HUMIRA® 40mg/0.8ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu

Reumatoidni artritis

Lijek Humira je, u kombinaciji s metotreksatom, indikovan za:

• terapiju umjerenog do teškog, aktivnog reumatoidnog artritisa kod odraslih pacijenata kod kojih prethodnim liječenjem antireumaticima koji modifikuju tok bolesti, uključujući i metotreksat, nije postignut zadovoljavajući odgovor.
• terapiju teškog, aktivnog i progresivnog reumatoidnog artritisa kod odraslih pacijenata koji nisu prethodno liječeni metotreksatom.

Lijek Humira se može dati kao monoterapija u slučajevima nepodnošenja metotreksata ili kada nastavak terapije metotreksatom nije prikladan.

Pokazalo se da lijek Humira smanjuje stopu progresije oštećenja zglobova na osnovu rendgenskih nalaza, te da poboljšava fizičku funkciju, kada se daje u kombinaciji sa metotreksatom.

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis

Lijek Humira je, u kombinaciji s metotreksatom, indikovana za terapiju aktivnog poliartikularnog juvenilnog idiopatskog artritisa kod djece i adolescenata u dobi od 2 do 17 godina kod kojih prethodnim liječenjem jednim ili više antireumatika koji modifikuju tok bolesti (DMARD) nije postignut zadovoljavajući odgovor. Lijek Humira se može dati kao monoterapija u slučajevima nepodnošenja metotreksata ili kada nastavak terapije metotreksatom nije prikladan (za efikasnost monoterapije, vidjeti odjeljak 5.1). Lijek Humira nije ispitivan kod djece mlađe od 2 godine.

Aksijalni spondilitis

Ankilozirajući spondilitis (AS)

Lijek Humira je indikovan za terapiju teškog aktivnog ankilozirajućeg spondilitisa kod odraslih kod kojih konvencionalnim načinom liječenja nije postignut zadovoljavajući odgovor.

Aksijalni spondiloartritis bez radiološkog nalaza AS-a

Lijek Humira je indikovan za terapiju teškog aksijalnog spondiloartritisa kod odraslih bez radiološkog nalaza AS-a, ali sa objektivnim znakovima upale na osnovu povećanog nivoa CRP i/ili MRI, kod kojih liječenjem nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima nije postignut zadovoljavajući odgovor, odnosno koji ne podnose te ljekove.

Psorijatični artritis

Lijek Humira je indikovan za terapiju aktivnog i progresivnog psorijatičnog artritisa kod odraslih pacijenata kod kojih prethodnim liječenjem antireumaticima koji modifikuju tok bolesti nije postignut zadovoljavajući odgovor. Pokazalo se da lijek Humira smanjuje stopu progresije oštećenja perifernih zglobova na osnovu rendgenskih nalaza kod pacijenata sa poliartikularnim simetričnim podtipovima bolesti (vidjeti dio 5.1), te da poboljšava fizičku funkciju.

Psorijaza

Lijek Humira je indikovan za terapiju umjerene do teške hronične plak psorijaze kod odraslih pacijenata kod kojih liječenjem drugim sistemskim terapijama, uključujući ciklosporin, metotreksat ili PUVA nije postignut zadovoljavajući odgovor ili kod kojih postoje kontraindikacije, odnosno u slučajevima nepodnošenja prethodno navedenih terapija.

Crohnova bolest

Lijek Humira je indikovan za terapiju umjerene do teške aktivne Crohnove bolesti kod odraslih pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor uprkos potpunom i adekvatnom toku terapije kortikosteroidima i/ili imunosupresivnim ljekovima, odnosno kod kojih postoje kontraindikacije, ili u slučajevima nepodnošenja prethodno navedenih terapija.

Crohnova bolest kod pedijatrijskih pacijenata

Lijek Humira je indikovan za terapiju teške aktivne Crohnove bolesti kod pedijatrijskih pacijenata (u dobi od 6 do 17 godina) kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalnu terapiju, uključujući primarnu nutritivnu terapiju, kortikosteroide i imunomodulatore, ili u slučajevima nepodnošenja ili kod kojih postoje kontraindikacije za prethodno navedene terapije.

Ulcerozni kolitis

Lijek Humira je indikovan za terapiju umjerenog do teškog aktivnog ulceroznog kolitisa kod odraslih kod kojih konvencionalnim načinom liječenja nije postignut zadovoljavajući odgovor, uključujući kortikosteroide i 6-merkaptopurin (6-MP) ili azatioprin ili u slučajevima nepodnošenja, odnosno kod pacijenata kod kojih su postoje kontraindikacije prilikom primjene navedenih terapija.

Liječenje lijekom Humira trebaju započeti i nadzirati ljekari specijalisti s iskustvom u dijagnostici i liječenju oboljenja za koja je ovaj lijek indikovan. Pacijentima koji se liječe lijekom Humira treba dati posebnu knjižicu za pacijente sa upozorenjima.

Nakon odgovarajuće obuke o tehnici ubrizgavanja injekcija, pacijenti mogu sami sebi davati injekcije lijeka Humira, ako njihov ljekar procijeni da je to moguće sprovesti uz medicinsko praćenje po potrebi.

Tokom liječenja lijekom Humira, potrebno je optimizovati druge prateće terapije (npr. terapije kortikosteroidima i/ili imunosupresivnim ljekovima).

Odrasli

Reumatoidni artritis

Preporučena doza lijeka Humira kod odraslih pacijenata s reumatoidnim artritisom je 40 mg adalimumaba svake druge nedjelje u vidu pojedinačne doze supkutanom injekcijom. Potrebno je nastaviti terapiju metotreksatom tokom liječenja lijekom Humira.

Terapija glukokortikoidima, salicilatima, nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima ili analgeticima se može nastaviti tokom liječenja lijekom Humira. Za dodatne informacije o kombinovanju sa antireumatskim ljekovima koji modifikuju tok bolesti, osim metotreksata, vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1.

Pri monoterapiji, za neke pacijente kod kojih dođe do pada nivoa odgovora može biti korisno povećanje učestalosti doziranja na 40 mg adalimumaba svake nedjelje.

Prekid terapije

Može se javiti potreba za prekidom terapije, na primjer prije hirurškog zahvata ili ukoliko dođe do pojave ozbiljne infekcije.

Postojeći podaci ukazuju na to da je ponovno uvođenje lijeka Humira nakon prekida u trajanju od 70 dana ili duže rezultovalo istim kliničkim odgovorom i sličnim sigurnosnim profilom kao prije prekida terapije.

Ankilozirajući spondilitis, aksijalni spondiloartritis bez radiološkog nalaza AS-a i psorijatični artritis

Preporučena doza lijeka Humira kod pacijenata s ankilozirajućim spondilitisom, aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog nalaza AS-a i kod pacijenata s psorijatičnim artritisom je 40 mg adalimumaba svake druge nedjelje u vidu pojedinačne doze supkutanom injekcijom.

Za sve navedene indikacije, postojeći podaci pokazuju da se klinički odgovor obično postiže unutar 12 nedjelja liječenja. Ako se unutar tog razdoblja ne postigne terapijski odgovor, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Psorijaza

Preporučena početna doza lijeka Humira kod odraslih pacijenata je 80 mg supkutanom injekcijom, a nakon jedne nedjelje od početne doze, počinje se sa primjenom doze od 40 mg svake druge nedjelje supkutanom injekcijom.

Ako se unutar razdoblja od 16 nedjelja ne postigne terapijski odgovor, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Crohnova bolest

Preporučeni indukcioni dozni režim za lijek Humira kod odraslih pacijenata s umjerenom do teškom aktivnom Crohnovom bolesti je 80 mg u nultoj nedjelji, nakon čega slijedi doza od 40 mg u drugoj nedjelji. U slučaju da postoji potreba za bržim odgovorom na terapiju, može se koristiti dozni režim od 160 mg u nultoj nedjelji (doza se može primijeniti u vidu četiri injekcije u jednom danu ili po dvije injekcije dnevno tokom dva uzastopna dana) i 80 mg u drugoj nedjelji, pri čemu se mora imati na umu da je rizik od neželjenog djelovanja veći tokom indukcije.

Nakon indukcionog liječenja, preporučena doza je 40 mg svake druge nedjelje supkutanom injekcijom. Alternativno, ukoliko je pacijent prestao primati lijek Humira, a znakovi i simptomi bolesti se ponovo pojave, lijek Humira je moguće početi primjenjivati iznova. Iskustvo koje se odnosi na ponovnu primjenu lijeka Humira nakon više od 8 nedjelja od posljednje doze je oskudno.

Tokom terapije održavanja, moguće je smanjiti dozu kortikosteroida u skladu sa smjernicama kliničke prakse. Za neke pacijente kod kojih dođe do pada nivoa odgovora može biti korisno povećanje učestalosti doziranja na 40 mg lijeka Humira svake nedjelje.

Za neke pacijente kod kojih nije postignut odgovor do četvrte nedjelje može biti korisno primijeniti terapiju održavanja sve do dvanaeste nedjelje. Ako se unutar tog razdoblja ne postigne terapijski odgovor, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Ulcerozni kolitis

Preporučeni indukcioni dozni režim za lijek Humira kod odraslih pacijenata s umjerenim do teškim ulceroznim kolitisom je 160 mg u nultoj nedjelji (doza se može primijeniti u vidu četiri injekcije u jednom danu ili po dvije injekcije dnevno tokom dva uzastopna dana) i 80 mg u drugoj nedjelji. Nakon indukcionog liječenja, preporučena doza je 40 mg svake druge nedjelje supkutanom injekcijom.

Tokom terapije održavanja, moguće je smanjiti dozu kortikosteroida u skladu sa smjernicama kliničke prakse.

Za neke pacijente kod kojih dođe do pada nivoa odgovora može biti korisno povećanje učestalosti doziranja na 40 mg lijeka Humira svake nedjelje.

Postojeći podaci pokazuju da se klinički odgovor obično postiže od 2 do 8 nedjelja liječenja. Terapija lijekom Humira ne smije se nastaviti kod pacijenata kod kojih taj odgovor nije postignut u okviru navedenog vremenskog perioda.

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doze.

Oštećenje funkcije bubrega i/ili jetre

Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira u ovoj grupi pacijenata, te se ne mogu dati preporuke za doziranje.

Pedijatrijska populacija

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis u dobi 2 do 12 godina:

Preporučena doza lijeka Humira za pacijente s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom u dobi 2-12 godina je 24 mg/m² tjelesne površine do maksimalne pojedinačne doze od 20 mg adalimumaba (za pacijente u dobi od 2 - < 4) i do maksimalne pojedinačne doze od 40 mg adalimumaba (za pacijente u dobi od 4-12) svake druge nedjelje supkutanom injekcijom. Zapremina za injekciju se određuje na osnovu visine i težine pacijenata (Tabela 1). Dostupna je pedijatrijska bočica od 40 mg za pacijente koji trebaju primiti manje od cijele doze od 40 mg.

Tabela1. Doza lijeka Humira u mililitrima (ml) prema visini i težini djeteta za poliartikularni

juvenilni idiopatski artritis

*Maksimalna pojedinačna doza je 40 mg (0,8 ml)

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis u dobi od 13 do 17 godina:

Za adolescente u dobi 13-17 godina, doza od 40 mg se daje svake druge nedjelje bez obzira na tjelesnu površinu.

Postojeći podaci pokazuju da se klinički odgovor obično postiže unutar 12 nedjelja liječenja. Ako se unutar tog perioda ne postigne terapijski odgovor, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira kod djece mlađe od 2 godine u ovoj indikaciji.

Psorijaza kod pedijatrijskih pacijenata

Bezbjednost i efikasnost lijeka Humira kod djece i adolescenata uzrasta 4-17 godina nije utvrđena. Nema dostupnih podataka. Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira kod djece mlađe od 4 godina u ovoj indikaciji.

Crohnova bolest kod pedijatrijskih pacijenata

Pedijatrijski pacijenti tjelesne težine < 40kg:

Preporučena doza lijeka Humira kod pacijenata sa teškim oblikom Crohnove bolesti je 40 mg na početku liječenja (nedjelja 0), a zatim poslije dvije nedjelje doza 20 mg (nedjelja 2). U slučaju da postoji potreba za bržim terapijskim odgovorom, liječenje se može započeti dozom od 80 mg u nedjelji 0 (ova doza se može dati kao dvije injekcije u jednom danu), a zatim poslije 2 nedjelje (nedjelja 2) dati dozu od 40 mg, pri čemu treba imati u vidu veći rizik od pojave neželjenih dejstava u slučaju primjene veće doze u toku indukcionog liječenja.

Poslije indukcione terapije, preporučena doza za terapiju održavanja je 20 mg svake druge nedjelje kao supkutana injekcija. Za neke pacijente kod kojih je tokom primjene lijeka Humira dolazilo do slabljenja odgovora na lijek Humira može biti korisno povećati intenzitet doze primjenom lijeka Humira 20 mg jednom nedjeljno.

Pedijatrijski pacijenti tjelesne težine ≥ 40kg:

Preporučena doza lijeka Humira kod pacijenata sa teškim oblikom Crohnove bolesti je 80 mg na početku liječenja (nedjelja 0), a zatim posle dvije nedjelje doza 40 mg (nedjelja 2).

U slučaju da postoji potreba za bržim terapijskim odgovorom, liječenje se može započeti dozom od 160 mg u nedjelji 0 (ova doza se može dati kao četiri injekcije u jednom danu ili kao dvije injekcije dnevno tokom dva uzastopna dana), a zatim poslije 2 nedjelje (nedjelja 2) dati dozu od 80 mg, pri čemu treba imati u vidu veći rizik od pojave neželjenih dejstava u slučaju primjene veće doze u toku indukcionog liječenja. Poslije indukcione terapije, preporučena doza za terapiju održavanja je 40 mg svake druge nedjelje kao supkutana injekcija. Za neke pacijente kod kojih je tokom primjene lijeka Humira dolazilo do slabljenja odgovora na lijek Humira može biti korisno povećati intenzitet doze primjenom lijeka Humira 40 mg jednom nedjeljno.

U slučaju da poslije 12 nedjelja nema kliničkog odgovora, korist daljeg produženja terapije treba pažljivo razmotriti.

Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira kod djece mlađe od 6 godina u ovoj indikaciji.

Ulcerozni kolitis kod pedijatrijskih pacijenata

Bezbjednost i efikasnost lijeka Humira kod djece i adolescenata uzrasta 4-17 godina nije utvrđena. Nema dostupnih podataka. Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira kod djece mlađe od 4 godina u ovoj indikaciji.

Psorijatični artritis i aksijalni spondiloartritis, uključujući ankilozirajući spondilitis

Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira kod pedijatrijske populacije u ovim indikacijama.

Način primjene

Humira se primjenjuje supkutanom injekcijom. Sve informacije za upotrebu se nalaze u Uputstvu za pacijenta.

Za pacijente kojima se primjenjuje manje od 40 mg dostupna je Humira, rastvor za injekciju, 40 mg/0,8 ml.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1.

Aktivna tuberkuloza ili druge teške infekcije, poput sepse, i oportunističke infekcije (vidjeti

odjeljak 4.4).

Umjerena do teška srčana insuficijencija (NYHA stepen III/IV) (vidjeti odjeljak 4.4).

Infekcije

Pacijenti tokom terapije antagonistima TNF-a su podložniji ozbiljnim infekcijama. Smanjena funkcija pluća može povećati rizik za nastanak infekcija. Prije, za vrijeme i nakon završetka liječenja lijekom Humira pacijente treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave infekcija, uključujući tuberkulozu. Budući da izlučivanje adalimumaba može trajati i do četiri mjeseca, praćenje pacijenata treba nastaviti za vrijeme cijelog tog perioda.

Liječenje lijekom Humira ne smije se započeti kod pacijenata s aktivnim infekcijama, uključujući hronične ili lokalizovane infekcije sve dok se te infekcije ne suzbiju. Kod pacijenata koji su bili izloženi tuberkulozi i pacijenata koji su putovali u područja visokog rizika od tuberkuloze ili endemskih mikoza, kao što su histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza, rizike i prednosti liječenja lijekom Humira treba razmotriti prije započinjanja liječenja (vidjeti druge oportunističke infekcije).

Pacijente kod kojih se za vrijeme liječenja lijekom Humira razviju nove infekcije treba pažljivo pratiti i podvrgnuti kompletnoj dijagnostičkoj procjeni. Primjenu lijeka Humira treba obustaviti ako pacijent dobije novu tešku infekciju ili sepsu, te treba započeti odgovarajuću antimikrobnu ili antifungalnu terapiju sve dok se infekcija ne suzbije. Ljekari trebaju oprezno razmotriti liječenje lijekom Humira kod pacijenata s čestim infekcijama u anamnezi ili osnovnim bolestima koje pogoduju razvoju infekcija, uključujući istovremenu upotrebu imunosupresivnih ljekova.

Ozbiljne infekcije:

Kod pacijenata koji su primali lijek Humira zabilježene su ozbiljne infekcije, uključujući sepsu, uzrokovane bakterijama, mikobakterijama, invazivnim gljivicama, parazitima, virusima, ili druge oportunističke infekcije poput listerioze, legioneloze i pneumocistisa.

Ostale ozbiljne infekcije primijećene u kliničkim ispitivanjima uključuju pneumoniju, pijelonefritis, septički artritis i septikemiju. Prijavljene su hospitalizacije ili fatalni ishodi povezani s infekcijama.

Tuberkuloza:

Kod pacijenata koji primaju lijek Humira prijavljeni su slučajevi reaktiviranja ili pojave tuberkuloze. Prijavljeni slučajevi uključivali su pulmonarnu i ekstrapulmonarnu, odnosno diseminovanu tuberkulozu.

Prije početka liječenja lijekom Humira sve pacijente treba podvrgnuti pretragama za otkrivanje aktivnog ili neaktivnog (latentnog) oblika tuberkuloze. Te pretrage trebaju obuhvatiti uzimanje detaljne medicinske procjene pacijenta čija lična anamneza uključuje tuberkulozu ili eventualnu raniju izloženost pacijentima s aktivnom tuberkulozom, te prethodno i/ili sadašnje liječenje imunosupresivnim ljekovima. Kod svih pacijenata treba sprovesti odgovarajuće testove provjere tj. tuberkulinski kožni test i rendgen pluća (treba se pridržavati lokalnih preporuka). Preporučuje se evidentiranje rezultata obavljenih testova u pacijentovu knjižicu sa upozorenjima. Pritom treba imati na umu da tuberkulinski kožni test može dati lažno negativne rezultate, naročito kod teško bolesnih ili imunokompromitovanih pacijenata.

Ukoliko se dijagnostikuje aktivna tuberkuloza, ne smije se započeti liječenje lijekom Humira (vidjeti odjeljak 4.3).

U svim situacijama koje su opisane u nastavku, pažljivo treba procijeniti odnos rizika i koristi terapije.

Ukoliko postoji sumnja na latentnu tuberkulozu, potrebno je konsultovati ljekara s iskustvom u liječenju tuberkuloze.

Ukoliko se dijagnostikuje neaktivna (“latentna“) tuberkuloza, prije početka liječenja lijekom Humira treba započeti odgovarajuću antituberkuloznu profilaksu za latentnu tuberkulozu, i to u skladu sa lokalnim preporukama.

Kod pacijenata koji imaju nekoliko ili značajne faktore rizika za tuberkulozu, uprkos negativnom testu na tuberkulozu i kod pacijenata s latentnom ili aktivnom tuberkulozom u anamnezi kod kojih se ne može potvrditi adekvatan tok liječenja, takođe treba razmotriti antituberkuloznu terapiju prije početka liječenja lijekom Humira.

Uprkos primjeni antituberkulozne profilakse, pojavili su se neki slučajevi reaktivirane tuberkuloze kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Kod pojedinih pacijenata koji su bili uspješno izliječeni od aktivne tuberkuloze, se ponovo razvila tuberkuloza za vrijeme liječenja lijekom Humira.

Pacijente treba upozoriti da se obrate ljekaru ako se za vrijeme liječenja lijekom Humira ili poslije njega pojave znakovi/simptomi koji upućuju na tuberkulozu (npr. tvrdokoran kašalj, gubitak težine, blago povišena tjelesna temperatura, obamrlost).

Druge oportunističke infekcije:

Zabilježena je pojava drugih oportunističkih infekcija, uključujući invazivne gljivične infekcije, kod pacijenata koji primaju lijek Humira. Ove infekcije nisu dosljedno prepoznate kod pacijenata koji primaju antagoniste TNF-a što je rezultovalo kašnjenjem s primjerenim liječenjem, što je ponekad dovelo do fatalnog ishoda.

Ukoliko se kod pacijenata pojave znakovi i simptomi kao što su visoka temperatura, opšta slabost, gubitak na težini, znojenje, kašalj, dispneja i/ili plućni infiltrati ili druge ozbiljne sistemske bolesti sa ili bez istovremenog šoka, treba posumnjati na invazivnu gljivičnu infekciju, te odmah obustaviti primjenu lijeka Humira. Kod ovih pacijenata dijagnozu i primjenu empirijske antifungalne terapije potrebno je uspostaviti uz savjetovanje sa ljekarom koji ima iskustva u liječenju pacijenata s invazivnim gljivičnim infekcijama.

Reaktivacija hepatitisa B

Kod pacijenata koji su uzimali antagoniste TNF-a, uključujući i lijek Humira, došlo je do pojave reaktivacije hepatitisa B ukoliko su bili hronični nosioci virusa (tj. pozitivni na površinski antigen), a bilo je i fatalnih slučajeva. Pacijente je potrebno prije početka terapije lijekom Humira testirati na HBV infekciju. Pacijentima koji su pozitivni na infekciju hepatitisa B, preporučuje se potražiti savjet ljekara s iskustvom u liječenju hepatitisa B.

Nosioci virusa HBV kod kojih je nužna primjena lijeka Humira, moraju biti pažljivo praćeni radi znakova i simptoma aktivne HBV infekcije tokom cijelog trajanja terapije te nekoliko mjeseci nakon njenog prekida. Ne postoje prikladni podaci za pacijente, koji su nosioci HBV-a, o kombinovanom liječenju antivirusnom terapijom i antagonistom TNF-a u svrhu prevencije reaktivacije HBV-a. Kod pacijenata kod kojih se javi reaktivacija HBV infekcije potrebno je prekinuti terapiju lijekom Humira i započeti efikasnu antivirusnu terapiju uz odgovarajuće prateće mjere.

Neurološki događaji

U rijetkim se slučajevima za vrijeme liječenja antagonistima TNF-a uključujući lijek Humira mogu pojaviti ili pogoršati klinički simptomi i/ili radiografski nalazi demijelinizirajuće bolesti centralnog nervnog sistema, uključujući multiplu sklerozu i optički neuritis, i periferne demijelinizirajuće bolesti, uključujući Guillan-Barréov sindrom. Ljekari trebaju oprezno razmotriti liječenje lijekom Humira kod pacijenata s postojećim ili nedavno dijagnostikovanim demijelinizirajućim poremećajima centralnog ili perifernog nervnog sistema.

Alergijske reakcije

U kliničkim ispitivanjima su se rijetko javljale ozbiljne alergijske reakcije prilikom primjene lijeka Humira. Manje često su u kliničkim ispitivanjima zabilježene alergijske reakcije koje ne spadaju u ozbiljne alergijske reakcije, a povezane su sa lijekom Humira. Nakon primjene lijeka Humira, bilo je prijava ozbiljnih alergijskih reakcija, uključujući anafilaksu. Ako se pojavi anafilaktička ili druga ozbiljna alergijska reakcija, primjenu lijeka Humira treba odmah obustaviti i započeti odgovarajuću terapiju.

Imunosupresija

U ispitivanju 64 pacijenata s reumatoidnim artritisom liječenih lijekom Humira nije zabilježeno smanjenje reakcija preosjetljivosti kasnog tipa, sniženja vrijednosti imunoglobulina, odnosno promjene broja efektorskih T i B ćelija, NK ćelija, monocita/makrofaga i neutrofila.

Maligni i limfoproliferativni poremećaji

U kontrolisanim djelovima kliničkih ispitivanja antagonista TNF-a, zabilježeno je više malignih slučajeva, uključujući i limfome, kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a nego u kontrolnoj grupi pacijenata. Međutim, učestalost je bila rijetka. Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su slučajevi leukemije kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a. Procjenu rizika otežava i inače povećani rizik razvoja limfoma i leukemije kod pacijenata s reumatoidnim artritisom s dugotrajnom, izrazito aktivnom upalnom bolesti. Prema postojećim saznanjima, mogući rizik razvoja limfoma, leukemija i ostalih malignih bolesti kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a ne može se isključiti.

Maligne bolesti, neke i fatalne, zabilježene su kod djece, adolescenata i mlađih odraslih ljudi (do 22 godine starosti) liječenih antagonistima TNF-a (početak terapije ≤ 18. godini života), uključujući i adalimumab nakon pojave na tržištu. Otprilike polovina slučajeva su bili limfomi. Ostali slučajevi predstavljaju mnoštvo različitih malignih bolesti, uključujući i rijetke mailgne bolesti obično povezane s imunosupresijom. Rizik pojave malignih bolesti kod djece i adolescenata liječenih TNF-antagonistima ne može se isključiti.

Kod pacijenata liječenih adalimumabom tokom postmarketinškog praćenja prijavljeni su rijetki slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma. Ovaj rijedak oblik T-ćelijskog limfoma ima izrazito agresivan tok i najčešće je fatalan. Neki od tih hepatospleničnih T-ćelijskih limfoma povezanih s upotrebom lijeka Humira javili su se kod mladih odraslih pacijenata koji su istovremeno koristili i azatioprin ili 6-merkaptopurin u terapiji upalne bolesti crijeva. Potrebno je pažljivo razmotriti mogući rizik kombinacije azatioprina ili 6-merkaptopurina s lijekom Humira. Rizik pojave hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji koriste lijek Humira ne može se isključiti (vidjeti odjeljak 4.8).

Nisu sprovedena ispitivanja kod pacijenata sa malignim bolestima u anamnezi ili kod pacijenata koji su nastavili liječenje lijekom Humira nakon obolijevanja od maligne bolesti. Zbog toga je potreban dodatan oprez prilikom razmatranja liječenja lijekom Humira kod takvih pacijenata (vidjeti odjeljak 4.8).

Sve pacijente, a posebno one koji u anamnezi imaju dugotrajno korištenje imunosupresivne terapije ili pacijente s psorijazom sa PUVA liječenjem u anamnezi, potrebno je prije i za vrijeme liječenja lijekom Humira pregledati u svrhu otkrivanja nemelanomskog karcinoma kože. Melanom i karcinom Merkelovih ćelija su bili prijavljeni kod pacijenata liječenih TNF- antagonistima uključujući adalimumab (vidjeti odjeljak 4.8)

U kliničkom istraživanju primjene drugog antagonista TNF-a, infliksimaba, kod pacijenata s umjerenom do teškom hroničnom opstruktivnom bolesti pluća (HOPB), uočen je povećan broj maignih oboljenja, posebno na plućima ili glavi i vratu, kod pacijenata na infliksimabu nego u kontrolnoj grupi. Svi pacijenti bili su teški pušači. Zbog toga je potreban oprez kod primjene antagonista TNF-a kod pacijenata s HOPB-om, kao i kod pacijenata koji imaju povećan rizik za razvoj malignih bolesti zbog teškog pušenja.

Prema trenutnim podacima nije poznato da li liječenje adalimumabom utiče na rizik pojave displazije ili raka kolona. Svi pacijenti s ulceroznim kolitisom kod kojih je povećan rizik od displazije ili karcinoma kolona (na primjer, pacijenti s dugotrajnim ulceroznim kolitisom ili primarnim sklerozirajućim kolangitisom), ili pacijenti koji su imali displaziju ili karcinom kolona moraju se kontrolisati zbog mogućeg razvoja displazije u redovnim intervalima prije početka liječenja i tokom čitavog trajanja bolesti. Ti pregledi moraju uključivati kolonoskopiju i biopsiju u skladu s lokalnim preporukama.

Hematološke reakcije

U rijetkim je slučajevima za vrijeme liječenja antagonistima TNF-a zabilježena pojava pancitopenije, uključujući i aplastičnu anemiju. Kod pacijenata liječenih lijekom Humira pojavljuju se neželjena dejstva hematološkog sistema, uključujući medicinski značajne citopenije (npr. trombocitopenija, leukopenija). Pacijente treba upozoriti da odmah zatraže medicinsku pomoć ako se za vrijeme liječenja lijekom Humira pojave znakovi i simptomi koji upućuju na krvne diskrazije (npr. stalno povišena tjelesna temperatura, potkožni hematomi, krvarenje, blijedilo). Ako se dokažu značajne hematološke abnormalnosti, treba razmisliti o prekidu liječenja lijekom Humira kod takvih pacijenata.

Vakcinacija

Sličan odgovor antitijela na standardno 23-ovalentno pneumokoknu vakcinu i trovalentnu vakcinu protiv gripe je primjećeno u ispitivanju 226 odraslih pacijenata s reumatoidnim artritisom koji su primali adalimumab ili placebo. Ne postoje podaci koji govore o sekundarnom prenosu infekcije nakon davanja žive vakcine kod pacijenata na lijeku Humira.

Preporučuje se da se pedijatrijski pacijenti, ako je moguće, vakcinišu u skladu sa svim važećim smjernicama za vakcinaciju prije uvođenja lijeka Humira u terapiju.

Pacijenti koji primaju lijek Humira mogu istovremeno primiti vakcinu, ali ne živu vakcinu. Primjena žive vakcine kod odojčadi koja su bila izložena adalimumabu in utero se ne preporučuje u narednih 5 mjeseci nakon posljednje doze koju je primila majka tokom trudnoće.

Kongestivna srčana insuficijencija

U kliničkom ispitivanju jednog drugog antagonista TNF-a zabilježeno je pogoršanje kongestivne srčane insuficijencije i povećana smrtnost zbog kongestivne srčane insuficijencije. Prijavljeni su slučajevi pogoršanja kongestivne srčane insuficijencije kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Lijek Humira treba davati oprezno kod pacijenata s blagom srčanom insuficijencijom (NYHA stepen I/II). Primjena lijeka Humira je kontraindikovana kod pacijenata s umjerenom do teškom srčanom insuficijencijom (vidjeti odjeljak 4.3). Ako se pojave novi ili pogoršaju postojeći simptomi kongestivne srčane insuficijencije, treba obustaviti primjenu lijeka Humira.

Autoimuni procesi

Za vrijeme primjene lijeka Humira mogu se razviti autoimuna antitijela. Efekat dugotrajnog liječenja lijekom Humira na razvoj autoimunih bolesti nije poznat. Ukoliko pacijent nakon primjene lijeka Humira razvije simptome koji upućuju na sindrom sličan lupusu i pozitivan je na antitijela usmjerena protiv dvolančane DNK, potrebno je prekinuti terapiju (vidjeti odjeljak 4.8).

Istovremena primjena bioloških DMARDS-a ili antagonista TNF-a

U kliničkim ispitivanjima istovremene primjene anakinre i drugog antagonista TNF-a, etanercepta, zabilježene su ozbiljne infekcije, a pritom nije bilo dodatne kliničke koristi u odnosu na monoterapiju etanerceptom. S obzirom na vrstu neželjenih djelovanja opisanih pri istovremenoj primjeni anakinre i etanercepta pretpostavlja se da bi se slična deželjena dejstva mogla pojaviti i za vrijeme liječenja anakinrom u kombinaciji s drugim antagonistima TNF-a. Stoga se istovremena primjena adalimumaba i anakinre ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.5).

Istovremena primjena adalimumaba sa drugim biološkim DMARDS (npr. anakinra i abatacept) ili drugim antagonistima TNF-a se ne preporučuje zbog mogućeg povećanog rizika od nastanka infekcija, uključujući ozbiljne infekcije i druge moguće farmakološke interakcije (vidjeti odjeljak 4.5).

Hirurški zahvati

Raspoloživi podaci o sigurnosti hirurških zahvata kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni. Pri planiranju operacija treba voditi računa o dugom poluvremenu eliminacije adalimumaba. Pacijente, kojima je za vrijeme liječenja lijekom Humira potreban operativni zahvat, treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave infekcija i prema potrebi preduzeti odgovarajuće mjere. Raspoloživi podaci o sigurnosti sprovođenja artroplastike kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni.

Opstrukcija tankog crijeva

Nereagovanje na terapiju Crohnove bolesti može biti znak fiksne fibrozne strikture koju je možda potrebno hirurški liječiti. Trenutno raspoloživi podaci ukazuju na to da Humira ne uzrokuje i ne pogoršava strikture.

Stariji pacijenti

Učestalost ozbiljnih infekcija kod pacijenata liječenih lijekom Humira je veća kod pacijenata starijih od 65 godina (3,5%) nego kod pacijenata mlađih od 65 godina (1,5 %). Neke od ovih infekcija su imale fatalni ishod. Stoga se tokom liječenja starijih pacijenata mora obratiti posebna pažnja na mogući rizik od infekcije.

Pedijatrijska populacija

Pogledati gore odjeljak koji se odnosi na Vakcinaciju.

Djelovanje lijeka Humira ispitivano je kod pacijenata s reumatoidnim artritisom, poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i psorijatičnim artritisom koji su dobijali lijek Humira kao monoterapiju i kod onih koji su istovremeno uzimali i metotreksat. Stvaranje antitijela bilo je manje kada je lijek Humira davana zajedno s metotreksatom u odnosu na pacijente kod kojih je lijek Humira davan kao monoterapija. Kada se lijek Humira primjenjuje bez metotreksata stvaranje antitijela se povećava, izlučivanje adalimumaba pojačava, a efikasnost se smanjuje (vidjeti odjeljak 5.1).

Kombinovana terapija lijekom Humira i anakinrom se ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.4 Istovremena primjena bioloških DMARDS-a ili antagonista TNF-a).

Kombinovana terapija lijekom Humira i abataceptom se ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.4 Istovremena primjena bioloških DMARDS-a ili antagonista TNF-a).

Trudnoća

Postoje ograničeni klinički podaci o primjeni lijeka Humira kod trudnica.

Toksičnost za razvojne procese ispitivana je kod majmuna, ali nisu zabilježeni znakovi toksičnosti za majku, plod ili teratogenost. Nema dostupnih pretkliničkih podataka o postnatalnoj toksičnosti adalimumaba (vidjeti odjeljak 5.3).

Zbog inhibicije faktora tumorske nekroze α (TNFα) adalimumab primjenjen u trudnoći bi mogao uticati na normalne imune odgovore novorođenčeta. Zbog toga se primjena adalimumaba kod trudnica ne preporučuje.

Adalimumab može preći iz posteljice u serum rođene djece čije su majke tokom trudnoće liječene adalimumabom. Stoga, ta djeca mogu imati povećan rizik od infekcija. Djeci koja su in utero bila izložena adalimumabu ne preporučuje se davanje živih vakcina najmanje 5 mjeseci od kada je majka u trudnoći primila zadnju injekciju adalimumaba.

Dojenje

Nije poznato da li se adalimumab izlučuje u majčino mlijeko, niti da li se sistemski resorbuje nakon gutanja.

Međutim, s obzirom da se humani imunoglobulini izlučuju u majčino mlijeko, ne smije se dojiti najmanje pet mjeseci nakon posljednje doze lijeka Humira.

Fertilitet

Pretklinički podaci o uticaju adalimumaba na plodnost nisu dostupni.

Žene sa mogućnošću začeća. Kontracepcija kod žena i muškaraca.

Ženama sa mogućnošću začeća se obavezno preporučuje da koriste adekvatnu kontracepciju za sprečavanje trudnoće i da je koriste najmanje pet mjeseci nakon posljednjeg tretmana lijekom Humira.

Lijek Humira može imati mali uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama. Vrtoglavica i poremećaji vida se mogu pojaviti nakon primjene lijeka Humira (vidjeti odjeljak 4.8).

Humira je ispitivana u pivotalnim kontrolisanim i otvorenim ispitivanjima kod 8.152 pacijenata kroz period do 60 mjeseci ili više. Ispitivanjima su obuhvaćeni pacijenti s nedavnom pojavom reumatoidnog artritisa i oni s dugotrajnom bolešću, te pacijenti s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, kao i ankilozirajućim spondilitisom, aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog nalaza AS-a, psorijatičnim artritisom, Crohnovom bolešću, ulceroznim kolitisom i psorijazom. Podaci u Tabeli 2 zasnivaju se na pivotalnim kontrolisanim ispitivanjima kod 5.312 pacijenata liječenih lijekom Humira i 3.133 pacijenata liječenih placebom ili nekim aktivnim poredbenim lijekom u kontrolisanom periodu i iz spontanog prijavljivanja.

U dvostruko slijepim, kontrolisanim dijelovima pivotalnih ispitivanja, liječenje je zbog neželjenih dejstva prekinuto kod 6,1% pacijenata koji su dobijali lijek Humira, odnosno 5,8% pacijenata iz kontrolne grupe.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljena neželjena dejstva su infekcije (kao što su nazofaringitis, infekcija gornjih disajnih puteva i sinusitis), reakcije na mjestu primjene (eritem, svrab, krvarenje, bol ili oticanje), glavobolja i mišićno-koštana bol.

Za lijek Humira su prijavljena ozbiljna neželjena dejstva. TNF-antagonisti, kao lijek Humira, djeluju na imunološki sistem te njihova primjena može uticati na odbranu tijela od infekcija i karcinoma.

Prilikom upotrebe lijeka Humira su takođe prijavljene infekcije sa smrtnim ishodom i po život opasne infekcije (uključujući sepsu, oportunističke infekcije i tuberkulozu), reaktivacija HBV-a i razne maligne promjene (uključujući leukemiju, limfom i hepatosplenični T-ćelijski limfom).

Takođe su prijavljene ozbiljne hematološke, neurološke i autoimune reakcije. One uključuju rijetke prijave pancitopenije, aplastične anemije, centralnih i perifernih demijelinizirajućih događaja i prijave lupusa, stanja povezanih s lupusom i Stevens-Johnsonov sindrom.

Pedijatrijska populacija

Neželjena dejstva kod pedijatrijske populacije

Uopšte, neželjena dejstva kod pedijatrijskih pacijenata su prema učestalosti i tipu bili slični onima kao kod odraslih pacijenata.

Tabelarni pregled neželjenih dejstava

Sljedeći popis neželjenih dejstava zasniva se na iskustvu iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet, a prikazane su u Tabeli 2 koja slijedi prema organskom sistemu i učestalosti (vrlo često (≥ 1/10), često (≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato – ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). U svakoj grupi učestalosti su neželjena dejstva raspoređena od ozbiljnijih prema manje ozbiljnim. Između raznih indikacija, naznačene su one najučestalije. Zvjezdica (*) u koloni Organski sistem označava da se detaljnije informacije mogu pronaći u odjeljcima 4.3, 4.4 i 4.8.

Tabela 2

Neželjena dejstva

* detaljnije informacije se mogu naći u odjeljcima 4.3, 4.4 i 4.8

** uključuje otvorene produžene studije

• uključujući podatke iz spontanog prijavljivanja

Opis odabranih neželjenih dejstava

Reakcije na mjestu primjene injekcije

U pivotalnim kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod djece i odraslih, reakcije na mjestu primjene injekcije (eritem i/ili svrab, krvarenje, bol ili otok) pojavile su se kod 13,6 % pacijenata liječenih lijekom Humira u poređenju sa 7,6% pacijenata koji su dobijali placebo ili aktivni poredbeni lijek. Liječenje obično nije trebalo prekidati zbog reakcija na mjestu primjene injekcije.

Infekcije

U pivotalnim kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod odraslih i djece, učestalost infekcija po pacijentu i godini liječenja bila je 1,52 kod pacijenata liječenih lijekom Humira, odnosno 1,5 kod pacijenata liječenih placebom ili aktivnim poredbenim lijekom. To su bili pretežno nazofaringitis, infekcija gornjeg respiratornog trakta i urinarne infekcije. Većina pacijenata nastavila je uzimati lijek Humira nakon što je infekcija izliječena.

Učestalost teških infekcija po pacijentu i godini liječenja bila je 0,04 kod pacijenata liječenih lijekom Humira, odnosno 0,03 kod pacijenata liječenih placebom ili aktivnim poredbenim lijekom.

U kontrolisanim i otvorenim kliničkim ispitivanjima, u odrasloj i pedijatrijskoj populaciji, lijeka Humira zabilježene su ozbiljne infekcije (u rijetkim slučajevima i sa smrtnim ishodom), među kojima i tuberkuloza (uključujući njen milijarni oblik i ekstrapulmonalna lokalizacije) te invazivne oportunističke infekcije (npr. diseminirana ili ekstrapulmonalna histoplazmoza, blastomikoza, kokcidioidomikoza, pneumocistis, kandidijaza, aspergiloza i listerioza). Većina slučajeva tuberkuloze dijagnostikovana je u prvih osam mjeseci liječenja, što može biti posljedica aktivacije postojećeg latentnog oblika bolesti.

Maligne i limfoproliferativne bolesti

Nijesu primjećene maligne bolesti kod 203 pacijenata u dobi od 2 do 17 godina s juvenilnim idiopatskim artritisom koji su primili ukupno 605,3 pacijent godina u toku ispitivanja lijeka Humira. U dodatku, nije bilo primjećenih malignih bolesti kod 192 pedijatrijska pacijenta sa Crohnovom bolesti s izloženošću 258,9 pacijent godina u toku ispitivanja lijekaHumira.

U kontrolisanim pivotalnim ispitivanjima kod odraslih koja su trajala najmanje 12 nedjelja kod pacijenata s umjerenim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom, ankilozirajućim spondilitisom, aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog nalaza AS-a, psorijatičnim artritisom, psorijazom, Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom dijagnosticirano je malignih bolesti, isključujući limfome i nemelanomske tumore kože, kod 4.622 pacijenata na lijeku Humira u stopi od 6,0 (3,7; 9,8) na 1000 pacijent-godina (interval pouzdanosti 95%), nasuprot 5,1 (2,4; 10,7) kod 2.828 pacijenata iz kontrolne grupe (medijan trajanja terapije bio je 5,1 mjeseci kod pacijenata na lijeku Humira i 4,0 mjeseci u kontrolnoj grupi pacijenata). Stopa pojavljivanja nemelanomskih tumora (interval pouzdanosti 95%) bila je 9,7 (6,6; 14,3) na 1000 pacijent-godina u pacijenata na lijekuHumira, odnosno 5,1 (2,4; 10,7) na 1000 pacijent-godina u kontrolnoj grupi pacijenata. Od tih tumora kože, karcinom skvamoznih ćelija se javljao (interval pouzdanosti 95%) u stopi od 2,6 (1,2; 5,5) na 1000 pacijent-godina kod pacijenata na lijeku Humira i u stopi od 0,7 (0,1; 5,2) na 1000 pacijent-godina u kontrolnoj grupi. Limfomi su se javljali u stopi (interval pouzdanosti 95%) od 0,7 (0,2; 3,0) na 1000 pacijent-godina kod pacijenata na lijeku Humira, odnosno u stopi od 1,5 (0,4; 5,8) na 1000 pacijent-godina u kontrolnoj grupi.

Analizom zbirnih rezultata kontrolisanih ispitivanja te ispitivanja koja su u toku i dovršenih otvorenih ispitivanja kod ukupno 5.727 pacijenata i više od 24.568 godina terapije i medijanom trajanja terapije od 3,4 godine, dobijena je prosječna učestalost malignih bolesti, isključujući limfome i nemelanomske tumore kože, od približno 8,8 na 1000 pacijent godina terapije. Učestalost nemelanomskih tumora kože bila je približno 10,3 na 1000 pacijent godina terapije, a limfoma 1,4 na 1000 pacijent godina terapije.

Iskustva nakon stavljanja lijeka u promet od januara 2003. godine do decembra 2010. godine, pretežno za liječenje reumatoidnog artritisa, ukazala su na učestalost malignih bolesti od približno 2,7 na 1000 godina terapije. Stopa pojavnosti nemelanomskih tumora kože i limfoma bila je 0,2, odnosno 0,3 na 1000 godina terapije (vidjeti odjeljak 4.4).

Zabilježeni su i rijetki slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma u postmarketinškom praćenju primjene adalimumaba (vidjeti odjeljak 4.4).

Autoantitijela

U ispitivanjima (I – V) reumatoidnog artritisa uzorci seruma pacijenata višekratno su testirani na prisustvo autoantitijela. U tim ispitivanjima kod 11,9% pacijenata liječenih lijekom Humirom i 8,1% pacijenata liječenih placebom i aktivnim poredbenim lijekom koji su prije početka liječenja imali negativan titar antinuklearnih antitijela nađen je pozitivan titar nakon 24 nedjelje primjene lijeka. Klinički simptomi koji upućuju na razvoj sindroma sličnog lupusu zabilježeni su kod dva od ukupno 3.441 pacijenata liječenih lijekom Humira iz svih ispitivanja reumatoidnog i psorijatičnog artritisa. Ti pacijenti su se oporavili nakon prekida liječenja. Ni kod jednog pacijenta nije se razvio lupusni nefritis niti su se pojavili simptomi u centralnom nervnom sistemu.

Hepatobilijarni događaji

U kontrolisanoj fazi 3 ispitivanja sa lijekom Humira, kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom i psorijatičnim artritisom sa kontrolnim periodom trajanja od 4 do 104 nedjelje, ALT elevacije ≥3 x ULN su se pojavile kod 3,7 % pacijenata liječenih lijekom Humira i 1,6% pacijenata koji su uzimali placebo.

U kontrolisanoj fazi 3 ispitivanja sa lijekom Humira, kod pacijenata sa plak psorijazom sa kontrolnim periodom trajanja od 12 do 24 nedjelje, ALT elevacije ≥3 x ULN su se pojavile kod 1,8 % pacijenata liječenih lijekom Humira i 1,8 % pacijenata koji su uzimali placebo.

U studijama u kojima se ispitivao juvenilni idiopatski artritis (JIA), porast transaminaza je bio mali i slične vrijednosti su bile u grupama koje su uzimale adalimumab i placebo, uglavnom se javljao kod pacijenata koji su uzimali kombinaciju s metotreksatom.

U kontrolisanoj fazi 3 ispitivanja sa lijekom Humira, kod pacijenata sa Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom sa kontrolnim periodom trajanja od 4 do 52 nedjelje, ALT elevacije ≥3 x ULN su se pojavile kod 0,9 % pacijenata liječenih lijekom Humira i 0,9 % pacijenata koji su uzimali placebo.

U svim indikacijama u kliničkim ispitivanjima, pacijenti sa povišenim nivoima ALT su bili bez simptoma i u većini slučajeva povišeni nivo je bio prolazan i rješio se tokom samog liječenja. Međutim, postoje veoma rijetki postmarketinški izvještaji isuficijencije jetre, kao i manje ozbiljnih reakcija koje mogu prethoditi otkazivanju funkcije jetre (hepatitis, uključujući autoimuni hepatitis), kod pacijenata koji su primali adalimumab.

Istovremeno liječenje sa azatioprinom/6-merkaptopurinom

U kliničkim ispitivanjima kod odraslih pacijenata s Crohnovom bolesti, primjećena je veća incidenca neželjenih dejstava vezanih za maligne bolesti i ozbiljne infekcije prilikom liječenja lijekom Humira u kombinaciji sa azatioprinom/6-merkaptopurinom u odnosu na monoterapiju lijekom Humira.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik  primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

U kliničkim ispitivanjima nisu primjećene toksične reakcije koje bi ograničavale dozu. Najveća ispitivana doza bila je multipla intravenska doza od 10 mg/kg koja je oko 15 puta veća od preporučene doze.

Farmakoterapijska grupa: selektivni imunosupresivni ljekovi

ATC kod: L04AB04

Mehanizam djelovanja

Adalimumab se specifično veže za TNF (faktor tumorske nekroze) i neutralizuje biološku funkciju TNF-a blokirajući njegovu interakciju sa površinskim ćelijskim TNF-receptorima p55 i p75.

Adalimumab takođe modifikuje biološke odgovore koje indukuje ili reguliše TNF, uključujući promjene u nivoima adhezijskih molekula koje su odgovorne za migraciju leukocita (ELAM-1, VCAM-1 i ICAM-1 s IC50 od 0,1-0,2 nM).

Farmakodinamička svojstva

Nakon liječenja lijekom Humira kod pacijenata s reumatoidnim artritisom primjećeno je naglo snižavanje nivoa reaktanata akutne faze upale (C-reaktivni protein [CRP] i brzina sedimentacije eritrocita [ESR]) i serumskih citokina (IL-6) u poređenju sa početnim vrijednostima. Serumske vrijednosti matriksnih metaloproteinaza (MMP-1 i MMP-3) koje uzrokuju preoblikovanje tkiva odgovornog za uništavanje hrskavice, takođe su se smanjile nakon uzimanja lijeka Humira. Pacijenti liječeni lijekom Humira obično pokazuju poboljšanje hematoloških znakova hronične upale.

Kod pacijenata s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom primjećeno je naglo smanjenje nivoa CRP-a nakon liječenja lijekom Humira. Kod pacijenata s Crohnovom bolešću primjećeno je smanjenje broja ćelija u debelom crijevu koje ispoljavaju markere inflamacije, uključujući i značajno sniženje ekspresije TNFα. Endoskopske studije intestinalne mukoze pokazale su znakove zarastanja mukoze kod pacijenata liječenih adalimumabom.

Klinička ispitivanja

Reumatoidni artiritis

Efikasnost lijeka Humira ispitivano je kod više od 3.000 pacijenata u svim kliničkim ispitivanjima reumatoidnog artritisa (RA). Efikasnost i bezbjednost lijeka Humira u liječenju reumatoidnog artritisa procjenjivane su u pet randomiziranih, dvostruko slijepih, dobro kontrolisanih ispitivanja. Neki su pacijenti liječeni kroz period i do 120 mjeseci.

RA ispitivanje I obuhvatilo je 271 pacijenta s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u dobi od 18 godina i starijih kod kojih prethodna terapija barem jednim antireumatskim lijekom koji modifikuje tok bolesti nije bila efikasna, i kod kojih nije bio dovoljno efikasan metotreksat u dozi od 12,5 do 25 mg (10 mg ako pacijent ne podnosi metotreksat) jednom nedjeljno i kod kojih je doza metotreksata bila konstantno 10 do 25 mg jednom nedjeljno. Svake druge nedjelje u periodu od 24 nedjelje dobijali su lijek Humira ili placebo u dozi od 20, 40 ili 80 mg.

RA ispitivanje II obuhvatilo je 544 pacijenata s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u dobi od 18 godina i starijih kod kojih prethodna terapija barem jednim antireumatskim lijekom koji modifikuje tok bolesti nije bila efikasna. Pacijenti su svake dvije nedjelje u periodu od 26 nedjelja dobijali naizmjenično supkutane injekcije lijeka Humira u dozi od 20 ili 40 mg, odnosno placeba (jednu nedjelju aktivni lijek, drugu nedjelju placebo) ili po jednu injekciju lijeka Humira i placeba svake nedjelje. Pacijenti nisu smjeli uzimati nikakve druge antireumatske ljekove koji modifikuju tok bolesti.

RA ispitivanje III obuhvatilo je 619 pacijenata s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u dobi ≥18 godina kod kojih prethodna terapija metotreksatom u dozi od 12,5 do 25 mg jednom nedjeljno nije dala zadovoljavajuće rezultate ili nisu podnosili metotreksat u dozi od 10 mg jednom nedjeljno. Pacijenti su podijeljeni u tri grupe. Prva je dobijala injekcije placeba svake nedjelje u periodu od 52 nedjelje. Druga je dobijala 20 mg lijeka Humira svake nedjelje u periodu od 52 nedjelje Treća grupa je dobijala 40 mg lijeka Humira svake druge nedjelje, sa placebo injekcijama, naizmjenično. Po završetku prve 52 nedjelje, 457 pacijenta je uključeno u otvorenu produženu fazu u kojoj je davano 40 mg lijeka Humira/ MTX svake druge nedjelje u trajanju od 10 godina.

U RA ispitivanju IV prvenstveno je ocjenjivana sigurnost kod 636 pacijenata u dobi ≥18 godina s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom. U ispitivanje su uključeni i pacijenti koji su prethodno liječeni antireumatskim ljekovima koji modifikuju tok bolesti, koji prethodno nisu bili liječeni i oni koji već dobijaju antireumatsku terapiju pod uslovom da je ta terapija stabilna najmanje 28 dana. Ove terapije uključuju metotreksat, leflunomid, hidroksihlorohin, sulfasalazin i/ili soli zlata. Pacijenti su podijeljeni u dvije grupe od kojih je jedna dobijala 40 mg lijeka Humira, a druga placebo svake druge nedjelje u periodu od 24 nedjelje.

RA ispitivanjem V obuhvaćeno je 799 odraslih pacijenata s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u ranoj fazi (prosječno trajanje bolesti kraće od 9 mjeseci) koji do tada nisu bili liječeni metotreksatom. Tokom 104 nedjelje uspoređivana je efikasnost kombinovanog liječenja (40 mg lijeka Humira svake druge nedjelje/metotreksat), monoterapije lijekom Humira (40 mg svake druge nedjelje), kao i monoterapije metotreksatom na smanjenje simptoma i znakova te brzine napredovanja oštećenja zglobova kod reumatoidnog artritisa.

Primarna mjera ishoda RA ispitivanja I, II i III te sekundarna mjera ishoda RA ispitivanja IV bio je utvrditi postotak pacijenata kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 20 nakon 24, odnosno 26 nedjelja liječenja. Primarna mjera ishoda RA ispitivanja V bio je postotak pacijenata kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 50 nakon 52 nedjelje liječenja. Dodatna primarna mjera ishoda RA ispitivanja III i V bila je usporavanje napredovanja bolesti (na osnovu radioloških nalaza) nakon 52 nedjelje liječenja. Primarna mjera ishoda RA ispitivanja III, takođe, su bile promjene u kvalitetu života.

ACR odgovor

Postotak pacijenata liječenih lijekom Humira kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 20, 50 i 70 bio je podjednak u RA ispitivanjima I, II i III. Rezultati zabilježeni u grupi koja je dobijala 40 mg svake dvije nedjelje prikazani su u Tabeli 3.

Resorpcija i distribucija

Nakon supkutane primjene jednokratne doze od 40 mg, adalimumab se sporo resorbuje i raspoređuje po tkivima, a maksimalne koncentracije u serumu postižu se približno 5 dana nakon primjene. Prosječna apsolutna bioraspoloživost adalimumaba nakon primjene jednokratne supkutane doze od 40 mg bila je 64 % u tri ispitivanja. Nakon pojedinačnih intravenskih doza koje su se kretale od 0,25 do 10 mg/kg, koncentracije su bile proporcionalne dozi. Nakon primjene doza od 0,5 mg/kg ( ~40 mg) klirens adalimumaba je bio u rasponu od 11 do 15 ml/sat, a volumen raspodjele (Vss) je iznosio od 5 do 6 litara. Srednje poluvrijeme eliminacije u terminalnoj fazi iznosilo je približno je dvije nedjelje. Koncentracije adalimumaba u sinovijalnoj tečnosti nekolicine pacijenata s reumatoidnim artritisom iznosile su 31 % – 96 % koncentracija u serumu.

Nakon supkutane primjene lijeka Humira u dozi od 40 mg svake druge nedjelje kod odraslih pacijenata s reumatoidnim artritisom srednje vrijednosti najniže koncentracije lijeka u stanju dinamičke ravnoteže bile su približno 5 μg /ml (bez istovremene primjene metotreksata), odnosno 8 – 9 μg/ml (uz metotreksat). Najniže koncentracije adalimumaba u serumu, u stanju dinamičke ravnoteže povećavale su se uglavnom srazmjerno dozi nakon potkožne primjene 20, 40 i 80 mg svake druge nedjelje, odnosno svake nedjelje.

Nakon primjene 24 mg/m2 (do maksimalno 40 mg) potkožno svake druge nedjelje kod pacijenata s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom (JIA) u dobi od 4-17 godina, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže (vrijednosti mjerene od 20. do 48. nedjelje) bila je 5,6 ± 5,6 µg/ml (102% CV) na monoterapiji lijekom Humira i 10,9 ± 5,2 µg/ml (47,7% CV) s istovremenom primjenom metotreksata.

Kod pacijenata sa JIA starosti od 2 do manje od 4 godine ili starosti od 4 godine i starijih s tjelesnom težinom manjom od 15 kg nakon primjene 24 mg/m2 lijeka Humira, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bila je 6,0 ± 6,1 µg/ml (101% CV) na monoterapiji lijekom Humira i 7,9 ± 5,6 µg/ml (71,2% CV) s istovremenom primjenom metotreksata.

Kod pacijenata sa psorijazom, srednja vrijednost najniže koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže bila je 5 μg/ml tokom primjene monoterapije 40 mg adalimumaba svake druge nedjelje.

Tokom perioda indukcije kod pacijenata s Crohnovom bolešću nakon početne doze od 80 mg nulte nedjelje i druge doze od 40 mg nakon dvije nedjelje postignute su serumske koncentracije adalimumaba oko 5,5 μg/ml. Tokom perioda indukcije, ukoliko je doza u nultoj nedjelji bila 160 mg, iza čega je u 2 nedjelji uslijedila doza od 80 mg lijeka Humira postižu se serumske koncentracije adalimumaba oko 12 μg/ml. Kod pacijenata s Crohnovom bolešću koji primaju terapiju održavanja od 40 mg svake druge nedjelje prosječna najniža koncentracija adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže je 7 μg/ml.

Kod pedijatrijskih pacijenata sa umjerenim do teškim oblikom Crohn-ove bolesti, indukciona doza u otvorenoj studiji bila je 160/80 mg ili 80/40 mg u nultoj nedjelji i nedjelji 2, u zavisnosti od tjelesne težine (granična vrijednost od 40 kg). Nakon 4 nedjelje, bolesnici su randomizovani 1:1, da bi primali ili standardnu dozu održavanja (40/20 mg svake druge nedjelje) ili nisku dozu održavanja (20/10 mg svake druge nedjelje), na osnovu tjelesne težine. Prosječna (±SD) koncentracija adalimumaba u serumu nakon 4 nedjelje bila je 15,7 ± 6,6 µg/ml kod ispitanika sa tjelesnom težinom ≥40 kg (160/80 mg), i 10.6±6.1 µg/ml kod ispitanika sa tjelesnom težinom <40 kg (80/40 mg).

Kod ispitanika koji su ostali na svojoj randomizovanoj terapiji, prosječne koncentracije adalimumaba u serumu nakon 52 nedjelje bile su 9,5 ± 5,6 µg/ml u grupi koja je primala standardnu dozu, i 3,5 ± 2,2 µg/ml u grupi koja je primala nisku dozu. Prosječne koncentracije su održane kod pacijenata koji su nastavili da primaju adalimumab terapiju svake druge nedjelje tokom 52 nedjelje. Kod ispitanika kod kojih je doza povećana i koji su primali terapiju jednom nedjeljno, prosječna koncentracija adalimumaba u serumu nakon 52 nedjelje bila je 15,3 ± 11,4 µg/ml (40/20 mg nedjeljno) i 6,7 ± 3,5 µg/ml (20/10 mg nedjeljno).

Tokom perioda indukcije kod pacijenata s ulceroznim kolitisom, nakon početne doze od 160 mg lijeka Humira u nultoj nedjelji i druge doze od 80 mg lijeka Humira u nedjelji 2 postignute su najniže serumske koncentracije adalimumaba od oko 12 μg/ml. Kod pacijenata s ulcerativnim kolitisom koji primaju terapiju održavanja od 40 mg svake druge nedjelje srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže je oko 8 μg/ml.

Eliminacija

Populacijske farmakokinetičke analize na osnovu podataka dobijenih kod više od 1300 pacijenata s reumatoidnim artritisom pokazale su tendenciju da se prividni klirens adalimumaba povećava s pacijentovom tjelesnom težinom. Nakon što se uzmu u obzir razlike u tjelesnoj težini, čini se da pol i starost pacijenata nemaju znatnijeg uticaja na klirens adalimumaba. Primjećeno je da su vrijednosti slobodnog adalimumaba u serumu (onoga koji nije vezan za antitijela na adalimumab – AAA) niže kod pacijenata s mjerljivim nivoima AAA. Lijek Humira nije ispitivan kod pacijenata s narušenom funkcijom bubrega ili jetre.

Oštećenje jetre ili bubrega

Lijek Humira nije ispitivan kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ili jetre.

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu ispitivanja toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti.

Ispitivanja embriofetalne i perinatalne razvojne toksičnosti sprovedena na makaki majmunima s dozama od 0,30 i 100 mg/kg (9 – 17 majmuna u grupi) nisu pokazala znakove oštećenja fetusa usljed primjene adalimumaba. Ispitivanja kancerogenosti te standardna procjena toksičnosti za plodnost i postnatalne toksičnosti nisu sprovedena s adalimumabom zbog nepostojanja odgovarajućih modela za antitijela s ograničenom unakrsnom reaktivnošću s TNF-om glodara, odnosno stvaranje neutrališućih antitijela kod glodara.

manitol

limunska kiselina, monohidrat

natrijum citrat

natrijum dihidrogen fosfat, dihidrat

dinatrijum fosfat, dihidrat

natrijum hlorid

polisorbat 80

natrijum hidoksid

voda za injekcije.

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim ljekovima.

24 mjeseca.

Lijek se čuva u originalnom pakovanju radi zaštite od svijetlosti, na temperaturi između 2-8 °C (u frižideru). Ne smije se zamrzavati.

Lijek Humira, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu se može čuvati izvan frižidera, na temperaturi do 25°C tokom 14 dana, zaštićen od svjetlosti. Ukoliko se napunjen injekcioni špric ne upotrijebi u toku 14 dana, mora se uništiti.

Humira 40 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu za jednokratnu primjenu (staklo tipa I), sa gumenim zatvaračem (brombutil guma) i iglom sa zaštitnom kapicom (termoplastični elestomer) za upotrebu pacijenata.

Pakovanje: 2 napunjena injekciona šprica (0,8 ml sterilnog rastvora) svaka sa po 1 alkoholnim tupferom u blisteru.

Humira 40 mg rastvor za injekciju ne sadrži konzervanse. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal se odlaže u skladu sa lokalnim propisima za zbrinjavanje medicinskog otpada.

Lijek Humira uvijek uzimajte u skladu sa preporukama ljekara ili farmaceuta. Ukoliko imate u tom pogledu bilo kakvih nedoumica ili dodatnih pitanja, razjasnite ih i provjerite sa ljekarom ili farmaceutom.

Odrasli pacijenti sa reumatoidnim artritisom, psorijaznim artritisom, ankilozirajućim spondilitisom ili aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog nalaza ankilozirajućeg spondilitisa

Humira se ubrizgava pod kožu (supkutana primjena). Kod odraslih osoba oboljelih od reumatoidnog artritisa, ankilozirajućeg spondilitisa, aksijalnog spondiloartritisa bez radiološkog nalaza AS-a, te kod osoba oboljelih od psorijatičnog artritisa, uobičajena terapijska doza iznosi 40 mg adalimumaba, a primjenjuje se jednokratno svake druge nedjelje.

Kod reumatoidnog artritisa, s lijekom Humira se obično u kombinaciji daje i metotreksat. Ukoliko Vaš ljekar procijeni da je metotreksat neprikladan, Humira se može davati samostalno.

Ukoliko imate reumatoidni artritis i ne primate metotreksat zajedno u terapiji s lijekom Humira, Vaš ljekar može odlučiti da Vam se daje 40 mg adalimumaba svake nedjelje.

Djeca sa poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom

Preporučena doza lijeka Humira za pacijente s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, u dobi od 2 do 12 godina zavisi od visine i težine Vašeg djeteta.

Preporučena doza lijeka Humira za pacijente s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, u dobi od 13 do 17 godina je 40 mg svake druge nedjelje.

Odrasli pacijenti sa psorijazom

Uobičajena terapijska doza za odrasle osobe oboljele od psorijaze je inicijalna doza od 80 mg lijeka Humira, nakon čega se lijek Humira daje u dozi od 40 mg svake druge nedjelje, počevši nedjelju dana nakon primanja inicijalne doze. Injekcije lijeka Humira morate nastaviti primati onoliko dugo koliko Vam je to propisao Vaš ljekar.

Odrasli pacijenti sa Crohn-ovom bolešću

Uobičajena terapijska doza za Crohnovu bolest iznosi 80 mg adalimumaba inicijalno, praćeno sa 40 mg adalimumaba svake druge nedjelje, počevši od druge nedjelje. U slučajevima kad je potrebno puno brže djelovanje lijeka, ljekar Vam može propisati inicijalnu dozu od 160 mg adalimumaba (4 injekcije u jednom danu ili 2 injekcije u dva uzastopna dana), praćenu sa dozom od 80 mg adalimumaba u drugoj nedjelji, nakon čega slijedi 40 mg adalimumaba svake druge nedjelje. Zavisno od efikasnosti terapije, ljekar može povećati dozu lijeka Humira na 40 mg svake nedjelje.

Djeca ili adolescenti sa Crohnovom bolesti

Djeca ili adolescenti tjelesne težine manje od 40 kg:

Uobičajena inicijalna terapijska doza iznosi 40 mg, praćena dozom od 20 mg dvije nedjelje kasnije. Ukoliko je potrebno brže djelovanje lijeka, ljekar Vam može propisati inicijalnu dozu od 80 mg adalimumaba (2 injekcije u jednom danu), praćenu dozom od 40 mg adalimumaba nakon dvije nedjelje, a nakon toga, uobičajena doza iznosi 20 mg svake druge nedjelje. U zavisnosti od odgovora na terapiju, ljekar Vam može povećati dozu na 20 mg jednom nedjeljno.

Djeca ili adolescenti tjelesne težine od 40 kg ili više:

Uobičajena inicijalna terapijska doza iznosi 80 mg, praćena dozom od 40 mg dvije nedjelje kasnije. Ukoliko je potrebno brže djelovanje lijeka, ljekar Vam može propisati inicijalnu dozu od 160 mg adalimumaba (4 injekcije u jednom danu ili 2 injekcije u dva uzastopna dana), praćenu dozom od 80 mg adalimumaba nakon dvije nedjelje, a nakon toga, uobičajena doza iznosi 40 mg svake druge nedjelje. U zavisnosti od odgovora na terapiju, ljekar Vam može povećati dozu na 40 mg jednom nedjeljno.

Za pacijente kojima je propisana doza lijeka Humira manja od 40 mg, dostupan je takođe rastvor za injekciju 40 mg/0,8 ml.

Odrasli pacijenti sa ulceroznim kolitisom

Uobičajena doza lijeka Humira kod odraslih sa ulceroznim kolitisom je 160 mg u nedjelji o (doza može biti dati kao 4 injekcije u jednom danu ili 2 injekcije dnevno u dva uzastopna dana) i 80 mg u nedjelji 2 i nakon toga 40 mg svake druge nedjelje. Zavisno od Vašeg odgovora ljekar može povećati dozu na 40 mg svake nedjelje.

Način primjene lijeka

Lijek Humira se ubrizgava injekcijom pod kožu (supkutana primjena).

Uputstvo za pripremu i davanje injekcije lijeka Humira:

U sljedećem uputstvu objašnjeno je kako ubrizgati lijek Humira. Molimo pažljivo pročitajte uputstva i slijedite ih korak po korak. U tehniku samo-injektiranja i količinu koju trebate primiti uputiće Vas ljekar ili njegovo pomoćno osoblje. Ne pokušavajte sami dati injekciju dok niste sigurni da u potpunosti razumijete kako je pripremiti i ubrizgati. Nakon primjerene obuke, injekciju možete dati sami ili to može učiniti druga osoba, npr. član porodice ili prijatelj.

Neizvršavanje sljedećih koraka na način kako je to opisano u nastavku može prouzrokovati kontaminaciju koja može dovesti do infekcije.

Ovaj rastvor za injekcije se ne smije miješati s drugim ljekovima u istom špricu ili staklenoj bočici.

Priprema

• Temeljno operite ruke
• Na čistu radnu površinu postavite sljedeći pribor:
• Jedan špric, prethodno napunjen lijekom Humira rastvorom za injekciju
• Jedan alkoholom natopljeni tufer
• Pogledajte rok trajanja na injekcionom špricu. Ne upotrebljavajte lijek nakon isteka roka trajanja naznačenog na njemu.

2)Odabir i priprema mjesta primanja injekcije

• Izaberite mjesto na bedru ili trbuhu
• Svaku narednu injekciju treba dati barem 3 cm od mjesta na kojem je prethodna injekcija primljena.
• Ne ubrizgavajte u dio tijela na kojem je koža crvena, ozlijeđena (modrica) ili tvrda. Ovo može značiti da je koža na tom mjestu inficirana.
• Mjesto na kojem ćete primiti injekciju prebrišite tuferom natopljenim alkoholom, koristeći pri tom kružni pokret.
• Prije ubrizgavanja ne dodirujte ponovo to područje.

3)Ubrizgavanje lijeka Humira

• NEMOJTE tresti špric
• Odstranite zaštitnu kapicu s igle na špricu, pazeći pritom da ne dotaknete iglu, odnosno da igla ne dotakne neku od površina.
• Jednom rukom nježno zahvatite očišćene dijelove kože i čvrsto ih držite.
• Drugom rukom upravite špric ka koži, pod uglom od 45 stepeni, a klip šprica okrenutim prema gore.
• Brzim kratkim pokretom potisnite iglu kroz kožu
• Oslobodite kožu koju pridržavate slobodnom rukom
• Potisnite klip kako bi ubrizgali rastvor za injekciju – pražnjenje šprica može potrajati 2 do 5 sekundi
• Kada se špric isprazni, uklonite iglu iz kože, pazeći pri tom da je zadržite pod istim uglom pod kojim ste je i uveli
• Koristeći se palcem ili komadom gaze, na 10 sekundi pritisnite mjesto injektiranja. Moguća je pojava oskudnog krvarenja. Mjesto ubrizgavanja ne trljajte. Ukoliko želite, prekrijte ga flasterom.

4)Odlaganje pribora u otpad

• Injekcioni špric koji je bio ispunjen lijekom Humira NIKADA se ne smije upotrijebiti iznova. Na upotrijebljenu iglu NIKADA iznova ne stavljajte zaštitnu kapicu.
• Nakon ubrizgavanja lijeka Humira, upotrijebljen špric odmah odložite u posebnu posudu, kako Vas je uputio Vaš ljekar, medicinska sestra ili farmaceut.
• Ovu posudu držite izvan dohvata djece.

Ako ste uzeli više lijeka Humira nego što je trebalo

Ukoliko lijek Humira injektirate češće nego što Vam je to preporučio Vaš ljekar, morate ga pozvati i obavijestiti da ste uzeli veću količinu lijeka od propisane. Spoljašnju kartonsku ambalažu ili bočicu lijeka uvijek nosite sa sobom, čak i kada je prazna.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Humira

Ukoliko zaboravite dati injekciju lijeka Humira, narednu dozu morate injektirati čim to primjetite. Narednu dozu potom ubrizgajte onog dana kada je to na početku bilo predviđeno, kao da propusta nije bilo.

Ukoliko imate dodatnih pitanja o korištenju ovog lijeka, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Kao i svi ljekovi, lijek Humira može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne razviju kod svih pacijenata. Većina neželjenih dejstava su blage do umjerene prirode. Međutim, neka mogu biti i ozbiljna i zahtjevati liječenje. Neželjena dejstva se mogu javiti najmanje još 4 mjeseca nakon ubrizgavanja posljednje doze lijeka Humira.

Ukoliko primjetite bilo šta od onoga što je navedeno u nastavku, o tome bez odlaganja obavijestite svog ljekara:

• težak osip i koprivnjaču, odnosno druge znake alergijske reakcije;
• oticanje lica, šaka ili stopala;
• otežano disanje i gutanje;
• kratak dah u naporu ili nakon lijeganja, odnosno otečena stopala;

Ukoliko primjetite bilo šta od onoga što je navedeno u nastavku obavijestite svog ljekara o tome u najkraćem mogućem roku:

• znakove infekcije kakvi su groznica, mučnina, pojava rana, problemi sa zubima, pečenje pri mokrenju;
• osjećaj slabosti ili umora;
• kašalj;
• osjećaj mravinjanja (trnci);
• obamrlost (gubitak osjećaja);
• duple slike;
• slabost u rukama i nogama;
• čvorugu ili otvorenu ranu koja ne zarasta;
• znaci i simptomi koji ukazuju na poremećaje krvi kao što su uporna temperatura, pojava modrica, krvarenje i blijedilo.

Prethodno navedeni simptomi mogu biti znaci neželjenih dejstava nabrojanih u nastavku, uočenih pri terapijskoj primjeni lijeka Humira:

Vrlo česta (kod više od 1 na 10 pacijenata):

• reakcije na mjestu primjene (uključujući bol, oticanje, crvenilo ili svrab);
• infekcije respiratornog sistema (uključujući prehladu, curenje iz nosa, upalu sinusa, upalu pluća);
• glavobolja;
• bol u stomaku;
• mučnina i povraćanje;
• osip;
• bol u mišićno-skeletnom sistemu;

Česta (kod 1 na 10 pacijenata):

• ozbiljne infekcije (uključujući trovanje krvi i influencu)
• kožne infekcije (uključujući celulitis i herpes zoster)
• infekcije uva
• infekcije usne šupljine (uključujući infekcije zuba i herpes)
• infekcije reproduktivnih organa
• infekcije mokraćnih organa
• gljivične infekcije
• infekcije zglobova
• benigni tumori
• karcinom kože
• alergijske reakcije (uključujući sezonsku alergiju)
• dehidraciju
• promjene raspoloženja (uključujući depresivna stanja)
• anksioznost
• pospanost i otežano uspavljivanje
• poremećaj osjećaja poput mravinjanja, peckanja i obamrlosti
• migrena
• išijas (uključujući bolove u leđima i nogama)
• smetnje vida
• upala oka
• upala očnog kapka i otok oka
• vrtoglavica
• osjećaj brzog udaranja srca
• visok krvni pritisak
• crvenilo (zarumenjenost)
• hematom
• kašalj
• astma
• kratak dah
• krvarenje u probavnom sistemu
• dispepsija (otežana probava, nadutost, žgaravica)
• bolest vraćanja kiselog sadržaja iz želuca (refluks)
• Sjogrenov (sika) sindrom (uključujući suve oči i suva usta)
• svrab
• osip koji svrbi
• modrice
• upala kože (kao što je ekcem)
• lomljenje noktiju na rukama i nogama
• povećano znojenje
• gubitak kose
• novi napad ili pogoršanje psorijaze
• grčevi u mišićima
• krv u urinu
• problemi sa bubrezima
• bol u grudnom košu
• otok (edem)
• groznica
• smanjen broj trombocita što povećava rizik od krvarenja i stvaranja modrica
• otežano zarastanje.

Povremena (kod 1 na 100 pacijenata):

• oportunističke infekcije (uključujući tuberkulozu i druge infekcije do kojih dolazi kod slabljenja obrambenog sistema organizma)
• infekcije nervnog sistema (uključujući virusni meningitis)
• infekcije oka
• bakterijske infekcije
• divertikulitis (upala i infekcija debelog crijeva)
• karcinom
• karcinom koji zahvata limfni sistem
• melanom
• poremećaji imunološkog sistema koji mogu zahvatiti pluća, kožu i limfne čvorove (najčešće u vidu sarkoidoze)
• nevoljno drhtanje (tremor)
• moždani udar
• neuropatija
• duple slike
• gubitak sluha, zujanje
• osjećaj da srce lupa nepravilno (na primjer preskakanje)
• problemi sa srcem koji mogu uzrokovati kratak dah i oticanje zglobova
• srčani udar
• stvaranje komore u zidu aorte, upala vena i stvaranje ugruška, zatvaranje krvnih sudova
• bolest pluća koja uzrokuje otežano disanje (uključujući upalu)
• plućna embolija (zatvaranje u plućnoj arteriji);
• pleuralni izliv (abnormalno nakupljanje tečnosti u pleuralnom prostoru)
• upala pankreasa, koja uzrokuje jaku bol u trbuhu i leđima
• otežano gutanje
• otok lica
• upala žučne kese, žučni kamenci
• masna jetra
• noćno znojenje
• ožiljci
• nenormalna razgradnja mišića
• sistemski lupus eritematozus (uključujući upalu kože, srca, pluća, zglobova i drugih organskih sistema)
• isprekidan san
• impotencija
• upale

Rijetka(kod 1 na 1,000 pacijenata)

• leukemija (karcinom koji zahvata krv i koštanu srž)
• teška alergijska reakcija sa šokom
• multipla skleroza
• bolesti nervnog sistema (upala očnog živca i Guillain-Barre sindrom, koji može uzrokovati slabost, poremećaj osjećaja, kao što su trnjenje u rukama i gornjem dijelu tijela)
• zastoj rada srca
• fibroza pluća (stvaranje ožiljka na plućima)
• perforacija crijeva
• hepatitis
• reaktivacija hepatitisa B
• autoimuni hepatitis (upala jetre uzrokovana vlastitim imunološkim sistemom)
• kutani vaskulitis (upala krvnih sudova u koži)
• Stevens-Jonsonov sindrom (rani simptomi koji uključuju malaksalost, groznicu, glavobolju i osip)
• otok lica povezan s alergijskom reakcijom
• multiformni edem (upalni osip kože)
• sindrom sličan lupusu

Nepoznata(učestalost se ne može procjeniti iz dostupnih podataka):

• hepatosplenični T-limfom (rijetki karcinom krvi koji je često fatalan)
• karcinom Merkelovih ćelija ( vrsta raka kože)
• otkazivanje jetre
• pogoršanje stanja kod dermatomiozitisa koji se javlja kao osip kože praćen slabošću mišića

Pojedini neželjeni događaji uočeni nakon primjene lijeka Humira, nemaju simptome, već ih je moguće otkriti tokom testiranja krvi. Ovi neželjeni događaji uključuju sljedeće:

Vrlo česti (kod više od 1 na 10 pacijenata):

• niske vrijednosti leukocita
• niske vrijednosti eritrocita
• povećane vrijednosti lipida u krvi
• povećane vrijednosti jetrenih enzima.

Česti (kod 1 na 10 pacijenata):

• visoke vrijednosti leukocita (bijelih krvnih ćelija)
• niske vrijednosti trombocita
• povećane vrijednosti mokraćne kiseline
• vrijednosti natrijuma izvan normalnih granica
• niske vrijednosti kalcijuma u krvi
• niske vrijednosti fosfata u krvi
• visoke vrijednosti šećera u krvi
• visoke vrijednosti laktat dehidrogenaze u krvi
• pojava autoantitijela u krvi

Rijetki (kod 1 na 1,000 pacijenata):

• niske vrijednosti leukocita, eritrocita i trombocita

Nepoznati (učestalost se ne može procjeniti iz dostupnih podataka):

• otkazivanje jetre

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Lijek Humira čuvati izvan dohvata i pogleda djece.

Rok upotrebe

24 mjeseca.

Lijek Humira se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka trajanja, navedenog na pakovanju. Navedeni datum odnosi se na zadnji dan u mjesecu.

Čuvanje

Čuvajte u frižideru (na temperaturi od 2°C – 8°C). Ne smije se zamrzavati.

Napunjen injekcioni špric držite u spoljašnjoj kartonskoj ambalaži, radi zaštite od svjetlosti.

Alternativno čuvanje: Kada je to potrebno (npr. kada putujete), jedan napunjeni injekcioni špric se može čuvati na sobnoj temperaturi (do 25 °C) najviše 14 dana i da bude zaštićen od svijetlosti. Kada se izvadi iz frižidera radi čuvanja na sobnoj temperaturi, lijek se mora upotrijebiti u roku od 14 dana, a u suprotnom se mora uništiti, čak iako se vrati u frižider. Potrebno je da označite datum kada ste injekcioni špric izvadili iz frižidera, kao i datum kada injekcioni špric treba uništiti ukoliko nije upotrebljen u roku od 14 dana.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu u očuvanju životne sredine. Neupotrebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Humira

Aktivna supstanca je adalimumab.

Svaki napunjeni injekcioni špric sadrži 40 mg adalimumaba.

Drugi sastojci su: manitol, limunska kiselina, monohidrat , natrijum citrat, natrijum dihidrogen fosfat dihidrat, dinatrijum fosfat dihidrat, natrijum hlorid, polisorbat 80, natrijum hidroksid i voda za injekcije.

Ovaj proizvod sadrži manje od 1 mmola natrijuma (23 mg) po dozi (0.8 ml) i spada u proizvode bez natrijuma i ne sadrži konzervanse.

Kako izgleda lijek Humira i sadržaj pakovanja

Humira, 40 mg rastvor za injekciju, dostupan je u obliku sterilnog rastvora sa 40 mg adalimumaba rastvorenog u 0,8 ml rastvora, i to u sljedećoj veličini pakovanja:

Svako pakovanje sadrži 2 napunjena injekciona šprica, namijenjena za samoinjektiranje, uz koje su priložena 2 tupfera natopljena alkoholom.

Nosilac dozvole

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač gotovog lijeka

AbbVie Biotechnology GmbH

Max-Planck-Ring 2

D-65205 Wiesbaden

Njemačka

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2014.

Režim izdavanja lijeka

Lijek se može upotrebljavati u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi; Izuzetno na recept.

Broj i datum dozvole

Humira®, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 40mg/0.8ml, napunjeni injekcioni špric, 2x0.8ml: 2030/14/212 – 6839 od 10.07.2014.godine