PORTORIN 40mg prašak za rastvor za injekciju

- Refluksni ezofagitis.

- Ulkus želuca i duodenuma.

- Zollinger–Ellisonov sindrom i druga stanja patološke hipersekrecije.

Ovaj lijek treba da primjenjuje zdravstveni radnik pod odgovarajućim medicinskim nadzorom. Intravenska primjena lijeka PORTORIN preporučuje se samo ukoliko oralna primjena nije moguća. Dostupni su podaci o intravenskoj primjeni za period do 7 dana. Odmah pošto se steknu klinički uslovi za opravdanu oralnu primjenu, lijek PORTORIN primjenjen intravenski treba zamijeniti pantoprazolom za oralnu upotrebu.

Doziranje

Ulkus želuca i duodenuma, refluksni ezofagitis

Preporučena intravenska doza je jedna bočica (40 mg pantoprazola) lijeka PORTORIN dnevno.

Zollinger-Ellisonov sindrom i druga stanja patološke hipersekrecije

Za dugotrajno liječenje Zollinger-Ellison sindroma i drugih stanja patološke hipersekrecije pacijenti treba da započnu liječenje sa 80 mg lijeka PORTORIN dnevno. Doza potom prema potrebi može da se povećava ili smanji zavisno od dobijenih rezultata mjerenja sekrecije želudačne kiseline. Doze veće od 80 mg dnevno, treba podijeliti i primjenjivati dva puta dnevno. Moguće je privremeno povećanje doze na preko 160 mg pantoprazola, ali ovo ne treba praktikovati duže nego što je potrebno za odgovarajuću kontrolu želudačne kiseline.

U slučaju da je potrebna brza kontrola želudačne kiseline, kod većine pacijenata dovoljna je početna doza od 2 x 80 mg lijeka PORTORIN za kontrolu smanjenja produkcije kiseline u željenom rasponu u toku jednog sata (<10 mEq/h).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre ne treba prekoračiti dnevnu dozu od 20 mg pantoprazola (polovina bočice sa 40 mg pantoprazola) (vidjeti dio 4.4).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, nije potrebno prilagođavanje doze (vidjeti dio 5.2).

Stariji pacijenti

Kod starijih pacijenata nema potrebe za prilagođavanjem doze (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka PORTORIN, kod djece mlađe od 18 godina, nije utvrđena. Zbog toga, primjena lijeka PORTORIN, 40 mg, prašak za rastvor za injekciju se ne preporučuje za primjenu kod pacijenata mlađih od 18 godina.

Trenutno dostupni podaci su opisani u dijelu 5.2, ali preporuke o doziranju se ne mogu zaključiti iz navedenih informacija.

Način primjene

Rastvor spreman za upotrebu priprema se u 10 ml rastvora natrijum hlorida 9 mg/ml (0,9%), rastvor za injekciju, u bočici koja sadrži prašak. Za instrukcije za pripremu, vidjeti dio 6.6.

Pripremljeni rastvor može da se primjeni direktno ili posle miješanja sa 100 ml fiziološkog rastvora 0,9% (natrijum-hlorid 9 mg/ml, rastvor za injekciju) ili 5% rastvorom glukoze (55 mg/ml), rastvor za injekciju.

Pripremljeni rastvor se mora upotrijebiti tokom 12 sati.

Ovaj lijek treba primijeniti intravenski tokom 2 - 15 minuta.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu, supstituisane benzimidazole ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Malignitet želuca

Simptomatski odgovor na primjenu pantoprazola može maskirati simptome pojave maligniteta želuca i može odložiti postavljanje dijagnoze. Kod pojave bilo kog upozoravajućeg simptoma (npr. značajan, nenamjeran gubitak tjelesne mase, ponavljano povraćanje, disfagija, hematemeza, anemija ili melena) i kada je gastrični ulkus suspektan ili prisutan, potrebno je isključiti malignitet.

Ako se i pored odgovarajuće terapije simptomi ne povlače, potrebno je izvršiti dodatna ispitivanja.

Oštećenje funkcije jetre

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, potrebno je redovno pratiti vrijednosti enzima jetre u toku terapije pantoprazolom. U slučaju povećanja vrijednosti enzima jetre, ovu terapiju treba prekinuti (vidjeti dio 4.2).

Istovremena primjena inhibitora HIV proteaze

Ne preporučuje se istovremena primjena pantoprazola i inhibitora HIV proteaze čija je resorpcija zavisna od pH želudačnog sadržaja, kao što je atazanavir, a usljed značajnog smanjenja bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.5).

Gatrointestinalne bakterijske infekcije

Terapija lijekom PORTORIN može da dovede do blagog povećanja rizika od nastanka gastrointestinalnih infekcija prouzrokovanih bakterijama kao što su Salmonella i Campylobacter ili C. difficile.

Natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) u jednoj bočici, tj. suštinski je „bez natrijuma“.

Hipomagnezemija

Kod pacijenata liječenih inhibitorima protonske pumpe (IPP) kao što je pantoprazol, u periodu od najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva tokom godinu dana, može se javiti težak oblik hipomagnezemije. Ozbiljne manifestacije hipomagnezemije kao što su umor, grčevi, delirijum, konvulzije, vrtoglavica i ventrikularne aritmije, u početku mogu biti prikriveni i zato se mogu lako previdjeti. Hipomagnezemija može dovesti do hipokalcemije i/ili hipokalemije (vidjeti dio 4.8). Kod većine ovih pacijenata, hipomagnezemija se može korigovati nadoknadom magnezijuma i prekidom terapije inhibitorima protonske pumpe.

Kod pacijenata za koje se očekuje da će biti na dugotrajnoj terapiji inhibitorom protonske pumpe ili za

pacijente koji su istovremeno na terapiji digoksinom ili ljekovima koji mogu prouzrokovati hipomagnezemiju (npr. diuretici), ljekar mora razmotriti određivanje koncentracije magnezijuma u krvi prije započinjanja terapije i periodično u toku same terapije.

Frakture kostiju

Inhibitori protonske pumpe, posebno kada se primjenjuju u velikim dozama i tokom dužeg vremenskog

perioda (>1 godine), mogu umjereno povećati rizik od preloma kuka, ručnog zgloba i kičme, naročito kod starijih pacijenata ili u prisustvu drugih faktora rizika. Opservacione studije ukazuju da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupan rizik od fraktura za 10 do 40 %. Ovo povećanje djelimično može biti posledica drugih faktora rizika. Pacijenti sa povećanim rizikom od osteoporoze zahtjevaju posebnu njegu, u skladu sa važećim kliničkim vodičima i uz obezbjeđenje odgovarajućeg unosa vitamina D i kalcijuma.

Subakutni kožni lupus eritematodes (engl. Subacute Cutaneous Lupus Erythematosus, SCLE)

Primjena inhibitora protonske pumpe je povezana sa veoma rijetkim slučajevima SCLE. Ukoliko se pojave lezije, posebno na dijelovima kože izloženim sunčevom zračenju, i ako su praćene artralgijom, potrebno je da pacijent odmah potraži medicinsku pomoć, a ljekar razmotri prekid primjene terapije lijekom PORTORIN. Pojava SCLE nakon terapije jednim inhibitorom protonske pumpe može povećati rizik od pojave SCLE pri terapiji drugim lijekom iz ove grupe.

Uticaj na laboratorijske rezultate

Povećana koncentracija hromogranina A (CgA) može uticati na ispitivanja neuroendokrinih tumora. Da bi se izbjegao ovaj uticaj, treba prekinuti primjenu lijeka PORTORIN najmanje 5 dana prije mjerenja koncentracije CgA (vidjeti dio 5.1). Ako se, nakon početnog mjerenja, koncentracija CgA i gastrina nisu vratile u okvir referentne vrijednosti, mjerenja treba ponoviti 14 dana nakon prestanka primjene terapije inhibitora protonske pumpe.

Ljekovi čija je farmakokinetika zavisna od pH vrijednosti želudačnog sadržaja

Usled izražene i dugotrajne inhibicije lučenja želudačne kiseline, pantoprazol može smanjiti resorpciju

ljekova čija je bioraspoloživost zavisna od pH vrijednosti želudačnog sadržaja, npr. neki azolni antimikotici kao što su ketokonazol, itrakonazol, posakonazol i ostali ljekovi kao sto je erlotinib.

Inhibitori HIV proteaze

Ne preporučuje se istovremena primjena pantoprazola i inhibitora HIV proteaze čija je resorpcija zavisna od pH vrijednosti želudačnog sadržaja, kao što je atazanavir, a usljed značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.4). Ukoliko je procijenjeno da je neizbježna istovremena primjena inhibitora HIV proteaze i inhibitora protonske pumpe, preporučuje se pažljivo kliničko praćenje (npr. virus load test). Doza pantoprazola od 20 mg dnevno se ne treba prekoračiti. Možda će biti potrebno prilagođavanje doze inhibitora HIV proteaze.

Kumarinski antikoagulansi (fenprokumon ili varfarin)

Istovremena primjena pantoprazola sa varfarinom ili fenoprokumonom ne utiče na farmakokinetiku varfarina, fenoprokumona ili INR (engl. International Normalised Ratio). Međutim, prijavljeno je nekoliko slučajeva povećanja vrijednosti INR i protrombinskog vremena kod pacijenata koji su istovremenoj terapiji sa inhibitorima protonske pumpe i varfarinom ili fenoprokumonoma. Povećanje vrijednosti INR ili protrombinskog vremena može dovesti do neuobičajenog krvarenja, čak i smrtnog ishoda. Za pacijente na terapiji pantoprazolom i varfarinom ili fenprokumonom će možda biti potreban medicinski nadzor u cilju praćenja povećanja vrijednosti INR i protrombinskog vremena.

Metotreksat

Pri istovremenoj primjeni velikih doza metotreksata (npr. 300 mg) i inhibitora protonske pumpe, kod nekih pacijenata može se povećati vrijednost metotreksata. Prema tome, kod pacijenata kod kojih se primjenjuju velike doze metotreksata, na primjer kod terapije kancera i psorijaze, treba uzeti u obzir privremenu obustavu terapije pantoprazolom.

Ostale studije interakcije

Pantoprazol se intezivno metaboliše u jetri putem sistema enzima citohroma P450. Glavni metabolički put je demetilacija putem CYP2C19 a drugi metabolički putevi uključuju oksidaciju uz pomoć CYP3A4.

Studije interakcije sa ljekovima koji se takođe metabolišu ovim putevima, kao što su karbamazepin, diazepam, glibenklamid, nifedipin i oralni kontraceptivi koji sadrže levonorgestrel i etinil estradiol nijesu pokazale klinički značajne interakcije.

Ne mogu se isključiti interakcije pantoprazola sa drugim ljekovima ili jedinjenjima, koji se metabolišu putem istog sistema enzima.

Rezultati opsežnih studija interakcija pokazali su da pantoprazol ne utiče na metabolizam aktivnih supstanci koje metaboliše CYP1A2 (kao sto su kofein, teofilin), CYP2C9 (kao što su piroksikam, diklofenak, naproksen), CYP2D6 (kao što je metoprolol), CYP2E1 (kao što je etanol) i da ne remeti resorpciju digoksina povezanu sa p-glikoproteinom.

Nema interakcije tokom istovremene upotrebe sa antacidima.

Takođe su sprovedene studije interakcije kada je pantoprazol bio istovremeno primijenjen sa pojedinim antibioticima (klaritromicin, metronidazol, amoksicilin). Nijesu zabilježene klinički značajne interakcije.

Ljekovi koji inhibiraju ili indukuju CYP2C19

Inhibitori CYP2C19 kao što su fluvoksamin mogu povećati sistemsku izloženost pantoprazola. Treba

razmotriti smanjenje doze kod pacijenata koji su na dugotrajnoj terapiji velikim dozama pantoprazolom ili kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre.

Induktori CYP2C19 i CYP3A4 enzima kao što su rifampicin i kantarion (Hypericum perforatum) mogu smanjiti koncentraciju inhibitora protonske pumpe u plazmi koji se metabolišu ovim sistemom enzima.

Plodnost

U ispitivanjima na životinjama nije bilo dokaza o smanjenoj plodnosti nakon primjene pantoprazola (vidjeti dio 5.3).

Trudnoća

Ograničeni podaci kod trudnica (između 300-1000 ishoda trudnoće) ukazuju da lijek PORTORIN nema malformativnu ili feto/neonatalnu toksičnost.

Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavanje primjene lijeka PORTORIN, 40 mg tokom trudnoće.

Dojenje

Studije na životinjama su pokazale da se pantoprazol izlučuje u mlijeko. Nema dovoljno informacija o izlučivanju pantoprazola u humano mlijeko, ali je zabilježena ekskrecija u mlijeko kod žena. Upravo zbog ovoga se ne može isključiti rizik za novorođenče/odojče. Zbog toga, odluku o tome da li treba nastaviti/prekinuti dojenje ili nastaviti/prekinuti terapiju lijekom PORTORIN treba donijeti uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije lijekom PORTORIN za majku.

Primjena pantoprazola nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Mogu se javiti neželjene reakcije lijeka kao što su vrtoglavica i poremećaji vida (vidjeti dio 4.8). U slučaju pojave ovih neželjenih dejstava, pacijenti ne smiju da upravljaju vozilima i rukuju mašinama.

Kod približno 5% pacijenata može se očekivati pojava neželjenih reakcija na lijek.

U tabeli u nastavku, neželjene reakcije na pantoprazol prikazane su prema sljedećoj klasifikaciji učestalosti:

Veoma često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); povremeno (od ≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10000 do <1/1000);veoma rijetko (<1/10000); i nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Za sve neželjene reakcije prijavljene u postmarketinškom periodu, nije moguće primijeniti definisanu učestalost ispoljavanja, pa su zato ove reakcije svrstane u kolonu „nepoznate“učestalosti.

Unutar svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane prema opadajućem stepenu ozbiljnosti.

Tabela 1.: Neželjene reakcije na pantoprazol u kliničkim studijama i postmarketinškom praćenju.

1 Hipokalcemija je povezana sa hipomagnezemijom (vidjeti dio 4.4)

2 Mišićni spazam je posljedica elektrolitnog disbalansa

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole za lijek je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Nema poznatih simptoma predoziranja kod ljudi.

Sistemska izloženost dozi do 240 mg primenjene intravenskim putem tokom 2 minuta dobro je tolerisana.

S obzirom na to da se pantoprazol u velikom procentu vezuje za proteine plazme, ne može se lako ukloniti dijalizom.

U slučaju predoziranja sa kliničkim znacima intoksikacije, osim simptomatske i suportivne terapije, ne mogu se dati druge specifične preporuke kod predoziranja pantoprazolom.

Farmakoterapijska grupa: ljekovi za poremećaje aciditeta; inhibitori protonske pumpe

ATC kod: A02BC02

Mehanizam dejstva

Pantoprazol je supstituisani benzimidazol koji inhibira sekreciju hlorovodonične kiseline u želucu

specifičnim blokiranjem protonskih pumpi u parijetalnim ćelijama.

Pantoprazol prelazi u aktivnu formu u kisjeloj sredini u parijetalnim ćelijama gde vrši inhibiciju enzima H+, K+- ATP-aze, odnosno završnu fazu produkcije hlorovodonične kiseline u želucu. Stepen inhibicije je dozno zavistan i utiče kako na bazalnu, tako i na stimulisanu sekreciju kiseline. Kod većine pacijenata povlačenje simptoma se očekuje u toku 2 nedjelje. Kao i kod drugih inhibitora protonske pumpe i inhibitora H2 receptora, liječenje pantoprazolom uzrokuje smanjenu kiselost u želucu i tako povećava sekreciju gastrina srazmjerno smanjenoj kiselosti. Povećanje sekrecije gastrina je reverzibilno. Pošto se pantoprazol vezuje za enzim distalno u odnosu na nivo ćelijskog receptora, ova supstanca može uticati na sekreciju hlorovodonične kiseline nezavisno od stimulacije drugim materijama (acetilholinom, histaminom, gastrinom). Uticaj je isti bilo da se lijek daje oralno ili intravenski.

Farmakodinamsko dejstvo

Vrijednosti gastrina natašte se pod dejstvom pantoprazola povećavaju. Kod kratkotrajne primjene, u većini slučajeva one ne prelaze gornju graničnu vrijednost . Kod dugotrajne primjene vrijednosti gastrina se u većini slučajeva udvostručuju. Međutim, izrazito povećanje vrijednosti gastrina, javlja se samo u izolovanim slučajevima. Posljedično, uočeno je blago do umjereno povećanje broja specifičnih endokrinih (ECL) ćelija kod manjeg broja pacijenata tokom dugotrajne terapije (jednostavna do adenomatoidna hiperplazija). Ipak, prema do sada sprovedenim ispitivanjima formiranje karcionoidnih prekursora (atipična hiperplazija) ili karcinoidi želuca otkriveni u eksperimentima na životinjama, (vidjeti dio 5.3) nisu uočeni kod ljudi.

Prema rezultatima studija na životinjama, dugotrajna terapija pantoprazolom duže od godinu dana ne

isključuje sasvim uticaj na endokrine parametre tireoidne žlijezde.

Tokom terapije antisekretornim ljekovima, vriednost gastrina u serumu se povećava kao odgovor na smanjen sekreciju želudačne kiseline. Takođe, koncentracija CgA se povećava usljed smanjenja gastrične kisjelosti.Povećana koncentracija CgA može interferirati sa ispitivanjima za neuroendokrine tumore.

Dostupni objavljeni podaci ukazuju da terapiju inhibitorima protonske pumpe treba prekinuti između 5 dana i 2 nedelje prije merenja koncentracije CgA. Ovo će omogućiti da se koncentracije CgA, koje mogu biti lažno povećane nakon terapije inhibitorima protonske pumpe, vrate na referentne vrijednosti.

Opšta farmakokinetika

Farmakokinetika se ne razlikuje nakon jednokratne ili ponovljene primjene. U rasponu doze od 10 do 80 mg, kinetika pantoprazola u plazmi je linearna i nakon oralne i nakon intravenske primjene.

Distribucija

Vezivanje pantoprazola za proteine plazme je otprilike 98%. Volumen distribucije je otprilike 0,15 L/kg.

Biotransformacija

Supstanca se gotovo u potpunosti metaboliše u jetri. Glavni metabolički put je demetilacija izoenzimom CYP2C19 praćena konjugacijom sulfata, a drugi metabolički put uključuje oksidaciju izoenzimom CYP3A4.

Eliminacija

Terminalno poluvrijeme eliminacije je otprilike 1 sat, a klirens je otprilike 0,1 L/h/kg. Bilo je nekoliko

slučajeva ispitanika sa odloženom eliminacijom. Zbog specifičnog vezivanja pantoprazola za protonsku pumpu parijetalnih ćelija, poluvrijeme eliminacije nije u korelaciji sa mnogo dužim trajanjem dejstva (inhibicija sekrecije kisjeline).

Metaboliti pantoprazola se uglavnom eliminišu putem bubrega što predstavlja glavni put ekskrecije (otprilike80%), ostatak se izlučuje fecesom. Glavni metabolit i u serumu i urinu je desmetilpantoprazol konjugovan sa sulfatom. Poluvrijeme eliminacije za glavni metabolit (otprilike 1,5 sat) nije mnogo duže nego za pantoprazol.

Posebne grupe

Slabi metabolizeri

Kod približno 3% evropske populacije, javlja se nedostatak funkcionalnog enzim CYP2C19 i nazivaju se „slabim metabolizerima“. Kod tih pacijenata se metabolizam pantoprazola vjerovatno odvija preko izoenzima CYP3A4. Nakon pojedinačne doze od 40 mg pantoprazola srednja vrijednosti površine ispod krive koncentracije u plazmi je bila približno 6 puta veća kod „slabih metabolizera“ nego kod pacijenata koji imaju funkcionalan izoenzim CYP2C19 („snažni metabolizeri“). Srednje vrijednosti maksimalnih koncentracija u plazmi su povećane za otprilike 60%. Ovi nalazi nemaju uticaj na doziranje pantoprazola.

Oštećenje funkcije bubrega

Ne preporučuje se smanjenje doze pantoprazola kada se primjenjuje kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (uključujući pacijente na dijalizi). Kao i kod zdravih pacijenata, poluvrijeme eliminacije pantoprazola je kratko. Samo veoma male količine pantoprazola podliježu dijalizi. Iako je poluvrijeme eliminacije glavnog metabolita umjereno produženo (2–3 sata), izlučivanje se ipak dešava dovoljno brzo da ne dođe do akumulacije.

Oštećenje funkcije jetre

Iako su kod pacijenata sa cirozom jetre (klase A i B prema Child) došlo do produženja poluvremena

eliminacije na 7 do 9 sati, a vrijednosti površine ispod krive (PIK) povećane za faktor 5-7, maksimalna koncentracija u serumu je samo neznatno povećana uz faktor 1,5 u odnosu na zdrave osobe.

Stariji pacijenti

Neznatno povećanje površine ispod krive (PIK) i Cmax do koga dolazi kod starijih dobrovoljaca u poređenju sa mlađim osobama, takođe nije od kliničkog značaja.

Pedijatrijska populacija

Nakon primjene pojedinačnih intravenskih doza pantoprazola od 0,8 ili 1,6 mg/kg pantoprazola kod djece uzrasta od 2 do 16 godina nije bilo značajnije povezanosti između klirensa pantoprazola i uzrasta ili tjelesne mase. Vrijednosti PIK i volumen distribucije bili su u sklađeni sa podacima dobijenim kod odraslih pacijenata.

Pretklinički podaci dobijeni na osnovu konvencionalnih studija o farmakološkoj bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti ne ukazuju na posebnu opasnost za ljude.

Tokom dvogodišnjeg ispitivanja kancerogenosti na pacovima, pronađene su neuroendokrine neoplazme. Pored toga, u prednjem dijelu kod pacova pronađene su skvamozne papilomatozne ćelije. Pažljivo je ispitan mehanizam koji putem supstituisanih benzimidazola dovodi do formiranja gastričnih karcinoida, i može se zaključiti da je to sekundarna reakcija na izrazito povećanje koncentracije gastrina u serumu, koje se javlja kod pacova tokom hronične terapije velikim dozama. Tokom dvogodišnjeg ispitivanja zapažen je povećan broj tumora jetre kod pacova i ženki miševa, što se pripisuje intenzivnom metabolizmu pantoprazola u jetri.

U grupi pacova koji su primali najveće doze (200 mg/kg) uočeno je blago povećanje učestalosti

neoplazmatskih promena tireoidne žlijezde. Pojava ovih neoplazmi se povezuje sa promjenama u metabolizmu tiroksina u jetri pacova pod dejstvom pantoprazola. Kako je kod ljudi terapijska doza mala, na tiroidnim žlijezdama se ne očekuju neželjena dejstva.

U reporoduktivnom istraživanju na životinjama, pri dozama većim od 5 mg/kg, primijećeni su znakovi blage fetotoksičnosti.

Ispitivanja nijesu pokazala uticaj na plodnost, niti teratogene uticaje.

Kod pacova je ispitivan prolaz lijeka kroz placentu, pri čemu je utvrđeno da se isti povećava u kasnijim fazama gestacije. Posljedično, koncentracija pantoprazola kod fetusa je povećana neposredno prije rođenja.

manitol

natrijum citrat, dihidrat

natrijum hidroksid (za podešavanje pH)

Lijek Portorin se ne smije pripremati ni sa jednim drugim rastvaračem, osim sa onima koji su navedeni u dijelu 6.6.

Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 2 godine.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije/razblaženja:

Dokazano je da je rekonstituisan ili rekonstituisan i razblažen lijek fizički i hemijski stabilan u toku 12 sati ako se čuva na temperaturi do 25°C posle pripreme i u tom periodu mora da se upotrijebi.

Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek se mora odmah upotrijebiti.

Ako se pripremljeni rastvor ne upotrijebi odmah, za vrijeme i uslove čuvanja odgovoran je korisnik.

Uslovi čuvanja neotvorenog lijeka:

Čuvati na temperaturi do 25ºC.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije/razblaženja lijeka, vidjeti dio 6.3.

Unutrašnje pakovanje je staklena bočica, zapremine 10 ml, od bezbojnog stakla (tip I) zatvorena gumenim čepom sa aluminijumskom kapicom i plastičnim flip-off poklopcem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi deset staklenih bočica i Uputstvo za lijek.

Rastvor spreman za upotrebu priprema se ubrizgavanjem 10 ml rastvora natrijum hlorida 9 mg/ml (0,9%), rastvor za infuziju, u bočicu koja sadrži prašak. Izgled lijeka nakon rastvaranja je bistar i bezbojan rastvor. Pripremljeni rastvor može da se primijeni direktno ili posle miješanja sa 100 ml fiziološkog rastvora 0,9% (natrijum hlorid 9 mg/ml, rastvor za infuziju) ili 5% rastvorom glukoze (55 mg/ml), rastvor za infuziju. Za razblaživanje koristiti stakleni ili plastični kontejner.

Dokazano je da nakon rastvaranja ili rastvaranja i razblaživanja lijek ostaje 12 sati hemijski i fizički stabilan do upotrebe ako je čuvan na temperaturi do 25°C.

Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek se mora odmah upotrijebiti.

Lijek Portorin ne smije da se priprema ili miješa sa drugim rastvaračima osim prethodno navedenih.

Lijek treba davati intravenski tokom 2 - 15 minuta.

Sadržaj bočice služi isključivo za jednokratnu upotrebu. Zaostali sadržaj iz bočice kao i lijek promijenjenog izgleda (na primjer ako se uoči zamućenost ili taloženje) treba odbaciti.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek PORTORIN kao aktivnu supstancu sadrži pantoprazol (u obliku pantoprazol natrijum seskvihidrata).

Lijek PORTORIN je „selektivni inhibitor protonske pumpe“, lijek koji smanjuje količinu želudačne kiseline koja se stvara u Vašem želucu. Koristi se za liječenje bolesti želuca i crijeva izazvanih povećanim lučenjem želudačne kiseline. Ovaj lijek se ubrizgava u venu i biće primijenjen samo ako Vaš ljekar smatra da su injekcije pantoprazola trenutno za Vas pogodnije od pantoprazol tableta. Čim Vaš ljekar procijeni, izvršiće zamjenu injekcija tabletama.

Lijek PORTORIN se koristi za liječenje:

• Refluksnog ezofagitisa – zapaljenje jednjaka (organ cjevaste strukture koji povezuje grlo i želudac) praćeno vraćanjem kiselog sadržaja iz želuca u usta;
• Čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu;
• Zollinger–Ellison sindroma i drugih stanja pri kojima se u želucu stvara previše želudačne kiseline.

Lijek PORTORIN ne smijete koristiti:

• ako ste preosjetljivi (alergični) na pantoprazol ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6);
• ako ste preosjetljivi (alergični) na bilo koji od ljekova iz grupe inhibitora protonske pumpe

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa Vašim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom prije nego što primite ovaj lijek:

- Ako imate teške probleme sa jetrom. Obratite sa Vašem ljekaru ukoliko ste ranije imali oboljenja jetre. Ljekar će Vas u tom slučaju češće upućivati na laboratorijske analize vrijednosti enzima jetre. Ukoliko dođe do povećanja vrijednosti enzima jetre u krvi, liječenje treba prekinuti.

- Ako uzimate ljekove iz grupe inhibitora HIV proteaze – npr. atazanavir (koriste se u terapiji HIV infekcije u isto vrijeme kada primate pantoprazol, obratite se ljekaru za konkretan savjet.

- Uzimanje ljekova iz grupe inhibitora protonske pumpe kao što je pantoprazol, posebno tokom perioda

godinu dana i duže, može dovesti do blagog povećanja rizika od preloma kuka, ručnog zgloba ili kičme.

- Obavijestite svog ljekara ako imate osteoporozu ili ako uzimate kortikosteroide (koji mogu povećati rizik od pojave osteoporoze).

- Ako primate lijek PORTORIN duže od tri mjeseca može doći do smanjenja vrijednosti magnezijuma u Vašoj krvi. Smanjene vrijednosti magnezijuma se mogu manifestovati kao umor, nevoljna grčenja mišića, dezorijentacija, konvulzije (grčevi), vrtoglavica, ubrzan srčani ritam. Ukoliko primijetite bilo koji od navedenih simptoma, odmah se obratite ljekaru. Smanjena vrijednost magnezijuma takođe može voditi ka smanjenju vrijednosti kalijuma ili kalcijuma u krvi. Vaš ljekar će Vas možda uputiti na redovne analize krvi u cilju praćenja vrijednosti magnezijuma.

- Ako ste ikada imali reakciju kože nakon primjene ljekova sličnih lijeku PORTORIN, koji smanjuju

želudačnu kiselinu.

- Ako je potrebno da uskoro radite specifičnu analizu krvi (utvrđivanje vrijednosti hromogranina A).

- Ako dobijete osip po koži, posebno na djelovima tijela koji su izloženi suncu, obavijestite Vašeg ljekara jer će možda biti neophodno da prekinete liječenje lijekom PORTORIN. Takođe, ne zaboravite da pomenete i druga neželjena dejstva kao što je bol u zglobovima.

Odmah obavijestite Vašeg ljekara, prije ili nakon uzimanja ovog lijeka, ako primijetite bilo koji od sljedećih simptoma, što može biti znak neke druge, mnogo ozbiljnije bolesti:

- neplaniran gubitak tjelesne mase;

- povraćanje, posebno ako se ponavlja;

- povraćanje krvi (što u povraćanom sadržaju može izgledati kao talog crne kafe);

- krv u stolici (stolica može biti crna ili poput katrana);

- otežano gutanje ili bol pri gutanju;

- blijedi ste i osjećate se malaksalo (anemija);

- bol u grudima;

- bol u želucu;

- težak i/ili proliv koji ne prolazi, pošto je ovaj lijek povezan sa blagim povećanjem broja infektivnih proliva.

Vaš ljekar će odlučiti da li je potrebno uraditi dodatne analize kako bi se isključilo prisustvo malignog

oboljenja, zato što pantoprazol može da maskira simptome karcinoma i odložiti postavljanje dijagnoze.

Ukoliko se vaši simptomi nastavljaju uprkos terapiji, potrebno je izvršiti dodatna ispitivanja.

Djeca i adolescenti

Lijek PORTORIN se ne preporučuje za primjenu kod djece, zbog toga što nije dokazano da djeluje kod djece mlađe od 18 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko primjenjujete, donedavno ste primjenjivali ili ćete možda primjenjivati bilo koje druge ljekove, uključujući ljekove koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Lijek PORTORIN može uticati na dejstvo drugih ljekova, zbog čega je potrebno da Vašeg ljekara obavijestite ukoliko uzimate:

- ljekove kao što je ketokonazol, itrakonazol i posakonazol (koji se koriste u liječenju gljivičnih infekcija) ili erlotinib ( koji se koriste u liječenju određenih vrsta karcinoma (raka)), zato što lijek PORTORIN može da umanji dejstvo ovih ljekova;

- ljekove varfarin i fenprokumon, koji sprečavaju pojavu krvnih ugrušaka. Možda ćete morati da uradite

dodatne analize krvi;

- ljekove koji se koriste za liječenje HIV infekcije, kao što je atazanavir;

- metotreksat (lijek koji se koristi za liječenje reumatoidnog artritisa, psorijaze ili karcinoma) – ukoliko uzimate metotreksat, Vaš ljekar će privremeno prekinuti liječenje lijekom PORTORIN zato što pantoprazol povećava vrijednost metotreksata u krvi;

- fluvoksamin (lijek koji se koristi u liječenju depresije i drugih psihijatrijskih bolesti – ukoliko uzimate

fluvoksamin, Vaš ljekar može smanjiti dozu lijeka;

- rifampicin (lijek koji se koristi za liječenje infekcija);

- kantarion (Hypericum perforatum) (koristi se za liječenje blažih oblika depresije).

Plodnost, trudnoća i dojenje

Nema odgovarajućih podataka o upotrebi pantoprazola u trudnoći. Postoje podaci o izlučivanju ovog lijeka u majčino mlijeko. Ako ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru za savijet prije nego što primate ovaj lijek.

Ovaj lijek treba da Vam bude primijenjen samo ukoliko Vaš ljekar smatra da je korist od liječenja za Vas veća od potencijalnog rizika po Vaše nerođeno dijete ili novorođenče.

Uticaj lijeka PORTORIN na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek PORTORIN nema ili ima zanemarljiv uticaj na upravljanje vozilima i rukovanje mašinama. Ako se jave neželjena dejstva kao vrtoglavica i poremećaji vida, ne smijete da upravljate vozilima ili rukujete mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka PORTORIN

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmoL natrijuma (23 mg) u jednoj bočici, tj. suštinski je „bez natrijuma“.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Vaša medicinska sestra ili ljekar će Vam primijeniti dnevnu dozu lijeka putem injekcije u venu, tokom perioda od 2 do 15 minuta.

Preporučena doza lijeka je:

Odrasli

• Kod čira želuca, čira dvanaestopalačnog crijeva i refluksnog ezofagitisa: Jedna bočica (40 mg pantoprazola) lijeka PORTORIN dnevno.
• Kod dugotrajne terapije Zollinger-Ellisonovog sindroma i drugih stanja pri kojima se stvara previše želudačne kiseline. Dvije bočice (80 mg pantoprazola) dnevno.

Vaš ljekar će u daljem toku liječenja možda prilagoditi Vašu dozu, zavisno od vrijednosti lučenja kiseline u želucu. Ako Vam je propisano više od dvije bočice (80 mg) dnevno, injekcije će se primjenjivati u dve jednake doze.

Vaš ljekar može propisati privremenu dozu od više od četiri bočice (160 mg) dnevno.

U slučajevima kada je potrebna brza kontrola želudačne kiseline, početna doza od 160 mg (četiri bočice),

treba da bude dovoljna za uspješno smanjenje količine želudačne kiseline.

Pacijenti sa oštećenjem jetre

Ako imate teško oštećenje funkcije jetre, dnevna injekcija treba da bude samo 20 mg (pola bočice).

Primjena kod djece i adolescenata

Ne preporučuje se primjena lijeka PORTORIN kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Ako ste uzeli više lijeka PORTORIN nego što je trebalo

S obzirom na to da će Vam ovaj lijek davati zdravstveni radnik u bolnici, malo je vjerovatno da ćete dobiti veću dozu lijeka od one koja je propisana. Nijesu poznati simptomi prekomjernog doziranja.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek PORTORIN može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ako primijetite bilo koje od sljedećih navedenih neželjenih dejstava, odmah o tome obavijestite Vašeg

ljekara ili se obratite najbližoj službi hitne medicinske pomoći:

• Ozbiljne alergijske reakcije (učestalost-rijetko: mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata): oticanje jezika i/ili grla, teškoće pri gutanju, koprivnjača, teškoće pri gutanju, koprivnjača, otežano disanje, alergijski otok lica (Quincke´s edem ili angioedem), jaka vrtoglavica praćena ubrzanim radom srca i obilnim znojenjem.
• Ozbiljni poremećaji kože (učestalost-nepoznato: ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka) :pojava plikova po koži i brzo pogoršanje opšteg stanja organizma, erozija (uključujući i neznatno krvarenje) očiju, nosa, usta/usana ili genitalija (Stevens- Johnson sindrom, Lyell sindrom, eritema multiforme) i osjetljivost na svjetlost..
• Drugi ozbiljni poremećaji (učestalost-nepoznato): žuta prebojenost kože ili beonjača oka (teško oštećenje ćelija jetre, žutica) ili povećanje tjelesne temperature, osip kože, uvećanje bubrega ponekad praćeno bolnim mokrenjem i bolom u donjem dijelu leđa (ozbiljno zapaljenje bubrega), što može da dovede do insuficijencije bubrega (otkazivanja rada bubrega).

Ostala neželjena dejstva su:

• Česta (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata):

zapaljenje (inflamacija) zida vene i pojava zgrušavanja krvi (tromboflebitis) na mjestu davanja

injekcije, benigni polipi u želucu.

• Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata):

glavobolja; vrtoglavica; proliv; povraćanje; nadimanje (gasovi); otežano pražnjenje crijeva; suva usta;

bol i nelagodnost u trbuhu; osip kože, generalizovani osip (egzantem, erupcije); svrab; osećaj slabosti,

iscrpljenosti ili opšta malaksalost; poremećaj spavanja, preloma kuka, ručnog zgloba ili kičme.

• Rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata):

promjena ili nedostatak osjećaja čula ukusa; poremećaj vida kao što je zamućen vid; koprivnjača; bol

u zglobovima; bolovi u mišićima; promjena tjelesne mase; porast tjelesne temperature; groznica

(visoka tjelesna temperatura); oticanje nogu (periferni edemi); alergijske reakcije; depresija; uvećanje

dojki kod muškaraca.

• Veoma rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata):

dezorijentacija.

• Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

Halucinacija, konfuzija (zbunjenost) (posebno kod pacijenata koji su ove simptome imali i ranije); smanjene vrijednosti natrijuma i magnezijuma u krvi, osjećaj trnjenja ili bockanje, toplote, pečenja ili utrnulosti kože (parestezija); osip i mogućnost pojave bola u zglobovima, zapaljenje debelog crijeva što dovodi do učestalih vodenastih stolica.

Neželjena dejstva koja se mogu uočiti na osnovu laboratorijskih analiza krvi:

• Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata):

povećanje vrijednosti enzima jetre.

• Rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata):

povećanje vrijednosti bilirubina; povećanje masti u krvi; izraziti nagli pad jedne vrste bijelih krvnih

zrnaca (granulocita) u cirkulaciji, praćen visokom tjelesnom temperaturom.

• Veoma rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata):

smanjenje broja trombocita (krvne pločice) koje kod Vas može prouzrokovati pojavu krvarenja ili

modrica češće nego obično; smanjenje broja bijelih krvnih ćelija (leukocita) koje kod Vas može

prouzrokovati češću pojavu infekcija; istovremeno smanjenje broja crvenih i bijelih krvnih ćelija, kao

i krvnih pločica.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

putem IS zdravstvene zaštite

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 25ºC. Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije/razblaženja: Dokazano je da je rekonstituisan ili rekonstituisan i razblažen lijek fizički i hemijski stabilan u toku 12 sati ako se čuva na temperaturi do 25°C poslije pripreme i u tom periodu mora da se upotrijebi.

Napomena: vrijeme čuvanja rekonstituisanog rastvora i vrijeme čuvanja razblaženog rastvora nakon rekonstitucije se ne sabiraju.

Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek se mora odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, za čuvanje u predviđenom roku i na odgovarajući način odgovoran je korisnik.

Ne upotrebljavajte lijek Portorin ako primijetite da se izgled lijeka izmijenio (na primjer ako se uoči zamućenost ili taloženje).

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Portorin

• Aktivna supstanca je pantoprazol. Jedna bočica sadrži 40 mg pantoprazola u obliku pantoprazol natrijum seskvihidrata.
• Pomoćne supstance su: manitol; natrijum citrat, dihidrat i natrijum hidroksid.

Kako izgleda lijek Portorin i sadržaj pakovanja

Portorin prašak za rastvor za injekciju je prašak bijele do skoro bijele boje.

Unutrašnje pakovanje je staklena bočica, zapremine 10 ml, od bezbojnog stakla (tip I) zatvorena gumenim čepom sa aluminijumskom kapicom i plastičnim flip-off poklopcem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi deset staklenih bočica i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica

Kritskog odreda 4/1

81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Demo SA Pharmaceutical Industry

21st km National Road Athens-Lamia

Krioneri Attiki, 14568, Grčka

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/23/1340 - 686 od 04.04.2023. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2023. godine