje naznake poremećaja jetrene funkcije potrebno je napraviti testove/pretrage jetrene funkcije.

Teške koţne nuspojave

Teške koţne nuspojave (engl. Severe cutaneous adverse reactions, SCARs) uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN: takoĎer poznata i kao Lyellov sindrom), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti po ţivot opasne ili smrtonosne, zabiljeţene su s moksifloksacinom (vidjeti dio 4.8). Pri propisivanju, bolesnika treba savjetovati o znakovima i simptomima teških koţnih reakcija te ih je potrebno paţljivo pratiti. U slučaju pojave znakova i simptoma koji ukazuju na ove reakcije, mora se odmah prekinuti primjenu moksifloksacina te razmotriti zamjensku terapiju. U slučaju da bolesnik uz primjenu moksifloksacina razvije ozbiljnu reakciju, kao što je SJS, TEN, AGEP, ili DRESS, u tog se bolesnika više nikad ne smije ponovno primijeniti moksifloksacin.

Bolesnici s predispozicijom za konvulzije

Poznato je da kinoloni mogu potaknuti konvulzije. Bolesnici s poremećajima središnjeg ţivčanog sustava ili bolesnici koji imaju druge faktore rizika koji mogu uzrokovati konvulzije ili sniziti prag za njihovu pojavu, moraju ih oprezno primjenjivati. U slučaju konvulzija, liječenje moksifloksacinom treba prekinuti, te poduzeti odgovarajuće mjere.

Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne nuspojave

Zabiljeţeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite tjelesne sustave, a ponekad i više njih (mišićno-koštani, ţivčani, psihijatrijski i osjetilni) u bolesnika koji su primali kinolone i fluorokinolone neovisno o njihovoj dobi i prethodno prisutnim čimbenicima rizika. Kod prvih znakova ili simptoma bilo koje ozbiljne nuspojave primjenu moksifloksacina treba odmah prekinuti, a bolesnicima savjetovati da se obrate za savjet liječniku koji im je propisao lijek.

Periferna neuropatija

Zabiljeţeni su slučajevi senzorne ili senzomotoričke polineuropatije koje uzrokuje paresteziju, hipoesteziju, disestezijom ili slabost u bolesnika koji su dobivali kinolone i fluorokinolone, uključujući moksifloksacin. Bolesnike koji se liječe moksifloksacinom mora se savjetovati da prije nastavka liječenja obavijeste svog liječnika ako se pojave simptomi neuropatije kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost ili slabost kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (vidjeti dio 4.8).

Psihijatrijske reakcije

Psihijatrijske reakcije mogu se pojaviti već nakon prvog uzimanja kinolona, uključujući moksifloksacin. U vrlo rijetkim slučajevima, depresija ili psihotične reakcije dovele su do suicidalnih misli i samo-ozljeĎujućeg ponašanja kao što je pokušaj samoubojstva (vidjeti dio 4.8). U slučaju da bolesnik razvije takve reakcije, treba prestati s primjenom moksifloksacina i poduzeti odgovarajuće mjere. Potreban je oprez u slučaju primjene moksifloksacina u psihotičnih bolesnika ili u bolesnika s psihijatrijskom bolesti u anamnezi.

Dijareja povezana s primjenom antibiotika (uključujući kolitis)

Tijekom primjene antibiotika širokoga spektra, uključujući moksifloksacin, zabiljeţene su pojave dijareje povezane s primjenom antibiotika (AAD = Antibiotic Associated Diarrhoea) i kolitisa povezanog s primjenom antibiotika (AAC = Antibiotic Associated Colitis) uključujući pseudomembranozni kolitis i dijareju povezanu s Clostridium difficile koji mogu varirati u teţini od blagih dijareja do po ţivot opasnih kolitisa. Zato je vaţno uzeti u obzir tu dijagnozu u bolesnika koji razviju tešku dijareju za vrijeme ili nakon primjene moksifloksacina. Ako postoji sumnja na AAD ili AAC ili je dijagnoza potvrĎena, liječenje antibioticima uključujući moksifloksacin treba prekinuti i odmah poduzeti odgovarajuće terapijske mjere. Dodatno, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere za suzbijanje infekcije kako bi se smanjio rizik od njezinog prijenosa. Lijekovi koji sprječavaju peristaltiku kontraindicirani su u bolesnika koji razviju tešku dijareju.

Bolesnici s miastenijom gravis

Moksifloksacin treba se primjenjivati s oprezom u bolesnika koji boluju od miastenije gravis jer moţe doći do pogoršanja simptoma.

Tendinitis i ruptura tetive

Tendinitis i ruptura tetive (osobito Ahilove, ali i drugih), ponekad bilateralni, mogu nastati već i nakon samo 48 sati od početka liječenja kinolonima i fluorokinolonima, a njihov je nastanak zabiljeţen čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8). Rizik od pojave tendinitisa i rupture tetive povećan je u starijih bolesnika, bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, bolesnika s presaĎenim solidnim organima i onih koji koje se istodobno liječe kortikosteroidima. Stoga se istodobna primjena kortikosteroida mora izbjegavati.

Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolnog oticanja, upale) treba prekinuti liječenje moksifloksacinom i razmotriti drugu mogućnost liječenja. Zahvaćeni(e) ud(ove) treba liječiti na odgovarajući način (npr. imobilizacijom). Ako se pojave znakovi tendinopatije, ne smiju se primjenjivati kortikosteroidi.

Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska

U epidemiološkim ispitivanjima prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, posebice u starijih bolesnika, i od regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorokinolona. Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.8). Stoga se fluorokinoloni smiju primjenjivati samo nakon paţljive procjene omjera koristi i rizika i nakon razmatranja drugih mogućnosti liječenja u bolesnika s aneurizmatskom bolesti ili s uroĎenom bolesti srčanih zalistaka u obiteljskoj anamnezi, ili u bolesnika

kojima je prethodno dijagnosticirana aneurizma i/ili disekcija aorte ili bolest srčanih zalistaka, ili u kojih postoje drugi rizični faktori ili stanja koja predstavljaju predispoziciju

- i za aneurizmu i disekciju aorte i za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom ili Ehlers-Danlosov sindrom, Turnerov sindrom,, Behcetova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno

- za aneurizmu i disekciju aorte (npr. krvoţilni poremećaji kao što su Takayasuov arteritis ili arteritis divovskih stanica ili poznata ateroskleroza ili Sjögrenov sindrom) ili dodatno

- za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. infektivni endokarditis).

Rizik od aneurizme i disekcije aorte i njihove rupture moţe biti povećan i u bolesnika koji se istodobno liječe kortikosteroidima za sistemsku primjenu.

U slučajevima iznenadne boli u abdomenu, prsištu ili leĎima, bolesnike je potrebno savjetovati da se odmah obrate liječniku u hitnoj medicinskoj sluţbi.

Bolesnike je potrebno savjetovati da potraţe hitnu medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, nove pojave palpitacija srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Stariji bolesnici s poremećajem funkcije bubrega moraju uzimati moksifloksacin oprezno ako ne mogu kontinuirano unositi primjerene količine tekućine, jer dehidracija moţe povećati rizik od zatajenja bubrega.

Poremećaji vida

Ako se pojave poremećaji vida ili bilo kakve promjene na očima, bolesnik mora odmah posjetiti oftalmologa (vidjeti dijelove 4.7 i 4.8).

Disglikemija

Kao i kod svih kinolona, kod primjene moksifloksacina zabiljeţeni su poremećaji razine glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju (vidjeti dio 4.8). Kod bolesnika liječenih moksifloksacinom, disglikemija se javljala preteţno kod starijih bolesnika s dijabetesom koji su istodobno liječeni oralnim hipoglikemikom (npr. sulfonilurejom) ili inzulinom. Zabiljeţeni su slučajevi hipoglikemijske kome. U bolesnika s dijabetesom preporučuje se paţljivo praćenje razine glukoze u krvi.

Prevencija fotosenzitivnih reakcija

UtvrĎeno je da kinoloni u bolesnika uzrokuju fotosenzitivne reakcije. MeĎutim, ispitivanja su pokazala da je kod moksifloksacina rizik od nastanka fotosenzitivnih reakcija manji.

Usprkos tomu, bolesnicima treba savjetovati da tijekom liječenja moksifloksacinom izbjegavaju izlaganje UV-zračenju i produljeno izlaganje i/ili izlaganje jakoj sunčevoj svjetlosti (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s nedostatkom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Bolesnici kojima nedostaje glukoza-6-fosfat dehidrogenaza, ili za taj poremećaj postoji obiteljska sklonost, za vrijeme liječenja kinolonima skloni su hemolitičkim reakcijama. Stoga se u ovih bolesnika moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom.

Bolesnici s upalnom bolesti zdjelice

Liječenje Melvedok 400 mg filmom obloţenim tabletama nije indicirano u bolesnika s kompliciranom zdjeličnom upalnom bolesti (npr. povezanom s tubo-ovarijskim ili zdjeličnim apscesom), za koju se smatra da je potrebno intravensko liječenje.

62611009182100

Zdjeličnu upalnu bolest moţe uzrokovati Neisseria gonorrhoeae rezistentna na fluorokinolone. Stoga se u tim slučajevima empirijska terapija moksifloksacinom treba provoditi istodobno s drugim prikladnim antibiotikom (poput cefalosporina), osim ako je isključena Neisseria gonorrhoeae rezistentna na moksifloksacin. Terapiju treba iznova razmotriti ako nakon trodnevnog liječenja nema kliničkog poboljšanja.

Bolesnici s kompliciranim infekcijama koţe i njezinih struktura

Nije utvrĎena klinička učinkovitost intravenski primijenjenog moksifloksacina u liječenju teških inficiranih opeklina, fasciitisa i inficiranog stopala dijabetičara u kojih se razvio osteomijelitis.

Interferencija s biološkim testovima

Liječenje moksifloksacinom moţe interferirati s nalazom uzgoja kulture Mycobacterium spp. suprimirajući rast mikobakterija te tako uzrokujući laţno negativne nalaze uzoraka uzetih u bolesnika koji se trenutno liječe moksifloksacinom.

Bolesnici s MRSA infekcijama

Moksifloksacin se ne preporučuje za liječenje MRSA infekcija. U slučaju suspektne ili potvrĎene MRSA infekcije, treba započeti liječenje odgovarajućim antibiotikom (vidjeti dio 5.1).

Pedijatrijska populacija

Zbog štetnih učinaka na hrskavicama u mladunčadi ţivotinja (vidjeti dio 5.3), primjena moksifloksacina u djece i adolescenata <18 godina je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3).

Melvedok sadrţi boju sunset yellow aluminium lake (E110). Moţe uzrokovati alergijske reakcije.

Melvedok sadrţi manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Interakcije s lijekovima

Kod istodobne primjene moksifloksacina i nekih lijekova koji mogu produljiti QTc interval ne moţe se isključiti aditivni učinak na produljenje QT intervala. To moţe dovesti do povećanog rizika od nastanka ventrikularnih aritmija, uključujući torsade de pointes. Zbog toga je istodobna primjena moksifloksacina i bilo kojeg od sljedećih lijekova kontraindicirana (vidjeti takoĎer dio 4.3):

- antiaritmici klase IA (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid);

- antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid);

- antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid); - triciklički antidepresivi;

- neki antimikrobni lijekovi (sakvinavir, sparfloksacin, eritromicin i.v., pentamidin, antimalarici posebno halofantrin);

- neki antihistaminici (terfenadin, astemizol, mizolastin); - drugi (cisaprid, vinkamin i.v., bepridil, difemanil).

Moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika koji uzimaju lijekove koji mogu smanjiti razinu kalija (npr. diuretike Henleove petlje ili diuretike tiazidnog tipa, laksative i klizme (visoke doze), kortikosteroide, amfotericin B) ili lijekove koji su povezani s klinički značajnom bradikardijom.

Od primjene moksifloksacina do uporabe lijekova koji sadrţe dvovalentne ili trovalentne katione (npr. antacidi koji sadrţavaju magnezij ili aluminij, tablete didanozina, sukralfat i lijekovi koji sadrţe ţeljezo ili

cink) mora proći pribliţno 6 sati.

7

62611009182100

Istodobna primjena aktivnoga ugljena i peroralne doze od 400 mg moksifloksacina izrazito sprječava apsorpciju lijeka i smanjuje sistemsku raspoloţivost lijeka za više od 80 %. Stoga se ne preporučuje njihova istodobna primjena (osim u slučajevima predoziranja, vidjeti takoĎer dio 4.9).

Nakon ponovljenog doziranja moksifloksacina u zdravih dobrovoljaca, vršne koncentracije digoksina (Cmax) povisile su se za pribliţno 30 % bez utjecaja na AUC ili najniţe koncentracije lijeka. Nisu potrebne mjere opreza kod istodobne primjene s digoksinom.

U ispitivanjima u kojima su sudjelovali dobrovoljci sa šećernom bolešću, istodobna peroralna primjena moksifloksacina i glibenklamida rezultirala je smanjenjem vršne koncentracije glibenklamida u krvi za pribliţno 21 %. Kombinacija glibenklamida i moksifloksacina bi teoretski mogla uzrokovati blagu i prolaznu hiperglikemiju. MeĎutim, primijećene promjene u farmakokinetici glibenklamida nisu prouzročile promjene farmakodinamičkih parametara (vrijednosti glukoze u krvi, inzulin). Stoga, izmeĎu moksifloksacina i glibenklamida nisu utvrĎene klinički značajne interakcije.

Promjene vrijednosti INR-a

Zabiljeţen je veliki broj slučajeva kod kojih se aktivnost peroralnog antikoagulansa povećala s istodobnom primjenom antibakterijskih lijekova, prije svega fluorokinolona, makrolida, tetraciklina, kotrimoksazola i nekih cefalosporina. Čini se da su infektivna i upalna stanja, dob i opće stanje bolesnika čimbenici rizika. U takvim je okolnostima teško ocijeniti da li su poremećaje INR-a (internacionalni normalizirani omjer) uzrokovali infekcija ili liječenje. Mjera opreza bila bi češće praćenje INR-a. Ako je potrebno, doza oralnog antikoagulansa treba biti adekvatno prilagoĎena.

Klinička ispitivanja su pokazala da pri istodobnoj primjeni moksifloksacina i ranitidina, probenecida, oralnih kontraceptiva, nadomjestaka kalcija, parenteralno primijenjenog morfija, teofilina, ciklosporina ili itrakonazola, nema nikakvih interakcija.

Ti su rezultati potvrĎeni u in vitro ispitivanjima s humanim enzimima citokroma P450. S obzirom na takve rezultate, metaboličke interakcije s enzimima citokroma P450 malo su vjerojatne.

Interakcije s hranom

Nema klinički značajnih interakcija moksifloksacina s hranom, uključujući mliječne proizvode.

Trudnoća

Sigurnost primjene moksifloksacina tijekom trudnoće u ţena nije ispitana. Ispitivanja na ţivotinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost moksifloksacina (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat. Zbog eksperimentalnog rizika od oštećenja hrskavice mladih ţivotinja uslijed primjene fluorokinolona i reverzibilnog oštećenja zglobova opisanih u djece koja su primala fluorokinolone, moksifloksacin se ne smije uzimati tijekom trudnoće (vidjeti dio 4.3).

Dojenje

Ne postoje podaci o učinku moksifloksacina u dojilja. Neklinički podaci upućuju na to da se male količine moksifloksacina izlučuju u mlijeko. Uslijed nedostatka podataka u ljudi i uslijed eksperimentalno pokazanog rizika oštećenja hrskavice mladih ţivotinja zbog primjene fluorokinolona, dojenje je kontraindicirano tijekom liječenja moksifloksacinom (vidjeti dio 4.3).

Plodnost

Ispitivanja na ţivotinjama ne ukazuju na smanjenje plodnosti (vidjeti dio 5.3).

Nisu provedena ispitivanja učinka moksifloksacina na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. MeĎutim, fluorokinoloni, uključujući moksifloksacin, mogu smanjiti bolesnikovu sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja strojevima uslijed reakcija središnjeg ţivčanog sustava (npr. omaglica, akutni, prolazni gubitak vida; vidjeti dio 4.8) ili akutni i kratkotrajni gubitak svijesti (sinkopa; vidjeti dio 4.8). Bolesnike treba savjetovati da procijene kakva je njihova reakcija na moksifloksacin prije upravljanja vozilima ili rukovanja strojevima.

Niţe u tekstu navedene su nuspojave zabiljeţene u kliničkim ispitivanjima i izvješćima nakon stavljanja lijeka u promet s moksifloksacinom od 400 mg (primijenjenog peroralno ili u sekvencijskoj terapiji), razvrstane su po učestalosti.

Osim mučnine i proljeva, sve druge nuspojave pojavljivale su se s učestalošću manjom od 3%.

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su navedene u padajućem nizu prema stupnju ozbiljnosti. Učestalosti pojavljivanja definirane su kao:

- često (≥ 1/100 i < 1/10)

- manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) - rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000)

- vrlo rijetko (< 1/10 000)

- nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka)

62611009182100

846124-5332476dio 4.4) Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva* Artralgija Mialgija Tendinitis (vidjeti dio 4.4) Mišićni grčevi Trzanje mišića Mišićna slabost Ruptura tetive (vidjeti dio 4.4) Artritis Rigidnost mišića Pogoršanje simptoma miastenije gravis (vidjeti dio 4.4) Rabdomioliza Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Dehidracija Oštećenje funkcije bubrega (uključujući porast vrijednosti BUN-a i kreatinina) Zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4) Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene * Opće loše osjećanje (preteţno astenija ili umor) Bolna stanja (uključujući bol u leĎima, prsištu, zdjelici i udovima) Znojenje Edem

*Vezano na primjenu kinolona i fluorokinolona zabiljeţeni su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih nuspojava koje zahvaćaju različite klase organskih sustava i osjetila, ponekad i više njih (uključujući reakcije kao što su tendinitis, ruptura tetive, artralgija, bol u udovima, poremećaj hoda, neuropatije povezane s parestezijom i neuralgijom, umor, psihijatrijski simptomi (uključujući poremećaje spavanja, anksioznost, napadaje panike, depresiju i suicidalne misli), narušeno pamćenje i koncentracija te oštećenja sluha, vida, osjeta okusa i mirisa), u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika (vidjeti dio 4.4).

** Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad s rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su u bolesnika koji primaju fluorokinolone (vidjeti dio 4.4).

Bilo je izvješća o sljedećim vrlo rijetkim nuspojavama prijavljenim nakon liječenja drugim fluorokinolonima, koje bi se takoĎer mogle pojaviti tijekom liječenja moksifloksacinom: povišeni intrakranijski tlak (uključujući moţdani pseudotumor), hipernatrijemija, hiperkalcijemija, hemolitička

anemija.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5417566319531navedenog u Dodatku V.Nakon dobivanja odobrenja lijeka vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traţi se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava

Kod slučajnog predoziranja ne preporučuju se nikakve posebne protumjere. U slučaju predoziranja, treba provesti simptomatsko liječenje. Potrebno je praćenje EKG-a, s obzirom na mogućnost produljenja QT intervala. Istodobna primjena aktivnog ugljena i peroralne doze moksifloksacina od 400 mg smanjuje sistemsku raspoloţivost lijeka za više od 80 %. Dovoljno rana primjena aktivnog ugljena u fazi apsorpcije moţe biti od koristi radi sprječavanja prekomjernog povećanja sistemske izloţenosti moksifloksacinu u slučaju peroralnog predoziranja.

Farmakoterapijska skupina: Kinolonski antimikrobici; fluorokinoloni. ATK oznaka: J01MA14

Mehanizam djelovanja

Moksifloksacin in vitro djeluje na širok spektar Gram-pozitivnih i Gram-negativnih patogenih mikroorganizama.

Baktericidno djelovanje moksifloksacina posljedica je inhibicije obje topoizomeraze tipa II (DNK giraze i topoizomeraze IV) potrebnih za replikaciju, transkripciju i reparaciju bakterijske DNK. Čini se da C8-metoksi skupina značajno doprinosi njegovoj pojačanoj aktivnosti i slabijoj selekciji rezistentnih mutanata Gram-pozitivnih bakterija, u usporedbi s C8-H skupinom. Prisutnost velikog bicikloaminskog supstituenta na poloţaju C-7 smanjuje aktivno izbacivanje (efluks), povezano s genima norA, odnosno pmrA, koji su uočeni u nekih Gram-pozitivnih bakterija.

Farmakodinamička ispitivanja pokazuju da stupanj baktericidnosti moksifloksacina ovisi o njegovoj koncentraciji. UtvrĎeno je da se minimalne baktericidne koncentracije (MBK) nalaze u istom rasponu kao i minimalne inhibitorne koncentracije (MIK).

Učinak na crijevnu floru u ljudi

Nakon peroralne primjene moksifloksacina u dobrovoljaca, zabiljeţene su sljedeće promjene u crijevnoj flori: smanjio se broj Escherichia coli, Bacillus spp., Enterococcus spp., Klebsiella spp., a takoĎer se povećao broj anaeroba Bacteroides vulgatus, Bifidobacterium spp., Eubacterium spp. i Peptostreptococcus spp. Broj Bacteroides fragilis se povećao. Te su se promjene normalizirale tijekom dva tjedna.

Mehanizam rezistencije

Mehanizmi rezistencije koji inaktiviraju peniciline, cefalosporine, aminoglikozide, makrolide i tetracikline, ne utječu na antibakterijsko djelovanje moksifloksacina. Drugi mehanizmi rezistencije, poput barijere koje onemogućuju prodor lijeka (mehanizam svojstven Pseudomonas aeruginosa) i mehanizmi izbacivanja (efluksa) lijeka iz stanice, mogu utjecati na osjetljivost na moksifloksacin.

9147047548119

In vitro rezistencija na moksifloksacin stječe se postupnim procesom mutacije ciljnih mjesta na obje topoizomeraze tipa II, DNK girazi, i topoizomerazi IV. Moksifloksacin slabo podlijeţe mehanizmima aktivnog efluksa iz stanica kod Gram-pozitivnih mikroorganizama.

Uočena je ukriţena rezistencija s drugim fluorokinolonima. No, kako u nekih Gram-pozitivnih bakterija moksifloksacin podjednako djelotvorno inhibira i topoizomerazu II i topoizomerazu IV, takve bakterije mogu biti otporne na druge kinolone, a osjetljive na moksifloksacin.

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti kliničkih MIK-ova i odreĎivanja prema disk-difuzijskoj metodi za moksifloksacin prema EUCAST-u (European Society of Clinical Microbiology and Infectious Diseases) (01.01.2012):

846124-3272622Organizam Osjetljiv Rezistentan Staphylococcus spp. ≤ 0,5 mg/l ≥ 24 mm > 1 mg/l < 21 mm S. pneumoniae ≤ 0,5 mg/l ≥ 22 mm > 0,5 mg/l < 22 mm Streptococcus skupine A, B, C, G ≤ 0,5 mg/l ≥ 18 mm > 1 mg/l < 15 mm H. influenzae ≤ 0,5 mg/l ≥ 25 mm > 0,5 mg/l < 25 mm M. catarrhalis ≤ 0,5 mg/l ≥ 23 mm > 0,5 mg/l < 23 mm Enterobacteriaceae ≤ 0,5 mg/l ≥ 20 mm > 1 mg/l < 17 mm Granične vrijednosti koje ne ovise o vrsti organizma* ≤ 0,5 mg/l > 1 mg/l *Granične vrijednosti koje ne ovise o vrsti mikroorganizma uglavnom su utvrĎene na temelju farmakodinamičkih/ famakokinetičkih podataka i nisu ovisne o raspodjeli MIK-ova koji su tipični za pojedinu vrstu mikrooganizma. Njima se treba rukovoditi samo u slučajevima kada za odreĎenu vrstu mikroorganizma ne postoji granična vrijednost, a ne u slučajevima kada kriterije interpretacije rezultata tek treba odrediti.

Mikrobiološka osjetljivost

Pojavnost stečene rezistencije odreĎenih vrsta mikrorganizama moţe varirati kako po zemljopisnim područjima, tako i vremenski, te su poţeljne informacije o lokalnoj rezistenciji, posebno pri liječenju teških infekcija. Po potrebi, ako se lokalna prevalencija rezistencije pokaţe takvom da korist lijeka, barem za neke vrste infekcija, postaje upitna, treba zatraţiti savjet stručnjaka.

846124-6170676Acinetobacter baumanii Haemophilus influenzae* Haemophilus parainfluenzae* Legionella pneumophila Moraxella (Branhamella) catarrhalis* Anaerobni mikroorganizmi Fusobacterium spp. Prevotella spp. “Drugi” mikroorganizmi Chlamydophila (Chlamydia) pneumoniae* Chlamydia trachomatis* Coxiella burnetii Mycoplasma genitalium Mycoplasma hominis Mycoplasma pneumoniae* Vrste kod kojih stečena rezistencija moţe biti problem Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi Enterococcus faecalis* Enterococcus faecium* Staphylococcus aureus (meticilin-rezistentan)+ Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi Enterobacter cloacae* Escherichia coli* Klebsiella pneumoniae*# Klebsiella oxytoca Neisseria gonorrhoeae*+ Proteus mirabilis* Anaerobni mikroorganizmi Bacteroides fragilis* Peptostreptococcus spp.* Inherentno rezistentni organizmi Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi Pseudomonas aeruginosa *Klinička ispitivanja u odobrenim indikacijama pokazala su da je aktivnost lijeka na osjetljive sojeve zadovoljavajuća. #Vrste koje proizvode beta-laktamazu proširenog spektra (ESBL, engl. Expanded Spectrum Beta-Lactamase) obično su otporne na fluorokinolone. +Stopa rezistencije > 50 % u jednoj ili više zemalja.

Apsorpcija i bioraspoloţivost

Moksifloksacin se nakon peroralne primjene apsorbira brzo i gotovo u potpunosti. Apsolutna bioraspoloţivost iznosi pribliţno 91 %.

Farmakokinetika je linearna i nakon primjene jednokratne doze od 50 do 800 mg i tijekom desetodnevne primjene do 600 mg jedanput na dan. Vršna koncentracija dostiţe se izmeĎu pola i četiri sata nakon primjene doze od 400 mg kroz usta i iznosi 3,1 mg/l. Najviša koncentracija u plazmi u stanju dinamičke ravnoteţe (400 mg jedanput na dan) bila je 3,2 mg/l, a najniţa 0,6 mg/l. U stanju dinamičke ravnoteţe izloţenost u intervalu doziranja pribliţno je 30 % veća nego nakon prve doze.

Distribucija

Moksifloksacin se brzo rasporeĎuje po ekstravaskularnom prostoru; nakon primjene doze od 400 mg AUC iznosi 35 mg × h /L. Volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteţe (Vss) iznosi pribliţno 2 l/kg. U in vitro i ex vivo ispitivanjima dokazano je da se bez obzira na koncentraciju lijeka za proteine plazme veţe pribliţno 40 - 42 % djelatne tvari. Moksifloksacin se uglavnom veţe na serumske albumine. Nakon primjene jednokratne peroralne doze moksifloksacina od 400 mg, utvrĎene su sljedeće vršne koncentracije (geometrijska srednja vrijednost):

846124-2166479Tkivo Koncentracija Omjer tkivo: plazma Plazma 3,1 mg/l - Slina 3,6 mg/l 0,75 – 1,3 Tekućina u upaljenom mjehuriću na koţi 1,61 mg/l 1,71 Bronhalna sluznica 5,4 mg/kg 1,7 – 2,1 Alveolarni makrofagi 56,7 mg/kg 18,6 – 70,0 Epitelna tekućina 20,7 mg/l 5 - 7 Maksilarni sinus 7,5 mg/kg 2,0 Etmoidni sinus 8,2 mg/kg 2,1 Nosni polip 9,1 mg/kg 2,6 Intersticijska tekućina 1,02 mg/l 0,8 – 1,42,3 Ţenski genitalni sustav* 10,24 mg/kg 1,724 * Intravenska primjena jednokratne doze od 400 mg 1 10 sati nakon primjene

2 koncentracija nevezanog lijeka 3 od 3 do 36 sati nakon doze

4 na završetku infuzije

Biotransformacija

Moksifloksacin podlijeţe biotransformaciji u II. fazi, a izlučuje se putem mokraće i ţuči/stolice, i to kao nepromijenjeni lijek, kao i u obliku sumpornoga spoja (M1) i glukuronida (M2). M1 i M2 jedini su vaţni metaboliti u ljudi, a oba su mikrobiološki neaktivna.

U kliničkim ispitivanjima I. faze i u ispitivanjima in vitro nisu primijećene metaboličke farmakokinetičke interakcije s drugim lijekovima koji se biotransformiraju u I. fazi pomoću enzima citokroma P-450. Rezultati ne upućuju na oksidacijsko metaboliziranje lijeka.

Eliminacija

Prosječno terminalno poluvrijeme eliminacije moksifloksacina iz plazme iznosi pribliţno 12 sati. Nakon primjene doze od 400 mg, prosječni prividni ukupni klirens iz tijela iznosi 179 do 246 ml/min. Bubreţni klirens pribliţno je 24 - 53 ml/min, što ukazuje na djelomičnu tubularnu reapsorpciju lijeka u bubrezima. Nakon primjene doze od 400 mg, pribliţno se 96% djelatne tvari izlučuje mokraćom (pribliţno 19 % nepromijenjenoga lijeka, oko 2,5 % u obliku M1 i pribliţno 14 % u obliku M2) i stolicom (pribliţno 25 % nepromijenjenoga lijeka, oko 36 % u obliku M1, u obliku M2 se ne izlučuje).

Kod istodobne primjene moksifloksacina i ranitidina ili probenecida bubreţni klirens prvobitne djelatne tvari nije se promijenio.

Starija populacija i bolesnici niske tjelesne težine

U zdravih ispitanika s niskom tjelesnom teţinom (poput ţena) i u starijih dobrovoljaca izmjerene su više koncentracije u plazmi.

Oštećenje funkcije bubrega

Farmakokinetika moksifloksacina u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (i s klirensom kreatinina > 20 ml/min/1,73 m2) znatno se ne razlikuje. Sa slabljenjem funkcije bubrega koncentracije metabolita M2 (glukoronida) povisuju se do 2,5 puta (s klirensom kreatinina < 30 ml/min/1,73 m2).

Oštećenje funkcije jetre

Na temelju do sada provedenih farmakokinetičkih ispitivanja u bolesnika sa zatajenjem jetre (Child-Pugh A, B) ne moţe se dokazati postoje li ikakve razlike u usporedbi sa zdravim dobrovoljcima. Oštećena funkcija jetre povezivala se s izloţenošću višim koncentracijama M1 u plazmi, a izloţenost nepromijenjenom lijeku bila je podjednaka izloţenosti u zdravih dobrovoljaca. Iskustva o kliničkoj primjeni moksifloksacina u bolesnika s oslabljenom funkcijom jetre nisu dostatna.

Učinci na krvotvorni sustav (blago smanjenje broja eritrocita i trombocita) primijećeni su kod štakora i majmuna. Kao i kod drugih kinolona, primijećena je hepatotoksičnost (povećanje vrijednosti jetrenih enzima i vakuolarna degeneracija) u štakora, majmuna i pasa. U majmuna je uočeno toksično djelovanje na središnji ţivčani sustav (konvulzije). Ti su učinci primijećeni tek nakon liječenja visokim dozama moksifloksacina ili nakon njegove dugotrajnije primjene.

U in vitro ispitivanjima na bakterijama i na stanicama sisavaca utvrĎeno je da moksifloksacin, kao i drugi kinoloni, djeluje genotoksično. Budući da se ti učinci mogu objasniti interakcijom s bakterijskom girazom a kod viših koncentracija i interakcijom s topoizomerazom II u stanicama sisavaca, moţemo pretpostaviti koliki je prag koncentracije za genotoksičnost. U in vivo ispitivanjima, usprkos primjeni vrlo visokih doza moksifloksacina, genotoksičnost nije ustanovljena. Stoga, pri terapijskoj dozi u ljudi moţemo pretpostaviti dostatnu razinu sigurnosti. U inicijacijsko-promocijskom ispitivanju u štakora nije utvrĎeno kancerogeno djelovanje moksifloksacina.

Mnogi su kinoloni fotoreaktivni i mogu prouzročiti fototoksičnost, fotomutagenost i fotokancerogenost. MeĎutim, opseţnim programom in vitro i in vivo ispitivanja, dokazano je da moksifloksacin nema fototoksična i fotogenotoksična svojstva. Drugi su kinoloni u jednakim uvjetima uzrokovali učinke.

Pri visokim koncentracijama, moksifloksacin inhibira brzu komponentu zakašnjelog rektifikacijskog dotoka kalija u srce te tako moţe potaknuti produljenje QT intervala. U toksikološkim ispitivanjima u pasa kod kojih su primijenjene peroralne doze ≥90 mg/kg, koncentracija u plazmi iznosila je ≥16 mg/l, što je uzrokovalo produljenje QT intervala, ali ne i aritmije. Tek nakon vrlo velike kumulativne intravenske doze, 50 puta veće od doze u ljudi (> 300 mg/kg), zbog koje je koncentracija u plazmi bila ≥200 mg/l (više od 40 puta veća od terapijske razine), primijećena je pojava reverzibilnih ventrikularnih aritmija, ali bez smrtnog ishoda.

Poznato je da kinoloni uzrokuju oštećenje zglobne hrskavice nosivih zglobova u mladunčadi ţivotinja. Najniţa peroralna doza moksifloksacina koja je u mladunčadi pasa djelovala toksično na zglobove bila je četiri puta veća od najveće preporučene terapijske doze od 400 mg izraţene u mg/kg (uz pretpostavku da je tjelesna masa 50 kg), koncentracije u plazmi bile su od dva do tri puta više od plazmatskih koncentracija nakon primjene maksimalnih terapijskih doza.

U ispitivanjima toksičnosti na štakorima i majmunima (ponovljena primjena tijekom šest mjeseci) nisu utvrĎene naznake vezano uz okulotoksični rizik. U pasa koji su dobivali velike peroralne doze (≥60 mg/kg), zbog čega su koncentracije u plazmi iznosile ≥20 mg/l, došlo je do promjene u elektroretinogramu, a u rijetkim slučajevima pojavila se atrofija mreţnice.

U ispitivanjima utjecaja moksifloksacina na reprodukciju u štakora, kunića i majmuna utvrĎeno je da lijek prolazi kroz posteljicu. U ispitivanjima na štakorima (p.o. i i.v.) i majmunima (p.o.) nisu utvrĎene teratogenost ili smetnje plodnosti nakon primjene moksifloksacina. Blago povećanje incidencije malformacija kralješaka i rebara primijećeno je u fetusa kunića, ali samo kod primjene doze (20 mg/kg i.v.) kod koje se pojavila teška maternalna toksičnost. Kad je terapijska koncentracija u plazmi bila jednaka kao u ljudi, u majmuna i kunića povećala se incidencija abortusa. Nakon primjene doze 63 puta veće od najveće preporučene doze (izraţene u mg/kg), s koncentracijama u plazmi koje su se kretale u rasponu terapijskih doza za ljude, u štakora je primijećena smanjena teţina fetusa, povećanje prenatalne smrtnosti, nešto duţe trajanje graviditeta te povećanje spontane aktivnosti neke mladunčadi (muţjaka i ţenki).

Jezgra tablete:

celuloza, mikrokristalična škrob, prethodno geliran

hidroksipropilceluloza, djelomično supstituirana natrijev laurilsulfat

natrijev stearilfumarat

Ovojnica tablete: poli(vinilni alkohol) titanijev dioksid (E171) makrogol 4000

talk

boja sunset yellow aluminium lake (E110)

Nije primjenjivo

3 godine

Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Filmom obloţene tablete su pakirane u tvrdim, neprozirnim OPA/Alu/PVC folija/Alu blisterima. Svaki blister sadrţi 5 ili 7 tableta. Litografska kartonska kutija sadrţi 1 blister s 5 tableta (5 tableta) ili 1 blister sa 7 tableta (7 tableta) ili 2 blistera s 5 tableta (10 tableta) i uputom unutra.

Na trţištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Melvedok sadrži djelatnu tvar moksifloksacin, koji pripada skupini antibiotika koji se zovu fluorokinoloni. Ovaj lijek djeluje tako da ubija bakterije koje uzrokuju infekcije.

Moksifloksacin se koristi u bolesnika u dobi od 18 godina i starijih za liječenje niže navedenih bakterijskih infekcija kada su uzrokovane bakterijama osjetljivim na moksifloksacin. Moksifloksacin se smije primijeniti za liječenje ovih infekcija samo kada se uobičajeni antibiotici ne mogu primijeniti ili kada nisu djelovali:

 Upala sinusa;

 Iznenadno pogoršanje dugotrajne upale dišnih puteva;

 Upala pluća (pneumonija) stečena izvan bolnice (osim teških slučajeva);

 Blage do umjereno teške infekcije gornjeg dijela ženskog genitalnog trakta (upalna bolest zdjelice), uključujući infekcije jajovoda i sluznice maternice.

Moksifloksacin tablete nisu dovoljne u liječenju ovog tipa infekcija. Stoga Vam liječnik mora propisati uz moksifloksacin i dodatni antibiotik u liječenju infekcija gornjeg dijela ženskog genitalnog trakta (vidjeti dio

Ako uzmete više lijeka Melvedok nego što ste trebali

Ako ste uzeli više od preporučene jedne tablete dnevno, odmah potražite liječnički savjet.

Ako je moguće, ponesite sa sobom preostale tablete, pakiranje ili ovu uputu kako biste pokazali liječniku ili ljekarniku što ste uzeli.

Ako ste zaboravili uzeti Melvedok

Ako ste zaboravili uzeti tabletu, uzmite ju čim se sjetite isti dan. Ako se ne sjetite isti dan, uzmite uobičajenu dozu (jednu tabletu) sljedeći dan. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu.

Ako niste sigurni što učiniti, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Ako prestanete uzimati Melvedok

Ako prestanete uzimati ovaj lijek prerano, infekcija možda neće biti u potpunosti izliječena.

Ako želite prekinuti uporabu tableta prije završetka liječenja, posavjetujte se sa svojim liječnikom.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s Vašim liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Uobičajena doza za odrasle je jedna filmom obložena tableta od 400 mg jedanput dnevno.

Melvedok tablete su namijenjene za primjenu kroz usta. Progutajte tablete cijele (kako bi se prikrio gorki okus), s puno tekućine. Melvedok tablete možete uzeti s hranom ili bez nje. Nastojte svaki dan uzimati

tabletu u približno isto vrijeme.

Urez služi samo da Vam pomogne prelomiti tabletu ako je ne možete progutati cijelu.

Istu dozu mogu uzimati stariji bolesnici, bolesnici s niskom tjelesnom težinom ili bolesnici s poremećajem u radu bubrega.

Trajanje liječenja ovisi o vrsti infekcije.

Ako Vam liječnik nije propisao drugačije, trajanje liječenja je kao što je navedeno:

 Iznenadno pogoršanje (akutna egzacerbacija) kronične plućne opstruktivne bolesti uključujući bronhitis

5 - 10 dana

 Upala pluća (pneumonija), osim pneumonije koja je započela tijekom boravka u bolnici 10 dana.

 Akutna upala sinusa (akutni bakterijski sinusitis) 7 dana

 Blage do umjereno teške infekcije gornjeg ženskog genitalnog trakta (upalna bolest zdjelice), uključujući infekcije jajovoda i endometrija

14 dana

Kada se Melvedok koristi kao nastavak liječenja moksifloksacin otopinom za infuziju, preporučeno trajanje liječenja je:

 Upala pluća (pneumonija) koju ste dobili izvan bolnice 7 - 14 dana.

Većina bolesnika s upalom pluća prebačena je na peroralnu terapiju moksifloksacin filmom obloženim tabletama unutar 4 dana.

 Infekcije kože i mekog tkiva 7 - 21 dan.

Većina bolesnika s infekcijama kože i mekog tkiva prebačena je na peroralnu terapiju moksifloksacin filmom obloženim tabletama unutar 6 dana.

Važno je da liječenje u cijelosti završite, čak i ako se nakon nekoliko dana osjećate bolje. Ako prestanete uzimati Melvedok prerano, infekcija možda neće biti u cijelosti izliječena, te se može vratiti ili se Vaše stanje može pogoršati. Bakterija koju imate može razviti bakterijsku otpornost na Melvedok.

Preporučenu dozu i trajanje liječenja ne treba prekoračiti. (Vidjeti dio

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Najozbiljnije nuspojave koje su zabilježene tijekom liječenja moksifloksacinom navedene su u nastavku.

Ako primijetite:

 poremećen ubrzan ritam srca (rijetka nuspojava)

 da se odjednom počinjete osjećati loše ili primijetite žutu boju bjeloočnica, tamno obojanu mokraću, svrbež kože, sklonost krvarenju ili poremećaj misli ili nesanicu (to mogu biti znakovi i simptomi brzonapredujuće upale jetre koja potencijalno može dovesti do po život opasnog zatajenja jetre (vrlo rijetka nuspojava, zabilježeni su smrtni slučajevi))

 ozbiljni kožni osipi, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu. Mogu se javiti kao crvenkaste mrlje nalik meti ili u obliku kružnih mrlja često sa središnjim mjehurićima u području trupa, ljuštenje kože, čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima, a mogu im prethoditi vrućica i simptomi nalik gripi (vrlo rijetke nuspojave, moguće opasne po život).

 crveni, ljuskavi, prošireni osip s potkožnim kvržicama i mjehurićima, praćen s vrućicom, koji se javlja na početku liječenja (akutna generalizirana egzantematozna pustuloza)(učestalost ove nuspojave je „nepoznata“)

 prošireni osip, visoku tjelesnu temperaturu, porast razine jetrenih enzima, odstupanja u nalazima krvne slike (eozinofilija), povećane limfne čvorove i zahvaćenost drugih organa (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, poznata i kao DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek) (učestalost ove nuspojave je „nepoznata“).

 sindrom povezan s poremećajem izlučivanja vode i niskim razinama natrija (sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona)(vrlo rijetka nuspojava)

 gubitak svijesti zbog velikog smanjenja razine šećera u krvi (hipoglikemijska koma)(vrlo rijetka nuspojava)

 upalu krvnih žila (znaci mogu biti crvene točke na koži, obično u donjem dijelu nogu ili bol u zglobovima) (vrlo rijetka nuspojava)

 tešku, iznenadnu opću alergijsku reakciju, uključujući vrlo rijetko po život opasan šok (npr. otežano disanje, pad krvnog tlaka, ubrzani puls) (rijetka nuspojava)

 oticanje, uključujući oticanje dišnih puteva (rijetka nuspojava, potencijalno opasna po život)  konvulzije (rijetka nuspojava)

 probleme povezane sa živčanim sustavom, kao što je bol, pečenje, trnci, utrnulost i/ili slabost u udovima (rijetka nuspojava)

 depresiju (koja u vrlo rijetkim slučajevima može dovesti do samoozljeĎivanja, kao što su ideje/misli o samoubojstvu ili pokušaji samoubojstva (rijetka nuspojava)

 gubitak razuma (koji potencijalno može dovesti do samoozljeĎivanja, kao što su ideje/misli o samoubojstvu ili pokušaji samoubojstva (vrlo rijetke nuspojava)

 teški proljev koji sadrži krv i/ili sluz (kolitis povezan s primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis), koji se u vrlo rijetkim slučajevima može razviti u po život opasne komplikacije (rijetke nuspojave)

 bol i oticanje tetiva (tendinitis) (rijetka nuspojava) ili puknuće tetive (vrlo rijetka nuspojava)  mišićna slabost, osjetljivost ili bol, osobito ako se istovremeno osjećate loše, imate visoku

temperaturu ili imate tamnu mokraću. To može biti uzrokovano nenormalnom razgradnjom mišića, što može biti opasno po život i dovesti do problema s bubrezima (stanje zvano rabdomioliza)(učestalost ove nuspojave je „nepoznata“)

prekinite s uzimanjem lijeka Melvedok i odmah se javite svom liječniku, jer ćete možda trebati hitni medicinski savjet.

Nadalje, ako primijetite

 prolazni gubitak vida (vrlo rijetka nuspojava)

 nelagodu ili bol u očima, posebno zbog izloženosti svjetlosti (vrlo rijetka nuspojava) odmah se javite liječniku specijalistu za bolesti oka.

Ako Vam se javi po život opasan poremećaj srčanog ritma (torsade de pointes) ili zastoj srčanog ritma za vrijeme dok uzimate lijek moksifloksacin (vrlo rijetka nuspojava), odmah recite svom liječniku da ste uzeli moksifloksacin i nemojte nastaviti s uzimanjem lijeka.

Zabilježeno je pogoršanje simptoma miastenije gravis u vrlo rijetkim slučajevima. U tom slučaju, odmah se javite svom liječniku.

Ako bolujete od šećerne bolesti i primijetite da Vam se razina šećera u krvi povisila ili snizila (rijetka ili vrlo rijetka nuspojava), odmah se javite svom liječniku.

Ako ste starije životne dobi s postojećim problemima s bubrezima i primijetite smanjeno mokrenje, oticanje nogu, gležnjeva ili stopala, umor, mučninu, omamljenost, nedostatak zraka ili smetenost (to mogu biti znakovi i simptomi zatajenja bubrega, rijetke nuspojave), odmah se javite svom liječniku.

Druge nuspojave koje su primijećene za vrijeme liječenja lijekom Melvedok navedene su u nastavku prema učestalosti:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):  mučnina

 proljev

 omaglica

 bolovi u želucu i trbuhu  povraćanje

 glavobolja

 povišene razine odreĎenih jetrenih enzima (transaminaza) u krvi

 infekcije uzrokovane otpornim bakterijama ili gljivicama, npr. oralna i vaginalna kandidijaza,  promjena srčanog ritma (EKG) u bolesnika s niskom razinom kalija u krvi

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):  osip

 nadražen želudac (loša probava/žgaravica)

 promjene okusa (u vrlo rijetkim slučajevima gubitak okusa)  problemi sa spavanjem (uglavnom nesanica)

 povišene razine odreĎenih jetrenih enzima u krvi (gama-glutamil transferaze i/ili alkalne fosfataze)  smanjenje broja odreĎene vrste bijelih krvnih stanica (leukociti, neutrofili)

 zatvor  svrbež

 osjećaj vrtoglavice (osjećaj vrtnje ili rušenje)  pospanost

 vjetrovi

 promjena srčanog ritma (EKG

 poremećaj funkcije jetre (uključujući povećanje odreĎenog jetrenog enzima u krvi (LDH))  smanjeni apetit i unos hrane

 smanjenje broja bijelih krvnih stanica

 bolovi kao što je bol u leĎima, prsnom košu, zdjelici i udovima

 povećanje broja odreĎene vrste krvnih stanica koje su potrebne za zgrušavanje krvi  znojenje

 povećanje broja odreĎene vrste bijelih krvnih stanica (eozinofila)  tjeskoba

 opće loše osjećanje (uglavnom opća slabost ili umor)

 nevoljno drhtanje  bol u zglobovima  osjećaj lupanja srca

 nepravilan i brzi ritam srca

 poteškoće s disanjem, uključujući astmatična stanja

 povišene razine odreĎenog probavnog enzima u krvi (amilaza)  nemir / uznemirenost

 trnci i bockanje i/ili utrnulost  koprivnjača po koži

 proširenje krvnih žila

 smetenost i dezorijentacija

 smanjenje broja odreĎene vrste krvnih stanica potrebnih za zgrušavanje krvi  poremećaji vida uključujući dvoslike i zamagljen vid

 smanjeno zgrušavanje krvi

 povišene razine masnoća (lipida) u krvi  smanjenje broja crvenih krvnih stanica  bol u mišićima

 alergijska reakcija

 povišene razine bilirubina u krvi  upala želuca

 dehidracija

 teški poremećaji srčanog ritma  suha koža

 angina pektoris (bol u prsima zbog loše opskrbe srčanog mišić kisikom)

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):  trzaji u mišićima

 grčevi u mišićima  halucinacije

 visoki krvni tlak

 oticanje (ruku, stopala, gležnjeva, usnica, usta, grla)  niski krvni tlak

 poremećaj funkcije bubrega (uključujući povišene vrijednosti u nalazima odreĎenih laboratorijskih

pretraga bubrega, kao što su urea i kreatinin)  upala jetre

 upala usta

 zvonjava/buka u ušima

 žutica (žuto obojenje kože ili bjeloočnica)  poremećaj osjeta na koži

 neuobičajeni snovi

 poremećaj koncentracije  otežano gutanje

 promjene osjeta mirisa (uključujući gubitak osjeta mirisa)  poremećaj ravnoteže i slaba koordinacija (zbog omaglice)  djelomičan ili potpun gubitak pamćenja

 poremećaji sluha, uključujući gluhoću (najčešće prolazna)  povišena razina uratne kiseline u krvi

 emocionalna nestabilnost  poremećaj govora

 nesvjestica

 mišićna slabost

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

 sniženje broja crvenih i bijelih krvnih stanica i trombocita (pancitopenija)  upala zglobova

 poremećaj srčanog ritma  pojačana osjetljivost kože

 osjećaj otuĎenja od sebe samoga (osjećaj kao da to niste Vi)  pojačano zgrušavanje krvi

 krutost mišića

 značajno smanjenje broja odreĎene vrste bijelih krvnih stanica (agranulocitoza)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

 povećana osjetljivost kože na sunčevu svjetlost ili UV zračenje (pogledajte takoĎer dio 2. Upozorenja i mjere opreza).

 oštro ograničene, crvene (eritematozne) mrlje s ili bez mjehurića, koje se razvijaju unutar nekoliko sati nakon primjene moksiflokacina i zacjeljuju uz zaostajanje pojačane pigmentacije nakon upale (postupalna hiperpigmentacija); obično se nakon ponovne primjene moksifloksacina pojavljuju na istom mjestu na koži ili sluznici

S primjenom kinolonskih i fluorokinolonskih antibiotika, u nekim slučajevima neovisno o prethodno prisutnim čimbenicima rizika, povezani su vrlo rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama) ili trajnih nuspojava, kao što su upale tetiva, puknuće tetive, bol u zglobovima, bol u udovima, otežan hod, abnormalni osjeti kao što su bockanje, trnci, škakljanje, žarenje, utrnulost ili bol (neuropatija), umor, narušeno pamćenje i koncentracija, učinci na mentalno zdravlje (što može uključivati poremećaje spavanja, tjeskobu, napadaje panike, depresiju i misli o samoubojstvu), te oštećenje sluha, vida, osjeta okusa i mirisa.

U bolesnika koji primaju fluorokinolone prijavljeni su slučajevi proširenja i slabljenja aortne stijenke ili puknuća aortne stijenke (aneurizme i disekcije), koja može puknuti i dovesti do smrtnog ishoda, i propuštanje srčanih zalistaka. Vidjeti i dio 2.

Dodatno, bilo je izvješća o sljedećim vrlo rijetkim nuspojavama prijavljenim tijekom liječenja drugim kinolonskim antibioticima, koje bi se takoĎer mogle pojaviti tijekom liječenja lijekom Melvedok:

 povišeni tlak u lubanji (simptomi uključuju glavobolju, probleme s vidom uključujući zamagljen vid, „slijepe“ pjege, dvostruku sliku, gubitak vida)

 povišene razine natrija u krvi  povišene razine kalcija u krvi

 posebni oblik smanjenja broja crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija)

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek ne smije se upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i blisteru iza oznake ''EXP''. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Melvedok sadrži

- Djelatna tvar je moksifloksacin.

Jedna tableta sadrži 400 mg moksifloksacina (u obliku klorida). Dimenzije svake tablete su približno 20 mm x 8 mm.

- Drugi sastojci su:

Jezgra tablete: mikrokristalična celuloza, prethodno gelirani škrob, djelomično supstituirana hidroksipropilceluloza, natrijev laurilsulfat, natrijev stearilfumarat.

Ovojnica tablete: polivinilni alkohol, titanijev dioksid (E171), makrogol 4000, talk, boja sunset yellow aluminium lake (E110).

Kako Melvedok tablete izgledaju i sadržaj pakiranja

Melvedok 400 mg filmom obložene tablete su duguljaste, bikonveksne, blijedo narančaste filmom obložene tablete s urezom na jednoj strani.

Filmom obložene tablete su pakirane u blistere od tvrde, neprozirne folije aluminij/aluminij. Svaki blister sadrži 5 ili 7 tableta. Litografska kartonska kutija sadrži 1 blister s 5 tableta (5 tableta) ili1 blister sa 7 tableta (7 tableta) ili 2 blistera s 5 tableta (10 tableta) i uputom unutra.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Alkaloid – INT d.o.o.

Šlandrova ulica 4

1231 Ljubljana – Črnuče, Slovenija Tel: +386 1 300 42 90

Fax: +386 1 300 42 91 e-mail: [email protected]

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Alkaloid d.o.o.

Slavonska avenija 6 A 10 000 Zagreb

Tel: +385 1 6311 920 Fax: +385 1 6311 922

e-mail: [email protected]

Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) pod sljedećim nazivima:

Bugarska Kimoks 400 mg film-coated tablets

Hrvatska Poljska

Melvedok 400 mg filmom obložene tablete

Kimoks

Rumunjska Kimoks 400 mg comprimate filmate Slovenija Kimoks 400 mg filmsko obložene tablete

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u veljači 2025.