RHEUMIN 275mg film tableta

Terapijske indikacije proizilaze iz antiinflamatornog dejstva naproksena, obima intolerancije na lijek i njegovog mjesta u okviru grupe trenutno dostupnih antiinflamatornih ljekova.

Kod odraslih i djece starije od 15 godina, indikacije obuhvataju:

• Dugotrajna simptomatska terapija kod:
• hroničnog inflamatornog reumatizma, prije svega reumatoidnog artritisa, ankilozirajućeg spondilitisa ili srodnih sindroma kao što je Reiterov sindrom (Fisinger-Leroj-Reiter), psorijaznog artritisa;
• određenih onesposobljavajućih i bolnih artroza.
• Kratkotrajna simptomatska terapija akutnih napada:
• abartikularnog reumatizma poput skapulohumeralnog periartritisa, tendinitisa, burzitisa;
• artroza;
• bolova u leđima;
• radikulagija;
• benignih akutnih posttraumatskih stanja mišićno-koštanog sistema.
• Kratkotrajna simptomatska terapija bola tokom inflamatornog procesa u stomatologiji. Kod ove indikacije, mogući rizici, posebno u vidu produženja pratećeg septičkog procesa, su rizici povezani sa primjenom NSAIL. Navedene rizike treba procijeniti u odnosu na očekivanu korist primjene analgetika.
• Dismenoreja nakon definisanja etiologije.

Kod djece težine najmanje 25 kg (približne starosti 8 godina), primjena je ograničena na hronični juvenilni poliartritis.

Doziranje

Neželjena dejstva se mogu svesti na najmanju moguću mjeru ako se koristi najmanja moguća doza za ublažavanje simptoma, tokom najkraćeg neophodnog perioda (vidjeti dio 4.4).

Stariji pacijenti

• U slučaju primjene velikih doza preporučuje se kliničko i biološko praćenje. Jedna klinička studija je pokazala se kod starijih pacijenata udvostručuje plazma koncentracija slobodnog jona naproksena, iako ukupna koncentracija u plazmi ostaje nepromijenjena.
• Treba razmotriti smanjenje doze u slučaju smanjenog izlučivanja putem bubrega.

Odrasli

Reumatologija, ginekologija

Udarna terapija: 4 tablete od 275 mg, odnosno 1100 mg dnevno;

Terapija održavanja: 2 tablete od 275 mg, odnosno 550 mg dnevno.

Stomatologija

1 do 4 tablete dnevno, odnosno 275 mg do 1100 mg dnevno.

Pedijatrijska populacija (od 25 kg težine)

Hronični juvenilni poliartritis

Prosječna doza iznosi 10 mg/kg dnevno.

Učestalost primjene

Ukupnu dnevnu dozu treba podijeliti na 1 ili 2 pojedinačne doze.

Način primjene

Oralna primjena.

Tablete se gutaju cijele, uz čašu vode, poželjno u toku obroka.

Lijek Rheumin je kontraindikovan u sljedećim slučajevima:

• preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1;
• alergija ili astma nakon primjene naproksena ili sličnih ljekova poput NSAIL, acetilsalicilne kiseline u anamnezi;
• gastrointestinalna krvarenja ili perforacije, povezani sa prethodnom primjenom NSAIL, u anamnezi;
• aktivni peptički ulkus, peptički ulkus u anamnezi ili rekurentno krvarenje (2 ili više jasnih epizoda dokazanog krvarenja ili ulceracija);
• teška insuficijencija jetre;
• teška bubrežna insuficijencija;
• teška srčana insuficijencija;
• djeca ispod 25 kg, odnosno mlađa od približno 8 godina (zbog nemogućnosti postizanja adekvatne pojedinačne doze);
• trudnoća, od 6. mjeseca (nakon 24. nedjelje amenoreje) (vidjeti dio 4.6).

Mjere opreza

Treba izbjegavati istovremenu primjenu lijeka Rheumin sa drugim NSAIL, uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2 (COX-2).

Pojava neželjenih dejstava se može svesti na minimum primjenom najmanje efektivne doze u najkraćem periodu koji je potreban za ublažavanje simptoma (vidjeti dio 4.2 i „Gastrointestinalni efekti“ i „Kardiovaskularni i cerebrovaskularni efekti“ u nastavku teksta).

Pacijenti sa astmom povezanom sa hroničnim rinitisom, sinuzitisom i/ili nazalnim polipima imaju povećan rizik od alergijskih reakcija nakon primjene acetilsalicilne kiseline i/ili nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, u poređenju sa ostatkom populacije.

Primjena lijeka Rheumin može dovesti do napada astme, naročito kod osoba alergičnih na acetilsalicilnu kiselinu ili neki NSAIL (vidjeti dio 4.3).

Stariji pacijenti

Stariji pacijenti imaju povećan rizik od neželjenih efekata NSAIL, naročito gastrointestinalnog krvarenja i potencijalno fatalnih perforacija (vidjeti dio 4.2 i nastavak teksta).

Gastrointestinalni efekti

Gastrointestinalna krvarenja, ulceracije ili perforacije, ponekad sa fatalnim ishodom, su prijavljeni prilikom primjene svih NSAIL, bilo kada u toku terapije, sa ili bez upozoravajućih simptoma ili teških gastrointestinalnih neželjenih dejstava u anamnezi. Rizik od gastrointestinalnog krvarenja, ulceracije ili perforacije raste sa povećanjem doze kod pacijenata sa ulkusom u anamnezi, naročito ako je bio udružen sa komplikacijama u vidu krvarenja ili perforacije (vidjeti dio 4.3), kao i kod starijih osoba. Kod ovih pacijenata terapiju treba započeti najmanjom mogućom dozom. Takođe treba razmotriti kombinovanu terapiju sa ljekovima koji djeluju protektivno na sluzokožu (npr. misoprostolom ili inhibitorima protonske pumpe) kod ovih pacijenata, kao i pacijenata kod kojih je potrebna istovremena primjena malih doza acetilsalicilne kiseline ili drugih ljekova koji povećavaju rizik od gastrointestinalnih poremećaja (vidjeti nastavak teksta i dio 4.5).

Pacijente sa gastrointestinalnim neželjenim dejstvima u anamnezi, naročito starije životne dobi, treba savjetovati da prijave svaki neuobičajeni abdominalni simptom (posebno gastrointestinalno krvarenje), naročito na početku terapije.

Preporučuje se oprez kod pacijenata na istovremenoj terapiji ljekovima koji mogu povećati rizik od ulceracija ili krvarenja, kao što su oralni kortikosteroidi, oralni antikoagulansi poput varfarina, selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina i antiagregacioni ljekovi poput acetilsalicilne kiseline (vidjeti dio 4.5).

U slučaju krvarenja ili ulceracije, prekinuti primjenu lijeka Rheumin.

NSAIL treba primjenjivati sa oprezom i uz pažljivo praćenje kod pacijenata sa bolestima gastrointestinalnog trakta (ulcerozni kolitis, Kronova bolest) u anamnezi, jer može doći do njihove egzacerbacije (vidjeti dio 4.8).

Kardiovaskularni i cerebrovaskularni efekti

Neophodno je odgovarajuće praćenje i savjetovanje kod pacijenata sa hipertenzijom i/ili blagom do umjerenom kongestivnom srčanom insuficijencijom u anamnezi, jer su prijavljeni slučajevi retencije tečnosti i edema tokom terapije ljekovima iz grupe NSAIL.

Kliničke studije i epidemiološki podaci ukazuju da primjena inhibitora ciklooksigenaze-2 i nekih NSAIL (posebno kada se primjenjuju u većim dozama tokom dužeg vremenskog perioda) može biti povezana sa blagim povećanjem rizika od pojave arterijskih trombotičkih događaja (npr. infarkta miokarda ili moždanog udara). Iako ovi podaci ukazuju da primjena naproksena (1000 mg dnevno) može biti povezana sa manjim rizikom, on se ne može u potpunosti isključiti.

Pacijente sa nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnom srčanom insuficijencijom, ishemijskom bolešću srca, perifernom arterijskom bolešću i/ili cerebrovaskularnom bolešću (uključujući tranzitorni ishemijski atak), treba liječiti naproksenom tek nakon pažljivog razmatranja.

Takođe je potreban oprez prilikom uvođenja dugotrajne terapije kod pacijenata sa faktorima rizika za kardiovaskularne bolesti (poput hipertenzije, hiperlipidemije, dijabetesa ili pušenja).

Efekti na kožu

Prilikom primjene NSAIL, veoma rijetko su zabilježeni slučajevi ozbiljnih kožnih reakcija, ponekad sa fatalnim ishodom, uključujući eksfolijativni dermatitis, Stevens-Johnson-ov sindrom, reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) i toksična epidermalna nekroliza (Lyell-ov sindrom) (vidjeti dio 4.8).

Smatra se da je rizik od pojave ovih neželjenih efekata najveći na početku terapije. U većini slučajeva, ove reakcije su se javile tokom prvog mjeseca terapije. Primjenu lijeka Rheumin treba odmah prekinuti ako se jave osip po koži, mukozne lezije ili bilo koji drugi znak preosjetljivosti.

Ako je pacijent razvio Stevens-Johnson-ov sindrom, ili toksičnu epidermalnu nekrolizu ili DRESS pri primjeni lijeka Rheumin, terapiju ne treba nastaviti, već trajno prekinuti.

Akutna bubrežna insuficijencija

NSAIL, inhibicijom sinteze prostaglandina koji ispoljavaju vazodilatatorno dejstvo u bubregu, smanjenjem glomerularne filtracije, mogu da dovedu do akutne bubrežne insuficijencije. Ovo neželjeno dejstvo je dozno-zavisno.

Na početku terapije, ili nakon povećanja doze, se preporučuje praćenje diureze i bubrežne funkcije kod pacijenata sa sljedećim faktorima rizika:

• starija životna dob;
• istovremena primjena sljedećih ljekova: ACE inhibitori, sartani, diuretici (vidjeti dio 4.5);
• hipovolemija, nezavisno od uzroka;
• srčana insuficijencija;
• hronična bubrežna insuficijencija;
• nefrotski sindrom;
• lupusna nefropatija;
• dekompenzovana ciroza jetre.

Pošto se naproksen i njegovi metaboliti u velikoj mjeri (95%) izlučuju putem urina procesom glomerularne filtracije, naproksen treba sa oprezom primjenjivati kod pacijenata sa narušenom funkcijom bubrega. Preporučuje se praćenje kreatinina. Kod ovih pacijenata treba koristiti najmanje moguće doze.

Retencija vode i natrijuma

Prilikom primjene naproksena može doći do retencije vode i natrijuma, sa mogućim razvojem edema, hipertenzije ili pogoršanja hipertenzije, kao i pogoršanja srčane insuficijencije. Od početka terapije je potrebno kliničko praćenje u slučaju hipertenzije ili srčane insuficijencije. Moguće je smanjenja dejstva antihipertenziva (vidjeti dio 4.5).

Hiperkalijemija

• Hiperkalijemija izazvana dijabetesom ili istovremena terapija ljekovima koji dovode do hiperkalijemije (vidjeti dio 4.5).
• U ovim slučajevima treba redovno pratiti koncentracije kalijuma u serumu.

Mjere opreza pri primjeni

Lijek Rheumin treba sa oprezom koristiti u oboljenjima infektivne prirode, kao i stanjima koja nose rizik od infekcije, čak i kada su dobro kontrolisana:

• naproksen može da smanji urođene odbrambene mehanizme protiv infekcija;
• naproksen može da maskira uobičajene znake i simptome infekcija.

Naproksen smanjuje agregaciju trombocita i produžava vrijeme krvarenja:

• ovo treba uzeti u obzir pri određivanju vremena krvarenja;
• kod pacijenata sa poremećajima koagulacije ili pacijenata na terapiji ljekovima koji utiču na hemostazu, primjenu naproksena treba pažljivo pratiti.

U rijetkim slučajevima su prijavljeni poremećaji vida, pa se preporučuje, ukoliko ljekar to smatra neophodnim, upućivanje na oftalmološki pregled pacijenata kod kojih dođe do poremećaja vida tokom primjene naproksena.

Tokom dugotrajne terapije se preporučuje kontrola krvne slike, funkcije jetre i bubrega.

Naproksen, kao i ostali ljekovi koji inhibiraju ciklooksigenazu i sintezu prostaglandina, može da utiče na plodnost. Ne preporučuje se primjena kod žena koje planiraju trudnoću.

Ovaj lijek sadrži 25,08 mg natrijuma po tableti, što odgovara 1,25% maksimalnog dnevnog unosa od 2g natrijuma prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Rizik od hiperkalijemije

Određeni ljekovi ili grupe ljekova mogu pospješiti razvoj hiperkalijemije: kalijumove soli, diuretici koji štede kalijum, inhibitori angiotenzin-konvertujućeg enzima, antagonisti angiotenzinskih receptora, nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, heparini (niskomolekularni ili nefrakcionisani), imunosupresivi poput ciklosporina ili takrolimusa, trimetoprim.

Kombinovanje ovih ljekova povećava rizik od hiperkalijemije. Rizik je posebno izražen kod diuretika koji štede kalijum, naročito kada se kombinuju međusobno ili sa solima kalijuma, dok npr. kombinacija ACE inhibitora i NSAIL nosi manji rizik, pod uslovom da se poštuju preporučene mjere opreza.

Rizici i ograničenja specifična za ljekove koji dovode do hiperkalijemije se mogu procijeniti na osnovu interakcija specifičnih za svaki pojedinačni lijek.

Međutim, određeni ljekovi, poput trimetoprima, nijesu predmet specifičnih interakcija povezanih sa ovim rizikom. Bez obzira na to, oni mogu biti faktori koji doprinose razvoju hiperkalijemije, prilikom kombinovanja sa gore navedenim ljekovima.

Kombinacije koje se ne preporučuju

• Drugi NSAIL

Povećava se rizik od ulceroznih promjena i krvarenja u digestivnom traktu.

• Acetilsalicilna kiselina u antiinflamatornoj (pojedinačna doza ≥ 1 g i/ili ≥ 3 g dnevno) ili analgetičkoj/ antipretičkoj dozi (pojedinačna doza ≥ 500 mg i/ili < 3 g dnevno)

Povećava se rizik od ulceroznih promjena i krvarenja u digestivnom traktu.

• Oralni antikoagulansi

Povećava se rizik od krvarenja pri primjeni oralnih antikoagulanasa (NSAIL oštećuju sluzokožu crijeva i dvanaestopalačnog crijeva). NSAIL mogu pojačati efekte antikoagulanasa, poput varfarina (vidjeti dio 4.4).

Ukoliko se istovremena primjena ne može izbjeći, potrebno je pažljivo kliničko i biološko praćenje.

• Acetilsalicilna kiselina

Klinički farmakodinamski podaci ukazuju da primjena naproksena inhibira dejstvo acetilsalicilne kiseline na aktivnost trombocita. Ova inhibicija perzistira nekoliko dana nakon obustave primjene naproksena. Nije poznat klinički značaj ove interakcije.

• Nefrakcionisani heparin, niskomolekularni heparini i heparinoidi (u terapijskim dozama i/ili kod starijih osoba)

Povećan je rizik od krvarenja (oštećenje sluzokože želuca i dvanaestopalačnog crijeva usljed primjene NSAIL). Ukoliko se istovremena primjena ne može izbjeći, potrebno je pažljivo kliničko i biološko praćenje.

• Litijum

Povećava se nivo litijuma u serumu, koji može dostići toksične vrijednosti (smanjena bubrežna ekskrecija litijuma). Ukoliko se istovremena primjena ne može izbjeći, potrebno je pažljivo praćenje koncentracije litijuma u serumu i prilagođavanje doze tokom kombinovane terapije i nakon obustave NSAIL.

• Metotreksat, u dozama većim od 20 mg/nedjeljno

Povećava se hematološka toksičnost metotreksata (smanjen bubrežni klirens metotreksata usljed primjene NSAIL).

• Pemetreksed (pacijenti sa slabom do umjerenom funkcijom bubrega, klirens kreatinina između 45 ml/min i 80 ml/min)

Povećava se rizik od toksičnosti pemetrekseda (smanjeni bubrežni klirens usljed primjene NSAIL).

Mjere opreza kod istovremene primjene

• Ciklosporin, takrolimus

Rizik od nefrotoksičnosti, posebno kod starijih osoba. Pratiti bubrežnu funkciju na početku terapije NSAIL.

• Diuretici, ACE inhibitori, antagonisti angiotenzinskih receptora

Akutna bubrežna insuficijencija kod rizičnih grupa pacijenata (starije i/ili dehidrirane osobe), usljed smanjene glomerularne filtracije (inhibicija vazodilatatornih prostaglandina od strane NSAIL). Dodatno, smanjenje antihipertenzivnog dejstva.

Obezbijediti odgovarajuću hidraciju pacijenata. Provjeriti bubrežnu funkciju na početku terapije.

• Metotreksat, u dozama do 20 mg/nedjeljno

Povećana hematološka toksičnost metotreksata (smanjen bubrežni klirens metotreksata usljed primjene antiinflamatornih ljekova).

Nedjeljna kontrola krvne slike u prvim nedjeljama kombinovane terapije.

Pojačano praćenje kod oštećene (čak i blago) funkcije bubrega, kao i kod starijih osoba.

• Pemetreksed (pacijenti sa očuvanom funkcijom bubrega)

Rizik od toksičnosti pemetrekseda (smanjen bubrežni klirens usljed primjene NSAIL). Biološko praćenje bubrežne funkcije.

Kombinacije koje treba razmotriti

• Acetilsalicilna kiselina u antiagregacionim dozama (50 mg do 375 mg dnevno u jednoj ili više doza)

Povećan rizik od ulceroznih promjena i krvarenja u digestivnom traktu.

• Glukokortikoidi (osim hidrokortizona u vidu supstitucione terapije)

Povećan rizik od ulceracija i krvarenja u digestivnom traktu (vidjeti dio 4.4).

• Antiagregacioni ljekovi i selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI)

Povećan rizik od krvarenja u digestivnom traktu (vidjeti dio 4.4).

• Nefrakcionisani heparin, niskomolekularni heparini, heparinoidi (u preventivnim dozama).

Povećan rizik od krvarenja.

• Beta-blokatori (osim esmolola)

Smanjeno antihipertenzivno dejstvo (inhibicija vazodilatatornih prostaglandina usljed primjene NSAIL i retencije vode i natrijuma usljed primjene NSAIL derivata pirazolona).

• Deferasiroks

Povećan rizik od ulceroznih promjena i krvarenja u digestivnom traktu.

Plodnost

Kao i ostali NSAIL, primjena ovog lijeka može privremeno smanjiti plodnost žena djelovanjem na ovulaciju; stoga se ne preporučuje ženama koje planiraju trudnoću. Kod žena koje imaju poteškoće da zatrudne, ili se podvrgavaju testovima plodnosti, treba razmotriti obustavu terapije.

Trudnoća

Inhibicija sinteze prostaglandina od strane NSAIL može negativno uticati na tok trudnoće, i/ili razvoj embriona ili fetusa.

Rizici povezani sa primjenom u prvom trimestru

Podaci iz epidemioloških studija ukazuju na povećan rizik od pobačaja, srčanih malformacija i gastroshize, prilikom terapije inhibitorima sinteze prostaglandina u ranim stadijumima trudnoće. Apsolutni rizik od kardiovaskularnih malformacija se povećava sa manje od 1% u opštoj populaciji, na približno 1,5% kod osoba izloženih NSAIL. Smatra se da rizik raste sa povećanjem doze i dužine terapije. Kod životinja je pokazano da primjena inhibitora sinteze prostaglandina dovodi do povećanog prije- i post-implantacionog gubitka i povećanog embrio-fetalnog mortaliteta. Dodatno, povećana učestalost određenih malformacija, uključujući kardiovaskularne, je uočena kod životinja koje su primale inhibitore sinteze prostaglandina u fazi organogeneze.

Rizici povezani sa primjenom tokom drugog i trećeg trimestra

Rizici povezani sa primjenom od 12. nedjelje amenoreje

Upotreba NSAIL, putem inhibicije sinteze prostaglandina, mogu narušiti bubrežnu funkciju fetusa:

• In utero (početak fetalne diureze): smanjena količina, oligoamnion, se može javiti ubrzo nakon početka terapije (najčešće reverzibilan nakon obustave terapije) ili potpuno odsustvo plodove vode (anamnion), naročito pri produženoj izloženosti.
• Na rođenju može biti prisutna bubrežna insuficijencija (reverzibilna ili ireverzibilna), naročito u slučaju kasne i produžene izloženosti (sa rizikom razvoja teške, odložene hiperkalijemije).

Rizici povezani sa primjenom od 20. nedjelje amenoreje:

Pored oštećenja bubrežne funkcije (što je pomenuto u tekstu iznad), upotreba NSAIL kod majke izlaže fetus riziku od suženja ductus arteriosus-a (što je najčešće reverzibilno nakon prekida terapije).

Rizici povezani sa primjenom nakon 24. nedjelje amenoreje do porođaja

Rizik od kardiopulmonalne toksičnosti (sa prijevremenim zatvaranjem ductusa arteriosus-a i plućnom hipertenzijom) postaje sve veći i može dovesti do insuficijencije desne strane srca fetusa ili čak fetalne smrti in utero. Ovaj rizik je veći što se trudnoća bliži kraju (manja reverzibilnost). Ovaj efekat postoji čak i kod povremene primjene.

U završnom stadijumu trudnoće, kod majke i novorođenčeta, može se javiti:

• produženo vrijeme krvarenja usljed antiagregacionog dejstva, koje se može javiti čak i nakon primjene veoma niskih doza lijeka;
• inhibicija kontrakcija uterusa, što dovodi do odlaganja porođaja ili produženog porođaja.

Dojenje

Pošto se NSAIL izlučuju u majčino mlijeko, ovaj lijek se ne preporučuje ženama koje doje.

Upozoriti pacijente da se mogu javiti vrtoglavica, pospanost i poremećaji vida.

Kliničke studije i epidemiološki podaci ukazuju da primjena određenih NSAIL (posebno u velikim dozama i tokom dužeg perioda) može biti povezana sa malim povećanjem rizika od arterijskih trombotičkih događaja (na primjer infarkta miokarda ili cerebrovaskularnih događaja) (vidjeti dio 4.4).

Najčešće su zabilježena neželjena dejstva gastrointestinalne prirode. Mogu se javiti peptički ulkus, perforacija ili gastrointestinalno krvarenje, ponekad sa fatalnim ishodom, posebno kod starijih osoba (vidjeti dio 4.4.).

Nakon primjene NSAIL, prijavljeni su mučnina, povraćanje, dijareja, nadimanje, konstipacija, dispepsija, ulcerozni stomatitis, abdominalni bol, melena, hematemeza, pogoršanje rektokolitisa ili Kronove bolesti (vidjeti dio 4.4). Rjeđe se javlja gastritis.

Prilikom kombinovane primjene sa drugim ljekovima iz grupe NSAIL, prijavljeni su edemi, hipertenzija i srčana insuficijencija.

Gastrointestinalni poremećaji

• Zabilježeni su gastrointestinalni poremećaji, uglavnom blaga do umjerena epigastralgija, mučnina, povraćanje, abdominalni meteorizam, dispepsija, dijareja, konstipacija, ulcerozni stomatitis.
• Posebno su primijećeni: ulkus, gastrointestinalna krvarenja i/ili perforacije. Učestalost krvarenja iz digestivnog trakta raste sa povećanjem doze.
• Prijavljeno je i nekoliko izolovanih slučajeva ezofagitisa, kolitisa i pankreatitisa.

Reakcije preosjetljivosti

• Dermatološke: kožni osip, urtikarija, pogoršanje hronične urtikarije, pruritus.
• Respiratorne: astma. Pojava napada astme kod određenih osoba može biti povezana sa alergijom na acetilsalicilnu kiselinu ili NSAIL (vidjeti dio 4.3).
• Opšte: angioedem, vaskulitis, anafilaktoidne reakcije na sastavne komponente lijeka.

Kožne reakcije

• Zabilježeni su pruritus, gubitak kose, reakcije fotosenzibilnosti, uključujući rijetke slučajeve pseudoporfirije.
• Rijetko se javljaju purpura, erythema multiforme, fiksni pigmentirani eritem, nodozni eritem i lichen planus.
• Veoma rijetko su zabilježene bulozne reakcije (uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom, reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) i Lyell-ov sindrom).

Poremećaji centralnog nervnog sistema

• Često zabilježeni: glavobolja, vrtoglavica, pospanost.
• Takođe su zabilježeni: nesanica, poremećaji koncentracije, poremećaji svijesti, aseptični meningitis.

Poremećaji bubrega

• Retencija vode i natrijuma, hiperkalijemija sa mogućim razvojem edema (vidjeti djelove 4.4 i 4.5).
• Akutna bubrežna insuficijencija kod pacijenata sa faktorima rizika (vidjeti dio 4.4).
• Oštećenje bubrega koje može rezultirati akutnom bubrežnom insuficijencijom: prijavljeni su izolovani slučajevi intersticijskog nefritisa, akutne tubularne nekroze, nefrotskog sindroma i papilarne nekroze.

Poremećaji vida

• Vizuelne smetnje, rijetko papilitis, retrobulbarni optički neuritis i edem papile.

Poremećaji uha i labirinta

• Poremećaji sluha, naročito tinitus.

Kardiovaskularni poremećaji

• Prijavljeni su slučajevi umjerenog perifernog edema kod pacijenata sa kompromitovanom funkcijom srca, pogoršanjem kongestivne srčane insuficijencije i hipertenzijom.

Hematološki poremećaji

• Leukopenija (primarno granulocitopenija), trombocitopenija, aplastična anemija i hemolitična anemija.

Hepatološki poremećaji

Prijavljeni su slučajevi prolaznih i reverzibilnih promjena bioloških parametara jetre, žutica, neobično težak hepatitis (uključujući jedan slučaj sa smrtnim ishodom).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

• Klinički znaci predoziranja su: pospanost, vrtoglavica, dezorijentacija, gorušica, otežano varenje, mučnina ili povraćanje, apneja.
• Biološki znaci predoziranja su: oštećena funkcija jetre i bubrega, hipoprotrombinemija, metabolička acidoza.
• Terapijske mjere:
• hitan transfer u bolnicu;
• brzo izbacivanje unijete količine lijeka ispiranjem želuca;
• aktivni ugalj za smanjenje resorpcije naproksena;
• simptomatska terapija.

Farmakoterapijska grupa: antiinflamatorni i antireumatski ljekovi; nesteroidni antiinflamatorni i antireumatski ljekovi; derivati propionske kiseline

ATC kod: M01AE02

Naproksen je nesteroidni antiinflamatorni lijek, derivat aril-karboksilne kiseline koja pripada grupi propionskih kiselina.

Posjeduje sljedeća svojstva:

• antiinflamatorno,
• analgetsko,
• antipiretičko,
• inhibicija agregacije trombocita.

Sva ova svojstva su povezana sa inhibicijom sinteze prostaglandina.

Resorpcija

Resorpcija je brza i potpuna. Nakon primjene tablete od 275 mg, maksimalna koncentracija u plazmi iznosi 77,4 µg/ml. Maksimalna koncentracija u plazmi se postiže za manje od jednog sata nakon primjene.

Pri dozama većim od 500 mg, povećanje koncentracije naproksena u plazmi nije proporcionalno primijenjenoj dozi.

Distribucija

Približno 99% naproksena je vezano za proteine plazme.

Biotransformacija

Naproksen se primarno metaboliše u jetri do demetilnaproksena.

Eliminacija

Eliminacija, nepromijenjenog ili konjugovanog oblika, se odvija primarno putem urina:

• 70% kao naproksen,
• 28% kao demetil oblik.

Klirens naproksena iznosi približno 0,13 ml/min/kg. Poluvrijeme eliminacije naproksena je 13 sati.

Patofiziološke varijacije

Starije osobe, bubrežna insuficijencija: vidjeti dio 4.4.

Nije primjenljivo.

Jezgro film tablete:

Celuloza, mikrokristalna (Avicel PH 101);

Celuloza, mikrokristalna (Avicel PH 102);

Talk;

Povidon K 25;

Magnezijum stearat.

Film (obloga) tablete (Opadry II Pink 85G34757):

Polivinil alkohol, djelimično hidrolizovan (E1203);

Talk;

Titan dioksid;

Makrogol;

Lecitin (soja);

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172);

Gvožđe (III) oksid, žuti (E172);

Gvožđe (III) oksid, crni (E172).

Nije primjenljivo.

3 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje lijeka je PVC-Al blister koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 blister (ukupno 10 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Rheumin sadrži nesteroidni antiinflamatorni lijek naproksen. Koristi se kod odraslih i adolescenata starijih od 15 godina:

- kao dugotrajna terapija:

• određenih hroničnih zapaljenskih reumatskih bolesti,
• određenih teških artroza.

- kao kratkotrajna terapija:

• određenih zapaljenja oko zglobova (tendinitis, burzitis, akutno bolno rame),
• akutnih bolova izazvanih artrozom,
• akutnih bolova u donjem dijelu leđa,
• akutnog bola izazvani iritacijom nerva, kao što je išijas,
• bola i otoka usljed povrede,
• bola tokom zapaljenskih procesa u stomatologiji (bol u zubima),

- kod menstrualnih bolova.

Ovaj lijek se primjenjuje kod djece težine najmanje 25 kg (odnosno približno 8 godina), kod određenih reumatskih bolesti.

Lijek Rheumin ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na naproksen ili bilo koju od pomoćnih supstanci lijeka (navedene u dijelu 6),
• ako ste ranije imali alergijsku reakciju ili napad astme nakon primjene naproksena ili sličnih ljekova, kao što su drugi nesteroidni antiinflamatorni ljekovi ili acetilsalicilna kiselina (aspirin),

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Doziranje

Kod odraslih osoba, doziranje zavisi od indikacije. Primjenjuje se 1 do 4 tablete od 275 mg, odnosno od 275 mg do 1100 mg dnevno.

Kod djece, lijek se dozira na osnovu tjelesne težine.

Uvijek primjenjujte lijek prema instrukcijama Vašeg ljekara.

Način primjene

Oralna primjena.

Tabletu progutati cijelu, sa velikom čašom vode.

Učestalost primjene

Tablete uzimati za vrijeme obroka. Ukupnu dnevnu dozu podijeliti na 1 ili 2 pojedinačne doze.

Uvijek primjenjujte lijek prema instrukcijama Vašeg ljekara.

Trajanje terapije

Uvijek primjenjujte lijek prema instrukcijama Vašeg ljekara.

Ako ste uzeli više lijeka Rheumin nego što je trebalo

U slučaju predoziranja ili slučajnog trovanja, prekinite primjenu lijeka i odmah se obratite ljekaru.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Rheumin

Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite to što ste preskočili da uzmete lijek!

Ako imate dodatnih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Rheumin može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ljekovi poput lijeka Rheumin mogu da povećaju rizik od srčanog udara (infarkt miokarda) ili moždanog udara.

Mogu se javiti sljedeće alergijske reakcije:

• kožne: osip, svrab, koprivnjača, pogoršanje hronične urtikarije;
• respiratorne: napad astme, respiratorne tegobe, naročito kod osoba alergičnih na aspirin ili nesteroidne antiinflamatorne ljekove;
• opšte: veoma rijetko, naglo oticanje lica i vrata (angioedem), anafilaktički šok.

Takođe se mogu javiti:

• gastrointestinalno krvarenje (vidjeti dio “Upozorenja i mjere opreza”). Češće se javlja kada se uzima visoka doza lijeka;
• kožne reakcije nakon izlaganja sunčevom ili UV zračenju;
• veoma rijetko, ljuštenje kože koje se može veoma brzo proširiti po ostatku tijela sa ozbiljnim posljedicama.

Ukoliko se javi neka od gore navedenih neželjenih reakcija, odmah prestanite sa primjenom lijeka i javite se ljekaru.

Tokom primjene lijeka takođe se mogu javiti:

• problemi sa varenjem: mučnina, povraćanje, proliv, zatvor, bol u želucu, nelagodnost u stomaku, rijetko upala crijeva;
• glavobolja, vrtoglavica, pospanost, nesanica, zujanje u ušima, poremećaji vida ili koncentracije, visok krvni pritisak, gubitak kose, otoci;
• generalizovani osip po koži, povišena tjelesna temperatura, povišene vrijednosti enzima jetre, povećan broj određenih bijelih krvnih zrnaca (eozinofilija), uvećani limfni čvorovi i zahvaćenost drugih organa (reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima, DRESS) (vidjeti dio 2);
• karakteristična alergijska reakcija na koži poznata kao fixed drug eruption, koja se obično ponavlja na istom mjestu/mjestima, nakon ponovnog izlaganja lijeku i može izgledati kao okrugle ili ovalne crvene mrlje, otok kože, plikovi (osip kao kod koprivnjače) i svrab.

Ukoliko se javi nešto od navedenog, obavijestite Vašeg ljekara.

Zabilježeni su slučajevi čira na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, gastrointestinalne perforacije, zapaljenja sluzokože usta sa ulceracijama (ulcerativni stomatitis), infekcije pluća, meningitisa, oštećenja jetre i bubrega.

Neke promjene mogu zahtijevati kontrolu krvne slike i funkcije bubrega.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Rheumin

• Aktivna supstanca je naproksen natrijum. Jedna film tableta sadrži 275 mg naproksen natrijuma.
• Pomoćne supstance su:

Jezgro film tablete: celuloza, mikrokristalna (Avicel PH 101); celuloza, mikrokristalna (Avicel PH 102); talk; povidon K 25; magnezijum stearat.

Film (obloga) tablete (Opadry II Pink 85G34757): polivinil alkohol, djelimično hidrolizovan (E1203); talk; titan dioksid; makrogol; lecitin (soja); gvožđe (III) oksid, crveni (E172); gvožđe (III) oksid, žuti (E172); gvožđe (III) oksid crni (E172).

Kako izgleda lijek Rheumin i sadržaj pakovanja

Film tableta.

Svijetloružičasta, duguljasta, bikonveksna, filmom obložena tableta s utisnutom podionom crtom na jednoj strani tablete. Podiona crta služi za podjelu tablete na jednake doze.

Unutrašnje pakovanje lijeka je PVC-Al blister koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 blister (ukupno 10 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

GLK pharma d.o.o. Podgorica,

Svetozara Markovića 46, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Bosnalijek d.d.,

Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole:

2030/25/1897 – 4107 od 24.04.2025. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2025. godine