SITAGLIPTIN TEVA 25mg film tableta

Lijek Sitagliptin Teva je indikovan za poboljšanje kontrole glikemije kod odraslih pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2:

kao monoterapija:

• kod pacijenata kod kojih adekvatna kontrola glikemije ne može da se postigne primjenom samo dijete i fizičkih vježbi, a kod kojih je primjena metformina neodgovarajuća zbog kontraindikacija ili nepodnošenja lijeka.

kao dvostruka oralna terapija u kombinaciji sa:

• metforminom, kada adekvatna kontrola glikemije ne može da se postigne primjenom samo dijete i fizičkih vježbi i metformina.
• sulfonilureom, kada adekvatna kontrola glikemije ne može da se postigne primjenom samo dijete i fizičkih vježbi i maksimalne podnošljive doze sulfoniluree, i kada je primjena metformina neodgovarajuća zbog kontraindikacija ili nepodnošenja lijeka.
• agonistima peroksizom proliferator-aktiviranih γ receptora (engl. peroxisome proliferator-activated receptor gamma, PPARγ) (na primjer: tiazolidindion), kada je primjena PPARγ agonista odgovarajuća i kada adekvatna kontrola glikemije ne može da se postigne primjenom samo dijete i fizičkih vježbi i PPARγ agonista.

kao trostruka oralna terapija u kombinaciji sa:

• sulfonilureom i metforminom, kada adekvatna kontrola glikemije ne može da se postigne primjenom samo dijete i fizičkih vježbi i dvostruke terapije ovim ljekovima.
• PPARγ agonistom i metforminom, kada je primjena agonista PPARγ odgovarajuća i kada adekvatna kontrola glikemije ne može da se postigne primjenom samo dijete i fizičkih vježbi i dvostruke terapije ovim ljekovima.

Lijek Sitagliptin Teva je takođe indikovan kao dodatna terapija insulinu (sa metforminom ili bez njega) kada adekvatna kontrola glikemije ne može da se postigne primjenom samo dijete i fizičkih vježbi i stabilne doze insulina.

Doziranje

Doza je 100 mg sitagliptina jednom dnevno. Kada se lijek Sitagliptin Teva primjenjuje u kombinaciji sa metforminom i/ili PPARγ agonistom, doza metformina i/ili PPARγ agoniste treba da ostane ista, uz istovremenu primjenu lijeka Sitagliptin Teva.

Kada se lijek Sitagliptin Teva daje u kombinaciji sa sulfonilureom ili insulinom, trebalo bi razmotriti primjenu niže doze sulfoniluree ili insulina da bi se smanjio rizik za nastanak hipoglikemije (vidjeti dio 4.4).

Ako pacijent propusti dozu lijeka Sitagliptin Teva, treba da je uzme čim se sjeti. U jednom istom danu ne smije da se uzima dvostruka doza lijeka.

Posebne populacije

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Prilikom razmatranja primjene sitagliptina u kombinaciji sa nekim drugim antidijabetikom, potrebno je da se provjere uslovi za primjenu ovih ljekova kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega.

Kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega (brzina glomerularne filtracije [GFR] ≥ 60 do < 90 ml/min) nije potrebno prilagođavati dozu.

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR ≥ 45 do < 60 ml/min) nije potrebno prilagođavati dozu.

Doza lijeka Sitagliptin Teva kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR ≥ 30 do < 45 ml/min) je 50 mg, jednom dnevno.

Doza lijeka Sitagliptin Teva kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (GFR ≥ 15 do < 30 ml/min) ili kod pacijenata u terminalnoj fazi bubrežne bolesti (GFR < 15 ml/min) uključujući pacijente koji su na hemodijalizi ili na peritonealnoj dijalizi, iznosi 25 mg jednom dnevno. Terapija može da se daje bez obzira na vremenski raspored dijalize.

Budući da se doza lijeka prilagođava na osnovu stanja bubrežne funkcije, preporučuje se da se, prije početka terapije lijekom Sitagliptin Teva, kao i u redovnim razmacima nakon toga, uradi procjena bubrežne funkcije pacijenta.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre nije potrebno prilagođavati dozu lijeka. Lijek Sitagliptin Teva nije ispitivan kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, pa se savjetuje oprez (vidjeti dio 5.2).

Međutim, pošto se sitagliptin izlučuje primarno preko bubrega, ne očekuje se da će teško oštećenje funkcije jetre uticati na farmakokinetiku sitagliptina.

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavati dozu lijeka na osnovu godina starosti pacijenta.

Pedijatrijski pacijenti

Lijek Sitagliptin Teva se zbog nedovoljne efikasnosti ne smije primjenjivati kod djece i adolescenata uzrasta od 10 do 17 godina. Trenutno dostupni podaci opisani su u djelovima 4.8, 5.1. i 5.2. Lijek Sitagliptin Teva nije ispitivan kod pedijatrijskih pacijenata mlađih od 10 godina.

Način primjene

Lijek Sitagliptin Teva može da se uzima sa hranom ili bez nje.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu sitagliptin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1. (vidjeti djelove 4.4. i 4.8).

Opšta upozorenja

Lijek Sitagliptin Teva ne treba da se daje pacijentima sa dijabetesom tip 1 niti treba da se primjenjuje za liječenje dijabetičke ketoacidoze.

Akutni pankreatitis

Upotreba DDP-4 inhibitora se dovodi u vezu sa rizikom od razvoja akutnog pankreatitisa. Pacijente treba upoznati sa karakterističnim simptomom akutnog pankreatitisa, a to je perzistentan i jak abdominalni bol. Uočeno je da se pankreatitis povlači nakon prestanka uzimanja sitagliptina (sa suportivnom terapijom ili bez nje), ali su ipak zabilježeni veoma rijetki slučajevi nekrotizirajućeg ili hemoragijskog pankreatitisa i/ili smrtnog ishoda. Ako se sumnja na postojanje pankreatitisa, treba prekinuti primjenu lijeka Sitagliptin Teva, kao i primjenu svih drugih potencijalno sumnjivih ljekova. Ukoliko se akutni pankreatitis dijagnostikuje, terapiju lijekom Sitagliptin Teva ne treba ponovo uvoditi. Posebnu pažnju je potrebno obratiti na pacijente koji su bolovali od pankreatitisa.

Hipoglikemija pri kombinovanoj terapiji sa drugim antihiperglikemijskim ljekovima

U kliničkim ispitivanjima u kojima je lijek Sitagliptin Teva primjenjivan kao monoterapija i u kombinovanoj terapiji sa ljekovima za koje se zna da ne dovode do pojave hipoglikemije (na primjer: metformin i/ili PPARγ agonist), učestalost hipoglikemije zabilježene kod primjene sitagliptina bile su slične onim uočenim kod pacijenata koji su dobijali placebo. Hipoglikemija je zabilježena prilikom kombinovane primjene sitagliptina sa insulinom ili sulfonilureom. Stoga, da bi se smanjio rizik za pojavu hipoglikemije, treba razmotriti primjenu niže doze sulfoniluree ili insulina (vidjeti dio 4.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Sitagliptin se izlučuje preko bubrega. U cilju postizanja koncentracija sitagliptina u plazmi koje su slične koncentracijama kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom, preporučuje se primjena nižih doza lijeka kod pacijenata sa GFR < 45 ml/min, kao i kod pacijenata u terminalnoj fazi bubrežne bolesti koji su na hemodijalizi ili na peritonealnoj dijalizi (vidjeti djelove 4.2. i 5.2).

Ako se planira primjena sitagliptina u kombinaciji sa drugim antidijabeticima kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, potrebno je da se prije toga uradi provjera uslova za korišćenje ovih ljekova kod tih pacijenata.

Reakcije preosjetljivosti

Nakon stavljanja lijeka u promet, zabilježene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti kod pacijenata koji su uzimali sitagliptin. Ove reakcije uključuju anafilaksu, angioedem i eksfolijativne promjene na koži, uključujući Stivens-Džonsonov sindrom. Ove reakcije su se pojavljivale u vremenu od prva 3 mjeseca nakon početka terapije, a neki slučajevi su čak prijavljeni odmah nakon uzimanja prve doze lijeka. Ukoliko se sumnja na postojanje reakcije preosjetljivosti, treba prekinuti uzimanje lijeka Sitagliptin Teva, uraditi procjenu drugih mogućih uzroka za pojavu date reakcije, i uvesti alternativnu terapiju za dijabetes.

Bulozni pemfigoid

Nakon stavljanja lijeka u promet, zabilježen je bulozni pemfigoid kod pacijenata koji uzimaju DPP-4 inhibitore, uključujući sitagliptin. Ukoliko se sumnja na bulozni pemfigoid, treba prekinuti sa primjenom lijeka Sitagliptin Teva.

Pomoćne supstance

Natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma

Efekat drugih ljekova na sitagliptin

Dolje navedeni klinički podaci ukazuju na to da postoji mali rizik za pojavu klinički značajnih interakcija sa drugim istovremeno primijenjenim ljekovima.

In vitro studije ukazuju na to da je CYP3A4 enzim koji je najviše odgovoran za ograničeni metabolizam sitagliptina, uz doprinos enzima CYP2C8. Kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega, metabolizam, uključujući i onaj koji se odvija preko CYP3A4, ima veoma malu ulogu u klirensu sitagliptina. Metabolizam može da ima značajniju ulogu u eliminaciji sitagliptina kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega ili kod terminalne bubrežne bolesti. Iz ovog razloga, postoji mogućnost da snažni inhibitori CYP3A4 (npr. ketokonazol, itrakonazol, ritonavir, klaritromicin) mogu da promijene farmakokinetiku sitagliptina kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega ili kod pacijenata u terminalnoj fazi bubrežne bolesti. U kliničkim studijama nijesu ispitivani efekti snažnih inhibitora CYP3A4 kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega.

In vitro ispitivanja transportnih procesa pokazala su da je sitagliptin supstrat p-glikoproteina i transportera organskih anjona-3 (OAT3). Probenecid je in vitro inhibirao transport sitagliptina preko OAT3, mada se smatra da je rizik za pojavu klinički značajnih interakcija mali. Nije sprovođeno in vivo ispitivanje istovremene primjene sa inhibitorima OAT3.

Metformin: Istovremena primjena višestrukih doza metformina od 1000 mg, dva puta dnevno, i sitagliptina u dozi od 50 mg nije dovela do značajnih promjena u farmakokinetici sitagliptina kod pacijenata sa dijabetesom tip 2.

Ciklosporin: Sprovedena je jedna studija u cilju procjene efekta ciklosporina, snažnog inhibitora p- glikoproteina, na farmakokinetiku sitagliptina. Istovremena primjena pojedinačne oralne doze sitagliptina od 100 mg i pojedinačne oralne doze ciklosporina od 600 mg dovela je do povećanja površine ispod krive (PIK) sitagliptina za oko 29% i Cmax za oko 68%. Ne smatra se da su ove promjene u farmakokinetici sitagliptina klinički značajne. Nije došlo do značajne promjene u bubrežnom klirensu sitagliptina. Stoga se i ne očekuju značajne interakcije ni sa drugim inhibitorima p-glikoproteina.

Efekat sitagliptina na druge ljekove

Digoksin: Sitagliptin je ispoljio mali uticaj na koncentracije digoksina u plazmi. Nakon primjene digoksina u dozi od 0,25 mg istovremeno sa sitagliptinom u dozi od 100 mg dnevno tokom 10 dana, PIK digoksina u plazmi povećao se prosječno za 11%, a vrijednosti Cmax u plazmi za prosječno 18%. Ne preporučuje se prilagođavanje doze digoksina. Međutim, potrebno je da se prate pacijenti kod kojih postoji rizik od pojave toksičnosti digoksina kada se digoksin i sitagliptin primjenjuju istovremeno.

In vitro podaci ukazuju na to da sitagliptin ne inhibira i ne indukuje CYP450 izoenzime. U kliničkim studijama, sitagliptin nije značajno promijenio farmakokinetiku metformina, gliburida, simvastatina, roziglitazona, varfarina niti oralnih kontraceptiva, što je i in vivo dokaz da postoji veoma mala sklonost za izazivanje interakcija sa supstratima CYP3A4, CYP2C8, CYP2C9 i transporterima organskih katjona (OCT). Sitagliptin može da bude slab inhibitor p-glikoproteina in vivo.

Plodnost

Podaci iz ispitivanja na životinjama ne ukazuju na postojanje uticaja terapije sitagliptinom na plodnost kod mužjaka i ženki. Nema podataka za ljude.

Trudnoća

Na raspolaganju nema odgovarajućih podataka o primjeni sitagliptina kod trudnica. Ispitivanja na životinjama su pokazala postojanje reproduktivne toksičnosti pri primjeni visokih doza (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat. Usljed nedostatka podataka o primjeni kod ljudi, lijek Sitagliptin Teva se ne smije uzimati u trudnoći.

Dojenje

Nije poznato da li se sitagliptin izlučuje u majčino mlijeko kod ljudi. Ispitivanja na životinjama su pokazala da se sitagliptin izlučuje u mlijeko ženki. Lijek Sitagliptin Teva se ne smije uzimati tokom perioda dojenja.

Lijek Sitagliptin Teva nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, prilikom upravljanja vozilima i rukovanja mašinama, treba uzeti u obzir da su zabilježeni slučajevi vrtoglavice i pospanosti.

Pored toga, pacijente treba upozoriti da postoji rizik od pojave hipoglikemije kada se lijek Sitagliptin Teva uzima istovremeno sa sulfonilureom ili insulinom.

Sažetak bezbjednosnog profila

Zabilježene su ozbiljne neželjene reakcije, uključujući pankreatitis i reakcije preosjetljivosti. Zabilježeni su slučajevi hipoglikemije kada se lijek davao u kombinaciji sa sulfonilureom (4,7% - 13,8%) i insulinom (9,6%). (vidjeti dio 4.4).

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Neželjene reakcije su navedene u donjem tekstu (Tabela 1), a na osnovu klase sistema organa i učestalosti. Učestalost neželjenih reakcija definiše se kao: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do <1/10); povremeno (≥ 1/1000 do <1/100); rijetko (≥ 1/10.000 do <1/1.000); veoma rijetko (<1/10.000) i nepoznato (ne može da se procijeni na osnovu dostupnih podataka).

Tabela 1: Učestalost neželjenih reakcija utvrđena u placebom kontrolisanim kliničkim ispitivanjima sitagliptina kao monoterapije i iskustava nakon stavljanja lijeka u promet.

*Neželjena dejstva koja su zabilježena nakon stavljanja lijeka u promet.

† Vidjeti dio 4.4.

‡Vidjeti u daljem tekstu rezultate TECOS kardiovaskularne studije bezbjednosti

Opis odabranih neželjenih reakcija

Kao dodatak gore opisanim neželjenim reakcijama povezanim sa uzimanjem lijeka, neželjene reakcije prijavljene bez obzira na uzročno-posljedičnu povezanost sa terapijom i koje se javljaju kod bar 5% pacijenata i češće kod pacijenata na terapiji sitagliptinom uključivale su infekciju gornjeg dijela respiratornog trakta i nazofaringitis.

Dodatne neželjene reakcije prijavljene bez obzira na uzročno-posljedičnu povezanost sa terapijom koje su se javljale češće kod pacijenata na terapiji sitagliptinom (nisu dostigle nivo od 5%, ali su se pojavljivale sa incidencom za > 0,5% višom kod pacijenata na terapiji sitagliptinom od one koju je imala kontrolna grupa) uključivale su osteoartritis i bol u ekstremitetima.

Neke neželjene reakcije su zabilježene češće u ispitivanjima kombinovane primjene sitagliptina sa drugim ljekovima za liječenje dijabetesa nego u ispitivanjima monoterapije sitagliptinom. To je uključivalo hipoglikemiju (učestalost veoma česta sa kombinacijom sulfoniluree i metformina), influencu (česta sa insulinom (sa ili bez metformina)), mučninu i povraćanje (česta sa metforminom), flatulenciju (česta sa metforminom ili pioglitazonom), konstipaciju (česta sa kombinacijom sulfoniluree i metformina), periferni edem (česta sa pioglitazonom ili kombinacijom pioglitazona i metformina), somnolenciju i dijareju (povremena sa metforminom) i suvoću usta (povremena sa insulinom (sa ili bez metformina)).

Pedijatrijska populacija

U kliničkim ispitivanjima sitagliptina kod pedijatrijskih pacijenata s dijabetesom mellitus tipa 2 u uzrastu od 10 do 17 godina profil neželjenih dejstava bio je uporediv sa onim zabilježenim kod odraslih.

TECOS kardiovaskularna studija bezbjednosti

Studija ispitivanja kardiovaskularnih ishoda kod primjene sitagliptina (engl. Trial Evaluating Cardiovascular Outcomes with Sitagliptin, TECOS) uključivala je 7332 pacijenata liječenih sitagliptinom u dozi od 100 mg dnevno (ili 50 mg dnevno ako je početni eGFR bio ≥ 30 i < 50 ml/min/1,73 m2) i 7339 pacijenata koji su primali placebo u populaciji pacijenata predviđenoj za liječenje. Obje terapije su bile dodatak standardnoj terapiji u cilju postizanja regionalnih standardnih vrijednosti HbA1c i faktora kardiovaskularnog (KV) rizika. Ukupna incidenca ozbiljnih neželjenih reakcija kod pacijenata liječenih sitagliptinom bila je slična kao kod pacijenata koji su primali placebo.

U populaciji pacijenata predviđenoj za liječenje, incidenca teške hipoglikemije kod pacijenata koji su na početku ispitivanja primjenjivali insulin i/ili sulfonilureu iznosila je 2,7% kod pacijenata liječenih sitagliptinom i 2,5% kod pacijenata koji su primali placebo; incidenca teške hipoglikemije kod pacijenata koji nisu primjenjivali insulin i/ili sulfonilureu na početku ispitivanja iznosila je 1,0% kod pacijenata liječenih sitagliptinom i 0,7% kod pacijenata koji su primali placebo. Incidenca nezavisno potvrđenih događaja pankreatitisa iznosila je 0,3% kod pacijenata liječenih sitagliptinom i 0,2% kod pacijenata koji su primali placebo.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima na zdravim dobrovoljcima, korišćene su pojedinačne doze sitagliptina do 800 mg. U jednoj studiji, u kojoj je primjenjivana doza sitagliptina od 800 mg, uočeno je minimalno povećanje QTc intervala, koje se ne smatra klinički značajnim. Ne postoji iskustvo iz kliničkih studija sa dozama iznad 800 mg. U studijama faze I, u kojima su primjenjivane višestruke doze lijeka, nijesu uočene klinički značajne neželjene reakcije povezane sa dozom sitagliptina kada je lijek primjenjivan u dozama do 600 mg dnevno, tokom 10 dana, i u dozama od 400 mg dnevno, tokom najviše 28 dana.

U slučaju predoziranja treba primijeniti uobičajene suportivne mjere, na primjer: uklanjanje neapsorbovanog lijeka iz gastrointestinalnog trakta, uključivanje kliničkog monitoringa (uključujući i elektrokardiogramski nalaz), i uvođenje suportivne terapije, ukoliko je potrebno.

Sitagliptin se može u maloj mjeri ukloniti iz organizma dijalizom. U kliničkim studijama, oko 13,5% unijete doze lijeka uklonjeno je iz organizma hemodijalizom u trajanju od 3 do 4 sata. Ukoliko je to klinički opravdano, može da se razmotri produženje hemodijalize. Nije poznato da li sitagliptin može da se ukloni iz organizma peritonealnom dijalizom.

Farmakoterapijska grupa: ljekovi koji se upotrebljavaju u dijabetesu (antidijabetici); inhibitori dipeptidil peptidaze 4 (DPP-4)

ATC kod: A10BH01

Mehanizam dejstva

Lijek Sitagliptin Teva pripada grupi oralnih antihiperglikemijskih ljekova koji se nazivaju inhibitori dipeptidilpeptidaze 4 (DPP-4). Poboljšanje kontrole glikemije uočeno kod primjene ovog lijeka vjerovatno se postiže preko povećanja vrijednosti aktivnih hormona inkretina. Inkretini, uključujući glukagonu sličan peptid-1 (GLP-1) i glukozno-zavisni insulinotropni polipeptid (GIP), oslobađaju se iz crijeva tokom dana, a njihove vrijednosti se povećavaju kao odgovor na unošenje hrane. Inkretini su dio endogenog sistema koji je uključen u fiziološku kontrolu homeostaze glukoze. Kada je koncentacija glukoze u krvi normalna ili povišena, GLP- 1 i GIP povećavaju sintezu insulina i njegovo lučenje iz beta ćelija pankreasa preko intracelularnih signalnih puteva, uz učešće cikličnog AMP. Kada su životinjama sa dijabetesom tip 2 davani GLP-1 ili inhibitori DPP-4, uočeno je poboljšanje odgovora beta ćelija na glukozu i stimulacija biosinteze i lučenja insulina. Kada su vrijednosti insulina povećane, povećava se i preuzimanje glukoze u tkivu. Pored toga, GLP-1 smanjuje sekreciju glukagona iz alfa ćelija pankreasa. Smanjene vrijednosti glukagona, uz povećane vrijednosti insulina, dovode do smanjene produkcije glukoze u jetri, što za rezultat ima smanjenje koncentracije glukoze u krvi.

Efekti GLP-1 i GIP su zavisni od glukoze tako da, kada su koncentracije glukoze u krvi niske, GLP-1 ne dovodi do stimulacije oslobađanja insulina i supresije lučenja glukagona. I GLP-1, i GIP povećavaju stimulaciju oslobađanja insulina kada se koncentracije glukoze povećaju iznad normalnih koncentracija. Pored toga, GLP-1 ne remeti normalan odgovor glukagona na hipoglikemiju. Aktivnost GLP-1 i GIP ograničava DPP-4 enzim, koji brzo hidrolizuje inkretinske hormone i dovodi do nastanka neaktivnih produkata. Sitagliptin sprečava hidrolizu inkretinskih hormona od strane DPP-4 i, na taj način, povećava koncentracije aktivnih oblika GLP-1 i GIP u plazmi. Ovakvim povećanjem vrijednosti aktivnih inkretina, sitagliptin povećava lučenje insulina i snižava nivoe glukagona u zavisnosti od koncentracije glukoze u krvi. Kod pacijenata sa dijabetesom tip 2 sa hiperglikemijom, ove promjene u koncentracijama insulina i glukagona dovode do smanjenja vrijednosti hemoglobina A1c (HbA1c) i sniženja postprandijalnih koncentracija glukoze i koncentracije glukoze natašte. Glukozno-zavisni mehanizam dejstva sitagliptina razlikuje se od mehanizma dejstva derivata sulfoniluree, koji povećavaju insulinsku sekreciju čak i kada su koncentracije glukoze niske, što može da dovede do pojave hipoglikemije kod pacijenata sa dijabetesom tip 2, kao i kod zdravih osoba. Sitagliptin je snažan i visoko selektivni inhibitor enzima DPP-4 i, pri terapijskim koncentracijama, ne inhibiše njemu vrlo srodne enzime DPP-8 ili DPP-9.

U jednoj dvodnevnoj studiji na zdravim dobrovoljcima, sitagliptin, kada je primjenjivan kao monoterapija, doveo je do povećanja koncentracija aktivnog GLP-1, a monoterapija metforminom je dovela do sličnog povećanja koncentracija aktivnog i ukupnog GLP-1. Istovremena primjena sitagliptina i metformina je ispoljila aditivan efekat na koncentracije aktivnog GLP-1. Sitagliptin je doveo do povećanja koncentracije aktivnog GIP, dok to nije bio slučaj sa metforminom.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Sveukupno, sitagliptin je doveo do poboljšanja kontrole glikemije kod odraslih pacijenata sa dijabetesom tip 2 kada je primjenjivan kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim ljekovima (vidjeti Tabelu 2).

Sprovedene su dvije studije za procjenu efikasnosti i bezbjednosti monoterapije sitagliptinom. U poređenju sa placebom, monoterapija sitagliptinom u dozi od 100 mg jednom dnevno dovela je do značajnog poboljšanja vrijednosti HbA1c, koncentracije glukoze natašte (engl. fasting plasma glucose, FPG) i koncentracije postprandijalne glukoze dva sata nakon jela, u dvije kliničke studije, od kojih je jedna trajala 18 nedjelja, a druga 24 nedjelje. Uočeno je poboljšanje surogat markera funkcije beta ćelija, uključujući procjenu modela homeostaze beta ćelija (engl. Homeostasis Model Assessment-β, HOMA–β), odnos proinsulina i insulina, i mjere odgovora beta ćelija na osnovu testa podnošljivosti često uzorkovanih obroka. Uočena učestalost hipoglikemije kod pacijenata koji su primali sitagliptin bila je slična onoj kod ispitanika koji su dobijali placebo. Nije došlo do porasta tjelesne mase u odnosu na vrijednost na početku ispitivanja kod pacijenata koji su primali sitagliptin u obe studije, u poređenju sa malim smanjenjem tjelesne mase u grupi koja je dobijala placebo.

U dvije 24-nedjeljne studije u kojima je sitagliptin primjenjivan kao dodatna terapija – u jednoj studiji u kombinaciji sa metforminom, a u drugoj u kombinaciji sa pioglitazonom, terapija sitagliptinom u dozi od 100 mg jednom dnevno dovela je do značajnog poboljšanja glikemijskih parametara u poređenju sa placebom. Promjena u tjelesnoj masi u odnosu na vrijednost na početku ispitivanja bila je slična kod pacijenata koji su primali sitagliptin i kod onih koji su dobijali placebo. U ovim studijama zabilježena je slična učestalost hipoglikemije kod pacijenata koji su primali sitagliptin i u grupi koja je dobijala placebo.

24-nedjeljno, placebom kontrolisano ispitivanje je dizajnirano da bi se procijenile efikasnost i bezbjednost sitagliptina (u dozi od 100 mg jednom dnevno), koji je primjenjivan kao dodatna terapija monoterapiji glimepiridom ili kombinovanoj terapiji glimepiridom i metforminom. Dodavanje sitagliptina i monoterapiji glimepiridom i kombinovanoj terapiji glimepiridom i metforminom dovelo je do značajnog poboljšanja u glikemijskim parametrima. Kod pacijenata koji su primali sitagliptin zabilježeno je malo povećanje tjelesne mase u poređenju sa ispitanicima koji su dobijali placebo.

26-nedjeljno, placebom kontrolisano ispitivanje dizajnirano je da bi se procijenile efikasnost i bezbjednost sitagliptina (u dozi od 100 mg jednom dnevno), koji je primjenjivan kao dodatna terapija kombinovanoj terapiji pioglitazonom i metforminom. Dodavanje sitagliptina pioglitazonu i metforminu dovelo je do značajnog poboljšanja u glikemijskim parametrima. Promjena u tjelesnoj masi u odnosu na vrijednost na početku ispitivanja bila je slična kod pacijenata koji su primali sitagliptin i kod onih koji su dobijali placebo. Takođe, učestalost pojave hipoglikemije bila je slična kod pacijenata koji su primali sitagliptin i onih koji su primali placebo.

24-nedjeljno, placebom kontrolisano ispitivanje je dizajnirano da bi se procijenile efikasnost i bezbjednost sitagliptina (u dozi od 100 mg jednom dnevno), koji je primjenjivan kao dodatna terapija insulinu (u stabilnoj dozi tokom najmanje 10 nedjelja), sa metforminom ili bez njega (u dozi od najmanje 1500 mg). Kod pacijenata koji su primali fiksnu mješavinu insulina („pre-mixed“), srednja dnevna doza je bila 70,9 i.j./dan. Kod pacijenata koji nijesu primali fiksnu mješavinu insulina (primali su srednjedjelujući ili dugodjelujući insulin), srednja dnevna doza je bila 44,3 i.j./dan. Dodavanje sitagliptina insulinu ostvarilo je značajno poboljšanje u glikemijskim parametrima. Promjena u tjelesnoj masi u odnosu na vrijednost na početku ispitivanja u obje grupe nije bila značajna.

U 24-nedjeljnom, placebom kontrolisanom, faktorijalnom ispitivanju inicijalne terapije, sitagliptin je primjenjivan u dozi od 50 mg dva puta dnevno u kombinaciji sa metforminom (500 mg ili 1000 mg dva puta dnevno). Uočeno je značajno poboljšanje u glikemijskim parametrima u odnosu na monoterapiju ovim ljekovima. Smanjenje tjelesne mase kod pacijenata koji su primali kombinaciju sitagliptina i metformina bilo je slično kao i kod onih koji su primali samo metformin ili placebo. Nijesu uočene promjene u odnosu na vrijednost na početku ispitivanja kod pacijenata koji su primali samo sitagliptin. Učestalost hipoglikemije bila je slična u svim terapijskim grupama.

Resorpcija

Nakon oralne primjene sitagliptina u dozi od 100 mg kod zdravih dobrovoljaca, lijek se brzo resorbuje, uz postizanje maksimalnih koncentracija u plazmi (srednje tmax) u vremenu od 1 do 4 sata nakon doziranja. Srednja vrijednost PIK sitagliptina iznosila je 8,52 µM•h, a Cmax 950 nM. Apsolutna bioraspoloživost sitagliptina iznosi oko 87%. Pošto istovremeno uzimanje obroka sa visokim sadržajem masti sa sitagliptinom nema uticaj na farmakokinetiku lijeka, lijek Sitagliptin Teva može da se uzima sa hranom ili bez nje.

PIK sitagliptina u plazmi povećava se na dozno-zavisan način. Dozno-zavisno povećanje nije utvrđeno za vrijednosti Cmax i C24h (povećanje Cmax bilo je veće od dozno-zavisnog, a C24h manje od povećanja proporcionalnog dozi).

Distribucija

Srednja vrijednost volumena distribucije u stanju dinamičke ravnoteže nakon intravenske primjene pojedinačne doze od 100 mg sitagliptina zdravim dobrovoljcima iznosi oko 198 litara. Frakcija sitagliptina koja se reverzibilno vezuje za proteine u plazmi je mala (38%).

Metabolizam

Sitagliptin se primarno eliminiše u nepromijenjenom obliku putem urina, a manji dio se metaboliše. Oko 79% unijete doze sitagliptina se izluči u nepromijenjenom obliku putem urina.

Nakon oralne primjene radioaktivno obilježenog [14C] sitagliptina, oko 16% radioaktivnosti se izluči u obliku metabolita sitagliptina. Utvrđeno je postojanje šest metabolita u tragovima i ne očekuje se da bi oni mogli da daju doprinos inhibitornom efektu sitagliptina na DPP-4 u plazmi. In vitro studije pokazuju da je CYP3A4 enzim u najvećoj mjeri odgovoran za ograničeni metabolizam sitagliptina, uz doprinos CYP2C8.

In vitro podaci pokazuju da sitagliptin nije inhibitor CYP izoenzima CYP3A4, 2C8, 2C9, 2D6, 1A2, 2C19 ili 2B6, a nije ni induktor CYP3A4 i CYP1A2.

Eliminacija

Nakon oralne primjene radioaktivno obilježenog [14C] sitagliptina kod zdravih dobrovoljaca, oko 100% unijete radioaktivnosti se izluči putem fecesa (13%) i urina (87%) u vremenu od nedjelju dana nakon doziranja. Prividno terminalno poluvrijeme eliminacije (t1/2) nakon primjene oralne doze sitagliptina od 100 mg bilo je oko 12,4 sata. Kada se daje u višestrukim dozama, dolazi samo do minimalne akumulacije sitagliptina. Bubrežni klirens iznosio je oko 350 ml/min.

Eliminacija sitagliptina se primarno odvija putem bubrežne ekskrecije i uključuje aktivnu tubularnu sekreciju. Sitagliptin je supstrat humanog transportera organskih anjona-3 (hOAT-3), koji bi mogao biti uključen u bubrežnu eliminaciju sitagliptina. Klinički značaj hOAT-3 za transport sitagliptina nije utvrđen. Sitagliptin je takođe supstrat p-glikoproteina, koji bi takođe mogao biti uključen u posredovanje bubrežne eliminacije sitagliptina. Međutim, ciklosporin, inhibitor p-glikoproteina, nije smanjio bubrežni klirens sitagliptina. Sitagliptin nije supstrat transportera OCT2, OAT1 ili PEPT1/2. Sitagliptin nije in vitro inhibisao OAT3 (IC50=160 µM) niti transport posredovan preko p-glikoproteina (do 250 µM) pri terapijski relevantnim koncentracijama u plazmi. U jednoj kliničkoj studiji, sitagliptin je ispoljio mali efekat na koncentracije digoksina u plazmi, što ukazuje na to da sitagliptin može da bude slab inhibitor p-glikoproteina.

Karakteristike kod posebnih grupa pacijenata

Farmakokinetika sitagliptina je bila uglavnom slična kod zdravih dobrovoljaca i kod pacijenata sa dijabetesom tip 2.

Oštećenje funkcije bubrega

Sprovedeno je otvoreno ispitivanje u kojem je primjenjivana pojedinačna doza u cilju procjene farmakokinetike smanjene doze sitagliptina (50 mg) kod pacijenata sa različitim stepenima hroničnog oštećenja funkcije bubrega u poređenju sa zdravim dobrovoljcima u kontrolnoj grupi. U ispitivanje su bili uključeni pacijenti sa blagim, umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega, kao i pacijenti u terminalnoj fazi bubrežne bolesti na hemodijalizi. Dodatno, pomoću populacijskih farmakokinetičkih analiza procijenjeni su uticaji oštećenja funkcije bubrega na farmakokinetiku sitagliptina kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2 i blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem funkcije bubrega (uključujući terminalnu bubrežnu bolest).

U poređenju sa zdravim dobrovoljcima, kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega (GFR od ≥ 60 do < 90 ml/min) i pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR ≥ 45 do < 60 ml/min) PIK je bio povišen približno 1,2 puta, odnosno 1,6 puta. Budući da povećanja ovog reda nijesu klinički značajna, kod ovih pacijenata nije potrebno prilagođavanje doze.

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR ≥ 30 do < 45 ml/min) PIK sitagliptina u plazmi je bio otprilike dvostruko povećan, a kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 30 ml/min), uključujući i pacijenate u terminalnoj fazi bubrežne bolesti koji su na hemodijalizi, to povećanje je bilo četvorostruko. Sitagliptin se umjereno uklanjao iz organizma hemodijalizom (13,5% tokom hemodijalize u trajanju od 3 do 4 sata, koja je započeta 4 sata nakon doziranja lijeka). Da bi se postigle koncentracije sitagliptina u plazmi slične onima kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega, preporučuje se primjena nižih doza pacijentima sa GFR < 45 ml/min (vidjeti dio 4.2).

Oštećenje funkcije jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze lijeka Sitagliptin Teva kod pacijenata sa blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh skor ≤ 9). Ne postoji kliničko iskustvo kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh skor > 9). Međutim, budući da se sitagliptin primarno eliminiše preko bubrega, ne očekuje se da bi teško oštećenje funkcije jetre moglo da utiče na farmakokinetiku sitagliptina.

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doze na osnovu godina starosti pacijenta. Prema populacijskoj farmakokinetičkoj analizi podataka faze I i faze II, godine starosti nemaju klinički značajan uticaj na farmakokinetiku sitagliptina. Stariji pacijenti (65 do 80 godina starosti) su imali za oko 19% veće koncentracije sitagliptina u plazmi u poređenju sa mlađim pacijentima.

Pedijatrijski pacijenti

Farmakokinetika sitagliptina (nakon jedne doze od 50 mg, 100 mg ili 200 mg) ispitivana je kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 10 do 17 godina) sa dijabetesom tipa 2. U toj je populaciji PIK sitagliptina u plazmi prilagođen za dozu bio približno 18% niži nego kod odraslih pacijenata sa dijabetesom tipa 2 nakon primjene doze od 100 mg. Ta se razlika u odnosu na odrasle pacijente ne smatra klinički značajnom s obzirom na ujednačen farmakokinetički/farmakodinamički odnos između doza od 50 mg i 100 mg. Nijesu sprovedena ispitivanja sitagliptina kod pedijatrijskih pacijenata mlađih od 10 godina.

Ostale karakteristike pacijenata

Nije potrebno prilagođavanje doze na osnovu pola, rase ili indeksa tjelesne mase pacijenta. Prema podacima iz kompozitne analize farmakokinetičkih podataka faze I i populacionoj farmakokinetičkoj analizi podataka faze I i faze II, ove karakteristike nemaju klinički značajan uticaj na farmakokinetiku sitagliptina.

Kod glodara su uočeni toksični efekti na bubrege i jetru pri vrijednostima sistemske izloženosti koje su bile 58 puta veće od nivoa izloženosti kod ljudi, dok je nivo izloženosti bez efekta uočen pri izloženostima koje su bile 19 puta veće od nivoa izloženosti kod ljudi. Pri vrijednostima sistemske izloženosti koje su bile 67 puta veće od nivoa kliničke izloženosti, kod glodara su uočene abnormalnosti na sjekutićima. U ovoj 14-nedjeljnoj studiji na pacovima, nivo izloženosti bez efekta bio je pri vrijednostima sistemske izloženosti koje su bile 58 puta veće od nivoa kliničke izloženosti. Nije poznat značaj ovih nalaza za ljude. Kod pasa, pri izloženosti koja je bila oko 23 puta veća od nivoa kliničke izloženosti, uočeni su prolazni fizički znaci povezani sa primijenjenom terapijom, a neki od ovih znakova su ukazivali na neurotoksičnost, poput disanja otvorenih usta, salivacije, povraćanja u vidu bijele pjene, ataksije, drhtanja, smanjene aktivnosti i/ili pogrbljenog držanja tijela. Pored toga, histološkim pregledom je uočena veoma mala do mala degeneracija skeletnih mišića pri dozama koje su proizvele sistemsku izloženost oko 23 puta veću od izloženosti kod ljudi. Nivo izloženosti bez efekta za ove nalaze bio je pri nivou izloženosti koja je bila 6 puta veća od kliničke izloženosti.

U pretkliničkim studijama nije uočeno genotoksično dejstvo sitagliptina. Kod miševa, sitagliptin nije ispoljio karcinogeni efekat. Kod pacova je uočena povećana učestalost adenoma i karcinoma jetre pri sistemskoj izloženosti koja je bila 58 puta veća od izloženosti kod ljudi. Budući da je dokazano da je, kod pacova, hepatotoksičnost u korelaciji sa indukcijom neoplazije jetre, ova povećana učestalost tumora jetre kod pacova je vjerovatno sekundarna posljedica hronične hepatotoksičnosti usljed primjene ove visoke doze. Zbog visoke bezbjednosne margine (19 puta veća od ovog nivoa izloženosti bez efekta), smatra se da ove neoplastične promjene nijesu značajne u slučaju primjene lijeka kod ljudi.

Kada je sitagliptin primjenjivan kod mužjaka i ženki pacova, prije i tokom parenja, nijesu uočene neželjene reakcije na plodnost.

Sitagliptin nije ispoljio neželjene reakcije u studiji koja je sprovedena na pacovima za procjenu prenatalnog i postnatalnog razvoja.

Studije reproduktivne toksičnosti su pokazale mali, sa terapijom povezani, porast učestalosti malformacije rebara kod fetusa (odsustvo rebara, hipoplastična rebra i talasasta rebra) pacova pri sistemskoj izloženosti koja je bila više od 29 puta veća od izloženosti kod ljudi. Kod kunića, pri sistemskoj izloženosti koja je bila više od 29 puta veća od izloženosti kod ljudi, uočena je toksičnost po majku. Zbog visoke bezbjednosne margine, smatra se da ovi nalazi ne ukazuju na relevantni rizik za reprodukciju kod ljudi. Sitagliptin se izlučuje u značajnim količinama u mlijeko ženki pacova (odnos između količine lijeka u mlijeku i količine u plazmi je 4:1).

Jezgro tablete:

celuloza, mikrokristalna

kalcijum hidrogenfosfat

kroskarmeloza natrijum

magnezijum stearat

Film obloga:

Polivinil alkohol djelimično hidrolizovan

makrogol 3350

titan dioksid (E171)

talk

gvožđe oksid, žuti (E172)

gvožđe oksid, crveni (E172)

Dodatno za 25 mg tablete: gvožđe oksid, crni (E172)

Nije primjenljivo.

2 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Neprovidni OPA/Aluminijum/PVC – aluminijum blisteri,

neprovidni PVC/PE/PVdC/PE/PVC – aluminijum blisteri ili

providni PVC/ACLAR/PVC – aluminijum blisteri

koji sadrže 28 (4x7) film tableta.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Sitagliptin Teva sadrži aktivnu supstancu sitagliptin koja pripada grupi ljekova koji se nazivaju inhibitori DPP-4 (inhibitori dipeptidil peptidaze-4) i snižava nivo šećera u krvi kod odraslih pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 (šećerna bolest tipa 2).

Ovaj lijek pomaže u povećanju vrijednosti insulina nakon uzimanja obroka i smanjuje količinu šećera koju stvara Vaš organizam.

Vaš ljekar Vam je propisao ovaj lijek da bi Vam on pomogao u smanjenju nivoa šećera u Vašoj krvi, koji je previsok zato što imate dijabetes tipa 2. Ovaj lijek može da se koristi sam ili u kombinaciji sa nekim drugim ljekovima (insulin, metformin, derivati sulfoniluree ili glitazoni) koji takođe smanjuju nivo šećera u krvi, a koje Vi možda već uzimate za liječenje dijabetesa, uz primjenu dijete i fizičkih vježbi.

Šta je dijabetes tipa 2?

Dijabetes tipa 2 je stanje u kome Vaš organizam ne proizvodi dovoljne količine insulina, a insulin koji proizvodi Vaš organizam ne djeluje kako bi trebalo. Vaš organizam takođe može da proizvodi previše šećera. Kada se ovo desi, šećer (glukoza) se nagomilava u krvi. Ovo može da dovede do ozbiljnih zdravstvenih problema poput bolesti srca, bolesti bubrega, sljepila i amputacije.

Lijek Sitagliptin Teva ne smijete koristiti:

-ako ste alergični na sitagliptin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6).

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Sitagliptin Teva.

Kod pacijenata koji su uzimali lijek sitagliptin zabilježeni su slučajevi zapaljenja pankreasa (pankreatitis) (vidjeti dio 4).

Ukoliko uočite pojavu plihova na koži, to može biti znak za stanje koje se naziva bulozni pemfigoid. Vaš ljekar može zahtijevati da prestanete sa uzimanjem lijeka Sitagliptin Teva.

Obavijestite Vašeg ljekara ako imate ili ste imali:

• oboljenje pankreasa (kao što je pankreatitis);
• kamen u žuči, zavisnost od alkohola ili veoma visok nivo triglicerida (vrsta masnoća) u Vašoj krvi. Ova zdravstvena stanja mogu da povećaju Vašu šansu da dobijete pankreatitis (vidjeti dio 4);
• dijabetes tipa 1;
• dijabetičku ketoacidozu (komplikacija dijabetesa koju karakteriše visok nivo šećera u krvi, nagli gubitak tjelesne mase, mučnina ili povraćanje);
• bilo kakve probleme sa bubrezima sada ili ranije;
• alergijsku reakciju na lijek Sitagliptin Teva (vidjeti dio 4).

Nije vjerovatno da ovaj lijek može da izazove nizak nivo šećera u krvi zato što on nema dejstvo kada je nivo šećera u Vašoj krvi nizak. Međutim, kada se ovaj lijek primjenjuje u kombinaciji sa nekim derivatom sulfoniluree ili sa insulinom, može da dođe do prevelikog sniženja nivoa šećera u krvi (hipoglikemija). Vaš ljekar tada može da smanji dozu derivata sulfoniluree ili insulina koji uzimate.

Djeca i adolescenti

Djeca i adolescenti mlađi od 18 godina ne smiju uzimati ovaj lijek. On nije efikasan kod djece i adolescenata uzrasta od 10 do 17 godina. Nije poznato da li je ovaj lijek bezbjedan i efikasan kada ga uzimaju djeca mlađa od 10 godina.

Primjena drugih ljekova

221615014541500Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali, ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Obratite se Vašem ljekaru naročito ako uzimate digoksin (lijek koji se koristi za liječenje nepravilnog srčanog ritma i drugih problema sa srcem). Možda će biti potrebna provjera nivoa digoksina u Vašoj krvi ako se primjenjuje istovremeno sa lijekom Sitagliptin Teva.

Uzimanje lijeka Sitagliptin Teva sa hranom ili pićem

Ovaj lijek možete da uzimate sa hranom i pićem ili bez njih.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Ovaj lijek ne smijete uzimati u trudnoći.

Nije poznato da li se ovaj lijek izlučuje u majčino mlijeko. Ne smijete da uzimate ovaj lijek ako dojite dijete ili ako namjeravate da dojite dijete.

Uticaj lijeka Sitagliptin Teva na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Sitagliptin Teva nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, tokom uzimanja ovog lijeka, zabilježeni su slučajevi vrtoglavice i pospanosti koji mogu da utiču na Vašu sposobnost da upravljate vozilima ili rukujete mašinama.

Uzimanje ovog lijeka u kombinaciji sa ljekovima koji se zovu derivati sulfoniluree ili u kombinaciji sa insulinom može da dovede do pojave hipoglikemije, koja može da utiče na Vašu sposobnost da upravljate vozilima ili rukujete mašinama ili da radite bez sigurnog oslonca.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Sitagliptin Teva

Sitagliptin Teva sadrži natrijum.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Uobičajena preporučena doza je:

• jedna film tableta od 100 mg,
• jednom dnevno,
• oralno.

Ako imate probleme sa bubrezima, Vaš ljekar može da Vam propiše niže doze (kao što su doze od 25mg ili 50mg ).

Tableta od 50 mg i 100 mg može se podijeliti na dvije jednake doze.

Ovaj lijek možete da uzimate sa hranom i pićem ili bez njih.

Vaš ljekar može da Vam propiše da uzimate ovaj lijek sam ili zajedno sa nekim drugim ljekovima koji takođe snižavaju nivo šećera u krvi.

Primjena dijete i fizičkih vježbi može da pomogne Vašem organizmu da bolje iskoristi šećer koji se nalazi u Vašoj krvi. Veoma je važno da se, tokom uzimanja lijeka Sitagliptin Teva, i dalje pridržavate dijete i fizičkih vježbi koje Vam je preporučio Vaš ljekar.

Primjena kod djece i adolescenata

Djeca i adolescenti mlađi od 18 godina ne smiju uzimati ovaj lijek. On nije efikasan kod djece i adolescenata uzrasta od 10 do 17 godina. Nije poznato da li je ovaj lijek bezbjedan i efikasan kada ga uzimaju djeca mlađa od 10 godina.

Ako ste uzeli više lijeka Sitagliptin Teva nego što je trebalo

Ako uzmete više od propisane doze ovog lijeka, odmah se obratite Vašem ljekaru.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Sitagliptin Teva

Ukoliko propustite dozu lijeka, uzmite je čim se sjetite. Ako se ne sjetite da uzmete propuštenu dozu do vremena predviđenog za uzimanje naredne doze, nemojte uzimati propuštenu dozu i nastavite sa Vašim uobičajenim rasporedom uzimanja lijeka. Ne smijete da uzimate duplu dozu ovog lijeka.

Ako prestanete da uzimate lijek Sitagliptin Teva

Uzimajte ovaj lijek onoliko dugo koliko Vam je to propisao Vaš ljekar tako da možete da održavate kontrolu nivoa šećera u Vašoj krvi. Ne smijete da prestanete sa uzimanjem ovog lijeka prije nego što o tome porazgovarate sa Vašim ljekarom.

Ako imate bilo kojih dodatnih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Sitagliptin Teva može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

PRESTANITE sa uzimanjem lijeka Sitagliptin Teva i odmah se obratite ljekaru ukoliko primjetite bilo koji od sljedećih neželjenih dejstava:

• Jak i uporan bol u abdomenu (predio stomaka), koji može da se proširi i do Vaših leđa, sa ili bez mučnine i povraćanja, pošto ovo stanje može biti znak zapaljenja pankreasa (pankreatitis).

Ako dobijete ozbiljnu alergijsku reakciju (nepoznata učestalost - ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka), uključujući osip na koži, koprivnjaču, plihove na koži/ljuštenje kože i oticanje lica, usana, jezika i grla koje uzrokuje otežano disanje ili gutanje, prestanite uzimati ovaj lijek i odmah se javite Vašem ljekaru. Ljekar će Vam možda propisati neki lijek za liječenje alergijske reakcije i neki drugi lijek za liječenje dijabetesa.

Nakon dodavanja sitagliptina terapiji metforminom, kod nekih pacijenata pojavila su se sljedeća neželjena dejstva:

Često (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek): nizak nivo šećera u krvi, mučnina, nadutost, povraćanje;

Povremeno (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek): bol u stomaku, dijareja, zatvor, pospanost.

Kod nekih pacijenata zabilježen je osećaj različitih tipovaneugodnosti u želucu prilikom započinjanja kombinovane terapije sitagliptinom i metforminom (česta neželjena dejstva).

Kod nekih pacijenata zabilježena su sljedeća neželjena dejstva tokom uzimanja sitagliptina zajedno sa sulfonilureom i metforminom:

Veoma često (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek): nizak nivo šećera u krvi;

Često: zatvor.

Kod nekih pacijenata zabilježena su sljedeća neželjena desjtva tokom uzimanja sitagliptina zajedno sa pioglitazonom:

Često: nadutost, oticanje šaka ili nogu.

Kod nekih pacijenata zabilježena su sljedeća neželjena desjtva tokom uzimanja sitagliptina u kombinaciji sa pioglitazonom i metforminom:

Često: oticanje šaka ili nogu.

Kod nekih pacijenata zabilježena su sljedeća neželjena desjtva tokom uzimanja sitagliptina u kombinaciji sa insulinom (sa ili bez metformina):

Često: grip

Povremeno: suvoća usta

Kod nekih pacijenata koji su u kliničkim studijama uzimali sitagliptin sam, ili u periodu nakon stavljanja lijeka u promet, tokom uzimanja sitagliptina samog i/ili zajedno sa drugim ljekovima za liječenje dijabetesa, zabilježena su sljedeća neželjena desjtva:

Često: nizak nivo šećera u krvi, glavobolja, infekcija u gornjem dijelu disajnog trakta, zapušen nos ili nos koji curi i bolno grlo, osteoartritis, bol u rukama ili nogama;

Povremeno: vrtoglavica, zatvor, svrab;

Rijetko: smanjen broj trombocita u krvi;

Nepoznata učestalost: problemi sa bubrezima (koji, u nekim slučajevima, zahtijevaju primjenu dijalize), povraćanje, bol u zglobovima, bol u mišićima, bol u leđima, intersticijalna bolest pluća, bulozni pemfigoid (pojava plihova na koži).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na blisteru i kutiji nakon oznake . Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Sitagliptin Teva

• Aktivna supstanca je sitagliptin.
• Jedna film tableta (tableta) sadrži 25 mg sitagliptina u obliku sitagliptin maleata.
• Jedna film tableta (tableta) sadrži 50 mg sitagliptina u obliku sitagliptin maleata.
• Jedna film tableta (tableta) sadrži 100 mg sitagliptina u obliku sitagliptin maleata.
• Pomoćne supstance u jezgru tablete su: celuloza, mikrokristalna, kalcijum hidrogenfosfat, bezvodni, kroskarmeloza natrijum, magnezijum stearat.

Film obloga tablete sadrži: polivinil alkohol djelimično hidrolizovan, makrogol 3350, titan dioksid (E171), talk, žuti gvožđe oksid (E172), crveni gvožđe oksid (E172).

Tableta od 25mg sadrži i crni gvožđe oksid (E172).

Kako izgleda lijek Sitagliptin Teva i sadržaj pakovanja

Tableta od 25 mg je bež do ružičasta, okrugla film tableta. Sa jedne strane je utisnuta oznaka "S25", dok je druga strana bez oznake.

Tableta od 50 mg je bež do boje breskve, okrugla film tableta. Sa jedne strane je podiona crta i utisnuta oznaka "S|50". Na drugoj strani je podiona crta.

Tableta od 100 mg je smeđa do narandžasta, okrugla film tableta. Sa jedne strane je podiona crta i utisnuta oznaka "S|100". Na drugoj strani je podiona crta.

Lijek Sitagliptin Teva dostupan je u blister pakovanju od 28 (4x7) tableta.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica

Kritskog odrda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođači:

TEVA Gyógyszergyár Zrt.

Pallagi út 13, Debrecen, 4042

Mađarska

Teva Operations Poland Sp. z.o.o

80 Mogilska Str., Krakow, 31-546

Poljska

Merckle GmbH

Ludwig-Merckle-Straße 3, 89143 Blaubeuren

Njemačka

Teva Pharma B.V.

Swensweg 5, 2031 GA Haarlem

Holandija

Režim izdavanja lijeka

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole

Sitagliptin Teva, film tableta, 25 mg, blister, 28 (4x7) film tableta:

2030/21/1472 - 2913 od 31.12.2021. godine

Sitagliptin Teva, film tableta, 50 mg, blister, 28 (4x7) film tableta:

2030/21/1473 - 2914 od 31.12.2021. godine

Sitagliptin Teva, film tableta, 100 mg, blister, 28 (4x7) film tableta:

2030/21/1474 - 2915 od 31.12.2021. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Decembar, 2021. godine