PATAXEL 30mg/5ml koncentrat za rastvor za infuziju

Rok upotrebe lijeka prije otvaranja

2 godine, na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Rok upotrebe lijeka nakon prvog otvaranja, a prije razblaživanja:

28 dana na temperaturi do 25ºC (uz višestruko uvlačenje igle i izvlačenje sadržaja).

Rok upotrebe lijeka nakon razblaženja: Upotrijebiti odmah.

Čuvati na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Za uslove čuvanja razblaženog rastvora lijeka, vidjeti odjeljak 6.3.

Unutrašnje pakovanje: bočica od bezbojnog stakla (tip I), zatvorena čepom od butilgume tamno sive boje, pričvršćena sa aluminijumskim prstenom i plastičnim (PP) flip-off poklopcem.

Spoljašnje pakovanje: složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 staklena bočica sa Uputstvom za pacijenta.

Rukovanje: Kao što je slučaj sa svim antineoplastičnim agensima, kod rukovanja lijekom Pataxel potreban je oprez. Pataxel treba da razblažuje za to obučeno osoblje, u aseptičnim uslovima i u za to određenom prostoru. Pri tome osoblje treba da upotrebljava odgovarajuće zaštitne rukavice. Potrebno je preduzeti mjere opreza kako bi se izbjegao dodir sa kožom i sluznicama. Ukoliko rastvor paklitaksela dođe u dodir sa kožom, treba je odmah dobro oprati sapunom i vodom. Ukoliko dođe do površinskog kontakta sa kožom, mogu se javiti peckanje, pečenje i crvenilo. Ukoliko paklitaksel dođe u dodir sa sluznicama, treba ih dobro isprati pod mlazom vode. Prijavljeni su slučajevi dispnee, bolova u grudima, pečenja u grlu i mučnine prilikom udisanja lijeka.

Ukoliko su neotvarane bočice stajale u frižideru, može doći do stvaranja taloga koji se na sobnoj temperaturi rastvori uz lagano protresanje ili bez protresanja. Ovo ne utiče na kvalitet proizvoda. Ukoliko je rastvor i dalje zamućen ili se primijeti talog koji se ne može rastvoriti, bočicu treba odbaciti.

Lijek Pataxel ostaje mikrobiološki, hemijski i fizički stabilan do 28 dana na 25°C, bez obzira na višestruke ubode iglom i ponovljenog izvlačenja rastvora iz bočice. Za drugačije vrijeme i uslove čuvanja lijeka je odgovoran korisnik.

Nastavak za davanje (“Chemo-Dispensing Pin”) ili slične šiljate nastavke ne treba koristiti jer mogu oštetiti zatvarač bočice i prouzrokovati gubitak sterilnosti.

Priprema rastvora za intravensku primjenu: prije primjene infuzije, lijek Pataxel treba razblažiti koristeći aseptičnu tehniku u: 0,9% rastvoru natrijum hlorida za injekcije, ili u 5% rastvoru glukoze za injekcije, ili u rastvoru 5% glukoze i 0,9% natrijum hlorida za injekcije, ili u rastvoru 5% glukoze u Ringerovom rastvoru za injekcije, sve do konačne koncentracije koja bi trebala biti 0,3 do 1,2 mg/ml.

Hemijska i fizička stabilnost tokom primjene, rastvora pripremnjenog za infuziju, je dokazana na 2° do 8°C i na 25°C u trajanju od 7 dana ako je rastvarač 5% -ni rastvor glukoze, i tokom 14 dana ako je rastvarač 0.9%-ni rastvor natrijum hlorida za injekcije. Sa mikrobiološke tačke gledišta proizvod se nakon razblaživanja mora odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi čuvanja razblaženog proizvoda su odgovornost korisnika, i ne bi tebalo da budu duži od 24 časa na 2° do 8°C, osim ukoliko je razblaživanje izvršeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Nakon razblaženja proizvod se može koristiti samo za jednu upotrebu.

Nakon pripreme rastvori mogu biti mutni. Ovo zamućenje se pripisuje vehikulumu (podlozi formulacije) i nije ga moguće odstraniti filtriranjem. Lijek Pataxel treba primjenjivati kroz infuzioni sistem sa ugrađenim filterom sa mikroporoznom membranom ≤ 0,22 mikrometara. Nakon simulacije primjene I.V. rastvora kroz sistem sa 0,22 mikronskim filtrom nijesu zabilježeni značajani gubici u jačini lijeka.

Postoje rijetki slučajevi taloženja tokom infuzije paklitaksela, obično pred kraj 24-časovnog perioda davanja infuzije. Iako uzrok ovog taloženja nije poznat, najvjerovatnije je povezan sa prezasićenjem razblaženog rastvora. Paklitaksel treba primijeniti što je ranije moguće nakon razblaženja radi smanjivanja rizika od taloženja, a treba i izbjegavati pretjerano miješanje, mućkanje ili vibracije. Setove za infuziju treba temeljno isprati vodom prije upotrebe. Tokom infuzije treba redovno provjeravati izgled rastvora i treba zaustaviti infuziju ukoliko se uoči prisustvo taloga.

Kako bi se smanjilo izlaganje pacijenta DEHP-u (di-(2-etilheksil)ftalat), koga oslobađaju plastificirane PVC kese za infuziju, setovi ili drugi medicinski instrumenti, razblaženi rastvor paklitaksela treba čuvati u bočicama koje ne sadrže PVC (od stakla ili polipropilena) ili u plastičnim kesicama (od polipropilena ili poliolefina) i primjenjivati ga pomoću setova presvučenih polietilenom. Upotreba filtera (npr. IVEX-2) koji imaju kratku uzlaznu i/ili ispusnu plastificiranu PVC cjevčicu, nije rezultirala značajnim otpuštanjem DEHP-a.

Odlaganje: Svu neiskorišćenu količinu lijeka i svu opremu koja je korišćena za pripremu i primjenu, ili koja je na drugi način došla u dodir sa paklitaksel rastvorom za infuziju treba da se ukloni u skladu sa važećim propisima za rukovanje sa citotoksičnim jedinjenjima.

Lijek Pataxel, koncentrat za rastvor za infuziju, je antitumorski lijek koji se koristi u terapiji različitih vrsta karcinoma. Inhibira rast određenih ćelija uključujući ćelije karcinoma jajnika i dojke (nakon operacije, ili kod uznapredovalog stadijuma ili tumora koji se širi) i nemikrocelularni karcinom pluća (uznapredovali stadijum). Može se primjenjivati u kombinaciji sa drugim terapijskim postupcima ili nakon neuspjeha drugih terapija. Takođe se može primjenjivati u terapiji pacijenata sa uznapredovalim Kapoši sarkomom povezanog sa AIDS-om (sindrom stečene imunodeficijencije) kada prethodne druge terapije nijesu bile efikasne. Lijek Pataxel djeluje tako što sprečava rast određenih tumorskih ćelija, naročito ćelija karcinoma dojke, jajnika, pluća i AIDS-om izazvanih sarkoma.

Upozorite ljekara ako uzimate druge ljekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosjetljivi ste na ljekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.

Možda će biti potrebno da uradite laboratorijske analize (npr. analizu krvi) kako bi bili sigurni da možete da dobijate ovaj lijek. Kod nekih pacijenata može biti potrebno uraditi i testovi za srce.

Lijek Pataxel ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na paklitaksel ili neki drugi sastojak Pataxel -a, naročito na polioksietilovano ricinusovo ulje.
• ako imate premalo bijelih krvnih ćelija u krvi (neutrofila) i krvnih pločica (trombocita). Ljekar će Vam uzeti uzorak krvi kako bi uradio analizu.
• ako dojite
• ako imate teško oštećenje jetre
• ako imate ozbiljnu ili nekontrolisanu infekciju, a treba da uzimate lijek Pataxel za liječenje Kapošijevog sarkoma.
• Ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, obavijestite o tome svog ljekara prije nego što počnete terapiju sa Pataxel -om.

Kada uzimate lijek Pataxel posebno vodite računa:

• ako primijetite značajnu alergijsku reakciju koja može uzrokovati nedostatak vazduha, ošamućenost (uzrokovnu niskim krvnim pritiskom), oticanje lica ili osip
• ako imate oboljenje srca ili jetre (ako je oštećenje jetre teško, ne bi smjeli da dobijate paklitaksel)
• ako imate poremećaj broja ćelija krvi
• ako se kod Vas javi nepravilan rad srca, ošamućenost ili nesvjestica tokom liječenja
• ako imate probleme sa nervima u šakama ili stopalima, što se manifestuje trnjenjem, peckanjem ili žarenjem
• ako ovaj lijek dobijate sa zračnom terapijom (radioterapijom) pluća (vidjeti odjeljak 4. Moguća neželjena dejstva)
• ako se javi proliv tokom ili ubrzo nakon terapije ovim lijekom s obzirom na to da možda postoji zapaljenje debelog crijeva
• ako imate Kapoši sarkom i ako se kod Vas javi sor ili zapaljenje usne duplje
• ovaj lijek se ne preporučuje kod djece mlađe od 18 godina

Primjena drugih ljekova

Imajte u vidu da se ove informacije mogu odnositi i na ljekove koje više ne pijete, kao i na ljekove koje planirate da uzimate u budućnosti. Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lijek, uključujući vakcine i ljekove koji se nabavljaju bez ljekarskog recepta.

Postoji mogućnost da lijek Pataxel ili drugi lijek imaju slabije djelovanje od očekivanog ili da postoji povećani rizik od razvoja neželjenih efekata. Interakcija znači da različiti ljekovi međusobno utiču jedan na drugog. Zbog mogućnosti interakcije, Vaš ljekar mora da zna kad uzimate lijek Pataxel sa sljedećim ljekovima:

-cisplatin (u terapiji raka): lijek Pataxel se mora primijeniti prije cisplatina. Možda ćete morati češće provjeravati funkciju bubrega.

-doksorubicin (u terapiji raka): lijek Pataxel se mora primijeniti 24 sata poslije doksorubicina, kako bi se izbjegla povišena koncentracija doksorubicina u organizmu.

Sljedeći ljekovi mogu da povećaju vrijednosti paklitaksela u krvi:

• eritromicin (antibiotik)
• fluoksetin (koristi se za liječenje neuroloških oboljenja kao što je depresija)
• gemfibrozil (koristi se za prevenciju srčanih oboljenja)
• nelfinavir i ritonavir (antivirusno liječenje HIV/AIDS infekcija.Oprez kod HIV pozitivnih pacijenata koji su na istovremenoj terapiji i ostalim inhibitorima proteazae.)

Sljedeći ljekovi mogu da smanje vrijednosti paklitaksela u krvi:

• rifampicin (antibiotik)
• karbamazepin, fenitoin i fenobarbiton (koristi se za kontrolu epilepsije)
• efavirenz i nevirapin (antivirusno liječenje HIV/AIDS infekcija).

Primjena lijeka Pataxel u periodu trudnoće i dojenja

Ako ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja ovog lijeka.

Lijek Pataxel se ne smije primjenjivati tokom trudnoće osim ako to nije jasno savjetovano. Ovaj lijek može uzrokovati urođene defekte, zbog čega ne smijete ostati trudni tokom terapije paklitakselom i morate koristiti efikasne mjere kontracepcije tokom dobijanja terapije paklitaksela, kao i šest mjeseci nakon završetka terapije. Ako ostanete trudni tokom terapije ili tokom šest mjeseci od završetka terapije, odmah o tome obavijestite svog ljekara.

Ako dojite, obavijestite o tome svog ljekara. Nije poznato da li paklitaksel prolazi u majčino mlijeko. Zbog mogućih štetnih efekata na odojče prestanite sa dojenjem ako uzimate ovaj lijek. Nemojte ponovo započinjati sa dojenjem dok Vam ljekar ne kaže da je to bezbjedno.

Ovaj lijek može uzrokovati sterilitet, koji može biti trajan. Muškarci koji uzimaju paklitaksel bi trebalo da zatraže savjet u vezi kriokonzervacije sperme prije terapije.

Uticaj lijeka Pataxel na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Nema podataka o uticaju paklitaksela na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja vozilima i rukovanju mašinama. Potrebno je napomenuti da lijek Pataxel sadrži alkohol, pa zato ne bi trebalo upravljati vozilom ili rukovati mašinama neposredno poslije terapije. U svakom slučaju, ne biste smjeli upravljati vozilom ako osjećate vrtoglavicu ili nesigurnost.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Pataxel

Pataxel sadrži ricinusovo ulje koje može prouzrokovati jake alergijske reakcije. Ako ste alergični na ricinusovo ulje, obavijestite o tome svog ljekara prije nego što primite lijek Pataxel.

Lijek Pataxel sadrži alkohol. 49,7% vol etil alkohola (396 mg/ml), npr. čak do 21 g po prosječnoj dozi, što odgovara 740 ml 3,5% piva ili 190 ml 14% vina. Lijek Pataxel je štetan za osobe koje boluju od alkoholizma.

Mora se obratiti pažnja u liječenju visoko-rizičnih grupa kao što su pacijenti sa bolestima jetre ili epilepsijom.

Količina alkohola u ovom lijeku može uticati na dejstvo drugih ljekova.

Ukoliko mislite da lijek Pataxel suviše slabo ili jako djeluje na Vaš organizam, ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni lijeka Pataxel, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Da bi se smanjile alergijske reakcije, kortikosteroidi, antihistaminici i H2-receptor antagonisti bi trebalo da se daju svim pacijentima prije primjene infuzije lijeka Pataxel kao premedikacija.

Paklitaksel se može dati sam ili u kombinaciji sa drugim citostaticima. Vaš ljekar će odlučiti o dozi lijeka koju treba da dobijete i koliko doza ćete dobiti. Ako dobijate kombinovanu terapiju sa paklitakselom i cisplatinom, paklitaksel treba dati prije cisplatina kako bi se smanjila mogućnost neželjenih reakcija. Ako dobijate kombinovanu terapiju sa paklitakselom i doksorubicinom, paklitaksel treba dati 24 sata prije doksorubicina.

Paklitaksel ćete dobiti kao infuziju (spora injekcija putem kapi) u venu. Obavijestite odmah ljekara ili medicinsku sestru ako osjetite bol na mjestu primjene lijeka tokom ili neposredno nakon primjene lijeka. Bol u okolini mjesta primjene lijeka može da znači da igla nije bila pravilno postavljena u venu.

Doza paklitaksela će zavisiti od bolesti za koju dobijate lijek, rezultata analize krvi i neželjenih reakcija koje ste imali prilikom primjene prethodnih doza paklitaksela. Doza će takođe zavisiti od površine Vašeg tijela (izraženo u m2) koja se može izračunati na osnovu Vaše tjelesne visine i mase. U zavisnosti od oboljenja koje imate, doziranje je obično između 100 mg/m2 i 220 mg/m2 paklitaksela, primijenjeno tokom 3 ili 24 sata i koje se ponavlja na svake dvije do tri nedjelje.

Lijek Pataxel se ne preporučuje za primjenu kod djece (mlađe od 18 godina).

Ako ste uzeli više lijeka Pataxel nego što je trebalo

Ljekar će precizno odrediti Vašu dozu lijeka Pataxel, tako da je vjerovatnoća predoziranja ovim lijekom veoma mala.

U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja u vezi s primjenom Pataxel-a obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Lijek Pataxel, kao i drugi ljekovi, može da ima neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod

svih.

Ako se kod Vas jave neka od dolje navedenih neželjenih dejstava, obavijestite odmah ljekara, s obzirom na to da ova neželjena dejstva mogu biti ozbiljna. Možda će Vam biti potrebna hitna medicinska pomoć ili hospitalizacija.

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• infekcije - obično urinarnog trakta ili gornjih djelova disajnih puteva, koje mogu biti udružene sa niskim
• brojem ćelija krvi, što je uzrokovano terapijom paklitakselom. Ponekad je moguć i fatalan ishod.
• supresija kostne srži, što može dovesti do smanjenja broja ćelija krvi, a to može dovesti do infekcija,
• anemije (smanjenog broja crvenih krvnih ćelija) sa blijedilom i slabošću i stvaranja modrica i krvarenja
• blage alergijske reakcije (reakcije preosetljivosti) uključujući crvenilo i osip
• problemi sa nervima - što se može manifestovati kao bockanje i mravinjanje u šakama i stopalima
• nizak krvni pritisak što može dovesti do omaglica, posebno prilikom ustajanja
• mučnina i povraćanje
• dijareja
• ulceracije u ustima i jeziku
• gubitak kose
• slabost u zglobovima i mišićima, bol, bol ili gubitak osjećaja u rukama i nogama. Ovo se obično smanjuje ili nestaje nekoliko mjeseci nakon prekida terapije paklitakselom.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• usporen srčani rad
• reakcije na mjestu primjene lijeka (lokalni otok, bol, crvenilo, otvrdnuće tkiva, smrt ćelija tkiva,
• ekstravazacija (curenje lijeka izvan vene) što dovodi do celulitisa (bolno oticanje i crvenilo)
• privremene blage promjene na noktima i koži
• poremećaj parametara krvi koji ukazuju na funkciju jetre: AST (SGOT), alkalna fosfataza

Povremena neželjena dejstva: (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek)

• problemi sa srcem u vidu: poremećaja srčanog ritma, izraženog bola u grudima koji može da se širi u
• vilicu ili ruku, preznojavanja, nedostataka vazduha i mučnina (srčani udar), kardiomiopatije (bolest koja
• zahvata srčani mišić, a dovodi do uvećanja, istanjenja ili rigidnosti srčanog mišića i posledično smanjenja
• njegove funkcije)
• teška infekcija uključujući sepsu (trovanje krvi) sa stanjem šoka
• krvni ugrušci u venama (tromboza) i zapaljenje vena udruženo sa formiranjem krvnih ugrušaka
• (tromboflebitis)- ovo se može manifestovati kao bol i/ili oticanje ruku ili nogu ili zapaljenje vene
• teške alergijske reakcije koje uzrokuju: nizak ili visok krvni pritisak, bol u grudima, probleme sa
• disanjem, ubrzan srčani ritam, bol u trbuhu, bol u rukama i nogama, preznojavanje, izražen svrab i/ili
• bol u leđima, drhtavica i oticanje lica, usana, jezika, očnih kapaka i grla
• značajan porast bilirubina što može dovesti do žute prebojenosti kože i beonjača (žutica)
• povišen krvni pritisak

Rijetka neželjena dejstva: (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek)

• teške alergijske reakcije (anafilaktička reakcija): može se javiti iznenadna koprivnjača (plikovi koji
• svrbe), oticanje šaka, stopala, zglobova, lica, usana, usta ili ždrijela (što može dovesti do otežanog
• gutanja ili disanja) i možete osjetiti da ćete se onesvijestiti
• nedostatak vazduha, kašalj, iskašljavanje krvi ili bol u grudima ili ramenima (npr. embolija pluća). Neki od ovih efekata se ne moraju javiti odmah (plućna fibroza)
• zapaljenje pluća
• uticaj na nerve koji kontrolišu mišiće, što dovodi do mišićne slabosti u rukama i nogama (motorna
• neuropatija)
• svrab, osip, crvenilo
• nakupljanje tečnosti u cijelom tijelu (edem)
• gubitak energije
• problemi sa plućima kao što su zapaljenje ili nakupljanje tečnosti, što može dovesti do otežanog disanja
• bol u stomaku uzrokovan zapaljenjem crijeva, zastojem crijeva ili probijanje zida crijeva
• zapaljenje pankreasa (pankreatitis)
• slabost srca
• osjećaj iscrpljenosti ili slabosti
• napad groznice
• povišene vrijednosti kreatinina u krvi
• smanjen broj neutrofilnih bijelih krvnih ćelija praćen povišenom temperaturom
• trovanje krvi (sepsa), zapaljenje trbušne maramice (peritonitis)

Veoma rijetka neželjena dejstva: (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek)

• životno-ugrožavajuća alergijska reakcija (anafilaktički šok)
• konvulzije (napadi)
• nagli nastanak osipa praćen pojavom lezija na koži na tabanima i dlanovima i ulceracije u ustima (eritema multiforme, Stevens-Johnson-ov sindrom, epidermalna nekroliza). Izraženo ljušćenje kože
• (eksfolijativni dermatitis)
• ubrzan rad srca
• koprivnjača
• efekat na mozak (encefalopatija)
• oštećenje jetre koje može biti teško (hepatička nekroza). Ovo može uticati na funkciju mozga (hepatička encefalopatija). Ovo ponekad može biti fatalno.
• gubitak sluha ili zujanje u ušima
• problemi sa ravnotežom, vrtoglavica
• poremećaji vida
• posrtanje tokom hodanja
• ošamućenost
• glavobolja
• epileptički napadi i grčevi mišića
• bol u stomaku što može biti uzrokovano nakupljanjem tečnosti u stomaku (ascites), zapaljenjem crijeva ili krvnim ugrušcima u krvnim sudovima crijeva
• gubitak apetita
• konfuzija- reakcija preosetljivosti praćena stanjem šoka
• otpadanje noktiju sa šaka i stopala (savetuje sa da nosite zaštitu na šakama i stopalima kada se izlažete suncu)
• gorušica, mučnina i/ili povraćanje što može biti uzrokovano zapaljenjem jednjaka
• zatvor
• kašalj
• mišićna slabost ( koja može dovesti do neprohodnosti crijeva, grčeva, jakog bola u stomaku i pada
• krvnog pritiska pri ustajanju), što može biti uzrokovano oboljenjem nervnog sistema
• akutna leukemija (rak krvi) ili slična stanja (mijelodisplastični sindrom) koje će Vaš lekar provjeriti

Nije poznata učestalost: ne može se utvrditi na osnovu dostupnih podataka

• diseminovana intravaskularna koagulacija (DIK)
• stanje poznato kao sindrom lize tumora koje može dovesti do visokih vrijednosti kalijuma ili natrijuma u krvi ili niskih vrijednosti kalcijuma u krvi
• oticanje djelova zadnjeg segmenta oka (makularni edem)
• poremećaji vida kao što je svetlucanje pred očima (fotopsija) ili viđenje plutajućih tačkica i mrlja (floateri)
• zapaljenje površinskih vena
• oboljenje vezivnog tkiva (sklerodermija)
• autoimuno oboljenje koje može zahvatiti kožu, zglobove, bubrege, mozak i druge organe (sistemski lupus eritematozus)

Kao i mnogi drugi citostatici i paklitaksel može uzrokovati sterilitet, koji može biti trajan.

Paklitaksel može uzrokovati zapaljenje pluća kada se koristi u kombinaciji sa, ili nakon, zračne terapije (radioterapije).

Laboratorijske analize (npr. analize krvi) se mogu raditi da bi se provjerila promjena u funkciji jetre, bubrega, kao i broja ćelija krvi, što su sve neželjene reakcije primjene paklitaksela.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati van domašaja i vidokruga djece.

Rok upotrebe

Rok upotrebe lijeka prije otvaranja

2 godine, na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju radi zaštite od svijetlosti.

Rok upotrebe lijeka nakon prvog otvaranja a prije razblaživanja:

28 dana na temperaturi do 25ºC (uz višestruko uvlačenje igle i izvlačenje sadržaja).

Rok upotrebe lijeka nakon razblaženja: Upotrijebiti odmah.

Čuvanje

Čuvati na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju, zaštićeno od svetlosti.

Za uslove čuvanja razblaženog rastvora lijeka Pataxel vidjeti rok upotrebe.

Nemojte koristiti lijek Pataxel poslije isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka i svu opremu koja je korišćena za pripremu i primjenu, ili koja je na drugi način došla u dodir sa paklitaksel rastvorom za infuziju treba da se ukloni u skladu sa važećim propisima za rukovanje sa citotoksičnim jedinjenjima.

Šta sadrži lijek Pataxel

Aktivna supstanca je paklitaksel.

Jedan ml koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 6 mg paklitaksela.

Jedna bočica od 5 ml sadrži 30 mg paklitaksela.

Jedna bočica od 16,7 ml sadrži 100 mg paklitaksela.

Jedna bočica od 50 ml sadrži 300 mg paklitaksela.

Ostali sastojci su: makrogolglicerol ricinoleat, etanol bezvodni, limunska kiselina bezvodna.

Kako izgleda lijek Pataxel i sadržaj pakovanja

Bistar rastvor, blago žute boje.

Unutrašnje pakovanje: bočica od bezbojnog stakla (tip I), zatvorena čepom od butilgume tamno sive boje, pričvršćena sa aluminijumskim prstenom i plastičnim (PP) flip-off poklopcem

Spoljašnje pakovanje : složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 staklena bočica sa Uputstvom za pacijenta.

Nosilac dozvole i Proizvođač

Nosilac dozvole:

“OSMI RED-D” d.o.o. Podgorica

Bulevar Vojvode Stanka Radonjića bb, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

VIANEX S.A. - PLANT C

16th km Marathonos Ave, Pallini Attiki 15351, Grčka

Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

Maj, 2017. godine

Režim izdavanja lijeka:

Ograničen recept.

Broj i datum dozvole:

Pataxel, koncentrat za rastvor za infuziju, 30mg/5ml, bočica staklena,1x5ml:

2030/17/261-3067 od 15.05.2017. godine

Pataxel, koncentrat za rastvor za infuziju, 100mg/16,7ml, bočica staklena, 1x16,7ml:

2030/17/259-3066 od 15.05.2017. godine

Pataxel, koncentrat za rastvor za infuziju, 300mg/50ml, bočica staklena, 1x50ml:

2030/17/258-3068 od 15.05.2017. godine

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

SLJEDEĆE INFORMACIJE SU NAMIJENJENE SAMO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:

KLINIČKI PODACI

Terapijske indikacije

Karcinom ovarijuma

U prvoj liniji hemioterapije karcinoma ovarijuma, paklitaksel je indikovan za liječenje pacijentkinja sa uznapredovalim karcinomom ovarijuma ili sa rezidualnim oboljenjem (> 1cm) poslije incijalne laparotomije, u kombinaciji sa cisplatinom.

U drugoj liniji hemioterapije karcinoma ovarijuma, paklitaksel je indikovan u terapiji metastatskog karcinoma ovarijuma nakon neuspjele standardne terapije ljekovima koji sadrže platinu.

Karcinom dojke

Kao adjuvantna terapija, paklitaksel je indikovan za liječenje pacijenata sa nodus – pozitivnim karcinomom dojke nakon prethodne terapije antraciklinom i ciklofosfamidom (AC terapija). Adjuvantna terapija paklitakselom je alternativa produžetku AC terapije.

Paklitaksel je indikovan kao inicijalna terapija lokalno uznapredovanog ili metastatskog karcinoma dojke, bilo u kombinaciji sa antraciklinom, kod pacijenata kod kojih je terapija antraciklinom odgovarajuća ili u kombinaciji sa trastuzumabom, kod pacijenata sa prekomjernom ekspresijom HER 2 receptora (na osnovu rezultata imunohistohemijske analize 3+) i kod kojih terapija antraciklinima nije odgovarajuća (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1).

Kao monoterapija, paklitaksel je indikovan za liječenje metastatskog karcinoma dojke kod pacijenata kod kojih je standardna terapija antraciklinom bila neuspješna ili kod pacijenata kod kojih terapija antraciklinom ne bi bila odgovarajuća.

Uznapredovali nemikrocelularni karcinom pluća (NSCLC):

Lijek Pataxel je, u kombinaciji sa cisplatinom, indikovan za liječenje nemikrocelularnog karcinoma pluća (NSCLC) kod pacijenata koji nijesu kandidati za potencijalnu kurativnu hiruršku intervenciju i/ili terapiju zračenjem.

Kapošijev sarkom povezan sa AIDS-om:

Paklitaksel je indikovan za liječenje pacijenata sa uznapredovalim Kapošijevim sarkomom (KS) povezanim sa AIDS-om kod kojih prethodna terapija lipozomalnim antraciklinom nije bila uspješna. Ograničeni podaci o efikasnosti podržavaju ovu indikaciju, a pregled relevantnih studija je prikazan u odjeljku 5.1.

Doziranje i način primjene

Premedikacija: Prije primjene paklitaksela kod svih pacijenata neophodna je premedikacija kortikosteroidima, antihistaminicima i H2 antagonistima, u cilju prevencije ozbiljne hipersenzitivne reakcije. Ova premedikacija može biti sačinjena od:

Tabela 1. Shema premedikacije

Lijek:	Doza	primjena prije paklitaksela
Deksametazon	20 mg oralno* ili I.V. **	Za oralnu primjenu:
Difenhidramin ***	50 mg I.V.	30 do 60 minuta
Cimetidin ili	300 mg I.V.	30 do 60 minuta

* 8-20 mg za pacijente sa Kapošijevim sarkomom

** I.V.- intravenski

*** ili ekvivalentni antihistaminik, npr. hloramfeniramin 10 mg IV, primjenjen 30-60 min prije paklitaksela

Paklitaksel treba primijeniti kroz sistemski filter sa mikroporoznom membranom, veličine pora ≤ 0,22 mikrometra.

Zbog moguće ekstravazacije, savjetuje se pažljivo praćenje infuzionog mjesta zbog moguće infiltracije tokom davanja lijeka.

Prva linija hemioterapije za liječenje karcinoma ovarijuma: Iako se ispituju i drugi režimi doziranja, preporučuje se kombinovani režim doziranja paklitaksela i cisplatina.

Prema trajanju infuzije, preporučuju se dva dozna režima paklitaksela: paklitaksel 175 mg/m2 koji se daje intravenski u trajanju od 3 sata, nakon čega se daje cisplatin u dozi od 75 mg/m2 i terapija se ponavlja svake treće nedjelje, ili paklitaksel od 135 mg/m², koji se daje infuzijom u trajanju od 24 sata, nakon čega se primjenjuje cisplatin u dozi od 75 mg/m², sa pauzom od tri nedjelje između ciklusa (vidjeti odjeljak 5.1).

Druga linija hemioterapije karcinoma ovarijuma: Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m² koja se daje u trajanju od 3 sata, sa pauzom od tri nedjelje između ciklusa.

Adjuvantna hemioterapija karcinoma dojke: Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m² putem infuzije u trajanju od 3 sata, svake treće nedjelje tokom četiri ciklusa, nakon AC terapije.

Prva linija hemioterapije karcinoma dojke: Kada se koristi u kombinaciji sa doksorubicinom (50 mg/m²), paklitaksel treba primijeniti 24 sata poslije doksorubicina. Preporučena doza paklitaksela je 220 mg/m² koja se daje intravenski u trajanju od 3 sata, sa pauzom između ciklusa terapije od tri nedjelje (vidjeti odjeljke 4.5 i 5.1).

Kada se primjenjuje u kombinaciji sa trastuzumabom, preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m² koja se primjenjuje intravenski u trajanju od 3 sata, sa pauzom od tri nedjelje između ciklusa. Infuzija paklitaksela može se započeti jedan dan poslije prve doze trastuzumaba ili neposredno poslije primjene narednih doza trastuzumaba ukoliko je pacijent prethodnu dozu dobro podnio.

Druga linija hemoterapije karcinoma dojke: Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m² koja se primjenjuje u trajanju od 3 sata, sa pauzom od tri nedjelje između ciklusa.

Terapija uzapredovalog nemikrocelularnog karcinoma pluća (NSCLC): Preporučena doza paklitaksela je 175 mg/m² koja se primjenjuje u trajanju od 3 sata, nakon čega se primjenjuje cisplatin 80 mg/m², sa pauzom od tri nedjelje između ciklusa.

Terapija Kapošijevog sarkoma povezanog sa AIDS-om: Preporučena doza paklitaksela je 100mg/m² koja se primjenjuje intravenskom infuzijom tokom 3 sata svake dvije nedjelje.

Prilagođavanje doze:

Naredne doze paklitaksela treba da se primjenjuju u zavisnosti od individualne tolerancije pacijenta. Ponovna primjena paklitaksela se ne preporučuje sve dok broj neutrofila ne bude ≥ 1,5 x 109 /l ( ≥ 1 x 109/l kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom) i dok broj trombocita ne bude ≥ 100 x 109 /l ( ≥ 75 x 109/l kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom).

Pacijenti koji imaju tešku neutropeniju (broj neutrofila < 0,5 x 109/l tokom ≥ 7 dana) ili tešku perifernu neuropatiju treba da prime 20% manju dozu u narednim ciklusima terapije (25% za pacijenate sa Kapošijevim sarkomom) (vidjeti odjeljak 4.4).

Pacijenti sa oštećenjem jetre:

Nema adekvatnih podataka o prilagođavanju doze kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre (vidjeti odjeljak 4.4 i 5.2). Paklitaksel ne treba primjenjivati kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre.

Pedijatrijski pacijenti:

Primjena paklitaksela se ne preporučuje kod djece mlađe od 18 godina zbog nedostatka podataka o efikasnosti i bezbjednosti.

Kontraindikacije

Lijek Pataxel je kontraindikovan kod pacijenata koji ispoljavaju teške reakcije preosjetljivosti na paklitaksel, makrogolglicerolricinoleat (polioksilno ricinusovo ulje) (vidjeti odjeljak 4.4) ili na bilo koju pomoćnu supstancu navedenu u odjeljku 6.1.

Primjena lijeka Pataxel je kontraindikovana tokom dojenja (vidjeti odjeljak 4.6).

Paklitaksel se ne smije primjenjivati kod pacijenata čiji je broj neutrofila prije početka terapije < 1,5 x 109/l (< 1x 109/l kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom) ili broj trombocita < 100 x 109/l (

Kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom, sa istovremeno prisutnim teškim, nekontrolisanim infekcijama lijek Pataxel je takođe kontraindikovan.

Paklitaksel ne treba primjenjivati kod pacijentata sa teškim oštećenjem jetre.

Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka

Lijek Pataxel treba primjenjivati pod nadzorom ljekara sa iskustvom u primjeni citostatika. Pošto se mogu javiti značajne reakcije preosjetljivosti na lijek, treba da bude dostupna i odgovarajuća oprema za reagovanje u tim situacijama.

Zbog moguće ekstravazacije, savjetuje se pažljivo praćenje mjesta primjene infuzije zbog moguće infiltracije tokom davanja lijeka.

Prije upotrebe paklitaksela kod svih pacijenata mora da se sprovede premedikacija kortikosteroidima, antihistaminicima i H2-receptor antagonistima (vidjeti odjeljak 4.2).

Paklitaksel treba primjeniti prije cisplatina kada se koristi u kombinovanoj terapiji (vidjeti odjeljak 4.5).

Značajne reakcije preosetljivosti na lijek, koje se karakterišu dispneom i hipotenzijom koje zahtijevaju liječenje, angioedemom i generalizovanom urtikarijom, javile su se kod < 1% pacijenata koji su primali paklitaksel nakon odgovarajuće premedikacije. Do ovih reakcija vjerovatno je došlo posredstvom histamina. U slučaju teških reakcija preosjetljivosti, infuziju paklitaksela treba odmah prekinuti, započeti simptomatsku terapiju, a pacijentu ne treba ponovo davati lijek. Makrogolglicerolricinoleat (polioksilno ricinusovo ulje), pomoćna supstanca u lijeku Pataxel, može da izazove navedene reakcije.

Supresija kostne srži, primarno neutropenija, predstavlja dozno zavisan toksični efekat. Tokom primjene treba često pratiti krvnu sliku pacijenta. Kod pacijenata ne treba ponovo započinjati primjenu lijeka Pataxel sve dok se broj neutrofila ne vrati na ≥ 1,5 x 109/l ( ≥ 1,0 x 109/l kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom) i dok se broj trombocita ne vrati na ≥ 100 x 109/l ( ≥ 75 x 109/l kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom). U kliničkim studijama kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom, većina pacijenata je primala faktor stimulacije granulocitne loze (G-CSF).

Teški poremećaji u srčanoj sprovodljivosti zabilježeni su rijetko kod monoterapije paklitakselom. Ukoliko se kod pacijenta razvije značajni poremećaj u sprovodljivosti srca u toku primjene paklitaksela, treba primjeniti odgovarajuću terapiju i neprekidno pratiti rad srca tokom dalje primjene paklitaksela.

Tokom primjene paklitaksela, uočene su hipotenzija, hipertenzija i bradikardija, koje su često asimptomatske i uglavnom ne zahtijevaju liječenje. Preporučuje se često praćenje vitalnih znakova, posebno tokom prvog sata primjene infuzije paklitaksela. Teški kardiovaskularni događaji uočeni su češće kod pacijenata sa nemikrocelularnim karcinomom pluća (NSCLC) nego kod pacijenata sa karcinomom dojke ili jajnika. Samo jedan slučaj srčane insuficijencije je zabilježen kao posljedica davanja paklitaksela u AIDS-KS kliničkoj studiji.

Kada se paklitaksel primjenjuje u kombinovanoj terapiji sa doksorubicinom ili trastuzumabom u inicijalnoj terapiji metastatskog karcinoma dojke, treba obratiti pažnju na praćenje funkcija srca. Kod kandidata za terapiju paklitakselom u navedenim kombinovanim terapijama, prije početka terapije mora se izvršiti kardiološki pregled, uključujuću anamnezu, fizikalni pregled, elektrokardiogram (EKG), ehokardiogram, i/ili MUGA skeniranje (Multiple Gated Acquisition scan). Srčanu funkciju treba dalje pratiti tokom terapije (npr. svaka tri mjeseca). Praćenje može pomoći da se pravovremeno otkriju pacijenti kod kojih je nastala srčana disfunkcija. Ordinirajući ljekar na osnovu pažljive procjene kumulativne doze primljenog (mg/m2) antraciklina, donosi odluku o učestalosti procjene ventrikularne funkcije. Kada testovi pokazuju pogoršanje srčane funkcije, čak iako je to pogoršanje asimptomatsko, ljekar mora pažljivo da razmotri kliničku korist dalje terapije u odnosu na mogući rizik od oštećenja srca uključujući i mogućnost ireverzibilnog oštećenja. Ukoliko se sa terapijom nastavlja, kontrola srčane funkcije treba da bude češće (npr. na svaka 1-2 ciklusa). Za detaljnije informacije pogledati Sažetak karakteristika lijeka trastuzumab ili doksorubicina.

Periferna neuropatija: Mada se periferna neuropatija često javlja, teški simptomi se rijetko razvijaju. U teškim slučajevima, preporučuje se smanjenje doze za 20% (25% kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom) kod svih narednih ciklusa terapije paklitakselom. Kod pacijenata sa nemikrocelularnim karcinomom pluća primjena paklitaksela u kombinaciji sa cisplatinom češće je dovodila do pojave teške neurotoksičnosti nego primjena paklitaksela kao monoterapije. Kod pacijenta sa karcinomom ovarijuma, u prvoj liniji hemioterapije primjena tročasovne infuzije paklitaksela u kombinaciji sa cisplatinom, češće je dovodila do pojave teške neurotoksičnosti nego primjena kombinacije ciklofosfamida i cisplatina.

Pacijenti sa oštećenjem jetre mogu da budu izloženi većem riziku od pojave toksičnosti, posebno mijelosupresije stepen III-IV. Nema podataka da je toksičnost paklitaksela povećana kada se primjenjuje kao 3-časovna infuzija kod pacijenata sa blagim poremećajem funkcije jetre. Nema podataka o primjeni paklitaksela kod pacijenata sa teškom holestazom. Kada se paklitaksel primjenjuje kao infuzija koja traje duže, može se uočiti povećana mijelosupresija kod pacijenata sa umjerenim do teškim oštećenjem jetre. Pacijente treba pažljivo pratiti zbog mogućeg razvoja teške mijelosupresije (vidjeti odjeljak 4.2). Ne postoje adekvatni podaci na osnovu kojih bi se preporučilo prilagođavanje doze kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre (vidjeti odjeljak 5.2). Kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre ne treba primjenjivati paklitaksel.

Etanol: S obzirom na to da ovaj lijek sadrži 49,7% vol etil alkohola (396 mg/ml), npr. čak do 21 g po prosječnoj dozi, što odgovara 740 ml 3,5% piva ili 190 ml 14% vina. Ovo može biti štetno za pacijente koji boluju od alkoholizma.Treba obratiti pažnju na ovo kada se razmatra mogućnost primjene ovog lijeka kod djece, trudnica i dojilja ili visosko rizičnih grupa sa oboljenjem jetre ili sa epilepsijom. Količina alkohola u ovom lijeku može da utiče na druge ljekove.

Intraarterijska primjena lijeka: Treba posebno voditi računa da ne dođe do intraarterijske primjena paklitaksela, pošto su u studijama na životinjama koje su ispitivane na lokalnu podnošljivost uočene teške reakcije tkiva poslije intraarterijske primjene.

Pseudomembranozni kolitis je zabilježen rijtko, uključujući slučajeve kod pacijenata koji nijesu istovremeno bili liječeni antibioticima. Ovo neželjeno dejstvo treba uzeti u obzir kod diferencijalne dijagnoze teške ili uporne dijareje koja se javlja tokom ili ubrzo poslije liječenja paklitakselom.

Lijek Pataxel u kombinaciji sa radioterapijom pluća, bez obzira na njihov hronološki slijed, može doprinijeti razvoju intersticijalnog pneumonitisa.

Paklitaksel se pokazao kao teratogen, embriotoksičan i mutagen u mnogim eksperimentima. Žene i muškarci u reproduktivnoj dobi, kao i njihovi partneri, bi trebalo da primjenjuju kontraceptivna sredstva najmanje 6 mjeseci nakon prestanka primjene paklitaksela (vidjeti odjeljak 4.6). Pacijentima muškog pola se savjetuje da zatraže savjet o kriokonzervaciji sperme prije terapije, zbog mogućeg irevezibilnog steriliteta uzrokovanog terapijom paklitaksela.

Kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom, teški mukozitis se rijetko javlja. Ako se jave teške reakcije, dozu paklitaksela treba smanjiti za 25%

Ovaj lijek sadrži polioksilno ricinusovo ulje koje može izazvati teške alergijske reakcije.

Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija

Cimetidin primjenjen u okviru premedikacije ne utiče na klirens paklitaksela.

Cisplatin: Preporučuje se da se paklitaksel primjenjuje prije cisplatina. Kada se paklitaksel primijeni prije cisplatina, bezbjednosni profil paklitaksela odgovara zabilježenom bezbjednosnom profilu kada se lijek primjenjuje kao monoterapija. Primjena paklitaksela poslije cisplatina dovodi do veće mijelosupresije i do smanjenja klirensa paklitaksela oko 20%. Pacijenti koji se liječe paklitakselom i cisplatinom mogu biti izloženi većem riziku od razvoja bubrežne insuficijencije u odnosu na primjenu samo cisplatina kod ginekoloških karcinoma.

Doksorubicin: S obzirom da se eliminacija doksorubicina i njegovih aktivnih metabolita može smanjiti kada se paklitaksel i doksorubicin daju u kraćem vremenskom razmaku, kod započinjanja liječenja metastatskog karcinoma dojke, paklitaksel treba primijeniti 24 sata poslije doksorubicina (vidjeti odjeljak 5.2).

Aktivne supstance koje se metabolišu u jetri: Potreban je oprez prilikom istovremene primjene ljekova koji se metabolišu u jetri, jer ove supstance mogu da inhibiraju metabolizam paklitaksela. Citohrom P450 (CYP450) izoenzimi CYP2C8 i 3A4 katabolišu, djelimično, metabolizam paklitaksela (vidjeti odjeljak 5.2). Kliničke studije su pokazale da je metabolizam paklitaksela posredstvom CYP2C8, (na 6α-hidroksipaklitaksel), glavni metabolički put kod ljudi. Na osnovu sadašnjih saznanja, klinički relevantne interakcije između paklitaksela i drugih supstrata CYP2C8 nijesu očekivane. Istovremena primjena ketokonazola, poznati (potentni inhibitor enzima CYP3A4), ne inhibira eliminaciju paklitaksela kod pacijenata, te se oba lijeka mogu primjenjivati zajedno bez podešavanja doze. Dalji podaci o mogućim interakcijama između paklitaksela i drugih CYP3A4 supstrata/inhibitora su ograničeni. Zbog toga treba biti oprezan kod primjene paklitaksela istovremeno sa ljekovima za koje se zna da inhibiraju (npr. eritromicin, fluoksetin, gemfibrozil) ili indukuju (npr. rifampicin, karbamazepin, fenitoin, fenobarbiton, efavirenz, nevirapin) bilo CYP2C8 ili 3A4.

Studije kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom, koji su primali više ljekova istovremeno, pokazuju da je sistemski klirens paklitaksela bio znatno niži u prisustvu nelfinavira i ritonavira, ali ne i u prisustvu indinavira. Nema dovoljno podataka o interakcijama sa drugim proteaznim inhibitorima. Zbog toga paklitaksel treba primjenjivati uz oprez kod pacijenata koji istovremeno primaju inhibitore proteaza.

Primjena u periodu trudnoće i dojenja

Trudnoća

Paklitaksel se pokazao kao embriotoksičan i fetotoksičnost kod kunića (vidjeti odjeljak 5.3).

Nema podataka o primjeni paklitaksela kod trudnica. Ako se primjenjuje kod trudnica, paklitaksel kao i ostali citotoksični ljekovi može dovesti do oštećenja fetusa.

Paklitaksel ne treba primjenjivati u trudnoći, osim ako klinička slika ne zahtijeva liječenje paklitakselom.

Ženama treba savjetovati da tokom terapije paklitakselom izbjegavaju da zatrudne, a ukoliko pacijentkinja zatrudni za vrijeme terapije paklitakselom treba odmah da obavijesti ljekara. Muškarci i žene koji su u reproduktivnom periodu, kao i njihovi partneri, treba da koriste kontraceptivna sredstva tokom terapije i najmanje 6 mjeseci nakon terapije paklitakselom.

Dojenje

Nije poznato da li se paklitaksel izlučuje u majčino mlijeko. Upotreba paklitaksela je kontraindikovana tokom dojenja. Za vrijeme terapije lijekom Pataxel, dojenje treba prekinuti (vidjeti odjeljak 4.3).

Fertilitet

Paklitaksel je kod pacova uzrokovao smanjenje fertiliteta (vidjeti odjeljak 5.3). Muškarcima treba preporučiti da potraže savjet u vezi sa kriokonzervacijom sperme prije započinjanja terapije paklitakselom, zbog mogućnosti infertiliteta.

Uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama

Potrebno je napomenuti da Pataxel sadrži alkohol što može smanjiti sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rukovanja mašinama, posebno ako osjećate vrtoglavicu ili nesigurnost.

Neželjena dejstva

Osim ukoliko drugačije nije navedeno, sljedeća razmatranja odnose se na sveukupnu bazu bezbjednosnih podataka za 812 pacijenata sa solidnim tumorom koji su dobijali monoterapiju paklitaksela u kliničkim studijama. Pošto je populacija oboljelih od Kapošijevog sarkoma vrlo specifična, na kraju ovog odjeljka predstavljeno je posebno poglavlje koje se zasniva na kliničkim studijama u koje je bilo uključeno 107 pacijenata.

Učestalost i težina neželjenih dejstava, osim ako drugačije nije navedeno, generalno je slična kod pacijenata koji primaju paklitaksel u liječenju karcinoma ovarijuma, karcinoma dojke ili nemikrocelularnog karcinoma pluća (NSCLC). Starosna dob nije imala jasan uticaj ni na jednu uočenu toksičnost.

Najučestalije značajno neželjeno dejstvo bilo je supresija kostne srži. Teška neutropenija (< 0,5 x 109/L) javila se kod 28% pacijenata, ali nije bila povezana sa febrilnim epizodama. Samo 1% pacijenata imalo je tešku neutropeniju ≥ 7 dana. Trombocitopenija je zabilježena kod 11% pacijenata. 3% pacijenata imalo je najniži broj trombocita <50000 ćelija/mm3 barem jednom u toku studije. Anemija je uočena kod 64% pacijenata, ali se u teškom obliku (Hb <8,1 g/dL) javila samo kod 6% pacijenata. Incidenca i težina anemije su bile u vezi sa početnim vrijednostima hemoglobina prije početka studije.

Neurotoksičnost, uglavnom periferna neuropatija, javljala se češće i u težem obliku kod 3-časovne infuzije od 175 mg/m2 (85% neurotoksičnost, 15% teška) nego kod 24-časovne infuzije od 135 mg/m2 (25% periferna neuropatija, 3% teška) kada se paklitaksel primjenjivao u kombinaciji sa cisplatinom. Kod pacijenata sa nemikrocelularnim karcinomom pluća (NSCLC) i kod pacijentkinja sa karcinomom ovarijuma koji su liječeni paklitakselom u trajanju od 3 sata poslije koga je primjenjen cisplatin, došlo je do očigledno veće incidence teške neurotoksičnosti. Periferna neuropatija može da se javi poslije prvog ciklusa terapije i može da se pogorša sa povećanjem izloženosti paklitakselu. Pojava periferne neuropatije rezultirala je prekidom primejne paklitaksela u nekoliko slučajeva. Senzorni simptomi obično su se ublažili ili povukli u roku od nekoliko mjeseci poslije prekida primjene paklitaksela. Prethodno postojanje neuropatija koje su bile rezultat prethodnih terapija nije kontraindikacija za terapiju paklitakselom.

Artralgija ili mijalgija javila se kod 60% pacijenata, a u teškom obliku kod 13% pacijenata.

Teška reakcija preosjetljivosti sa mogućim fatalnim ishodom (koja se definiše kao hipotenzija koja zahtijeva terapiju, angioedem, respiratorni distres sindrom koji zahtijeva terapiju bronhodilatatorima ili generalizovana urtikarija) javila se kod dva (< 1%) pacijenta. 34% pacijenata (17% u svim ciklusima terapije) imalo je blage reakcije preosjetljivosti. Ove blage reakcije, uglavnom crvenilo i osip, nisu zahtijevale terapijsku intervenciju niti su spriječile nastavak terapije paklitakselom.

Reakcije na mjestu primjene injekcije - prilikom intravenske primjene može doći do pojave lokalizovanog edema, bola, eritema i induracije, a ekstravazacija može povremeno uzrokovati celulitis. Zabilježeno je stvaranje krasta na koži i/ili ljuštenje kože, ponekad povezano sa ekstravazacijom. Može doći i do promjene boje kože. Ponovna pojava kožnih reakcija na mjestu prethodne ekstravazacije poslije primjene paklitaksela na različitim mjestima, tj. ponovljena reakcija, rijetko je zabilježena. Specifično liječenje reakcija ekstravazacije za sada nije poznato.

U nekim slučajevima se reakcija na mjestu primjene ispoljila tokom produžene infuzije, ili je pojava te reakcije odložena za nedjelju odnosno 10 dana.

U daljem tekstu navode se neželjena dejstva bez obzira na težinu povezana sa primjenom samo paklitaksela koji se daje kao tročasovna infuzija u terapiji metastaza (812 pacijenata iz kliničkih studija) i neželjena dejstva koja su zabilježena u postmarketinškom praćenju lijeka, koja su označena zvjezdicom*.

Učestalost neželjenih dejstava navedena u daljem tekstu utvrđena je korišćenjem sledeće konvencije:

Veoma česta (≥ 1/10); česta (≥ 1/100 i < 1/10); povremena (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetka (≥1/10000 i < 1/1000); veoma rijetka (< 1/10000 ) i nepoznata učestalost (ne može se utvrditi na osnovu raspoloživih podataka).

Infekcije i infestacije:

Veoma česta: infekcije (uglavnom urinarnog trakta i infekcije gornjih disajnih puteva), sa zabilježenim slučajevima smrtnog ishoda.

Povremena: septički šok.

Rijetka*: pneumonija, peritonitis, sepsa.

Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema:

Veoma česta: mijelosupresija, neutropenija, anemija, trombocitopenija, leukopenija, krvarenje.

Rijetka*: febrilna neutropenija.

Veoma rijetka*: akutna mijeloidna leukemija, mijelodisplatični sindrom.

Nepoznata: diseminovana intravaskularna koagulacija (DIK)

Imunološki poremećaji:

Veoma česta: manje reakcije preosjetljivosti (uglavnom crvenilo i osip).

Povremena: značajne reakcije preosjetljivosti koje zahtijevaju terapiju (npr. hipotenzija, angioedem, zastoj u disanju, generalizovana koprivnjača, groznica, bolovi u leđima, bolovi u grudima, tahikardija, bolovi u stomaku, bolovi u ekstremitetima, znojenje i hipertenzija).

Rijetka*: anafilaktičke reakcije.

Veoma rijetka*: anafilaktički šok.

Poremećaji metabolizma i ishrane:

Veoma rijetka*: anoreksija.

Nepoznata: sindrom lize tumora (TLS)

Psihijatrijski poremećaji:

Veoma rijetka*: pometenost (konfuzija).

Poremećaji nervnog sistema:

Veoma česta: neurotoksičnost (uglavnom: periferna neuropatija).

Rijetka*: motorna neuropatija (sa posledičnom manjom distalnom slabošću).

Veoma rijetka*: autonomna neuropatija (rezultira paralitičkim ileusom i ortostatskom hipotenzijom), grand-mal epileptički napadi, konvulzije, encefalopatije, vrtoglavica, glavobolja, ataksija.

Poremećaji na nivou oka:

Veoma rijetka*: optički nerv i/ili poremećaji vida (scintilirajući skotom), naročito kod pacijenata koji uzimaju veće doze od preporučenih.

Nepoznata: makularni edem, fotopsija, mrlje staklastog tela

Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu:

Veoma rijetka*: ototoksičnost, gubitak sluha, tinitus, vertigo.

Kardiološki poremećaji:

Česta: bradikardija.

Povremena: kardiomiopatija, asimptomatska ventrikularna tahikardija, tahikardija sa bigeminijom, AV blok i sinkopa, infarkt miokarda.

Rijetko: srčana insuficijencija

Veoma rijetka*: atrijalna fibrilacija, supraventrikularna tahikardija.

Vaskularni poremećaji:

Veoma česta: hipotenzija.

Povremena: hipertenzija, tromboza, tromboflebitis.

Veoma rijetka*: šok.

Nepoznata: flebitis.

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji:

Rijetka*: dispneja, pleuralna efuzija, intersticijalna pneumonija, fibroza pluća, plućna embolija, respiratorna insuficijencija.

Veoma rijetka*: kašalj.

Gastrointestinalni poremećaji:

Veoma česta: mučnina, povraćanje, proliv, mukozne upale.

Rijetka*: opstrukcija creva, perforacije crijeva, ishemijski kolitis, pankreatitis.

Veoma rijetka*: mezenterijska tromboza, pseudomembranozni kolitis, ezofagitis, konstipacija, ascit, neutropenijski kolitis.

Hepatobilijarni poremećaji:

Veoma rijetka*: nekroza jetre, hepatička encefalopatija (oba sa zabilježenim slučajevima smrtnog ishoda).

Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva:

Veoma česta: alopecija.

Česta: blage i prolazne promjene na koži i noktima.

Rijetka*: svrab, osip, eritem.

Veoma rijetka*: Stevens-Johnson sindrom, epidermalna nekroliza, multiformni eritem, eksfolijativni dermatitis, urtikarija, oniholiza (pacijenti na terapiji treba da nose zaštitu od sunca za ruke i noge).

Nepoznata: skleroderma

Poremećaji mišićno-skeletnog sistema i vezivnog tkiva:

Veoma česta: artralgija, mijalgija.

Nepoznata: sistemski lupus eritematozus

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene:

Česta: reakcije na mjestu primjene lijeka (uključujući lokalizovani edem, bol, eritem, induraciju, ponekad ekstravazacija može uzrokovati celulitis, fibrozu i nekrozu kože).

Rijetka*: astenija, pireksija, dehidratacija, edemi, malaksalost.

Laboratorijska ispitivanja:

Česta: Izraziti porast AST (SGOT) i alkalne fosfataze.

Povremena: izraziti porast bilirubina.

Rijetka*: porast kreatinina u krvi.

Pacijenti oboljeli od karcinoma dojke koji primaju paklitaksel kao adjuvantnu terapiju poslije AC terapije imaju veću učestalost: neurosenzorne toksičnosti, reakcija preosetljivosti, artralgija/mialgija, anemije, infekcija, groznice, mučnina / povraćanja i proliva u odnosu na pacijente koje primaju samo AC terapiju. Ipak, učestalost ovih neželjenh dejstva odgovara učestalosti neželjenih dejstva kod primjene monoterapije paklitakselom, a koja su navedena ranije.

Kombinovana terapija

Sljedeći tekst se odnosi na dva velika ispitivanja prve linije hemioterapije kod karcinoma ovarijuma (paklitaksel + cisplatin: preko 1050 pacijenata); dva klinička ispitivanja faze III prve linije terapije metastatskog karcinoma dojke: u jednom se ispituje kombinovana terapija sa doksorubicinom (paklitaksel + doksorubicin: 267 pacijenata), a u drugom kombinovana terapija sa trastuzumabom (planirana analiza podgrupa paklitaksel + trastuzumab: 188 pacijenata) i dva klinička ispitivanja faze III za liječenje uznapredovalog nemikrocelularnog karcinoma pluća (paklitaksel + cisplatin: preko 360 pacijenata) (vidjeti odjeljak 5.1).

Kada se daje kao tročasovna infuzija u prvoj liniji hemioterapije karcinoma ovarijuma, neurotoksičnost, artralgija/mialgija i preosjetljivost zabilježene su kao učestalije i teže kod pacijentkinja koje su liječene paklitakselom posle kog je primjenjena terapija cisplatinom, nego kod pacijentkinja koje su liječene ciklofosfamidom nakon koje je primjenjena terapija cisplatinom. Mijelosupresija je bila rjeđa i blaža kada se paklitaksel davao kao 3-časovna infuzija nakon koje je primenjena terapija cisplatinom u poređenju sa ciklofosfamidom posle koga je slijedila terapija cisplatinom.

Kod prve linije hemioterapije metastatskog karcinoma dojke, neutropenija, anemija, periferna neuropatija, artralgija/mijalgija, astenija, groznica i dijareja su bile češće i u težem obliku kada je paklitaksel (220 mg/m2) primjenjivan u vidu 3 časovne infuzije 24 sata nakon primjene doksorubicina (50mg/m2) u poređenju sa standardnom FAC terapijom (5-FU 500 mg/m2, doksorubicin 50 mg/m2,ciklofosfamid 500 mg/m2). Mučnina i povraćanje su se javljali rjeđe i u blažem obliku kod terapijskog režima paklitaksel (220 mg/m2)/doksorubicin (50 mg/m2) u poređenju sa standardnom FAC terapijom. Moguće je da je primjena kortikosteroida doprinijela manjoj učestalosti i manjoj težini mučnine i povraćanja u grupi koja je primala kombinaciju paklitaksel /doksorubicin.

Kada se paklitaksel davao kao 3-časovna infuzija u kombinaciji sa trastuzumabom u prvoj liniji hemioterapije kod pacijenata sa metastatskim karcinomom dojke, sljedeći događaji (bez obzira na njihovu povezanost sa paklitakselom ili trastuzumabom) zabilježeni su češće nego kod terapije samo paklitakselom: srčana insuficijencija (8% u odnosu na 1%), infekcije (46% u odnosu na 27%), drhtavica (42% u odnosu na 4%), visoka temperatura (47% u odnosu na 23%), kašalj (42%u odnosu na 22%), osip (39% u odnosu na 18%), artralgija (37% u odnosu na 21%), tahikardija (12% u odnosu na 4%), dijareja (45% u odnosu na 30%), hipertonija (11% u odnosu na 3%), krvarenje iz nosa (18% u odnosu na 4%), akne (11% u odnosu na 3%), herpes simpleks (12% u odnosu na 3%), slučajne povrede (13% u odnosu na 3%), insomnija (25% u odnosu na 13%), rinitis (22% u odnosu na 5%), sinusitis (21% u odnosu na 7%) i reakcije na mestu injekcije (7% u odnosu na 1%). Neke razlike u učestalosti mogu biti zbog povećanog broja i trajanja kombinovane terapije paklitakselom/trastuzumabom u odnosu na terapiju samo paklitakselom. Teški oblici neželjenih dejstava zabilježeni su sa sličnom stopom učestalosti kod terapije paklitakselom/trastuzumabom i terapije samo paklitakselom.

Kada se primjenjivao doksorubicin u kombinaciji sa paklitakselom kod metastatskog karcinoma dojke, poremećaj kontraktilnosti srca (≥ 20% smanjenje ejekcione frakcije lijeve komore) uočena je kod 15% pacijenata u odnosu na 10% pacijenata liječenih standradnim FAC režimom. Kongestivna srčana insuficijencija je uočena kod <1% u grupi koja je primala kombinovanu terapiju paklitaksel/doksorubicin i u grupi na standardnoj FAC terapiji. Primjena trastuzumaba u kombinaciji sa paklitakselom kod pacijenata koji su prethodno liječeni antraciklinima dovela je do povećane učestalosti i težih oblika srčane disfunkcije u odnosu na pacijente koji su liječeni samo paklitakselom (NYHA klasa I/II 10% u odnosu na 0%; NYHA klasa III/IV 2% u odnosu na 1%), a rijetko je bila povezana sa smrtnim ishodom (vidjeti Sažetak karakteristika lijeka trastuzumab). U svim ovim, ali rijetkim, slučajevima, pacijenti su reagovali na odgovarajuću medicinsku terapiju.

Radijacioni pneumonitis zabilježen je kod pacijenata koji su istovremeno primali radioterapiju.

Kapošijev sarkom povezan na AIDS-om

Sa izuzetkom hematoloških i hepatičnih neželjenih dejstava (vidjeti dalje), učestalost i težina neželjenih dejstava su generalno bile slične kod pacijenata sa Kapošijevim sarkomom i kod pacijenata sa drugim solidnim tumorima, a koji su liječeni monoterapijom paklitaksela. Podaci se baziraju na kliničkoj studiji u koju je bilo uključeno 107 pacijenata.

Poremećaji krvi i limfnog sistema: Supresija kostne srži je bila najveća dozno zavisna toksična reakcija. Neutropenija je bila najveća dozno zavisna toksična reakcija. Tokom prvog ciklusa terapije, javila se teška neutropenija (< 0,5x109 ćelija/L) kod 20% pacijenata. U toku cijelog perioda terapije, uočena je teška neutropenija kod 39% pacijenata. Neutropenija je trajala > 7dana kod 41% pacijenata i 30-35 dana kod 8% pacijenata. Ona se povukla nakon 35 dana kod svih pacijenata koji su praćeni. Incidenca neutropenije stepena 4 koja je trajala ≥ 7 dana bila je 22%.

Neutropenijska groznica koja je bila povezana sa paklitakselom zabilježena je kod 14% pacijenata i u 1,3% ciklusa terapije. Zabilježene su 3 septičke epizode (2,8%) tokom terapije paklitakselom, povezane sa primjenom lijeka koje su imali fatalan ishod.

Trombocitopenija je bila zabilježena kod 50% pacijenata, a kod 9% se javila u teškom obliku (<50x109ćelija/L). Kod samo 14% pacijenata došlo je do pada broja trombocita na < 75x109ćelija/L, najmanje jednom u toku terapije. Epizode krvarenja povezane sa paklitakselom zabilježene su kod < 3% pacijenata, ali su hemoragične epizode bile lokalizovane.

Anemija (Hb < 11 g/dL) je bila zabilježena kod 61% pacijenata i javila se u teškom obliku (Hb < 8 g/dL) kod 10% pacijenata. Kod 21% pacijenata bila je neophodna transfuzija crvenih krvnih zrnaca.

Hepatobilijarni poremećaji: među pacijentima (>50% na terapiji inhibitorima proteaze) sa normalnom funkcijom jetre, 28%, 43% i 44% imalo je povišeni bilirubin, alkalnu fosfatazu, odnosno AST (SGOT). Kod svakog od ovih parametara, do velikog povećanja došlo je u 1% slučajeva.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

www.calims.me

[email protected]

putem IS zdravstvene zaštite

Predoziranje

Kod predoziranja paklitakselom nema poznatog antidota.

U slučaju predoziranja, stanje pacijenata treba pažljivo pratiti. Terapiju bi trebalo usmjeriti na prve očekivane komplikacije predoziranja kao što su supresija kostne srži, periferna neuropatija i mukozitis. Predoziranje kod pedijatrijske populacije može biti povezano sa akutnom toksičnošću koja je izazvana etanolom.

FARMACEUTSKI PODACI

Lista pomoćnih supstanci

Makrogolglicerol ricinoleat;

Etanol, bezvodni;

Limunska kiselina, bezvodna.

Inkompatibilnost

Polioksietilovano ricinusovo ulje (makrogolglicerolricinoleat), koje se nalazi u sastavu lijeka, može da uzrokuje izdvajanje DEHP (di-(2-etilheksil) ftalat) iz plastične polivinil hlorid (PVC) posude, i to u nivoima koji su direktno srazmjerni koncentraciji i proteklom vremenu. Posljedično, rastvor lijeka Pataxel treba da se priprema, čuva i primjenjuje u opremi i bočicama koje ne sadrže PVC.

Ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima osim sa ljekovima navedenim u odjeljku 6.6.

Rok upotrebe

Rok upotrebe lijeka prije otvaranja

2 godine, na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Rok upotrebe lijeka nakon prvog otvaranja, a prije razblaživanja:

28 dana na temperaturi do 25ºC (uz višestruko uvlačenje igle i izvlačenje sadržaja).

Rok upotrebe lijeka nakon razblaženja: Upotrijebiti odmah.

Posebne mjere upozorenja pri čuvanju

Čuvati na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Za uslove čuvanja razblaženog rastvora lijeka, vidjeti odjeljak 6.3.

Vrsta i sadržaj pakovanja

Unutrašnje pakovanje: bočica od bezbojnog stakla (tip I), zatvorena čepom od butilgume tamno sive boje, pričvršćena sa aluminijumskim prstenom i plastičnim (PP) flip-off poklopcem.

Spoljašnje pakovanje : složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 staklena bočica sa Uputstvom za pacijenta.

Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka

Rukovanje: Kao što je slučaj sa svim antineoplastičnim agensima, kod rukovanja lijekom Pataxel potreban je oprez. Pataxel treba da razblažuje za to obučeno osoblje, u aseptičnim uslovima i u za to određenom prostoru. Pri tome osoblje treba da upotrebljava odgovarajuće zaštitne rukavice. Potrebno je preduzeti mjere opreza kako bi se izbjegao dodir sa kožom i sluznicama. Ukoliko rastvor paklitaksela dođe u dodir sa kožom, treba je odmah dobro oprati sapunom i vodom. Ukoliko dođe do površinskog kontakta sa kožom, mogu se javiti peckanje, pečenje i crvenilo. Ukoliko paklitaksel dođe u dodir sa sluznicama, treba ih dobro isprati pod mlazom vode. Prijavljeni su slučajevi dispnee, bolova u grudima, pečenja u grlu i mučnine prilikom udisanja lijeka.

Ukoliko su neotvarane bočice stajale u frižideru, može doći do stvaranja taloga koji se na sobnoj temperaturi rastvori uz lagano protresanje ili bez protresanja. Ovo ne utiče na kvalitet proizvoda. Ukoliko je rastvor i dalje zamućen ili se primijeti talog koji se ne može rastvoriti, bočicu treba odbaciti.

Lijek Pataxel ostaje mikrobiološki, hemijski i fizički stabilan do 28 dana na 25°C, bez obzira na višestruke ubode iglom i ponovljenog izvlačenja rastvora iz bočice. Za drugačije vrijeme i uslove čuvanja lijeka je odgovoran korisnik.

Nastavak za davanje (“Chemo-Dispensing Pin”) ili slične šiljate nastavke ne treba koristiti jer mogu oštetiti zatvarač bočice i prouzrokovati gubitak sterilnosti.

Priprema rastvora za intravensku primjenu: prije primjene infuzije, lijek Pataxel treba razblažiti koristeći aseptičnu tehniku u: 0,9% rastvoru natrijum hlorida za injekcije, ili u 5% rastvoru glukoze za injekcije, ili u rastvoru 5% glukoze i 0,9% natrijum hlorida za injekcije, ili u rastvoru 5% glukoze u Ringerovom rastvoru za injekcije, sve do konačne koncentracije koja bi trebala biti 0,3 do 1,2 mg/ml.

Hemijska i fizička stabilnost tokom primjene, rastvora pripremnjenog za infuziju, je dokazana na 2° do 8°C i na 25°C u trajanju od 7 dana ako je rastvarač 5% -ni rastvor glukoze, i tokom 14 dana ako je rastvarač 0.9%-ni rastvor natrijum hlorida za injekcije. Sa mikrobiološke tačke gledišta, proizvod se nakon razblaživanja mora odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi čuvanja razblaženog proizvoda su odgovornost korisnika, i ne bi tebalo da budu duži od 24 časa na 2° do 8°C, osim ukoliko je razblaživanje izvršeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Nakon razblaženja proizvod se može koristiti samo za jednu upotrebu.

Nakon pripreme rastvori mogu biti mutni. Ovo zamućenje se pripisuje vehikulumu (podlozi formulacije) i nije ga moguće odstraniti filtriranjem. Lijek Pataxel treba primjenjivati kroz infuzioni sistem sa ugrađenim filterom sa mikroporoznom membranom ≤ 0,22mikrometara. Nakon simulacije primjene I.V. rastvora kroz sistem sa 0,22 mikronskim filtrom nijesu zabilježeni značajani gubici u jačini lijeka.

Postoje rijetki slučajevi taloženja tokom infuzije paklitaksela, obično pred kraj 24-časovnog perioda davanja infuzije. Iako uzrok ovog taloženja nije poznat, najvjerovatnije je povezan sa prezasićenjem razblaženog rastvora. Paklitaksel treba primijeniti što je ranije moguće nakon razblaženja radi smanjivanja rizika od taloženja, a treba i izbjegavati pretjerano miješanje, mućkanje ili vibracije. Setove za infuziju treba temeljno isprati vodom prije upotrebe. Tokom infuzije treba redovno provjeravati izgled rastvora, i treba zaustaviti infuziju ukoliko se uoči prisustvo taloga.

Kako bi se smanjilo izlaganje pacijenta DEHP-u (di-(2-etilheksil)ftalat), koga oslobađaju plastificirane PVC kese za infuziju, setovi ili drugi medicinski instrumenti, razblaženi rastvor paklitaksela treba čuvati u bočicama koje ne sadrže PVC (od stakla ili polipropilena) ili u plastičnim kesicama (od polipropilena ili poliolefina) i primjenjivati ga pomoću setova presvučenih polietilenom. Upotreba filtera (npr. IVEX-2) koji imaju kratku uzlaznu i/ili ispusnu plastificiranu PVC cjevčicu, nije rezultirala značajnim otpuštanjem DEHP-a.

Odlaganje: Svu neiskorišćenu količinu lijeka i svu opremu koja je korišćena za pripremu i primjenu, ili koja je na drugi način došla u dodir sa paklitaksel rastvorom za infuziju treba da se ukloni u skladu sa važećim propisima za rukovanje sa citotoksičnim jedinjenjima.