Hipertenzija
Terapija esencijalne hipertenzije.
Hronična srčana insuficijencija
Terapija stabilne, blage i umjerene hronične srčane insuficijencije, kao dodatak standardnoj terapiji kod pacijenata starosti 70 godina i više.
Doziranje
Hipertenzija
Odrasli
Dnevna doza je jedna tableta od 5 mg, koju treba uzimati po mogućnosti u isto vrijeme svakog dana.
Efekat smanjenja vrijednosti krvnog pritiska postaje vidljiv nakon 1-2 nedjelje liječenja. Ponekad se optimalni efekat postiže tek nakon 4 nedjelje liječenja.
Kombinacija sa ostalim antihipertenzivnim ljekovima
Beta-blokatori se mogu primjenjivati sami ili istovremeno sa drugim antihipertenzivnim ljekovima. Do sada, dodatni antihipertenzivni efekat je zabilježen samo kada se lijek nebivolol primjenjivao u kombinaciji sa hidrohlortiazidom u dozi od 12.5 - 25 mg.
Pacijenti sa renalnom insuficijencijom
Kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom preporučuje se početna doza 2.5 mg dnevno. Ako je potrebno, dnevna doza se može povećati na 5 mg.
Pacijenti sa hepatičnom insuficijencijom
Podaci kod pacijenata sa hepatičnom insuficijencijom ili oštećenom funkcijom jetre su ograničeni. Zbog toga je primjena lijeka Massido kontraindikovana kod ovih pacijenata.
Starije osobe
Kod pacijenata starijih od 65 godina preporučuje se početna doza od 2.5 mg dnevno. Ako je potrebno, doza se može povećati na 5 mg. Međutim, imajući u vidu da nema dovoljno iskustva sa primjenom lijeka kod pacijenata starijih od 75 godina, potreban je oprez i redovno praćenje ovih pacijenata.
Pedijatrijska populacija
Nije utvrđena efikasnost i bezbjednost primjene lijeka nebivolol kod djece i adolescenata ispod 18 godina. Nema dostupnih podataka. Zbog toga se primjena lijeka kod djece i adolescenata ne preporučuje.
Hronična srčana insuficijencija
Terapiju stabilne hronične srčane insuficijencije treba započeti postepenim povećanjem doze, sve dok se ne postigne optimalna individualna doza održavanja.
Stanje pacijenta sa hroničnom srčanom insuficijencijom treba biti stabilno, bez akutnih pogoršanja u proteklih šest nedjelja. Preporučuje se da terapiju određuje ljekar koji ima iskustva u liječenju hronične srčane insuficijencije.
Pacijentima koji su na terapiji kardiovaskularnim ljekovima uključujući diuretike i/ili digoksin i/ili ASE inhibitore i/ili antagoniste angiotenzina II, treba stabilizovati doziranje ovih ljekova dvije nedjelje prije početka terapije lijekom Massido.
Početno titriranje bi trebalo sprovoditi svake 1-2 nedjelje u zavisnosti od odgovora pacijenta, po sljedećem principu:
1.25 mg nebivolola se povećava na 2.5 mg nebivolola jednom dnevno, zatim na 5 mg jednom dnevno, i konačno do doze od 10 mg jednom dnevno.
Maksimalna preporučena doza je 10 mg nebivolola jednom dnevno.
Početak terapije i svako povećanje doze trebalo bi da bude pod nadzorom iskusnog ljekara u periodu od najmanje 2 sata, kako bi se obezbijedila stabilnost kliničkog statusa (to se posebno odnosi na krvni pritisak, srčani ritam, poremećaj sprovođenja impulsa i znake pogoršanja srčane insuficijencije).
Pojava neželjenih dejstava može spriječiti liječenje pacijentata maksimalnom preporučenom dozom. Ukoliko je neophodno, postignuta doza se može postepeno smanjivati i ponovo uvesti po potrebi.
Tokom faze titracije, u slučaju pogoršanja srčane insuficijencije ili intolerancije, preporuka je da se prvo smanji doza nebivolola ili, ukoliko je neophodno, odmah prekinuti primjenu (u slučaju teške hipotenzije, pogoršanja srčane insuficijencije sa akutnim plućnim edemom, kardiogenog šoka, simptomatske bradikardije ili AV bloka).
Terapija stabilne hronične srčane insuficijencije nebivololom je obično dugotrajna.
Ne preporučuje se nagli prekid terapije nebivololom, budući da može dovesti do prolaznog pogoršanja srčane insuficijencije. Ako je potrebno prekinuti terapiju, dozu bi trebalo nedjeljno smanjivati na pola.
Pacijenti sa renalnom insuficijencijom
Nije potrebno prilagođavanje doze kod blage do umjerene renalne insuficijencije jer se titriranjem doza postepeno povećava do postizanja individualne maksimalne doze koju pacijenti mogu da podnesu. Nema iskustava sa pacijentima sa teškom bubrežnom insuficijencijom (kreatinin u serumu iznosi ≥ 250 μmol/l). Iz tog razloga se upotreba nebivolola kod ovih pacijenata ne preporučuje.
Pacijenti sa hepatičnom insuficijencijom
Podaci kod pacijenata sa hepatičnom insuficijencijom su ograničeni. Zbog toga je primjena lijeka Massido kontraindikovana kod ovih pacijenata.
Starije osobe
Nije potrebno prilagođavanje doze jer se titriranjem doza postepeno povećava do postizanja individualne maksimalne doze koju pacijenti mogu da podnesu.
Pedijatrijska populacija
Nije utvrđena efikasnost i bezbjednost primjene lijeka nebivolol kod djece i adolescenata ispod 18 godina. Nema dostupnih podataka. Zbog toga se primjena lijeka Massido kod djece i adolescenata ne preporučuje.
Način primjene
Oralna primjena.
Tablete se mogu uzimati uz obrok.
Dodatno, kao i drugi beta blokatori, primjena lijeka Massido je kontraindikovana kod:
Pogledati takođe dio 4.8 „Neželjena dejstva“.
Sljedeća upozorenja i mjere opreza odnose se uopšteno na beta-blokatore.
Anestezija
Nastavak blokade beta receptora smanjuje rizik od aritmije za vrijeme uvođenja u anesteziju i intubacije. Ako se blokada beta receptora prekine tokom priprema za operaciju, primjenu beta blokatora treba prekinuti najmanje 24 sata prije operacije.
Treba biti oprezan sa određenim anesteticima koji prouzrokuju depresiju miokarda. Pacijent se može zaštititi od vagusne reakcije intravenskom primjenom atropina.
Kardiovaskularni poremećaji
Generalno, beta-blokatore ne bi trebalo primjenjivati kod pacijenata sa neliječenom kongestivnom srčanom insuficijencijom, sve dok se njihovo stanje ne stabilizuje.
Kod pacijenata sa ishemijskom bolesti srca, beta-blokatore treba postepeno isključivati iz terapije tokom 1-2 nedjelje. Ukoliko je neophodno, istovremeno se može započeti supstituciona terapija u cilju sprečavanja pogoršanja angine pektoris.
Beta-blokatori mogu izazvati bradikardiju: ako se puls uspori ispod 50-55/min u mirovanju i/ili pacijent prepozna simptome koji ukazuju na bradikardiju, dozu lijeka treba smanjiti.
Beta-blokatore treba primjenjivati sa oprezom:
Kombinacija nebivolola sa antagonistima kalcijumskih kanala tipa verapamila i diltiazema, antiaritmicima klase I i antihipertenzivnim ljekovima sa centralnim dejstvom, generalno se ne preporučuje (pogledati dio 4.5).
Metabolički/endokrinološki poremećaji
Lijek Massido ne utiče na nivo glukoze kod pacijenata koji boluju od dijabetesa. Ipak, pri primjeni ovog lijeka kod dijabetičara treba biti oprezan, jer nebivolol može maskirati određene simptome hipoglikemije (tahikardija, palpitacije). Beta-blokatori mogu dodatno povećati rizik od teške hipoglikemije kada se primjenjuju istovremeno sa sulfonilurejama. Dijabetičkim pacijentima je potrebno savjetovati da pažljivo prate nivo glukoze u krvi (pogledati dio 4.5).
Beta-blokatori mogu maskirati simptome tahikardije u hipertireoidizmu. Naglo ukidanje lijeka može pojačati simptome.
Respiratorni poremećaji
Kod pacijenata sa hroničnom opstruktivnom bolesti pluća, beta-blokatore treba oprezno primjenjivati jer mogu pogoršati bronhokonstrikciju.
Drugo
Pažljivo bi trebalo razmotriti primjenu beta-blokatora kod pacijenata koji imaju anamnestičke podatke o psorijazi.
Beta-blokatori mogu povećati osjetljivost prema alergenima i težinu anafilaktičkih reakcija.
Početak terapije hronične srčane insuficijencije nebivololom zahtijeva redovno praćenje. Za doziranje i način primjene pogledati dio 4.2. Terapiju ne treba naglo prekidati osim ako to nije jasno naznačeno. Za detaljnije informacije pogledati dio 4.2.
Ovaj lijek sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim problemima intolerancije na galaktozu, potpunim nedostatkom laktaze ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom ne bi trebalo da uzimaju ovaj lijek.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, količina koja je zanemarljiva. To je u suštini „bez natrijuma“.
Farmakodinamske interakcije:
Sljedeće interakcije odnose se uopšteno na beta-blokatore.
Kombinacije koje se ne preporučuju:
Antiaritmici I klase (hinidin, hidrohinidin, cibenzolin, flekainid, dizopiramid, lidokain, meksiletin, propafenon): može se potencirati efekat na vrijeme AV sprovođenja i povećati negativan inotropni efekat (pogledati dio 4.4).
Antagonisti kalcijumskih kanala tipa verapamila/diltiazema: negativan uticaj na kontraktilnost i AV sprovođenje. Intravenska primjena verapamila kod pacijenata koji su na terapiji beta-blokatorima može dovesti do teške hipotenzije i AV bloka (pogledati dio 4.4).
Antihipertenzivi sa centralnim djelovanjem (klonidin, gvanfacin, moksonodin, metildopa, rilmenidin): istovremena upotreba antihipertenziva sa centralnim djelovanjem može dovesti do pogoršanja srčane insuficijencije zbog smanjenja centralnog simpatičkog tonusa (smanjenje srčanih otkucaja i minutnog volumena, vazodilatacija) (pogledati dio 4.4). Nagli prekid, naročito prije ukidanja beta-blokatora može povećati rizik od „rebound hipertenzije“.
Kombinacije koje se moraju oprezno primjenjivati:
Antiaritmici III klase (amjodaron): može se potencirati efekat na vrijeme AV sprovođenja.
Anestetici – nestabilni halogenizovani: istovremena upotreba beta-blokatora i anestetika može umanjiti nastanak refleksne tahikardije i povećati rizik od hipotenzije (pogledati dio 4.4). Opšte je pravilo da se izbjegava nagli prekid terapije beta-blokatorima. Potrebno je obavijestiti anesteziologa ako pacijent primjenjuje lijek Massido.
Insulin i oralni antidijabetici: iako nebivolol ne utiče na nivo glukoze u krvi, istovremena primjena može maskirati određene simptome hipoglikemije (palpitacije, tahikardija). Istovremena primjena beta-blokatora sa sulfonilurejama može povećati rizik od teške hipoglikemije (pogledati dio 4.4).
Baklofen (mišićni relaksans), amifostin (antineoplastičan lijek): istovremena upotreba sa antihipertenzivima može pojačati pad krvnog pritiska, te je zbog toga potrebno prilagođavanje doze antihipertenziva.
Kombinacije za razmatranje:
Glikozidi digitalisa: pri istovremenoj primjeni može se produžiti vrijeme AV sprovođenja. Klinička ispitivanja nijesu pokazala bilo kakvu klinički značajnu interakciju. Nebivolol ne utiče na kinetiku digoksina.
Kalcijumski antagonisti tipa dihidropiridina (amlodipin, felodipin, lacidipin, nifedipin, nikardipin, nimodipin, nitrendipin): istovremena primjena može povećati rizik od hipotenzije, a ne može se isključiti ni povećanje rizika od daljeg pogoršanja funkcije srčane pumpe kod pacijenata sa insuficijencijom srca.
Antipsihotici, antidepresivi (triciklični antidepresivi, barbiturati i fenotiazini): istovremena primjena može povećati hipotenzivni efekat beta-blokatora (dodatni efekat).
Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL): nema dodatnog efekta na sniženje pritiska prouzrokovano nebivololom.
Simpatomimetici: istovremena primjena ometa dejstvo beta-adrenergičkih antagonista. Beta-adrenergici mogu dovesti do neoponirane alfa-adrenergičke aktivnosti simpatomimetika sa alfa-adrenergičkim i beta-adrenergičkim efektom (rizik od hipertenzije, teške bradikardije i srčanog bloka).
Farmakokinetičke interakcije
Kako metabolizam nebivolola uključuje izoenzim CYP2D6, istovremena primjena sa supstancama koje inhibiraju ovaj enzim, što se naročito odnosi na paroksetin, fluoksetin, tioridazin i hinidin, može dovesti do povećanja nivoa nebivolola u plazmi, što je praćeno povećanjem rizika od prekomjerne bradikardije i neželjenih događaja.
Istovremena primjena cimetidina povećava nivo nebivolola u plazmi, bez promjene kliničkog efekta. Istovremena primjena ranitidina ne utiče na farmakokinetiku nebivolola. Pod uslovom da se lijek Massido uzima uz obrok, a antacidi između obroka, može se propisati istovremena terapija.
Kombinacija nebivolola sa nikardipinom blago povećava nivoe oba lijeka u plazmi, bez promjena kliničkog efekta. Istovremena primjena alkohola, furosemida ili hidrohlortiazida ne utiče na farmakokinetiku nebivolola. Nebivolol ne utiče na farmakokinetiku i farmakodinamiku varfarina.
Trudnoća
Nebivolol ima farmakološki efekat koji može izazvati štetne efekte u trudnoći i/ili na fetus/novorođenče. Generalno, beta-blokatori smanjuju placentarnu perfuziju, koja je praćena usporenim rastom ploda, intrauterinom smrću, abortusom ili prijevremenim porođajem. Neželjena dejstva (npr. hipoglikemija i bradikardija) mogu se javiti kod fetusa i novorođenčeta. Ako je neophodno liječenje beta blokatorima, prednost imaju beta I selektivni blokatori.
Nebivolol ne bi trebalo primjenjivati za vrijeme trudnoće osim kada je to neophodno. Ukoliko se procijeni da je liječenje nebivololom potrebno, mora se redovno pratiti uteroplacentarni protok krvi i rast ploda. U slučaju štetnog efekta na trudnoću ili fetus, mora se razmotriti uvođenje alternativnog liječenja. Novorođenče se mora redovno pratiti. Ispoljavanje simptoma hipoglikemije i bradikardija se očekuje u prva tri dana života.
Dojenje
Studije na životinjama su pokazale da se nebivolol izlučuje u mlijeko ženki. Nije poznato da li se lijek izlučuje u majčino mlijeko. Mnogi beta-blokatori, naročito lipofilni kao nebivolol i njegovi aktivni metaboliti, prolaze u majčino mlijeko, mada u stepenu koji može varirati. Rizik po novorođenče/dojenče se ne može isključiti.Zbog toga se primjena nebivolola ne preporučuje za vrijeme dojenja.
Plodnost
Nebivolol nije imao uticaj na plodnost kod pacova izuzev u slučaju primjene doze nekoliko puta veće od maksimalne preporučene doze za humanu upotrebu, kada su se pratili neželjeni događaji na muškim i ženskim reproduktivnim organima pacova i miševa. Uticaj nebivolola na plodnost kod čovjeka nije poznat.
Nijesu rađene studije o uticaju nebivolola na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama. Farmakodinamske studije su pokazale da nebivolol ne utiče na psihomotornu funkciju. Kada se upravlja motornim vozilima ili rukuje mašinama, treba uzeti u obzir mogućnost pojave vrtoglavice i iscrpljenosti.
Neželjena dejstva su navedena odvojeno za hipertenziju i hroničnu srčanu insuficijenciju zbog razlike u osnovi bolesti.
Hipertenzija
Prijavljena neželjena dejstva, koja su najčešće bila blagog do umjerenog intenziteta, prikazana su u tabeli ispod, klasifikovana prema organskom sistemu i prema učestalosti.
| Organski sistemi | Često | Povremeno | Veoma rijetko | Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka) |
| Poremećaji imunog sistema | angioneurotski edem, hipersenzitivnost | |||
| Psihijatrijski poremećaji | noćne more, | |||
| Poremećaji nervnog sistema | glavobolja, | sinkopa | ||
| Poremećaji oka | oštećenje vida | |||
| Kardiološki poremećaji | bradikardija, srčana insuficijencija, usporeno AV provođenje/AV blok | |||
| Vaskularni poremećaji | hipotenzija, (povećanje) intermitentne klaudikacije | |||
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | dispneja | bronhospazam | ||
| Gastrointestinalni poremećaji | konstipacija, | dispepsija, flatulencija, povraćanje | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | pruritus, eritematozni osip | pogoršanje psorijaze | urtikarija | |
| Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki | impotencija | |||
| Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene | umor, |
Tokom primjene nekih beta adrenergičkih antagonista prijavljena su i sljedeća neželjena dejstva: halucinacije, psihoze, konfuzija, hladni/cijanotični udovi, Raynaud-ov fenomen, suve oči i okulo-mukokutana toksičnost tipa praktolola.
Hronična srčana insuficijencija
Podaci o neželjenim dejstvima kod pacijenata sa hroničnom srčanom insuficijencijom dobijeni su iz placebo kontrolisane kliničke studije koja je uključivala 1067 pacijenata koji su uzimali nebivolol i 1061 pacijenta koji su uzimali placebo. U navedenoj studiji ukupno 449 pacijenata (42.1%) koji su uzimali nebivolol je prijavilo neželjena dejstva koja su vjerovatno povezana sa primjenom lijeka u poređenju sa 334 pacijenta (31.5%) koji su uzimali placebo. Najčešće prijavljivana neželjena dejstva kod pacijenata koji su uzimali nebivolol bila su bradikardija i vrtoglavica, koje su se javljale kod 11% pacijenata. Kod pacijenata koji su primali placebo, bradikardija se javila kod oko 2%, a vrtoglavica kod oko 7%.
Prijavljena je sljedeća učestalost neželjenih dejstava (postoji bar mogućnost povezanosti sa uzimanjem lijeka) koja se smatraju posebno značajnim u terapiji hronične srčane insuficijencije:
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Nema dostupnih podataka o predoziranju nebivololom.
Simptomi
Simptomi predoziranja beta-blokatorima su: bradikardija, hipotenzija, bronhospazam i akutna srčana insuficijencija.
Terapija
U slučaju predoziranja ili hipersenzitivnosti na ovaj lijek, pacijente treba zadržati pod strogim nadzorom i liječiti ih u jedinicama intenzivne njege. Treba provjeravati nivo glukoze u krvi. Ako se u gastrointestinalnom traktu i dalje odvija resorpcija, preventivno se mogu primjeniti gastrična lavaža, aktivni ugalj i laksativi. Može biti potrebna i vještačka ventilacija. Bradikardiju ili prekomjernu vagusnu reakciju treba liječiti primjenom atropina ili metilatropina. Hipotenziju i šok treba liječiti davanjem plazme ili zamjenom za plazmu i ukoliko je potrebno kateholaminima. Efekat beta-blokatora se može suzbiti sporom intravenskom primjenom izoprenalin-hidrohlorida početnom dozom od 5 µg/min, ili dobutaminom u početnoj dozi od 2.5 µg/min, sve dok se ne postigne potreban efekat. U refraktornim slučajevima izoprenalin se može kombinovati sa dopaminom.
Ukoliko ni ova doza ne proizvodi željeni efekat, treba da se razmotri intravenska primjena glukagona u dozi od 50-100 μg/kg.
Ako je potrebno, injekciju bi trebalo ponoviti u roku od sat vremena, a zatim, ako je potrebno, nastaviti intravenskom infuzijom glukagona u dozi od 70 µg/kg/h. U ekstremnim slučajevima bradikardije koja je rezistentna na terapiju, može se ugraditi pejsmejker.
Farmakoterapijska grupa:Blokatori beta adrenergičkih receptora, selektivni
ATC kod:C07AB12
Nebivolol je racemat dva enantiomera, SRRR-nebivolola (d-nebivolol) i RSSS-nebivolola (l-nebivolol). Kombinuje dvije farmakološke aktivnosti:
Pojedinačne i ponovljene doze nebivolola usporavaju srčanu frekvenciju i snižavaju krvni pritisak u mirovanju i za vrijeme fizičkih aktivnosti, kod osoba sa normalnim vrijednostima krvnog pritiska i kod hipertenzivnih pacijenata. Antihipertenzivni efekat se održava tokom dugotrajnog liječenja.
U terapijskim dozama nebivolol ne djeluje antagonistički na α-adrenergičke receptore.
Tokom akutne i hronične terapije nebivololom kod hipertenzivnih pacijenata smanjuje se sistemska vaskularna rezistencija.
Bez obzira na smanjenje srčane frekvencije, smanjenje minutnog volumena u miru i za vrijeme fizičke aktivnosti može biti ograničeno usljed povećanja udarnog volumena. Klinički značaj ovih hemodinamskih razlika u poređenju sa drugim antagonistima beta I recepora nije jasno potvrđen.
Kod hipertenzivnih pacijenata, nebivolol povećava azot-oksidom posredovani vaskularni odgovor na acetilholin (ACh) koji je smanjen kod pacijenata sa disfunkcijom endotela.
U placebo kontrolisanoj studiji u kojoj su ispitivani mortalitet i morbiditet, kod 2128 pacijenata starosti ≥ 70 godina (prosječna starost 75.2 godina) sa stabilnom hroničnom srčanom insuficijencijom, sa ili bez oštećenja ejekcione frakcije lijeve komore (LVEF: 36 ± 12.3% sa sljedećom raspodjelom; LVEF manje od 35% kod 56% pacijenata, LVEF između 35% i 45% kod 25% pacijenata i LVEF više od 45% kod 19% pacijenata) nebivolol je nakon prosječno 20 mjeseci praćenja, uz standardnu terapiju značajno produžio vrijeme do nastanka smrtnog ishoda ili hospitalizacije zbog kardiovaskularnih razloga (primarni cilj za ocjenu efikasnosti) sa smanjenjem relativnog rizika od 14% (apsolutno smanjenje 4.2%). Ovo smanjenje rizika se razvilo nakon 6 mjeseci liječenja i održalo se tokom cjelokupnog vremena liječenja (prosječno trajanje 18 mjeseci). Efekat nebivolola nije zavisio od godina, pola ili ejekcione frakcije lijeve komore u populaciji pacijenata koja je bila uključena u studiju. Nije uočena statistički značajna korist za sve uzroke smrti u poređenju sa placebom (apsolutno smanjenje 2.3%).
Zabilježeno je smanjenje broja iznenadne smrti kod pacijenata koji su liječeni nebivololom (4.1% u odnosu na 6.6%, relativno smanjenje 38%).
Eksperimenti na životinjama u in vitro i in vivo uslovima, pokazali su da nebivolol nema intrinzičku simpatomimetičku aktivnost, kao i to da u farmakološkim dozama ne djeluje stabilišuće na membrane.
Kod zdravih dobrovoljaca nebivolol ne djeluje značajno na maksimalnu sposobnost i izdržljivost tokom fizičke aktivnosti.
Dostupni pretklinički i klinički podaci kod pacijenata sa hipertenzijom nijesu pokazali da nebivolol ima štetno dejstvo na erektilnu funkciju.
Oba enantiomera nebivolola se brzo resorbuju nakon oralne primjene. Hrana ne utiče na resorpciju nebivolola; nebivolol se može davati nezavisno od obroka.
Nebivolol se ektenzivno metaboliše, djelimično u aktivne hidroksimetabolite. Nebivolol se metaboliše alicikličnom i aromatičnom hidroksilacijom, N-dealkilacijom i glukuronidacijom; pored toga, stvaraju se glukuronidi hidroksilnih metabolita. Metabolizam nebivolola aromatičnom hidroksilacijom podliježe CYP2D6 zavisnom genetskom oksidativnom polimorfizmu. Bioraspoloživost nakon oralne primjene iznosi prosječno 12% kod brzih metabolizera i praktično je potpuna kod sporih metabolizera. U stanju ravnoteže i pri istim dozama, PIK plazmatske koncentracije nepromijenjenog nebivolola je oko 23 puta viši kod sporih nego kod brzih metabolizera. Kada se uzme u obzir nepromijenjeni lijek i aktivni metaboliti, razlika u PIK-u plazmatskih koncentracija je 1.3 do 1.4 puta. Zbog razlika u brzini metabolizma, dozu nebivolola bi uvijek trebalo prilagoditi individualnim zahtjevima pacijenata: zbog toga osobe koje sporo metabolišu lijek zahtijevaju niže doze.
Kod osoba koje brzo metabolišu lijek, poluvrijeme eliminacije enantiomera nebivolola prosječno iznosi 10 sati, dok je kod osoba koje sporo metabolišu lijek 3 do 5 puta duže. Kod osoba koje brzo metabolišu lijek plazmatski nivoi RSSS-enantiomera u plazmi su blago povišeni u odnosu na SRRR -enantiomere. Kod osoba koje sporo metabolišu lijek ove razlike su veće. Kod osoba koje brzo metabolišu lijek poluvrijeme eliminacije hidroksimetabolita oba enantiomera iznosi prosječno 24 sata, i dvostruko je duže u odnosu na spore metabolizere.
Stanje ravnoteže nivoa lijeka u plazmi kod većine osoba (koje brzo metabolišu lijek) se postiže u toku 24 sata za nebivolol, a u slučaju hidroksimetabolita za nekoliko dana.
Plazmatske koncentracije su proporcionalne dozi u rasponu od 1 do 30 mg. Starost pacijenata ne utiče na farmakokinetiku nebivolola.
U plazmi su oba enantiomera prvenstveno vezana za albumin.
Vezivanje za proteine plazme iznosi 98.1% za SRRR-nebivolol i 97.9% za RSSS-nebivolol.
Nedjelju dana nakon primjene, 38% doze se izlučuje urinom a 48% fecesom. Izlučivanje nepromijenjenog nebivolola urinom je manje od 0.5% unijete doze.
Pretlinički podaci ne ukazuju na postojanje opasnosti za ljude na osnovu rezultata konvencionalnih studija genotoksičnosti, reproduktivne i razvojne toksičnosti i kancerogenosti.
Neželjeni događaji u vezi sa reproduktivnom funkcijom su zabilježeni samo u slučaju primjene visokih doza, koje nadmašuju maksimalnu preporučenu dozu za čovjeka nekoliko puta (pogledati dio 4.6).
Laktoza monohidrat
Skrob, preželatiniziran
Hipromeloza
Polisorbat 80
Celuloza, mikrokristalna
Kroskarmeloza natrijum
Silicijum dioksid, koloidni anhidrovani
Magnezijum stearat
Nije primjenjivo.
Dvije (2) godine.
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Tablete su pakovane u blister pakovanje od Al/PVC folije. Svaki blister sadrži 14 tableta.
Kartonska kutija sadrži 2 blistera sa 14 film tableta i Uputstvo za pacijenta.
Nema posebnih zahtjeva.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
Lijek Massido sadrži nebivolol, kardiovaskularni lijek koji pripada grupi ljekova pod nazivom selektivni beta-blokatori (sa selektivnim dejstvom na kardiovaskularni sistem). Ovaj lijek sprečava ubrzan rad srca, kontroliše snagu kojom srce pumpa krv. Takođe vrši dilataciju krvnih sudova što doprinosi sniženju krvnog pritiska.
Ovaj lijek se koristi za liječenje visokog krvnog pritiska (hipertenzija).
Lijek Massido se koristi uz druge ljekove i za liječenje blage do umjerene hronične srčane slabosti kod pacijenata starosti 70 godina i više.
Lijek Massido ne smijete koristiti:
Upozorenja i mjere opreze:
Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije početka upotrebe lijeka Massido.
Obavijestite svog ljekara ako imate ili je došlo do razvoja jednog od sljedećih stanja:
Ako imate ozbiljnih problema sa bubrezima nemojte uzimati Massido za liječenje srčane slabosti i obavijestite Vašeg ljekara.
Od početka terapije morate biti pod nadzorom ljekara koji imaju iskustva u liječenju hronične srčane slabosti (pogledati dio 3).
Liječenje ne smijete naglo prekinuti, osim u slučaju kada postoje jasni razlozi i kada to procijeni Vaš ljekar (pogledati dio 3).
Djeca i adolescenti
Primjena lijeka Massido se ne preporučuje kod djece i adolescenata zbog toga što nema dovoljno podataka o primjeni ovog lijeka u toj populaciji.
Primjena drugih ljekova
Molimo Vas da obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.
Obavezno obavijestite Vašeg ljekara ako uz lijek Massido uzimate ili primate neki od sljedećih ljekova:
Svaki od ovih ljekova, kao i nebivolol, mogu uticati na krvni pritisak i/ili funkciju srca.
Uzimanje lijeka Massido sa hranom ili pićem
Lijek Massido može se uzeti sa ili bez hrane, ali je najbolje da tabletu popijete sa malo vode (pogledati dio 3).
Plodnost, trudnoća i dojenje
Lijek Massido se ne smije uzimati tokom trudnoće, osim kada je to zaista neophodno.
Primjena ovog lijeka se ne preporučuje tokom dojenja.
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.
Uticaj lijeka Massido na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Ovaj lijek može izazvati vrtoglavicu ili zamor. Ukoliko se to desi prilikom primjene lijeka, nemojte upravljati vozilima niti rukovati mašinama.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Massido
Lijek Massido sadrži laktozu. Ako Vas je Vaš ljekar ranije obavijestio da imate intoleranciju na neke šećere, kontaktirajte ga prije nego što počnete da koristite ovaj lijek.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, količina koja je zanemarljiva. To je u suštini „bez natrijuma“.
Uvijek uzimajte lijek Massido tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.
Lijek Massido možete uzeti prije, za vrijeme ili poslije obroka, ili ga možete uzeti nezavisno od obroka. Najbolje je da tabletu popijete sa malo vode.
Liječenje visokog krvnog pritiska (hipertenzija)
Kao i svi ljekovi, i lijek Massido može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Kada se lijek Massido koristi za liječenje povećanog krvnog pritiska, moguća neželjena dejstva su:
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 od 100 pacijenata koji uzimaju lijek):
Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 od 10,000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Sljedeća neželjena dejstva su prijavljivana samo u izolovanim slučajevima tokom primjene lijeka Massido:
U kliničkoj studiji sprovedenoj tokom liječenja hronične srčane slabosti, zabilježena su sljedeća neželjena dejstva:
Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva lijeka možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81 000 Podgorica
Tel: +382 (0) 20 310 280
Fah: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Ovoj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji.
Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Massido
Jedna tableta sadrži 5 mg nebivolola (u obliku nebivolol hidrohlorida).
Kako izgleda lijek Massido i sadržaj pakovanja
Lijek Massido 5 mg tablete su bijele do bjeličaste, okrugle, neobložene tablete sa unakrsno-podionom crtom sa obje strane. Tableta se može podijeliti na jednake doze.
Tablete su pakovane u blistere od Al/PVC folije. Svaki blister sadrži 14 tableta.
Kartonska kutija sadrži 2 blistera sa 14 tableta i Uputstvo za pacijenta.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole
ALKALOID d.o.o. Podgorica
Ul. Svetlane Kane Radević br. 3/V
81 000 Podgorica, Crna Gora
Proizvođač
ALKALOID AD Skopje
Bul. Aleksandar Makedonski 12,
1000 Skopje, Republika Severna Makedonija
Režim izdavanja lijeka:
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole:
2030/19/255 – 4781 od 25.07.2019. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno:
Mart, 2025. godine