Terapija hipertenzije.
Lijek Prilinda plus je indikovan kod pacijenata čiji krvni pritisak nije adekvatno kontrolisan pojedinačnom primjenom ramiprila ili hidrohlortiazida (pogledati djelove 4.2 i 4.4).
Doziranje
Preporuka je da se lijek Prilinda plus, uzima jednom dnevno, u isto vrijeme u toku dana, obično ujutro.
Ovaj lijek se može uzeti prije, uz obrok ili poslije obroka, jer hrana ne utiče na bioraspoloživost lijeka (pogledati dio 5.2).
Lijek Prilinda plus tablete treba progutati sa dosta tečnosti. Ne smije se žvakati ili lomiti.
Odrasli
Dozu treba individualno prilagoditi profilu pacijenta (pogledati dio 4.4) na osnovu kontrole krvnog pritiska. Primjena fiksne kombinacije ramiprila i hidrohlortiazida se obično preporučuje nakon titracije doze sa jednom pojedinačnom komponentom.
Terapiju lijekom Prilinda plus treba započeti najnižom dostupnom dozom. Ako je potrebno, doza se može postepeno povećati da bi se dostigla ciljna vrijednost krvnog pritiska; maksimalna dozvoljena doza je 10 mg ramiprila i 25 mg hidrohlortiazida dnevno.
Posebne populacije pacijenata
Pacijenti koji su na terapiji diureticima
Potreban je poseban oprez kod pacijenata koji su na istovremenoj terapiji diureticima, jer se može javiti hipotenzija nakon započinjanja terapije. Potrebno je razmotriti umanjenje doze diuretika ili prekid terapije diureticima prije započinjanja terapije lijekom Prilinda plus.
Ukoliko prekid terapije nije moguć, preporučeno je da se terapija započne najmanjom mogućom dozom ramiprila (1,25 mg dnevno) kao pojedinačnom komponentom. Preporučeno je da naknadna izmjena inicijalne doze ne bude viša od 2,5 mg ramiprila i 12,5 mg hidrohlortiazida.
Pacijenti sa poremećajem funkcije bubrega
Ovaj lijek je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega zbog komponente hidrohlortiazid (klirens kreatinina < 30 ml/min) (pogledati dio 4.3).
Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega može biti potrebno smanjenje doze lijeka. Pacijenti sa klirensom kreatinina između 30 i 60 ml/min treba da se liječe sa najnižom dozom fiksne kombinacije ramiprila i hidrohlortiazida nakon primjene samo ramiprila. Maksimalna dozvoljena doza je 5 mg ramiprila i 25 mg hidrohlortiazida dnevno.
Pacijenti sa poremećajem funkcije jetre
Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre, liječenje ovim lijekom se mora započeti samo pod strogim medicinskim nadzorom, sa maksimalnim dnevnim dozama od 2,5 mg ramiprila i 12,5 mg hidrohlortiazida.
Lijek Prilinda plus je kontraindikovan kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre (pogledati dio 4.3).
Stariji pacijenti
Početna doza treba da bude niža i potrebno je da naknadna titracija doze bude postepenija zbog veće vjerovatnoće za pojavu neželjenih dejstava, posebno kod veoma starih i nemoćnih pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Ovaj lijek se ne preporučuje za upotrebu kod djece i adolescenata ispod 18 godina zbog nedovoljnih podataka o bezbjednosti i efikasnosti.
Način primjene
Lijek je namijenjen za oralnu primjenu.
- Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koji drugi ACE inhibitor (inhibitor angiotenzin konvertujućeg enzima), hidrohlortiazid, druge tiazidne diuretike, sulfonamide ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
- Dojenje (pogledati dio 4.6)
Posebne populacije pacijenata
Pacijenti sa posebnim rizikom za razvoj hipotenzije
- Pacijenti sa snažnom aktivacijom sistema renin-angiotenzin-aldosteron
Pacijenti sa snažno aktiviranim renin-angiotenzin-aldosteron sistemom, postoji rizik od izraženog akutnog pada krvnog pritiska i poremećaja funkcije bubrega kao posljedica inhibicije angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE), naročito kada su ACE inhibitor ili istovremeno uzet diuretik primijenjeni prvi put ili pri prvom povećanju doze.
Značajna aktivacija renin–angiotenzin-aldosteron sistema se može očekivati, pa je neophodno osigurati medicinski nadzor, uključujući praćenje vrijednosti krvnog pritiska kod:
Generalno, preporučuje se korigovanje dehidracije, hipovolemije ili gubitka soli prije započinjanja terapije (međutim, kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, potrebno je posebno procjeniti korist korektivne mjere u odnosu na mogućnost rizika opterećenja volumenom).
-Pacijenti sa rizikom od cerebralne ili srčane ishemije u slučaju akutne hipotenzije
Početna faza terapije zahtijeva poseban medicinski nadzor.
Kombinacija ramipril/hidrohlortiazid ne predstavlja terapiju izbora kod primarnog hiperaldosteronizma. Ukoliko se ramipril/hidrohlortiazid koristi kod primarnog hiperaldosteronizma, potrebno je pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u plazmi.
Pogledati dio 4.2.
Poremećaj elektrolita zbog terapije diureticima uključujući i hidrohlortiazid može dovesti do hepatičke
encefalopatije kod pacijenata sa oboljenjem jetre.
Hirurške intervencije
Preporučuje se da se terapija inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima, kao što je ramipril, prekine gdje god je to moguće jedan dan prije operacije.
Praćenje funkcije bubrega
Renalnu funkciju treba procijeniti prije i tokom terapije i prilagoditi doziranje, posebno tokom početnih nedjelja terapije. Posebno je potrebno pažljivo praćenje kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega (pogledati dio 4.2). Postoji rizik za oštećenje renalne funkcije, posebno kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom ili nakon transplantacije bubrega ili sa renovaskularnom bolešću uključujući pacijente sa hemodinamskim relevantnom unilateralnom stenozom bubrežne arterije.
Oštećenje funkcije bubrega
Kod pacijenata sa oboljenjem bubrega, tiazidi mogu dovesti do uremije. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, može doći do kumulativnog dejstva aktivne supstance. Ukoliko progresivno oštećenje funkcije bubrega postane evidentno na šta ukazuje porast neproteinskog azota, neophodna je pažljiva ponovna procjena terapije, uz razmatranje mogućnosti prekida terapije diureticima (pogledati dio 4.3).
Poremećaj ravnoteže elektrolita
Kao i kod svakog pacijenta na terapiji diureticima, potrebno je periodično sprovoditi kontrolu koncentracije elektrolita u serumu u određenim vremenskim intervalima. Tiazidi, uključujući i hidrohlortiazid, mogu izazvati poremećaj ravnoteže tečnosti i elektrolita (hipokalemija, hiponatremija i hipohloremijska alkaloza). Iako se hipokalemija može razviti primjenom tiazidnih diuretika, istovremena terapija ramiprilom može smanjiti hipokalemiju izazvanu primjenom diuretika. Rizik za nastanak hipokalemije je najveći kod pacijenata sa cirozom jetre, kod pacijenata sa ubrzanom diurezom, kod pacijenata koji ne primaju adekvatnu nadoknadu elektrolita, kao i kod pacijenata na istovremenoj terapiji kortikosteroidima ili ACTH (pogledati dio 4.5.) Prva mjerenja koncentracije kalijuma u plazmi treba sprovesti tokom prve nedjelje od početka terapije. Ukoliko se utvrdi mala koncentracija kalijuma u plazmi, potrebna je korekcija. Može se javiti i diluciona hiponatremija. Smanjenje koncentracije natrijuma može biti asimptomatsko u početku, tako da se redovne kontrole smatraju neophodnim. Analize treba sprovoditi češće kod starijih pacijenata i kod pacijenata sa cirozom jetre. Tiazidi dokazano povećavaju urinarnu ekskreciju magnezijuma, što može dovesti do hipomagnezemije.
Praćenje elektrolita: Hiperkalemija
Hiperkalemija je zapažena kod nekih pacijenata na terapiji ACE inhibitorima, uključujući i ovu kombinaciju. Pacijenti kod kojih postoji rizik od razvoja hiperkalemije su oni kod kojih je prisutna insuficijencija bubrega, pacijenti stariji od 70 godina, sa nekontrolisanim dijabetesom, pacijenti koji uzimaju kalijumove soli, diuretike koji štede kalijum ili ostale aktivne supstance koje povećavaju koncentraciju kalijuma u plazmi ili stanja kao što je dehidratacija, akutna srčana dekompenzacija i metabolička acidoza. Ukoliko se istovremena upotreba navedenih agenasa smatra pogodnom, preporučuje se redovno praćenje koncentracije kalijuma u serumu (pogledati dio 4.5).
Praćenje elektrolita: Hiponatremija
Sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (engl. syndrome of inappropriate anti-diuretic hormone, SIADH) i prateća hiponatremija zabilježeni su kod nekih pacijenata koji su bili na terapiji ramiprilom. Preporučuje se redovno praćenje koncentracije natrijuma u serumu kod starijih pacijenata kao i kod drugih pacijenata kod kojih postoji rizik od hiponatremije.
Hepatična encefalopatija
Poremećaj elektrolita uzkovan terapijom diureticima, uključujući i uzimanje hidrohlortiazida, može dovesti do hepatične encefalopatije kod pacijenata sa oboljenjem jetre. U slučaju hepatične encefalopatije, potrebno je odmah prekinuti terapiju.
Hiperkalcemija
Hidrohlortiazid stimuliše resorpciju kalcijuma u bubrezima i može izazvati hiperkalcemiju. Može uticati na rezultate testova funkcije paratiroidne žlijezde.
Angioedem
Angioedem je prijavljen kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima, uključujući ramipril (pogledati dio 4.8). Ovaj rizik može biti povećan kod pacijenata koji su istovremeno uzimali ljekove, kao što su inhibitori mTOR (rapaminsko mjesto vezivanja kod sisara (engl. mammalian target of rapamicin)) inhibitori (npr. temsirolimus, everolimus, sirolimus) ili vildagliptin ili inhibitori neprilizina (NEP inhibitori) kao što je racekadotril. Istovremena primjena ramiprila sa kombinacijom sakubitril/valsartan je kontraindikovna zbog povećanog rizika od pojave angioedema (pogledati djelove 4.3 i 4.5).
Ukoliko se u toku terapije pojavi angioedem, primjena lijeka Prilinda plus se mora odmah obustaviti. Hitna terapija se mora brzo sprovesti. Pacijent mora biti pod ljekarskim nadzorom najmanje 12 do 24 sata, a otpušta se iz bolnice tek nakon potpunog povlačenja simptoma.
Kod pacijenta koji su bili na terapiji ACE inhibitorima uključujući i ramipril, prijavljena je pojava intestinalnog angioedema (pogledati dio 4.8). Kod ovih pacijenata javio se abdominalni bol (sa ili bez mučnine ili povraćanja).
Simptomi intestinalnog angioedema povukli su se nakon prestanka uzimanja ACE inhibitora.
Anafilaktične reakcije tokom terapije desenzitizacije
Vjerovatnoća razvoja kao i težina anafilaktičnih i anafilaktoidnih reakcija na ubod insekta i na druge alergene povećana je kod terapije ACE inhibitorima. Treba razmotriti privremeni prekid terapije prije desenzitizacije.
Akutna respiratorna toksičnost
Nakon uzimanja hidrohlortiazida prijavljeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući sindrom akutnog respiratornog distresa (ARDS). Plućni edem obično se razvija unutar nekoliko minuta do nekoliko sati nakon primjene hidrohlortiazida. Na početku, simptomi uključuju dispneju, povećanu tjelesnu temperaturu, pogoršanje funkcije pluća i hipotenziju. Ukoliko se sumnja na ARDS, treba obustaviti primjenu lijeka Prilinda plus i započeti odgovarajuću terapiju. Hidrohlortiazid se ne smije propisivati pacijentima koji su ranije imali ARDS nakon primjene hidrohlortiazida.
Neutropenija/agranulocitoza
Neutropenija/agranulocitoza se rijetko javljaju, a takođe je prijavljena i supresija koštane srži. Preporučuje se praćenje broja bijelih krvnih zrnaca kako bi se detektovala moguća leukopenija. Češće praćenje i kontrola potrebni su u početnoj fazi terapije kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega i istovremeno prisutnom bolešću vezivnog tkiva (npr. lupus erythematosus ili scleroderma) kao i kod svih pacijenata liječenih ljekovima koji mogu prouzrokovati promjenu krvne slike (pogledati djelove 4.5 i 4.8).
Horioidalna efuzija, akutna miopija i glaukom zatvorenog ugla
Hidrohlortiazid, sulfonamid, može izazvati idiosinkrazijsku reakciju, što dovodi do horioidalne efuzije sa defektima u vidnom polju, akutne prolazne miopije i glaukoma zatvorenog ugla. Simptomi uključuju akutno smanjenje oštrine vida i bol u oku i obično se javljaju samo nekoliko sati do nekoliko nedjelja nakon početka terapije. Neliječen akutni glaukom zatvorenog ugla može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarna terapija je prekid primjene hidrohlorotiazida što je prije moguće. Potrebno je razmotriti brzo medicinsko ili hirurško liječenje ukoliko očni pritisak ne može da se stavi pod kontrolu. Faktori rizika za razvoj glaukoma zatvorenog ugla mogu uključivati poznatu alergiju na sulfonamide i peniciline.
Etničke razlike
Angioedem izazvan primjenom ACE inhibitora češće se javlja kod pacijenata crne rase nego kod pripadnika drugih rasa. Kao i drugi ACE inhibitori, tako i ramipril može biti manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod pripadnika crne rase nego kod pripadnika drugih rasa, vjerovatno zbog veće prevalence hipertenzije sa niskim nivoom renina hipertenzivnih pacijenata crne rase.
Sportisti
Hidrohlortiazid može pokazati pozitivni rezultat na anti-doping testu.
Metabolički i endokrini efekti
Terapija tiazidima može narušiti toleranciju na glukozu. Kod pacijenata sa dijabetesom potrebno je prilagoditi dozu insulina ili oralnih hipoglikemika. Latentni dijabetes mellitus se može manifestovati tokom terapije tiazidima.
Tokom terapije tiazidnim diureticima može doći do povećanja vrijednosti holesterola i triglicerida.
Kod nekih pacijenata koji su na terapiji tiazidima može se javiti hiperurikemija ili se može ubrzati razvoj klinički evidentnog gihta.
Kašalj
Prilikom primjene ACE inhibitora javlja se kašalj. Karakterističan je suvi, perzistentan, neproduktivni, uporan kašalj, koji nestaje tek sa prekidom terapije. Kašalj nastao usljed primjene ACE inhibitora treba posmatrati kao dio diferencijalne dijagnoze kašlja.
Ostalo
Reakcije preosjetljivosti se mogu javiti kod pacijenata sa ili bez alergije i bronhijalne astme u anamnezi.
Prijavljena je mogućnost egzacerbacije ili aktivacije sistemskog lupusa erythematosusa.
Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS)
Postoje dokazi da istovremena primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik za pojavu hipertenzije, hiperkalemije i smanjenja funkcije bubrega (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega). Dvostruka blokada RAAS kombinovanom upotrebom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena se stoga ne preporučuje (pogledati djelove 4.5 i 5.1).
Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno neophodnom, treba je sprovoditi samo uz stručni nadzor ljekara specijaliste i strogim i čestim praćenjem bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.
ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora, ne treba primjenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.
Nemelanomski karcinom kože
Povećan rizik od nemelanomskog karcinoma kože (eng. non-melanoma skin cancer, NMSC) [bazocelularni karcinom (eng. basal cell carcinoma, BCC) i planocelularni karcinom (eng. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidrohlorotiazidu zabilježen je u dvije epidemiološke studije zasnovane na Nacionalnom registru malignih oboljenja Danske. Fotosenzitivno dejstvo hidrohlortiazida može da predstavlja mogući mehanizam za nastanak NMSC.
Pacijente koji uzimaju hidrohlorotiazid potrebno je informisati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovno provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije i da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Pacijente treba posavjetovati o mogućim preventivnim mjerama, kao što je ograničena izloženost sunčevoj svijetlosti i UV zracima i, u slučaju izloženosti, korišćenje odgovarajuće zaštite, radi minimiziranja rizika od karcinoma kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobijenog biopsijom. Takođe može da bude potrebno da se razmotri opravdanost primjene hidrohlorotiazida kod pacijenata koji su ranije imali NMSC (takođe pogledati dio 4.8).
Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama
Lijek Prilinda plus sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smiju koristiti ovaj lijek.
Lijek Prilinda plus sadrži natrijum. Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, tj. suštinski je „bez natrijuma“.
Podaci iz kliničkih studija su pokazali da je dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS) pomoću kombinovane upotrebe ACE inhibitora, blokatora angiotenzina II receptora ili aliskirena udružena sa većom učestalošću neželjenih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju) u poređenju sa upotrebom bilo kog pojedinačnog lijeka koji djeluje na RAAS (pogledati djelove 4.3, 4.4 i 5.1).
Kontraindikovane kombinacije
Istovremena upotreba ACE inhibitora u kombinaciji sa valsartanom/sakubitrilom je kontraindikovana s obzirom na to da dovodi do povećanja rizika od pojave angioedema (pogledati djelove 4.3 i 4.4). Terapija ramiprilom ne smije se započeti dok ne prođe 36 sati nakon uzimanja poslednje doze kombinacije valsartan, sakubitril. Primjena kombinacije valsartan, sakubitril ne smije se inicirati prije isteka 36 sati od primjene posljednje doze lijeka Prilinda plus.
Ekstrakorporalna terpija kod koje krv dolazi u kontakt sa negativno naelijektrisanim površinama, kao što je dijaliza ili hemofiltracija pomoću visoko propustljivih membrana (npr. poliakronitrilnih membrana) i afereze lipoproteina niske gustine dekstran sulfatom, zbog povećanog rizika za pojavu teških anafilaktičkih reakcija (pogledati dio 4.3). Ukoliko je takvo liječenje neophodno, treba razmotirti upotrebu drugih tipova membrana za dijalizu ili drugu klasu antihipertenzivnih lijekova.
Mjere opreza pri upotrebi
Kalijumove soli, heparin, diuretici koji štede kalijum i druge aktivne supstance koje povećavaju koncentraciju kalijuma u plazmi (uključujući antagoniste angiotenzina II, trimetroprim (sam ili u kombinacijama sa sulfametoksazolom), takrolimus, ciklosporin): može se javiti hiperkalemija pa je stoga potrebno pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u plazmi.
Antihipertenzivni ljekovi (diuretici) i ostale supstance koje mogu smanjiti krvni pritisak (npr. nitrati, triciklični antidepresivi, anestetici, akutni unos alkohola, baklofen, alfuzosin, doksazosin, prazosin, tamsulosin, terazosin: može se očekivati povećani rizik od hipotenzije (pogledati dio 4.2 za diuretike).
Vazopresorni simpatomimetici i druge supstance (epinefrin) koje mogu smanjiti antihipertenzivni efekat ramiprila: Preporučuje se često mjerenje i kontrola krvnog pritiska. Takođe, efekat vazopresornih simpatomimetika može biti oslabljen hidrohlortiazidom.
Alopurinol, imunosupresivi, kortikosteroidi, prokainamid, citostatici i ostali ljekovi koji mogu mijenjati krvnu sliku: Povećava se vjerovatnoća hematoloških reakcija (pogledati dio 4.4).
Soli litijuma: Ekskrecija litijuma se može smanjiti kod primjene ACE inhibitora i zbog toga može biti povećana toksičnost litijuma. Koncentracija litijuma u serumu se mora kontrolisati. Istovremena upotreba tiazidnih diuretika može povećati rizik za nastanak toksičnosti litijuma i povećati već povećan rizik za nastanak toksičnosti litijuma uzrokovanu primjenom ACE inhibitora. Zbog toga se ne preporučuje istovremena upotreba ramiprila i hidrohlortiazida sa litijumom.
Antidijabetici uključujući insulin
Može doći do hipoglikemijske reakcije. Hidrohlortiazid može smanjiti dejstvo antidijabetika. Zbog toga se preporučuje česta kontrola koncentracije glukoze u krvi u početnoj fazi terapije.
Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi i acetilsalicilna kiselina
Može se očekivati smanjenje antihipertenzivnog dejstva lijeka Prilinda plus. Istovremeno liječenje ACE inhibitorima i nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (NSAIL) može povećati rizik od daljeg pogoršanja bubrežne funkcije i povećane koncentracije kalijuma u serumu, kalemije.
Oralni antikoagulanti: Istovremena upotreba hidrohlortiazida može smanjiti antikoagulantni efekat.
Kortikosteroidi, ACTH, amfotericin B, karbenoksolon, velike količine slatkog korjena, laksativi (u slučaju duže upotrebe), i druge supstance koje smanjuju koncentraciju kalijuma u plazmi: povećavaju rizik od nastanka hipokalemije.
Preparati digitalisa, aktivne supstance za koje je potvrđeno da utiču na produžavaje QT intervala i antiaritmici:
Moguća je pojačana proaritmijska toksičnost ili smanjen antiaritmijski efekat u slučaju poremećaja koncentracije elektrolita (npr. hipokalemija, hipomagnezijemija).
Metildopa: Moguća hemoliza.
Holestiramin ili drugi enteralno primjenjeni jonski izmjenjivači: Smanjena resorpcija hidrohlortiazida. Sulfonamidni diuretici se trebaju uzimati najmanje jedan sat prije ili 4 do 6 sati nakon ovih ljekova.
Mišićni relaksansi tipa kurare: Moguće je pojačano i produženo dejstvo mišićnih-relaksanasa
Kalcijumove soli i supstance koje povećavaju koncentraciju kalcijuma u plazmi:
Može se očekivati povećana koncentracija kalcijuma u plazmi u slučaju istovremene primjene sa hidrohlortiazidom. Neophodno je praćenje koncentracije kalcijuma u serumu.
Karbamazepin: Rizik od hiponatremije zbog aditivnog dejstva sa hidrohlortiazidom.
Kontrastna sredstva koja sadrže jod: U slučaju dehidratacije indukovane diureticima, uključujući i hidrohlortiazid, postoji povećan rizik za akutno oštećenje funkcije bubrega, posebno pri upotrebi većih doza kontrastnih sredstva koja sadrže jod.
Penicilin: Hidrohlortiazid se izlučuje u distalnim tubulima i smanjuje izlučivanje penicilina.
Hinin: Hidrohlortiazid smanjuje ekskreciju hinina.
Heparin: Moguće je povećanje koncentracije kalijuma u serumu.
mTOR inhibitori ili vildagliptin: Povećan rizik od pojave angioedema je moguć kod pacijenata koji istovremeno uzimaju mTOR inhibitore (npr. temsirolimus, everolimus, sirolimus) ili vildagliptin. Oprez je posebno potreban na početku terapije (pogledati dio 4.4).
Neprilizin (NEP) inhibitori
Povećan rizik od pojave angioedema prijavljen je kod istovremene upotrebe ACE inhibitora i NEP inhibitora kao što je racekadotril (pogledati dio 4.4).
Sakubitril/valsartan
Istovremena upotreba ACE inhibitora sa sacubitrilom/valsartanom je kontraindikovana i povećava rizik od pojave angioedema.
Trudnoća
Liječenje ovim lijekom se ne preporučuje u prvom trimestru trudnoće (pogledati dio 4.4) i kontraindikovano je u drugom i trećem trimestru trudnoće (pogledati dio 4.3).
Epidemiološki podaci o riziku od teratogenog dejstva kod primjene ACE inhibitora tokom prvog trimestra trudnoće nisu relevantni za donošenje zaključaka. Međutim, ne može se isključiti izvjesno malo povećanje rizika. Ukoliko se nastavak terapije antagonistima receptora angiotenzina II ne smatra neophodnim, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba savjetovati da pređu na alternativnu antihipertenzivnu terapiju sa dobro poznatim bezbjednosnim efektom u trudnoći. Ako se utvrdi trudnoća, treba odmah prekinuti liječenje ACE inhibitorima i nastaviti je alternativnom terapijom.
Poznato je da izlaganje terapiji ACE inhibitorima/antagonistima receptora angiotenzina II (AIIRA) tokom drugog i trećeg trimestra uzrokuje fetotoksičnost kod ljudi (oslabljena funkcija bubrega, oligohidramnion, poremećaj okoštavanja lobanje i neonatalnu toksičnost (slabost bubrega, hipotenzija, hiperkalemija (pogledati dio 5.3)).
Ukoliko je izloženost ACE inhibitorima nastupila od drugog trimestra trudnoće nadalje preporučuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i kostiju lobanje. Novorođenčad, čije su majke uzimale ACE inhibitore, treba posebno pratiti zbog mogućnosti pojave hipotenzije, oligurije i hiperkalemije (pogledati djelove 4.3 i 4.4).
Hidrohlortiazid, u slučajevima produžene primjene u toku trećeg trimestra trudnoće, može dovesti do feto-placentalne ishemije i povećanog rizika u zaostatku rasta. Prijavljeni su i rijetki slučajevi hipoglikemije i trombocitopenije kod novorođenčadi koja su bila izložena lijeku prije termina porođaja. Hidrohlortiazid može dovesti do smanjenja volumena plazme i smanjenja uteroplacentarnog protoka krvi.
Dojenje
Ovaj lijek je kontraindikovan tokom dojenja.
Ramipril i hidrohlortiazid se u terapijskim dozama izlučuju u majčino mlijeko u koncentracijama u kojima utiču na odojče. Ne postoji dovoljno podataka u vezi sa upotrebom ramiprila tokom dojenja pa se preporučuju alternativni ljekovi sa dobro utvrđenim bezbjednosnim profilom, a naročito ukoliko je riječ o novorođenčetu ili prevremeno rođenom djetetu.
Hidrohlortiazid se izlučuje u majčino mlijeko. Primjena tiazida tokom dojenja može dovesti do smanjenja ili čak prestanka izlučivanja mlijeka. Može se javiti preosjetljivost na neke od sastojaka lijeka, derivate sulfonamida, hipokalemija i nuklearni ikterus. Zbog mogućnosti pojave za nastanak ozbiljnih reakcija uzrokovanih primjenom obije aktivne supstance na odojče, treba doneti odluku o prekidu dojenja ili prekidu liječenja uzimajući u obzir važnost terapije za majku.
Pojedina neželjena dejstva (npr. simptomi smanjenja krvnog pritiska kao što je vrtoglavica) mogu uticati na sposobnost pacijenta da se koncentriše i reaguje i zbog toga predstavljaju opasnost u situacijama u kojima su ove sposobnosti od posebnog značaja (npr. upravljanje vozilom ili rukovanje mašinama).
To se može dogoditi posebno na početku terapije, ili pri prelasku sa terapije drugim ljekovima na ramipril. Nakon uzimanja i kod svakog naknadnog povećanja doze nije preporučljivo voziti ili upravljati mašinama tokom nekoliko sati.
Sažetak bezbjednosnog profila
Bezbjednosni profil ramiprila i hidrohlortiazida uključuje neželjena dejstva koja se javljaju u sklopu hipotenzije, snižavanja krvnog pritiska i/ili gubitka tečnosti zbog povećane diureze. Aktivna supstanca ramipril, može indukovati dugotrajni suvi kašalj, dok hidrohlortiazid može dovesti do pogoršanja metabolizma glukoze, lipida i mokraćne kiseline. Ove dvije aktivne supstance imaju suprotno dejstvo na kalijum u plazmi. Ozbiljna neželjena dejstva uključuju angioedem ili anafilaktične reakcije, oštećenje bubrega ili jetre, pankreatitis, teške kožne reakcije i neutropeniju/ agranulocitozu.
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava lijeka
Učestalost nežljenih dejstava je definisana sljedećom konvencijom:
Veoma česta 1/10; Česta 1/100 do <1/10; Povremena 1/1000 do <1/100; Rijetka 1/10000 do <1/1000; Veoma rijetka <1/10000, Nepoznata učestalost (iz raspoloživih podataka ne može se utvrditi frekvenca)
U okviru svake grupe, prikazana su neželjena dejstva po težini (od težih ka lakšim oblicima)
| Često | Povremeno | Veoma rijetko | Nepoznata učestalost | |
| Neoplazme-benigne, maligne i neodređene (uključujući ciste i polipe) | Nemelanomski karcinom kože* (bazocelularni karcinom i planocelularni karcinom) | |||
| Poremećaji krvi i | Smanjenje broja leukocita, smanjenje crvenih krvnih ćelija, smanjenje koncentracije hemoglobina, hemolitička anemija, smanjenje broja trombocita | Insuficijencija koštane srži, neutropenija uključujući agranulocitozu, pancitopenija, eozinofilija, hemokoncentracija u smislu smanjenja volumena tečnosti | ||
| Poremećaji imunskog sistema | Anafilaktičke ili anafilaktoidne reakcije bilo na ramipril ili anafilaktička reakcija na hidrohlortiazid, povećanje antinuklearnih antitijela | |||
| Endokrini poremećaji | Sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH) | |||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | Poremećaj u kontroli dijabetesa, smanjena tolerancija na glukozu, povećanje nivoa glukoze u krvi, povećane vrijednosti mokraćne kiseline u krvi, pogoršanje gihta, povećane vrijednosti holesterola i/ili triglicerida uzrokovane hidrohlortiazidom | Anoreksija, smanjenje apetita, | Poremećaji metabolizma i ishrane | Poremećaj u kontroli dijabetesa, smanjena tolerancija na glukozu, povećanje nivoa glukoze u krvi, povećane vrijednosti mokraćne kiseline u krvi, pogoršanje gihta, povećane vrijednosti holesterola i/ili triglicerida uzrokovane hidrohlortiazidom |
| Psihijatrijski poremećaji | Depresivno raspoloženje, apatija, anksioznost, nervoza, poremećaj spavanja uključujući i somnolenciju | Stanje konfuzije, psihomotorni nemir, poremećaj pažnje | ||
| Poremećaji | Glavobolja, vrtoglavica | Vertigo, parestezije, tremor, poremećaj ravnoteže, osećaj peckanja, disgeuzija, poremećaj čula ukusa, ili gubitak čula ukusa | Cerebralna ishemija uključujući ishemijski moždani udar i tranzitorni ishemijski atak, oštećenje psihomotornih sposobnosti, parosmija | |
| Poremećaji oka | Poremećaj vida uključujući zamućen vid, konjunktivitis | Ksantopsija, smanjenje lakrimacije uzrokovane hidrohlortiazidom, sekundarni akutni glaukom zatvorenog ugla i/ili akutna miopija uzrokovana hidrohlortiazidom, horioidalna efuzija | ||
| Poremećaji uha i labirinta | Tinitus | Oštećenje sluha | ||
| Kardiološki poremećaji | Ishemija miokarda, | Infarkt miokarda | ||
| Vaskularni poremećaji | Hipotenzija, smanjenje ortostatskog krvnog pritiska, sinkopa, naleti crvenila praćeni osjećajem vrućine | Tromboza kao posljedica značajnog smanjenja tečnosti, vaskularna stenoza, hipoperfuzija, Raynaud-ov fenomen, vaskulitis | ||
| Respiratorni, | Neproduktivni nadražajni kašalj, bronhitis | Sinuzitis, dispneja, nazalna kongestija | Sindrom akutnog respiratornog distresa (ARDS)(pogledati dio 4.4) | Bronhospazam uključujući pogoršanje astme |
| Gastrointestinalni | Zapaljenje na nivou gastrointestinalnog trakta, poremećaj varenja, nelagodnost u abdomenu, dispepsija, gastritis, mučnina, konstipacija. | Povraćanje, aftozni stomatitis, glositis, dijareja, bol u gornjem dijelu abdomena, suva usta | Pankreatitis (izuzetno rijetko prijavljeni su i smrtni ishodi udruženi sa upotrebom ACE inhibitora), porast koncentracije enzima pankreasa, angioedem tankog crijeva, sijaloadenitis uzrokovan hidrohlortiazidom | |
| Hepatobilijarni poremećaji | Holestatski ili citotoksični hepatitis (izuzetno rijetko sa smrtnim ishodom), povećana koncentracija enzima jetre i/ili konjugovanog bilirubina, kalkulozni holecistitis uzrokovan | Akutna insuficijencija jetre, holestatska žutica, hepatocelularno oštećenje | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Angioedem: izuzetno rijetko, opstrukcija disajnog puta usljed angioedema može dovesti do smrtnog ishoda; psorijazni dermatitis, hiperhidroza, osip, posebno makulo- papularni, pruritus, alopecija | Toksična epidermalna nekroliza, Stevens- Johnson-ov sindrom, erythema multiforme, pemfigus, pogoršanje psorijaze, eksfolijativni dermatitis, fotosenzitivne reakcije, oniholiza, pemfigoid ili liheniformni egzantem ili enantem, urtikarija, | ||
| Poremećaji mišićno koštanog sistema i vezivnog tkiva | Mialgija | Artralgija, spazam mišića, | ||
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | Oslabljena funkcija bubrega uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju, pojačano izlučivanje urina, povećana koncentracija uree i kreatinina u krvi | Pogoršanje postojeće proteinurije, | ||
| Poremećaj reproduktivnog sistema i dojki | Prolazna erektilna impotencija | Smanjen libido, ginekomastija | ||
| Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene | Zamor, astenija | Bol u grudima, pireksija |
Opis odabranih neželjenih reakcija
Nemelanomski karcinom kože: Na osnovu dostupnih podataka iz epidemioloških studija, između hidrohlortiazida i nemelanomskog karcinoma kože (NMSC) primijećena je povezanost zavisna od kumulativne doze (takođe pogledati djelove 4.4 i 5.1).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Simptomi
Simptomi povezani sa predoziranjem ACE inhibitorima mogu uključivati preteranu perifernu vazodilataciju (sa izraženom hipotenzijom, šokom), bradikardija, poremećaji elektrolita, oštećenje bubrega, aritmija, poremećaj svijesti uključujući i komu, cerebralne konvulzije, pareze i paralitički ileus.
Kod predisponiranih pacijenata (npr. hiperplazija prostate) predoziranje hidrohlortiazidom može dovesti do akutne urinarne retencije.
Postupak kod predoziranja
Pacijente treba pažljivo pratiti i primijeniti simptomatsku i potpornu terapiju. Preporučene mjere uključuju detoksikaciju (gastrična lavaža, primjena adsorbenata) i mjere za povratak hemodinamske stabilnosti, uključujući i primjenu alfa 1 adrenergičnih agonista ili primjenu angiotenzina II (angiotenzinamid). Aktivni metabolit ramiprila, ramiprilat, se iz cirkulacije slabo uklanja hemodijalizom.
Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzin sistem, ACE inhibitori i diuretici
ATC kod: C09BA05
Mehanizam dejstva
Ramipril
Ramiprilat, aktivni metabolit prolijeka ramiprila, inhibiše enzim dipeptidilkarboksipeptidazu I (sinonimi: angiotenzin-konvertujući enzim (ACE); kininaza II). U plazmi i tkivu ovaj enzim katalizuje konverziju angiotenzina I u aktivnu vazokonstriktornu supstancu angiotenzin II, a isto tako i razgradnju aktivnog vazodilatatora bradikinina. Smanjenjo stvaranja angiotenzina II i inhibicija razgradnje bradikinina dovodi do vazodilatacije.
S obzirom na to da angiotenzin II takođe stimuliše oslobađanje aldosterona, ramiprilat uzrokuje smanjenje izlučivanja aldosterona. Prosječan odgovor na monoterapiju ACE inhibitorima bio je slabiji kod pripadnika crne rase sa hipertenzijom (Afro-Karipska populacija) hipertenzivnih pacijenata koja uobičajeno ima nisku koncentraciju renina u odnosu na pacijente drugih rasa.
Hidrohlortiazid
Hidrohlortiazid je tiazidni diuretik. Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja tiazidnih diuretika nije u potpunosti poznat. Oni inhibiraju reapsorpciju natrijuma i hlorida u distalnim tubulima. Povećano izlučivanje ovih jona je udruženo sa povećanim izlučivanjem urina (zbog osmotskog vezivanja vode). Povećano je i izlučivanje kalijuma i magnezijuma, dok je izlučivanje mokraćne kiseline smanjeno. Mogući mehanizmi antihipertenzivnog djelovanja hidrohlortiazida su promjene ravnoteže natrijuma, smanjenje ekstracelularne tečnosti i volumena plazme, promjene u renalnom vaskularnom otporu i smanjen odgovor na noradrenalin i angiotenzin II.
Farmakodinamski efekti
Ramipril
Primjena ramiprila izaziva značajno smanjenje perifernog arterijskog otpora. Uopšteno, ne postoje velike promjene u protoku plazme kroz bubrege i brzini glomerularne filtracije. Primjena ramiprila kod pacijenata sa hipertenzijom vodi smanjenju krvnog pritiska u ležećem i stojećem položaju, bez kompenzatornog povećanja brzine srčanih otkucaja. Antihipertenzivno dejstvo je vidljivo za jedan do dva sata nakon uzimanja lijeka; maksimalni efekat pojedinačne doze se javlja 3 – 6 sati poslije uzimanja lijeka. Antihipertenzivno dejstvo obično traje 24 sata. Maksimalni antihipertenzivni efekat je obično vidljiv posle 3 do 4 nedjelje kontinuiranog liječenja ramiprilom. Pokazano je da se antihipertezivno dejstvo održava tokom dugotrajne terapije u trajanju od dvije godine. Nagli prestanak uzimanja ramiprila ne dovodi do brzog i prekomjernog skoka krvnog pritiska.
Hidrohlortiazid
Poslije primjene hidrohlortiazida diureza počinje za dva sata, najveće vrijednosti se postižu nakon 4 sata i traju 6 do 12 sati.
Antihipertenzivni efekat se vidi nakon 3 do 4 dana i može trajati do nedjelju dana nakon prekida terapije.
Efekat na smanjenje krvnog pritiska je povezan sa blagim povećanjem filtracijske frakcije, renalnim vaskularnim otporom i aktivnošću renina u plazmi.
Nemelanomski karcinom kože: Na osnovu dostupnih podataka iz epidemioloških studija, između hidrohlorotiazida i nemelanomskog karcinoma kože (NMSC) primijećena je povezanost zavisna od kumulativne doze. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja bazocelularnog karcinoma (BCC) i 8 629 slučajeva planocelularnog karcinoma (SCC), usklađenih sa 1 430 833, odnosno 172 462 kontrole u populaciji. Velika upotreba hidrohlorotiazida (≥50 000 mg kumulativno) bila je povezana sa prilagođenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost između karcinoma usana (SCC) i izlaganja hidrohlorotiazidu: 633 slučaja karcinoma usana usklađeno je sa 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične grupe (engl. risk-set sampling). Pokazana je povezanost odgovora i kumulativne doze sa prilagođenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) sa povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku upotrebu hidrohlorotiazida (~25 000 mg) i na OR 7,7 (5,7-10,5) za najveću kumulativnu dozu (~100 000 mg) (takođe pogledati dio 4.4).
Klinička efikasnost i bezbjednost primjene
Istovremena primjena ramiprila i hidrohlortiazida
U kliničkim studijama, ova kombinacija je omogućila veću redukciju krvnog pritiska nego pri primjeni svakog od aktivnih sastojaka samostalno. Blokadom renin-angiotenzin-aldosteron sistema, istovremena primjena ramiprila i hidrohlortiazida ima obrnuti efekat na gubitak kalijuma izazvan ovim diureticima. Kombinacija ACE inhibitora sa tiazidnim diuretikom ima sinergistički efekat i istovremeno smanjuje rizik od hipokalemije koju može izazvati sama upotreba diuretika.
Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)
U dvije velike randomizovane, kontrolisane studije (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora sa blokatorima angiotenzin II receptora.
ONTARGET studija je sprovedena na pacijentima koji u anamnezi imaju kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti ili sa dijabetesom tipa 2 koji su praćeni dokazanim organskim oštećenjem ciljnih organa. Studija VA NEPHRON-D je sprovedena na pacijentima sa dijabetesom tipa 2 i dijabetesnom nefropatijom.
Studije nisu pokazale značajan pozitivan efekat u poređenju sa monoterapijom, na razvoj oštećenja bubrega i / ili kardiovaskularne smrtnosti ali je uočen povećan rizik za pojavu hipokalijemije, akutne bubrežne insuficijencije i / ili hipotenzije u odnosu na monoterapiju. S obzirom na to da su njihova farmakodinamska svojstva slična ti rezultati su takođe primjenljivi i za druge ACE inhibitore i ARB, s obzirom na sličnosti njihovih farmakodinamičkih svojstava. ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora. Upravo zbog ovoga ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora se ne smiju istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.
ALTITUDE studija (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) sprovedena je kako bi se procijenila korist dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorima ili blokatorima angiotenzin II receptora kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2 i hroničnom bubrežnom insuficijencijom, sa ili bez kardiovaskularnih poremećaja. Ova studija je bila privremeno prekinuta zbog povećanog rizika od neželjenih dejstava. Kardiovaskularna smrt i moždani udar bili su češći u grupi koja je uzimala aliskiren nego u placebo grupi; Ista neželjena dejstva i neka ozbiljna neželjena dejstva (hiperkalijemija, hipotenzija i disfunkcija bubrega) prijavljena su češće u aliskiren grupi nego u placebo grupi.
Ramipril
Resorpcija
Ramipril se poslije oralne primjene brzo resorbuje iz gastrointestinalnog trakta, maksimalne koncentracije u plazmi ramipril dostiže za jedan sat. Stepen resorpcije je najmanje 56% i na nju ne utiče prisustvo hrane u gastrointestinalnom traktu. Bioraspoloživost aktivnog metabolita ramiprilata poslije oralne primjene 2,5 mg i 5 mg ramiprila je 45%.
Maksimalne koncentracije ramiprilata, jedinog aktivnog metabolita ramiprila u plazmi, postižu se za 2 – 4 sata nakon uzimanja ramiprila. Koncentracije ramiprilata u stanju ravnoteže u plazmi poslije doziranja jednom dnevno uobičajenih doza, postižu se do otprilike četvrtog dana liječenja.
Distribucija
Vezivanje ramiprila za serumske proteine je oko 73%, a za ramiprilat je oko 56%.
Metabolizam
Ramipril se skoro u potpunosti metaboliše u ramiprilat i u estar diketopiperazin, diketopiperazinsku kiselinu i glukuronide ramiprila i ramiprilata.
Eliminacija
Izlučivanje metabolita se odvija prvenstveno preko bubrega.
Koncentracije ramiprilata u plazmi smanjuju se polifazno. Zbog njegove jačine, vezivanje za ACE i spore disocijacije od enzima, ramiprilat pokazuje produženu terminalnu fazu eliminacije pri veoma niskim koncentracijama u plazmi.
Efektivno poluvreme eliminacije ramiprilata nakon višestruke primjene ramiprila jednom dnevno iznosilo je 13 – 17 sati za 5 – 10 mg ramiprila i značajno duže za niže doze od 1,25 – 2,5 mg ramiprila. Ova razlika je u vezi sa kapacitetom zasićenja enzima koji vezuje ramiprilat. Primjena jednokratne doze ramiprila nije dovela do prisutnosti ramiprila i njegovih metabolita u koncentraciji u kojoj bi se mogli otkriti u majčinom mlijeku. Ipak, efekat višestrukih doza je nepoznat.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega (pogledati dio 4.2)
Izlučivanje ramiprilata je smanjeno kod pacijenata sa oštećenom renalnom funkcijom, a klirens ramiprilata je proporcionalan klirensu kreatinina. Ovo rezultira povećanim koncentracijama ramiprilata u plazmi. Samim tim je i smanjenje ovih koncentracija sporije, nego kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre (pogledati dio 4.2)
Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre, metabolizam ramiprila u ramiprilat je usporen zbog smanjene aktivnosti esteraza-enzima jetre pa je koncentracija ramiprila u plazmi povećana. Međutim, maksimalne koncentracije ramiprilata kod ovih pacijenata se ne razlikuju od onih koje se javljaju kod pacijenata sa očuvanom funkcijom jetre.
Hidrohlortiazid
Resorpcija
Poslije oralne primjene oko 70% hidrohlortiazida se resorbuje iz gastrointestinalnog trakta. Maksimalne koncentracije hidrohlortiazida u plazmi se postižu za 1,5 do 5 sati.
Distribucija
Vezivanje hidrohlortiazida za proteine plazme je 40%.
Metabolizam
Hidrohlortiazid se zanemarljivo malo metaboliše pri prolazu kroz jetru.
Eliminacija
Hidrohlortiazid se izlučuje preko bubrega, skoro u potpunosti nepromijenjen (>95%); 50 do 70% pojedinačne oralne doze se eliminiše za 24 sata. Poluvrijeme eliminacije je 5 do 6 sati.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega (pogledati dio 4.2)
Izlučivanje hidrohlortiazida je smanjeno kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega. Renalni klirens hidrohlortiazida proporcionalno je povezan s klirensom kreatinina. Ovo dovodi do povećanja koncentracije hidrohlortiazida u plazmi, koja se smanjuje sporije nego kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre (pogledati dio 4.2)
Kod pacijenata sa cirozom jetre farmakokinetika hidrohlortiazida nije značajno promjenjena. Farmakokinetika hidrohlortiazida nije ispitivana kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom.
Ramipril i hidrohlortiazid
Istovremeno uzimanje ramiprila i hidrohlortiazida ne utiče na njihovu bioraspoloživost.
Kombinovana tableta se može smatrati bioekvivalentnom ljekovima koji sadrže pojedinačne komponente.
Ramipril i hidrohlortiazid
Kod pacova i miševa, istovremena primjena ramiprila i hidrohlortiazida ne pokazuje akutno toksično djelovanje do 10000 mg/kg. Studije primene ponovljenih doza sprovedene na pacovima i majmunima pokazale su samo poremećaje ravnoteže elektrolita.
Reproduktivne studije na pacovima i kunićima pokazale su da je kombinacija nešto toksičnija u odnosu na pojedinačne komponente, ali ni jedna od studija nije pokazala teratogeni efekat kombinacije.
Studije mutagenosti i kancerogenosti nisu sprovođene za ovu kombinaciju.
Ramipril
Opsežna ispitivanja mutagenosti korišćenjem nekoliko sistema ispitivanja nisu dala nikakve indikacije da ramipril poseduje mutagena ili genotoksična svojstva.
Dugoročne studije na pacovima i miševima nisu dale nikakve indikacije o bilo kakvom tumorogenom efektu.
Bubrežni tubuli sa oksifilnim ćelijama i tubuli sa oksifilnom ćelijskom hiperplazijom kod pacova smatraju se odgovorom na funkcionalne promjene i morfološke promjene, a ne kao neoplastični ili pre-neoplastični odgovor.
Hidrohlortiazid
Hidrohlortiazid nije bio genotoksičan u in vitro Ames-ovom testu mutagenosti sojeva Salmonella typhimurium TA 98, TA 100, TA 1535, TA 1537 i TA 1538, kao ni u testu jajnika kineskog hrčka (engl. Chinese Hamster Ovary, CHO) za ispitivanje hromozomskih aberacija, niti u in vivo testovima kod kojih su korišćeni hromozomi geminalnih ćelija miševa, hromozomi koštane srži kineskog hrčka polno vezani recesivni gen za letalnu osobinu i sex-linked recessive lethal trait gene (SLRL) Drosophila (vinske mušice). Pozitivni rezultati testa dobijeni su samo u in vitro testovima za klastogenost (engl. CHO Sister Chromatid Exchange) i u testovima za mutagenost (engl. Mouse Lymphoma Cell assays), korišćenjem koncentracija hidrohlortiazida od 43 do 1300 mikrograma/ml i u testu hromatidnog nerazdvajanja (engl. non-disjunction) na Aspergillus nidulans-u.
Dvogodišnje studije hranjenja na miševima i pacovima sprovedene pod okriljem američkog Nacionalnog toksikološkog programa (NTP) nisu otkrile nikakve dokaze o kancerogenom potencijalu hidrohlortiazida kod ženki miševa (u dozama do približno 600 mg/kg/dan) ili kod mužjaka i ženki pacova (u dozama do približno 100 mg/kg/dan). NTP je, međutim, pronašao dvosmislene dokaze o hepatokarcinogenosti kod mužjaka miševa.
Prilinda plus (2,5 mg + 12,5 mg), tablete:
Prilinda plus (5 mg + 25 mg), tablete:
Nije relevantno.
3 godine.
Čuvati na temperaturi do 25°C.
Unutrašnje pakovanje je Al/Al blister u kome se nalazi 28 tableta (4 x 7) tableta.
Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze četiri blistera sa po 7 tableta (ukupno 28 tableta) i Uputstvo za lijek.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
Lijek Prilinda plus, predstavlja kombinaciju dvije aktivne supstance, ramiprila i hidrohlortiazida.
Ramipril pripada grupi ljekova koji se nazivaju „ACE inhibitori“ (inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima). Ramipril djeluje na sljedeći način:
Hidrohlortiazid pripada grupi ljekova koji se nazivaju „tiazidni diuretici“ ili ljekovi za izbacivanje tečnosti. Djeluje tako što povećava količinu mokraće (urina) koja se izbacuje iz Vašeg organizma. Na ovaj način se snižava krvni pritisak.
Lijek Prilinda plus se propisuje za liječenje povišenog krvnog pritiska. Ove dvije aktivne supstance djeluju zajedno na sniženje krvnog pritiska i koriste se u kombinaciji ako prethodno liječenje pojedinačnim aktivnim supstancama (ramipril ili hidrohlortiazid) nije dalo dovoljno dobre rezultate.
Lijek Prilinda plus ne smijete koristiti:
dijalizi;
Nemojte uzimati lijek Prilinda plus ukoliko se bilo šta od navedenog odnosi na Vas. Ako niste sigurni, razgovarajte sa Vašim ljekarom prije nego što uzmete lijek Prilinda plus.
Upozorenja i mjere opreza
Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Prilinda plus:
Vaš ljekar može da provjerava funkciju bubrega, krvni pritisak i koncentraciju elektrolita (npr. kalijuma) u krvi, u redovnim vremenskim intervalima. Pogledati informacije u dijelu „Lijek Prilinda plus ne smijete uzimati ukoliko“.
Djeca i adolescenti
Lijek Prilinda plus tableta se ne preporučuju za primjenu kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina, zbog toga što nema dovoljno dostupnih podataka o efikasnosti i bezbjednosti u ovoj populaciji.
Ukoliko se bilo šta od ovoga odnosi na Vas (ili niste u to sigurni), razgovarajte sa Vašim ljekarom prije uzimanja lijeka Prilinda plus tableta.
Primjena drugih ljekova
Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove, zbog toga što lijek Prilinda plus može da utiče na dejstvo drugih ljekova, odnosno drugi ljekovi mogu da utiču na dejstvo lijeka Prilinda plus.
Obavezno recite Vašem ljekaru ukoliko uzimate neki od sljedećih ljekova, jer oni mogu smanjiti dejstvo lijeka Prilinda plus:
Obavezno recite Vašem ljekaru ukoliko uzimate neke od sljedećih ljekova, jer oni mogu da povećaju rizik od pojave neželjenih dejstava ako se uzimaju istovremeno sa lijekom Prilinda plus:
Obavezno recite Vašem ljekaru ukoliko uzimate neke od sljedećih ljekova, jer lijek Prilinda plus može uticati na njihovo djelovanje:
Ukoliko se bilo šta od prethodno navedenog odnosi na Vas (ili niste sigurni), posavjetujte se sa Vašim ljekarom prije uzimanja lijeka Prilinda plus.
Ispitivanja
Konsultujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete ovaj lijek:
Uzimanje lijeka Prilinda plus sa hranom ili pićem
Plodnost, trudnoća i dojenje
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili
farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.
Trudnoća
Morate reći Vašem ljekaru ako ste trudni, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću.
Ne treba da uzimate lijek Prilinda plus u prvih 12 nedjelja trudnoće, a od trinaeste nedjelje ne smijete ga uzimati uopšte zbog toga što njegova primjena tokom trudnoće može oštetiti plod.
Ukoliko zatrudnite dok ste na terapiji lijekom Prilinda plus, odmah se javite Vašem ljekaru. U slučaju planiranja trudnoće potrebno je preći na neku drugu odgovarajuću terapiju.
Dojenje
Lijek Prilinda plus ne smijete uzimati tokom perioda dojenja.
Posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja bilo kog lijeka.
Uticaj lijeka Prilinda plus na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Tokom terapije lijekom Prilinda plus možete da osjetite vrtoglavicu. Vjerovatnije je da se ovo desi prilikom započinjanja terapije ili nakon povećanja doze lijeka. Ukoliko se kod Vas javi vrtoglavica nemojte upravljati vozilima ili rukovati mašinama.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Prilinda plus
Lijek Prilinda plus sadrži laktozu
U slučaju intolerancije na pojedine šećere, obratite se Vašem ljekaru prije upotrebe ovog lijeka.
Lijek Prilinda plus sadrži natrijum
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, tj. suštinski je „bez natrijuma“.
Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.
Doziranje kod sljedećih indikacija:
Terapija povišenog krvnog pritiska:
Preporučuje se uzimanje lijeka Prilinda plus jednom dnevno, svakog dana u isto vrijeme, obično ujutru. Lijek Prilinda plus se može uzimati uz obrok ili nezavisno od njega, jer hrana ne utiče na njegovu bioraspoloživost. Vaš ljekar će odrediti doziranje na osnovu Vašeg stanja dok krvni pritisak ne bude pod kontrolom.
Dozu treba individualno prilagoditi profilu pacijenta na osnovu kontrole krvnog pritiska. Primjena fiksne kombinacije ramiprila i hidrohlortiazida se obično preporučuje nakon titracije doze sa jednom pojedinačnom komponentom.
Terapiju fiksnom kombinacijom ramiprila i hidrohlortiazida treba započeti najmanjom dostupnom dozom. Ako je potrebno, doza se može progresivno povećati da bi se dostigla ciljna vrijednost krvnog pritiska; maksimalna dozvoljena doza je 10 mg ramiprila i 25 mg hidrohlortiazida dnevno.
Posebne populacije pacijenata
Pacijenti koji su na terapiji diureticima
Potreban je poseban oprez kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji diureticima, jer se može javiti hipotenzija nakon započinjanja terapije. Prije započinjanja terapije lijekom Prilinda plus mora se razmotriti smanjenje doze diuretika ili prekid terapije drugim diuretikom.
Ukoliko prekid terapije nije moguć, preporučuje se započinjanje terapije najmanjom mogućom dozom ramiprila (1,25 mg dnevno) kao pojedinačnom komponentom. Nakon toga, preporučuje se promjena na inicijalnu dnevnu dozu, ne veću od 2,5 mg ramiprila + 12,5 mg hidrohlortiazida.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega
Lijek Prilinda plus je kontraindikovan (zbog hidrohlortiazida) kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega zbog aktivne supstance hidrohlortiazid (klirens kreatinina < 30 ml/min).
Kod ostalih pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega može biti potrebno smanjenje doze.
Pacijenti sa vrijednostima klirensa kreatinina između 30 i 60 ml/min treba da se liječe isključivo najmanjim dozama fiksne kombinacije ramiprila i hidrohlortiazida, nakon primjene samo ramiprila. Maksimalne dozvoljene doze su 5 mg ramiprila i 25 mg hidrohlortiazida dnevno.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre, terapija kombinacijom ramiprila i hidrohlortiazidom mora se započeti pod strogim medicinskim nadzorom, pri čemu je maksimalna dnevna doza 2,5 mg ramiprila i 12,5 mg hidrohlortiazida.
Lijek Prilinda plus je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre.
Stariji pacijenti
Vaš ljekar će smanjiti početnu dozu i postepeno prilagoditi terapiju, zbog veće vjerovatnoće za pojavu neželjenih dejstava, posebno kod veoma starih i iscrpljenih pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Ne preporučuje se primjena lijeka kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog nedovoljnih podataka o bezbjednosti i efikasnosti.
Način uzimanja lijeka Prilinda plus
Ako ste uzeli više lijeka Prilinda plus nego što je trebalo
Odmah se javite Vašem ljekaru ili idite što je prije moguće u najbližu bolnicu. Nemojte sami voziti, već zamolite nekoga da vas odveze ili pozovite hitnu pomoć. Ponesite sa sobom pakovanje lijeka koji ste uzeli. Ovo je potrebno da bi ljekar znao koji lijek ste uzeli.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Prilinda plus
Ako prestanete da uzimate lijek Prilinda plus
Važno je da nastavite da uzimate lijek Prilinda plus, sve dok Vam ljekar ne kaže da prekinete sa terapijom.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.
Kao i svi ljekovi i lijek X može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Odmah prekinite sa uzimanjem lijeka Prilinda plus i obratite se Vašem ljekaru ukoliko primijetite bilo koje od navedenih neželjenih dejstava – možda će Vam biti potrebna hitna medicinska pomoć:
Odmah se obratite svom ljekaru ako primijetite neku od navedenih ozbiljnih neželjenih reakcija:
Ostala neželjena dejstva
Molimo Vas obavijestite Vašeg ljekara ako bilo koje od neželjenih dejstava postane ozbiljno ili traje duže od nekoliko dana.
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):
Veoma rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):
- rak kože i usana (nemelanomski karcinom kože).
Druga neželjena dejstva (nepoznate učestalosti - ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):
Obratite se Vašem ljekaru ako bilo šta od navedenog postane ozbiljno ili traje nekoliko dana:
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.
Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.
Lijek čuvati na temperaturi do 25ºC.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Prilinda plus
Prilinda plus, 2,5 mg + 12,5 mg, tablete
Jedna tableta sadrži 2,5 mg ramiprila i 12,5 mg hidrohlortiazida.
Prilinda plus, 5 mg + 25 mg, tablete
Jedna tableta sadrži 5 mg ramiprila i 25 mg hidrohlortiazida.
Kako izgleda lijek Prilinda plus i sadržaj pakovanja
Prilinda plus, 2,5 mg/12,5 mg, tablete
Neobložene, ravne tablete, oblika kapsule, bijele do skoro bijele boje, sa utisnutom podionom linijom na jednoj strani i oznakom 12,5. Dimenzije tablete su 4,0 x 8,0 mm.
Podiona linija služi samo da olakša lomljenje da bi se lijek lakše progutao, a ne za podjelu na jednake doze.
Prilinda plus, 5 mg/25 mg, tablete
Neobložene, ravne tablete, oblika kapsule, bijele do skoro bijele boje, sa utisnutom podionom linijom na jednoj strani i bočno, i oznakom 25. Dimenzije tablete su 5,0 x 10,0 mm.
Podiona linija služi samo da olakša lomljenje da bi se lijek lakše progutao, a ne za podjelu na jednake doze.
Unutrašnje pakovanje je Al/Al blister.
Spoljnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze četiri blistera sa po 7 tableta (ukupno 28 tableta) i Uputstvo za lijek.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole
Hemofarm A.D.Vršac PJ Podgorica
8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora
Proizvođač:
Hemofarm A.D., Beogradski put bb, 26300 Vršac, Republika Srbija
Režim izdavanja lijeka:
Lijek se izdaje uz ljekarski recept.
Broj i datum dozvole:
Prilinda plus, tableta, 2,5 mg + 12,5 mg, blister, 28 (4x7) tableta: 2030/18/426 – 8016 od 15.06.2018. godine
Prilinda plus, tableta, 5 mg + 25 mg, blister, 28 (4x7) tableta: 2030/18/427 – 8017 od 15.06.2018. godine
Ovo uputstvo je poslednji put odobreno:
Avgust, 2025. godine