Simptomatska terapija bola blagog do umerenog intenziteta, kao što je mišićno-koštani bol, dismenoreja, zubobolja.
Doziranje
Odrasli:
Zavisno od prirode i jačine bola, uobičajena preporučena doza je 12,5 mg svakih 4 do 6 sati ili 25 mg svakih 8 sati. Ukupna dnevna doza ne sme biti veća od 75 mg.
Neželjena dejstva se mogu minimizirati primenom najniže efektivne doze u najkraćem trajanju neophodnom da se postigne kontrola simptoma (videti odeljak4.4.).
Deksketoprofen nije namenjen za dugotrajnu primenu, te se lečenje mora ograničiti na razdoblje u kojem su prisutni simptomi.
Starije osobe:
Kod starijih pacijenata se preporučuje započeti terapiju nižim dozama u rasponu doza (ukupna dnevna doza 50 mg). Doza se može povećati do preporučene za opštu populaciju, nakon što se sa sigurnošću utvrdi da je opšta podnošljivost leka dobra.
Oštećenje funkcije jetre:
Kod pacijenata s blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre terapiju treba započeti nižim dozama (ukupna dnevna doza 50 mg), te ih treba pažljivo pratiti. Deksketoprofen se ne bi trebao primenjivati kod pacijenata s teškim oštećenjem funkcije jetre.
Oštećenje funkcije bubrega:
Kod pacijenata s blagim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 60-89 mL/min) početnu dozu treba smanjiti na ukupnu dnevnu dozu od 50 mg (videti odeljak 4.4.). Deksketoprofen se ne bi trebao primenjivati kod pacijenata s umerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina ≤59 mL/min) (videti odeljak4.3.).
Pedijatrijska populacija:
Primena deksketoprofena nije ispitana kod dece i adolescenata. Stoga, sigurnost i efikasnost njegove primene kod dece i adolescenata nije utvrđena, pa lek ne bio trebao primenjivati kod dece i adolescenata.
Način primene
Lek DOLORES film tablete se primenjuju oralno.
Film tablete treba progutati s dovoljnom količinom tečnosti(npr. jedna čaša vode).
Istovremena primena leka s hranom smanjuje brzinu resorpcije (videti odeljak Farmakokinetičke karakteristike), pa se zbog toga kod akutnog bola preporučuje primeniti lekbarem 30 minuta pre obroka.
Lek DOLORES se ne sme koristiti u sledećim slučajevima:
pacijentipreosetljivi na aktivnu supstancu, na bilo koji drugi nesteroidni antiinflamatornilek ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.;
pacijenti kod kojih supstance sa sličnim delovanjem (acetilsalicilna kiselina ili drugi nesteroidni protuupalni lek) izazivaju napade astme, bronhospazam, akutni rinitis ili uzrokuju nazalne polipe, urtikariju ili angioneurotski edem;
pacijenti sa poznatim alergijskim ili toksičnim reakcijama na svetlost tokom primene ketoprofena ili fibrata;
pacijenti sa anamnezom gastrointestinalnog krvarenja ili perforacije povezanim s prethodnim lečenjem nesteroidnim antiinflamatornimlekovima;
pacijenti sa aktivnim peptičkim ulkusom/gastrointestinalnim krvarenjem ili anamnezom gastrointestinalnog krvarenja, ulceracija ili perforacija;
pacijentisa hroničnom dispepsijom;
pacijentikodkojih su prisutna druga aktivna krvarenja ili poremećaji krvarenja; pacijentisa Crohnovom bolešću ili ulcerativnim kolitisom;
pacijentisa teškom srčanominsuficijencijom;
pacijentisa umerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinia ≤ 59 mL/min); pacijenti sa teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh vrijednost 10-15);
pacijentisa hemoragijskom dijatezom i drugim poremećajima koagulacije;
pacijentisa teškom dehidracijom (usled povraćanja, dijareje ili nedovoljnog unosa tečnosti) tokom trećeg trimestra trudnoće iperioda dojenja (videti odeljak4.6.).
Primenjivati sa oprezom kodpacijenata sa istorijom alergijskih reakcija.
Istovremenu primenu deksketoprofena sa drugim nesteroidnim protuupalnim lekovima, uključujući i selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2 treba izbeći.
Neželjena dejstva se mogu minimizirati primenom najniže efektivne doze tokom najkraćeg razdoblja neophodnog da se postigne kontrola simptoma (vidi odeljak 4.2., te gastrointestinalne i kardiovaskularne rizike u daljem tekstu).
Gastrointestinalna bezbednost
Gastrointestinalno krvarenje, ulceracija i perforacija, koje mogu imati i smrtni ishod, zabeleženi su u bilo kom periodu lečenja s nesteroidnim antiinflamatornim lekovima, sa ili bez upozoravajućih simptoma ili ranijih ozbiljnih gastrointestinalnih poremećaja u anamnezi. Ukoliko tokom primene deksketoprofena dođe do krvarenja ili ulceracija u gastrointestinalnom traktu, primenu leka treba odmah prekinuti.
Rizik javljanja gastrointestinalnog krvarenja, ulceracije ili perforacije raste s povećanjem doze nesteroidnih antiinflamatornih lekova kod pacijenata sa ulkusom u anamnezi, posebno ako je komplikovan krvarenjem ili perforacijom(videti odeljak4.3.), te kodstarijih pacijenata.
Kod starijih osoba je povećan rizik javljanja neželjenih reakcija na nesteroidne ‚antiinflamatorne lekove, posebno krvarenja i perforacija u gastrointestinalnom traktu koji mogu imati smrtni ishod (videti odeljak 4.2.). Ovi pacijenti treba da započnu terapiju primenom najmanje dostupne doze.
Kao i kod svih nesteroidnih antiinflamatornih lekova, treba ispitati postoji li kod pacijenata ezofagitis, gastritis i/ili peptički ulkus u anamnezi, kako bi se osiguralo da su u potpunosti izlečeni pre početka lečenja deksketoprofenom.
Pacijenti sa gastrointestinalnim simptomima ili gastrointestinalnom bolešću u anamnezi trebalo bi pažljivo pratiti zbog mogućnosti razvoja digestivnihsmetnji, posebno gastrointestinalnog krvarenja.
Potreban je oprez pri primeni nesteroidnih antiinflamatornih lekova kod pacijenata saanamnestičkim podacima o obolenjima gastrointestinalnog trakta (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest), budući da je moguće pogoršanje bolesti (videti odeljak4.8.).
Kombinovanu terapiju sa protektivnim lekovima (npr. misoprostol ili inhibitori protonske pumpe), treba razmotriti za ovakve pacijente, kao i pacijente kojima je neophodna istovremena primena niske doze acetilsalicilne kiseline ili drugih lekova koji mogu povećati gastrointestinalni rizik (videti dalji tekst i odeljak 4.5.).
Pacijente sa anamnezom gastrointestinalne toksičnosti, naročito ako su to starije osobe, treba upozoriti da lekaru prijave svaki neuobičajeni abdominalni simptom (posebno gastrointestinalno krvarenje), a naročito na početku lečenja.
Potreban je oprez kod pacijenata koji istovremeno primenjuju lekove koji mogu povećati rizik nastanka ulceracija ili krvarenja, kao što su oralni kortikosteroidi ili antikoagulansi (npr. varfarin), selektivni inhibitori ponovnogpreuzimanja serotonina ili antitrombotici kao što jeacetilsalicilna kiselina (videti odeljak4.5.).
Bubrežna bezbednost
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega je potreban oprez. Kod ovih pacijenata primena nesteroidnih antiinflamatornih lekova može dovesti do pogoršanja funkcije bubrega, zadržavanja tečnosti i edema. Oprez je takođe potreban kod pacijenata koji primaju diuretike ili kod onih koji bi mogli razviti hipovolemiju jer postoji povećan rizik od nefrotoksičnosti.
Za vreme lečenja treba osigurati dovoljan unos tečnosti kako bi se sprečila dehidracija i moguće povezano povećanje bubrežne toksičnosti.
Kao i svi drugi nesteroidni antiinflamatorni lekovi, ovaj lek može povećati koncentracije uree nitrata i kreatinina u plazmi. Kao i drugi inhibitori sinteze prostaglandina, može se dovesti u vezu sa neželjenim dejstvima na funkciju bubrega što dalje može dovesti do glomerularnog nefritisa, intersticijalnog nefritisa, renalne papilarne nekroze, nefrotičkog sindroma i akutne insuficijencije bubrega.
Kodstarijih pacijenata veća je verovatnoća da boluju od oštećene funkcije bubrega (videti odeljak4.2.).
Hepatička bezbednost
Kodpacijenata sa oštećenjem funkcije jetre je potreban oprez.
Kao i svi drugi nesteroidni antiinflamatornilekovi, ovaj lek može uzrokovati prolazno malo povećanje nekih parametara jetre, te takođe značajno povećanje serum glutamat oksalosirćetne transaminaze (SGOT) i serum glutamat piruvat transaminaze (SGPT). U slučaju relevantnog povećanja ovih parametara, lečenje se mora prekinuti.
Kodstarijih pacijenata veća je verovatnoća da boluju od oštećene funkcije jetre (videti odeljak4.2).
Kardiovaskularna i cerebrovaskularna bezbednost
Adekvatnopraćenje i savetovanje zahtevaju se kod pacijenata s hipertenzijom i/ili blagom do umerenom srčanom insuficijencijom u anamnezi. Potreban je poseban oprez kod pacijenata sa oboljenjem srca u anamnezi, posebno kod onih sa prethodnim epizodama srčane insuficijencije, s obzirom da postoji povećan rizik javljanja srčane insuficijencije, jer su zadržavanje tečnosti i nastanak edema zabeleženi kod primene nesteroidnih antiinflamatornihlekova.
Klinička i epidemiološka ispitivanja ukazuju da primena pojedinih nesteroidnih antiinflamatornih lekova (posebno u visokim dozama i pri dugotrajnom lečenju) može biti povezana s malim povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih događaja (npr. infarkt miokarda ili moždani udar). Nedovoljno je podataka da bi se isključio takavrizik pri primeni deksketoprofena.
Posledično, primenu deksketoprofena treba pažljivo razmotriti kod pacijenata sa nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnom srčanom insuficijencijom, dokazanom ishemijskom bolešću srca, perifernom arterijskom bolešću i/ili cerebrovaskularnom bolešću. Pored toga je potrebno temeljito razmotriti i dugotrajnu primenu deksketoprofena kod pacijenata s rizikom nastanka kardiovaskularnih bolesti (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, šećerna bolest, pušenje).
Svi neselektivni nesteroidni protuupalni lekovi mogu inhibirati agregaciju trombocita i produžiti vreme krvarenja inhibiranjem sinteze prostaglandina. Stoga se ne preporučuje primena deksketoprofena kod pacijenata koji primaju terapiju koja interferira sa hemostazom, kao što su varfarin ili drugi derivati kumarina ili heparin (videti odeljak4.5).
Kod starijih pacijenata veća je verovatnoća da boluju od oštećene kardiovaskularne funkcije (videti odeljak 4.2.).
Kožne reakcije
Ozbiljne reakcije na koži, pojedine i sa smrtnim ishodom, uključujući i eksfolijativni dermatitis, Stevens-Jonhsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, zabeležene su veoma retko nakon primene nesteroidnih antiinflamatornih lekova. Najveći rizik pojave ovih reakcija je na početku terapije, i to u većini slučajeva unutar prvog meseca primene leka. Primenu deksketoprofena treba odmah prekinuti na prvu pojavu kožnog osipa, mukoznih lezija ili bilo kojeg drugog znaka preosetljivosti.
Prikrivanje simptoma osnovnih infekcija
Deksketoprofen može da prikrije simptome infekcije, što može da odloži početak odgovarajućeg lečenja i tako da dovede do pogoršanja ishoda infekcije. Ovo je primećeno kod vanbolničkog stečenog bakterijskog zapaljenja pluća i bakterijskih komplikacija povezanih sa varičelama. Kada se ovaj lek primenjuje za ublažavanje bolova povezanih sa infekcijom, savetuje se praćenje infekcije. U vanbolničkim uslovima pacijent bi trebalo da se obrati lekaru ako simptomi perzistiraju ili se pogoršaju.
Izuzetno, varičela može biti uzrok pojave ozbiljnih infektivnih komplikacija kože i mekih tkiva. Zasad se ne može isključiti mogućnost da nesteroidni protuupalni lekovi doprinose pogoršanju tih infekcija. Zato se savetuje izbegavanje primene deksketoprofena u slučaju varičele.
Ostale informacije
Poseban oprez je potreban kodpacijenata:
- s kongenitalnim poremećajem metabolizma porfirina (npr. akutna intermitentna porfirija); - s dehidracijom;
- neposredno nakon većih operativnih zahvata.
Ako lekar smatra da je potrebno dugotrajno lečenje deksketoprofenom, potrebno je redovno proveravati funkciju jetre i bubrega kao i broj krvnih ćelija.
Veoma retko su primećene teške akutne rekcije preosetljivosti (npr. anafilaktički šok). Lečenje treba prekinuti na prvi znak teške reakcije preosetljovosti nakon primene deksketoprofena. Zavisno od simptoma, potrebno je započeti stručnu medicinsku pomoć od strane lekara specijaliste.
Kod pacijenata sa astmom praćenom hroničnim rinitisom, hroničnim sinusitisom i/ili nosnom polipozom postoji veća verovatnoća za nastanak alergijskih reakcija nakon primene acetilsalicilne kiseline i/ili nesteroidnih antiinflamatornih lekova nego u opštoj populaciji. Primena deksketoprofena može izazvati napade astme ili bronhospazam, posebno kod osoba alergičnih na acetilsalicilnu kiselinu ili nesteroidne antiinflamatorne lekove (videti odeljak4.3.).
Deksketoprofen treba primenjivati s oprezom kod pacijenata koji pate od hematopoetskih poremećaja, sistemskog lupusa eritematosus ili mešovite bolesti vezivnog tkiva.
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, tj. suštinski je bez natrijuma.
Pedijatrijska populacija
Bezbednost primene kod dece i adolescenata nije utvrđena.
Sledeće interakcije segeneralnoodnose na nesteroidne antiinflamatorne lekove:
Kombinacije koje se ne preporučuju:
Drugi nesteroidni antiiflamatorni lekovi (uključujući inhibitore ciklooksigenaze-2) i visoke doze salicilata (≥ 3 g/dan): istovremena primena nekoliko nesteroidnih antiinflamatornih lekova može zbog sinergističkog delovanja povećati rizik od gastrointestinalnih ulkusa i krvarenja;
Antikoagulansi: nesteroidni antiinflamatorni lekovi mogu pojačati efekat antikoagulanasa, kao što je varfarin (videti odeljak 4.4.), zbog snažnog vezanja deksketoprofena za proteine plazme, inhibicije funkcije trombocita, te oštećenja gastroduodenalne mukoze. Ako se kombinacija ne može izbeći, potrebno je pažljivo kliničko praćenje i monitoring laboratorijskih vrednosti;
Heparini: povećan je rizik od hemoragije (zbog inhibirane funkcije trombocita i oštećenja gastroduodenalne mukoze). Ako se kombinacija ne može izbeći, potrebno je pažljivo kliničko praćenje i monitoring laboratorijskih vrednosti;
Kortikosteroidi: povećan je rizik od gastrointestinalne ulceracije ili krvarenja (videti odeljak4.4.);
Litijum (efekat opisan u kombinacijama sa nekoliko nesteroidnih antiinflamatornih lekova): nesteroidni antiinflamatorni lekovi povećavaju koncentraciju litijuma u krvi, koji mogu dostići toksične vrednosti (smanjena renalna ekskrecija litijuma). Stoga taj parametar zahteva praćenje tokom započinjanja, prilagođavanja i prestanka lečenja deksketoprofenom;
Metotreksat, primenjen u visokim dozama od 15 mg/nedeljno ili više: povećana je hematološka toksičnost metotreksata zbog smanjenja njegovog renalnog klirensa uopšte uzrokovanog antiinflamatornim lekovima;
Hidantoini i sulfonamidi: toksični efektiovih lekova se mogu povećati.
Kombinacije koje zahtevaju oprez:
Diuretici, ACE inhibitori, aminoglikozidni antibiotici i antagonisti angiotenzin II receptora: deksketoprofen može smanjiti efekat diuretika i antihipertenzivnih lekova. Kod nekih pacijenata s poremećenom funkcijom bubrega (npr. dehidrirani pacijenti ili stariji pacijenti s poremećenom funkcijom bubrega), istovremena primena lekova koji inhibiraju ciklooksigenazu i ACE inhibitora, antagonista angiotenzin II receptora ili aminoglikozidnih antibiotika može dodatno ugroziti funkciju bubrega, što je obično reverzibilno. U slučaju kad su istovremeno propisani deksketoprofen i diuretik, posebno je važno da je pacijent adekvatno hidriran i pratiti funkciju bubrega na početku lečenja (videti odeljak4.4. Posebna upozorenja i mere opreza pri upotrebi leka);
Metotreksat, primenjen u niskim dozama, manjim od 15 mg/nedeljno: povećana je hematološka toksičnost metotreksata zbog smanjenja njegovog renalnog klirensa generalno uzrokovanog antiinflamatornim lekovima. Potrebno je nedeljno proveravati broj krvnih ćelija u toku prvih nekoliko nedelja lečenja. Potreban je i povećan nadzor kod čak i blago oštećene funkcije bubrega, kao i kodstarijih pacijenata;
Pentoksifilin: povećan rizik od krvarenja. Potreban je intenzivniji klinički monitoring, te češće kontrolisanje vremena krvarenja;
Zidovudin: rizik od povećane toksičnosti za ćelije crvene krvne loze zbog delovanja na retikulocite s teškom anemijom koja se javlja jednu nedelju nakon početka primene nesteroidnih antiinflamatornih lekova. Potrebno je proveriti ukupan broj krvnih ćelija i retikulocita jednu do dvije nedelje nakon što se započne lečenje nesteroidnim antiinflamatornimlekovima;
Preparati sulfonilureje: nesteroidni antiinflamatorni lekovi mogu pojačati hipoglikemijsko delovanje preparata sulfonilureje istiskivanjem s vezivnih mesta na proteinima plazme.
Kombinacije na koje je potrebno obratiti pažnju:
Beta blokatori: lečenje nesteroidnim antiinflamatornim lekovima može smanjiti njihovo antihipertenzivno delovanje zbog inhibicijesinteze prostaglandina;
Ciklosporin i takrolimus: nefrotoksičnost se može povećati istovremenom primenom s nesteroidnim antiinflamatornimlekovima, zbog delovanja posredovanih bubrežnim prostaglandinima. Tokom kombinovanog lečenja mora se meriti funkcija bubrega;
Trombolitici: povećan rizik od krvarenja;
Antitrombotici i inhibitori ponovne pohrane serotonina: povećan rizik od gastrointestinalnog krvarenja (videti odeljak4.4.);
Probenecid: koncentracije deksketoprofena u plazmi mogu se povećati; toj interakciji uzrok može biti inhibitorni mehanizam na mestu bubrežnog tubularnog izlučivanja i glukuronske konjugacije, te zahteva prilagođavanje doze deksketoprofena;
Srčani glikozidi: nesteroidni antiinflamatorni lekovi mogu povećati koncentraciju glikozida u plazmi;
Mifepriston: postojiteoretski rizik da bi inhibitori prostaglandin sintetaze mogli promeniti efikasnost mifepristona. Ograničeni dokazi ukazuju da istovremena primena nesteroidnih antiinflamatornihlekova na dan primene prostaglandina neće negativnouticati na efekat mifepristona ili prostaglandina na sazrevanje cerviksa ili kontraktilnost uterusa i ne redukuje kliničku efikasnost medicinskog prekida trudnoće;
Hinolonski antibiotici: podaci dobiveni na životinjama ukazuju da visoke doze hinolona u kombinaciji sa nesteroidnim antiinflamatornimlekovima mogu povećati rizik od razvoja konvulzija;
Tenofovir: istovremena primena nesteroidnih antiinflamatornih lekova može povećati koncentraciju urea nitrata i kreatinina u plazmi, te funkciju bubrega treba pratiti kako bi se kontrolisao potencijalni sinergistički uticaj na funkciju bubrega;
Deferasiroks: istovremena primena nesteroidnih antiinflamatornih lekova može povećati rizik od gastrointestinalne toksičnosti. Potreban je pažljiv klinični nadzor kada se deferasiroks primenjuje u kombinaciji s ovim supstancama;
Pemetreksed: istovremena primena nesteroidnih antiinflamatornih lekova može smanjiti eliminaciju pemetrekseda, stoga je potreban oprez pri primeni viših doza nesteroidnih antiinflamatornihlekova. Kod pacijenata s blagom do umerenom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina od 45 do 79 mL/min), istovremenu primenu pemetrekseda s nesteroidnim antiinflamatornim lekovima treba izbegavati 2 dana pre i 2 dana posle primene pemetrekseda.
Primena deksketoprofena je kontraindicirana tokom trećeg trimestra trudnoće i dojenja (videti odeljak4.3.).
Trudnoća
Inhibicija sinteze prostaglandina može negativno uticati na trudnoću i/ili embrionalni/fetalni rast i razvoj. Epidemiološki podaci upućuju na povećan rizik od pobačaja, srčanih malformacija i gastrošize nakon primene inhibitora sinteze prostaglandina u ranoj trudnoći. Apsolutni rizik za nastanak kardiovaskularne malformacije je povećan sa <1% do otprilike 1,5%, a veruje se da se povećava s povišenjem doze i produženjem trajanja terapije. Primena inhibitora sinteze prostaglandina kod životinja je rezultirala povećanjem pred-implantacijskog i post-implantacijskog gubitka te embrio-fetalne smrti. Dodatno, kod životinja kojima su davani inhibitori sinteze prostaglandina za vreme organogenetskog perioda u trudnoći,
zabeleženo je povećanje incidencije različitih malformacija, uključujući i kardiovaskularne malformacije. Ipak, ispitivanja deksketoprofena na životinjama nisu pokazala reproduktivnu toksičnost (videti odeljak 5.3). Od 20. nedelje trudnoće i kasnije primena deksketoprofena može prouzrokovati oligohidramnion usled oštećenja funkcije bubrega ploda. To može uslediti kratko nakon početka terapije i obično je reverzibilno nakon prekida terapije. Dodatno, bilo je izveštaja o suženju ductus arteriosus-a nakon primene u drugom trimestru, od kojih je većina prestala nakon prestanka terapije. Zbog toga, tokom prvog i drugog trimestra trudnoće deksketoprofen se ne treba primenjivati, osim kada je to zaista neophodno. Ukoliko se deksketoprofen primenjuje kod žena koje planiraju trudnoću ili tokom prvog i drugog trimestra trudnoće, doza mora biti najniža moguća, a trajanje primene najkraće moguće. Antentalni monitoring za oligohidramnion i suženje ductus arteriosus-a treba razmotriti nakon primene deksketoprofena tokom nekoliko dana počevši od 20. nedelje trudnoće i nadalje. Terapiju deksketoprofenom treba prekinuti ako se otkrije oligohidramnion ili suženje ductus arteriosus-a.
Ukoliko se primenjuju u trećem trimestru trudnoće, svi inhibitori sinteze prostaglandina mogu imati sledeće efekte na fetus:
- kardiopulmonalna toksičnost (sa preranim zatvaranjem ductus arteriosus-a i pulmonalnom hipertenzijom);
- oštećenje funkcije bubrega (videti prethodni tekst).
Kod majke i novorođenčeta, na kraju trudnoće mogu dovesti do:
- mogućeg produženja vremena krvarenja, antiagregacionog efekta koji se može javiti i pri veoma niskim dozama;
- inhibicije kontrakcijeuterusa što može rezultirati produženim ili odloženim porođajem.
Dojenje
Nije poznato da li se deksketoprofen izlučuje u majčino mleko. Primena deksketoprofena je kontraindikovana tokom dojenja (videti odeljak 4.3).
Plodnost
Kao i ostali nesteroidni antiinflamatorni lekovi, primena deksketoprofena može smanjiti plodnost žena i ne preporučuje se kod žena koje pokušavaju ostati trudne. Kod žena koje imaju poteškoća s začećem ili koje su podvrgnute ispitivanjima plodnosti, potrebno je razmotriti prekid terapije deksketoprofenom.
Deksketoprofen može izazvati neželjena dejstva kao što su omaglica, smetnje vida ili omamljenost. Sposobnost reagovanja i sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama u ovim slučajevima može biti smanjena.
Neželjena dejstva koja su prijavljena kao barem moguće povezana sa deksketoprofenom u kliničkim ispitivanjima, kao i neželjena dejstva prijavljena nakon stavljanja leka u promet, navedena su u tabeli, razvrstana prema organskim sistemima i poredana po učestalosti:
| Organski sistem | Često | Povremeno (≥ 1/1000 i <1/100) | Retko (≥1/10 000 i <1/1000) | Veomaretko (< 1/10 000) |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | neutropenija, trombocitopenija | |||
| Poremećaji imunskog sistema | edem larinksa | anafilaktička reakcija, uključujući anafilaktički šok | ||
| Poremećaji | anoreksija | |||
| metabolizma i ishrane | ||||
| Psihijatrijski poremećaji | nesanica, anksioznost | |||
| Poremećaji nervnog sistema | glavobolja, omaglica, somnolencija | parestezija, sinkopa | ||
| Poremećaji oka | zamućenvid | |||
| Poremećaji uha i labirinta | vrtoglavica | tinitus | ||
| Kardiološki poremećaji | palpitacije | tahikardija | ||
| Vaskularni poremećaji | navale crvenila | hipertenzija | hipotenzija | |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | bradipneja | bronhospazam, dispneja | ||
| Gastrointestinalni poremećaji | mučnina i/ili povraćanje, bol u abdomenu, dijareja, dispepsija | gastritis, konstipacija, suva usta, nadutost | peptički ulkus, krvarenje ili perforacija peptičkog ulkusa (videti odeljak 4.4.) | pankreatitis |
| Hepatobilijarni poremećaji | hepatocelularno oštećenje | |||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | osip | urtikarija, akne, pojačano znojenje | Stevens-Jonhsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza (Lyellov sindrom), angioedem, | |
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | bol u leđima | |||
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | akutna bubrežna insuficijencija, poliurija | nefritis ili nefrotski sindrom | ||
| Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | menstrualni poremećaji, poremećaji prostate | |||
| Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene | umor, bol, astenija, drhtavica, malaksalost | periferni edem | ||
| Ispitivanja | abnormalni testovi funkcije jetre |
Najčešće primećena neželjena dejstva su gastrointestinalne prirode. Mogu se javiti peptički ulkusi, perforacije ili gastrointestinalno krvarenje, ponekad sa smrtnim ishodom, posebno kodstarijih (videti odeljak
4.4.). Nakon primene su prijavljeni mučnina, povraćanje, dijareja, nadutost, konstipacija, dispepsija, bol u abdomenu, crna stolica, hematemeza, ulcerativni stomatitis, egzacerbacija kolitisa i Crohnova bolest (videti odeljak4.4. Posebna upozorenja i mere opreza priprimeni). Ređe je primećen gastritis.
Prijavljeni su edem, hipertenzija i srčana insuficijencija povezani sa lečenjem nesteroidnim antiinflamatornimlekovima.
Kao i kod drugih nesteroidnih antiinflamatornih lekova, sledeća neželjena dejstva se mogu pojaviti: aseptični meningitis, koji se može javiti pretežno kod pacijenata sa sistemskim eritemskim lupusom ili mešovitom bolesti vezivnog tkiva; hematološke rekacije (purpura, aplastična i hemolitička anemija, te retko agranulocitoza i medularna hipoplazija).
Bulozne reakcije uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (veoma retko).
Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci ukazuju da primena nekih nesteroidnih protuupalnih lekova (posebno u visokim dozama i pri dugotrajnom lečenju) može biti povezana s malim povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih događaja (naprimer, infarkt miokarda ili moždani udar) (videti odeljak4.4.).
Prijavljivanje neželjenihreakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lekAgenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs
e-mail: [email protected]
Simptomi predoziranja nisu poznati. Slični lekovi uzrokovali su gastrointestinalne poremećaje (povraćanje, anoreksija, bol u abdomenu) i neurološke poremećaje (somnolencija, vrtoglavica, dezorentacija, glavobolja).
Ako se slučajno uzmu prevelike doza ovog leka, treba odmah započeti simptomatsko lečenje u skladu s kliničkim stanjem pacijenta. Ako odrasla osoba ili dete unese dozu veću od 5 mg/kg, u roku od jednog sata je potrebno dati aktivni ugalj.
Deksketoprofen trometamol se može ukloniti dijalizom.
Farmakoterapijska grupa: Derivati propionske kiseline ATC šifra: M01AE17
Deksketoprofen trometamol je trometaminska so S-(+)-2-(3-benzoilfenil) propionske kiseline s analgetskim, antiinflamatornim i antipiretskim svojstvima koji pripada grupi nesteroidnih antiinflamatornih lekova (M01AE).
Mehanizam dejstva
Mehanizam dejstva nesteroidnih protuupalnih lekova povezan je sa smanjenjem sinteze prostaglandina inhibicijom puta ciklooksigenaze. Specifičnije, dolazi do inhibicije transformacije arahidonske kiseline u ciklične endoperokside, PGG2 i PGH2, koji proizvode prostaglandine PGE1, PGE2, PGF2α i PGD2, kao i prostaciklin PGI2 i tromboksane (TxA2 i TxB2). Nadalje, inhibicija sinteze prostaglandina može uticati i na druge medijatore zapaljenja, poput kinina i tako uzrokovati indirektno dejstvo koje bi bilo dodatno uz direktnodejstvo.
Farmakodinamički efekti
Deksketoprofen je dokazani inhibitor aktivnosti COX-1 i COX-2 u ispitivanjima na životinjama ikod ljudi.
Klinička efikasnost i bezbednost
Kliničke studije sprovedene na nekoliko modela bola pokazale su efikasno analgetsko delovanje deksketoprofena. U nekim studijama se pokazalo da analgetsko delovanje započinje 30 minuta nakon primene. Trajanje analgetskogdelovanja je 4 do 6 sati.
Resorpcija
Nakon oralne primene deksketoprofen trometamola kod ljudi, Cmax se postiže nakon 30 minuta (u rasponu od 15 do 60 minuta).
Kod istovremene primene s hranom AUC se ne menja, međutim Cmax deksketoprofen trometamola se smanjuje i njegova brzina resorpcijeje odgođena (povišen tmax).
Distribucija
Poluvreme distribucije i poluvreme eliminacije deksketoprofen trometamola je 0,35, odnosno1,65 sati. Kao i kod drugih lekova koji se u visokom procentu vežu za proteine plazme (99%), srednja vrednost volumena distribucije je manji od 0,25 L/kg.
U farmakokinetičkim studijama sa primenom višestrukih doza zapaženo je da se AUC nakon poslednje primene ne razlikuje od dobijenog nakon jednokratne doze, što upućuje na to da ne dolazi do akumulacije leka.
Biotransformacija i eliminacija
Nakon primene deksketoprofen trometamola u urinu se nalazi samo S-(+) enantiomer, što pokazuje da kod ljudi ne dolazi do konverzije u R-(-) enantiomer.
Glavni put eliminacije deksketoprofena je konjugacija glukuronida nakon čega sledi ekskrecija putem bubrega.
Pretklinički podaci nisu pokazali da postoji posebna opasnost za ljude na temelju konvencionalnih studija bezbednosne farmakologije, genotoksičnosti i imunofarmakologije. Studije hronične toksičnosti sprovedene na miševima i majmunima su pokazale da je najviša doza koja ne izaziva neželjena dejstva (engl. No Observed Adverse Effects Level – NOAEL) 2 puta veća od od maksimalno preporučene doze za ljude. Kod majmuna, glavna neželjena dejstva koja su se javljala pri visokim dozama su krv u fecesu, smanjena telesna težina, te erozivne gastrointestinalne lezije pri najvećoj dozi. Ova dejstva su se javljala pri dozama koje su bile 14-18 puta veće nego maksimalno preporučena doza za ljude.
Nema studija okarcinogenom potencijalu kod životinja.
Kao što je utvrđeno za celu grupu nesteroidnih antiinflamatornih lekova, tako i deksketoprofen trometamol može dovesti do promena embrio-fetalnog preživljavanja na životinjskim modelima, delujući indirektno na gastrointestinalnu toksičnost kod trudnih majkii direktno na razvoj fetusa.
Tabletno jezgro:
Celuoza, mikrokristalna PH 102 Celuloza, mikrokristalna PH 101 Skrob, kukuruzni
Natrijum-skrobglikolat (tip A) Natrijum-stearilfumarat
Film obloga:Vivacoat® PM-1P-000 hipromeloza (E464),
titan-dioksid (E171), talk (E553b),
hidroksipropilceluloza (E463), polietilenglikol 3350 (E1521).
Nije primenjivo.
2 godine
Unutrašnje pakovanje jeblister od PVC/PVdC folije, bez boje i aluminijske folijesa 10 film tableta. Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija, koja sadrži jedan blister od 10 film tableta i Uputstvo za lek.
Neupotrebljeni lek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Lek DOLORES je lek protiv bolova iz grupe lekova koji se zovu nesteroidni antiinflamatorni lekovi.
Lek DOLORES se primenjuje za tretman blagog do umerenog bola, kao što je bol u mišićima, dismenoreja (menstrualni bolovi), zubobolja.
LekDOLORESne smete uzimati:
Ako ste alergični (preosetljivi) na deksketoprofen ili na bilo koji drugi sastojak ovog leka (sastav leka naveden je u odeljku
).
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu.
Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.
Moguća neželjena dejstva su navedena u nastavku u skladu s učestalošću javljanja.
Česta neželjena dejstva(javljaju se kod najviše 1 na 10 osoba)
Mučnina i/ilipovraćanje, bol u želucu, proliv, problemi s probavom (dispepsija).
Povremena neželjena dejstva(javljaju se kod najviše 1 na 100 osoba)
Vrtoglavica, omaglica, pospanost, poremećaj spavanja, nervoza, glavobolja, palpitacije, naleti crvenila, zapaljenje sluzokože želuca (gastritis), zatvor, suva usta, nadutost, osip na koži, umor, bol, groznica i drhtavica, opšta slabost.
Retka neželjena dejstva(javljaju se kod najviše 1 na 1.000 osoba)
Peptički ulkus (čir), perforacija ili krvarenje čir na želucu, što se može manifestovati kao povraćanje krvi ili crna stolica, nesvestica, visok krvni pritisak, usporeno disanje, zadržavanje vode i periferno oticanje (npr.
otok zglobova), edem larinksa (otok grkljana), gubitak apetita (anoreksija), izmenjeni osećaji , osip sa svrabom, akne, pojačano znojenje, bol u leđima, često mokrenje, menstrualni poremećaji, problemi s prostatom, izmenjeni rezultati testova funkcije jetre (krvne pretrage), oštećenje ćelija jetre (hepatitis), akutno zatajenjebubrega.
Veomaretka neželjena dejstva(javljaju se kod najviše 1 na 10.000 osoba)
Anafilaktička reakcija (reakcija preosetljivosti koja može dovesti i do kolapsa), otvorene rane na koži, ustima, očima i genitalnim područjima (Stevens-Johnsonov sindrom i Lyellov sindrom), oticanje lica ili oticanje usana i grla (angioedem), nedostatak daha zbog sužavanja dišnih puteva (bronhospazam), kratak dah, ubrzani otkucaji srca, nizak krvni pritisak, zapaljenje gušterače, zamućen vid, zvonjenje u ušima (tinitus), osetljiva koža, osetljivost na svetlo, svrab, problemi s bubrezima. Smanjen broj belih krvnih ćelija (neutropenija), smanjen broj trombocita u krvi (trombocitopenija).
Odmah se javite Vašem lekaru ako na početku lečenja primetite bilo kakva neželjena dejstva povezana s želucem ili crevima (npr. bolovi u želucu, žgaravica ili krvarenje), ako ste ranije imali bilo kakva neželjena dejstva te vrste zbog dugotrajne primene protuupalnih lekova, a posebno ako ste starija osoba.
Prestanite primenjivati lek DOLORES čim primetite osip na koži ili bilo kakve lezije (oštećenja) u usnoj šupljini ili na spolnim organima ili bilo kakav znak alergije.
Tokom lečenja nesteroidnim protuupalnim lekovima zabeleženo je zadržavanje tekućine i oticanje (posebno članaka i nogu), povišen krvni pritisak i srčana slabost (insuficijencija) .
Lekovi poput leka DOLORES mogu biti povezani s malim povećanjem rizika od srčanog udara (infarkta miokarda) ili moždanog udara.
Kod pacijenata s poremećajima imunskog sistema koji zahvataju vezivno tkivo (sistemski eritemski lupus ili mešovita bolest vezivnog tkiva), antiinflamatorni lekovi mogu retko izazvati groznicu, glavobolju i ukočenost vrata.
Najčešće uočena neželjena dejstva su probavne prirode. Ulkus želuca, perforacija ili krvarenje iz probavnog sistema, ponekad sa smrtnim ishodom, se mogu javiti, posebno kod starijih osoba. Neželjena dejstva koja su prijavljena nakon primene leka su mučnina, povraćanje, proliv, nadutost, zatvor, dispepsija, bol u želucu, krvava stolica, povraćanje krvi, ulcerozni stomatitis, pogoršanje kolitisa i Crohnove bolesti. Ređe je opažena upala sluzokožeželuca (gastritis).
Kao i kod ostalih nesteroidnih antiinflamatornih lekova mogu se javiti hematološke reakcije (purpura, aplastična i hemolitička anemija, te retko agranulocitoza i medularna hipoplazija).
Prijavljivanjeneželjenihreakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agencijiza lekovei medicinska sredstva Srbije(ALIMS):
Agencija za lekovei medicinska sredstva Srbije Nacionalnicentar za farmakovigilancu VojvodeStepe458, 11221 Beograd
Republika Srbija
website: www.alims.gov.rs
e-mail: [email protected]
Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.
Ne smete koristiti lek DOLORES posle isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.
Čuvanje
Čuvati na temperaturi do 25 °C, u originalnom pakovanju.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnimotpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
Šta sadrži lek DOLORES
Aktivna supstanca je: deksketoprofen.
Jedna film tableta sadrži: 25,00 mg deksketoprofena (u obliku deksketoprofen - trometamola) Ostali sastojci su:
Tabletno jezgro: celuloza, mikrokristalna PH 102; celuloza, mikrokristalna PH 101; skrob, kukuruzni; natrijum-skrobglikolat (tip A) i natrijum-stearilfumarat.
Film obloga: Vivacoat® PM-1P-000: hipromeloza (E464), titan-dioksid (E171), talk (E553b), hidroksipropilceluloza (E463), polietilenglikol 3350 (E1521).
Kako izgledalekDOLORES isadržaj pakovanja
Bele do skoro bele boje, okruglog oblika, bikonveksne, sa utisnutom podeonom linijomna jednoj strani. Tableta se može podeliti na jednakedoze.
6.5. Priroda i sadržaj pakovanja
Unutrašnje pakovanje jeblister od PVC/PVdC folije, bez boje i aluminijske folijesa 10 film tableta. Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija, koja sadrži jedan blister od 10 film tableta i Uputstvo za lek.
Nosilac dozvole iproizvođač
Nosilac dozvole
PREDSTAVNIŠTVO BOSNALIJEK DD, BEOGRAD, Cara Nikolaja II 61/B, Beograd
Proizvođač
BOSNALIJEK D.D., Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Ovo uputstvo je poslednjiput odobreno
Decembar, 2024.
Režimizdavanjaleka:
Lek se izdaje na lekarskirecept.
Broj idatumdozvole:
000461079 2023 od 05.12.2024.