Lijek FENIX je indikovan za primjenu kod odraslih i adolescenata u dobi od 12 ili više godina za:
Lijek FENIX je indikovan za primjenu kod odraslih za:
Doziranje
Odrasli i adolescenti u dobi od 12 ili više godina
Simptomatska gastroezofagealna refluksna bolest
Preporučena oralna doza je jedna FENIX 20 mg tableta na dan. Simptomatsko olakšanje uglavnom se postiže u periodu od 2 do 4 sedmice. Ako to nije dovoljno, olakšanje simptoma obično nastupa u periodu od dodatne 4 sedmice. Kada se postigne olakšanje simptoma, ponovljeni simptomi mogu da se kontrolišu primjenom „on-demand” režima doziranja od 20 mg pantoprazola jedanput na dan, uzimanjem jedne tablete prema potrebi. Prebacivanje na kontinuiranu terapiju može da se razmotri u slučaju kada se zadovoljavajuća kontrola simptoma ne može održati liječenjem prema potrebi („on-demand”).
Dugotrajno liječenje i prevencija relapsa refluksnog ezofagitisa
Za dugotrajno liječenje, kao doza održavanja preporučuje se jedna FENIX 20 mg tableta na dan. Ako dođe do pojave relapsa, doza može da se poveća na 40 mg pantoprazola na dan (za ovo doziranje dostupne su FENIX 40 mg tablete). Nakon saniranja relapsa, doza može da se ponovo smanji na jednu FENIX 20 mg tabletu.
Odrasli
Prevencija gastroduodenalnih ulkusa uzrokovanih neselektivnim, nesteroidnim antiinflamatornim (protivupalnim) ljekovima, kod rizičnih pacijenata kojima je potrebno kontinuirano liječenje takvim ljekovima.
Preporučena oralna doza je jedna FENIX 20 mg tableta na dan.
Posebne populacije
Pacijenti s oštećenjem jetre
Kod pacijenata s teškim oštećenjem jetre ne bi trebalo premašiti dnevnu dozu od 20 mg pantoprazola (pogledati dio 4.4.).
Pacijenti s oštećenjem bubrega
Prilagođavanje doze nije potrebno kod pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom (pogledati dio 5.2.).
Starije osobe
Prilagođavanje doze nije potrebno kod starijih osoba (pogledati dio 5.2.).
Pedijatrijska populacija
Lijek FENIX se ne preporučuje za primjenu kod djece mlađe od 12 godina zbog limitiranih podataka o bezbjednosti i efikasnosti u toj dobnoj grupi (pogledati dio 5.2.).
Način primjene
Oralna primjena.
Tablete se ne smiju žvakati niti lomiti, nego ih treba progutati cijele s nešto vode, jedan sat prije obroka.
Preosjetljivost na aktivnu supstancu, supstituirane benzimidazole, ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
Oštećenje jetre
Enzime jetre treba redovno kontrolisati kod pacijenata s teškim oštećenjem jetre za vrijeme liječenja pantoprazolom, posebno kod dugotrajne primjene lijeka. U slučaju povećanja enzima jetre, liječenje treba prekinuti (pogledati dio 4.2.).
Istovremena primjena s nesteroidnim antiinflamatornim (protivupalnim) ljekovima
Primjenu pantoprazola 20 mg u prevenciji gastroduodenalnih ulkusa uzrokovanih neselektivnim, nesteroidnim antiinflamatornim (protivupalnim) ljekovima, trebalo bi ograničiti samo na pacijente kod kojih je potrebno kontinuirano liječenje ovim ljekovima i koji imaju povećan rizik od razvoja gastrointestinalnih komplikacija. Povećan rizik treba procjenjivati u skladu s individualnim faktorima rizika, npr. starija životna dob (>65 godina), istorija (anamneza) želudačnog ili duodenalnog ulkusa ili krvarenja iz gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta.
Želudačni malignitet
Simptomatski odgovor na pantoprazol može da maskira simptome želudačnog maligniteta i može da odgodi dijagnozu. Kod postojanja bilo kojeg alarmantnog simptoma (npr. značajan, nenamjeran gubitak tjelesne težine, povraćanje koje se ponavlja, disfagija, hematemeza, anemija ili melena) i onda kada se sumnja na želudačni ulkus ili je on prisutan, potrebno je da se isključi mogući malignitet.
Dalje pretrage treba da se razmotre ako simptomi perzistiraju uprkos odgovarajućem liječenju.
Istovremena primjena s inhibitorima HIV protease
Ne preporučuje se istovremena primjena pantoprazola s inhibitorima HIV proteaze čija resorpcija zavisi od kiselog intragastričnog pH, poput atazanavira, zbog značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti (pogledati dio 4.5.).
Uticaj na resorpciju vitamina B12
Pantoprazol, kao i svi ljekovi koji blokiraju lučenje kisjeline, može da smanji resorpciju vitamina B12 (cijanokobalamin) usljed hipo- ili ahlorhidrije. Ovo treba uzeti u obzir kod pacijenata sa smanjenim tjelesnim zalihama vitamina B12 ili s faktorima rizika za smanjenje resorpcije vitamina B12 pri dugotrajnoj terapiji, ili ako se uoče odgovarajući klinički simptomi.
Dugotrajno liječenje
Kod dugotrajnog liječenja, naročito dužeg od jedne godine, pacijenti treba da budu pod redovnom kontrolom.
Gastrointestinalne infekcije uzrokovane bakterijama
Liječenje pantoprazolom može da dovede do neznatno povećanog rizika od gastrointestinalnih infekcija uzrokovanih bakterijama, kao što su Salmonella i Campylobacter, ili C. difficile.
Hipomagnezijemija
Teška hipomagnezijemija prijavljena je kod pacijenata liječenih inhibitorima protonske pumpe, poput pantoprazola, u trajanju od najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva u trajanju od godinu dana. Mogu da se jave ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije, kao što su umor, tetanija, delirijum, konvulzije, omaglica i ventrikularna aritmija, ali njihov početak može da bude podmukao i može da se previdi. Hipomagnezijemija može da dovede do hipokalcemije i/ili hipokalemije (pogledati dio 4.8). Kod većine pogođenih pacijenata, hipomagnezijemija (i hipomagnezijemija povezana s hipokalcemijeom i/ili hipokalemijom) se poboljšala nakon nadoknade magnezijuma i prekida primjene inhibitora protonske pumpe.
Kod pacijenata za koje se očekuje da će da budu na dugotrajnoj terapiji, ili kod onih koji primaju inhibitore protonske pumpe s digoksinom ili s ljekovima koji mogu da uzrokuju hipomagnezijemiju (npr. diuretici), ljekari treba da razmotre mjerenje nivoa magnezijuma prije početka liječenja s inhibitorom protonske pumpe, kao i periodično tokom liječenja.
Koštane frakture
Inhibitori protonske pumpe, posebno ako se primjenjuju u visokim dozama i kroz dugi vremenski period (duže od jedne godine), mogu malo da povećaju rizik od frakture kuka, ručnog zgloba i kičme, posebno kod starijih pacijenata, ili ako su prisutni drugi poznati faktori rizika. Opservacijske studije sugerišu da inhibitori protonske pumpe mogu da povećaju ukupni rizik od frakture za 10-40%. Jedan dio ovog povećanja može biti rezultat drugih faktora rizika. Pacijenti s rizikom od osteoporoze treba da imaju njegu u skladu s važećim kliničkim preporukama i treba da imaju odgovarajući unos vitamina D i kalcijuma.
Subakutni kožni lupus eritematozus – SCLE (od engl. subacute cutaneous lupus erythematosus)
Inhibitori protonske pumpe povezani su s vrlo rijetkim slučajevima SCLE-a. U slučaju pojave lezija, posebno na područjima kože izloženim suncu, i ako su lezije propraćene artralgijom, pacijent treba odmah da potraži i medicinsku pomoć, a ljekar treba da razmotri prekid primjene pantoprazola. Pojava SCLE-a nakon prethodnog liječenja s inhibitorom protonske pumpe, može da poveća rizik od SCLE-a i uz druge inhibitore protonske pumpe.
Interferencija s laboratorijskim testovima
Povišen nivo hromogranina A (CgA) može da interferira s pretragama za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje pantoprazolom potrebno je da se prekine najmanje 5 dana prije mjerenja nivoa CgA (pogledati dio 5.1.). Ako se nakon početnog mjerenja nivoi CgA i gastrina ne vrate unutar raspona referentnih vrijednosti, mjerenja treba da se ponove 14 dana nakon prekida liječenja s inhibitorom protonske pumpe.
Lijek FENIX sadrži natrijum
Ovaj lijek sadrži natrijum, manje od 1 mmola (23 mg) po jednoj dozi, u osnovi ne sadrži natrijum.
Ljekovi s pH-ovisnom resorpcijskom farmakokinetikom
Zbog snažne i dugotrajne inhibicije sekrecije želudačne kisjeline, pantoprazol može da interferira s resorpcijom drugih ljekova kod kojih je gastrični pH važna determinanta oralne raspoloživosti, npr. neki azolni antimikotici poput ketokonazola, itrakonazola, posakonazola i drugi ljekovi poput erlotiniba.
Inhibitori HIV proteaze
Ne preporučuje se istovremena primjena pantoprazola s inhibitorima HIV proteaze čija je resorpcija zavisna od kiselog intragastričnog pH, poput atazanavira, zbog značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti (pogledati dio 4.4.).
Ako se prosudi da je kombinacija inhibitora HIV proteaze s inhibitorom protonske pumpe neizbježna, preporučuje se pažljivo kliničko praćenje (npr. količine virusa). Doza od 20 mg pantoprazola na dan ne smije biti prekoračena. Može biti potrebno podešavanje doze inhibitora HIV proteaze.
Kumarinski antikoagulansi (fenprokumon ili varfarin)
Istovremena primjena pantoprazola s varfarinom ili fenprokumonom nije uticala na farmakokinetiku varfarina, fenprokumona ili na INR. Međutim, bilo je izvještaja o povećanom INR-u i protrombinskom vremenu kod pacijenata koji su istovremeno primali inhibitire protonske pumpe i varfarin ili fenprokumon. Povećanja INR-a i protrombinskog vremena mogu dovesti do abnormalnog krvarenja, pa čak i do smrti. Pacijente liječene pantoprazolom i varfarinom ili fenprokumonom može biti potrebno pratiti u odnosu na povećanje INR-a i protrombinskog vremena.
Metotreksat
Zabilježeno je da istovremena primjena visokih doza metotreksata (npr. 300 mg) i inhibitora protonske pumpe, može da povisi nivoe metotreksata kod nekih pacijenata. Stoga, u slučajevima gdje se primjenjuju visoke doze metotreksata, npr. kod karcinoma i psorijaze, možda će biti potrebno da se razmotri privremeni prekid primjene pantoprazola.
Druge studije interakcija
Pantoprazol se opsežno metabolizuje u jetri posredstvom citohrom P450 enzimskog sistema. Glavni metabolički put je demetilacija putem CYP2C19, a ostali metabolički putevi uključuju oksidaciju putem CYP3A4.
Studije interakcija s ljekovima koji se takođe metabolizuju na ovaj način, poput karbamazepina, diazepama, glibenklamida, nifedipina i oralnih kontraceptiva koji sadrže levonorgestrel i etinilestradiol, nisu otkrile klinički značajne interakcije.
Ne može da se isključi interakcija pantoprazola s drugim ljekovima ili spojevima koji se metabolizuju putem istog enzimskog sistema.
Rezultati brojnih studija interakcija pokazuju da pantoprazol ne utiče na metabolizam aktivnih supstanci koje se metabolizuju putem enzima CYP1A2 (kao što su kofein, teofilin), CYP2C9 (kao što su piroksikam, diklofenak, naproksen), CYP2D6 (kao što je metoprolol), CYP2E1 (kao što je etanol), niti interferira s resorpcijom digoksina povezanom s p-glikoproteinom.
Nisu zabilježene interakcije s istovremeno primijenjenim antacidima.
Studije interakcija takođe su provedene tokom istovremene primjene pantoprazola s odgovarajućim antibioticima (klaritromicin, metronidazol, amoksicilin). Nisu ustanovljene nikakve klinički značajne interakcije.
Ljekovi koji inhibiraju ili induciraju CYP2C19
Inhibitori CYP2C19, poput fluvoksamina, mogu da povećaju sistemsku ekspoziciju pantoprazola. Smanjenje doze može da se razmotri za pacijente koji se dugotrajno liječe visokim dozama pantoprazola ili za pacijente s oštećenjem jetre.
Induktori enzima koji utiču na CYP2C19 i CYP3A4, poput rifampicina i kantariona (Hypericum perforatum), mogu da smanje plazmatske koncentracije inhibtora protonske pumpe koji se metabolizuju putem ovih enzimskih sistema.
Trudnoća
Umjerena količina podataka koji se odnose na trudnice (između 300 i 1000 ishoda trudnoće), ne upućuje na postojanje malformativne ili feto/neonatalne toksičnosti pantoprazola.
Studije na životinjama otkrile su reproduktivnu toksičnost (pogledati dio 5.3.).
Kao mjera opreza, preferira se izbjegavanje primjene lijeka FENIX tokom trudnoće.
Dojenje
Studije na životinjama su pokazale da se pantoprazol izlučuje u majčino mlijeko. Nema dovoljno podataka o izlučivanju pantoprazola u humano majčino mlijeko, ali je ono zabilježeno. Ne može da se isključi rizik za novorođenčad/dojenčad. Stoga, pri donošenju odluke o eventualnom prekidu dojenja ili prekidu terapije lijekom FENIX, treba uzeti u obzir dobrobit dojenja za dijete i dobrobit liječenja lijekom FENIX za majku.
Plodnost
U studijama na životinjama nije bilo dokaza o oštećenoj plodnosti nakon primjene pantoprazola (pogledati dio 5.3.).
Pantoprazol ne utiče ili ima zanemariv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama.
Mogu da se jave neželjene reakcije poput omaglice i smetnji vida (pogledati dio 4.8.). U takvim slučajevima, pacijenti ne bi trebali da upravljaju vozilima i da rade na mašinama.
Kod otprilike 5% pacijenata očekuje se pojava neželjenih reakcija.
U ispod navedenoj tabeli naznačene su neželjene reakcije na pantoprazol, klasifikovane prema učestalosti javljanja na sljedeći način: veoma česte (≥1/10), česte (≥1/100 do <1/10), povremene (≥1/1.000 do <1/100), rijetke (≥1/10.000 do <1/1.000), veoma rijetke (<1/10.000), nepoznate (učestalost ne može da se procijeni na osnovu raspoloživih podataka).
Za sve neželjene reakcije koje su prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet nije moguće odrediti učestalost javljanja i zato su one navedene kao „ nepoznate“.
Unutar svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane u padajućem nizu u odnosu na stepen njihove ozbiljnosti.
Tabela 1. Neželjene reakcije na pantoprazol iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog iskustva
| Učestalost/ | Česte | Povremene | Rijetke | Vrlo rijetke | Nepoznate |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | Agranulocitoza | Trombocitopenija, Leukopenija, Pancitopenija | |||
| Poremećaji imunološkog sistema | Preosjetljivost (uključujući i anafilaktičke reakcije i anafilaktički šok) | ||||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | Hiperlipidemije i povećanja lipida (trigliceridi, holesterol), | Hiponatrijemija, | |||
| Psihijatrijski poremećaji | Poremećaji sna | Depresija (i sva pogoršanja) | Dezorijentacija (i sva pogoršanja) | Halucinacije, | |
| Poremećaji nervnog sistema | Glavobolja, Omaglica | Poremećaji ukusa | Parestezija | ||
| Poremećaji oka | Smetnje vida/zamućen vid | ||||
| Gastrointestinalni poremećaji | Polipi fundus | Dijareja, Mučnina/povraćanje, Abdominalna distenzija i nadutost, Konstipacija, Suva usta, Bol i nelagoda u abdomenu | Mikroskopski kolitis | ||
| Hepatobilijarni poremećaji | Povećani enzimi jetre (transaminaze, γ-GT) | Povećan bilirubin | Hepatocelularno | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Osip/ | Urtikarija, Angioedem | Stevens-Johnsonov | ||
| Poremećaji mišićno-koštanog i vezivnog tkiva | Fraktura kuka, ručnog zgloba ili kičme (pogledati dio 4.4.) | Artralgija, | Mišićni spazam(2) | ||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema | Tubulontersticijski | ||||
| Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | Ginekomastija | ||||
| Opšti poremećaji i stanja na mjestu primjene | Opšta slabost, umor i malaksalost | Povišena tjelesna temperatura, Periferni edem |
1. Hipokalcijemija i/ili hipokalemija mogu biti povezane s pojavom hipomagnezijeme (pogledati dio 4.4)
2. Mišićni spazam kao posljedica poremećaja elektrolita.
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Nema poznatih simptoma predoziranja kod ljudi.
Sistemska izloženost do 240 mg pri intravenskoj primjeni tokom perioda od 2 minuta, pokazala je dobru podnošljivost.
Budući da je pantoprazol opsežno vezan za proteine, nije lako da se dijalizira.
U slučaju predoziranja s kliničkim znacima intoksikacije, izuzev simptomatskog i suportivnog liječenja, ne mogu da se daju specifične terapijske preporuke.
Farmakoterapijska grupa: Inhibitori protonske pumpe.
ATC kod: A02BC02
Mehanizam dejstva
Pantoprazol je supstituirani benzimidazol, koji svojim specifičnim blokirajućim dejstvom na protonske pumpe parijetalnih ćelija, inhibira sekreciju hlorovodonične kisjeline u želucu.
Pantoprazol prelazi u svoj aktivni oblik u kisjelom okruženju parijetalnih ćelija, gdje inhibira enzim H+, K+-ATP-azu, odnosno, završnu fazu proizvodnje hlorovodonične kisjeline u želucu. Inhibicija zavisi od doze, a utiče i na bazalnu i na stimulisanu sekreciju kisjeline. Kod većine pacijenata, potpuno povlačenje simptoma postiže se u okviru perioda od 2 sedmice. Kao i uz ostale inhibitore protonske pumpe i inhibitore H2 receptora, tokom liječenja pantoprazolom u želucu nastaje smanjenje kisjelosti i povećanje gastrina koje je proporcionalno smanjenju kisjelosti. Povećanje gastrina je reverzibilno. S obzirom da se pantoprazol veže za enzim distalno od nivoa ćelijskih receptora, on može da inhibira sekreciju hlorovodonične kisjeline nezavisno od stimulacije s drugim supstancama (acetilholin, histamin, gastrin). Efekat je isti bez obzira da li se lijek primjenjuje oralno ili intravenski.
Farmakodinamički efekti
Vrijednosti gastrina na tašte se povećavaju tokom primjene pantoprazola. Tokom kratkotrajne primjene, te vrijednosti u većini slučajeva ne prelaze gornju granicu normale. Kod dugotrajnog liječenja, nivoi gastrina u većini slučajeva bivaju udvostručeni, dok se izrazito povećanje javlja samo u izolovanim slučajevima. Kao rezultat toga, blago do umjereno povećanje broja specifičnih endokrinih ćelija u želucu (jednostavna do adenomatoidna hiperplazija), uočeno je u minornom broju slučajeva tokom dugotrajnog liječenja. Međutim, prema do sada sprovedenim studijama, stvaranje karcinoidnih prekursora (atipična hiperplazija) ili gastričnih karcinoida kakvi su pronađeni u animalnim eksperimentima (pogledati dio 5.3.), nije zabilježeno kod ljudi.
Prema rezultatima animalnih studija, uticaj dugotrajnog (preko jedne godine) liječenja pantoprazolom na endokrine parametre štitne žlijezde, ne može da se u potpunosti isključi.
Serumski gastrin se povećava tokom liječenja antisekretornim ljekovima, kao odgovor na smanjenu sekreciju kisjeline. CgA takođe raste zbog smanjene želudačne kisjelosti. Povišen nivo CgA može da interferira s pretragama za neuroendokrine tumore.
Dostupni objavljeni dokazi upućuju na to da liječenje s inhibitorima protonske pumpe treba da se prekine između 5 dana i 2 sedmice prije mjerenja CgA. Time se omogućuje da se nivoi CgA, koji mogu biti prividno povećani nakon liječenja s inhibitorom protonske pumpe, vrate unutar raspona referentnih vrijednosti.
Resorpcija
Pantoprazol se brzo resorbuje, a maksimalna koncentracija u plazmi biva dosegnuta čak i nakon pojedinačne oralne doze od 20 mg. Maksimalne koncentracije u serumu od oko 1-1,5 µg/ml, postižu se u prosjeku 2 do 2,5 sata nakon doziranja, a te vrijednosti ostaju konstantne nakon višestruke primjene lijeka.
Farmakokinetika se ne mijenja nakon pojedinačne ili ponovljene primjene. U rasponu doza od 10 mg do 80 mg, plazmatska kinetika pantoprazola je linearna i nakon oralne i nakon intravenske primjene.
Apsolutna bioraspoloživost iz tablete iznosi oko 77%. Istovremeno uzimanje hrane nema uticaj na površinu ispod krivulje (AUC), maksimalnu koncentraciju u serumu, pa stoga ni na bioraspoloživost. Kod istovremenog uzimanja hrane, povećava se samo varijabilnost vremena početka resorpcije.
Distribucija
Oko 98% pantoprazola veže se za serumske proteine. Volumen distribucije iznosi oko 0,15 l/kg.
Biotransformacija
Pantoprazol se gotovo u potpunosti metabolizuje u jetri. Glavni metabolički put je demetilacija posredstvom CYP2C19 sa posljedičnom konjugacijom sulfatima. Ostali metabolički put uključuje oksidaciju putem CYP3A4.
Eliminacija
Terminalni poluživot lijeka iznosi oko 1 sat, a klirens oko 0,1 l/sat/kg. Zabilježeno je nekoliko slučajeva osoba s odgođenom eliminacijom lijeka. Zbog specifičnog vezivanja pantoprazola za protonske pumpe parijetalnih ćelija, poluživot eliminacije nije u korelaciji s mnogo dužim trajanjem dejstvom lijeka (inhibicija sekrecije kisjeline).
Za metabolite pantoprazola glavni put izlučivanja odvija se putem bubrega (oko 80%), a preostali se dio izlučuje fecesom. Glavni metabolit i u serumu i u urinu je desmetilpantoprazol, koji je konjugovan sa sulfatom. Poluživot glavnog metabolita (oko 1,5 sat), nije mnogo duži od poluživota pantoprazola.
Posebne populacije
Slabi metabolizatori
Kod otprilike 3% Evropljana javlja se nedostatak funkcionalnog CYP2C19 enzima i oni se nazivaju slabi metabolizatori. Kod ovih pojedinaca, metabolizam pantoprazola vjerovatno je katalizovan uglavnom putem CYP3A4. Nakon primjene pojedinačne doze od 40 mg pantoprazola, srednja vrijednost površine ispod krivulje koncentracija-vrijeme u plazmi bila je otprilike 6 puta viša kod slabih metabolizatora, nego kod osoba s funkcionalnim CYP2C19 enzimom (ekstenzivni metabolizatori). Srednje vrijednosti vršnih plazmatskih koncentracija bile su povećane za oko 60%. Ovi nalazi nemaju nikakav uticaj na doziranje pantoprazola.
Oštećenje bubrega
Ne preporučuje se smanjenje doze kod primjene pantoprazola kod pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega (uključujući i pacijente na dijalizi). Kao i kod zdravih osoba, poluživot pantoprazola je kratak. Samo vrlo male količine pantoprazola bivaju dijalizovane. Iako glavni metabolit pantoprazola ima umjereno odgođen poluživot (2 do 3 sata), ekskrecija je i dalje brza i zato ne dolazi do akumulacije.
Oštećenje jetre
Iako su kod pacijenata s cirozom jetre (klase A i B prema Childu), vrijednosti poluživota pantoprazola povećane na između 3 i 6 sati, a vrijednosti AUC-a povećane su za faktor 3-5, maksimalna serumska koncentracija povećana je samo neznatno za faktor 1,3, pri komparaciji sa zdravim osobama.
Starije osobe
Neznatno povećanje AUC-a i Cmax kod starijih dobrovoljaca, u odnosu na mlađe, takođe nije klinički značajno.
Pedijatrijska populacija
Nakon primjene pojedinačnih oralnih doza od 20 ili 40 mg pantoprazola, kod djece uzrasta od 5 do 16 godina, AUC i Cmax bile su unutar raspona odgovarajućih vrijednosti za odrasle osobe.
Nakon primjene pojedinačnih iv. doza od 0,8 mg/kg ili 1,6 mg/kg pantoprazola, kod djece uzrasta od 2 do 16 godina, nije bilo značajne povezanosti između klirensa pantoprazola i uzrasta ili težine djece. AUC i volumen distribucije bili su u skladu s podacima dobivenim kod odraslih.
Pretklinički podaci nisu otkrili poseban rizik za ljude na osnovi konvencionalnih studija sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti.
U dvogodišnjem ispitivanju kancerogenosti kod pacova nađene su neuroendokrine neoplazme. Pored toga, u početnom dijelu želuca pacova otkriveni su papilomi skvamoznih ćelija. Mehanizam kojim supstituirani benzimidazoli dovode do formiranja gastričnih karcinoida pažljivo je ispitivan, pri čemu se zaključilo da se radi o sekundarnoj reakciji na veliko povećanje nivoa gastrina u serumu pacova, što se događalo tokom hronične primjene visokih doza. U dvogodišnjim studijama s glodarima, primijećen je povećan broj tumora jetre kod pacova i kod ženki miševa, što je protumačeno kao posljedica visokog stepana metabolizovanja pantoprazola u jetri.
Neznatan porast neoplastičnih promjena štitne žlijezde, primijećen je u grupi pacova koji su primali najvišu dozu lijeka (200 mg/kg). Pojava ovih neoplazmi povezana je s pantoprazolom-izazvanim promjenama u razgradnji tiroksina u jetri pacova. S obzirom da je terapijska doza kod ljudi niska, ne očekuju se štetna dejstva na štitnu žlijezdu.
U peri-postnatalnom ispitivanju reprodukcije kod pacova osmišljenom za procjenu razvoja kostiju, opaženi su znaci toksičnosti mladunaca (smrtnost, manja srednja tjelesna težina, niži srednji prirast tjelesne težine i smanjeni rast kostiju). Ovi znaci bili su primjećeni pri izloženosti (Cmax) približno 2x kliničkoj izloženosti kod ljudi. Do kraja faze oporavka parametri kostiju bili su slični u svim grupama, a tjelesna težina takođe je bila u trendu reverzibilnosti nakon razdoblja oporavka bez lijeka. Povećana smrtnost prijavljena je samo kod mladunčadi pacova prije prestanka sisanja (do 21 dana starosti) za koju se procjenjuje da odgovaraju dojenčadi do dobi od 2 godine. Važnost ovog nalaza za pedijatrijsku populaciju nije jasna. Prethodno peripostnatalno ispitivanje na pacovimaa pri nešto nižim dozama nije pokazalo štetne efekte pri dozi od 3 mg/kg u poređenju sa niskom dozom od 5 mg/kg u ovom ispitivanju.
Ispitivanjima nisu otkriveni nikakvi dokazi o oštećenoj plodnosti ili o teratogenim efektima.
Prolazak lijeka kroz placentu ispitivan je kod pacova, a otkriveno je da se on povećava s napredovanjem gestacije. Kao posljedica toga, povećana je koncentracija pantoprazola kod fetusa kratko prije rođenja.
Tabletno jezgro:
Zaštitna obloga:
Gastrorezistentna obloga:
Podaci o inkompatibilnostima nijesu poznati.
36 mjeseci.
Čuvati na temperaturi do 30°C.
Hladnoformirajući Alu/Alu blister (2 blistera sa po 14 gastrorezistentnih tableta u kutiji, ukupno 28 tableta).
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
Lijek FENIX sadrži aktivnu supstancu pantoprazol. Lijek FENIX je selektivni inhibitor protonske pumpe, lijek koji smanjuje količinu kisjeline koja se stvara u Vašem želucu. Primjenjuje se za liječenje bolesti želuca i crijeva uzrokovanih kisjelinom.
Lijek FENIX se primjenjuje kod odraslih i adolescenata u dobi od 12 ili više godina za:
Lijek FENIX se primjenjuje kod odraslih za:
Lijek FENIX ne smijete koristiti:
Upozorenja i mjere opreza:
Prije primjene lijeka FENIX, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom:
Odmah obavijestite Vašeg ljekara, prije ili nakon uzimanja ovog lijeka, ako primijetite/osjetite bilo koji od sljedećih simptoma koji mogu biti znak drugog, ozbiljnijeg oboljenja:
Vaš ljekar može da odluči da treba da obavite neke pretrage kako bi se isključilo maligno oboljenje, s obzirom da pantoprazol takođe ublažava simptome raka (karcinoma) i može da odgodi njegovo otkrivanje. Ako se i pored liječenja Vaši simptomi nastave, razmotriće se daljnje pretrage.
Ako lijek FENIX primjenjujete kroz dugi vremenski period (duže od jedne godine), Vaš ljekar će Vas vjerovatno držati pod redovnom kontrolom. Prilikom svake posjete Vašem ljekaru treba da ga obavještavate o svim novim i neuobičajenim simptomima i okolnostima.
Djeca i adolescenti
Lijek FENIX se ne preporučuje za primjenu kod djece s obzirom da nije dokazana njegova djelotvornost kod djece mlađe od 12 godina.
Drugi ljekovi i lijek FENIX
Lijek FENIX može da utiče na efikasnost drugih ljekova, stoga obavijestite Vašeg ljekara ako primjenjujete:
Plodnost, trudnoća i dojenje
Ne postoje odgovarajući podaci o primjeni pantoprazola kod trudnica. Zabilježeno je izlučivanje pantoprazola u majčino mlijeko.
Ako ste Vi trudnica ili dojilja, mislite da ste možda trudni ili planirate trudnoću, prije primjene ovog lijeka upitajte za savjet Vašeg ljekara ili farmaceuta.
Ovaj lijek biste trebali primijeniti samo u slučaju ako Vaš ljekar smatra da je dobrobit za Vas veća od mogućeg rizika za Vaše nerođeno dijete ili bebu.
Uticaj lijeka FENIX na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Lijek FENIX ne utiče ili ima beznačajan uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.
Ako osjetite neželjena dejstva poput omaglice ili smetnji vida, ne biste trebali da upravljate vozilima ili rukujete mašinama.
Lijek FENIX sadrži natrijum
Ovaj lijek sadrži natrijum, manje od 1 mmola (23 mg) po jednoj dozi, u osnovi ne sadrži natrijum.
Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.
Način primjene
Tabletu treba da progutate cijelu s nešto vode, jedan sat prije obroka. Tableta se ne smije žvakati, niti lomiti.
Preporučena doza je:
Odrasli i adolescenti u dobi od 12 ili više godina
Za liječenje simptoma (poput žgaravice, kisjelog ukusa u ustima zbog vraćanja kisjeline iz želuca u usta, bola pri gutanju) povezanih s gastroezofagealnom refluksnom bolešću:
Uobičajena doza je jedna tableta na dan. Ovom dozom obično se postiže olakšanje simptoma unutar perioda od 2 do 4 nedjelje, a najduže nakon dodatne 4 nedjelje liječenja. Vaš ljekar će Vam reći koliko dugo treba da nastavite da primjenjujete ovaj lijek. Nakon toga, bilo kakvi ponovljeni simptomi mogu da se kontrolišu primjenom jedne tablete na dan, kada je to potrebno.
Za dugotrajno liječenje i sprječavanje ponovnog vraćanja refluksnog ezofagitisa:
Uobičajena doza je jedna tableta na dan. Ako se bolest vrati, Vaš ljekar Vam može da udvostruči dozu (u tom slučaju možete da primijenite lijek FENIX 40 mg tablete, jednu na dan). Nakon izlječenja, doza može da se opet smanji na jednu tabletu od 20 mg na dan.
Odrasli
Za sprječavanje nastanka čireva (ulkusa) na dvanaestopalačnom crijevu i želucu kod pacijenata kojima je potrebna dugotrajna primjena nesteroidnih antiinflamatornih (protivupalnih) ljekova:
Uobičajena doza je jedna tableta na dan.
Pacijenti s problemima jetre
Ako patite od teških problema s jetrom, ne biste trebali da primjenjujete više od jedne tablete od 20 mg na dan.
Primjena kod djece i adolescenata
Ove tablete se ne preporučuju za primjenu kod djece mlađe od 12 godina.
Ako ste uzeli više lijeka FENIX nego što je trebalo
Obavijestite o tome Vašeg ljekara ili farmaceuta. Nema poznatih simptoma predoziranja.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek FENIX
Ne primjenjujte dvostruku dozu kako biste nadoknadili dozu koju ste zaboravili da primijenite. Sljedeću dozu primijenite u uobičajeno vrijeme.
Ako prestanete da uzimate lijek FENIX
Nemojte prestati da primjenjujete ove tablete bez prethodnog savjetovanja sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.
Ako imate bilo kakva dodatna pitanja vezana uz primjenu ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.
Kao i svi ljekovi i lijek FENIX može da izazove neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Ako Vam se javi bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava, prestanite da primjenjujete ove tablete i odmah se javite Vašem ljekaru ili u službu za hitnu pomoć najbliže bolnice:
Ostala neželjena dejstva:
Dobroćudni polipi u želucu;
Glavobolja, omaglica, proliv, mučnina, povraćanje, nadutost i vjetrovi, zatvor stolice (konstipacija), suva usta, bol i nelagoda u trbuhu, kožni osip, egzantem (vrsta kožnog osipa), erupcija (izbijanje kožnih promjena), svrab, osjećaj slabosti, iscrpljenosti ili lošeg opšteg stanja, poremećaji sna, prijelom kuka, ručnog zgloba ili kičme;
Poremećaj ili potpuno pomanjkanje čula ukusa, poremećaji vida (poput zamućenog vida), urtikarija (koprivnjača), bol u zglobovima, bol u mišićima, promjene tjelesne težine, povišena tjelesna temperatura, jaka groznica, oticanje ekstremiteta (periferni edem), alergijske reakcije, depresija, uvećanje dojki kod muškaraca;
Dezorijentacija;
Halucinacija (priviđenje), smetenost (posebno kod pacijenata s istorijom ovih simptoma), smanjen nivo natrijuma u krvi, smanjen nivo magnezijuma u krvi (pogledati dio 2.), osjećaj peckanja, bockanja, žarenja ili utrnulosti, osip, moguće s bolom u zglobovima, upala debelog crijeva, što uzrokuje stalni vodeni proliv.
Neželjena dejstva lijeka koja se otkrivaju putem krvnih pretraga:
Povećanje enzima jetre;
Povećanje bilirubina, povišeni nivoi masnoća u krvi, izrazit pad broja cirkulirajućih granulocita (vrsta bijelih krvnih ćelija), što je udruženo s jakom groznicom;
Smanjenje broja krvnih pločica (trombocita), što može da uzrokuje da krvarite ili da Vam se stvaraju modrice više nego što je to normalno; smanjenje broja bijelih krvnih ćelija (leukocita), što može da dovede do učestalijih infekcija; istovremeno abnormalno smanjenje broja crvenih i bijelih krvnih ćelija, kao i krvnih pločica.
Smanjen nivo natrujuma, kalcijuma ili kalijuma u krvi (pogledati dio 2)
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Čuvati na temperaturi do 30°C.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.
Ljekove ne treba da bacate u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek FENIX
Tabletno jezgro: manitol (E421), krospovidon (Tip B), natrijum karbonat, bezvodni, hidroksipropil celuloza (Klucel LF), kalcijum stearat.
Zaštitna obloga: hipromeloza, titan dioksid (E171), gvožđe (III) oksid, žuti (E172), propilen glikol.
Gastrorezistentna obloga: metakrilna kisjelina-etilakrilat kopolimer (1:1) disperzija 30%, trietil citrat, talk.
Kako izgleda lijek FENIX i sadržaj pakovanja
FENIX 20 mg gastrorezistentne tablete su žute, ovalne, bikonveksne, gastrorezistentnim filmom obložene tablete, ravne sa obje strane.
FENIX 20 mg gastrorezistentne tablete su pakovane u hladnoformirajući Alu/Alu blister (2 blistera sa po 14 gastrorezistentnih tableta u kutiji, ukupno 28 tableta).
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole: Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, Podgorica, Crna Gora
Proizvođač: Bosnalijek d.d., Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Režim izdavanja lijeka
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole
2030/23/4258 - 7346 od 17.11.2023. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Novembar, 2023. godine