ARCHIFAR 1g prašak za rastvor za injekciju/infuziju

Lijek Archifar je indikovan za liječenje kod odraslih i djece uzrasta 3 mjeseca i starije, u terapiji sljedećih infekcija (vidjeti djelove 4.4. i 5.1):

• Teške pneumonije, uključujući bolničke i pneumonije povezane sa mehaničkom ventilacijom
• Bronhopulmonalne infekcije kod cistične fibroze
• Komplikovane infekcije urinarnog trakta
• Komplikovane intraabdominalne infekcije
• Intra- i postpartalne infekcije
• Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva
• Akutni bakterijski meningitis.

Lijek Archifar se može primjenjivati kod febrilnih pacijenata sa neutropenijom za koju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.

Lijek Archifar se primjenjuje u terapiji pacijenata sa bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana, sa bilo kojom od prethodno navedenih infekcija.

Uvijek treba uzeti u obzir zvanične smjernice za pravilnu primjenu antibiotika.

Doziranje

U tabelama u nastavku prikazane su opšte preporuke za doziranje.

Pri određivanju doze meropenema koju treba primijeniti i trajanja terapije treba uzeti u obzir vrstu infekcije, uključujući njenu težinu i klinički odgovor.

Doze do 2 g tri puta dnevno kod odraslih i adolescenata i doze do 40 mg/kg tri puta dnevno kod djece mogu biti posebno pogodne za liječenje nekih vrsta infekcija, kao što su infekcije izazvane manje osjetljivim bakterijskim vrstama (npr. Enterobacteriaceae, Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter spp.), ili veoma teških infekcija.

Za liječenje pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom potrebna su dodatna razmatranja doze lijeka (vidjeti u nastavku).

Odrasli i adolescenti

Meropenem se obično daje putem intravenske infuzije koja traje približno od 15 do 30 minuta (vidjeti djelove 6.2, 6.3. i 6.6).

Alternativno, doze do 1 g mogu se dati u vidu intravenske bolus injekcije u trajanju od približno 5 minuta. Podaci o bezbjednosti primjene doze od 2 g u vidu intravenske bolus injekcije kod odraslih su ograničeni.

Oštećenje funkcije bubrega

Doza za odrasle i adolescente mora se prilagoditi u slučaju kada je klirens kreatinina manji od 51 ml/min, kao što je prikazano u tabeli. Podaci o primjeni ovih prilagođenih doza za pojedinačnu dozu od 2 g su ograničeni.

Meropenem se eliminiše iz organizma hemodijalizom i hemofiltracijom. Potrebnu dozu treba primijeniti poslije završetka ciklusa hemodijalize.

Nijesu utvrđene preporuke za doziranje za pacijente na peritonealnoj dijalizi.

Oštećenje funkcije jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.4).

Doze kod starijih pacijenata

Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata čija je bubrežna funkcija normalna ili kod kojih je klirens kreatinina preko 50 ml/min.

Pedijatrijska populacija

Djeca mlađa od 3 mjeseca

Nije ustanovljena bezbjednost ni efikasnost primjene meropenema kod djece mlađe od 3 mjeseca pa tako ni optimalni režim doziranja. Međutim, ograničeni farmakokinetički podaci ukazuju da odgovarajući režim doziranja može biti 20 mg/kg svakih 8 sati (vidjeti dio 5.2).

Djeca uzrasta od 3 mjeseca do 11 godina i do 50 kg tjelesne mase

Preporučeni režimi doziranja prikazani su u tabeli ispod:

Djeca tjelesne mase preko 50 kg

Treba primijeniti dozu za odrasle.

Ne postoje iskustva kod djece sa oštećenjem funkcije bubrega.

Način primjene

Meropenem se obično primjenjuje putem intravenske infuzije koja traje približno od 15 do 30 minuta (vidjeti djelove 6.2, 6.3. i 6.6). Alternativno, doze meropenema do 20 mg/kg mogu se primijeniti u vidu intravenske bolus injekcije u trajanju od približno 5 minuta. Podaci o bezbjednosti primjene doze od 40 mg/kg kod djece u vidu intravenske bolus injekcije su ograničeni.

Za uputstvo o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Preosjetljivost na bilo koji drugi karbapenemski antibiotik.

Teška reakcija preosjetljivosti (npr. anafilaktička reakcija, teška kožna reakcija) na bilo koji drugi beta-laktamski antibiotik (npr. penicilini ili cefalosporini).

Prilikom izbora meropenema u terapiji svakog pojedinačnog pacijenta, treba uzeti u obzir prikladnost primjene karbapenemskog antibiotika, u zavisnosti od težine infekcije, mogućnosti pojave rezistencije na druge odgovarajuće antibiotike i rizika pogrešnog izbora za liječenje infekcije izazvane karbapenem-rezistentnom bakterijom.

Rezistencija sojeva Enterobacteriaceae, Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter spp.

Rezistencija sojeva Enterobacteriaceae, Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter spp. na peneme varira širom Evropske unije. Ljekarima koji propisuju lijek se savjetuje da uzmu u obzir lokalnu prevalencu rezistencije ovih bakterija na penem.

Reakcije preosjetljivosti

Kao i kod primjene svih beta-laktamskih antibiotika, prijavljene su ozbiljne, povremeno fatalne reakcije preosjetljivosti (vidjeti djelove 4.3. i 4.8).

Pacijenti koji su imali reakcije preosjetljivosti na karbapeneme, peniciline ili druge beta-laktamske antibiotike mogu biti preosjetljivi i na meropenem. Prije uvođenja meropenema u terapiju, potrebno je pažljivo ispitati ranije pojave reakcija preosjetljivosti na beta-laktamske antibiotike.

Ukoliko dođe do pojave teške alergijske reakcije, potrebno je prekinuti primjenu lijeka i preduzeti odgovarajuće mjere.

Kod pacijenata koji su primali meropenem prijavljene su teške kožne neželjene reakcije, kao što su Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS), multiformni eritem (engl. erythema multiforme, EM) i akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (AGEP) (vidjeti dio 4.8). U slučaju pojave simptoma i znaka koji mogu ukazivati na ove reakcije, potrebno je odmah obustaviti primjenu meropenema i razmotriti primjenu druge terapijske opcije.

Kolitis povezan sa upotrebom antibiotika

Prijavljeni su kolitis povezan sa upotrebom antibiotika i pseudomembranozni kolitis prilikom upotrebe skoro svih antibiotika, uključujući i meropenem, a mogu varirati po težini od blage do životno ugrožavajuće forme. Stoga, važno je uzeti u obzir ovu dijagnozu kod pacijenata kod kojih dođe do pojave dijareje tokom ili nakon primjene meropenema (vidjeti dio 4.8). Treba razmotriti prekid terapije meropenemom i primjenu specifične terapije za Clostridium difficile. Ne treba koristiti ljekove koji usporavaju peristaltiku crijeva.

Konvulzije

Tokom terapije karbapenemima, uključujući i meropenem, konvulzije su rijetko prijavljene (vidjeti dio 4.8).

Praćenje funkcije jetre

Tokom primjene meropenema treba pažljivo kontrolisati funkciju jetre zbog rizika od pojave hepatotoksičnosti (poremećaj funkcije jetre sa holestazom i citolizom) (vidjeti dio 4.8).

Primjena kod pacijenata sa oboljenjem jetre: kod pacijenata sa ranije postojećim oboljenjem jetre treba pratiti funkciju jetre tokom terapije meropenemom. Prilagođavanje doze nije neophodno (vidjeti dio 4.2).

Direktni antiglobulinski test (Coombs-ov test) serokonverzije

Tokom liječenja meropenemom može doći do pojave pozitivnog direktnog ili indirektnog Coombs-ovog testa.

Istovremena primjena sa valproinskom kiselinom/natrijum valproatom/valpromidom

Istovremena primjena meropenema i valproinske kiseline/natrijum valproata/valpromida se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Lijek Archifar sadrži natrijum.

Jedna bočica lijeka Archifar, 1 g, prašak za rastvor za injekciju/infuziju sadrži oko 4,0 mmol ili oko 90 mg natrijuma, pa se savjetuje poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.

Nijesu sprovedene specifične studije interakcije osim sa probenecidom.

Probenecid stupa u kompeticiju sa meropenemom na nivou aktivne tubularne sekrecije i na taj način inhibira renalnu ekskreciju meropenema, što utiče na produženje poluvremena eliminacije i povećanje koncentracije meropenema u plazmi. Potreban je oprez pri istovremenoj primjeni probenecida i meropenema.

Potencijalno dejstvo meropenema na vezivanje drugih ljekova za proteine plazme ili njihov metabolizam nije ispitivano. Međutim, vezivanje meropenema za proteine plazme je toliko malo da se ne očekuje bilo koja interakcija sa drugim ljekovima koja bi se objasnila ovim mehanizmom.

Smanjenje koncentracije valproinske kiseline u krvi je zabilježeno pri istovremenoj primjeni sa karbapenemima. Istovremena primjena može da dovede do 60-100% smanjenja koncentracije valproinske kiseline za oko dva dana.

Zbog brzog efekta i visokog stepena smanjenja koncentracije, istovremena primjena valproinske kiseline/natrijum valproata/valpromida i karbapenemskih antibiotika nije pogodna i treba je izbjegavati (vidjeti dio 4.4).

Oralni antikoagulansi

Istovremena primjena antibiotika sa varfarinom može da pojača njegovo antikoagulantno dejstvo. Bilo je mnogo prijavljenih povećanja antikoagulantnog efekta oralno primijenjenih antikoagulanasa, uljučujući varfarin, kod pacijenata koji su istovremeno primali neki antibiotik. Rizik može varirati u zavisnosti od postojeće infekcije, starosti i opšteg stanja pacijenta, te je teško zaista procijeniti uticaj antibiotika na povećanje INR vrijednosti (engl. international normalised ratio). Preporučuje se često praćenje vrijednosti INR tokom i odmah pri započinjanju istovremene terapije antibioticima i oralnim antikoagulansima.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija su sprovedena samo kod odraslih.

Trudnoća

Podaci o upotrebi meropenema kod trudnica ne postoje ili su ograničeni.

Studije na životinjama ne ukazuju na direktna ili indirektna štetna dejstva u smislu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).

Kao mjera predostrožnosti, preporučuje se da se primjena meropenema izbjegava za vrijeme trudnoće.

Dojenje

Zabilježeno je da se male količine meropenema izlučuju u majčino mlijeko. Meropenem ne treba da se koristi kod žena koje doje osim kada potencijalna korist od terapije za majku opravdava potencijalni rizik za bebu.

Nijesu sprovedene studije uticaja na sposobnosti upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Međutim, prilikom upravljanja vozilima i rukovanja mašinama, treba uzeti u obzir da su glavobolja, parestezija i konvulzije prijavljeni pri primjeni meropenema.

Sažetak bezbjednosnog profila

Pregledom podataka od 4872 pacijenta kod kojih je primijenjeno 5,026 terapijskih ciklusa meropenemom, najčešće prijavljivane neželjene reakcije na meropenem su bile dijareja (2.3%), osip (1.4%), mučnina/povraćanje (1.4%) i zapaljenje na mjestu injekcije (1.1%). Najčešće prijavljivani neželjeni događaji vezano za rezultate laboratorijskih analiza su bili trombocitoza (1.6%) i povećanje nivoa enzima jetre (1.5 – 4.3%).

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

U Tabeli ispod sve neželjene reakcije su razvrstane prema klasi sistema organa i učestalosti: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) ili veoma rijetko (< 1/10 000) i nepoznata učestalost (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). U okviru svake grupe učestalosti neželjena dejstva su predstavljena po opadajućoj ozbiljnosti.

Tabela 1

Pedijatrijska populacija

Meropenem je odobren za primjenu kod djece uzrasta preko 3 mjeseca. Na osnovu ograničenih dostupnih podataka nema dokaza o povećanom riziku od bilo koje neželjene reakcije kod djece. Sve prijave su bile u skladu sa neželjenim događajima koji su zabilježeni kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Relativno predoziranje moguće je kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom ukoliko doza nije prilagođena kao što je opisano u dijelu 4.2. Ograničena postmarketinška iskustva ukazuju da su neželjena dejstva koja se javljaju usljed predoziranja u skladu sa opisanim profilom neželjenih dejstava u dijelu 4.8, obično su blaga i povlače se nakon smanjenja doze ili obustave primjene lijeka. Ponekad je potrebna simptomatska terapija..

Kod osoba sa normalnom bubrežnom funkcijom dolazi do brze eliminacije putem bubrega .

Hemodijaliza će ukloniti meropenem i njegove metabolite.

Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski ljekovi za sistemsku primjenu, karbapenemi

ATC kod: J01DH02

Mehanizam dejstva

Meropenem djeluje baktericidno putem inhibicije sinteze bakterijskog ćelijskog zida kod Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija vezivanjem za penicilin vezujuće proteine (engl. penicillin-binding proteins, PBPs).

Odnos Farmakokinetika/Farmakodinamika (PK/PD)

Slično ostalim beta-laktamskim antibioticima, pokazano je da je dužina vremena tokom kojeg je koncentracija meropenema veća od minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIC) u najboljoj korelaciji sa efikasnošću. U pretkliničkim modelima meropenem je pokazao aktivnost u situacijama kada je koncentracija u plazmi bila veća od MIC za datog uzročnika u trajanju od oko 40 % intervala doziranja. U kliničkim uslovima ova ciljna vrijednost nije utvrđena.

Mehanizam rezistencije

Bakterijska rezistencija na meropenem može da nastane zbog: (1) smanjene permeabilnosti spoljašnje

membrane Gram-negativnih bakterija (zbog smanjenog stvaranja porina) (2) smanjenog afiniteta ciljnih PBPs (3) povećane ekspresije komponenti efluks pumpe i (4) proizvodnje beta-laktamaza koje mogu da hidrolizuju karbapeneme.

Lokalizovane grupe infekcija izazvanih bakterijama rezistentnim na karbapenem zabilježene su u Evropskoj Uniji.

Ne postoji ciljna unakrsna rezistencija između meropenema i ljekova iz grupe hinolona, aminoglikozida, makrolida i tetraciklina. Međutim, bakterije mogu pokazivati rezistenciju na više od jedne klase antibiotika ukoliko je u osnovi mehanizma rezistencije nepermeabilnost i/ili efluks pumpa.

Granične vrijednosti

Evropski komitet za ispitivanje antimikrobne osjetljivosti EUCAST (engl. European Committee for Antimicrobial Sensitivity Testing) odredio je kliničke granične vrijednosti predstavljene u tabeli.

Kod zdravih ispitanika srednje poluvrijeme eliminacije iz plazme je oko 1 sat, srednji volumen distribucije je oko 0,25 l/kg (11-27 l) i srednji klirens je 287 ml/min pri primjeni doze od 250 mg, a pada na 205 ml/min pri primjeni doze od 2 g. Nakon infuzije doza od 500 mg, 1 g ili 2 g meropenema dobijene su srednje vrijednosti Cmax od oko 23 μg/ml, 49 μg/ml i 115 μg/ml, redom. Odgovarajuće vrijednosti površine ispod krive (PIK) su bile 39,3, 62,3 i 153 μg.h/ml. Nakon primjene doza od 500 mg i 1 g infuzijom u trajanju od 5 minuta izmjerene su maksimalne koncentracije Cmax od 52 μg/ml i 112 μg/ml. Poslije ponovljenog doziranja, na svakih 8 sati, kod osoba sa normalnom funkcijom bubrega ne dolazi do akumulacije lijeka.

Studija na 12 pacijenata kojima je primijenjen meropenem 1000 mg na 8 h poslije hirurške procedure, u terapiji intraabdominalnih infekcija, pokazala je uporedive vrijednosti Cmax i poluvremena eliminacije sa istim vrijednostima kod zdravih pacijenata, a volumen distribucije je bio veći, iznosio je 27 l.

Distribucija

Prosječno vezivanje meropenema za proteine plazme je oko 2% i nezavisno je od koncentracije. Poslije brze primjene lijeka (5 minuta ili manje) farmakokinetika je bieksponencijalna, ali je to mnogo manje izraženo nakon infuzije u trajanju od 30 minuta. Pokazano je da meropenem dobro prodire u većinu tjelesnih tkiva i tjelesnih tečnosti uključujući: pluća, brohijalni sekret, žuč, cerebrospinalnu tečnost, ginekološka tkiva, kožu, fascije, mišiće i peritonealni eksudat.

Biotransformacija

Meropenem se metaboliše hidrolizom beta-laktamskog prstena u mikrobiološki neaktivan metabolit. Meropenem in vitro pokazuje smanjenu osjetljivost na hidrolizu humanom dehidropeptidazom-I (DHP-I) u poređenju sa imipenemom i nije potrebno primjenjivati ga zajedno sa DHP-I inhibitorom.

Eliminacija

Meropenem se primarno eliminiše nepromijenjen preko bubrega: oko 70% (50-75%) primijenjene doze izluči se tokom 12 sati urinom u nepromijenjenom obliku. Dodatnih 28% se izlučuje u vidu mikrobiološki neaktivnog metabolita. Samo oko 2% primijenjene doze se eliminiše fecesom. Izmjeren renalni klirens i efekat probenecida pokazuju da meropenem podlježe i filtraciji i tubularnoj sekreciji.

Insuficijencija bubrega

Oštećenje funkcije bubrega dovodi do povećanja vrijednosti PIK i dužeg poluvremena eliminacije meropenema. Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 33-74 ml/min) došlo je do povećanja vrijednosti PIK 2,4 puta, kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 4-23 ml/min) došlo je do povećanja vrijednosti PIK 5 puta, a kod pacijenata na hemodijalizi (CrCL < 2 ml/min) 10 puta u odnosu na zdrave ispitanike (CrCL >80 ml/min). Vrijednost PIK mikrobiološki neaktivnog metabolita otvorenog prstena bila je takođe značajno povećana kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega.

Preporučuje se prilagođavanje doze kod pacijenata sa umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Meropenem se eliminiše hemodijalizom, a klirens za vrijeme hemodijalize je oko 4 puta veći nego kod pacijenata sa anurijom.

Insuficijencija jetre

U studiji na pacijentima sa alkoholnom cirozom je pokazano da oboljenje jetre nema uticaja na farmakokinetiku meropenema poslije ponovljenih doza.

Odrasli pacijenti

Farmakokinetičke studije na pacijentima nijesu pokazale značajne razlike u odnosu na farmakokinetiku zdravih ispitanika sa ekvivalentnom funkcijom bubrega. Populacioni model razvijen iz podataka na 79 pacijenata sa intraabdominalnom infekcijom ili pneumonijom je pokazao zavisnost centralnog volumena od tjelesne mase i zavisnost klirensa od klirensa kreatinina i godina starosti.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanjem farmakokinetike kod odojčadi i djece sa infekcijom koja su primala doze od 10, 20 i 40 mg/kg pokazano je da je Cmax imala vrijednosti slične kao kod odraslih nakon primjene doza od 500, 1000 i 2000 mg, redom. Poređenje je pokazalo konzistentnu farmakokinetiku između doze i poluvremena eliminacije, slično kao kod odraslih, izuzev u slučaju najmlađih (kod djece mlađe od 6 mjeseci poluvrijeme eliminacije je bilo 1,6 h). Srednje vrijednosti klirensa meropenema bile su 5,8 ml/min/kg (6-12 godina), 6,2 ml/min/kg (2-5 godina), 5,3 ml/min/kg (6-23 mjeseca) i 4,3 ml/min/kg (2-5 mjeseci). Oko 60% doze se izlučuje urinom u nepromijenjenom obliku u toku 12 h, a 12% u obliku metabolita. Koncentracije meropenema u cerebrospinalnoj tečnosti djece sa meningitisom iznose oko 20% koncentracija u plazmi, iako postoji značajna interindividualna varijabilnost.

Ispitivanje farmakokinetike meropenema kod novorođenčadi kojima je potrebna antiinfektivna terapija pokazalo je veću vrijednost klirensa kod novorođenčadi sa većom hronološkom ili gestacionom dobi, a ukupno prosječno poluvrijeme eliminacije je 2,9 h. Monte Karlo simulacija bazirana na populacionom farmakokinetičkom modelu pokazala je da se režimom doziranja od 20 mg/kg na 8 sati postiže 60% T > MIC za P. aeruginosa kod 95% prijevremeno rođenih novorođenčadi i 91% novorođenčadi rođenih u terminu.

Starije osobe

Farmakokinetičke studije na zdravim ispitanicima starije životne dobi (65-80 godina) su pokazale smanjenje plazma klirensa, što je povezano sa smanjenjem klirensa kreatinina sa godinama starosti, i manje izraženo smanjenje nerenalnog klirensa. Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata, osim u slučaju umjerenog do teškog oštećenja funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Ispitivanja na životinjama pokazala su dobru podnošljivost meropenema od strane bubrega.

Histološki dokazi renalnog tubularnog oštećenja su zabilježeni kod miševa i pasa samo pri dozama od 2000 mg/kg i većim, nakon pojedinačne ili ponovljene primjene, a kod majmuna pri dozi od 500 mg/kg u studiji koja je trajala 7 dana

Meropenem se generalno dobro podnosi od strane centralnog nervnog sistema. Efekti su se vidjeli u studijama akutne toksičnosti kod glodara pri primjeni doza većih od 1000 mg/kg.

Pri intravenskoj primjeni vrijednost LD50 meropenema kod glodara je veća od 2000 mg/kg.

U studijama ponovljenih doza na psima u trajanju do 6 mjeseci zapaženi su samo manji efekti uključujući smanjenje parametara vezanih za eritrocite.

Primjenom konvencionalnih testova nije dokazan mutageni potencijal meropenema, kao ni reproduktivna toksičnost, uključujući teratogeni potencijal, pri dozama do 750 mg/kg u studijama na pacovima i do 360 mg/kg u studijama na majmunima.

Nije bilo dokaza povećane osjetljivosti na meropenem kod mladunaca u odnosu na odrasle životinje.

Intravenska formulacija se dobro podnosila u studijama na životinjama.

U ispitivanjima na životinjama toksikološki profil jednog metabolita bio je sličan samom meropenemu.

Natrijum karbonat, bezvodni.

Ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima, osim onih koji su navedeni u odjeljku 6.6.

Rok upotrebe neotvorene bočice: 3 godine.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije/razblaženja:

Primjena putem intravenske bolus injekcije:

Rastvor za bolus injekciju je priprema se rastvaranjem lijeka ARCHIFAR u vodi za injekcije do finalne koncentracije od 50 mg/ml.

Upotrijebiti odmah.

Vremenski interval koji protekne između početka pripreme rastvora i završetka primjene intravenske injekcije ne smije da pređe 1 sat.

Ne zamrzavati pripremljeni rastvor.

Primjena putem intravenske infuzije:

Rastvor za infuziju priprema se rastvaranjem lijeka ARCHIFAR u 0,9% infuzionom rastvoru natrijum hlorida ili 5% infuzionom rastvoru glukoze do finalne koncentracije od 1 do 20 mg/ml.

Upotrijebiti odmah.

Vremenski interval koji protekne između početka pripreme rastvora i završetka primjene intravenske infuzije ne smije da pređe 1 sat.

Ne zamrzavati pripremljeni rastvor.

Uslovi čuvanja neotvorene bočice:

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije/razblaženja lijeka, vidjeti odjeljak 6.3.

Bočica od providnog stakla tipa I, zapremine 30 ml koja je zatvorena čepom od brombutil gume i zaštitnom aluminijumskom kapom ili aluminijumskom kapom sa plastičnim flip-off poklopcem.

Kutija sadrži 10 bočica sa po 1 g praška za rastvor za injekciju/infuziju (10 x 1 g).

Injekcija: Meropenem koji se daje u bolus intravenskoj injekciji treba rekonstituisati sterilnom vodom za injekcije.

Infuzija: Za intravensku infuziju meropenem se može direktno rekonstituisati sa 0.9% infuzionim rastvorom natrijum hlorida ili 5% rastvorom dekstroze za infuzije.

Sve bočice namijenjene su isključivo za jednokratnu upotrebu.

Tokom pripreme i primjene rastvora moraju se poštovati osnovni principi aseptičnog rada.

Prije upotrebe promućkati pripremljen rastvor.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Archifar sadrži aktivnu supstancu meropenem i pripada grupi ljekova poznatih pod imenom karbapenemski antibiotici. Djeluje tako što ubija bakterije koje mogu biti uzročnici ozbiljnih infekcija.

Lijek Archifar se kod odraslih i djece uzrasta 3 mjeseca i starije koristi za liječenje sljedećih infekcija:

• Infekcije pluća (pneumonija),
• Bronhijalne infekcije i infekcije pluća kod pacijenata sa cističnom fibrozom,
• Komplikovane urinarne infekcije,
• Komplikovane stomačne infekcije,
• Infekcije koje se mogu dobiti tokom i nakon porođaja,
• Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva,
• Akutne bakterijske infekcije mozga (meningitis).

Archifar se može koristiti za liječenje kod pacijenata sa neutropenijom (smanjenim brojem bijelih krvnih zrnaca) koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu, za koju se sumnja da je izazvana bakterijskom infekcijom.

Archifar se može koristiti za liječenje bakterijske infekcije krvi koja može biti povezana sa nekom od prethodno navedenih infekcija.

Lijek Archifar ne smijete koristiti:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na meropenem ili bilo koju od pomoćnih suspstanci ovog lijeka (navedeni u dijelu 6);
• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na druge antibiotike kao što su penicilini, cefalosporini ili karbapenemi, zato što biste takođe mogli biti alergični na meropenem.

Upozorenja i mjere opreza:

Prije nego što počnete sa uzimanjem lijeka Archifar, razgovarajte sa svojim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom:

• ako imate zdravstvene probleme, kao što su problemi sa jetrom ili bubrezima
• ako ste imali težak proliv (dijareju) nakon uzimanja drugih antibiotika.

Pri laboratorijskoj analizi može doći do pozitivnih rezultata testa kojim se utvrđuje prisustvo antitijela koja mogu uništiti crvena krvna zrnca (Coombs test). Vaš doktor će o ovome razgovarati sa Vama.

Može doći do razvoja simptoma i znaka teških kožnih reakcija (vidjeti dio 4 – Moguća neželjena dejstva). Ukoliko do ovoga dođe, odmah se obratite Vašem ljekaru ili medicinskoj sestri, kako bi preduzeli odgovarajuće mjere.

Ukoliko nijeste sigurni da li se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas, razgovarajte sa svojim ljekarom ili medicinskom sestrom prije nego što uzmete meropenem.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove. Ovo je zbog toga što lijek Archifar može uticati na djelovanje drugih ljekova ili drugi ljekovi mogu uticati na dejstvo lijeka Archifar.

Posebno recite svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri ukoliko uzimate bilo koji od sljedećih ljekova:

• Probenecid (lijek za liječenje gihta).
• Valproinsku kiselinu/natrijum valproat/valpromid (lijek koji se daje kod epilepsije). Lijek Archifar ne treba koristiti zato što može da smanji efekat natrijum valproata.
• Oralni antikoagulans (koristi se u liječenju ili sprečavanju nastanka krvnih ugrušaka,).

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli da budete trudni ili planirate trudnoću, pitajte svog ljekara ili farmaceuta za savjet prije nego što primite ovaj lijek. Poželjno je da se primjena meropenema tokom trudnoće izbjegava. Vaš ljekar će odlučiti da li treba da primate meropenem.

Važno je da kažete Vašem ljekaru ukoliko dojite ili imate namjeru da dojite prije nego što primite meropenem. Male količine ovog lijeka mogu da pređu u majčino mlijeko. Prema tome, Vaš ljekar će odlučiti da li treba da primate lijek Archifar tokom dojenja.

Uticaj lijeka Archifar na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Nijesu sprovedene studije uticaja meropenema na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Primjena lijeka Archifar je povezana sa pojavom glavobolje i osjećajem peckanja ili bockanja po koži

(parestezija). Bilo koje od ovih neželjenih dejstava može uticati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Primjena lijeka Archifar može dovesti do pojave nevoljnih pokreta mišića, zbog čega se može javiti brzo i nekontrolisno drhtanje tijela (konvulzije). Ovo je obično praćeno gubitkom svijesti. Ukoliko dođe do pojave ovog neželjenog dejstva, nemojte upravljati vozilima niti rukovati mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Archifar

Lijek Archifar sadrži natrijum.

Archifar 1 g prašak za rastvor za injekciju/infuziju: Jedna bočica ovog lijeka sadrži približno 4,0 mmol ili oko 90 mg natrijuma, o čemu treba voditi računa kod bolesnika na dijeti s ograničenim unosom natrijuma.

Ukoliko imate stanje koje zahtijeva kontrolu unosa natrijuma, obavijestite svog ljekara ili medicinsku sestru.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš ljekar ili farmaceut. Ako nijeste sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Primjena kod odraslih

• Doza zavisi od vrste i ozbiljnosti infekcije koju imate, kao i dijela tijela koji je njom zahvaćen. Vaš ljekar će odlučiti koja doza Vam je potrebna.
• Doza za odrasle je obično između 500 mg i 2 g. Obično ćete primati dozu na svakih 8 sati. Može se desiti da je primate i rjeđe ukoliko Vam bubrezi ne funkcionišu dobro.

Primjena kod djece i adolescenata

• Doza lijeka za djecu stariju od 3 mjeseca, a mlađu od 12 godina, određuje se na osnovu starosti i tjelesne mase djeteta. Uobičajena doza je od 10 mg do 40 mg lijeka Archifar po kilogramu tjelesne mase djeteta. Doza se obično daje na svakih 8 sati. Djeca sa više od 50 kg tjelesne mase primaju dozu za odrasle.

Način primjene

• Lijek Archifar će Vam biti primijenjen putem injekcije ili infuzije u veliku venu.
• Lijek Archifar primijeniće Vam ljekar ili medicinska sestra.
• Ne treba miješati niti dodavati ovaj lijek rastvorima koji sadrže druge ljekove.
• Primjena injekcije može trajati oko 5 minuta ili između 15 i 30 minuta. Način davanja lijeka Archifar će odrediti Vaš ljekar.
• Uobičajeno je da se injekcije daju svaki dan, u isto vrijeme.

Ako ste uzeli više lijeka Archifar nego što je trebalo

Ako ste slučajno primili veću dozu lijeka nego što je propisano, odmah obavijestite Vašeg ljekara ili posjetite najbližu zdravstvenu ustanovu.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Archifar

Ako ste propustili jednu dozu, treba da je primite što je prije moguće. Ukoliko je uskoro vrijeme za sljedeću dozu, preskočite dozu koju ste propustili. Ne primjenjujte duplu dozu lijeka (dvije injekcije u isto vrijeme) da biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek Archifar

Nemojte prestati sa primjenom lijeka Archifar dok Vam Vaš ljekar to ne kaže.

Ukoliko imate dodatna pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, pitajte Vašeg ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru.

Kao i svi ljekovi, ovaj lijek može izazvati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svakoga.

Teške alergijske reakcije

Ukoliko Vam se javi bilo koji od narednih simptoma i znaka, odmah obavijestite Vašeg ljekara ili medicinsku sestru.Možda će Vam biti potrebna hitna medicinska pomoć. Znaci I simptomi mogu uključiti iznenadnu pojavu:

• teškog osipa, svrab ili koprivnjača na koži.
• oticanja lica, usana ili jezika ili drugih djelova tijela.
• nedostatka vazduha, zviždanja ili poteškoća sa disanjem
• ozbiljnih kožnih reakcija, što uključuje:

ozbiljne reakcije preosJetljivosti uključujući povišenu tjelesnu temperaturu, osip kože,

promjene u rezultatima laboratorijskih analiza krvi koje ukazuju na rad jetre (povećane

vrijednosti enzima jetre), povećanje broja jedne vrste bijelih krvnih zrnaca (eozinofilija) i

uvećanje limfnih čvorova. Ovo mogu biti znaci poremećaja preosjetljivosti koji zahvata veći

broj organa, a poznat je pod nazivom DRESS sindrom (engl. Drug Reaction with

Eosinophilia and Systemic Symptoms, reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim

simptomima);

težak crveni ljuspasti osip, izbočine na koži ispunjene gnojem, plikove ili ljuštenje

kože,

koje može biti povezano sa visokom tjelesnom temperaturom i bolom u zglobovima;

težak osip kože koji se može pojaviti u vidu crvenkastih pečata, često sa plikom u

sredini, ljuštenjem kože, plikovima u ustima, grlu, nosu, na genitalijama i očima, a mogu im

prethoditi povišena tjelesna temperatura i simptomi slični gripu (Stevens-Johnson-ov

• sindrom) ili još teži oblik (toksična epidermalna nekroliza)

Oštećenja crvenih krvnih zrnaca (nepoznata učestalost): Znaci uključuju:

• Neočekivan gubitak daha.
• Crveno ili tamno obojeni urin.

Ukoliko primijetite nešto od ovoga, odmah se javite ljekaru.

Ostala moguća neželjena dejstva:

Česta (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Bol u stomaku.
• Mučnina.
• Povraćanje.
• Proliv (dijareja).
• Glavobolja.
• Osip na koži, svrab.
• Bol i zapaljenje
• Povećan broj trombocita u krvi (detektuje se analizom krvi).
• Promjene u rezultatima laboratorijskih analiza krvi, uključujući analize koje ukazuju na rad

jetre.

Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Promjene u rezultatima laboratorijskih analiza krvi. Ovo obuhvata smanjen broj trombocita (što može da dovede do lakšeg nastanka modrica), povećan broj nekih vrsta bijelih krvnih zrnaca, smanjen broj drugih vrsta bijelih krvnih zrnaca, povećan nivo bilirubina. Vaš ljekar Vas može povremeno uputiti na analize krvi
• Promjene u rezultatima laboratorijskih analiza krvi, uključujući ispitivanja rada bubrega
• Osjećaj bockanja i mravinjanja po kožiGljivične infekcije usne duplje ili vagine (kandidijaza)
• Zapaljenje crijeva praćeno prolivom
• Bol na mjestu primjene lijeka
• Druge promjene u rezultatima laboratorijskih analiza krvi; simptomi uključuju čestu pojavu infekcija, visoku tjelesnu temperaturu i bol u grlu; Vaš ljekar Vas može povremeno upućivati na analize krvi

Rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek)

• napadi (konvulzije).
• akutna dezorijentacija i zbunjenost (delirijum)

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Lijek Archifar čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Rok upotrebe neotvorene bočice: 3 godine.

Uslovi čuvanja neotvorene bočice:

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije/razblaženja:

Primjena putem intravenske bolus injekcije:

Rastvor za bolus injekciju je priprema se rastvaranjem lijeka ARCHIFAR u vodi za injekcije do finalne koncentracije od 50 mg/ml.

Upotrijebiti odmah.

Vremenski interval koji protekne između početka pripreme rastvora i završetka primjene intravenske injekcije ne smije da pređe 1 sat.

Ne zamrzavati pripremljeni rastvor.

Primjena putem intravenske infuzije:

Rastvor za infuziju priprema se rastvaranjem lijeka ARCHIFAR u 0,9% infuzionom rastvoru natrijum hlorida ili 5% infuzionom rastvoru glukoze do finalne koncentracije od 1 do 20 mg/ml.

Upotrijebiti odmah.

Vremenski interval koji protekne između početka pripreme rastvora i završetka primjene intravenske infuzije ne smije da pređe 1 sat.

Ne zamrzavati pripremljeni rastvor.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na naljepnici. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Archifar

Aktivna supstanca je meropenem trihidrat.

Archifar, prašak za rastvor za injekciju/infuziju 1 g:

Jedna bočica sadrži 1 g meropenema u obliku meropenem, trihidrata.

Pomoćna supstanca je: natrijum karbonat, bezvodni.

Kako izgleda lijek Archifar i sadržaj pakovanja

Archifar je bijeli do svijetlo žuti kristalni prašak za rastvor za injekciju/infuziju.

Prašak se nalazi u bočici od providnog stakla tip I, zapremine 30 ml, koja je zatvorena čepom od brombutil gume i zaštitnom aluminijumskom kapom ili aluminijumskom kapom sa plastičnim flip-off poklopcem.

Spoljašnje pakovanje je kartonska kutija koja sadrži 10 bočica sa po 1 g praška za rastvor za

injekciju/infuziju (10 x 1 g).

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole: Društvo za trgovinu, promet i usluge “Pontera Pharma Solutions” doo Podgorica,

Cijevna bb, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač: Medochemie Ltd (Factory C),

2, Michael Erakleous Street, Agios Athanassios Industrial Area, 4101 Agios Athanassios, Limassol, Kipar

Režim izdavanja lijeka

Ograničen recept.

Broj i datum dozvole:

Archifar, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, 1 g, bočica, 10 x 1 g:

2030/21/680 – 3822 od 29.04.2021. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2021. godine

Savjet/medicinska edukacija

Antibiotici se koriste za liječenje infekcija koje uzrokuju bakterije. Nemaju efekta na infekcije uzrokovane virusima. Ponekad infekcije uzrokovane bakterijama ne reaguju na liječenje antibioticima. Jedan od najčešćih razloga zbog čega se ovo događa je rezistencija bakterija koje su uzročnici infekcije na antibiotik. To znači da takve bakterije mogu preživjeti i umnožavati se bez obzira na liječenje antibiotikom.

Bakterije mogu postati rezistentne na antibiotike iz različitih razloga. Pažljiva primjena antibiotika može smanjiti mogućnost da bakterije postanu rezistentne.

Kada Vam Vaš ljekar propiše terapiju antibioticima oni su namijenjeni isključivo liječenju Vaše trenutne bolesti.

Sljedeći savjeti će pomoći u spriječavanju nastanka rezistencije bakterija koje bi mogle spriječiti efikasnost antibiotika.

• Veoma je bitno da antibiotike uzimate u propisanoj dozi, u odgovarajuće vrijeme i određeni broj dana. Pročitajte upustvo za lijek i ako Vam nešto nije jasno, pitajte svog ljekara ili farmaceuta.
• Ne uzimajte antibiotike ukoliko nisu propisani isključivo Vama i koristite ih samo za liječenje one infekcije za koju su Vam propisani.
• Ne smijete uzimati antibiotike koji su propisani drugim ljudima, čak i ako imaju infekciju koja je slična Vašoj.
• Ne smijete davati drugim ljudima antibiotike koji su propisani Vama.
• Ukoliko Vam nakon završetka propisanog režima terapije preostane antibiotika, ostatak trebate odnijeti u apoteku kako bi bili propisno zbrinuti.