Edemid 40 mg/4 ml otopina za injekciju/infuziju

Edemid 40 mg/4 ml otopina za injekciju/infuziju je indicirana za primjenu u sljedećim stanjima:

- zadrţavanje tekućine zbog oboljenja srca koja se ne mogu otkloniti unatoč odgovarajućem liječenju glikozidima

- ascites zbog ciroze jetre

- edem zbog oboljenja bubrega (kod nefrotskog sindroma u prvom je planu liječenje osnovne bolesti)

- plućni edem, na primjer zbog zastoja srca (u kombinaciji s drugim terapeutskim mjerama)

- oligurija zbog komplikacija u trudnoći (gestoza) nakon eliminacije stanja deficijencije volumena (edem i/ili hipertenzija u gestozi nisu indikacija!)

- podrţavajuće mjere kod cerebralnog edema

- edem zbog opeklina, uzimajući u obzir teţinu, opseg i hemodinamičku situaciju - hipertenzivna kriza uz ostale antihipertenzivne mjere

Doziranje

Dozu treba individualno prilagoditi dijagnozi i odgovoru na terapiju. Doza odrţavanja treba teţiti najniţoj terapijski potrebnoj dozi. Trajanje primjene ovisi o vrsti, teţini i tijeku bolesti.

Preporučujemo sljedeće smjernice za doziranje u odraslih i starijih osoba (> 65 godina):

Edem i/ili ascites zbog oboljenja srca, bubrega ili jetre

Općenito, odrasli i adolescenti stariji od 15 godina primaju početnu dozu 20 do 40 mg furosemida, sporo (najviše do 4 mg/min, što odgovara 0,4 ml/min otopine za injekciju) intravenski.

1

60492649815830

Ako diuretičko djelovanje nakon pojedinačne doze od 20 do 40 mg furosemida nije zadovoljavajuće, doza se u intervalima od 2 sata moţe povećati za po 20 mg do ţeljenog efekta. Tako utvrĎenu pojedinačnu dozu onda treba primijenjivati 1 – 2 puta dnevno.

Kod nefrotskog sindroma mora se paţljivo dozirati zbog povećanog rizika od nuspojava.

Natriuretični učinak furosemida, a time i doziranje, ovise o brojnim čimbenicima, uključujući ravnoteţu elektrolita i teţinu insuficijencije bubrega.

Plućni edem

Kod akutne srčane insuficijencije ili u drugim situacijama u kojima je potreban brz nastup diureze, odnosno kada oralna primjena nije moguća.

20 – 40 mg furosemida, sporo (najviše do 4 mg/min) intravenozno

U nedostatku dijureze ponavljanje nakon 30 – 60 minuta, po potrebi s dvostrukom dozom.

Oligurija zbog gestoze (najstroža indikacija!)

Intravaskularni nedostatak volumena mora se korigirati prije primjene furosemida.

Doziranje moţe biti izmeĎu 10 i 100 mg furosemida dnevno; edemi i/ili hipertenzija kod gestoze nisu indikacija za primjenu furosemida.

Podržavajuće mjere kod cerebralnog edema

Dnevna i/ili pojedinačna doza moţe biti izmeĎu 40 i 100 mg furosemida, u iznimnim slučajevima kod smanjenja funkcije bubrega, do 250 mg furosemida.

Edem uslijed opeklina

Dnevna ili pojedinačna doza moţe biti izmeĎu 40 i 100 mg furosemida, u iznimnim slučajevima kod smanjenja funkcije bubrega, do 250 mg furosemida. Intravaskularni nedostatak volumena mora se korigirati prije primjene furosemida.

Hipertenzivna kriza

20 – 40 mg furosemida intravenski uz druge terapijske mjere.

Dojenčad, djeca i adolescenti mlađi od 15 godina

Parenteralna primjena (eventualno trajna drip infuzija) indicirana je samo kod ugroţavajućih stanja. Za intravenoznu injekciju doza iznosi 0,5 mg po kg tjelesne mase, u posebnim slučajevima 1 mg furosemida po kg tjelesne mase do maksimalne dnevne doze od 20 mg furosemida.

Djeca starija od 15 godina

Ovdje vrijede iste preporuke za doziranje kao i za odrasle.

Način primjene

Intravenska primjena furosemida primjenjuje se kada je intestinalna apsorpcija ometana ili je potrebna brza dehidracija. U iznimnim slučajevima, u kojima nije moguće ni peroralno ni intravensko davanje, furosemid se moţe davati intramuskularno, ali ne u akutnim slučajevima (npr. ne kod plućnog edema) i ne u većim dozama.

Općenito se preporučuje što je prije moguće prijeći s parenteralne terapije na peroralnu terapiju.

Napomene za primjenu

Da bi se postigao optimalan učinak i spriječila povratna regulacija, potrebno je kontinuiranoj infuziji furosemidom dati prednost nad ponovljenim davanjem bolusnih injekcija.

2

Za intravenoznu primjenu furosemid se treba polagano ubrizgati. Ne smije se prekoračiti brzina injekcije od 4 mg/min (odgovara 0,4 ml/min otopine za injekciju). U bolesnika s uznapredovalom insuficijencijom bubrega (kreatinin u serumu > 5 mg/dl) ne smije se prekoračiti brzina injekcije od 2,5 mg furosemida u minuti (odgovara 0,25 ml otopine za injekciju). 60492649815830

U slučajevima u kojima je potrebno povećanje doze na 250 mg furosemida, ta se doza treba davati s pomoću perfuzora. Ako je potrebno, otopina za injekciju moţe se razrijediti izotoničnom otopinom natrijeva klorida.

Edemid se ne smije miješati s drugim lijekovima u injekcijskoj štrcaljki (vidjeti dio 6.2.).

Furosemid je kontraindiciran kod:

- preosjetljivosti na djelatnu tvar, sulfonamide ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. - zatajenja bubrega s anurijom koje ne reagira na liječenje furosemidom

- predkomatoznog i komatoznog stanja povezanog s hepatičkom encefalopatijom - teške hipokalijemije (vidjeti dio 4.8.)

- teške hiponatrijemije

- hipovelemije ili dehidracije - dojenja (vidjeti dio 4.6.)

Bolesniku mora biti osigurano neometano mokrenje.

Primjena visokih doza kod oštećenja funkcije bubrega uzrokovanih nefrotoksičnim odnosno hepatotoksičnim tvarima te kod teških oštećenja jetre dopuštena je tek nakon stroge procjene koristi i rizika.

Posebno paţljivo praćenje potrebno je u slijedećim slučajevima: - Hipotenzija

- Manifestni ili latentni dijabetes melitus; indicirano je redovito praćenje šećera u krvi (vidjeti dio 4.8.)

- Giht; indicirana je redovita kontrola mokraćne kiseline u serumu

- U bolesnika s poremećajem mokrenja (npr. hipertrofija prostate, hidronefroza, ureterostenoza) -furosemid se moţe primijeniti samo ako se osigura slobodan protok urina jer nagli protok urina moţe dovesti do retencije urina s distenzijom mjehura

- Hipoproteinemija, npr. kod nefrotskog sindroma; zbog povećanog rizika od nuspojava potrebna je oprezna prilagodba doziranja

- Ciroza jetre uz istovremenu insuficijenciju bubrega (hepatorenalni sindrom)

- U bolesnika s povećanim rizikom od prekomjernog pada krvnog tlaka, npr. u bolesnika s poremećajem cerebrovaskularne perfuzije ili koronarnom bolesti srca

- Nedonoščad (rizik od razvoja nefrokalcinoze i/ili nefrolitijaze; potrebno je pratiti bubreţnu funkciju, potreban je UZV bubrega)

U nedonoščadi sa sindromom respiratornog distresa, liječenje s furosemidom tijekom prvih tjedana ţivota moţe povećati rizik od perzistirajućeg duktusa arteriozusa Botalli.

Simptomatska hipotenzija koja dovodi do omaglice, nesvjestice ili gubitka svijesti moţe se javiti u bolesnika liječenih furosemidom, posebice u starijih, u bolesnika na drugim lijekovima koji mogu uzrokovati hipotenziju i u bolesnika s drugim medicinskim stanjima koja su rizik za hipotenziju.

3

Tijekom terapije furosemidom, redovito se moraju kontrolirati funkcija bubrega i elektroliti u serumu (posebno natrij, kalij, kalcij), bikarbonati, kreatinin, urea, mokraćna kiselina, šećer u krvi i krvna slika. 60492649815830

Posebno pomno praćenje nuţno je u bolesnika s visokim rizikom od poremećaja elektrolita ili u slučaju većih gubitaka tekućine (npr. zbog povraćanja, proljeva ili intenzivne dijaforeze). Hipovolemija ili dehidracija, kao i poremećaji elektrolita ili poremećaji acido-bazne ravnoteţe, moraju biti ispravljeni. To moţe zahtijevati privremeni prekid liječenja. Gubitak teţine uzrokovan povećanim izlučivanjem urina ne smije biti veći od 1 kg/dan, neovisno o opsegu izlučivanja urina.

Ako postoji naglašen nedostatak natrija, stopa glomerularne filtracije moţe se smanjiti i promijeniti diuretički učinak saluretika. U tim je slučajevima moguće ponovno pokrenuti diuretički učinak furosemida nadoknadom natrija. U bolesnika koji razviju hipovolemiju pod terapijom furosemidom ili zbog dehidracije, istodobna primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova moţe izazvati akutno zatajenje bubrega.

Budući da primjena furosemida moţe dovesti do hipokalijemije, prehrana bogata kalijem (nemasno meso, krumpir, banane, rajčice, cvjetača, špinat, sušeno voće, itd.) uvijek je prikladna.

Ako se furosemid uzima dulje vrijeme, potrebno je nadomjestiti tiamin. Često uočen nedostatak tiamina zbog povećanja renalnog izlučivanja zbog furosemida uzrokuje pogoršanje kardijalne funkcije.

Istodobna primjena s risperidonom

U placebom kontroliranim ispitivanjima primjene risperidona, u starijih bolesnika s demencijom zabiljeţena je veća incidencija smrtnosti u bolesnika koji su istovremeno liječeni furosemidom i risperidonom (7,3 %, srednja dob 89 godina, raspon 75 – 97 godina) u usporedbi s bolesnicima liječenima samo risperidonom (3,1 %, srednja dob 84 godine, raspon 70 – 96 godina) ili samo furosemidom (4,1 %, srednja dob 80 godina, raspon 67 – 90 godina). Istodobna primjena risperidona s drugim diureticima (uglavnom tiazidnim diureticima u niskim dozama) nije bila povezana sa sličnim nalazima.

Točan patofiziološki mehanizam za objašnjenje ovih nalaza nije otkriven. Ipak, potreban je oprez, a rizike i koristi takve kombinacije ili istodobnog liječenja s drugim snaţnim diureticima nuţno je paţljivo razmotriti prije odluke o primjeni. Nije bilo povećane incidencije smrtnosti meĎu bolesnicima koji su uzimali druge diuretike istodobno s risperidonom. Neovisno o liječenju, dehidracija je bila glavni čimbenik rizika za smrtnost, zbog čega se mora izbjeći u starijih bolesnika s demencijom (vidjeti dio 4.3.).

Postoji mogućnost pogoršanja ili aktivacije sistemnog eritemskog lupusa.

Ovaj lijek sadrţi manje od 1 mmol (23 mg) natrija po ampuli, tj. zanemarive količine natrija.

Smanjena učinkovitost furosemida moguća je istodobnom primjenom sljedećih lijekova:

- nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) – moguće slabljenje antihipertenzivnog učinka furosemida; kod dehidriranih odnosno hipovolemičnih bolesnika NSAR mogu dovesti do akutnog zatajenja bubrega, a furosemid moţe povećati toksičnost salicilata

- fenitoin

- sukralfat – smanjuje apsorpciju furosemida iz crijeva, tako da se oba lijeka moraju uzeti u vremenskom razmaku od najmanje 2 sata

- aliskiren

4

Furosemid pojačava učinke sljedećih lijekova: 60492649815830

- antihipertenzivi: znatni pad krvnog tlaka do šoka i pogoršanja funkcije bubrega (u pojedinim slučajevima akutno zatajenje bubrega) zapaţeni su kada je prvi put ili u većim dozama uzet ACE-inhibitor ili antagonist angiotenzin-II receptora. Ako je moguće, terapija furosemidom treba se zaustaviti ili barem smanjiti doza tri dana prije početka terapije ACE-inhibitorom ili antagonistom angiotenzin-II receptora ili povećanja njegove doze

- ostali diuretici (ili lijekovi s potencijalom sniţavanja krvnog tlaka): u bolesnika koji uzimaju diuretike u kombinaciji s furosemidom moţe doći do značajnog pada krvnog tlaka i posljedičnog oštećenja bubreţne funkcije

- anestetici, miorelaksansi slični kurareu: –pojačana i produljena relaksacija mišića odnosno pojačano sniţenje krvnog tlaka

- oralni antikoagulansi : može biti potrebna prilagodba doze antikoagulansa

- probenecid, metotreksat i ostali lijekovi koji se značajno izlučuju tubularnom sekrecijom kao i furosemid: furosemid moţe smanjiti njihovu renalnu eliminaciju. Posebice kod liječenja visokim dozama furosemida i navedenih lijekova moţe doći do njihove povećane razine u serumu i većeg rizika od nuspojava. Istovremeno, moguće je smanjenje učinka furosemida zbog istovremene primjene takvih lijekova

- teofilin

Neravnoteţa elektrolita:

- glukokortikoidi, karbenoksolon, ACTH, salicilati, amfotericin B, penicilin G ili laksativi: istodobna primjena s furosemidom moţe dovesti do povećanog gubitka kalija (rizik hipokalijemije), a velike količine sladića djeluju u tom pogledu kao karbenoksolon

- srčani glikozidi: osjetljivost miokarda na srčane glikozide je pojačana uslijed furosemidom uzrokovane hipokalijemije i/ili hipomagnezijemije. Povećan je rizik za srčanu aritmiju (uključujući torsades de pointes) kod istodobne primjene lijekova koji mogu uzrokovati sindrom produljenog QT intervala (npr. terfenadin, neki antiaritmici klase I i III) i prisutnost poremećaja elektrolita

Nefrotoksičnost i ototoksičnost:

- ototoksičnost aminoglikozida (npr. kanamicin, gentamicin, tobramicin) i drugih ototoksičnih lijekova moţe se pojačati kod istodobne primjene s furosemidom: pojave poremećaja sluha mogu biti nepovratne, a ranije navedeni lijekovi smiju se istodobno primijeniti samo zbog izuzetnih medicinskih razloga

- nefrotoksični lijekovi (npr. antibiotici, kao što su aminoglikozidi, cefalosporini, polimiksini): furosemid moţe pojačati štetne posljedice i dovesti do pogoršanja funkcije bubrega

- cisplatin: kada se daje istovremeno s furosemidom, postoji mogućnost oštećenja sluha; ako se kod liječenja cisplatinom obavlja forsirana diureza furosemidom, furosemid se smije primijeniti samo u malim dozama (npr. 40 mg kod normalne funkcije bubrega) i kod normalne ravnoteţe tekućine jer u protivnom moţe doći do pojačanja nefrotoksičnosti cisplatina

- kontrastno sredstvo za rendgen: u bolesnika s visokim rizikom od nastanaka radiokontrastne nefropatije, furosemid moţe dovesti do veće incidencije pogoršanja funkcije bubrega nakon primjene radiokontrastnog sredstva u usporedbi s visokorizičnim bolesnicima koji su primili samo intravensku hidraciju prije nego što su dobili radiokontrast.

Ostale interakcije:

- antidijabetici ili presorski amini (npr. epinefrin, norepinefrin): njihov se učinak moţe smanjiti uz istovremeno davanje furosemida

- ciklosporin A: istovremena primjena s furosemidom povezana je s povećanim rizikom od gihta, kao rezultat hiperurikemije uzrokovane furosemidom i oštećenja renalnog izlučivanja mokraćne kiseline zbog ciklosporina

- litij: istovremena primjena furosemida preko smanjenog izlučivanja litija dovodi do pojačanja

5

kardiotoksičnog i neurotoksičnog učinka litija, stoga se preporučuje u bolesnika koji primaju ovu kombinaciju paţljivo pratiti razinu litija u plazmi 60492649815830

- salicilati visokih doza: istodobnom primjenom furosemida moţe se povećati toksičnost u središnjem ţivčanom sustavu

- kloralhidrat: u pojedinim slučajevima, nakon intravenske primjene furosemida, moţe u roku od 24 sata nakon primanja kloralhidrata doći do osjećaja vrućine, znojenja, nemira, mučnine, povećanja krvnog tlaka i tahikardije, stoga treba izbjegavati istodobnu primjenu furosemida i kloralhidrata

- risperidon: prije odluke o istodobnoj primjeni s furosemidom, odnosno s drugim snaţnim diureticima, potreban je oprez te paţljiva procjena odnosa rizika i koristi primjene takve kombinacije lijekova (vidjeti dio 4.4.)

- levotiroksin: visoke doze furosemida mogu potaknuti vezanje hormona štitnjače za transportne proteine i na taj način dovesti do inicijalnog povećanja slobodnih hormona štitnjače, a nakon toga i do općeg smanjenja ukupnih razina hormona štitnjače. Razine hormona štitnjače moraju biti pod nadzorom.

Neki poremećaji razine elektrolita (npr. hipokalijemija, hipomagnezemija) mogu pojačati toksičnost nekih djelatnih tvari (npr. preparati digitalisa i tvari koje mogu uzrokovati produljenje QT intervala).

Trudnoća

Diuretici nisu pogodni za rutinsko liječenje hipertenzije i edema u trudnoći jer utječu na perfuziju posteljice, a time i intrauterini rast. Furosemid treba tijekom trudnoće primijeniti samo pod vrlo strogim indikacijama, i to samo nakratko, kod apsolutne medicinske potrebe. Liječenje tijekom trudnoće zahtijeva praćenje fetalnog rasta.

Ako se furosemid mora primijeniti kod smetnje srčane ili bubreţne funkcije, potrebno je pratiti elektrolite, hematokrit i rast fetusa. Kod primjene furosemida još se raspravlja o potiskivanju bilirubina iz veze albumina, time i povećanom riziku od teških oštećenja novoroĎenčeta (tzv. „kernikterus”) kod hiperbilirubinemije.

Kod primjene u kasnijoj trudnoći u fetusa mogu nastati ototoksična djelovanja i hipokalijemična alkaloza.

Furosemid prolazi placentnu barijeru i u krvi pupkovine postiţe 100 % koncentracije u serumu majke. Do sada nisu prijavljene malformacije u ljudi, koje se mogu povezati s izloţenošću furosemidu. Ipak, nema dovoljno iskustva da bi se procijenio štetni učinak furosemida na embrio/fetus (vidjeti dio 5.3.). U fetusa se moţe potaknuti proizvodnja urina.

Dojenje

Furosemid se izlučuje u majčino mlijeko i inhibira laktaciju. Tijekom liječenja furosemidom majke ne smiju dojiti. Ako je potrebno, dojenje treba prekinuti (vidjeti dio 4.3.).

Različite reakcije na sniţenje krvnog tlaka (pospanost, smetnje vida) mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima, naročito na početku liječenja, kod povećanja doze ili mijenjanja lijekova kao i pri istodobnoj konzumaciji alkohola.

Saţetak sigurnosnog profila

6

60492649815830

Najčešće nuspojave bile su neravnoteţa elektrolita, hipovolemija i dehidracija (prije svega u starijih pacijenata), porast kreatinina i triglicerida u krvi te hipotenzija i poremećaji ortostatske regulacije.

Podaci o učestalosti su izvedeni iz literaturnih podataka o ispitivanjima u kojima je furosemid primijenjen u ukupno 1387 bolesnika u svakoj mogućoj dozi i kod svih indikacija. Ako su podatci o učestalosti za iste nuspojave bili različiti, korištena je najviša stopa učestalosti.

Tablični popis nuspojava

Kod procjene učestalosti nuspojava definirane su sljedeće kategorije učestalosti: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100, <1/10), manje često (≥1/1000, <1/100), rijetko (≥1/10 000, <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

7

8

9

60492649815830

897940-169291ne injekcije

*Opis odabranih nuspojava

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Kod prekomjerne diureze moţe doći do dehidracije i, kao rezultat hipovolemije, do kolapsa cirkulacije i hemokoncentracije. Kao rezultat hemokoncentracije moţe – pogotovo kod starijih osoba – doći do povećane sklonosti trombozi.

Poremećaji metabolizma i prehrane

Mogući razvoj poremećaja elektrolita uzrokovan je podleţećim bolestima (npr. ciroze jetre, insuficijencije srca), konkomitantnim lijekovima (vidi odjeljak 4.5) i prehranom.

Tolerancija glukoze moţe se smanjiti uz liječenje furosemidom, a mogu se pojaviti i hiperglikemijska stanja. U bolesnika s postojećim dijabetesom to moţe dovesti do pogoršanja metaboličke kontrole. Moţe se razviti latentni dijabetes melitus.

Kao rezultat gubitka elektrolita i tekućine moţe doći do metaboličke alkaloze odnosno pogoršanja postojeće alkaloze.

Pseudo-Bartterov sindrom povezan je sa zlouporabom i/ili dugotrajnim liječenjem furosemidom.

Poremećaji živčanog sustava

Nakon vrlo visokih doza mogu se pojaviti zbunjenost i letargija.

Poremećaji uha i labirinta

Slučajevi gluhoće, djelomično nepovratne, prijavljeni su nakon oralne ili intravenske primjene.

Ototoksičnost furosemida moţe uzrokovati reverzibilni gubitak sluha i/ili zujanja u ušima (tinitus). Posebna sklonost navedenome prisutna je kod zatajenja bubrega. S ovom se mogućnošću posebno mora računati kod prebrzog ubrizgavanja u venu, uz istodobnu prisutnost insuficijencije bubrega ili hipoproteinemije (npr. nefrotski sindrom).

Krvožilni poremećaji

Pretjerana diureza moţe prouzročiti probleme s cirkulacijom, osobito kod starijih osoba i djece, koja se ponajprije manifestira kao glavobolja, vrtoglavica, zamućen vid, suha usta i ţeĎ.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

Simptomi oteţanog protoka urina (npr. kod hipertrofije prostate, hidronefroze, stenoze uretre) mogu se pojaviti ili pogoršati. To moţe dovesti do retencije urina sa sekundarnim komplikacijama.

Stanja vezana uz trudnoću, puerperij i perinatalno razdoblje

U nedonoščadi sa sindromom respiratornog distresa diuretičko liječenje furosemidima tijekom prvih tjedana ţivota moţe povećavati rizik za perzistentni ductus arteriosus.

NovoroĎenčad, koja je dulje vremena liječena furosemidom, imala je osteoklastička oboljenja kostiju, vjerojatno zbog povećanog izlučivanja kalcija s posljedičnim hiperparatiroidizmom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika traţi se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

10

60492649815830

Simptomi predoziranja

Klinička slika akutnog ili kroničnog predoziranja prije svega ovisi o stupnju gubitka vode i elektrolita. Predoziranje moţe dovesti do hipotenzije, ortostatske disregulacije, poremećaja elektrolita (hipokalijemija, hiponatremija hipokloremia) ili alkaloze. Veći gubitak tekućine moţe dovesti do jače hipovolemije, dehidracije, cirkulatornog kolapsa i hemokoncentracije s dijatezom do tromboze i srčane aritmije (uključujući AV blok i ventrikularnu fibrilaciju). Stanja delirija mogu se pojaviti u vezi s brzim gubitakom vode i elektrolita.

Liječenje predoziranja

Predoziranje ili znakovi hipovolemije (hipotenzija, ortostatska disregulacija) zahtijevaju hitni prekid liječenja s furosemidom.

U teţim slučajevima moraju se nadzirati vitalni parametri te se opetovano kontrolirati voda i elektroliti, acido-bazna ravnoteţa, glukoza u krvi i urin te po potrebi korigirati odstupanja.

Farmakoterapijska skupina: Diuretici visokog praga; Sulfonamidi, čisti ATK-oznaka: C03CA01

Furosemid je snaţan diuretik Henleove petlje kratkog i brzog djelovanja. Nakon intravenozne primjene furosemida, početak djelovanja očekuje se u roku od 2 do 15 minuta. U uzlaznom dijelu Henleove petlje blokadom Na+/2 Cl-/K+ nosača iona furosemid smanjuje reapsorpciju tih iona. Frakcijsko izlučivanje natrija moţe pritom iznositi i do 35 % glomerularno filtriranog natrija. Kao rezultat povećanog izlučivanja natrija te u distalnom tubulu i K+, sekundarno nastaje povećano izlučivanje mokraće zbog osmotski vezane vode. Povećano je i izlučivanje Ca2+ i Mg2+ iona. Osim gubitka spomenutih elektrolita, moţe doći do smanjenog izlučivanja mokraćne kiseline i poremećaja acido-bazne ravnoteţe prema metaboličkoj alkalozi.

Furosemid prekida tubulo-glomerularni povratni mehanizam u području macula densa, tako da nema slabljenja saluretičkog djelovanja.

Furosemid uzrokuje o dozi ovisnu stimulaciju renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava.

Furosemid kod insuficijencije srca akutno dovodi do smanjenja opterećenja srca proširenjem venskog kapaciteta. Ovaj rani vaskularni učinak očito uzrokuju prostaglandini, a zahtijeva dovoljnu funkciju bubrega uz aktiviranje renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava i intaktnu sintezu prostaglandina.

Furosemid sniţava krvni tlak zbog povećanog izlučivanja natrijeva klorida, smanjenog odgovora vaskularnih glatkih mišića na vazokonstriktorne podraţaje i zbog smanjenja volumena krvi.

Distribucija

Vezanje furosemida na proteine plazme iznosi cca 99 %; moţe se smanjiti za do 10 % kod insuficijencije bubrega. Relativni volumen distribucije iznosi 0,2 l/kg.

Biotransformacija

11

Furosemid se samo neznatno (cca 10 %) metabolizira u jetri i uglavnom se izlučuje nepromijenjen. 60492649815830

Eliminacija

Dvije trećine furozemida eliminira se renalno, a jedna trećina putem ţuči. Poluvrijeme eliminacije kod normalne funkcije bubrega iznosi oko 90 minuta. Opseg uklanjanja furosemida nije promijenjen smanjenjem funkcije bubrega do 50 %. Kod kronične insuficijencije bubrega (GFR <10 mg/min) poluvrijeme eliminacije iznosi 13,5 sati. Kod hepatorenalne insuficijencije poluvrijeme eliminacije iznosi do 20 sati.

Uvelike produljeno poluvrijeme eliminacije od 4,5 do 46 sati ima novoroĎenčad i dojenčad.

Ispitivanja kronične toksičnosti kod štakora i pasa pokazale su promjene na bubrezima (uključujući fibrozu i kalcifikaciju).

Konvencionalne studije genotoksičnosti i tumorskog potencijala ne otkrivaju posebnu opasnost za ljude.

U studijima reproduktivne toksičnosti, nakon davanja visokih doza na fetusima štakora došlo je do smanjenja broja diferenciranih glomerula, skeletnih anomalija lopatice, nadlaktične kosti i rebara (zbog hipokalijemije) te hidronefroze kod fetusa miša i kunića.

natrijev klorid natrijev hidroksid voda za injekcije

Otopine za injekcije koje pokazuju kisele ili slabo kisele reakcije i imaju odreĎeni puferski kapacitet u kiselom rasponu, ne smiju se miješati s Edemidom 40 mg/ 4 ml. Takve mješavine, pomiču pH vrijednost u kiseli raspon, a slabo topivi furosemid stvara kristalne precipitate.

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

5 godina.

Nakon otvaranja ampule lijek je potrebno upotrijebiti odmah. Rok valjanosti nakon razrjeĎivanja otopine: 24 sata.

S mikrobiološkog stajališta razrijeĎenu otopinu treba odmah primijeniti, osim u slučaju kada je prilikom razrjeĎivanja isključen rizik mikrobiološke kontaminacije. Ako se ne primjeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja razrijeĎene otopine su odgovornost korisnika.

Ne odlagati u hladnjak ili zamrzavati.

Ampule čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Uvjeti čuvanja nakon prvog otvaranja ili razrjeĎivanja lijeka navedeni su u dijelu 6.3.

12

60492649815830

5 ampula s 4 ml otopine za injekciju/infuziju

Kod pripreme razrijeĎenih otopina treba uzeti u obzir sljedeće:

Edemid otopina za injekciju/ infuziju moţe se razrijediti izotoničnom otopinom NaCl ako je pH vrijednost otopine spremne za primjenu blago alkalna do neutralna.

Lijek je potrebno vizualno pregledati i ne smije ga se koristiti ako u njemu postoje čestice ili se boja promijenila.

Neiskorišten lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

Edemid sadrži furosemid kao djelatnu tvar. Furosemid pripada skupini lijekova koji se zovu diuretici (lijekovi koji potiču izlučivanje mokraće).

Edemid se koristi za liječenje sljedećih poteškoća:

– nakupljanja tekućine u tkivu kao posljedice srčanih bolesti koje se ne mogu dovoljno liječiti drugim lijekovima (srčani glikozidi),

– nakupljanja tekućine kao posljedice ciroze jetre (ascites),

– nakupljanja tekućine u tkivu kao posljedice bolesti bubrega (u slučaju tzv. nefrotičnog sindroma liječnik će prvenstveno liječiti osnovnu bolest),

– akutnih poremećaja u radu srca (akutna srčana slabost), posebice nakupljanja tekućine u plućima (plućni edem). Liječenje se provodi u kombinaciji s drugim terapijama.

– smanjenog izlučivanja mokraće kao posljedica komplikacije tijekom trudnoće (tzv. gestoza), nakon uklanjanja nedostatka volumena (smanjena količina krvi),

– pojačanog nakupljanja tekućine u mozgu (tzv. moždani edem), kao potporna mjera,

– nakupljanja tekućina u tkivu kao posljedice opeklina (treba uzeti u obzir težinu, opseg i hemodinamičku situaciju),

– hipertenzivnih kriza (kriza visokog tlaka, uz druge mjere kojima se snizuje krvni tlak).

Ne smijete primiti Edemid:

- ako ste preosjetljivi (alergični) na furosemid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.). Znakovi alergijske reakcije uključuju: osip, probleme s gutanjem ili disanjem, oticanje usana, lica, grla ili jezika.

- ako ste preosjetljivi na sulfonamide kao npr. sulfadiazin ili kotrimoksazol

- ako imate zatajenje bubrega sa smanjenim izlučivanjem mokraće koje ne pokazuje se terapijski odgovor na furosemid

- u slučaju poremećaja svijesti koji su povezani s neurološkim simptomima zbog kroničnog

oštećenja jetre

- ako imate smanjen volumen krvi ili ako ste dehidrirali.

- ako imate sniženu razinu kalija ili natrija u krvi (to se otkriva krvnim testovima). - ako dojite.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri prije nego primite Edemid: – ako imate vrlo nizak krvni tlak,

– ako bolujete od šećerne bolesti – u tom je slučaju potrebna redovita kontrola šećera u krvi, – ako imate giht, potreban je redoviti nadzor vrijednosti urične kiseline u krvi,

– ako imate smetnje u protoku mokraće (npr. povećana prostata, hidronefroza, suženje mokraćovoda). Edemid se može primjeniti samo ako postoji nesmetan protok mokraće jer pojačano stvaranje mokraće može dovesti do prekomjernog proširenja mjehura,

– ako Vam je sadržaj bjelančevina u krvi smanjen, primjerice u slučaju nefrotskog sindroma (gubitak bjelančevina, poremećaji metabolizma masti, nakupljanje vode), dozu treba pažljivo prilagoditi,

– ako bolujete od ciroze jetre i istovremeno od ograničenog rada bubrega,

– ako bi nagli pad krvnog tlaka mogao dovesti do teških posljedica (npr. ako patite od poremećaja protoka krvi kroz moždane ili srčane žile). U tom se slučaju mora izbjegavati neželjeni nagli pad krvnog tlaka.

– ako ste starije dobi, ako uzimate druge lijekove koji mogu smanjiti krvni tlak i ako bolujete od drugih oboljenja povezanih s rizikom pada krvnog tlaka,

– u nedonoščadi (opasnost od kalcifikacije bubrežnog tkiva i nastanka bubrežnih kamenaca – potrebna je kontrola rada bubrega i ultrazvučni pregled bubrega),

– u nedonoščadi sa sindromom respiratornog distresa – liječenje furosemidom može povećati rizik od odreĎenih srčanih mana u prvim tjednima života (otvorena veza izmeĎu aorte i plućne arterije ostaje dulje nego u normalnim uvjetima; tzv. duktus arteriozus Botalli).

Tijekom liječenja lijekom Edemid liječnik će u redovitim intervalima propisivati kontrolu krvne slike, uključujući kalij, natrij, kalcij, bikarbonat, kreatinin, ureu, mokraćnu kiselinu i šećer u krvi. Svakako obavljajte kontrole.

Iznimno poman nadzor važan je ako ste podložni poremećajima elektrolita ili dolazi do jačih gubitaka tekućine (npr. uslijed povraćanja, proljeva ili intenzivnog znojenja). U odreĎenim se okolnostima mora prekinuti liječenje lijekom Edemid dok se odgovarajuće vrijednosti krvi i elektrolita ili kiselo-lužnata ravnoteža ne vrate u normalu.

Gubitak težine izazvan pojačanim izlučivanjem mokraće ne smije prekoračiti 1 kg dnevno.

U slučaju prevelikog izlučivanja tekućine (dehidracija) ne smijete uzimati odreĎene lijekove protiv bolova, otoka ili upala (tzv. nesteroidni protuupalni lijekovi) dok uzimate Edemid jer mogu izazvati akutno zatajenje bubrega.

Da bi se spriječio pretjerani gubitak kalija, preporučuje se prehrana bogata kalijem, npr. nemasno meso, krumpir, banane, rajčice, cvjetača, špinat, sušeno voće.

Ako primate Edemid tijekom duljeg razdoblja, preporučujemo da dodatno uzimate vitamin B1 (tiamin) da biste nadoknadili njegov gubitak. Vitamin B1 pospješuje rad srca.

Postoji rizik od autoimune bolest koja može uzrokovati upalne promjene u svim organima. Česti su simptomi bol u zglobovima, promjene na koži i problemi s bubrezima.

Primjena lijeka Edemid može uzrokovati pozitivne nalaze u kontrolama dopinga. Daljnje važne informacije navedene su na kraju ove upute o lijeku pod napomenom 1.

Drugi lijekovi i Edemid

Obavijestite svog liječnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Može doći do meĎusobnog djelovanja izmeĎu lijeka Edemid i drugih lijekova.

Djelovanje lijeka Edemid smanjuju sljedeći lijekovi:

– nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) (odreĎeni lijekovi protiv bolova, otoka i upala): mogu oslabiti snižavanje tlaka koje izaziva Edemid. U bolesnika sa smanjenom količinom vode i krvi lijekovi NSAR mogu izazvati iznenadno zatajenje bubrega. Furosemid može pojačati štetno djelovanje salicilata.

– fenitoin (lijek protiv napada grčeva)

– sukralfat (lijek protiv čireva na želucu): smanjuje apsorpciju lijeka Edemid u crijevima. Pri istovremenoj primjeni morate uzimati lijekove u razmaku od najmanje dva sata.

– aliskiren (lijek protiv visokog krvnog tlaka).

Edemid pojačava djelovanje sljedećih lijekova:

– drugi lijekovi koji snizuju krvni tlak: može doći do velikog pada krvnog tlaka (u odreĎenim okolnostima do šoka, pogoršanog rada bubrega ili akutnog zatajenja bubrega). Stoga bi po mogućnosti trebalo privremeno prekinuti liječenje lijekom Edemid ili barem sniziti dozu tri dana prije nego što počnete uzimati drugi lijek odn. prije nego što se povisi njegova doza, posebice u slučaju tzv. ACE inhibitora ili antagonista receptora angiotenzina II.

– drugi lijekovi koji pospješuju mokrenje: u bolesnika koji uzimaju lijekove za poticanje mokrenja može doći do izrazitog pada krvnog tlaka ili pogoršanja rada bubrega. U kombinaciji s furosemidom može se javiti značajan pad krvnog tlaka.

– odreĎeni narkotici i anestetici te lijekovi za opuštanje mišića sličnih kurareu (tijekom narkoze) čije se djelovanje pojačava u kombinaciji s lijekom Edemid. Obavijestite anesteziologa ako uzimate lijek Edemid.

– odreĎeni lijekovi za sprečavanje zgrušavanja krvi (oralni antikoagulansi): možda će biti potrebno prilagoditi dozu ovih lijekova.

– probenecid (lijek protiv gihta), metotreksat (antireumatik i lijek za potiskivanje imunosnog sustava) i drugih lijekova koji se poput furosemida izlučuju preko bubrega: ako se u liječenju primjenjuju visoke doze (i furosemida i drugog lijeka), mogu se pojaviti pojačani učinci i nuspojave. Takvi lijekovi istovremeno mogu smanjiti djelovanje furosemida.

– teofilina (lijek protiv astme).

Poremećaji elektrolita:

– Laksativi i lijekovi koji imaju djelatne tvari glukokortikoide (kortizon), karbenoksolon, ACTH, salicilate, amfotericin B ili penicilin G: istovremena primjena furosemida može dovesti do pojačanog gubitka kalija (rizik velikog gubitka kalija).

– Ako uslijed liječenja lijekom Edemid doĎe do manjka kalija ili magnezija, srčani je mišić osjetljiviji na odreĎene lijekove za srce (tzv. srčani glikozidi). TakoĎer postoji povećani rizik srčanih aritmija (uključujući torsade de pointes) ako se u slučaju poremećenih elektrolita istovremeno uzimaju lijekovi koji mogu promijeniti vrijednosti EKG-a (produljeni QT interval). U to se ubrajaju terfenadin (proziv alergije) i odreĎeni lijekovi za aritmije (antiaritmici razreda I i III) (vidjeti i napomenu 2. na kraju upute o lijeku).

Oštećenje bubrega (nefrotoksičnost), oštećenje sluha (ototoksičnost):

– Štetno djelovanje na sluh odreĎenih antibiotika, tzv. aminoglikozida (npr. kanamicin,

gentamicin, tobramicin) i drugih ototoksičnih lijekova može biti pojačano ako se

istovremeno primjenjuje furosemid. Poremećaji sluha koji se jave mogu biti trajni. Istovremena primjena navedenih lijekova dopuštena je samo iz bitnih medicinskih razloga.

– Lijekovi sa štetnim nuspojavama za bubrege (npr. antibiotici kao aminoglikozidi, cefalosporini, polimiksini): furosemid može pojačati štetne učinke i pogoršati rad bubrega.

– Cisplatin (lijek protiv zloćudnih bolesti): pri istovremenoj primjeni s furosemidom treba računati na moguće oštećenje sluha. Ako se tijekom liječenja cisplatinom želi postići prisilna diureza furosemidom, furosemid se smije uzimati samo u niskoj dozi (npr. 40 mg pri urednom radu bubrega) i ako je ravnoteža tekućina pozitivna. U protivnome cisplatin može pojačano štetno djelovati na bubrege.

– Bolesnici s visokim rizikom oštećenja bubrega rendgenskim kontrastnim sredstvima: kad su se ovi bolesnici liječili furosemidom, češće se pogoršavao rad bubrega nakon pregleda uz primjenu rendgenskih kontrastnih sredstava nego u bolesnika koji su intravenski primali samo tekućinu prije pregleda uz primjenu rendgenskih kontrastnih sredstava.

Ostaje interakcije:

– Lijekovi koji smanjuju šećer u krvi i povisuju krvni tlak (presorski amini kao adrenalin, noradrenalin): istovremena primjena lijeka Edemid može smanjiti njihov učinak.

– Ciklosporin A: istovremena primjena s lijekom Edemid povezana je s povećanim rizikom upale zglobova uslijed gihta (urični artritis).

– Litij (protiv odreĎenih depresija): istovremena primjena lijeka Edemid može pojačati štetne nuspojave litija za srce i živce. Treba kontrolirati razinu litija u krvi.

– Salicilati u visokim dozama (protiv boli): istovremena primjena lijeka Edemid može pojačati nuspojave ovih lijekova za središnji živčani sustav.

– Kloralhidrat (sredstvo za spavanje): intravenska primjena furosemida unutar 24 sata nakon uzimanja kloralhidrata u pojedinim slučajevima može uzrokovati osjećaj vrućine, znojenje, nemir, mučninu, porast krvnog tlaka i ubrzane otkucaje srca. Stoga valja izbjegavati istovremenu primjenu furosemida i kloralhidrata.

– Risperidon: potreban je oprez; prije liječenja liječnik treba procijeniti omjer koristi i rizika za kombinaciju s furosemidom ili istovremeno liječenje drugim lijekovima koji jako pospješuju mokrenje.

– Levotiroksin: budući da visoke doze furosemida mogu izazvati opće sniženje razine hormona štitnjače, treba kontrolirati razinu tog hormona.

Daljnje važne informacije navedene su na kraju ove upute o lijeku pod napomenom 2.

Edemid s hranom i pićem

Da bi se spriječio pretjerani gubitak kalija, preporučuje se prehrana bogata kalijem, npr. nemasno meso, krumpir, banane, rajčice, cvjetača, špinat, sušeno voće.

Velike količine sladića mogu u kombinaciji s lijekom Edemid dovesti do pojačanog gubitka kalija.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom liječniku za savjet prije nego primite ovaj lijek

Budući da furosemid kroz posteljicu prelazi u krvotok neroĎenog djeteta, liječnik tijekom trudnoće smije propisati Edemid samo kratkoročno i kada je to prijeko potrebno.

Ako se furosemid mora primjenjivati u trudnica koje pate od poremećaja u radu srca i bubrega, liječnik će pomno pratiti krvnu sliku (elektroliti i hematokrit) i rast neroĎenog djeteta.

Furosemid se izlučuje u majčino mlijeko i sprečava njegovu proizvodnju. Stoga Edemid ne smijete primiti dok dojite. Po potrebi morate prekinuti dojenje.

Upravljanje vozilima i strojevima

Pozor: ovaj lijek može utjecati na Vašu sposobnost reagiranja i upravljanja vozilima.

To osobito vrijedi na početku liječenja, pri povećanju doze i u meĎusobnom djelovanju s alkoholom.

Edemid sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmola (23 mg) natrija po 1 ml, tj. zanemarive količine natrija.

Ovaj lijek primijenit će Vam liječnik ili medicinska sestra.

Uobičajena doza za adolescente starije od 15 godina, odrasle osobe i starije bolesnike:

Pri liječenju nakupljanja tekućine u tkivu uslijed bolesti srca, jetre ili bubrega:

½ – 1 ampula (20 – 40 mg furosemida) polako u venu (maksimalno 4 mg/min, što je jednako 0,4 ml/min otopine za injekciju).

Ako je potrebno, liječnik će povisiti ovu dozu. Dozu je moguće povećavati za 20 mg u razmacima od dva sata dok se ne postigne željeno djelovanje. Nakon toga ćete 1 – 2 puta dnevno primati dozu koja je primjerena za Vas.

Bolujete li od tzv. nefrotičnog sindroma, liječnik će oprezno dozirati lijek kako bi se izbjegla opasnost od jačih nuspojava.

Pri liječenju plućnog edema:

Npr. u slučaju akutne srčane slabosti/insuficijencije ili kada je potrebno brzo izlučivanje mokraće: ½ – 1 ampula (20 – 40 mg furosemida) polako u venu (maksimalno 4 mg/min). Ako se ne postigne dovoljno snažno izlučivanje mokraće, treba ponovo primijeniti lijek nakon 30 – 60 minuta, po mogućnosti u dvostrukoj dozi.

Pri liječenju smanjenog izlučivanja mokraće uslijed tzv. gestoze u trudnica:

Vaš će liječnik primijeniti Edemid samo nakon najstrože procjene koristi. Oticanje tkiva (edemi) i/ili visok krvni tlak nisu razlog za liječenje trudnica lijekom Edemid.

Prije početka liječenja potrebno je uvoĎenjem tekućine nadomjestiti smanjenu količinu krvi (manjak volumena).

Doza iznosi izmeĎu ¼ i 2½ ampule (10 – 100 mg furosemida).

Pri liječenju pojačanog nakupljanja tekućine u mozgu:

Liječnik će primjeniti 1 – 2½ ampule (40 – 100 mg furosemida) kao dnevnu i/ili pojedinačnu dozu. U iznimnim slučajevima ograničenog rada bubrega doza može iznositi do 250 mg furosemida.

Pri liječenju nakupljanja tekućine u tkivu nakon opeklina:

Liječnik će primjenjivati 1 – 2½ ampule (40 – 100 mg furosemida) kao dnevnu ili pojedinačnu dozu. U iznimnim slučajevima ograničenog rada bubrega doza može iznositi do 250 mg furosemida.

Prije početka liječenja mora se, po potrebi, uvoĎenjem tekućine nadomjestiti smanjen volumen krvi.

Pri liječenju hipertenzivne krize:

½ – 1 ampula (20 – 40 mg furosemida) uz druge medicinske mjere.

Primjena u dojenčadi, djece i adolescenata mlaĎih od 15 godina:

Liječnik će primijeniti lijek Edemid samo u slučaju ugrožavajuće bolesti (eventualno kao

kontinuiranu intravensku infuziju).

Za intravensku primjenu vrijedi sljedeća smjernica za doziranje: 0,5 mg po kg tjelesne mase, u iznimnim slučajevima 1 mg po kg tjelesne mase, sve do najviše dopuštene dnevne doze od 20 mg furosemida.

Način primjene:

Edemid se daje injekcijom u venu (intravenska primjena) i to samo u slučaju kada liječenje tabletama Edemid nije primjenjivo ili nije djelotvorno . Liječnik u iznimnim slučajevima može dati injekciju lijeka Edemid i u mišiće (intramuskularna primjena), ali ne u akutnim situacijama (npr. ne u slučaju plućnog edema) i ne u višim dozama.

Općenito se preporučuje da bolesnik što prije prijeĎe na terapiju tabletama Edemid.

Kada se furosemid daje u venu, treba ga polako ubrizgavati. Ne smije se prekoračiti brzina ubrizgavanja od 4 mg/min (što je jednako 0,4 ml/min otopine za injekciju). Pati li bolesnik od uznapredovalog poremećaja rada bubrega (serumski kreatinin > 5 mg/dl), brzina ubrizgavanja ne smije prelaziti 2,5 mg furosemida u minuti (što je jednako 0,25 ml/min otopine za injekciju).

U slučajevima kada je potrebno povećati dozu na 250 mg furosemida, dozu trebati dati s pomoću infuzijske pumpe (Perfuzor). Otopina za injekciju može se po potrebi razrijediti izotoničnom fiziološkom otopinom.

Daljnje važne informacije navedene su na kraju ove upute o lijeku pod napomenom 3.

Ako ste primili više lijeka Edemid nego što je trebalo

DoĎe li do predoziranja, odmah obavijestite liječnika. Liječnik će odlučiti o mjerama koje je potrebno poduzeti, a to će ovisiti o stupnju predoziranja.

Znaci akutnoga ili kroničnoga predoziranja ovise o težini gubitka soli i tekućine.

Predoziranje može rezultirati niskim krvnim tlakom i poremećajima cirkulacije te poremećajem elektrolita (smanjene vrijednosti kalija, natrija i klorida) i povećanom pH vrijednosti krvi.

Veći gubitak tekućine može za ishod imati nedostatak tekućine u organizmu (dehidracija) što, nakon smanjenja volumena cirkulirajuće krvi, može dovesti do cirkulatornog šoka i zgušnjavanja krvi s povećanom sklonošću na trombozu.

Iznenadni gubitak vode i elektrolita može dovesti do zbunjenosti.

Daljnje važne informacije navedene su na kraju ove upute o lijeku pod napomenom 4.

Ako ste propustili primiti Edemid

Ako ste propustili prethodnu dozu, liječnik neće dati dvostruku dozu, nego će nastaviti liječenje kao i obično.

Ako prestanete primati Edemid

Ne smijete prerano prestati primati lijek ili u potpunosti prekinuti terapiju ako vam se čini da se stanje poboljšalo jer se u tom slučaju vaše stanje može opet pogoršati. Liječnik odreĎuje trajanje liječenja.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Nuspojave su navedene prema slijedećim kategorijama učestalosti:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba)

- Poremećaji u ravnoteži elektrolita (uključujući simptomatske), manjak vode u organizmu i smanjenje volumena cirkulirajuće krvi (posebno u starijih bolesnika), povećana vrijednost kreatinina u krvi, povećane vrijednosti masnoća u krvi (trigliceridi). Na mogući razvoj poremećaja elektrolita utječu postojeće bolesti (npr. ciroza jetre, slabost srca), drugi lijekovi i prehrana.

- Pad krvnog tlaka i poremećaji cirkulacije.

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

- Zgušnjavanje krvi može dovesti do pojačane sklonosti trombozi, posebice u starijih bolesnika. - Niske vrijednosti natrija (hiponatrijemija, može uzrokovati umor, zbunjenost, trzaje mišića, grčeve i nesvjesticu), klora, kalija (hipokalijemija, može uzrokovati slabost mišića, trzaje mišića i promjene u brzini otkucaja srca) u krvi; povećane vrijednosti kolesterola i urične

kiseline u krvi (može uzrokovati epizode gihta).

- Uz kronične bolesti jetre mogu nastati neurološke poteškoće (npr. nemir, zaboravljivost, drhtanje, malaksalost, dezorijentiranost, pospanost).

- Povećane količine mokraće. Ako je izlučivanje mokraće vrlo jako, može doći do dehidracije te posljedično do kolapsa krvotoka i zgušnjavanja krvi.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

- Veliko smanjenje broja krvnih pločica, čime nastaje povećani rizik krvarenja i sklonost krvnim podljevnima.

- Svrbež, reakcije na koži i sluznici.

- Razina šećera u krvi može porasti tijekom liječenja furosemidom. U bolesnika s postojećom šećernom bolesti to može izazvati pogoršanje metabolizma. Može se pojaviti dosad neotkrivena šećerna bolest.

- Smetnje vida, djelomično i pojačanje postojeće kratkovidnosti.

- Većinom prolazne smetnje sluha. Tome su osobito podložni bolesnici s oštećenjem bubrega. Na tu mogućnost treba računati prije svega nakon prebrze injekcije u venu, posebice ako bolesnik istovremeno pati od poremećaja rada bubrega ili povišene ukupne razine bjelančevina u mokraći (tzv. nefrotski sindrom).

- Gluhoća, ponekad nepovratna. - Mučnina.

- Svrbež, reakcije na koži i sluznici s crvenilom i stvaranjem mjehura ili ljuski (dermatitis bullosa, pemfigoid ili egzantem, purpura, erythema multiforme, dermatitis exfoliativa); preosjetljivost kože na svjetlost.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

- Porast broja odreĎenih vrsta bijelih krvnih stanica (eozinofilija), smanjenje broja svih bijelih krvnih stanica.

- Teške reakcije preosjetljivosti kao što je kolaps krvotoka (anafilaktički šok). Prvi su znakovi šoka izmeĎu ostaloga reakcije na koži poput snažnog crvenila ili urtikarije, znojenje i plavilo kože te nemir, mučnina, glavobolja i zaduha.

- Trnci ili obamrlost udova. Nakon vrlo visokih doza zabilježene su zbunjenost i apatija.

- Iznenadni ili stalni zvukovi u uhu, šum u uhu. Tome su osobito podložni bolesnici s oštećenjem bubrega. Na tu mogućnost treba računati prije svega nakon prebrze injekcije u venu, posebice ako bolesnik istovremeno pati od poremećaja rada bubrega ili povišene ukupne razine bjelančevina u mokraći (tzv. nefrotski sindrom).

- Upala krvnih žila, često u kombinaciji s osipom kože. - Želučano-crijevne tegobe (npr. povraćanje, proljev). - Upala bubrega.

- Stanja popraćena vrućicom. Ako je izlučivanje mokraće vrlo jako, može doći do dehidracije te posljedično do kolapsa krvotoka i zgušnjavanja krvi. Zgušnjavanje krvi može dovesti do pojačane sklonosti trombozi, posebice u starijih bolesnika.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

- Slabokrvnost kao posljedica razgradnje crvenih krvnih zrnaca, koja može uzrokovati bljedilo lica, slabost i zaduhu; jako smanjenje broja odreĎenih bijelih krvnih zrnaca sa sklonošću infekciji i teškim alergijskim simptomima (aplastična anemija, agranulocitoza).

- Upala gušterače koja uzrokuje jake bolove u području trbuha i leĎa.

- Nakupljanje žuči i povećanje odreĎenih vrijednosti enzima jetre (transaminaze).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

- Smanjena koncentracija kalcija i magnezija u krvi; povećana razina uree u krvi. Kao posljedica gubitka elektrolita i tekućine može se razviti metabolički poremećaj kiselo-lužnate ravnoteže (metabolička alkaloza) odn. može se pogoršati postojeća alkaloza.

- Poremećaj bubrega (tzv. pseudo-Bartterov sindrom) u kombinaciji sa zlouporabom furosemida i/ili dugotrajnim liječenjem furosemidom.

- Stvaranje krvnog ugruška (tzv. tromboza).

- Poteškoće krvotoka, glavobolja, vrtoglavica, smetnje vida, suha usta, žeĎ.

- Teške bolesti kože koje ometaju opće zdravstveno stanje, stvaranje bolnih mjehura na koži, posebice u području usta, očiju i genitalija; teško oboljenje kože i sluznice s opsežnim stvaranjem mjehura i crvenilom.

- Upalne promjene na koži sa stvaranjem pustula (AGEP, akutna generalizirana egzantematozna pustuloza odn. akutni febrilni medikamentozni osip).

- Vrtoglavica, nesvjestica ili gubitak svijesti (uzrokovani padom krvnog tlaka), glavobolja.

- Osip s povećanjem broja odreĎenih vrsta bijelih krvnih stanica i negativnim utjecajem na opće zdravstveno stanje (DRESS).

- Može se pojaviti ili pogoršati zastoj u otjecanju mokraće (npr. zbog povećane prostate, hidronefroze, suženja mokraćovoda). Povećana je koncentracija natrija i klorida u mokraći. Može doći do zadržavanja mokraće s posljedičnim komplikacijama.

- U nedonoščadi može doći do kalcifikacije bubrežnog tkiva i nastanka bubrežnih kamenaca. - Zatajenje bubrega.

- U nedonoščadi sa sindromom respiratornog distresa liječenje furosemidom može povećati rizik od odreĎenih srčanih mana u prvim tjednima života (otvorena veza izmeĎu aorte i plućne arterije ostaje dulje nego u normalnim uvjetima; tzv. duktus arteriozus Botalli). Oštećenje kostiju u novoroĎenčadi.

- Oštećenje mišića (mišićna slabost, napetost ili bol, tzv. rabdomioliza), često u kombinaciji s jako sniženom razinom kalija u krvi (pogledajte dio 2. „Nemojte primjenjivati Edemid”).

- Nakon injekcije u mišiće mogu se javiti bolovi na mjestu uboda.

- Autoimuna reakcija koja može uzrokovati upalne promjene u svim organima: često je javljaju bol u zglobovima, promjene na koži i problemi s bubrezima (tzv. sistemski eritemski lupus).

- Reakcije na koži slične lišajevima

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju, iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ne odlagati u hladnjak ili zamrzavati.

Ampule čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Nakon otvaranja ampule lijek je potrebno upotrijebiti odmah. Rok valjanosti nakon razrjeĎivanja otopine: 24 sata.

S mikrobiološkog stajališta razrijeĎenu otopinu treba odmah primijeniti, osim u slučaju kada je prilikom razrjeĎivanja isključen rizik mikrobiološke kontaminacije. Ako se ne primjeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja razrijeĎene otopine su odgovornost korisnika.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Edemid sadrži Djelatna tvar je furosemid.

1 ampula s 4 mL otopine za injekciju/infuziju sadrži 40 mg furosemida (u obliku furosemidnatrija). 1 ml otopine za injekciju/infuziju sadrži 10 mg furosemida (u obliku furosemidnatrija).

Drugi sastojci su: natrijev klorid; natrijev hidroksid; voda za injekcije.

Kako izgleda Edemid i sadržaj pakiranja

Edemid 40 mg/4 ml otopina za injekciju/infuziju sadrži bistru, bezbojnu otopinu za injekciju.

Edemid 40 mg/4 ml otopina za injekciju/infuziju dostupna je u pakiranju od 5 ampula s 4 ml otopine za injekciju.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja

Sandoz d.o.o., Maksimirska 120, Zagreb

ProizvoĎač

Lek Pharmaceuticals d.d., Verovškova 57, Ljubljana, Slovenija

Način i mjesto izdavanja

Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u kolovozu 2022.

__________________________________________________________________________________

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Napomena 1: Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi Mora biti osiguran nesmetan protok mokraće.

Primjena visokih doza furozemida u bolesnika s oštećenjima bubrega koja su uzrokovana tvarima štetnima za bubrege odnosno jetru i s teškim oštećenjima jetre dopuštena je samo nakon stroge procjene koristi i rizika.

Pati li bolesnik od izraženog manjka natrija, može doći do smanjene stope filtracije bubrega i odreĎeni lijekovi mogu slabije stimulirati mokrenje (tzv. saluretici). Nadoknadom manjka natrija

može se potaknuti učinkovitost liječenja furozemidom.

Istovremena primjena s risperidonom:

U placebom kontroliranim ispitivanjima s risperidonom u kojima su sudjelovali stariji ispitanici s demencijom zabilježena je veća smrtnost u ispitanika koji su liječeni furosemidom i risperidonom (7,3 %: srednja dob 89 godina; raspon: 75 – 97 godina) u usporedbi s ispitanicima lječenima samo risperidonom (3,1 %: srednja dob 84 godine; raspon: 70 – 96 godina) ili samo furosemidom (4,1 %: srednja dob 80 godina; raspon: 67 – 90 godina). Istodobna primjena risperidona s drugim diureticima (uglavnom tiazidnim diureticima u niskim dozama) nije bila povezana sa sličnim nalazima.

Točan patofiziološki mehanizam za objašnjenje ovih nalaza nije otkriven. Ipak, potreban je oprez, a rizike i koristi takve kombinacije ili istodobnog liječenja s drugim snažnim diureticima nužno je pažljivo razmotriti prije odluke o primjeni. Nije bilo povećane incidencije smrtnosti meĎu bolesnicima koji su uzimali druge diuretike istodobno s risperidonom. Neovisno o liječenju, dehidracija je bila glavni čimbenik rizika za smrtnost, zbog čega se mora izbjeći u starijih bolesnika s demencijom

Napomena 2: Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Neki poremećaji elektrolita (npr. hipokalijemija, hipomagnezijemija) mogu pojačati toksičnost odreĎenih djelatnih tvari (npr. preparati digitalisa i tvari koje mogu produljiti QT interval).

Napomena 3: Napomena o primjeni, rukovanje i proizvodnja mješavina Napomena o primjeni:

Da bi se postigao optimalan učinak i potisnula proturegulacija, preporučujemo trajnu infuziju furosemida umjesto opetovanog davanja bolusnih injekcija.

Kod pripreme lijeka treba uzeti u obzir sljedeće:

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima u istoj štrcaljki.

Kod pripreme razrijeĎenih otopina treba uzeti u obzir sljedeće:

Edemid otopina za injekciju/ infuziju može se razrijediti izotoničnom otopinom NaCl ako je pH vrijednost otopine spremne za primjenu blago alkalna do neutralna. Ovako razrijeĎena otopina mora se upotrijebiti unutar 24 sata.

S mikrobiološkog stajališta razrijeĎenu otopinu treba odmah upotrijebiti, osim u slučaju da je metodom razrjeĎivanja isključen rizik mikrobiološke kontaminacije.

Stoga je najbolje razrjeĎenje provesti neposredno prije primjene.

Otopine za injekciju/infuziju koje reagiraju kiselo ili blago kiselo i imaju značajan puferski kapacitet u kiselom rasponu ne smiju se miješati s otopinom za injekciju/ infuziju lijeka Edemid. U tim se otopinama pH vrijednost pomiče u kiselo područje i slabo topivi furosemid taloži se u obliku kristalnog taloga.

Upozorenje: uobičajene otopine glukoze jednim dijelom reagiraju značajno kiselo te se ne smiju upotrebljavati za razrjeĎivanje.

Kao derivat antranilne kiseline, furosemid se razgraĎuje u lužnatom okruženju uz stvaranje soli. Otopina za parenteralnu primjenu sadrži natrijevu sol ugljične kiseline bez otapala, ima pH vrijednost oko 9 i nema pufersko djelovanje. Ako je pH vrijednost ispod 7, djelovanje djelatne tvari može izostati.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti u skladu s nacionalnim propisima.

Napomena 4: Predoziranje

U slučaju predoziranja ili znakova hipovolemije (hipotonija, poremećaji ortostatske regulacije) mora se odmah prekinuti liječenje furozemidom.

U težim slučajevima treba nadzirati vitalne parametre, opetovano provjeravati ravnotežu vode i elektrolita, acido-baznu ravnotežu, šećer u krvi i nalaz biokemijske pretrage urina te ispraviti eventualna odstupanja.