ZIPANTOLA® 40mg gastrorezistentna tableta

Zipantola je indikovana za primjenu kod odraslih i adolescenata od 12 godina i starijih za:

- refluksni ezofagitis

Zipantola je indikovana za primjenu kod odraslih za:

• Eradikacija Helicobactera pylori (H.pylori), u kombinaciji sa adekvatnom antibiotskom terapijom u pacijenata sa ulkusima koji su povezani sa H. pylori
• Ulkus želuca i duodenuma
• Zollinger-Ellisonov sindrom i druga stanja patološke hipersekrecije

Doziranje

Odrasli i adolescenti uzrasta 12 godina i stariji

Refluksni ezofagitis

Jedna tableta pantoprazola jačine 40 mg dnevno. U pojedinačnim slučajevima doza može biti udvostručena (do 2 tablete na dan), posebno kada izostane odgovor na ostalu terapiju. Period od 4 nedjelje je najčešće dovoljan za liječenje refluksnog ezofagitisa. Ako ovo nije dovoljno, izlječenje se obično postiže u naredne 4 nedjelje.

Odrasli

Eradikacija H.pylori u kombinaciji sa 2 odgovarajuća antibiotika

U slučajevima duodenalnog ili želudačnog ulkusa i potvrđenom infekcijom bakterijom Helicobacter pylori, eradikaciju treba postići kombinovanom terapijom. Potrebno je uzeti u obzir važeće lokalne smjernice (npr. nacionalne preporuke) u pogledu bakterijske rezistencije i odgovarajuće primjene i propisivanjem antibakterijskih ljekova. Za eradikaciju Helicobacter pylori, zavisno od rezistencije, preporučuju se sljedeće kombinacije:

• dva puta dnevno jedna tableta Zipantola 40 mg

+ dva puta dnevno 1000 mg amoksicilina

+ dva puta dnevno 500 mg klaritromicina

• dva puta dnevno jedna tableta Zipantola 40 mg

+ dva puta dnevno 400-500 mg metronidazola (ili 500 mg tinidazola)

+ dva puta dnevno 250-500 mg klaritromicina

• dva puta dnevno jedna tableta Zipantola 40 mg

+ dva puta dnevno 1000 mg amoksicilina

+ dva puta dnevno 400-500 mg metronidazola (ili 500 mg tinidazola)

U kombinovanoj terapiji za eradikaciju H. pylori infekcije, drugu tabletu lijeka Zipantola je potrebno uzeti 1 h prije večernjeg obroka. Kombinovana terapija se primjenjuje tokom 7 dana, a upotreba se može produžiti za još 7 dana, do ukupno dvije nedjelje trajanja terapije. Ukoliko je potrebno obezbijediti liječenje ulkusa, dodatno liječenje pantoprazolom je indikovano, a preporuke za doziranje kod gastričnog ili duodenalnog ulkusa je potrebno razmotriti.

Kod pacijenata kod kojih nije potrebna kombinovana terapija, npr. ukoliko je pacijent sa negativnim nalazom H. pylori, primjenjuje se sljedeće uputstvo za monoterapiju lijekom Zipantola 40 mg.

Terapija ulkusa želuca

Jedna tableta lijeka Zipantola od 40 mg na dan. U pojedinačnim slučajevima doza se može udvostručiti (povećanje doze na 2 tablete lijeka Zipantola od 40 mg na dan), posebno kada ne postoji odgovor na ostalu terapiju. Terapija ulkusa želuca obično traje 4 nedjelje. Ako ovo nije dovoljno, izlječenje se obično postiže u naredne 4 nedjelje.

Terapija ulkusa duodenuma

Jedna tableta lijeka Zipantola od 40 mg na dan. U pojedinačnim slučajevima doza se može udvostručiti (povećati na 2 tablete lijeka Zipantola od 40 mg na dan) posebno kada ne postoji odgovor na ostalu terapiju. Terapija ulkusa duodenuma obično traje 2 nedjelje. Ako ovo nije dovoljno, izlječenje se obično postiže u gotovo svim slučajevima u naredne 2 nedjelje.

Zollinger-Ellison-ov sindrom i druga stanja patološke hipersekrecije

Za dugotrajno liječenje Zollinger-Ellison sindroma i drugih patoloških stanja hipersekrecije pacijenti treba da započnu liječenje sa 80 mg na dan (2 tablete lijeka Zipantola od 40 mg). Nakon toga doza se može povećati ili smanjiti po potrebi na osnovu nalaza o sekrekciji želudačne kiseline. Kod primjene doza viših od 80 mg na dan, doza se mora podijeliti i uzimati dva puta dnevno. Moguće je privremeno povećanje dnevne doze pantoprazola iznad 160 mg, ali visoke doze ne treba primjenjivati duže nego što je potrebno za adekvatnu kontrolu želudačne kiseline.

Dužina terapije kod Zollinger-Ellison sindroma i drugih stanja patološke hipersekrecije nije ograničena i mora sa prilagoditi kliničkim potrebama.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre ne smije se prekoračiti dnevna doza od 20 mg pantoprazola (jedna tableta od 20 mg pantoprazola). Lijek Zipantola se ne smije upotrebljavati u kombinovanoj terapiji za eradikaciju H.pylori kod pacijenata sa umjerenom do teškom insuficijencijom jetre, s obzirom na to da podaci o efikasnosti i bezbjednosti upotrebe lijeka Zipantola u kombinovanoj terapiji kod ovih pacijenata nijesu dostupni (vidjeti odjeljak 4.4).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Prilagođavanje doze lijeka nije potrebno kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega. Lijek Zipantola se ne smije upotrebljavati u kombinovanoj terapiji za eradikaciju H.pylori kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, s obzirom na to da podaci o efikasnosti i bezbjednosti upotrebe lijeka Zipantola u kombinovanoj terapiji kod ovih pacijenata nijesu dostupni (vidjeti odjeljak 5.2).

Stariji pacijenti

Prilagođavanje doze lijeka nije potrebno kod starijih pacijenata (vidjeti odjeljak 5.2).

Pedijatrijska populacija

Lijek Zipantola se ne preporučuju kod djece mlađe od 12 godina jer nema dovoljno podataka o bezbjednosti i efikasnosti primjene lijeka u navedenom uzrastu (vidjeti odjeljak 5.2).

Način primjene

Oralna upotreba.

Tablete ne treba žvakati ili lomiti i treba ih progutati cijele jedan sat prije obroka sa malo vode.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu, supstituisane benzimidazole ili bilo koju pomoćnu supstancu lijeka navedenu u odjeljku 6.1.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre, vrijednosti enzima jetre treba redovno pratiti tokom terapije pantoprazolom, naročito tokom dugotrajne terapije. U slučaju porasta enzima jetre, liječenje treba prekinuti (vidjeti odjeljak 4.2).

Kombinovana terapija

U slučaju kombinovane terapije sa drugim ljekovima, potrebno je konsultovati Sažetke karakteristika ljekova svakog lijeka koji se primjenjuju istovremeno sa pantoprazolom.

Gastrični malignitet

Simptomatski odgovor na terapiju pantoprazolom može da maskira simptome gastričnog maligniteta i da odloži postavljanje dijagnoze. Kod pojave bilo kog upozoravajućeg simptoma (npr. značajan, nenamjeran gubitak tjelesne težine, ponavljano povraćanje, disfagija, hematemeza, anemija ili melena) i kada je gastrični ulkus suspektan ili prisutan, potrebno je isključiti malignitet.

Ako simptomi i dalje perzistiraju uprkos adekvatnoj terapiji, treba uzeti u obzir sprovođenje daljih ispitivanja.

Istovremena primjena sa inhibitorima HIV proteaze

Ne preporučuje se istovremena primjena inhibitora protonske pumpe sa inhibitorima HIV proteaze, čija

resporpcija zavisi od pH vrijednosti u želucu, kao što je atazanavir, jer može doći do značajnog smanjenja

bioraspoloživosti ovih ljekova (vidjeti odjeljak 4.5).

Uticaj na resorpciju vitamina B12

Kod pacijenata sa Zollinger-Ellison-ovim sindromom i drugim stanjima koja su praćena patološkom hipersekrecijom koja zahtijevaju dugotrajnu terapiju, pantoprazol kao i svi drugi ljekovi koji blokiraju sekreciju želudačne kiseline mogu dovesti do smanjenja resorpcije vitamina B12 (cijanokobalamin) kao posljedice hipo- ili ahlorhidije. Ovo treba uzeti u obzir naročito tokom dugotrajne terapije kod pacijenata sa smanjenim rezervama vitamina B12 ili kod pacijenata koji imaju posebne faktore rizika za nastanak malapsorpcije vitamina B12 ili ako se zabilježe odgovarajući klinički simptomi.

Dugotrajna terapija

Za vrijeme dugotrajne terapije, naročito u trajanju koje prevazilazi period od 1 godine, pacijente treba držati pod stalnim nadzorom.

Gastrointestinalne bakterijske infekcije

Terapija pantoprazolom može dovesti do blagog povećanja rizika od gastrointestinalne infekcije, kao što su infekcije bakterijama Salmonella, Campylobacter i C. difficile.

Hipomagnezijemija

Kod pacijenata koji su liječeni inhibitorima protonske pumpe (IPP) kao što je pantoprazol tokom najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva tokom godinu dana, prijavljena je teška hipomagnezijemija. Mogu se javiti ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije, kao što su umor, tetanija, delirijum, konvulzije, vrtoglavica i ventrikularna aritmija, ali one mogu početi neprimjetno i previdjeti se. Kod većine pacijenata, hipomagnezijemija se povlači nakon primjene magnezijuma i prekida terapije IPP.

Kada se očekuje da će pacijent biti na dugotrajnoj terapiji ili kada se IPP primjenjuju sa digoksinom ili drugim ljekovima koji mogu prouzrokovati hipomagnezijemiju (npr. diuretici), zdravstveni radnik treba da razmotri mjerenje nivoa magnezijuma prije početka terapije IPP i periodično u toku terapije.

Frakture kostiju

Inhibitori protonske pumpe (IPP), naročito ako se koriste u visokim dozama i dugotrajno (više od 1 godine), mogu umjereno povećati rizik od preloma kuka, ručnog zgloba i kičme, pretežno kod starijih osoba ili u prisustvu drugih poznatih faktora rizika. Opservacione studije pokazuju da IPP mogu povećati ukupni rizik od preloma za 10-40%. Ovo povećanje može biti posljedica drugih faktora rizika. Pacijenti sa povećanim rizikom od osteoporoze treba da imaju njegu u skladu sa važećim kliničkim vodičima, kao i odgovarajući unos vitamina D i kalcijuma.

Subakutni kutani lupus erythematosus (SCLE)

Primjena inhibitora protonske pumpe je udružena sa veoma rijetkim slučajevima SCLE. Ukoliko se jave lezije, naročito na regijama kože izloženim sunčevim zracima, i ukoliko pojavu ovih simptoma prati i artralgija, pacijent treba da odmah potraži medicinsku pomoć, dok bi ljekar trebalo da razmotri prekid primjene pantoprazola. SCLE nakon prethodne terapije sa inhibitorima protonske pumpe može povećati rizik od kasnijeg ispoljavanja SCLE prilikom primjene drugih inhibitora protonske pumpe.

Interferencija sa laboratorijskim testovima

Povišena koncentracija hromogranina A (CgA) može interferirati sa pretragama za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje pantoprazolom je potrebno prekinuti najmanje 5 dana prije mjerenja koncentracije CgA (vidjeti odjeljak 5.1.). Ako se koncentracije CgA i gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja inhibitorom protonske pumpe.

Ljekovi čija resorpcija zavisi od pH vrijednosti u želucu

Usljed snažne i dugotrajne inhibicije sekrecije želudačne kiseline, pantoprazol može smanjiti resorpciju ljekova čija je bioraspoložvost zavisna od pH želudačnog sadržaja, npr. nekih azolnih antimikotika, kao što su ketokonazol, itrakonazol, posakonazol i ostalih ljekova, kao što je erlotinib.

Inhibitori HIV proteaze

Ne preporučuje se istovremena primjena inhibitora protonske pumpe sa inhibitorima HIV proteaze, čija resporpcija zavisi od pH vrijednosti u želucu, kao što je atazanavir, jer može doći do značajnog smanjenja bioraspoloživosti ovih ljekova (vidjeti odjeljak 4.4).

Ako se procijeni da je istovremena primjena ova dva lijeka neizbježna, preporučuje se pažljivo kliničko praćenje (npr. viremije – virusnog opterećenja). Dozu pantoprazola od 20 mg dnevno, ne treba prekoračiti. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu inhibitora HIV proteaze.

Kumarinski antikoagulansi (fenprokumon ili varfarin)

Istovremena primjena pantoprazola sa varfarinom ili fenoprokumonom nije uticala na farmakokinetiku varfarina, fenprokumona ili INR. Međutim, bilo je izvještaja o povećanju INR-a i protrombinskog vremena kod pacijenata koji su istovremeno primali inhibitore protonske pumpe i varfarin ili fenoprokumon. Povećanje INR-a i protrombinskog vremena može da dovede do abnormalnog krvarenja, pa čak i do smrti. Potrebno je kod pacijenta koji primaju pantoprazol i varfarin ili fenoprokumon kontrolisati vrijednosti INR-a i protombinskog vremena kako ne došlo do njihovog povećanja.

Metotreksat

Istovremena primjena visokih doza metotreksata (npr. 300 mg) i IPP dovodi do povećanja nivoa metotreksata kod pojedinih pacijenata. Zbog toga je kod terapija koje zahtijevaju primjenu većih doza metotreksata, kao npr. kancer i psorijaza, potrebno razmotriti privremeni prekid terapije pantoprazolom.

Ostale studije interakcija

Pantoprazol se intenzivno metaboliše u jetri putem sistema enzima citohroma P450. Glavni metabolički put je demetilacija putem CYP2C19 i ostalih metaboličkih puteva uključujući i oksidaciju putem CYP 3A4.

Studije interakcije sa ljekovima koji se takođe metabolišu ovim putevima, kao što su karbamazepin, diazepam, glibenklamid, nifedipin i oralni kontraceptivi koji sadrže levonorgestrel i etinil estradiol nijesu pokazale klinički značajne interakcije.

Ne može se isključiti interakcija pantoprazola sa drugim ljekovima ili jedinjenjima koji se metabolišu putem istog enzimskog sistema.

Rezultati opsežnih studija interakcija pokazale su da pantoprazol ne utiče na metabolizam aktivnih supstanci koje se metabolišu putem CYP1A2 (kao što su kofein, teofilin), CYP2C9 (kao što su piroksikam, diklofenak, naproksen), CYP2D6 (kao što je metoprolol), CYP2E1 (kao što je etanol) i ne remeti resorpciju digoksina povezanu sa p-glikoproteinom.

Nema interakcije tokom istovremene upotrebe sa antacidima.

Takođe su sprovedene studije u kojima je istovremeno primjenjivan pantoprazol sa odgovarajućim antibioticima (klaritromicin, metronidazol, amoksicilin). Nijesu utvrđene klinički značajne interakcije.

Ljekovi koji inhibiraju/indukuju CYP2C19:

Inhibitori enzima CYP2C19, kao što su fluvoksamin, mogu povećati sistemsku izloženost pantoprazolu.

Smanjenje doze lijeka potrebno je razmotriti kod pacijenata na dugotrajnoj terapiji visokim dozama pantoprazola, ili kod pacijenata kod kojih je oštećena funkcija jetre.

Induktori enzima CYP2C19 kao što su rifampicin i kantarion (Hypericum perforatum), mogu da smanje

koncentraciju u plazmi inhibitora protenske pumpe, koji se metabolišu posredstvom ovih enzima.

Trudnoća

Ograničen broj podataka o primjeni lijeka kod trudnica (između 300-1000 trudnoća) pokazuje da pantoprazol ne prouzrokuje malformacije niti feto/neonatalnu toksičnost.

Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3).

Kao mjera predostrožnosti, poželjno je da se izbjegne primjena pantoprazola tokom trudnoće.

Dojenje

Studije na životinjama pokazale su da se pantoprazol izlučuje u mlijeko. Postoje nedovoljne informacije o izlučivanju pantoprazola u majčino mlijeko kod ljudi, ali prijavljeno je da se pantoprazol izlučuje u majčino

mlijeko. Rizik po novorođenče/odojče se ne može isključiti. Zbog toga odluku o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu terapije pantoprazolom treba donijeti uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist primjene terapije kod žene.

Fertilitet

Ispitivanja na životinjama nijesu pokazala da primjena pantoprazola dovodi do oštećenja fertiliteta (vidjeti odjeljak 5.3).

Pantoprazol nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Mogu da se jave neželjene reakcije poput vrtoglavice i poremećaja vida (vidjeti odjeljak 4.8). U slučaju pojave ovih neželjenih reakcija, pacijenti ne smijju upravljati vozilom i rukovati mašinama.

U prosjeku se kod 5% pacijenata može očekivati pojava neželjenih reakcija. Najčešće prijavljena neželjena dejstva su dijareja i glavobolja, koja se javljaju kod oko 1% pacijenata.

Neželjena dejstva prikazana u tabeli svrstana su prema sljedećoj klasifikaciji učestalosti:

veoma česta (≥1/10), česta (≥1/100; <1/10), povremena (≥1/1000; <1/100), rijetka (≥1/10000; <1/1000), veoma rijetka (<1/10000) i nepoznata (ne mogu se procijeniti na osnovu raspoloživih podataka).

Za sva neželjena dejstva prijavljena tokom postmarketinškog iskustva nije moguće odrediti učestalost javljanja i zbog toga se nalaze u odjeljku "nepoznata" učestalost.

Unutar svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane prema opadajućoj ozbiljnosti.

Nema poznatih simptoma predoziranja kod ljudi.

Doze do 240 mg primijenjene intravenskim putem tokom 2 minuta imaju dobru podnošljivost.

S obzirom da se pantoprazol u velikom procentu vezuje za proteine plazme, ne eliminiše se lako dijalizom.

U slučaju predoziranja sa kliničkim znacima intoksikacije, osim simptomatske i suportivne terapije, ne mogu se dati druge specifične preporuke kod predoziranja pantoprazolom.

Farmakoterapijska grupa:

inhibitori protonske pumpe

ATC kod:

A02BC02

Mehanizam djelovanja

Pantoprazol je supstituisani benzimidazol koji inhibira sekreciju hlorovodonične kiseline u želucu putem specifične blokade protonskih pumpi parijetalnih ćelija.

Pantoprazol se konvertuje u aktivnu formu u kiseloj sredini u parijentalnim ćelijama gdje inhibira enzim H+, K+-ATPazu, tj. finalnu fazu stvaranja hlorovodonične kiseline u želucu. Inhibicija je dozno zavisna i djeluje i na bazalnu i na stimulisanu sekreciju kiseline. Kod većine pacijenata, gubitak simptoma se javlja nakon 2 nedjelje. Kao i kod primjene drugih inhibitora protonske pumpe i inhibitora H2 receptora, terapija pantoprazolom uzrokuje smanjenje kiselosti u želucu, a time povećanje gastrina proporcionalno smanjenju aciditeta. Povećanje gastrina je reverzibilno. S obzirom da se pantoprazol vezuje za enzime distalno od ćelijskih receptora, on može da inhibira sekreciju hlorovodonične kiseline nezavisno od stimulacije ostalim supstancama (acetilholin, histamin, gastrin). Efekat je isti bilo da se lijek primjenjuje oralnim ili intravenskim putem.

Farmakodinamski efekti

Vrijednosti gastrina natašte se povećavaju pod dejstvom pantoprazola. Pri kratkotrajnoj upotrebi, u većini slučajeva vrijednosti gastrina ne prelaze gornju granicu. Tokom dugotrajne terapije, u većini slučajeva se vrijednosti gastrina udvostručuju. Međutim, izraziti porast vrijednosti se javlja samo u izolovanim slučajevima. Kao rezultat toga, u malom broju slučajeva tokom dugotrajne primjene zabilježen je blagi do umjereni porast broja specifičnih endokrinih ćelija (ECL) u želucu (jednostavna do adenomatoidna hiperplazija). Međutim, prema studijama koje su do sada sprovedene, za razliku od eksperimenata na životinjama, kod ljudi nije zabilježeno stvaranje karcinoidnih prekursora (atipična hiperplazija) ili gastrični karcinoidi (vidjeti odjeljak 5.3), koji su zabilježeni u eksperimentima na životinjama.

Prema rezultatima istraživanja na životinjama, kod dugotrajne primjene pantoprazola u trajanju dužem od jedne godine, ne može se potpuno isključiti uticaj na endokrine parametre tireoidne žlijezde.

Vrijednosti serumskog gastrina rastu tokom liječenja antisekretornim ljekovima kao odgovor na smanjeno lučenje kiseline. CgA takođe raste zbog smanjene želudačne kiselosti. Povišena koncentracija CgA može interferirati sa pretragama za neuroendokrine tumore.

Dostupni podaci iz literature ukazuju na to da liječenje inhibitorima protonske pumpe treba prekinuti između 5 dana i 2 nedjelje prije mjerenja CgA. Time se omogućava da se koncentracije CgA, koje mogu biti lažno povišene nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe, vrate unutar referentnih vrijednosti.

Resorpcija

Pantoprazol se brzo resorbuje, a maksimalna koncentracija u plazmi se postiže već poslije jedne oralne doze od 40 mg. U prosjeku za oko 2-2,5 časa po uzimanju postiže se maksimalna koncentracija u serumu od oko 2-3 µg/ml i ova vrijednost se poslije ponovljene primjene održava.

Farmakokinetika se ne mijenja nakon jednog ili ponovljenog doziranja. U doznom opsegu od 10 do 80 mg, kinetika pantoprazola u plazmi je linearna i nakon oralne i nakon intravenske primjene.

Utvrđeno je da je apsolutna bioraspoloživost iz tablete oko 77%. Istovremeno uzimanje hrane nema uticaja na PIK (površina ispod krive), maksimalnu koncentraciju u serumu pa prema tome ni na bioraspoloživost. Jedino što kod istovremenog uzimanja hrane može da dođe do povećanja varijabilnosti vremena odlaganja (lag time).

Distribucija

Vezivanje pantoprazola za proteine plazme je oko 98%. Volumen distribucije je oko 0,15 l/kg.

Metabolizam

Lijek se skoro u potpunosti metaboliše u jetri. Glavni metabolički put je demetilacija putem CYP2C19 sa kasnijom sulfatnom konjugacijom. Drugi metabolički put uključuje oksidaciju putem CYP3A4.

Eliminacija

Terminalno poluvrijeme eliminacije je oko 1 sat i klirens je oko 0,1 l/h/kg. Bilo je nekoliko slučajeva ispitanika sa odloženom eliminacijom. Zbog specifičnog vezivanja pantoprazola za protonske pumpe parijetalnih ćelija, poluvrijeme eliminacije nije u korelaciji sa mnogo dužim trajanjem aktivnosti (inhibicije sekrecije želudačne kiseline).

Eliminacija putem bubrega predstavlja glavni put eliminacije (oko 80%) za metabolite pantoprazola; ostatak se eliminiše putem fecesa. Glavni metabolit i u serumu i u urinu je desmetilpantoprazol koji je konjugovan sa sulfatima. Poluvrijeme eliminacije glavnog metabolita (oko 1,5 sat) nije mnogo duže od pantoprazola.

Posebne populacije

Spori metabolizeri

Oko 3% populacije Evropljana ima smanjenu funkciju enzima CYP2C19 i oni se nazivaju spori metabolizeri. Kod ovih osoba metabolizam pantoprazola je vjerovatno uglavnom katalizovan enzimom CYP3A4. Nakon primjene jedne doze pantoprazola od 40 mg, PIK pantoprazola bio je oko 6 puta veći kod sporih metabolizera nego kod osoba sa očuvanom funkcijom enzima CYP2C19 (brzi metabolizeri). Srednja vrijednost maksimalnih koncentracija u plazmi bila je povećana za oko 60%. Ovi nalazi ne utiču na doziranje pantoprazola.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Ne preporučuje se smanjenje doze kada se pantoprazol primjenjuje kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (uključujući i pacijente na dijalizi). Kao i kod zdravih ispitanika, poluvrijeme eliminacije pantoprazola je kratko. Samo mala količina pantoprazola se može dijalizirati. Iako glavni metabolit ima umjereno produženo poluvrijeme eliminacije (2-3 sata), izlučivanje je i dalje brzo, tako da ne dolazi do akumulacije lijeka.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Iako su kod pacijenata sa cirozom jetre (Child klasa A i B) vrijednosti poluvremena eliminacije povećane na 7-9 sati i vrijednosti PIK povećane za faktor 5-7, maksimalna plazma koncentracija se samo blago povećava za faktor 1.5, u poređenju sa zdravim ispitanicima.

Stariji pacijenti

Blagi porast PIK i Cmax kod starijih osoba u poređenju sa mlađim ispitanicima nije klinički značajan.

Pedijatrijska populacija

Poslije pojedinačne oralne primjene pantoprazola u dozi od 20 ili 40 mg kod djece u uzrastu od 5 do 16 godina, vrijednosti PIK i Cmax su bile u rasponu koji odgovaraju vrijednostima kod odraslih.

Poslije pojedinačne intravenske primjene pantoprazola u dozi od 0.8 ili 1.6 mg/kg kod djece u uzrastu od 2 do 16 godina nije uočena značajna povezanost klirensa pantoprazola sa uzrastom ili tjelesnom težinom. Vrijednosti PIK i volumena distribucije su bili u skladu sa vrijednostima kod odraslih.

Pretklinički podaci dobijeni na osnovu konvencionalnih farmakoloških ispitivanja bezbjednosti, toksičnosti ponavljanih doza i genotoksičnosti ne ukazuju na posebne opasnosti primjene lijeka kod ljudi.

U dvogodišnjoj studiji karcinogenosti kod pacova, pronađene su neuroendokrine neoplazme. Pored toga, u predželucu pacova otkriveni su skvamocelularni papilomi. Pažljivo je ispitan mehanizam kojim supstituisani benzimidazoli dovode do stvaranja gastričnih karcinoida, i zaključeno je da je to sekundarna reakcija na izraženi porast serumskog gastrina koji se javlja kod pacova tokom hronične terapije. U dvogodišnjoj studiji, kod pacova i ženki miševa je uočen porast broja tumora jetre, što se objašnjava visokim stepenom metabolizma pantoprazola u jetri.

U grupi pacova koja je primala visoke doze (200 mg/kg) uočen je blagi porast neoplastičnih promjena tireoidne žlijezde. Pojava ovih neoplazmi udružena je sa pantoprazol-indukovanim promjenama u razgradnji tiroksina u jetri pacova. S obzirom da je terapijska doza za ljude niska, ne očekuju se neželjena dejstva na tireoidnoj žlijezdi.

U reproduktivnim studijama na životinjama, znaci blage fetotoksičnosti uočeni su pri primjeni doza većih od 5 mg/kg.

Istraživanjima nijesu otkriveni dokazi o oštećenju fertiliteta ili teratogenim efektima.

Prolazak kroz placentu ispitivan je kod pacova, pri čemu je utvrđen porast u uznapredovaloj gestaciji. Posljedica je povećanje koncentracije pantoprazola kod fetusa neposredno prije rođenja.

Jezgra:

manitol

krospovidon

hidroksipropil celuloza

natrijum lauril sulfat

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

talk

magnezijum stearat

Film omotač

poli(vinilni alkohol)

titanijum dioksid (E171)

talk

gvožđe oksid, žuti (E172)

quinoline yellow (E104)

lecitin

ksantan guma

Gastrorezistentni omotač:

metakrilatna kiselina/ etilakrilat kopolimer (1:1)

natrijum laurilsulfat

polisorbat 80

voda

glicerilmonostearat

trietilcitrat

polisorbat 80

Mastilo:

šelak

etanol

gvožđe oksid, crni (E172)

izopropil alkohol

amonijum hidroksid

butil alkohol

propilenglikol

Nije primjenljivo.

2 godine.

Čuvati van domašaja i vidokruga djece !

Lijek čuvajte u originalnom pakovanju na temperaturi ispod 250 C.

14 (1x14) gastrorezistentnih tableta u blisteru (OPA/Al/PVC//Al).

28 (2x14) gastrorezistentnih tableta u blisteru (OPA/Al/PVC//Al).

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Zipantola® sadrži aktivnu supstancu pantoprazol.

Pantoprazol je selektivni „inhibitor protonske pumpe“, lijek koji smanjuje stvaranje želudačne kiseline. Primjenjuje se u terapiji oboljenja želuca i tankog crijeva povezanih sa poremećajem stvaranja želudačne kiseline.

Lijek Zipantola® 40 mg se kod odraslih i adolescenata od 12 godina i starijih se primjenjuje za liječenje:

• refluksnog ezofagitisa. Upala jednjaka (cijev koja povezuje grlo i želudac), praćena vraćanjem želudačne kiseline

Lijek Zipantola® 40 mg se kod odraslih primjenjuje za:

• infekcije bakterijom Helicobacter pylori kod pacijenata sa čirom na dvanaestopalačnom crijevu i želucu u kombinaciji sa dva antibiotika (eradikaciona terapija). Cilj je uklanjanje bakterije i smanjenje vjerovatnoće ponovnog javljanja čira.
• čira na dvanaestopalačnom crijevu i želucu.
• Zollinger–Ellison-ovog sindroma i drugih stanja pri kojima se stvara previše želudačne kiseline

Lijek Zipantola® ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični (preosjetljivi) na pantoprazol ili bilo koju drugu pomoćnu supstancu lijeka Zipantola® (vidjeti odjeljak 6)
• Ako ste alergični na bilo koji lijek iz grupe inhibitora protonske pumpe.

Kada uzimate lijek Zipantola®, posebno vodite računa

Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri prije uzimanja lijeka Zipantola:

• Ukoliko imate teško oboljenje jetre. Obavijestite svog ljekara ukoliko ste bilo kada imali problema sa jetrom. On će Vam češće provjeravati nivo enzima jetre posebno kada duži vremenski period uzimate Zipantola® gastrorezistentne tablete. U slučaju porasta enzima jetre, terapiju lijekom treba prekinuti.
• Ukoliko ste pothranjeni ili imate faktore rizika za smanjenu resorpciju vitamina B12, a uzimate lijek Zipantola® tokom dužeg vremenskog perioda. Kao i kod primjene svih ljekova koji smanjuju kiselost želudačnog sadržaja i pantoprazol može dovesti do smanjene resorpcije vitamina B12.
• Ukoliko uzimate inhibitore HIV proteaze, kao što je lijek atazanavir (u terapiji HIV infekcije) istovremeno sa pantoprazolom, molimo Vas da se posavjetujete sa ljekarom.
• Upotreba inhibitora protonske pumpe kao što je pantoprazol, naročito duže od jedne godine, može

neznatno povećati rizik od preloma kuka, ručnog zgloba ili kičme. Obavijestite svog ljekara ukoliko

imate osteoporozu ili uzimate kortikosteroide (koji mogu da povećaju rizik od osteoporoze).

• Ukoliko upotrebljavate lijek Zipantola duže od tri mjeseca moguće je da se nivo magnezijuma u Vašoj krvi smanji. Nizak nivo magnezijuma se može manifestovati kao umor, nevoljne mišićne kontrakcije,

dezorjentacija, konvulzije, vrtoglavica, ubrzan rad srca. Ukoliko Vam se javi bilo koji od ovih simptoma, odmah se javite svom ljekaru. Nizak nivo magnezijuma takođe može dovesti do smanjenja nivoa kalijuma ili kalcijuma u krvi. Vaš ljekar može odlučiti da redovno kontroliše Vašu krvnu sliku i prati nivo magnezijuma.

• Ukoliko ste ikada imali reakciju na koži nakon primjene ljekova sličnih lijeku Zipantola, koji smanjuju kiselost želudačnog sadržaja.
• Ukoliko dobijete osip po koži, posebno na mestima koja su izložena suncu; obratite se svom ljekaru što je prije moguće, možda će biti potrebno da prekinete terapiju lijekom Zipantola. Ne zaboravite da kažete

ljekaru ako su se javila i druga neželjena dejstva, poput bola u zglobovima

• Ukoliko Vam predstoje određene analize krvi (hromogranin A).

Odmah obavijestite svog ljekara, prije ili nakon uzimanja ovog lijeka, ukoliko primijetite neki od dolje navedenih simptoma koji može biti znak druge, ozbiljnije bolesti:

• nenamjeran gubitak tjelesne težine,
• povraćanje, naročito ponavljano,
• povraćanje krvi; ovo može izgledati kao taman talog kafe u povraćenom sadržaju,
• krv u stolici koja može biti crna poput katrana
• otežano gutanje ili bol prilikom gutanja,
• ako ste blijedi i osjećate slabost (anemija),
• bol u grudima,
• bol u stomaku,
• teški i/ili perzistentni prolivi, s obzirom da je pantoprazol povezan sa blagim porastom infektivnih proliva.

Vaš ljekar može procijeniti da je neophodno uraditi određene testove kako bi se isključilo maligno oboljenje, s obzirom da pantoprazol takođe može ublažiti simptome karcinoma i može uzrokovati odlaganje dijagnoze.

Ako se simptomi nastave i pored primijenjene terapije, treba uzeti u obzir dalja ispitivanja.

Ako uzimate lijek Zipantola® tokom dužeg vremenskog perioda (duže od 1 godine), Vaš ljekar će vjerovatno redovno pratiti Vaše zdravstveno stanje. Potrebno je da prijavite bilo koje nove i neuobičajene simptome ili okolnosti svaki put kada posjetite Vašeg ljekara.

Primjena kod djece i adolescenata

Zipantola® se ne preporučuje za primjenu kod djece uzrasta ispod 12 godina, zbog nedostatka kliničkih podataka o bezbjednosti i efikasnosti lijeka kod ove populacije.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lijek, uključujući i lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta.

Lijek Zipantola može uticati na efikasnost nekih ljekova, pa Vas molimo da obavijestite svog ljekara ako uzimate neke od sljedećih ljekova:

• Ketokonazol, itrakonazol i posakonazol (ljekovi za liječenje gljivičnih infekcija) ili erlotinib (lijek za liječenje određenih vrsta karcinoma), s obzirom da pantoprazol može spriječiti odgovarajuće djelovanje ovih ljekova.
• Varfarin i fenprokumon, ljekovi koji utiču na zgrušavanje ili razrjeđivanje krvi. Možda ćete morati da uradite dodatne analize.
• Atazanavir i drugi ljekovi koji se koriste za liječenje HIV infekcija.
• Metotreksat (lijek koji se koristi u terapiji reumatoidnog artritisa, psorijaze i karcinoma) - ako uzimate metotreksat, Vaš ljekar će možda privremeno zaustaviti terapiju lijekom Zipantola®, zato što pantoprazol može dovesti do porasta nivoa metotreksata u krvi.
• Rifampicin (lijek u terapiji infekcija),
• Kantarion (Hypericum perforatum), biljni lijek koji se koristi u terapiji blage depresije.

Primjena lijeka Zipantola® u periodu trudnoće i dojenja

Nema pouzdanih podataka o primjeni pantoprazola kod trudnica. Prijavljeno je da se pantoprazol izlučuje u majčino mlijeko.

Ako ste trudni ili dojite, ako mislite da ste trudni ili planirate da zatrudnite, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete ovaj lijek.

Ovaj lijek smijete uzimati samo ako ljekar procijeni da je korist od primjene ovog lijeka veća od potencijalnog rizika za plod ili Vašu bebu.

Uticaj lijeka Zipantola® na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Zipantola nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanaj vozilima i rukovanja mašinama.

Ne smijete da vozite ili upravljate mašinama ako primijetite neželjena dejstva poput vrtoglavice ili poremećaja vida.

Lijek Zipantola® uvijek uzimajte tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš ljekar ili farmaceut. Ako nijeste sigurni, konsultujte Vašeg ljekara ili farmaceuta.

Način primjene

Uzmite jednu tabletu jedan sat prije obroka bez žvakanja i lomljenja tablete i progutajte je sa malo tečnosti.

Uobičajena doza je:

Odrasli i adolescenti uzrasta 12 godina i više

-Terapija refluksnog ezofagitisa (zapaljenja jednjaka)

Uobičajena doza je jedna tableta dnevno. Ljekar će Vam možda reći da povećate dozu lijeka na dvije tablete dnevno. Terapija refluksnog ezofagitisa obično traje između 4 i 8 nedjelja. Ljekar će Vas posavjetovati koliko dugo treba da uzimate lijek.

Odrasli:

- Terapija infekcije sa Helicobacter pylori kod pacijenata sa čirom dvanaestopalačnog crijeva i želuca u kombinaciji sa dva antibiotika (eradikaciona terapija)

Jedna tableta, dva puta dnevno plus tablete dva antibiotika bilo amoksicilina, klaritromicina i metronidazola (ili tinidazola). Tablete antibiotika se uzimaju dva puta dnevno zajedno sa tabletom pantoprazola. Prvu tabletu pantoprazola uzmite 1 sat prije doručka, a drugu 1 sat prije večere. Pratite uputstva ljekara i pročitajte Uputstvo za pacijenta za ove antibiotike. Terapija obično traje jednu do dvije nedjelje.

Terapija čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu

Uobičajena doza je jedna tableta. Nakon konsultacija sa ljekarom, doza se može udvostručiti. Ljekar će Vas posavjetovati koliko dugo treba da uzimate lijek. Terapija čira na želucu traje obično izmenu 4 i 8 nedjelja. Terapija čira na dvanaestopalačnom crijevu obično traje između 2 i 4 nedjelje.

- Dugotrajna terapija Zollinger-Ellison-ov sindroma i ostalih stanja u kojima se stvara suviše želudačne kiseline Preporučena početna doza je obično dvije tablete dnevno.

Uzmite dvije tablete 1 sat prije doručka. Kasnije ljekar može prilagoditi dozu, u zavisnosti od količine želudačne kiseline koja se stvara. Ako Vam je propisano više od dvije tablete dnevno, tablete treba da uzimate dva puta dnevno.

Ako Vam ljekar propiše više od 4 tablete dnevno, dobićete uputstvo kada tačno treba da prestanete sa uzimanjem lijeka.

Pacijenti sa oštećenjem bubrega

Ako imate problema sa bubrezima, ne treba da uzimate pantoprazol za eradikaciju bakterije Helicobacter pylori.

Pacijenti sa oštećenjem jetre

Ako imate teških problema sa jetrom, ne smijete uzeti više od jedne tablete od 20 mg pantoprazola dnevno (za ovu namjenu dostupne su tablete od 20 mg).

Ako imate umjerenih ili ozbiljnih problema sa jetrom, ne treba da uzimate pantoprazol za eradikaciju bakterije Helicobacter pylori.

Upotreba lijeka kod djece i adolescenata

Ne preporučuje se primjena Zipantola® 40 mg gastrorezistentnih tableta kod djece mlađe od 12 godina.

Ako ste uzeli više lijeka Zipantola® nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka Zipantola® nego što je trebalo, odmah razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom! Nema poznatih simptoma predoziranja.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Zipantola®

Nikad nemojte uzeti dvostruku dozu da biste nadoknadili onu koju ste propustili. Uzmite sljedeću dozu lijeka u uobičajeno vrijeme.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Zipantola®

Nemojte sami prestati da uzimate lijek Zipantola®, bez prethodne konsultacije sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Lijek Zipantola®, kao i drugi ljekovi, može imati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.

Ako se kod Vas jave neka od sljedećih neželjenih dejstava, prestanite sa uzimanjem lijeka i odmah obavijestite ljekara ili idite do najbliže bolnice:

• Ozbiljne alergijske reakcije (učestalost rijetka, mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek): oticanje jezika i/ili grla, teškoće pri gutanju, koprivnjača, otežano disanje, alergijski otok lica (Quincke-ov edem/angioedem), izražena ošamućenost sa veoma brzim srčanim ritmom i izraženo preznojavanje.

• Ozbiljne kožne reakcije (učestalost nepoznata - ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka): plihovi po koži i naglo pogoršanje opšteg stanja organizma, erozije (uključujući blago krvarenje) oka, nosa, usne šupljine/usana ili genitalija (Stevens-Johnson-ov sindrom, Lyell-ov sindrom, multiformni eritem) i osjetljivost na svjetlost.

• Ostala ozbiljna stanja (učestalost nepoznata): žuta prebojenost kože ili beonjača (teško oštećenje ćelija jetre, žutica) ili groznica, osip i uvećanje bubrega, nekada praćeno bolom prilikom mokrenja i bolom u donjem dijelu leđa (ozbiljno zapaljenje bubrega), postoji mogućnost da dovede do bubrežne slabosti.

Ostala neželjena dejstva:

• Povremena (mogu se ispoljiti kod manje od 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

glavobolja, vrtoglavica, proliv, mučnina, povraćanje, nadutost trbuha i gasovi, otežano pražnjenje crijeva, suva usta, bol i nelagodnost u stomaku, osip, egzantem (generalizovani osip), erupcija, svrab, osjećaj slabosti, iscrpljenost ili opšta malaksalost, poremećaji spavanja, prelomi kuka, ručnog zgloba ili kičme.

• Rijetka (mogu se ispoljiti kod manje od 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

poremećeno ili potpuno odsustvo čula ukusa, poremećaj vida kao što je zamagljen vid, koprivnjača, bol u zglobovima i mišićima, promjene tjelesne težine, porast tjelesne temperature, oticanje ekstremiteta (periferni edem), alergijske reakcije, depresija, uvećanje dojki kod muškaraca.

• Veoma rijetka (mogu se ispoljiti kod manje od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek): dezorijentacija.
• Nepoznata (učestalost se ne može odrediti na osnovu raspoloživih podataka):

halucinacije, konfuzija (posebno kod pacijenata koji su ranije imali ove simptome), smanjenje vrijednosti natrijuma u krvi, smanjenje vrijednosti magnezijuma u krvi (vidjeti odjeljak 2), peckanje, mravinjanje, trnci i žmarci, osjećaj pečenja ili utrnulosti, osip, moguće sa pojavom bola u zglobovima.

Neželjena dejstva utvrđena prilikom analiza krvi:

• Povremena (mogu se ispoljiti kod manje od 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

porast enzima jetre.

• Rijetka (mogu se ispoljiti kod manje od 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

porast bilirubina, porast masnoća u krvi, nagli pad nivoa granulocita (vrsta bijelih krvnih ćelija), povezan sa visokom temperaturom.

• Veoma rijetka (mogu se ispoljiti kod manje od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek):

smanjen broj krvnih pločica, što može uzrokovati češću pojavu krvarenja ili modrica; smanjenje broja bijelih krvih zrnaca, što može dovesti do češćih pojava infekcija, udružena pojava smanjenog broja crvenih i bijelih krvnih zrnaca kao i trombocita (krvnih pločica).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Rok upotrebe

2 godine

Lijek se ne smije primjeniti nakon isteka roka trajanja navedenog na pakovanju! Datum isteka roka upotrebe se odnosi na posljednji dan u navedenom mjesecu.

Čuvanje

Lijek čuvati van domašaja i vidokruga djece.

Lijek čuvajte u originalnom pakovanju na temperaturi ispod 25°C.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Zipantola®

Aktivna supstanca je pantoprazol u obliku pantoprazol natrijuma.

Pomoćne supstance su:

• Jezgro: manitol; krospovidon; hidroksipropil celuloza; natrijum lauril sulfat; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; talk; magnezijum stearat
• Film omotač: poli(vinilni alkohol), titanijum dioksid (E171), talk, gvožđe oksid, žuti (E172), quinoline yellow (E104), lecitin, ksantan guma
• Gastrorezistentni omotač: metakrilatna kiselina/etilakrilat kopolimer (1:1), natrijum laurilsulfat, polisorbat 80, voda, glicerilmonostearat, trietilcitrat
• Mastilo: šelak, etanol, gvožđe oksid, crni (E172), izopropil alkohol, amonijum hidroksid, butil alkohol, propilenglikol.

Kako izgleda lijek Zipantola® i sadržaj pakovanja

Zipantola 20 mg tablete su žute, okrugle, bikonveksne gastrorezistentne tablete sjajne i prozirne površine, s crnim natpisom “PA 784” na jednoj strani.

Kutija sa 14 (1 x 14) gastrorezistentnih tableta u blisteru (OPA/Al/PVC//Al), u kutiji.

Kutija sa 28 (2 x 14) gastrorezistentnih tableta u blisteru (OPA/Al/PVC//Al), u kutiji.

Nosilac dozvole i Proizvođač

Proizvođač

Pliva Hrvatska d.o.o.

Prilaz Baruna Filipovića 25, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Novembar, 2016.

Režim izdavanja lijeka

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole

Zipantola® , gastrorezistentna tableta, 40 mg, blister, 14 (1x14): 2030/16/318 – 3283 od 16.11.2016. godine

Zipantola® , gastrorezistentna tableta, 40 mg, blister, 28 (2x14): 2030/16/317 – 3178 od 16.11.2016. godine