LENOCOR 20mg film tableta

LENOCOR je indikovan kod odraslih za liječenje blage do umjerene esencijalne hipertenzije.

Doziranje

Preporučeno doziranje je 10 mg oralno jednom dnevno, najmanje 15 minuta prije jela; doza može da se poveća na 20 mg, zavisno od individualnog odgovora pacijenta.

Titriranje doze treba da bude postepeno, jer može biti potrebno oko 2 nedjelje prije nego što se pokaže maksimalni antihipertenzivni efekat.

Neki pacijenti, kod kojih nije ostvarena adekvatna kontrola sa jednim antihipertenzivnim lijekom, mogu da imaju koristi od dodavanja LENOCORA terapiji sa blokatorom beta-adrenergičkih receptora (atenolol), diuretikom (hidrohlorotiazid) ili sa inhibitorom angiotenzin konvertirajućeg enzima (kaptopril ili enapril).

Budući da je kriva doza-odgovor strma sa platoom pri dozama između 20-30 mg, nije vjerovatno da će se efikasnost lijeka poboljšati primjenom viših doza, dok neželjena dejstva mogu da se povećaju.

Stariji pacijenti: iako farmakokinetički podaci i kliničko iskustvo sugerišu da nije potrebno prilagođavanje dnevnog doziranja, neophodan je poseban oprez pri započinjanju liječenja kod starijih pacijenata.

Pedijatrijska populacija: sigurnost i efikasnost lerkanidipina nijesu ustanovljene kod djece uzrasta do 18 godina.

Nema dostupnih podataka.

Pacijenti sa oštećenjem bubrega ili jetre: neophodan je poseban oprez kada se započinje liječenje kod pacijenata sa blagom do umjerenom disfunkcijom bubrega ili jetre. Iako ove podgrupe pacijenata mogu da tolerišu uobičajeni preporučeni dozni režim, povećanju doze na 20 mg dnevno mora da se pristupi sa oprezom. Antihipertenzivni efekat može da bude pojačan kod pacijenata sa oštećenjem jetre i zato treba da se razmotri prilagođavanje doziranja.

LENOCOR je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre ili kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega (GFR <30 ml/min), uključujući pacijente na dijalizi (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Način primjene

Mjere opreza potrebno je uzeti u obzir prije primjene ovog lijeka:

- Poželjno je da se terapija uzima ujutro, najmanje 15 minuta prije doručka.

- Ovaj lijek ne smije se primjenjivati sa sokom od grejpfruta (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
• Opstrukcija izlaznog trakta lijeve komore srca
• Neliječena kongestivna srčana slabost
• Nestabilna angina pektoris ili nedavni (unutar mjesec dana) infarkt miokarda
• Teško oštećenje jetre
• Teško oštećenje bubrega (GFR < 30 ml/min), uključujući pacijente na dijalizi
• Istovremena primjena sa:
• snažnim inhibitorima CYP3A4 (vidjeti dio 4.5.)
• ciklosporinom (vidjeti dio 4.5.)
• grejpfrutom ili sa sokom od grejpfruta (vidjeti dio 4.5.)

Sick-sinus sindrom

Poseban oprez je potreban kada se lerkanidipin primjenjuje kod pacijenata sa sick-sinus sindromom (bez pacemaker-a).

Disfunkcija lijeve komore srca

Iako su hemodinamičke kontrolisane studije pokazale da nema oštećenja ventrikularne funkcije, oprez je potreban kod pacijenata sa disfunkcijom lijeve komore srca.

Ishemijska bolest srca

Sugerisano je da neki kratkodjelujući dihidropiridini mogu da budu povezani sa povećanim kardiovaskularnim rizikom kod pacijenata sa ishemijskom bolešću srca. Iako je lerkanidipin dugodjelujući lijek, potreban je oprez kod takvih pacijenata. Neki dihidropiridini mogu rijetko da dovedu do prekordijalnog bola ili angine pektoris. Vrlo rijetko, pacijenti sa već postojećom anginom pektoris mogu da iskuse povećanu učestalost, trajanje ili težinu tih napada. Izolovani slučajevi infarkta miokarda mogu da budu opservirani (vidjeti dio 4.8.).

Primjena kod oštećenja bubrega ili jetre

Neophodan je poseban oprez kada se započinje liječenje kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem bubrega. Iako uobičajena preporučena doza od 10 dnevno može da se toleriše, povećanju doze na 20 mg dnevno treba da se pristupi sa oprezom. Antihipertenzivni efekat može da bude pojačan kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem jetre i zato treba da se razmotri prilagođavanje doziranja.

Lerkanidipin je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre ili kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega (GFR < 30 ml/min), uključujući pacijente na dijalizi (vidjeti dijelove 4.2. i 4.3.).

Peritonealna dijaliza

Lerkanidipin je povezan sa razvojem zamućene peritonealne tečnosti kod pacijenata na peritonealnoj dijalizi. Zamućenost nastaje usljed povećanja koncentracije triglicerida u peritonealnoj tečnosti. Iako je mehanizam nastanka nepoznat, zamućenost se povlači brzo nakon ukidanja lerkanidipina. Važno je da se prepozna ova pojava, s obzirom da se zamućena peritonealna tečnost može pogrešno da poveže sa infektivnim peritonitisom i posljedičnom nepotrebnom hospitalizacijom i empirijskom primjenom antibiotika.

CYP3A4 induktori

CYP3A4 induktori, poput antikonvulziva (npr. fenitoin, karbamazepin) i rifampicina, mogu da smanje plazmatske nivoe lerkanidipina i zbog toga efikasnost lerkanidipina može da bude manja od očekivane (vidjeti dio 4.5.).

Alkohol

Alkohol treba da se izbjegava budući da on može da pojača efekat vazodilatirajućih antihipertenzivnih ljekova (vidjeti dio 4.5.).

Natrijum

Ovaj lijek sadrži natrijum, manje od 1 mmola (23 mg) po tableti, u osnovi ne sadrži natrijum.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i efikasnost lerkanidipina nijesu dokazane kod djece starosti do 18 godina.

Istovremena primjena koja je kontraindikovana

CYP3A4 inhibitori

Poznato je da se lerkanidipin metabolizuje putem CYP3A4 enzima i zato CYP3A4 inhibitori, koji se primjenjuju istovremeno, mogu da budu u interakciji sa metabolizmom i eliminacijom lerkanidipina. Studija interakcije sa snažnim CYP3A4 inhibitorom, ketokonazolom, pokazala je značajno povećanje plazmatskih nivoa lerkanidipina (15 puta veća AUC i 8 puta veća Cmax za eutomer S-lerkanidipin).

Propisivanje lerkanidipina istovremeno sa CYP3A4 inhibitorima (npr. ketokonazol, itrakonazol, ritonavir, eritromicin, troleandomicin, klaritromicin), treba da se izbjegava (vidjeti dio 4.3.).

Ciklosporin

Nakon istovremene primjene, primijećeni su povećani plazmatski nivoi i lerkanidipina i ciklosporina. Studija provedena kod mladih zdravih dobrovoljaca pokazala je da, kada se ciklosporin primijenio 3 sata nakon primjene lerkanidipina, plazmatski nivoi lerkanidipina nijesu bili promijenjeni, dok se AUC ciklosporina povećala za 27%. Međutim, istovremena primjena lerkanidipina sa ciklosporinom uzrokovala je trostruko povećanje plazmatskih nivoa lerkanidipina i povećanje AUC-e ciklosporina za 21%.

Ciklosporin i lerkanidipin ne treba da se primjenjuju zajedno (vidjeti dio 4.3.).

Grejpfrut ili sok od grejpfruta

Kao i drugi dihidropiridini, lerkanidipin je osjetljiv na inhibiciju metabolizma putem grejpfruta ili soka od grejpfruta, uz posljedični porast njegove sistemske raspoloživosti i povećan hipotenzivni efekat. Lerkanidipin ne treba da se primjenjuje sa grejpfrutom ili sokom od grejpfruta (vidjeti dio 4.3.).

Istovremena primjena koja se ne preporučuje

CYP3A4 induktori

Istovremenoj primjeni lerkanidipina sa CYP3A4 induktorima, poput antikonvulziva (npr. fenitoin, fenobarbital, karbamazepin) i rifampicina, treba da se pristupi sa oprezom, budući da antihipertenzivni efekat može da bude smanjen, a krvni pritisak treba da se provjerava češće nego obično (vidjeti dio 4.4.).

Alkohol

Alkohol treba da se izbjegava budući da on može da pojača efekat vazodilatirajućih antihipertenzivnih ljekova (vidjeti dio 4.4.).

Mjere opreza koje uključuju i prilagođavanje doze

CYP3A4 supstrati

Potreban je oprez kada se lerkanidipin propisuje istovremeno sa drugim CYP3A4 supstratima, kao što su terfenadin, astemizol i klasa III antiaritmika, poput amiodarona, kinidina, sotalola.

Midazolam

Kada je lerkanidipin, u dozi od 20 mg, primjenjivan istovremeno sa oralnim midazolamom kod starijih dobrovoljaca, povećala se resorpcija lerkanidipina (za oko 40%), a brzina resorpcije se smanjivala (tmax bilo je odloženo sa 1,75 na 3 sata). Koncentracije midazolama nijesu bile promijenjene.

Metoprolol

Kada se lerkanidipin primjenjivao istovremeno sa metoprololom, beta-blokatorom koji se eliminiše uglavnom putem jetre, bioraspoloživost metoprolola nije bila promijenjena, dok je bioraspoloživost lerkanidipina bila smanjena za 50%. Moguće je da je ovaj efekat nastao zbog smanjenja protoka krvi u jetri uzrokovanog beta-blokatorima, pa se zato on može da pojavi i sa drugim ljekovima ove klase. Prema tome, lerkanidipin može bezbjedno da se primjenjuje sa blokatorima beta-adrenergičkih receptora, ali može biti potrebno i da se doza prilagodi.

Digoksin

Istovremena primjena 20 mg lerkanidipina kod pacijenata hronično liječenih sa beta-metildigoksinom, pokazala je da nema dokaza farmakokinetičke interakcije. Međutim, uočeno je srednje povećanje od 33% Cmax digoksina, dok AUC i bubrežni klirens nijesu bili značajno promijenjeni. Pacijente koji primaju istovremenu terapiju sa digoksinom, treba pažljivo klinički pratiti u odnosu na pojavu znakova toksičnosti digoksina.

Istovremena primjena sa drugim ljekovima

Fluoksetin

Studija interakcije sa fluoksetinom (inhibitor CYP2D6 i CYP3A4), provedena kod dobrovoljaca u dobi od 65 ± 7 godina (medijan ± s.d.), pokazala je da nema klinički relevantne promjene u farmakokinetici lerkanidipina.

Cimetidin

Istovremena primjena 800 mg cimetidina na dan, ne uzrokuje značajne promjene u plazmatskim nivoima lerkanidipina, ali je potreban oprez kod većih doza, budući da se bioraspoloživost i hipotenzivni efekat lerkanidipina mogu da povećaju.

Simvastatin

Kada se doza od 20 mg lerkanidipina u više navrata primjenjivala istovremeno sa 40 mg simvastatina, AUC lerkanidipina nije bila značajno promijenjena, dok se AUC simvastatina povećala za 56%, a AUC njegovog aktivnog metabolita, beta-hidroksi kisjeline, za 28%. Malo je vjerovatno da takve promjene imaju kliničku važnost. Očekuje se izostanak interakcije kada se lerkanidipin primjenjuje ujutro, a simvastatin uveče, kao što je to indikovano za takav lijek.

Diuretici i ACE inhibitori

Lerkanidipin je primjenjivan bezbjedno sa diureticima i ACE inhibitorima.

Ostali ljekovi koji utiču na krvni pritisak

Kao i kod svih antihipertenzivnih ljekova, pojačani hipotenzivni efekti mogu da se primijete kada se lerkanidipin primjenjuje sa drugim ljekovima koji utiču na krvni pritisak, kao što su alfa-blokatori za liječenje urinarnih simptoma, triciklički antidepresivi, neuroleptici. Nasuprot tome, smanjenje hipotenzivnog efekta može da se uoči pri istovremenoj primjeni sa kortikosteroidima.

Trudnoća

Nema podataka o primjeni lerkanidipina kod trudnica. Studije na životinjama nijesu pokazale teratogene efekte (vidjeti dio 5.3.), ali su oni uočeni uz druge dihidropiridinske derivate. LENOCOR se ne preporučuje tokom trudnoće i kod žena koje mogu da zatrudne, a ne koriste efikasnu kontracepciju.

Dojenje

Nije poznato da li se lerkanidipin/metaboliti izlučuju u humano majčino mlijeko. Rizik kod novorođenčadi/dojenčadi ne može da se isključi. LENOCOR ne treba da se primjenjuje tokom dojenja.

Plodnost

Nema dostupnih kliničkih podataka za lerkanidipin. Reverzibilne biohemijske promjene u glavi spermatozoida, koje mogu da oštete oplodnju, zabilježene su kod nekih pacijenata liječenih sa blokatorima kanala. U slučajevima gdje je ponavljana in vitro oplodnja neuspješna i gdje ne može da se pronađe drugo objašnjenje, treba da se razmotri mogućnost da su blokatori kalcijumovih kanala uzrok.

LENOCOR ima manji uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama. Potreban je oprez, jer može da se javi omaglica, astenija, umor i rijetko somnolencija.

Sažetak sigurnosnog profila

Sigurnost lerkanidipina, u dozi od 10 do 20 mg jednom dnevno, evaluirana je u dvostruko-slijepim, placebo-kontrolisanim kliničkim ispitivanjima (sa 1.200 pacijenata koji su primali lerkanidipin i 603 pacijenta koji su primali placebo) i u aktivno-kontrolisanim i nekontrolisanim, dugoročnim kliničkim ispitivanjima sa ukupno 3.676 hipertenzivnih pacijenata koji su primali lerkanidipin.

Najčešće prijavljene neželjene reakcije u kliničkim ispitivanjima i u postmarketinškom praćenju bile su: periferni edem, glavobolja, navale crvenila, tahikardija i palpitacije.

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

U tabeli ispod, prikazana su prijavljena neželjena dejstva za koja postoji logična uzročna povezanost, u kliničkim ispitivanjima i u postmarketinškom praćenju širom svijeta, a grupisana su prema MedDRA klasifikaciji organskih sistema i rangiranih prema učestalosti javljanja: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1.000 do <1/100); rijetko (≥1/10.000 do <1/1.000); vrlo rijetko (<1/10.000); nepoznato (učestalost ne može da se procijeni iz dostupnih podataka). Unutar svake grupe, zabilježena neželjena dejstva predstavljena su redosljedom opadajuće ozbiljnosti.

1neželjena dejstva iz spontanih prijava, tokom postmarketinškog praćenja širom svijeta

Opis odabranih neželjenih dejstava

U placebo kontrolisanim kliničkim studijama, incidenca perifernog edema bila je 0,9% sa lerkanidipinom u dozi od 10 do 20 mg i 0,83% sa placebom. Ova učestalost dostigla je 2% u sveukupnoj studiji populacije, uključujući dugoročna klinička ispitivanja.

Čini se da lerkanidipin ne utiče negativno na nivoe šećera u krvi ili lipida u serumu.

Neki dihidropiridini mogu rijetko da dovedu do prekordijalnog bola ili angine pektoris. Vrlo rijetko, pacijenti sa već postojećom anginom pektoris mogu da iskuse povećanu učestalost, trajanje ili težinu tih napada. Izolovani slučajevi infarkta miokarda mogu da budu opservirani.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole za lijek je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

U postmarketinškom iskustvu sa lerkanidipinom, prijavljeni su neki slučajevi predoziranja, u rasponu od 30 do 40 mg, najviše do 800 mg, uključujući izvještaje o pokušaju samoubistva.

Simptomi

Kao i uz druge dihidropiridine, predoziranje lerkanidipinom uzrokuje prekomjernu perifernu vazodilataciju sa izraženom hipotenzijom i refleksnom tahikardijom. Međutim, pri vrlo visokim dozama, periferna selektivnost se može izgubiti, uzrokujući bradikardiju i negativni inotropni efekt. Najčešće neželjene reakcije povezane sa slučajevima predoziranja bile su hipotenzija, omaglica, glavobolja i palpitacije.

Tretman

Klinički značajna hipotenzija zahtijeva aktivnu kardiovaskularnu podršku, koja uključuje često praćenje srčane i respiratorne funkcije, elevaciju ekstremiteta i pažnju u odnosu na volumen cirkulirajuće tečnosti i izlučivanje urina. S obzirom na produženi farmakološki efekt lerkanidipina, bitno je da se kardiovaskularni status pacijenata prati barem 24 sata. Budući da lijek ima visok stepen vezivanja za proteine, nije vjerovatno da će dijaliza biti efikasna. Pacijenti kod kojih se pretpostavlja umjerena do teška intoksikacija, treba da se prate u uslovima intenzivne njege.

Farmakoterapijska grupa: Selektivni blokatori kalcijumovih kanala sa pretežno vaskularnim efektima - Derivati dihidropiridina.

ATC kod: C08CA13.

Mehanizam djelovanja

Lerkanidipin je antagonist kalcijuma iz dihidropiridinske grupe i on inhibira transmembranski influks kalcijuma u srčani i glatki mišić. Mehanizam njegovog antihipertenzivnog djelovanja posljedica je opuštanja kao direktnog efekta na vaskularni glatki mišić, čime se smanjuje ukupna periferna rezistencija.

Farmakodinamički efekti

Uprkos svom kratkom farmakokinetičkom poluživotu u plazmi, lerkanidipin ima produženu antihipertenzivnu aktivnost zbog svog visokog koeficijenta membranske raspodjele, a lišen je negativnih inotropnih efekata zbog svoje visoke vaskularne selektivnosti.

Budući da je vazodilatacija indukovana lerkanidipinom na početku postepena, kod hipertenzivnih pacijenata rijetko je uočena akutna hipotenzija sa refleksnom tahikardijom.

Kao i za ostale asimetrične 1,4-dihidropiridine, antihipertenzivna aktivnost lerkanidipina uglavnom je posljedica njegovog (S)-enantiomera.

Klinička efikasnost i sigurnost

Klinička efikasnost i sigurnost lerkanidipina, u dozi od 10 do 20 mg jednom dnevno, evaluirana je u dvostruko-slijepim, placebo-kontrolisanim kliničkim ispitivanjima (sa 1.200 pacijenata koji su primali lerkanidipin i 603 pacijenta koji su primali placebo) i u aktivno-kontrolisanim i nekontrolisanim, dugoročnim kliničkim ispitivanjima sa ukupno 3.676 hipertenzivnih pacijenata.

Većina kliničkih ispitivanja provedena je kod pacijenata sa blagom do umjerenom esencijalnom hipertenzijom (uključujući starije pacijente i pacijente sa dijabetesom), koji su primali samo lerkanidipin ili lerkanidipin u kombinaciji sa ACE inhibitorima, diureticima ili beta-blokatorima.

Pored kliničkih studija provedenih za potporu terapijskim indikacijama, dodatno malo, nekontrolisano, ali randomizirano ispitivanje pacijenata sa teškom hipertenzijom (medijan ± SD dijastolni krvni pritisak 114,5 ± 3,7 mmHg), pokazalo je da se pritisak normalizovao kod 40% od 25 pacijenata koji su primjenjivali 20 mg lerkanidipina jednom dnevno , a kod 56% od 25 pacijenata koji su primjenjivali 10 mg lerkanidipina dva puta dnevno. U dvostruko-slijepoj, randomiziranoj, kontrolisanoj studiji u odnosu na placebo, kod pacijenata sa izolovanom sistolnom hipertenzijom, lerkanidipin je bio efikasan u snižavanju sistolnog krvnog pritiska sa srednjih početnih vrijednosti od 172,6 ± 5,6 mmHg na 140,2 ± 8,7 mmHg.

Pedijatrijska populacija

Kliničke studije u pedijatrijskoj populaciji nijesu provedene.

Resorpcija

Lerkanidipin se u potpunosti resorbuje nakon oralne primjene 10-20 mg, a maksimalni plazmatski nivoi, 3,30 ng/ml ± 2,09 s.d., odnosno, 7,66 ng/ml ± 5,90 s.d., ostvaruju se oko 1,5-3 sata nakon doziranja.

Dva enantiomera lerkanidipina pokazuju sličan profil plazmatskih nivoa: vrijeme za postizanje maksimalne plazmatske koncentracije je isto, maksimalna plazmatska koncentracija i AUC su, u prosjeku, 1,2 puta više za (S) enantiomer, a poluvrijeme eliminacije oba enantiomera u osnovi su isti. Nije primijećena „in vivo“ interkonverzija enantiomera.

Zbog visokog metabolizma prvog prolaza, apsolutna bioraspoloživot oralno primijenjenog lerkanidipina kod pacijenata koji su jeli iznosi oko 10%, mada je smanjena na 1/3 kada se lijek primjenjivao kod zdravih dobrovoljaca natašte.

Oralna raspoloživost lerkanidipina povećavala se četverostruko kada je on primjenjivan do 2 sata nakon obroka bogatog mastima. Zbog toga, lerkanidipin treba primjenjivati prije obroka (jela).

Distribucija

Distribucija iz plazme u tkiva i organe brza je i opsežna.

Stepen vezivanja lerkanidipina za serumske proteine iznosi preko 98%. Budući da su nivoi proteina u plazmi smanjeni kod pacijenata sa teškom bubrežnom ili jetrenom disfunkcijom, slobodna frakcija lijeka može da bude povećana.

Biotransformacija

Lerkanidipin se opsežno metabolizuje putem CYP3A4. Nije pronađen nepromijenjeni lijek u urinu ili fecesu. Predominantno se pretvara u neaktivne metabolite, a oko 50% doze izlučuje se urinom.

„In vitro“ eksperimenti sa mikrosomima ljudske jetre, pokazali su da lerkanidipin ispoljava određeni nivo inhibicije CYP3A4 i CYP2D6, pri koncentracijama 160 puta većim, odnosno, 40 puta većim od dosegnutih pri maksimalnim vrijednostima u plazmi nakon doze od 20 mg.

Osim toga, interakcijske studije kod ljudi pokazale su da lerkanidipin nije promijenio plazmatske nivoe midazolama, tipičnog supstrata CYP3A4, ili metoprolola, tipičnog supstrata CYP2D6. Zbog toga se pri terapijskim dozama ne očekuje inhibicija biotransformacije ljekova koji se metabolizuju putem CYP3A4 i CYP2D6.

Eliminacija

Eliminacija se u osnovi odvija putem biotransformacije. Izračunato je da srednje terminalno poluvrijeme eliminacije iznosi 8-10 sati, a terapijska aktivnost traje tokom 24 sata zbog visokog vezivanja za membranske lipide. Nije primijećena akumulacija nakon ponovljene primjene.

Linearnost/nelinearnost

Oralna primjena lerkanidipina dovodi do plazmatskih nivoa koji nijesu direktno proporcionalni doziranju (nelinearna kinetika). Nakon 10, 20 ili 40 mg, primijećene su maksimalne plazmatske koncentracije u odnosu 1:3:8, a površine ispod kriva koncentracija-vrijeme u plazmi u odnosu 1:4:18, što sugeriše progresivno zasićenje metabolizma prvog prolaza. Zbog toga, raspoloživost raste sa povećanjem doziranja.

Posebne populacije

Kod starijih pacijenata i kod pacijenata sa blagom do umjerenom bubrežnom disfunkcijom ili sa blagim do umjerenim jetrenim oštećenjem, farmakokinetika lerkanidipina pokazala se sličnom onoj koja je uočena u opštoj populaciji pacijenata. Pacijenti sa teškom bubrežnom disfunkcijom ili pacijenti zavisni od dijalize, imali su više nivoe (oko 70%) lijeka. Kod pacijenata sa umjerenim do teškim jetrenim oštećenjem, sistemska bioraspoloživost lerkanidipina će vjerovatno biti povećana, budući da se lijek obično metabolizuje opsežno u jetri.

Pretklinički podaci otkrivaju da nema posebne opasnosti za ljude na osnovu konvencionalnih studija sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, karcinogenog potencijala, toksičnosti za reprodukciju.

Studije sigurnosne farmakologije na životinjama, pokazale su da pri antihipertenzivnim dozama nema efekata na autonomni nervni sistem, centralni nervni sistem ili gastrointestinalnu funkciju.

Relevantni efekti koji su primijećeni pri dugoročnim studijama na pacovima i psima, bili su direktno ili indirektno povezani sa poznatim efektima visokih doza antagonista kalcijuma, predominantno reflektirajući prekomjernu farmakodinamičku aktivnost.

Lerkanidipin nije bio genotoksičan i pokazalo se da nema dokaza njegovog karcinogenog rizika.

Tretman lerkanidipinom nije uticao na plodnost i opšte reprodukcijske performanse kod pacova.

Nema dokaza o bilo kakvom teratogenom efektu kod pacova i kunića. Međutim kod pacova, pri visokim doznim nivoima, lerkanidipin je uzrokovao pre- i post- implantacijske gubitke i zaostajanje u razvoju fetusa.

Kada je primjenjivan u visokoj dozi (12 mg/kg/dan) za vrijeme trudova, lerkanidipin hidrohlorid je uzrokovao distociju (otežani porođaj).

Distribucija lerkanidipina i/ili njegovih metabolita kod skotnih životinja i njihovo izlučivanje u mlijeko nijesu istraživani.

Metaboliti nijesu zasebno procjenjivani u studijama toksičnosti.

Jezgro tablete

• Mikrokristalna celuloza pH 112
• Kukuruzni skrob
• Natrijum skrob glikolat
• Silicijum dioksid, koloidni
• Mikrokristalna celuloza pH 113
• Povidon K30
• Natrijum stearil fumarat

Obloga

• Hipromeloza
• Makrogol 6000
• Gvožđe (III) oksid crveni (E172)
• Titan dioksid (E171)

Nije primjenjivo.

36 mjeseci.

Čuvati na temperaturi do 30 °C, u originalnom pakovanju zaštićeno od svjetlosti.

Blister pakovanje od termoformirajuće PVC/PVdC folije, bijele boje i aluminijumske folije (20 µm) sa sadržajem 10 film tableta (3 blistera u kutiji).

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

LENOCOR, lerkanidipin hidrohlorid, pripada grupi ljekova pod nazivom blokatori kalcijumovih kanala (derivati dihidropiridina), koji snižavaju krvni pritisak.

LENOCOR se primjenjuje za liječenje visokog krvnog pritiska, što je, takođe, poznato kao hipertenzija, kod odraslih osoba u dobi iznad 18 godina (ne preporučuje se djeci mlađoj od 18 godina).

Lijek LENOCOR ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični (preosjetljivi) na lerkanidipin hidrohlorid ili na bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).
• Ako imate određene srčane bolesti:
• prepreku (smetnju) u protoku krvi iz srca;
• neliječenu srčanu slabost;
• nestabilnu anginu pektoris (nelagoda u grudima koja se javlja u mirovanju ili koja se progresivno pojačava);
• unutar mjesec od srčanog udara.
• Ako imate teške probleme sa jetrom.
• Ako imate teške probleme sa bubrezima ili ste na dijalizi.
• Ako uzimate ljekove koji su inhibitori jetrenog metabolizma, kao što su:
• ljekovi protiv gljivica (kao što su ketokonazol ili itrakonazol);
• makrolidni antibiotici (kao što su eritromicin, troleandomicin ili klaritromicin);
• antivirusni ljekovi (kao što je ritonavir).
• Ako uzimate drugi lijek koji se zove ciklosporin (primjenjuje se nakon transplantacije za sprečavanje odbacivanja organa).
• Sa grejpfrutom ili sa sokom od grejpfruta.

Upozorenja i mjere opreza:

Porazgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije primjene LENOCORA:

• Ako imate problem sa srcem;
• Ako imate probleme sa jetrom ili bubrezima.

Morate da obavijestite Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni (ili biste mogli da zatrudnite), ili ako dojite (vidite dio „Plodnost, trudnoća i dojenje“).

Djeca i adolescenti

Sigurnost i efikasnost lerkanidipina nisu ustanovljene kod djece uzrasta do 18 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako primjenjujete, nedavno ste primjenjivali ili ćete možda da primjenite bilo koji drugi lijek. To je zbog toga što, kada se LENOCOR primjenjuje sa drugim ljekovima, učinak LENOCORA ili drugih ljekova može da se promijeni, ili se određena neželjena dejstva mogu češće da jave (vidite, takođe, dio 2. „Lijek LENOCOR ne smijete koristiti“).

Posebno obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako primjenjujete bilo koji od sljedećih ljekova:

• fenitoin, fenobarbital ili karbamazepin (ljekovi za liječenje epilepsije);
• rifampicin (lijek za liječenje tuberkuloze);
• astemizol ili terfenadin (ljekovi protiv alergije);
• amiodaron, kinidin ili sotalol (ljekovi za liječenje brzih otkucaja srca);
• midazolam (lijek koji Vam pomaže da spavate);
• digoksin (lijek za liječenje problema sa srcem);
• beta-blokatore, npr. metoprolol (lijek za liječenje visokog krvnog pritiska, srčanu slabost i abnormalnog srčanog ritma);
• cimetidin (više od 800 mg, lijek za liječenje čireva, loše probave ili žgaravice);
• simvastatin (lijek za snižavanje holesterola u krvi);
• druge ljekove za liječenje visokog krvnog pritiska.

Uzimanje lijeka LENOCOR sa hranom, pićem i alkoholom

• Hrana bogata mastima značajno povećava nivoe lijeka u krvi (vidite dio 3.).
• Alkohol može da pojača djelovanje LENOCORA. Nemojte da konzumirate alkohol tokom liječenja LENOCOROM.
• LENOCOR ne smije da se primjenjuje sa grejpfrutom ili sa sokom od grejpfruta (oni mogu da pojačaju njegovo hipotenzivno djelovanje). Vidite dio 2. – „Lijek LENOCOR ne smijete koristiti“.

Plodnost, trudnoća i dojenje

LENOCOR se ne preporučuje ako ste trudni, a ne treba da se primjenjuje tokom dojenja. Nema podataka o primjeni LENOCORA kod trudnica i dojilja. Ako ste trudni ili dojite, ako ne koristite nikakvu metodu kontracepcije, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, upitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta za savjet prije primjene ovog lijeka.

Uticaj lijeka LENOCOR na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ako Vam se javi omaglica, slabost ili omamljenost prilikom primjene ovog lijeka, nemojte da upravljate vozilima ili rukujete mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka LENOCOR

Ovaj lijek sadrži natrijum, manje od 1 mmola (23 mg) po tableti, u osnovi ne sadrži natrijum.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Odrasli: Preporučena doza je 10 mg jedanput na dan, svakog dana u isto vrijeme, po mogućnosti ujutro, najmanje 15 minuta prije doručka. Vaš ljekar može da Vas posavjetuje da povećate dozu na jednu LENOCOR 20 mg tabletu na dan, ako je to potrebno (vidite dio 2. „Uzimanje lijeka LENOCOR sa hranom, pićem i alkoholom“).

LENOCOR 10 mg: diobena crta služi samo da se omogući lomljenje tablete kako bi se olakšalo gutanje, a ne za podjelu tablete na jednake doze.

LENOCOR 20 mg: tableta može da se podijeli na jednake doze.

Tabletu je poželjno progutati cijelu, sa malo vode.

Primjena kod djece: Ovaj lijek ne treba da se primjenjuje kod djece mlađe od 18 godina.

Stariji pacijenti: Nije potrebno prilagođavanje dnevne doze. Međutim, na početku liječenja zahtijeva se posebna pažnja.

Pacijenti koji imaju probleme sa jetrom ili bubrezima: Kod ovih pacijenata posebna pažnja potrebna je na početku liječenja, a povećanju dnevne doze na 20 mg treba da se pristupi oprezno.

Ako ste uzeli više lijeka LENOCOR nego što je trebalo

Nemojte da prekoračite propisanu dozu. Ako ste uzeli više od propisane doze, odmah se javite Vašem ljekaru ili pođite u bolnicu. Ponesite sa sobom pakovanje lijeka. Uzimanje više od tačne doze lijeka može da uzrokuje preveliki pad krvnog pritiska i nepravilne ili brže otkucaje srca.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek LENOCOR

Ako ste zaboravili da uzmete tabletu, jednostavno propustite tu dozu i potom nastavite terapiju prema uobičajenom rasporedu. Ne primjenjujte dvostruku dozu da biste nadoknadili dozu koju ste zaboravili da primijenite.

Ako prestanete da uzimate lijek LENOCOR

Ako prestanete da primjenjujete LENOCOR, Vaš krvni pritisak može ponovo da se poveća. Molimo Vas da se posavjetujete sa Vašim ljekarom prije prekida liječenja.

Ako imate bilo kakva dodatna pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek LENOCOR može da izazove neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svakoga.

Sljedeća neželjena dejstva mogu da se jave prilikom primjene ovog lijeka:

Neka neželjena dejstva mogu biti ozbiljna.

Ako iskusite/osjetite bilo šta od sljedećeg, odmah se javite Vašem ljekaru.

Rijetko (može da se javi u do 1 na 1.000 osoba): angina pektoris (npr. bol u grudima zbog nedovoljno krvi u srcu), alergijske reakcije (simptomi uključuju svrab, osip, urtikariju – koprivnjaču), nesvjestica.

Pacijenti koji od ranije boluju od angine pektoris uz grupu ljekova kojoj pripada LENOCOR mogu da iskuse povećanu učestalost, trajanje ili težinu ovih napada. Mogu da se primijete izolovani slučajevi srčanog udara.

Ostala moguća neželjena dejstva:

Često (može da se javi u do 1 na 10 osoba): glavobolja, brzi otkucaji srca, osjećaj lupanja ili preskakanja srca (palpitacije), iznenadno crvenilo lica, vrata ili gornjeg dijela grudnog koša (navale crvenila), oticanje gležnja.

Povremeno (može da se javi u do 1 na 100 osoba): omaglica, pad krvnog pritiska, žgaravica, mučnina, bol u stomaku, kožni osip, svrab, bol u mišićima, izlučivanje velikih količina mokraće, osjećaj slabosti ili osjećaj umora.

Rijetko (može da se javi u do 1 na 1.000 osoba): pospanost, povraćanje, proliv, koprivnjača (urtikarija), učestalije mokrenje, bol u grudima.

Nepoznato (učestalost ne može da se procijeni iz dostupnih podataka): oticanje desni, promjene u funkciji jetre (ustanovljene testovima krvi), zamućena tečnost (kada se dijaliza izvodi putem cijevi koja ulazi u stomak), oticanje lica, usana, jezika ili grla, što može da uzrokuje otežano disanje ili gutanje.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Čuvati na temperaturi do 30 °C, u originalnom pakovanju zaštićeno od svjetlosti.

Ovaj lijek ne smije da se upotrijebi nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek LENOCOR

Aktivna supstanca je lerkanidipin hidrohlorid.

Jedna LENOCOR 10 mg film tableta sadrži: lerkanidipin hidrohlorida 10 mg, što odgovara 9,4 mg lerkanidipina.

Jedna LENOCOR 20 mg film tableta sadrži: lerkanidipin hidrohlorida 20 mg, što odgovara 18,8 mg lerkanidipina.

LENOCOR 10 mg film tableta sadrži sljedeće pomoćne supstance:

Jezgro tablete: kukuruzni skrob; natrijum skrob glikolat; silicijum dioksid, koloidni; mikrokristalna celuloza pH 113; poloksamer 188; natrijum stearil fumarat i makrogol 6.000.

Obloga: hipromeloza, makrogol 6.000, gvožđe (III) oksid žuti (E172) i titan dioksid (E171).

LENOCOR 20 mg film tableta sadrži sljedeće pomoćne supstance:

Jezgro tablete: mikrokristalna celuloza pH 112, kukuruzni skrob, natrijum skrob glikolat, silicijum dioksid, koloidni, mikrokristalna celuloza pH 113, povidon K30 i natrijum stearil fumarat.

Obloga: hipromeloza, makrogol 6.000, gvožđe (III) oksid crveni (E172) i titan dioksid (E171).

Kako izgleda lijek LENOCOR i sadržaj pakovanja

LENOCOR 10 mg film tablete su žute boje, okruglog oblika, bikonveksne, sa podionom crtom sa jedne strane. Podiona crta služi samo da se omogući lomljenje tablete kako bi se olakšalo gutanje, a ne za podjelu tablete na jednake doze.

LENOCOR 20 mg film tablete su roze boje, okruglog oblika, bikonveksne, sa podionom crtom sa jedne strane. Tableta može da se podijeli na jednake doze.

LENOCOR je pakovan u kutije sa sadržajem 30 film tableta (3 blistera sa po 10 film tableta u kutiji).

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora,

Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Bosnalijek d.d.,

Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Lenocor 10 mg, film tableta, 30 film tableta: 2030/24/554 - 1197 od 05.03.2024. godine

Lenocor 20 mg, film tableta, 30 film tableta: 2030/24/565 - 1198 od 05.03.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Mart, 2024. godine