MEROPENEM APTAPHARMA 1000mg prašak za rastvor za injekciju/infuziju

Lijek Meropenem AptaPharma je indikovan kod odraslih i djece uzrasta od 3 mjeseca i starijih za liječenje sljedećih bakterijskih infekcija (vidjeti djelove 4.4 i 5.1):

- teška pneumonija, uključujući nozokomijalnu pneumoniju i pneumoniju povezanu sa mehaničkom

ventilacijom,

- bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze,

- komplikovane infekcije urinarnog trakta,

- komplikovane intra-abdominalne infekcije,

- intra- i post-partalne infekcije,

- komplikovane infekcije kože i mekih tkiva,

- akutni bakterijski meningitis.

Lijek Meropenem AptaPharma se može primjenjivati u liječenju febrilnih pacijenata sa neutropenijom ako se sumnja da je povišena tjelesna temperatura posljedica bakterijske infekcije.

Lijek Meropenem AptaPharma se takođe koristi za liječenje bakterijemije koja je povezana ili se sumnja da je povezana sa bilo kojom od prethodno navedenih infekcija.

Treba uzeti u obzir važeće zvanične smjernice za adekvatnu primjenu antibiotika.

Doziranje

U dolje navedenim tabelama su date opšte preporuke za doziranje.

Doza meropenema i dužina terapije određuju se u zavisnosti od vrste i težine infekcije, kao i kliničkog

odgovora pacijenta.

Doze do 2000 mg tri puta dnevno kod odraslih i adolescenata, kao i doze do 40 mg/kg tri puta dnevno kod djece mogu biti odgovarajuće za liječenje nekih vrsta infekcija, kao što su infekcije izazvane manje osjetljivim bakterijskim vrstama (npr. Enterobacteriaceae, Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter spp.) ili za liječenje veoma teških infekcija.

Prilikom liječenja pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom potrebna su detaljnija razmatranja doze lijeka (vidjeti tabelu u nastavku).

Odrasli i adolescenti

Način primjene

Meropenem se uobičajeno primijenjuje putem intavenske infuzije u trajanju od oko 15 do 30 minuta (vidjeti djelove 6.2, 6.3 i 6.6).

Alternativno, doza do 1 g se može primijeniti kao intravenska bolus injekcija tokom 5 minuta. Podaci o bezbjednosti primjene 2 g meropenema putem intravenske bolus injekcije kod odraslih su ograničeni.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Potrebno je prilagođavanje doze kod odraslih i adolescenata kod kojih je klirens kreatinina < 51ml/min, na način prikazan u sledećoj tabeli. Podaci koji podržavaju primjenu ovih prilagođenih doza za pojedinačnu dozu od 2 g su ograničeni.

Meropenem se može ukloniti hemodijalizom i hemofiltracijom. Odgovarajuću dozu treba primijeniti nakon završetka ciklusa hemodijalize.

Nema utvrđenih preporuka za doziranje kod pacijenata na peritonealnoj dijalizi.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.4).

Doziranje kod starijih pacijenata

Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata sa očuvanom funkcijom bubrega i onih čije su vrijednosti klirensa kreatinina veće od 50 ml/min.

Pedijatrijska populacija

Djeca uzrasta do 3 mjeseca:

Bezbjednost i efikasnost primjene meropenema kao i optimalan režim doziranja kod djece uzrasta do 3 mjeseca nisu ustanovljeni. Međutim, ograničeni farmakokinetički podaci ukazuju na to da bi adekvatan režim doziranja mogao biti 20 mg/kg na svakih 8 sati (vidjeti dio 5.2).

Djeca uzrasta od 3 mjeseca do 11 godina i do 50 kg tjelesne mase:

Preporučeni režim doziranja je prikazan u sljedećoj tabeli:

Djeca tjelesne mase preko 50kg:

Treba primjenjivati dozu za odrasle.

Ne postoje iskustva o primjeni kod djece sa oštećenom funkcijom bubrega.

Način primjene

Meropenem se obično primjenjuje putem intravenske infuzije, u trajanju od 15-30 minuta (vidjeti djelove 6.2, 6.3 i 6.6). Alternativno, doze meropenema do 20 mg/kg se mogu primijeniti putem intravenske bolus injekcije, u trajanju od otprilike 5 minuta. Dostupni su ograničeni podaci o bezbjednosti koji podržavaju primjenu doze od 40 mg/kg meropenema kod djece putem intravenske bolus injekcije.

Boja rastvora lijeka nakon rekonstitucije ima raspon od bezbojne do žute.

Za uputstvo o rekonstituciji/razblaživanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Preosjetljivost n bilo koji drugi karbapenemski antibiotike.

Teške reakcije preosjetljivost i (npr. anafilaktička reakcija, teška kožna reakcija) na bilo koji drugi beta laktamski antibiotik (npr. peniciline, cefalosporine).

Prilikom izbora meropenema u terapiji svakog pojedinačnog pacijenta, treba uzeti u obzir odgovarajuću primjenu karbapenema u zavisnosti od težine infekcije, mogućnosti pojave rezistencije na druge odgovarajuće antibiotike i rizik pogrešnog izbora za liječenje infekcije izazvane karbapenem-rezistentnom bakterijom.

Rezistencija sojeva Enterobacteriaceae, Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter spp.

Rezistencija sojeva Enterobacteriaceae, Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter spp. na antibiotike sa

penemskom strukturom varira širom Evropske Unije. Ljekarima koji propisuju lijek savjetuje se da uzmu u obzir lokalnu prevalencu rezistencije navedenih bakterija na antibiotike sa penemskom strukturom.

Reakcije preosjetljivost

Kao i kod primjene drugih beta-laktamskih antibiotika, prijavljena je pojava ozbiljne i ponekad fatalne

reakcije preosjetljivost (vidjeti djelove 4.3 i 4.8).

Pacijenti koji su imali reakcije preosjetljivost na karbapeneme, peniciline ili ostale beta-laktamske antibiotike mogu biti preosjetljivi i na meropenem. Prije započinjanja terapije meropenemom, neophodno je pažljivo ispitati ranije pojave reakcija preosjetljivost i na beta-laktamske antibiotike.

Ukoliko dođe do pojave teškog oblika alergijske reakcije, potrebno je prekinuti sa primjenom lijeka i preduzeti odgovarajuće mjere. Kod pacijenata koji su primali meropenem prijavljene su teške kožne neželjene reakcije (engl. severe cutaneous adverse reaction, SCAR), kao što su Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS), multiformni eritem (engl. Erythema multiforme, EM) i akutna generalizovana egzantemska pustuloza (AGEP) (vidjeti dio 4.8). Ukoliko se pojave znaci i simptomi koji ukazuju na ove reakcije, odmah treba prekinuti terapiju meropenemom i razmotriti primjenu druge terapijske opcije.

Kolitis povezan sa upotrebom antibiotika

Prilikom upotrebe skoro svih antibiotika, uključujući i meropenem, prijavljeni su kolitis povezan sa

upotrebom antibiotika i pseudomembranozni kolitis, koji mogu varirati po težini od blage do

životno ugrožavajuće forme. Zbog toga je važno uzeti u obzir dijagnozu pseudomembranoznog kolitisa u slučaju pojave dijareje tokom ili nakon primjene meropenema (vidjeti dio 4.8). Treba razmotriti prekid terapije meropenemom i primenu specifične terapije za Clostridium difficile. Ne treba primjenjivati ljekove koji usporavaju peristaltiku crijeva.

Konvulzije

Konvulzije su rijetko prijavljenje tokom terapije karbapenemima uključujući meropenem (vidjeti dio 4.8).

Praćenje funkcije jetre

Tokom primjene meropenema treba pažljivo pratiti funkciju jetre zbog rizika od hepatotoksičnosti

(disfunkcija jetre sa holestazom i citolizom) (vidjeti dio 4.8).

Primjena kod pacijenata sa oboljenjem jetre: kod pacijenata sa ranije postojećim poremećajem funkcije jetre potrebno je pratiti funkciju jetre tokom terapije meropenemom. Nije neophodno prilagođavanje doze (vidjeti dio 4.2).

Direktni antiglobulinski test (Coombs-ov test) serokonverzije

Tokom liječenja meropenemom može doći do pojave pozitivnog direktnog ili indirektnog Coombs-ovog testa.

Istovremena primjena sa valproinskom kiselinom/natrijum-valproatom/valpromidom

Ne preporučuje se istovremena primjena meropenema i valproinske kiseline/natrijum valproata/valpromida (vidjeti dio 4.5).

Lijek Meropenem AptaPharma sadrži natrijum.

Lijek Meropenem AptaPharma, 1000 mg, prašak za rastvor za injekciju/infuziju:

Jedna bočica sadrži 90 mg natrijuma, što odgovara 4,5% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrijuma, prema preporukama SZO, za odraslu osobu.

Nijesu sprovedene specifične studije interakcija, osim sa probenicidom.

Probenecid stupa u kompeticiju sa meropenemom na nivou aktivne tubularne sekrecije i na taj način inhibira izlučivanje meropenema putem bubrega što utiče na produžavanje poluvremena eliminacije i povećanje koncentracije meropenema u plazmi. Potreban je oprez ukoliko se probenicid daje u isto vrijeme sa meropenemom.

Potencijalno dejstvo meropenema na vezivanje drugih ljekova za proteine plazme i njihov metabolizam nije ispitivano. Međutim, vezivanje meropenema za proteine plazme je toliko malo da se ne očekuje bilo koja interakcija koja bi se objasnila ovim mehanizmom.

Smanjenje koncentracije valproinske kiseline u krvi je zabilježeno pri istovremenoj primjeni sa

karbapenemima što dovodi do 60-100 % smanjenja koncentracije valproinske kiseline za oko dva dana.

Usled brzog efekta i visokog stepena smanjenja koncentracije, istovremena primjena valproinske

kiseline/natrijum valproata/valpromida i karbapenema nije pogodna i ne preporučuje se (vidjeti dio 4.4).

Oralni antikoagulansi

Istovremena primjena antibiotika sa varfarinom može pojačati njegov antikoagulantni efekat. Postoji veliki broj prijava o povećanju antikoagulantnog efekta oralno primijenjenih antikoagulanasa, uključujući varfarin, kod pacijenata koji istovremeno uzimaju antibiotike. Rizik može varirati u zavisnosti od infekcije, starosti i opšteg stanja pacijenta, pa je teško zaista procijeniti uticaj antibiotika na povećanje INR vrijednosti (engl.international normalized ratio). Preporučuje se često praćenje vrijednosti INR tokom i odmah pri započinjanju istovremene terapije antibioticima i oralnim antikoagulansima.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija su sprovedena samo kod odraslih.

Trudnoća

Podaci o primjeni meropenema tokom trudnoće ne postoje ili su ograničeni.

Studije na životinjama nijesu pokazale direktno ili indirektno štetno dejstvo ovog lijeka u smislu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).

Kao mjera predostrožnosti, preporučuje se izbjegavanje primjene meropenema tokom trudnoće.

Dojenje

Zabilježeno je da se male količine meropenema izlučuju u majčino mlijeko. Meropenem ne treba

primenjivati tokom dojenja, osim ako potencijalna korist za majku opravdava potencijalni rizik po bebu.

Nijesu sprovedene studije uticaja lijeka na sposobnosti upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, sa aspekta sposobnosti upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama, treba uzeti u obzir da su kod primjene meropenema bile prijavljivane glavobolja, parestezije i konvulzije.

Sažetak bezbjednosnog profila

Pregledom podataka dobijenih od 4872 pacijenta kod kojih je primijenjeno 5026 terapijskih ciklusa meropenemom, izdvojena su najčešća neželjena dejstva: dijareja (2,3%), osip (1,4%), mučnina/povraćanje (1,4%) i zapaljenje na mjestu primjene injekcije (1,1%). Najčešće prijavljena neželjena dejstva meropenema vezana za rezultate laboratorijskih analiza su bili trombocitoza (1,6%) i povećanja vrijednosti enzima jetre (1,5 - 4,3%).

Tabelarni prikaz rizika od neželjenih reakcija

Sva neželjena dejstva su prikazana u sljedećoj tabeli i klasifikovana su po sistemu organa i učestalosti: veoma često (≥1/10), često (≥1/100 do <1/10), povremeno (≥1/1000 do <1/100), rijetko (≥1/10000 do

<1/1000), veoma rijetko (<1/10000) i nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

U okviru svake kategorije učestalosti, neželjena dejstva su prikazana prema opadajućoj ozbiljnosti.

Tabela 1

Pedijatrijska populacija

Meropenem je odobren za primjenu kod djece starije od 3 mjeseca. Na osnovu ograničenih dostupnih podataka, nema dokaza o povećanom riziku od bilo koje neželjene reakcije na lijek kod djece. Svi primljeni izveštaji bili su u skladu sa događajima zapaženim kod populacije odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole za lijek je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Moguće je relativno predoziranje kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ukoliko doza nije prilagođena prema preporuci iz dijela 4.2. Ograničeno postmarketinško iskustvo pokazuje da su neželjene reakcije koje se javljaju usled predoziranja u skladu sa opisanim profilom neželjenih reakcija u dijelu 4.8. i obično su blage i prestaju sa smanjenjem doze ili obustavom primjene meropenema. Ponekad je potrebna simptomatska terapija.

Kod osoba sa očuvanom funkcijom bubrega dolazi do brze eliminacije putem bubrega.

Meropenem i njegovi metaboliti se eliminišu hemodijalizom.

Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski ljekovi za sistemsku primjenu, karbapenemi

ATC kod: J01DH02

Mehanizam dejstva:

Meropenem ispoljava svoju baktericidnu aktivnost inhibicijom sinteze bakterijskog ćelijskog zida kod

Gram pozitivnih i Gram-negativnih bakterija, vezivanjem za penicilin vezujuće proteine (engl. Penicillin binding proteins, PBPs).

Odnos farmakokinetika/farmakodinamika:

Slično ostalim beta-laktamskim antibioticima, pokazano je da je dužina vremena tokom kojeg je

koncentracija meropenema veća od minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIC) u najboljoj korelaciji sa efikasnošću. Na pretkliničkim modelima meropenem je ispoljio aktivnost kada je plazma koncentracija meropenema bila veća od minimalne inhibitorne koncentracije za datog uzročnika tokom približno 40% doznog intervala. U kliničkim uslovima ova ciljna vrijednost nije potvrđena.

Mehanizmi rezistencije

Bakterijska rezistencija na meropenem može da nastane zbog: (1) smanjene propustljivosti spoljašnje membrane Gram-negativnih bakterija (zbog smanjenog stvaranja porina) ; (2) smanjenog afiniteta ciljnih penicilin vezujućih proteina; (3) povećane ekspresije komponenti efluks pumpi i (4) proizvodnje beta laktamaza koje mogu da hidrolizuju karbapeneme.

U okviru Evropske Unije postoje lokalizovane grupe infekcija uzrokovane karbapenem rezistentnim bakterijama.

Ne postoji ciljna unakrsna rezistencija između meropenema i ljekova iz grupe hinolona, aminoglikozida,

makrolida i tetraciklina. Međutim, bakterije mogu ispoljiti rezistenciju na više od jedne grupe antibiotika,ukoliko mehanizam rezistencije uključuje nepropustljivosti i/ili efluks pumpu (pumpe).

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIC), koje je utvrdio Evropski komitet za

ispitivanje antimikrobne osjetljivosti (European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing,

EUCAST) su predstavljene u tabeli koja sledi:

EUCAST kliničke MIC granične vrijednosti za meropenem (2021-01-01, v 11.0)

1 Granične vrijednosti se ne odnose na meningitis. (Meropenem je jedini karbapenem koji se korisiti u liječenju meningitisa).

2 Meropenem je jedini karbapenem koji se korisiti u liječenju meningitisa

3 Osjetljivost stafilokoka na karbapeneme zaključuje se na osnovu osjetljivosti na cefoksitin..

4 Osjetljivost streptokoka groupa A, B, C i G na karbapeneme zaključena je na osnovu osjetljivosti na

benzilpenicilin.

5 Neosjetljivi izolati su rijetki ili nisu još uvijek zabilježeni. Identifikacija i antimikrobna osjetljivost bilo kog takvog izolata mora se ponoviti i u slučaju potvrde rezultata, izolovani soj se šalje u referentnu laboratoriju.

.-- = Određivanje osjetljivosti se ne preporučuje, obzirom da nije predviđeno liječenje navedenog

uzročnika meropenemom. Izolati mogu biti označeni sa R bez prethodnog određivanja.

Prevalenca stečene rezistencije može da varira geografski i vremenski za pojedine sojeve, pa su poželjne,

naročito kod teških infekcija, lokalne informacije o rezistentnosti za izolovane vrste. Kada je lokalna prevalenca rezistentnih sojeva toliko velika da je efikasnost lijeka kod pojedinih vrsta infekcija sporna, prema potrebi može se tražiti mišljenje stručnjaka.

Na osnovu kliničkog iskustva i terapijskih vodiča napravljena je lista patogena.

Uobičajeno osjetljivi sojevi

Gram-pozitivne aerobne bakterije

Enterococcus faecalis$

Staphylococcus aureus (osjetljive na meticilin) £

Staphylococcus species (osetljive na meticilin) uključujući Staphylococcus epidermidis

Streptococcus agalactiae (grupa B)

Streptococcus milleri grupa (S. anginosus, S. constellatus i S. intermedius)

Streptococcus pneumoniae

Streptococcus pyogenes (grupa A)

Gram-negativne aerobne bakterije

Citrobacter freudii

Citrobacter koseri

Enterobacter aerogenes

Enterobacter cloacae

Escherichia coli

Haemophilus influenzae

Klebsiella oxytoca

Klebsiella pneumoniae

Morganella morganii

Neisseria meningitides

Proteus mirabilis

Proteus vulgaris

Serratia marcescens

Gram-pozitivne anaerobne bakterije

Clostridium perfringens

Peptoniphilus asaccharolyticus

Peptostreptococcus species (uključujući P. micros, P. anaerobius, P. magnus)

Gram-negativne anaerobne bakterije

Bacteroides caccae

Bacteroides fragilis grupa

Prevotella bivia

Prevotella disiens

Sojevi kod kojih stečena rezistenicija može predstavljati problem

Gram-pozitivne aerobne bakterije

Enterococcus faecium$†

Gram-negativne aerobne bakterije

Acinetobacter species

Burkholderia cepacia

Pseudomonas aeruginosa

Prirodno rezistentni mikroorganizmi

Gram-negativne aerobne bakterije

Stenotrophomonas maltophilia

Legionella species

Drugi mikroorganizmi

Chlamydophila pneumoniae

Chlamydophila psittaci

Coxiella burnetti

Mycoplasma pneumoniae

$sojevi koji pokazuju prirodnu intermedijernu osjetljivost

£svi meticilin rezistentni stafilokoki su rezistentni na meropenem

†stopa rezistencije ≥ 50% u jednoj ili više EU zemalja.

Sakagija i melioidoza: Primjena meropenema kod ljudi bazira se na in vitro rezultatima osjetljivosti B.mallei i B. pseudomallei i na ograničenim podacima o primjeni kod ljudi. Ordinirajući ljekar treba da se osloni na nacionalne i/ili internacionalne smjernice za liječenje sakagije i melioidoze.

Kod zdravih ispitanika srednje poluvrijeme eliminacije iz plazme iznosi oko 1 sat, srednja vrijednost volumena distribucije je oko 0,25 l/kg (11-27 l), i srednji klirens je 287 ml/min pri dozi od 250 mg i smanjuje se do 205 ml/min pri dozi od 2000 mg. Doze od 500, 1000 i 2000 mg koje se primijenjuju putem intravenske infuzije tokom 30 minuta daju Cmax od približno 23, 49 i 115 mikrograma/ml, odgovarajuće PIK vrijednosti su 39,3, 62,3 i 153 mikrogram.h/ml. Nakon primjene infuzije tokom 5 minuta, vrijednosti Cmax iznosile su 52 i 112 mikrograma/ml nakon primjene doze od 500 i 1000 mg. Kada se meropenem primenjuje u intervalima od po 8 sati, kod osoba sa očuvanom funkcijom bubrega ne dolazi do akumulacije lijeka u organizmu.

U studiji koja je sprovedena na 12 pacijenata koji su postoperativno primali meropenem u dozi od 1000 mg na svakih 8 sati zbog intraabdominalnih infekcija, pokazano je da su postignute vrijednosti Cmax i poluvremena eliminacije iz plazme uporedivi sa istim vrijednostima kod zdravih ispitanika, ali je volumen distribucije bio veći (27 l).

Distribucija

Prosječno vezivanje meropenema za proteine plazme je oko 2% i ne zavisi od koncentracije lijeka. Nakon brze primjene (5 minuta ili manje) farmakokinetika je bieksponencijalna, ali ovo je mnogo manje evidentno nakon 30- minutne infuzije. Meropenem dobro prodire u većinu tjelesnih tečnosti i tjelesnih tkiva uključujući: pluća, bronhijalni sekret, žuč, cerebrospinalnu tečnost, ginekološka tkiva, kožu, fascije, mišiće i peritonealni eksudat.

Biotransformacija

Meropenem se metaboliše hidrolizom beta-laktamskog prstena, prelazeći u mikrobiološki neaktivn metabolit. U in vitro uslovima meropenem pokazuje slabiju osjetljivost na hidrolizu humanim dehidropeptidazama-I (DHP-I) u poređenju sa imipenemom, tako da ne postoji potreba za istovremenom primjenom inhibitora DHP-I.

Eliminacija

Meropenem se pretežno izlučuje nepromijenjen preko bubrega; oko 70% (50-75%) doze se izluči u

nepromijenjenom obliku tokom 12 sati. Preostalih 28% se nalazi u obliku mikrobiološki neaktivnog

metabolita. Putem fecesa eliminiše se samo oko 2% ukupne doze. Izmjereni renalni klirens i efekat

probenecida pokazuju da meropenem podliježe i filtraciji i tubularnoj sekreciji.

Insuficijencija bubrega

Oštećenje funkcije bubrega dovodi do veće vrijednosti PIK i dužeg poluvremena eliminacije meropenema.

Vrijednost PIK se povećala 2,4 puta kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCl 33-74 ml/min), 5 puta kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 4-23 ml/min) i 10 puta kod pacijenata na hemodijalizi (CrCl < 2 ml/min) u poređenju sa zdravim ispitanicima (CrCl 80 ml/min).

Vrijednost PIK mikrobiološki neaktivnog metabolita sa otvorenim prstenom je takođe značajno povećana kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega. Preporučuje se prilagođavanje doze kod pacijenata sa umjerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Meropenem se eliminiše hemodijalizom, a klirens tokom hemodijalize je oko 4 puta veći nego kod

pacijenata sa anurijom.

Insuficijencija jetre

Rezultati studije sprovedene kod pacijenata sa alkoholnom cirozom pokazali su da oboljenje jetre ne utiče na farmakokinetiku meropenema nakon primjene ponovljenih doza.

Odrasli pacijenti

Farmakokinetička ispitivanja sprovedena kod pacijenata su pokazala da nema značajnih farmakokinetičkih razlika u poređenju sa zdravim ispitanicima sa ekvivalentnom funkcijom bubrega. Populacioni model koji je razvijen iz podataka dobijenih od 79 pacijenata sa intra-abdominalnom infekcijom ili pneumonijom je pokazao zavisnost centralnog volumena od tjelesne mase pacijenta i klirensa od klirensa kreatinina i starosnog doba.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanjem farmakokinetike kod odojčadi i djece sa infekcijom, pri dozama od 10, 20 i 40 mg/kg, pokazano je da vrijednosti Cmax odgovaraju dozama od 500 mg, 1000 mg i 2000 mg koje su primijenjene kod odraslih.

Poređenjem je pokazana konzistentna farmakokinetika između doza i poluvremena eliminacije slično onima zapaženim kod odraslih, osim kod najmlađih ispitanika (mlađi od 6 mjeseci t1/2=1,6 sati). Srednje vrijednosti klirensa meropenema su bile 5,8 ml/min/kg (6-12 godina), 6,2 ml/min/kg (2-5 godina), 5,3 ml/min/kg (6-23 mjeseca ) i 4,3 ml/min/kg (2-5 mjeseci). Približno 60% doze se izluči urinom tokom 12 sati u nepromijenjenom obliku, a 12 % u obliku metabolita. Koncentracija meropenema u cerebrospinalnoj tečnosti kod djece sa meningitisom je oko 20% koncentracije u plazmi, ali postoje značajne interindividualne razlike.

Ispitivanje farmakokinetike meropenema kod novorođenčadi kojima je neophodna antiinfektivna terapija pokazalo je veću vrijednost klirensa kod djece sa većom hronološkom ili gestacionom starošću uz ukupno prosječno poluvrijeme eliminacije od oko 2,9 sata. Monte Karlo simulacija zasnovana na populacionom farmakokinetičkom modelu je pokazala da se režimom doziranja od 20 mg/kg na svakih 8 sati postiže 60% T>MIC za Pseudomonas aeruginosa kod 95% prijevremeno rođene novorođenčadi i 91% novorođenčadi koja su rođena u terminu.

Stariji pacijenti

Rezultati farmakokinetičkih studija na zdravim starijim ispitanicima (65-80 godina) su pokazali da dolazi do smanjenja klirensa lijeka iz plazme, koji je u korelaciji sa smanjenjem klirensa kreatinina zavisnog od starosti kao i manjeg smanjenja ne-bubrežnog klirensa. Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata, osim u slučajevima umjerenog do teškog oštećenja funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Studije na životinjama ukazuju na dobru renalnu podnošljivost meropenema. Histološki dokazi oštećenja tubula bubrega uočeni su kod miševa i pasa samo pri dozama od 2000 mg/kg i većim nakon jednokratne primjene , i kod majmuna pri dozama od 500 mg/kg tokom studije u trajanju od 7 dana.

Meropenem se generalno dobro podnosi od strane centralnog nervnog sistema. Efekti se zapaženi u studijama akutne toksičnosti kod glodara pri primjeni doza većih od 1000 mg/kg.

Kod intravenske primjene (i.v.) vrijednost LD50 meropenema kod glodara je veća od 2000 mg/kg.

U studijama primjene ponovljenih doza (do 6 mjeseci) na psima, uočeni su samo manji efekti, uključujući smanjenje parametara vezanih za eritrocite.

Nema dokaza o mutagenom potencijalu meropenema (na osnovu konvencionalnih testova) i nema dokaza o reproduktivnoj toksičnosti, uključujući teratogeni potencijal u studijama na pacovima pri dozama do 750 mg/kg u studijama na majmunima pri dozama do 360 mg/kg .

Nema dokaza o povećanoj osjetljivosti na meropenem kod mladunaca u odnosu na odrasle životinje.

Intravenska formulacija se dobro podnosila u studijama na životinjama.

Jedan metabolit meropenema je pokazao sličan profil toksičnosti kao meropenem u studijama na

životinjama.

Natrijum karbonat

Lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima osim sa onima koji su navedeni u dijelu 6.6.

4 godine

Rok upotrebe nakon rekonstitucije:

Primjena putem intravenske bolus injekcije:

Rastvor za bolus injekciju se priprema rastvaranjem lijeka u vodi za injekcije do koncentracije od 50 mg/ml.

Dokazana hemijska i fizička stabilnost u primjeni pripremljene intravenske bolus injekcije je 3 sata na temperaturi do 25°C ili 12 sati na temperaturi 2°C-8°C (temperatura frižidera).

Sa mikrobiološke tačke gledišta lijek treba upotrebiti odmah, izuzev u slučaju da način otvaranja/rekonstitucije/rastvaranja sprječava rizik od mikrobiološke kontaminacije.

Ako se ne upotrijebi odmah, odgovornost za vrijeme i uslove čuvanja prije upotrebe preuzima korisnik.

Primjena putem intravenske infuzije:

Rastvor za intravensku infuziju priprema se rastvaranjem lijeka u 0,9% infuzionom rastvoru natrijum hlorida ili 5% infuzionom rastvoru glukoze (dekstroze) do koncentracije od 1 do 20 mg/ml.Dokazana hemijska i fizička stabilnost u primjeni rastvora za infuziju pripremljenog uz korišćenje 0,9% infuzionog rastvora natrijum hlorida je 6 sati na temperaturi do 25°C ili 24 sata na temperaturi 2°C-8°C (temperatura frižidera).

Sa mikrobiološke tačke gledišta lijek treba upotrebiti odmah, izuzev u slučaju da način otvaranja/rekonstitucije/rastvaranja sprječava rizik od mikrobiološke kontaminacije.

Ako se ne upotrijebi odmah, odgovornost za vrijeme i uslove čuvanja prije upotrebe preuzima korisnik.

Rastvor koji je rekonstituisan sa 5% rastvorom glukoze (dekstroze) treba odmah upotrijebiti.

Čuvati na temperaturi do 30°C.

Rekonstituisani rastvor se ne smije zamrzavati.

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije vidjeti dio 6.3.

Unutrašnje pakovanje je staklena, providna bočica (bezbojno staklo tip III) zapremine 20 ml, sa brombutilnim gumenim čepom prečnika 20 mm i sivim „flip-off“ zatvaračem (od plastike i aluminijuma).

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 staklenih bočica sa praškom za rastvor za injekciju/infuziju i Uputstvo za lijek.

Priprema intravenske bolus injekcije:

Meropenem koji je namijenjen za primjenu u obliku intravenske bolus injekcije rekonstituiše se sa sterilnom vodom za injekcije do koncentracije od 50 mg/ml.

Priprema intravenske infuzije:

Meropenem koji je namijenjen za primjenu u obliku intravenske infuzije može se rastvoriti sa 0,9% infuzionim rastvorom natrijum hlorida ili 5% infuzionim rastvorom glukoze (dekstroze).

Jedna bočica služi za jednokratnu upotrebu.

Tokom pripreme rastvora moraju se poštovati osnovni principi aseptičnog rada.

Nakon rekonstitucije lijek je bistri bezbojni do žuti rastvor.

Pripremljeni rastvor treba promućkati prije upotrebe. Prije upotrebe potrebno je pregledati pripremljeni rastvor da ne sadrži čestice i da nije promijenio boju. Smije se primijeniti samo bistar, bezbojni do žuti rastvor, bez vidljivih čestica.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima

Lijek Meropenem AptaPharma sadrži kao aktivnu supstancu meropenem i pripada grupi ljekova koji se nazivaju karbapenemski antibiotici. Djeluje tako što ubija bakterije koje izazivaju ozbiljne infekcije.

Lijek Meropenem AptaPharma se kod odraslih i djece uzrasta 3 mjeseca i starije koristi za liječenje:

• infekcija pluća (pneumonija),
• infekcije pluća i bronhija kod pacijenata koji boluju od cistične fibroze,
• komplikovane infekcije mokraćnih puteva,
• komplikovane infekcije u stomaku,
• infekcije koje se mogu dobiti tokom ili nakon porođaja,
• komplikovane infekcije kože i mekih tkiva,
• akutne bakterijske infekcije mozga (meningitis).

Lijek Meropenem AptaPharma se može primijeniti i u liječenju pacijenata sa neutropenijom (smanjenim brojem bijelih krvnih zrnaca), koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije.

Lijek Meropenem AptaPharma se takođe može koristi za liječenje bakterijske infekcije krvi koja je povezana ili se sumnja da je povezana sa bilo kojom gore navedenom infekcijom.

Lijek Meropenem AptaPharma ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na meropenem ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6);
• ako ste alergični (preosjetljivi) na druge antibiotike kao što su penicilini, cefalosporini ili karbapenemi, jer postoji mogućnost da ste alergični i na meropenem.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom prije nego što primite lijek Meropenem AptaPharma ukoliko:

- imate zdravstvenih problema, kao što su problemi sa jetrom ili bubrezima,

- ste nakon uzimanja drugih antibiotika imali težak oblik dijareje (proliva).

Prilikom laboratorijskih analiza, možete imati pozitivan test (Coombs-ov test) koji ukazuje na prisustvo antitijela koja uništavaju crvena krvna zrnca (eritrocite). Ljekar će razgovarati o tome sa Vama.

Može doći do razvoja znakova i simptoma teških kožnih reakcija (vidjeti dio 4). Ako Vam se to dogodi, odmah razgovarajte sa svojim ljekarom ili medicinskom sestrom, kako bi mogli da liječe simptome.

Ukoliko niste sigurni da li se nešto od navedenog odnosi na Vas, porazgovarajte sa ljekarom prije primjene lijeka Meropenem AptaPharma.

Djeca i adolescenti

Primjena lijeka Meropenem AptaPharma se ne preporučuje kod djece mlađe od 3 mjeseca, jer nije poznata bezbjednost i efikasnost meropenema u grupi ovog uzrasta.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste donedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Ove informacije su važne zato što lijek Meropenem AptaPharma može da utiče na dejstvo nekih ljekova, kao što i drugi ljekovi mogu da utiču na dejstvo lijeka Meropenem AptaPharma.

Posebno je važno da obavijestite svog ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru ukoliko uzimate neki od

sljedećih ljekova:

- probenecid (lijek koji se primjenjuje u terapiji gihta),

- valproinska kiselina/natrijum valproat/valpromid (koristi se za liječenje epilepsije). Lijek Meropenem AptaPharma ne biste smjeli da koristite, jer može da smanji dejstvo natrijum valproata.

- oralni antikoagulansi (ljekovi za liječenje ili sprječavanje nastanka krvnih ugrušaka).

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što primite ovaj lijek. Poželjno je izbjegavati primjenu lijeka Meropenem AptaPharma tokom trudnoće. Vaš ljekar će donijeti odluku da li treba da primate meropenem.

Važno je da, prije primjene lijeka Meropenem AptaPharma obavijestite Vašeg ljekara ukoliko dojite ili namjeravate da dojite. Male količine ovog lijeka se mogu naći u majčinom mlijeku. Zbog toga ljekar će odlučiti da li treba da primate lijek Meropenem AptaPharma tokom dojenja.

Uticaj lijeka Meropenem AptaPharmana sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Nijesu sprovedene studije o uticaju lijeka Meropenem AptaPharma na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, primjena meropenema je povezana sa pojavom glavobolje i osjećaja peckanja ili bockanja po koži (parestezije). Bilo koja od ovih neželjenih reakcija može uticati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama. Primjena meropenema može da izazove pojavu nevoljnih pokreta mišića, što može dovesti do toga da se tijelo brzo i nekontrolisano trese (konvulzije). Ovo je obično praćeno gubitkom svijesti. Nemojte upravljati vozilima i rukovati mašinama ukoliko osjetite ovu neželjenu reakciju.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Meropenem AptaPharma

Lijek Meropenem AptaPharma sadrži natrijum.

Jedna bočica sadrži približno 90 mg natrijuma (glavni sastojak kuhinjske soli). Ovo je ekvivalentno količini od 4.5% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa natrijuma odrasle osobe.

Obavijestite ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru, ukoliko vaše zdravstveno stanje zahtijeva redovno kontrolisanje unosa natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako je opisano u ovom uputstvu ili kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Primjena kod odraslih

• Doza zavisi od vrste i ozbiljnosti infekcije koju imate, kao i dijela tela koji je zahvaćen infekcijom. Ljekar će odrediti dozu koja vam je potrebna.
• Uobičajena doza kod odraslih najčešće iznosi između 500 mg i 2 g. Lijek se obično primjenjuje svakih 8 sati. Ukoliko imate oslabljenu funkciju bubrega, možete primati lijek i rjeđe.

Primjena kod djece i adolescenata

• Doza kod djece uzrasta od 3 mjeseca do 12 godina starosti se određuje na osnovu uzrasta i tjelesne mase djeteta. Uobičajena doza iznosi između 10 mg i 40 mg po kilogramu tjelesne mase djeteta. Lijek se obično primjenjuje na svakih 8 sati. Djeca sa tjelesnom masom preko 50 kg primaju dozu za odrasle.

Način primjene

• Lijek Meropenem AptaPharma se primjenjuje putem injekcije ili infuzije u veliku venu.
• Lijek Meropenem AptaPharma će Vam primijeniti ljekar ili medicinska sestra.
• Međutim, neki pacijenti, roditelji ili staratelji su obučeni za primjenu lijeka Meropenem AptaPharma kod kuće. Instrukcije za primjenu se nalaze se u ovom Uputstvu za lijek (u dijelu pod nazivom „Uputstvo za primjenu lijeka Meropenem AptaPharma sebi ili nekom drugom kod kuće“). Uvijek primjenjujte lijek Meropenem AptaPharma tačno onako kako Vam je Vaš ljekar objasnio. Provjerite sa Vašim ljekarom ukoliko nijeste sigurni.
• Ovaj lijek ne treba miješati niti dodavati rastvorima koji sadrže druge ljekove.
• Vrijeme primjene injekcije je oko 5 minuta ili kod infuzije između 15 i 30 minuta. Vaš ljekar će donijeti odluku o načinu primjene lijeka Meropenem AptaPharma.
• Uobičajeno je da se ovaj lijek primjenjuje svakog dana u isto vrijeme.

Ako ste uzeli više lijeka Meropenem AptaPharma nego što je trebalo

Ukoliko ste slučajno primili veću dozu od propisane, odmah se javite ljekaru ili idite u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Meropenem AptaPharma

Ukoliko propustite primjenu jedne doze, treba da je primite što je prije moguće. Međutim, ukoliko je skoro vrijeme za primjenu sljedeće doze, propuštenu dozu treba preskočiti. Ne primjenjujte duplu dozu lijeka (dvije doze u isto vrijeme) da biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek Meropenem AptaPharma

Nemojte prekidati terapiju lijekom Meropenem AptaPharma bez prethodne konsultacije sa ljekarom. Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek Meropenem AptaPharma može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Teške alergijske reakcije

Ukoliko Vam se jave znaci i simptomi teške alergijske reakcije, navedeni u nastavku, odmah obavijestite Vašeg ljekara ili medicinsku sestru. Možda će Vam biti potrebno hitno liječenje. Znaci i simptomi uključuju iznenadnu pojavu:

• teškog osipa, svraba ili koprivnjače po koži,
• oticanje lica, usana, jezika ili drugih djelova tijela,
• nedostatak vazduha, zviždanja u grudima ili problema sa disanjem.
• ozbiljne reakcije kože koje uključuju:
• ozbiljne reakcije preosjetljivosti uključujući groznicu (povišenu tjelesnu temperaturu), kožni osip i promjene u rezultatima laboratorijskih analiza krvi kojima se provjerava funkcija jetre (povećane vrijednosti enzima jetre), povećanje broja određene vrste bijelih krvnih zrnaca (eozinofilija) i uvećanje limfnih čvorova. Ovo mogu biti znaci poremećaja osjetljivosti koji zahvata više organa, poznatijeg pod nazivom DRESS sindrom (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms – reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima);
• težak crveni ljuspasti osip, ispupčenja na koži ispunjena gnojem, plikove ili ljuštenje kože, koji mogu biti povezani sa visokom tjelesnom temperaturom i bolovima u zglobovima;
• teški osipi na koži koji se mogu pojaviti u obliku crvenkastih kružnih mrlja često sa plikovima u sredini na trupu, ljuštenjem kože, ranicama u usnoj duplji, grlu, nosu, genitalnim organima i očima, i mogu im prethoditi groznica (povišena tjelesna temperatura) i simptomi nalik gripu (Stevens Johnson- ov sindrom) ili još teži oblik (toksična epidermalna nekroliza).

Oštećenje crvenih krvnih zrnaca (nepoznata učestalost - ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)

Znakovi mogu biti:

• nedostatak vazduha u situacijama kada je to neočekivano,
• crvena ili braonkasta prebojenost mokraće.

Ukoliko primijetite neku od pomenutih neželjenih reakcija, odmah se obratite ljekaru.

Ostala moguća neželjena dejstva:

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata):

• bol u abdomenu (stomaku),
• osjećaj mučnine (nauzeja),
• povraćanje,
• dijareja (proliv),
• glavobolja,
• osip i svrab po koži,
• bol i zapaljenje,
• povećan broj trombocita (krvne pločice) u krvi (utvrđuje se laboratorijskom analizom krvi),
• promjene u rezultatima laboratorijskih analiza krvi, uključujući i analize koje ukazuju kako funkcioniše jetra.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata):

• promjene u rezultatima laboratorijskih analiza krvi. One obuhvataju smanjen broj krvnih pločica (što može dovesti do lakšeg nastanka modrica), povećan broj pojedinih vrsta bijelih krvnih zrnaca, smanjen broj drugih vrsta bijelih krvnih zrnaca i povećanu koncentraciju supstance po imenu ‘bilirubin’. Vaš ljekar Vas može povremeno upućivati na laboratorijske analize krvi;
• promjene u rezultatima analize krvi, uključujući i testove koji ukazuju kako funkcionišu bubrezi;
• osjećaj bockanja i mravinjanja po koži;
• gljivične infekcije usne duplje ili vagine (kandidijaza);
• zapaljenje crijeva praćeno prolivom;
• bol u venama na mjestu primjene lijeka;
• druge promjene u laboratorijskim analizama krvi, simptomi uključuju česte infekcije, visoku tjelesnu temperaturu i bol u grlu. Ljekar će Vas povremeno upućivati na laboratorijske kontrole krvi.

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata):

• epileptični napadi (konvulzije);
• akutna dezorijentacija i konfuzija (delirijum).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na naljepnici na bočici i kutiji.

Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 30°C.

Injekcija

Nakon rekonstitucije: Rekonstituisani rastvor za intravensku injekciju se mora odmah upotrijebiti.

Vremenski interval između početka rekonstitucije i završetka intravenske injekcije ne smije biti duži

od:

• 3 sata ukoliko se čuva na temperaturi do 25°C;
• 12 sati ukoliko se čuva u frižideru (na temperaturi od 2°C-8°C).

Infuzija

Nakon rekonstitucije: Rekonstituisani rastvor za intravensku infuziju se mora odmah upotrijebiti.

Vremenski interval između početka rekonstitucije i završetka intravenske infuzije ne smije biti duži od:

• 6 sati ukoliko se čuva na temperaturi do 25°C kada se meropenem rastvara sa 0,9% infuzionim rastvorom natrijum hlorida;
• 24 sata ukoliko se čuva u frižideru (na temperaturi od 2°C-8°C) kada se meropenem rastvara sa 0,9% infuzionim rastvorom natrijum hlorida;
• kada se meropenem rastvara sa 5% infuzionim rastvorom glukoze (dekstroze) lijek se mora upotrijebiti odmah.

Sa mikrobiološkog gledišta, ukoliko pri otvaranju/rekonstituciji/razblaživanju nije primijenjena metoda

koja sprječava rizik od mikrobiološke kontaminacije, lijek treba upotrijebiti odmah.

Ukoliko se lijek ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi čuvanja rastvora su odgovornost korisnika.

Rekonstituisani rastvor se ne smije zamrzavati.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite čestice ili promjenu boje. Mora se primijeniti samo bistri bezbojan do žuti rastvor, bez vidljivih čestica.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Meropenem AptaPharma

• Aktivna supstanca je meropenem.

Jedna bočica sadrži 1140 mg meropenem trihidrata što je ekvivalentno 1000 mg anhidrovanog meropenema.

• Pomoćna supstanca je natrijum karbonat.

Kako izgleda lijek Meropenem AptaPharma i sadržaj pakovanja

Lijek Meropenem AptaPharma je bijeli do svijetložuti prašak za rastvor za injekciju/infuziju.

Nakon rekonstitucije dobija se bistar bezbojan do žut rastvor.

Unutrašnje pakovanje je staklena, providna bočica (bezbojno staklo tip III) zapremine 20 ml, sa brombutilnim gumenim čepom prečnika 20 mm i sivim „flip-off“ zatvaračem (od plastike i aluminijuma).

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 staklenih bočica sa praškom za rastvor za injekciju/infuziju i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Evropa Lek Pharma d.o.o Podgorica,

Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

ACS Dobfar S.p.A.

Nucleo Industriale S. Atto (loc. S. Nicolo' a Tordino), 64100 Teramo (TE), Italija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/1072 – 3204 od 27.02.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2024. godine

Savjet/medicinsko uputstvo

Antibiotici se koriste za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama. Nemaju efekat u liječenju infekcija

uzrokovanih virusima.

Ponekad infekcije uzrokovane bakterijama ne odgovaraju na primijenjeni antibiotik. Najčešći razlog tome je rezistencija tih bakterija na upotrijebljeni antibiotik. To znači da one mogu preživjeti i čak se umnožavati uprkos primjeni antibiotika.

Bakterija može postati rezistentna (otporna) na antibiotik iz više razloga. Pažljiva upotreba antibiotika može pomoći u smanjenju mogućnosti da bakterija postane rezistentna na njih.

Kada Vam ljekar propiše liječenje antibiotikom, to je namijenjeno liječenju samo trenutne bolesti. Sljedeći savjeti će Vam pomoći u sprječavanju nastanka bakterijske rezistencije koja može onemogućiti djelovanje antibiotika.

• Veoma je važno da antibiotike uzimate u propisanoj dozi, u određeno vrijeme i određeni broj dana. Čitajte uputstvo za lijek i ako nešto ne razumijete pitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta da Vam objasne.
• Ne smijete uzimati antibiotike ukoliko nijesu propisani upravo Vama i treba da ih koristite samo za liječenje infekcije za koju su Vam propisani.
• Ne smijete uzimati antibiotike propisane drugima, čak i ako oni imaju infekciju sličnu Vašoj.
• Ne smijete davati drugima antibiotike koji su propisani Vama.
• Ako Vam je preostalo antibiotika nakon što ste završili ciklus propisan od Vašeg ljekara, odnesite preostali dio u apoteku kako bi se propisno uklonio.

SLJEDEĆE INFORMACIJE NAMIJENJENE SU ISKLJUČIVO ZDRAVSTVENIM STRUČNJACIMA:

Uputstvo za davanje lijeka Meropenem AptaPharma sebi ili nekom drugom kod kuće

Neki pacijenti, roditelji i staratelji su obučeni za davanje lijeka Meropenem AptaPharma kod kuće.

Upozorenje - Ovaj lijek možete dati sebi ili nekom drugom kod kuće tek nakon što Vam ljekar ili medicinska sestra pokažu kako.

Kako se priprema lijek za primjenu

• Ovaj lijek se mora miješati sa drugom tečnostima (rastvorima). Vaš ljekar će Vam reći koju količinu rastvora trebate koristiti.

• Koristite lijek odmah nakon pripreme. Nemojte ga zamrzavati.

• Operite ruke, a zatim ih dobro osušite. Očistite radni prostor.
• Izvadite bočicu lijeka Meropenem AptaPharma iz pakovanja lijeka. Provjerite bočicu i rok upotrebe lijeka. Provjerite je li bočica netaknuta i da nema oštećenja.
• Skinite obojeni zatvarač i vatom natopljenom alkoholom očistite sivi gumeni čep. Pustite da se

gumeni čep osuši.

• Stavite novu sterilnu iglu na novi sterilni špric, bez dodirivanja završetaka.
• Uvucite preporučenu količinu sterilne „vode za injekcije“ u špric. Količina tečnosti koja Vam je potrebna prikazana je u tabeli u nastavku:

Doza lijeka Meropenem	Količina „vode za injekcije“ potrebna za rastvaranje
1000 mg (milligrama)	20 ml (millilitara)

• Probušite iglom šprica kroz središte sivog gumenog čepa i ubrizgajte propisanu količinu vode za injekcije u bočicu ili u bočice lijeka Meropenem AptaPharma.
• Izvucite iglu iz bočice, pa dobro protresite bočicu tokom 5 sekundi, ili dok se sav prašak ne rastvori. Još jednom očistite sivi gumeni čep novom alkoholom natopljenom vatom i pustite da se osuši.
• Gurnite klip šprica do kraja i gurnite iglu ponovo kroz sivi gumeni čep. Držite i špric i

bočicu, pa ih okrenite naopako.

• Držeći završetak igle u rastvoru, povucite klip natrag i uvucite sav rastvor iz bočice u špric.
• Izvucite iglu šprica iz bočice i odložite praznu bočicu na sigurno mjesto.
• Držite špric uspravno, sa iglom okrenutom prema gore. Kucnite špric tako da se mogući

mjehurići vazduha ne podignu na vrh injekcionog šprica.

• Sav vazduh iz šprica uklonite na način da nježno gurate klip sve dok vazduh ne izađe kroz iglu.
• Ako koristite Meropenem AptaPharma kod kuće, sve upotrijebljene igle i pribor za infuziju odložite na odgovarajući način. Ako Vaš ljekar odluči prekinuti liječenje, neiskorišteni lijek Meropenem AptaPharma odložite na odgovarajući način.

Davanje injekcije

Lijek možete dati putem kratke kanile ili venflone (intravenska kanila) ili kroz port ili centralni venski

kateter.

Davanje lijeka Meropenem AptaPharma putem kratke kanile ili venflone

• Uklonite iglu sa šprica i pažljivo je odložite u posudu za oštri otpad.
• Obrišite kraj kratke kanile ili venflona vatom natopljenom alkoholom, pa pustite da se osuši. Skinite kapicu Vaše kanile i na nju spojite špric.
• Lagano gurajte klip šprica, kako bi kontinuirano davali antibiotik tokom 5 minuta.
• Nakon što ste završili davanje antibiotika i ispraznili špric, uklonite ga i isperite po preporuci

ljekara ili medicinske sestre.

• Zatvorite kapicom kanilu i pažljivo odložite špric u posudu za oštri otpad.

Davanje lijeka Meropenem AptaPharma kroz port ili centralni venski kateter

• Uklonite kapicu sa porta ili centralnog venskog katetera, očistite kraj centralnog venskog katetera vatom natopljenom alkoholom i pustite da se osuši.
• Spojite špric i lagano gurajte klip šprica kako bi kontinuirano davali antibiotik tokom 5

minuta.

• Nakon što ste završili davanje antibiotika i ispraznili špric, uklonite ga i isperite po preporuci

ljekara ili medicinske sestre.

• Stavite novu čistu kapicu na centralni venski kateter i pažljivo odložite špric u posudu za oštri

otpad.