Cefazolin Qilu 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Cefazolin je antibakterijski agens indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece starije od mjesec dana (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4), uzrokovane mikroorganizmima osjetljivim na cefazolin (vidjeti dio 5.1).

● infekcija kože i mekog tkiva; ● infekcija kostiju i zglobova;

● Profilakse perioperativnih infekcija.

Uporaba cefazolina se mora ograničiti na slučajeve gdje je nužna parenteralna primjena.

Potrebno je pridržavati se službenih smjernica o pravilnoj uporabi antibakterijskih lijekova.

Doziranje ovisi o osjetljivosti patogena (vidjeti dio 5.1) te težine bolesti.

Doziranje

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina s normalnom funkcijom bubrega: Infekcije uzrokovane visoko-osjetljivim organizmima

Uobičajena doza je 1 g do 2 g na dan, primijenjene u dvije do tri jednake doze (jedna doza svakih 8 ili 12 sati).

Infekcije uzrokovane manje osjetljivim organizmima

Uobičajena doza je 3 g do 4 g na dan, primijenjene u dvije do tri jednake doze (jedna doza svakih 6 ili 8 sati).

Kod teških infekcija, doze do 6 g po danu mogu se primjenjivati u 3 ili 4 jednake doze (jedna doza

svakih 6 ili 8 sati).

Profilakse perioperativnih infekcija 604164498126552

Za sprječavanje perioperativnih infekcija tijekom kontaminiranog ili potencijalno kontaminiranog kirurškog zahvata, preporučuju se sljedeće doze:

a. 1 do 2 g intravenski, 30 minuta do sat vremena prije početka kirurškog zahvata.

b. Za dulje kirurške postupke, 500 mg do 1 g primijenjeno intravenski tijekom kirurškog zahvata (primjena prilagoĎena ovisno o trajanju kirurškog zahvata)-

c. 500 mg do 1 g primijenjeno svakih 6 do 8 sati intravenski tijekom postoperativnog razdoblja od 24 sata.

Važno je da se (1) predoperativna daje neposredno prije (30 minuta ili sat vremena) početka kirurškog zahvata tako da su odgovarajuće razine antibiotika prisutne u krvnom serumu i tkivu u vrijeme početnog kirurškog reza, te (2) da se cefazolin primjenjuje, ako je potrebno, u odgovarajućim intervalima tijekom kirurškog zahvata kako bi se osigurale odgovarajuće razine antibiotika u vrijeme najveće izloženosti infektivnim organizmima. Preporučeni interval ponovnog doziranja je 4 sata (od prve predoperativne doze). Profilaktička primjena cefazolina mora se obično prekinuti unutar 24-satnog razdoblja nakon kirurškog zahvata. Kod kardiokirurškog zahvata, profilaktička primjena cefazolina može se nastaviti tijekom 48 sati nakon dovršetka kirurškog zahvata, ovisno o kliničkoj situaciji.

Odrasli bolesnici s oštećenjem bubreţne funkcije

Potrebno je dati odgovarajuću dozu. Naknadne doze treba prilagoditi prema stupnju oštećenja bubrega, težini infekcije i osjetljivosti patogena.

Terapija odrţavanja cefazolinom kod bolesnika s oštećenjem bubreţne funkcije

896416-1810850Klirens kreatinina (ml/min) Serumski kreatinin (mg/100 ml) Ukupna dnevna doza Interval doziranja ≥ 55 ≤ 1,5 Uobičajena doza* Nepromijenjena 35– 54 1,6– 3,0 Uobičajena doza* Najmanje 8 sati 11– 34 3,1– 4,5 Polovica uobičajene doze 12 sati ≤ 10 ≥ 4,6 Četvrtina uobičajene doze 18- 24 sati *Dnevna doza kod odraslih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega

Kod bolesnika na hemodijalizi, raspored liječenja ovisi o uvjetima dijalize. Pogledajte takoĎer dio 4.4.

Pedijatrijska populacija:

Infekcije uzrokovane visoko osjetljivim organizmima

Preporučuje se doza od 25 do 50 mg/kg tjelesne težine na dan, podijeljena u dvije do četiri jednake doze (jedna doza svakih 6, 8 ili 12 sati).

Infekcije uzrokovane visoko-osjetljivim organizmima

Preporučuje se doza do 100 mg/kg tjelesne težine na dan, podijeljena u tri do četiri jednake doze (jedna doza svakih 6 ili 8 sati).

Nedonoščad te dojenčad mlaĎa od mjesec dana

S obzirom da sigurnost primjene u djece i dojenčadi mlaĎe od mjesec dana nije ustanovljenja, ne

preporučuje se primjena cefazolina kod tih bolesnika. Pogledajte takoĎer dio 4.4.

Smjernice za pedijatrijsko doziranje 604164498126553

896416-6777138Tjelesna teţina 5 kg 10 kg 15 kg 20 kg 25 kg Doza svakih 12 sati pri doziranju 25 mg/kg tjelesne teţine po danu kao 2 podijeljene doze 63 mg 125 mg 188 mg 250 mg 313 mg Doza svakih 8 sati pri doziranju 25 mg/kg tjelesne teţine po danu kao 3 podijeljene doze 42 mg 85 mg 125 mg 167 mg 208 mg Doza svakih 6 sati pri doziranju 25 mg/kg tjelesne teţine po danu kao 4 podijeljene doze 31 mg 62 mg 94 mg 125 mg 156 mg Doza svakih 12 sati pri doziranju 50 mg/kg tjelesne teţine po danu kao 2 podijeljene doze 125 mg 250 mg 375 mg 500 mg 625 mg Doza svakih 8 sati pri doziranju 50 mg/kg tjelesne teţine po danu kao 3 podijeljene doze 83 mg 166 mg 250 mg 333 mg 417 mg Doza svakih 6 sati pri doziranju 50 mg/kg tjelesne teţine po danu kao 4 podijeljene doze 63 mg 125 mg 188 mg 250 mg 313 mg Doza svakih 8 sati pri doziranju100 mg/kg tjelesne teţine po danu kao 3 podijeljene doze 167 mg 333 mg 500 mg 667 mg 833 mg Doza svakih 6 sati pri doziranju 100 mg/kg tjelesne teţine po danu kao 4 podijeljene doze 125 mg 250 mg 375 mg 500 mg 625 mg

Pedijatrijski bolesnici s oštećenjem bubreţne funkcije

Potrebno je dati odgovarajuću dozu. Naknadne doze treba prilagoditi prema stupnju oštećenja bubrega, težine infekcije i osjetljivosti patogena.

Kod djece s blagim oštećenjem (klirens kreatinina 70 do 40 ml/min), dostatno je 60% normalne dnevne doze podijeljeno u dvije pojedinačne doze svakih 12 sati.

Kod djece s umjerenim oštećenjem (klirens kreatinina 40 do 20 ml/min), dostatno je 25% normalne dnevne doze podijeljeno u dvije pojedinačne doze svakih 12 sati.

Kod djece s teškim oštećenjem (klirens kreatinina 20 do 5 ml/min), dostatno je 10% normalne dnevne

doze podijeljeno u dvije pojedinačne doze svakih 24 sati.

Sve ove smjernice vrijede nakon primjene početne doze. Pogledajte takoĎer dio 4.4.

604164498126554

Stariji bolesnici:

Kod starijih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega nije potrebna prilagodba doziranja.

Trajanje liječenja:

Trajanje liječenja varira ovisno o tijeku bolesti.

Način primjene

Cefazolin Qilu može se primijeniti dubokom intramuskularnom injekcijom, sporom intravenskom injekcijom (IV) ili sporom intravenskom infuzijom.

Ako se kao otapalo koristi lidokain, dobivena otopina nikada se ne smije primijeniti intravenski (vidjeti dio 4.3). Vidjeti informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain, osobito kontraindikacije.

Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

● Preosjetljivost na cefazolinnatrij.

● Anamneza teških reakcija preosjetljivosti (npr. anafilaktička reakcija) na bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih antibiotika (peniciline, monobaktame i karbapeneme).

Kontraindikacije za primjenu lidokaina moraju se isključiti prije intramuskularne injekcije cefazolina ukoliko se kao otapalo koristi otopina lidokaina (vidjeti dio 4.4). Vidjeti informacije sadržane u Sažetku

opisa svojstava lijeka za lidokain, osobito kontraindikacije. Otopine cefazolina koje sadrže lidokain nikada se ne smiju primijeniti intravenski.

Preosjetljivost

Prije početka terapije potrebno je ustanoviti da bolesnik nema prethodnu preosjetljivost nakon primjene cefalosporina, penicilina ili drugih lijekova.

Cefazolin treba primijeniti s oprezom u bolesnika koji su skloni alergijama. Zabilježene su križne reakcije izmeĎu penicilina i cefalosporina.

Kao i sa svim beta-laktamskim antibioticima, manje često prijavljene su teške reakcije preosjetljivosti uključujući fatalni ishod. U slučaju teških reakcija preosjetljivosti mora se odmah prekinuti liječenje cefazolinom i uvesti odgovarajuće mjere hitnog liječenja. Prije početka liječenja potrebno je utvrditi ima li bolesnik u anamnezi teške reakcije preosjetljivosti na cefazolin, neki drugi cefalosporin ili bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih lijekova. Cefazolin treba primjenjivati oprezno u bolesnika s anamnezom reakcija preosjetljivosti na druge beta-laktamske antibiotike, a koje su kategorizirane kao ne-ozbiljne.

Pseudomembranski kolitis povezan s antibiotikom

U slučaju teškog i perzistentnog proljeva potrebno je razmotriti mogućnost pseudomembranskog klitisa povezanog s antibiotikom. Ovo stanje može biti opasno po život te stoga liječenje cefazolinom treba odmah prekinuti te primijeniti odgovarajuću terapiju; antiperistaltički agensi su kontraindicirani. Pogledajte takoĎer dio 4.8.

Oštećenje bubrega

Kod bolesnika s oštećenjem bubrega, dozu i/ili učestalost treba prilagoditi stupnju bubrežne disfunkcije (vidjeti dio 4.2). Iako cefazolin rijetko uzrokuje bubrežnu disfunkciju, preporučuje se nadzor bubrežne funkcije posebice kod teško bolesnih bolesnika koji primaju maksimalne doze te kod bolesnika koji istodobno primaju potencijalno nefrotoksične agense poput aminoglikozida ili potentnih

diuretika (npr. furosemid).

604164498126555

Intratekalna primjena

Nije za intratekalnu primjenu. Teška intoksikacija središnjeg živčanog sustava (uključujući konvulzije) prijavljena je nakon intratekalne primjene cefazolina.

Rezistencija bakterija i superinfekcije

Dugoročno liječenje cefazolinom može rezultir bakterijama koje su otporne na cefazolin. Bolesnike treba pomno nadzirati na potencijalne superinfekcije. Ako se iste pojave, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere.

Poremećaji koagulacije

Liječenje cefazolinom može dovesti do poremećaja koagulacije u iznimnim slučajevima. Faktori rizika su manjak vitamina K kod bolesnika ili učinak ostalih koagulacijskih mehanizama (parenteralna prehrana, neishranjenost, oštećena funkcija jetre i bubrega. trombocitopenija). Zgrušavanje krvi može takoĎer biti oštećeno u slučaju pridruženih bolesti (hemofilija, čirevi želuca i dvanaesnika) koji mogu uzrokovati ili pogoršati krvarenje. Stoga, bolesnike s tim stanjima treba nadzirati na njihovo protrombinsko vrijeme. Ako postoji značajna redukcija vitamina K, potrebno je primijeniti suplement vitamina K (10 mg/tjednu).

Hipertenzija ili zatajanje srca

Kod bolesnika s hipertenzijom ili zatajanjem srca, potrebno je uzeti u obzir sadržaj natrija u otopini za injekciju.

Primjena lidokaina

Ako se kao otapalo koristi otopina lidokaina, otopine cefazolina smiju se primijeniti samo intramuskularnom injekcijom. Prije primjene moraju se razmotriti kontraindikacije za primjenu lidokaina, upozorenja i druge relevantne informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain (vidjeti dio 4.3).

Otopina lidokaina nikada se ne smije primijeniti intravenski.

Pedijatrijska populacija

Nedonoščad te dojenčad mlađa od mjesec dana

Cefazolin se ne smije davati nedonoščadi te dojenčadi mlaĎoj od mjesec dana jer do danas nema odgovarajućeg relevantnog iskustva.

Ovaj lijek sadrži 50,6 mg natrija po bočici, što odgovara 2,53% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Uzeti u obzir kod bolesnika na prehrani s niskim udjelom natrija.

Antibiotici

Treba uzeti u obzir mogućnost antagonističkih učinaka uočenih in vitro s antibioticima s bakteriostatskim djelovanjem (npr. s tetraciklinima, sulfonamidima, eritromicinom, kloramfenikolom) kada se ti antibiotici primjenjuju istodobno s cefazolinom.

Probenecid

Bubrežni klirens cefazolina je smanjen uz istodobnu primjenu probenecida.

Vitamin K1

Neki cefalosporini poput cefamandola, cefazolina i cefotetana mogu uzrokovati interferenciju u metabolizmu vitamina K1, posebice u slučajevima nedostatka vitamina K1. To može zahtijevati

nadomještanje vitamina K1.

Antikoagulansi

Cefalosporini mogu u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovati poremećaje koagulacije (dio 4.4). Tijekom istodobne primjene antikoagulansa (npr. varfarina ili heparina) u visokim dozama, potrebno je pratiti parametre koagulacije. U velikom broju slučajeva, prijavljen je porast aktivnosti koagulansa kod bolesnika koji primaju antibiotike. Infekcija i upala, dob i opći status bolesnika vjerojatno će predstavljati faktore rizika. 604164498126556

Pod tim okolnostima, teško je utvrditi koju ulogu igra zarazna bolest te njeno liječenje kad se pojavi neravnoteža INR-a. MeĎutim, neke klase antibiotika više su implicirane posebice fluorokinoloni, makrolidi, ciklini, kotrimoksazol te neki cefalosporini.

Nefrotoksične tvari

Ne može se isključiti da je nefrotoksični učinak antibiotika (npr. Aminoglikozida, kolistina, polimiksina B), kontrastnih sredstava koji sadrže jod, spojeva organske platine, visokih doza metotreksata, nekih antivirusnih lijekova (npr. aciklovira, foskarneta), pentamidina, ciklosporina, takrolimusa te diuretika (npr. furosemida) povećan.

Kod istodobne primjenes cefazolinom, testovi bubrežne funkcije moraju se pažljivo pratiti.

Laboratorijski testovi

Kod laboratorijskih testova, može postojati lažno pozitivna reakcija na glukozu u mokraći kada se koristi Benedictova ili Fehlingova otopina kod bolesnika liječenih cefazolinom. Cefazolin nema učinka na enzimatska mjerenja glukoze u urinu.

Indirektni i direktni Coombsov test takoĎer može dati lažno pozitivne rezultate. To se može primjenjivati na novoroĎenčad čije su majke primale cefalosporine.

Trudnoća

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Cefazolin Qilu smije se primjenjivati u trudnoći samo nakon pažljive procjene koristi i rizika, posebice tijekom prvog tromjesečja, jer nema dostatnog iskustva, a cefazolin prolazi posteljicu.

Dojenje

Cefazolin se izlučuje u majčino mlijeko pri niskim koncentracijama te se stoga smije koristiti samo nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika. Ako se pojave proljev ili kandidijaza u nedonoščeta tijekom dojenja, majka ne smije dojiti dojenče tijekom liječenja ili liječenje treba prekinuti.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama nisu pokazala učinke na plodnost.

Cefazolin Qilu ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. MeĎutim, mogu se javiti nuspojave (vidjeti takoĎer dio 4.8 Nuspojave) koje mogu utjecati na sposobnost vožnje i upravljanja strojevima.

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane prema opadajućoj ozbiljnosti. Učestalosti

nuspojava kategorizirane su kao: vrlo često (≥ 1/10);

često (≥ 1/100 i < 1/10);

manje često (≥ 1/1000 i < 1/100);

rijetko (≥ 1/10000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10.000).

604164498126558

899464-1800224Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Rijetko Nefrotoksičnost, intersticijski nefritis, nedefinirana nefropatija, proteinurija, prolazno povišenje uree u krvi (BUN), obično kod bolesnika istodobno liječenih s drugim potencijalnim nefrotoksičnim agensima. Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Vrlo rijetko Vuvlovaginalni pruritus Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Često Bol na mjestu intramuskularne injekcije, ponekad s otvrdnućem. Rijetko Slabost, umor, bol u prsima

Potrebno se obratiti liječniku u slučaju teškog i ustrajnog proljeva tijekom ili nakon liječenja cefazolinom jer takav proljev može biti simptom ozbiljne bolesti (pseudomembranoznog kolitisa) koji se mora odmah liječiti. Bolesnici ne smiju ni pod kojim okolnostima uzimati antiperistaltičke lijekove za samoliječenje (vidjeti dio 4.4).

Produljena uporaba cefalosporina može rezultirati prekomjernim rastom bakterija otpornih na cefazolin, posebice sojeva Enterobacter, Citrobacter, Pseudomonas, Enterococcus i Candida. To može uzrokovati superinfekcije ili potencijalnu kolonizaciju s rezistentnim organizmima ili kvascima (vidjeti dio 4.4).

Ispitivanja

Prolazni porast AST, ALT, uree u krvi te alkalne fosfataze bez kliničkog dokaza oštećenja bubrega ili jetre.

Podaci na životinjama pokazali su da cefazolin ima potencijalni nefrotoksični učinak. Iako to nije dokazano na ljudima, tu mogućnost treba uzeti u obzir, posebice kod bolesnika koji primaju visoke doze tijekom produljenog razdoblja. U rijetkim slučajevima prijavljeni su intersticijski nefritis i nespecifirana nefropatija. Zahvaćeni bolesnici bili su ozbiljno bolesni te su primali nekoliko lijekova. Uloga cefazolina u razvoju intersticijskog nefritisa ili drugih nefropatija nije ustvrĎena.

U rijetkim slučajevima,, tijekom liječenja je prijavljeno sljedeće:

● Smanjene razine hemoglobina i/ili hematokrita, anemija, agranulocitoza, aplastična anemija, pancitopenija i hemolitička anemija.

Sljedeći su slučajevi prijavljeni tijekom liječenje odreĎenim cefalosporinima:

● Noćne more, omaglica, hiperaktivnost, nervoza ili tjeskoba, nesanica, slabost, navale vrućine, oštećen vid boja, konfuzija i epileptička aktivnost.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da

896416164551prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi predoziranja

Predoziranje može uzrokovati bol, upalne reakcije i flebitis na mjestu injekcije. Parenteralna primjena visokih doza cefalosporina može uzrokovati omaglicu, paresteziju i glavobolju. Nakon predoziranja cefalosporinima, mogu se javiti konvulzije posebice u bolesnika s bolesti bubrega.

Nakon predoziranja, mogu se javiti sljedeće abnormalne laboratorijske vrijednosti: porast razine kreatinina, uree u krvi, jetrenih enzima i bilirubina, pozitivan Coombsov test, trombocitemija te

trombocitopenija, eozinofilija, leukopenija te produljeno protrombinsko vrijeme.

Liječenje predoziranja

U slučaju konvulzija potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka. Može biti indicirano liječenje antiepilepticima. Potrebno je pomno pratiti vitalne tjelesne funkcije i parametre. U slučaju teškog predoziranja kada bolesnik više ne odgovara na druge terapije, može bit učinkovita hemodijaliza s hemoperfuzijom iako to nije dokazano.

Farmakoterapijska skupina: antibakterijski lijekovi za sustavnu primjenu, ostali beta-laktamski antibiotici, cefalosporini I. generacije.

ATK oznaka: J01DB04

Mehanizam djelovanja

Svi cefalosporini (beta-laktamski antibiotici) inhibiraju sintezu stanične stijenke te su selektivni inhibitori sinteze peptidoglikana. Prvi korak je vezivanje lijeka na stanične receptore (proteine za vezivanje penicilina). Nakon ovog vezivanja, blokirana je reakcija transpeptidaze te je inhibirana sinteza peptidoglikana. To uzrokuje lizu bakterija.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos(i)

Za cefalosporine se pokazalo da je najvažniji farmakokinetički-farmakodinamički indeks koji je povezan s djelotvornosti in vivo postotak intervala doziranja tijekom kojeg razina nevezanog cefazolina u serumu nadmašuje minimalnu inhibitornu koncentraciju (MIK) cefazolina za ciljne mikroorganizme (tj. %T>MIK).

Mehanizam rezistencije

Beta-laktamski antibiotici sadrže takozvani beta-laktamski prsten koji je ključan za antimikrobni učinak. Ako doĎe do cijepanja ovog prstena i, on gubi svoja antibiotska svojstva. Različite bakterije imaju enzime (beta-laktamaze) koji mogu cijepati ovaj prsten, pa tako postaju otporni na ovu vrstu antibiotika.

Kao i sa svim cefalosporinima te drugim beta-laktamskim antibioticima, skupine bakterija mogu steći različite mehanizme rezistencije: promjene u cilju (proteini koji vežu penicilin, PBP-ovi), enzimatska degradacija središnje strukture od strane beta-laktamaza te promijenjeni pristup cilju. Postoji ukrižena rezistencija izmeĎu cefalosporina i penicilina. Gram-negativni mikroorganizmi poput Enterobacter spp, Serratia spp, Citrobacter spp i Providence spp sadrže inducibilne beta-laktamaze vezane za kromosome; njih treba smatrati rezistentnim na cefazolin usprkos in vitro osjetljivosti.

Granične vrijednosti testova osjetljivosti

Minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje je uspostavilo Europsko povjerenstvo za testiranje osjetljivosti na antibiotike (engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST v.11.0):

896416-1342929Patogen Granične vrijednosti (mg/L) S R Staphylococcus spp. Napomena1 Napomena1 Streptococcus spp. skupine A, B, C i G Napomena2 Napomena2 PK-PD granične vrijednosti 8nisu povezane s vrstom) ≤ 1 > 2 S= osjetljiv, R=otporan.

1O osjetljivost stafilokoka na cefalosporine zaključuje se na temelju osjetljivosti na cefotoksin.

2 O osjetljivosti skupina streptokoka A, B i C na cefalosporine zaključuje se na temelju osjetljivosti na benzilpenicilin. 6041644981265510

Mikrobiološka osjetljivost

Prevalencija stečene rezistencije na odreĎene sojeve može varirati ovisno o zemljopisnoj lokaciji te vremenu testiranja. Stoga je poželjna informacija o lokalnoj rezistenciji posebice kod liječenja teških infekcija. Ako je zbog lokalne rezistencije upitna djelotvornost, potrebno je tražiti savjet stručnjaka.

896416-2663361Uobičajeno osjetljive vrste Gram pozitivni aureus (osjetljiv na meticilin) StaphylococcusVrste kod kojih stečena otpornost moţe predstavljati problem Haemophilus influenzae Streptococcus spp.Beta-hemolitički skupine A, B, C i G Streptococcus pneumoniae Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin) Inherentno rezistentni mikroorganizmi Citrobacter spp Enterobacter spp (Enterobacter cloacae, Enterobacter aerogenes) Morganella morganii Proteus stuartii Proteus vulgaris Pseudomonas aeruginosa Serratia spp. Staphylococcus, na meticilin otporan, indol-pozitivni Proteus spp Klebsiella pneumoniae Proteus mirabilis

Apsorpcija i distribucija

Intramuskularna primjena:

U humanoj farmakologiji serumske razine cefazolina te trajanje djelovanja nakon intramuskularn primjene dani su u sljedećoj tablici.

961948-934454Doza (g) Koncentracija u serumu (μg/mL) 30 min 1 sat 2 sat 4 sat 6 sat 8 sat 0,25 15,5 17,0 13,0 5,1 2,5 0,50 36,2 36,8 37,9 15,5 6,5 3,0 1,0* 60,0 63,8 54,3 29,3 13,2 7,1 *- Prosječna vrijednost iz dva ispitivanja

Intravenska primjena:

Nakon neprekidne intravenske infuzije ( na zdravim dobrovoljcima) cefazolina pri dozi od 3,5 mg/kg tijekom sat vremena, nakon čega slijedi doza od 1,5 mg/kg sljedeća 2 sata, u trećem satu uočene su serumske razine od otprilike 28 μg/ml.

Prosječne serumske koncentracije postignute nakon intravenske primjene pojedinačne doze od 1 g prikazane su sljedećoj tablici.

Cefazolin ima prosječni poluvijek od 1,8 sati koji se može povećati i za 15 do 30 sati u slučajevima

teške bubrežne disfunkcije te može biti viši u slučaju anurije.

Vršne plazmatske koncentracije su 63,6 mg/ml te 188, 4 mg/ml koje se postižu nakon sat do dva neprekidne intravenske infuzije pri dozi od 1 g. Poluvijek je 100 minuta.

Kad se cefazolin primjenjuje bolesnicima bez opstrukcije žuči, koncentracije koje se javljaju u tkivu žučne vrećice i žuči uvelike premašuju serumske razine .

Cefazolin lako prelazi placentalnu barijeru. Količine cefazolina u majčinom mlijeku su niske.

Stopa vezivanja za proteine je 85-90% za humani serum pod fiziološkim uvjetima. Difuzija cefazolina u cerebrospinalnu tekućinu je niska.

Biotransformacija

Cefazolin se ne metabolizira.

Eliminacija

Cefazolin se uglavnom izlučujen urinom, a mali postotak preko žuči. Nakon intramuskularne injekcije od 500 mg, 56 do 89% primijenjene doze eliminira se putem bubrega unutar 6 sati te 80% do gotovo 100% unutar 24 sata. Nakon intramuskularne primjene 500 mg odnosno 1 g cefazolina, postižu se vršne koncentracije u urinu od više od 1000 odnosno više od 4000 μg/ml.

Akutna toksičnost cefazolina je niska.

Opetovana primjena cefazolina psima i štakorima putem različitih puteva primjene injekcije tijekom razdoblja od 1 do 6 mjeseci nije pokazala značajne učinke na biokemijske i hematološke vrijednosti. Bubrežna toksičnost uočena je nakon opetovanih doza u kunića, ali ne kod pasa i štakora. Cefazolin nije pokazao teratogenu ili embriotoksičnu aktivnost. Nisu dostupna ispitivanja mutagenosti i kancerogenosti.

Nema.

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Neotvoreno pakiranje: 3 godine

Nakon rekonstitucije/razrjeĎivanja:

Dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni do 12 sati na temperaturi do 25°C i do 14 sati na temperaturi od 2°C do 8 °C.

S mikrobiološkog stajališta lijek se mora upotrijebiti odmah, osim ako metoda otvaranja/rekonstitucije/razrjeĎivanja isključuje rizik od mikrobiološkog onečišćenja. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme primjene i uvjeti čuvanja odgovornost su korisnika te ne bi smjeli premašiti prethodno navedena vremena za kemijsku i fizikalnu stabilnost tijekom primjene.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja. Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razjeĎivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

Staklena bočica od 10 ml (vapnenačko staklo tipa II) s čepom od butilne gume od 20 mm obloženim filmom te kombiniranim zatvaračem od aluminija i plastike.

Veličine pakiranja: 1, 10 i 100 bočica po kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Cefazolin Qilu je sterilni prašak te se mora razrijediti prije uporabe na bolesnicima. Volumen otapala upotrijebljenog za otapanje ovisi o putu primjene.

Dodajte preporučeni volumen otopine za rekonstituciju te dobro protresite sve dok se sadržaj bočice ne otopi u cijelosti. Otopinu treba vizualno pregledati prije uporabe. Smiju se koristiti samo bistre otopine, praktički bez čestica.

Otopina Cefazolin Qilu priprema se neposredno prije injekcije.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Intramuskularna injekcija

Cefazolin Qilu 1 g općenito se otapa u 2,5 ml vode za injekciju (oko 330 mg/ml) ili u 4 ml 0,5%-tne otopine lidokaina (oko 250 mg/ml). Protresite bočicu dok se sadržaj ne otopi u cijelosti te primijenite dubokom intramuskularnom injekcijom.

Intravenska primjena Intravenska injekcija

Cefazolin Qilu 1 g treba injicirati polakokroz 3 do 5 minuta (nikada kraće od 3 minute), izravno u venu ili u liniju intravenske infuzije.

Tablica za rekonstituciju za intravensku injekciju

827836-471369Sadržaj po bočici Minimalna količina otapala koju treba dodati Približna koncentracija 1 g 2,5 ml 330 mg/ml

Intravenska infuzija:

Cefazolin Qilu 1 g može se primjenjivati kao neprekidna infuzija ili povremena infuzija.

Cefazolin Qilu 1 g otapa se u 2,5 ml vode za injekciju. Nakon rekonstitucije, razrijedite otopinu cefazolina s 50 ml do 100 ml sljedećih kompatibilnih otopina:

● natrijev klorid 9 mg/ml (0,9%) otopina za injekciju, ● Ringerova otopina laktata s 50 mg/ml (5%) glukoze, ● 50 mg/ml (5%) ili 100 mg/ml (10%) otopina glukoze, ● Ringerova otopina,

● 50 mg/ml (5%) otopine glukoze i 9 mg/ml (0,9%) otopine natrijeva klorida (ili 4,5 mg/ml (0,45%) otopine natrijeva klorida s 50 mg/ml (5%) otopine glukoze ili 2 mg/ml (0,2%) otopine natrijeva klorida s 50 mg/ml (5%) otopine glukoze),

● Ringerova otopina laktata,

● voda za injekcije s 50 mg/ml (5%) ili 100 mg/ml (10%) otopine invertnog šećera. ● voda za injekcije

Cefazolin Qilu sadrži djelatnu tvar cefazolin (u obliku cefazolinnatrija).

Cefazolin pripada skupini antibiotika zvanih cefalosporini koji djeluju ubijanjem bakterija.

Cefazolin se koristi kada se zna da je infekcija uzrokovana ili vjerojatno uzrokovana bakterijom osjetljivom na cefazolin. Koristi se za liječenje sljedećih infekcija:

 infekcije kože;

 infekcija kostiju i zglobova.

Cefazolin Qilu može se koristiti prije i nakon kirurškog zahvata za sprječavanje infekcija.

Nemojte primjenjivati Cefazolin Qilu:  ako ste alergični na cefazolinnatrij;

 ako ste ikada imali teške alergijske reakcije na penicilin ili sličan antibiotik;

 ako ste alergični na lidokain, a trebate primiti Cefazolin Qilu injekcijom u mišić.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije primjene lijeka Cefazolin Qilu ako:

 ste imali blagu alergijsku reakciju (na primjer kožni osip koji može svrbiti) na penicilin ili slične antibiotike;

 ako ste alergični na nešto što nije spomenuto u ovoj uputi;

 ako ste imali crijevne poremećaje, posebice kolitis (upalu crijeva);  ako imate problema s bubrezima;

 ako ste na prehrani s niskim unosom natrija.

Čimbenici rizika koji mogu uzrokovati nedostatak vitamina K ili čimbenici rizika koji utječu na druge mehanizme zgrušavanja krvi.

U rijetkim slučajevima poremećaji zgrušavanja krvi mogu se javiti tijekom liječenja cefazolinom. Pored toga, promjene u zgrušavanju krvi moguće su kod bolesnika s bolestima koje mogu uzrokovati ili pogoršati

krvarenje poput hemofilije, vrijedova na želucu ili crijevima. U tim slučajevima pratiti će se zgrušavanje Vaše krvi.

Ovaj se lijek ne smije ubrizgavati u područje kralježnične moždine (intratekalno) jer postoje izvješća o toksičnosti središnjeg živčanog sustava (uključujući napadaje).

Dugoročna primjena cefazolina može uzrokovati superinfekcije. Vaš liječnik će vas pomno nadzirati na razvoj nuspojava te Vas liječiti po potrebi.

Djeca

Cefazolin Qilu se ne smije koristiti kod nedonoščadi i dojenčadi u prvih mjesec dana života.

Drugi lijekovi i Cefazolin Qilu

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. To se odnosi i na bezreceptne lijekove te biljne lijekove, jer Cefazolin Qilu može utjecati na način na koji djeluju neki lijekovi. Također, neki lijekovi mogu utjecati na način na koji djeluje Cefazolin Qilu.

Osobito je važno da kažete liječniku ili medicinskoj sestri posebice ako uzimate neki od sljedećih lijekova:

 aminoglikozidi ili ostali antibiotici (korišteni za liječenje infekcija);  probenecid (koristi se za liječenje gihta);

 vitamin K;

 antikoagulanti (lijekovi za razrjeđivanje krvi);  Furosemid (lijek koji potiče mokrenje).

Također morate obavijestiti svog liječnika ili medicinsku sestru ako ćete se podvrgnuti mjerenju razine glukoze u krvi ili drugim krvnim testovima.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Cefazolin Qilu nema utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Međutim, mogu se javiti nuspojave (vidjeti također dio „Moguće nuspojave“) koje mogu utjecati na sposobnost vožnje i upravljanja strojevima.

Cefazolin Qilu sadrži natrij

Cefazolin Qilu sadrži 50,6 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske/stolne soli) u jednoj bočici. To odgovara 2,53% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa natrija za odraslu osobu.

To se mora uzeti u obzir kod bolesnika na prehrani s niskim udjelom natrija.

Cefazolin Qilu će Vam dati liječnik ili medicinska sestra. Dobit ćete ga na jedan od sljedećih načina:

 injekcijom u mišićno tkivo (primjerice u mišić Vaše ruke);

 sporom injekcijom u jednu od Vaših vena (to može trajati između 3 i 5 minuta);

 Kroz cjevčicu u jednu od Vaših vena (ta se metoda naziva „intravenska infuzija“).

Vaš liječnik će odrediti dozu lijeka Cefazolin Qilu ovisno o Vašoj dobi, tjelesnoj težini, težini infekcije te o tome kako dobro rade Vaši bubrezi. Vaš liječnik će Vam to objasniti.

Odrasli i stariji

 U slučaju infekcija, doza može varirati od 1 do 6 g ovisno o težini infekcije.

 Ako ćete biti podvrgnuti kirurškom zahvatu možete primiti dozu od 1 g, 30 do 60 minuta prije početka kirurškog zahvata.

 Za dulje kirurške zahvate može se dati 500 mg do 1 g dodatno tijekom kirurškog zahvata. Liječenje Cefazolin Qilu može se nastaviti tijekom 24 sata nakon kirurškog zahvata kako bi se izbjegao rizika od infekcija.

Primjena kod djece i dojenčadi (mlaĎe od mjesec dana i starije)

Liječnik će odrediti dozu ovisno o djetetovoj tjelesnoj težini. Dnevna doza za djecu može biti od 25 do 50 mg po kilogramu tjelesne težine. Ovisno o težini infekciji ova doza može se povećati na 100 mg po kilogramu tjelesne težine.

Odrasli i djeca sa smanjenom funkcijom bubrega

Ako imate problema s bubrezima, možete primiti nižu dozu. Mogu biti potrebne analize krvi kako bi se osiguralo da ste primili dovoljnu dozu.

Ako primijenite više Cefazolina Qilu nego što ste trebali

Recite svom liječniku ili medicinskoj sestri ako mislite da je primijenjeno previše lijeka Cefazolin Qilu.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Teške alergijske reakcije (vrlo rijetko, mogu se javiti u do 1 na 10.000 osoba).

Ako imate tešku alergijsku reakciju, odmah obavijestite svog liječnika. Mogući znaci uključuju:

 iznenadno oticanje lica, grla, oticanje usta ili usana koje može uzrokovati poteškoće u disanju ili gutanju;

 iznenadno oticanje šaka, stopala i gležnjeva.

Druge moguće nuspojave

Često (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba):  kožni osip;

 mučnina i povraćanje;  proljev;

 bol ili otvrdnuće (tvrda koža) na mjestu injekcije.

Manje često (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba):  gljivična infekcija u ustima;

 vrućica;  napadaji;

 upala vena;

 crvenilo kože i svrbež, bol u zglobovima, lezije kože, široko rasprostranjeni osip i koprivnjača.

Rijetko (mogu se javiti u do 1 na 1.000 osoba):

 genitalna infekcija, vaginalna gljivična infekcija kandidom - bolna i svrbljiva vagina ili vaginalni

iscjedak;

 produljena primjena može uzrokovati prekomjerni rast neosjetljivih bakterija;  porast ili smanjenje broja krvnih stanica;

 hiperglikemija (povišeni šećer u krvi), hipoglikemija (nizak šećer u krvi);  omaglica;

 respiratorni (dišni) poremećaji;

 poremećaji bubrega i mokraćnog sustava;  kašalj;

 nos koji curi;

 gubitak apetita;

 oštećenje jetre (detektira se kroz analizu krvi), žutica;

 ubrzani razvoj teškog osipa (sa plikovima na koži te ljuštenjem kože te mogućim plikovima u ustima);  teški umor i slabost;

 Bol u prsima.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u do 1 na 10.000 osoba):  poremećaji zgrušavanja krvi;

 upala debelog crijeva. Simptomi uključuju proljev (obično s krvlju i sluzi), bol u trbuhu i vrućica.  svrbež u genitalijama.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi.

Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrebljavati nakon isteka roka valjanosti navedenog na naljepnici bočice i na kutiji nakon oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Nakon rekonstitucije/razrjeđivanja:

Dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni do 12 sati na temperaturi do 25°C i do 14 sati na temperaturi od 2°C do 8 °C.

S mikrobiološkog stajališta lijek se mora upotrijebiti odmah, osim ako metoda otvaranja/rekonstitucije/razrjeđivanja isključuje rizik od mikrobiološkog onečišćenja. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme primjene i uvjeti čuvanja odgovornost su korisnika te ne bi smjeli premašiti prethodno navedena vremena za kemijsku i fizikalnu stabilnost tijekom primjene.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Cefazolin Qilu sadrži

Djelatna tvar je cefazolin.

Jedna bočica lijeka Cefazolin Qilu sadrži 1 g cefazolina (u obliku cefazolinnatrija).

Kako Cefazolin Qilu izgleda i sadržaj pakiranja Prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Cefazolin Qilu je bijeli do gotovo bijeli prašak u bočicama od vapnenačkog stakla tipa II volumena 10 ml s M E D 4 24 - 05 - 2024

20 mm čepom od butilne gume obloženim filmom te kombiniranim zatvaračem od aluminija i plastike.

Veličine pakiranja: 1, 10 i 100 bočica po kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač QILU PHARMA SPAIN S.L.

Paseo de la Castellana 40 planta 8, 28046 - Madrid Španjolska

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku: PharmaVigil d.o.o.

VI. Oranički odvojak 2 10000 Zagreb

Tel: 01/3890-676

ProizvoĎač KYMOS, S.L. Ronda de Can Fatjó,

7B (Parque Tecnológico del Vallès), Cerdanyola del Vallès, 08290 Barcelona, Španjolska

MIAS Pharma Limited

Suite 2, Stafford House, Strand Road, Portmarnock, Co. Dublin,

Irska

Tillomed Malta Ltd. Malta Life Sciences Park,

LS2.01.06 Industrial Estate, San Gwann, SGN 3000, Malta

Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim nazivima:

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u travnju 2024.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima.

Rok valjanosti nakon rekonstitucije/razrjeĎivanja:

Dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni do 12 sati na temperaturi do 25°C i do 14 sati na temperaturi od 2°C do 8 °C.

S mikrobiološkog stajališta lijek se mora upotrijebiti odmah, osim ako metoda otvaranja/rekonstitucije/razrjeđivanja isključuje rizik od mikrobiološkog onečišćenja. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme primjene i uvjeti čuvanja odgovornost su korisnika te ne bi smjeli premašiti prethodno navedena vremena za kemijsku i fizikalnu stabilnost tijekom primjene.

Primjena:

Cefazolin Qilu je sterilni prašak te se mora razrijediti prije uporabe na bolesnicima. Volumen otapala upotrijebljenog za otapanje ovisi o putu primjene.

Dodajte preporučeni volumen otopine za rekonstituciju te dobro protresite sve dok se sadržaj bočice ne otopi u cijelosti. Otopinu treba vizualno pregledati prije uporabe. Smiju se koristiti samo bistre otopine, praktički bez čestica.

Otopina Cefazolin Qilu priprema se neposredno prije injekcije.

Intramuskularna injekcija

Cefazolin Qilu 1 g općenito se otapa u 2,5 ml vode za injekciju (oko 330 mg/ml) ili u 4 ml 0,5% otopine lidokaina (oko 250 mg/ml). Protresite bočicu dok se sadržaj ne otopi u cijelosti te primijenite dubokom intramuskularnom injekcijom.

Intravenska primjena Intravenska injekcija

Cefazolin Qilu 1 g treba injicirati polako kroz 3 do 5 minuta (nikada kraće od 3 minute), izravno u venu ili u liniju intravenske infuzije.

Tablica za rekonstituciju za intravensku injekciju

Intravenska infuzija:

Cefazolin Qilu 1 g može se primjenjivati kao neprekidna infuzija ili povremena infuzija.

Cefazolin Qilu 1 g otapa se u 2,5 ml vode za injekciju. Nakon rekonstitucije, razrijedite otopinu cefazolina s 50 ml do 100 ml sljedećih kompatibilnih otopina:

● natrijev klorid 9 mg/ml (0,9%) otopina za injekciju, ● Ringerova otopina laktata s 50 mg/ml (5%) glukoze, ● 50 mg/ml (5%) ili 100 mg/ml (10%) otopina glukoze, ● Ringerova otopina,

● 50 mg/ml (5%) otopine glukoze i 9 mg/ml (0,9%) otopine natrijeva klorida (ili 4,5 mg/ml (0,45%) otopine natrijeva klorida s 50 mg/ml (5%) otopine glukoze ili 2 mg/ml (0,2%) otopine natrijeva klorida s 50 mg/ml (5%) otopine glukoze),

● Ringerova otopina laktata,

● voda za injekcije s 50 mg/ml (5%) ili 100 mg/ml (10%) otopine invertnog šećera, ● voda za injekcije.