HUMIRA 20mg/0.2ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu

Juvenilni idiopatski artritis

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis

Lijek Humira je, u kombinaciji sa metotreksatom, indikovan za terapiju aktivnog poliartikularnog juvenilnog idiopatskog artritisa kod pacijenata starijih od 2 godine, kod kojih prethodnim liječenjem jednim ili više antireumatika koji modifikuju tok bolesti (DMARD) nije postignut zadovoljavajući odgovor. Lijek Humira se može dati kao monoterapija u slučajevima nepodnošenja metotreksata ili kada nastavak terapije metotreksatom nije prikladan (za efikasnost monoterapije, vidjeti dio 5.1). Lijek Humira nije ispitivan kod pacijenata mlađih od 2 godine.

Artritis povezan sa entezitisom

Lijek Humira je indikovan za liječenje aktivnog artritisa povezanog sa entezitisom kod pacijenata starosti od 6 godina i starijih kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor ili koji su intolerantni na konvencionalnu terapiju (vidjeti dio 5.1).

Plak psorijaza kod djece

Lijek Humira je indikovan za liječenje teške hronične plak psorijaze kod djece i adolescenata starosti od 4 ili više godina kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor ili koji nisu prikladni kandidati za topikalnu terapiju i fototerapije.

Crohn-ova bolest kod djece

Lijek Humira je indikovan za terapiju umjerenog do teškog oblika aktivne Crohn-ove bolesti kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 6 ili više godina) kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalnu terapiju, uključujući primarnu nutritivnu terapiju, kortikosteroide i/ili imunomodulatore, ili u slučajevima nepodnošenja ili kod kojih postoje kontraindikacije za prethodno navedene terapije.

Uveitis kod djece

Lijek Humira je indikovan za terapiju hroničnog neinfektivnog anteriornog uveitisa kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 2 i više godina kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor ili nisu tolerantni na konvencionalnu terapiju, ili kod kojih konvencionalna terapija nije adekvatna.

Liječenje lijekom Humira treba da započnu i nadziru ljekari specijalisti sa iskustvom u dijagnostici i liječenju stanja za koja je lijek Humira indikovan. Preporučuje se da se oftalmolozi konsultuju sa odgovarajućim specijalistom prije početka liječenja lijekom Humira (vidjeti dio 4.4).

Pacijentima koji se liječe lijekom Humira treba dati posebnu Karticu sa podsjetnikom za pacijente.

Nakon odgovarajuće obuke o tehnici ubrizgavanja injekcija, pacijenti mogu sami sebi davati injekcije lijeka Humira, ako njihov ljekar procijeni da je to prikladno, uz medicinsko praćenje po potrebi.

Za vrijeme liječenja lijekom Humira, istovremena primjena drugih ljekova (npr. kortikosteroidi i/ili imunomodulatori) treba da bude optimizovana.

Doziranje

Pedijatrijska populacija

Juvenilni idiopatski artritis

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis u uzrastu od 2 godine i više:

Preporučena doza lijeka Humira za pacijente sa poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom uzrasta od 2 godine i više se određuje na osnovu tjelesne težine (Tabela 1). Lijek Humira se primjenjuje svake druge nedjelje supkutanom injekcijom.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Aktivna tuberkuloza ili druge teške infekcije, poput sepse, i oportunističke infekcije (vidjeti dio 4.4).

Umjerena do teška srčana insuficijencija (NYHA stepen III/IV) (vidjeti dio 4.4).

Praćenje

Kako bi se poboljšala mogućnost praćenja bioloških ljekova, treba jasno zabilježiti naziv i broj serije primijenjenog lijeka.

Infekcije

Pacijenti su tokom terapije antagonistima TNF-a podložniji ozbiljnim infekcijama. Smanjena funkcija pluća može povećati rizik za nastanak infekcija. Prije, za vrijeme i nakon završetka liječenja lijekom Humira pacijente treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave infekcija, uključujući tuberkulozu. Budući da izlučivanje adalimumaba može trajati i do četiri mjeseca, praćenje pacijenata treba nastaviti za vrijeme cijelog tog perioda.

Liječenje lijekom Humira ne smije se započeti kod pacijenata s aktivnim infekcijama, uključujući hronične ili lokalizovane infekcije, sve dok se te infekcije ne suzbiju. Kod pacijenata koji su bili izloženi tuberkulozi i pacijenata koji su putovali u područja visokog rizika od tuberkuloze ili endemskih mikoza, kao što su histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza, rizike i koristi liječenja lijekom Humira treba razmotriti prije započinjanja liječenja (vidjeti Druge oportunističke infekcije).

Pacijente kod kojih se za vrijeme liječenja lijekom Humira razviju nove infekcije, treba pažljivo pratiti i podvrgnuti kompletnoj dijagnostičkoj procjeni. Primjenu lijeka Humira treba obustaviti ako pacijent dobije novu tešku infekciju ili sepsu, te treba započeti odgovarajuću antimikrobnu ili antifungalnu terapiju sve dok se infekcija ne suzbije. Ljekari treba da oprezno razmotre liječenje lijekom Humira kod pacijenata s čestim infekcijama u anamnezi ili osnovnim bolestima koje pogoduju razvoju infekcija, uključujući istovremenu upotrebu imunosupresivnih ljekova.

Ozbiljne infekcije

Kod pacijenata koji su primali lijek Humira zabilježene su ozbiljne infekcije, uključujući sepsu, uzrokovane bakterijama, mikobakterijama, invazivnim gljivicama, parazitima, virusima, ili druge oportunističke infekcije poput listerioze, legioneloze i pneumocistisa.

Ostale ozbiljne infekcije primijećene u kliničkim ispitivanjima uključuju pneumoniju, pijelonefritis, septički artritis i septikemiju. Prijavljene su hospitalizacije ili fatalni ishodi povezani s infekcijama.

Tuberkuloza

Kod pacijenata koji primaju lijek Humira, prijavljeni su slučajevi reaktiviranja ili pojave tuberkuloze. Prijavljeni slučajevi uključivali su pulmonalnu i ekstrapulmonalnu (tj. diseminovanu) tuberkulozu.

Prije početka liječenja lijekom Humira, sve pacijente treba podvrgnuti pretragama za otkrivanje i aktivnog ili neaktivnog (latentnog) oblika tuberkuloze. Te pretrage treba da obuhvate uzimanje detaljne medicinske procjene pacijenta čija lična anamneza uključuje tuberkulozu ili eventualnu raniju izloženost pacijentima sa aktivnom tuberkulozom, te predhodno i/ili sadašnje liječenje imunosupresivnim ljekovima. Kod svih pacijenata treba sprovesti odgovarajuće testove provjere tj. tuberkulinski kožni test i rendgen pluća (treba se pridržavati lokalnih preporuka). Preporučuje se evidentiranje rezultata obavljenih testova u Karticu sa podsjetnikom za pacijenta. Pritom treba imati na umu da tuberkulinski kožni test može dati lažno negativne rezultate, naročito kod teško bolesnih ili imunokompromitovanih pacijenata.

Ukoliko se dijagnostikuje aktivna tuberkuloza, ne smije se započeti liječenje lijekom Humira (vidjeti dio 4.3).

U svim situacijama koje su opisane u nastavku, pažljivo treba razmotriti odnos rizika i koristi liječenja.

Ukoliko postoji sumnja na latentnu tuberkulozu, potrebno je konsultovati ljekara sa iskustvom u liječenju tuberkuloze.

Ukoliko se dijagnostikuje latentna tuberkuloza, prije početka liječenja lijekom Humira treba započeti odgovarajuću antituberkuloznu profilaksu za latentnu tuberkulozu, i to u skladu sa lokalnim preporukama.

Kod pacijenata koji imaju nekoliko ili značajne faktore rizika za tuberkulozu, uprkos negativnom testu na tuberkulozu, i kod pacijenata s latentnom ili aktivnom tuberkulozom u anamnezi kod kojih se ne može potvrditi adekvatan tok liječenja, takođe treba razmotriti antituberkuloznu terapiju prije početka liječenja lijekom Humira.

Uprkos primjeni antituberkulozne profilakse, pojavili su se neki slučajevi reaktivirane tuberkuloze kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Kod pojedinih pacijenata koji su bili uspješno izliječeni od aktivne tuberkuloze, ponovo se razvila tuberkuloza za vrijeme liječenja lijekom Humira.

Pacijente treba upozoriti da se obrate ljekaru ako se za vrijeme liječenja lijekom Humira ili poslije njega pojave znakovi/simptomi koji upućuju na tuberkulozu (npr. perzistentni kašalj, gubitak težine, blago povišena tjelesna temperatura, obamrlost).

Druge oportunističke infekcije

Zabilježena je pojava drugih oportunističkih infekcija, uključujući invazivne gljivične infekcije, kod pacijenata koji primaju lijek Humira. Ove infekcije nisu dosljedno prepoznate kod pacijenata koji primaju antagoniste TNF-a, što je rezultovalo kašnjenjem s primjerenim liječenjem, što je ponekad dovelo do fatalnog ishoda.

Ukoliko se kod pacijenata pojave znakovi i simptomi kao što su visoka temperatura, opšta slabost, gubitak na težini, znojenje, kašalj, dispneja i/ili plućni infiltrati ili druge ozbiljne sistemske bolesti sa ili bez istovremenog šoka, treba posumnjati na invazivnu gljivičnu infekciju, te odmah obustaviti primjenu lijeka Humira. Kod ovih pacijenata, dijagnozu i primjenu empirijske antifungalne terapije potrebno je uspostaviti uz savjetovanje sa ljekarom koji ima iskustva u liječenju pacijenata s invazivnim gljivičnim infekcijama.

Reaktivacija hepatitisa B

Kod pacijenata koji su primali antagoniste TNF-a, uključujući i lijek Humira, zabilježena je reaktivacija hepatitisa B ukoliko su bili hronični nosioci virusa (tj. pozitivni na površinski antigen), a bilo je i fatalnih slučajeva. Pacijente je potrebno prije početka terapije lijekom Humira testirati na HBV infekciju. Pacijentima koji su pozitivni na infekciju hepatitisa B, preporučuje se da potraže savjet ljekara s iskustvom u liječenju hepatitisa B.

Nosioci virusa HBV kod kojih je nužna primjena lijeka Humira moraju biti pomno praćeni radi znakova i simptoma aktivne HBV infekcije tokom cijelog trajanja terapije te nekoliko mjeseci nakon njenog prekida. Ne postoje prikladni podaci za pacijente, koji su nosioci HBV-a, o kombinovanom liječenju antivirusnom terapijom i antagonistom TNF-a u svrhu prevencije reaktivacije HBV-a. Kod pacijenata kod kojih se javi reaktivacija HBV infekcije, potrebno je prekinuti terapiju lijekom Humira i započeti efikasnu antivirusnu terapiju uz odgovarajuće potporno liječenje.

Neurološki događaji

U rijetkim se slučajevima za vrijeme liječenja antagonistima TNF-a, uključujući lijek Humira, mogu pojaviti ili pogoršati klinički simptomi i/ili radiografski nalazi demijelinizirajuće bolesti centralnog nervnog sistema, uključujući multiplu sklerozu i optički neuritis, i periferne demijelinizirajuće bolesti, uključujući Guillan-Barré-ov sindrom. Ljekari treba da oprezno razmotre liječenje lijekom Humira kod pacijenata s postojećim ili nedavno dijagnostikovanim demijelinizirajućim poremećajima centralnog ili perifernog nervnog sistema; ako se razvije bilo koji od tih poremećaja, treba razmotriti prekid liječenja lijekom Humira. Poznato je da postoji povezanost između intermedijarnog uveitisa i demijelinizirajućih poremećaja centralnog nervnog sistema. Kod pacijenata sa neinfektivnim intermedijarnim uveitisom treba sprovesti neurološku procjenu prije početka liječenja lijekom Humira i redovno tokom liječenja, kako bi se utvrdili već postojeći ili novorazvijeni demijelinizirajući poremećaji centralnog nervnog sistema.

Alergijske reakcije

U kliničkim ispitivanjima su se rijetko javljale ozbiljne alergijske reakcije prilikom primjene lijeka Humira. Manje često su u kliničkim ispitivanjima zabilježene alergijske reakcije koji ne spadaju u ozbiljne alergijske reakcije, a povezane su sa lijekom Humira. Nakon primjene lijeka Humira, bilo je prijava ozbiljnih alergijskih reakcija, uključujući anafilaksu. Ako se pojavi anafilaktička ili druga ozbiljna alergijska reakcija, primjenu lijeka Humira treba odmah obustaviti i započeti odgovarajuću terapiju.

Imunosupresija

U ispitivanju 64 pacijenta sa reumatoidnim artritisom liječenih lijekom Humira nije zabilježeno smanjenje reakcija preosjetljivosti kasnog tipa, sniženja vrijednosti imunoglobulina, odnosno promjene broja efektorskih T i B ćelija, NK ćelija, monocita/makrofaga i neutrofila.

Maligni i limfoproliferativni poremećaji

U kontrolisanim djelovima kliničkih ispitivanja antagonista TNF-a, zabilježeno je više malignih slučajeva, uključujući i limfome, kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a, nego u kontrolnoj grupi pacijenata. Međutim, učestalost je bila rijetka. Nakon stavljanja lijeka u promet, zabilježeni su slučajevi leukemije kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a. Procjenu rizika otežava i inače povećani rizik razvoja limfoma i leukemije kod pacijenata s reumatoidnim artritisom s dugotrajnom, izrazito aktivnom upalnom bolešću. Prema postojećim saznanjima, mogući rizik razvoja limfoma, leukemija i ostalih malignih bolesti kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a ne može se isključiti.

Maligne bolesti, neke i fatalne, zabilježene su kod djece, adolescenata i mlađih odraslih ljudi (do 22 godine starosti) liječenih antagonistima TNF-a (početak terapije ≤ 18. godini života), uključujući i adalimumab nakon pojave na tržištu. Otprilike polovina slučajeva su bili limfomi. Ostali slučajevi predstavljaju mnoštvo različitih malignih bolesti, uključujući i rijetke maligne bolesti obično povezane s imunosupresijom. Rizik pojave malignih bolesti kod djece i adolescenata liječenih TNF-antagonistima ne može se isključiti.

Kod pacijenata liječenih adalimumabom tokom postmarketinškog praćenja prijavljeni su rijetki slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma. Ovaj rijedak oblik T-ćelijskog limfoma ima izrazito agresivan tok i najčešće je fatalan. Neki od tih hepatospleničnih T-ćelijskih limfoma povezanih s upotrebom lijeka Humira javili su se kod mladih odraslih pacijenata koji su istovremeno koristili i azatioprin ili 6-merkaptopurin u terapiji upalne bolesti crijeva. Potrebno je pažljivo razmotriti mogući rizik kombinacije azatioprina ili 6-merkaptopurina s lijekom Humira. Rizik pojave hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji koriste lijek Humira ne može se isključiti (vidjeti dio 4.8).

Nisu provedena ispitivanja kod pacijenata sa malignim bolestima u anamnezi ili kod pacijenata koji su nastavili liječenje lijekom Humira nakon obolijevanja od malignih bolesti. Zbog toga je potreban dodatan oprez prilikom razmatranja liječenja lijekom Humira kod takvih pacijenata (vidjeti dio 4.8).

Sve pacijente, a posebno one koji u anamnezi imaju dugotrajnu primjenu imunosupresivne terapije, ili pacijente sa psorijazom sa PUVA liječenjem u anamnezi, potrebno je prije i za vrijeme liječenja lijekom Humira pregledati u svrhu otkrivanja nemelanomskog karcinoma kože. Melanom i karcinom Merkelovih ćelija su bili prijavljeni kod pacijenata liječenih TNF-antagonistima uključujući adalimumab (vidjeti dio 4.8)

U kliničkom istraživanju primjene drugog antagonista TNF-a, infliksimaba, kod pacijenata sa umjerenom do teškom hroničnom opstruktivnom bolešću pluća (HOPB), uočen je povećan broj malignih oboljenja, naročito na plućima ili glavi i vratu, kod pacijenata na infliksimabu nego u kontrolnoj grupi. Svi pacijenti bili su teški pušači. Zbog toga je potreban oprez kod primjene antagonista TNF-a kod pacijenata sa HOPB-om, kao i kod pacijenata koji imaju povećan rizik za razvoj malignih bolesti zbog teškog pušenja.

Prema trenutnim podacima nije poznato da li liječenje adalimumabom utiče na rizik pojave displazije ili karcinoma kolona. Svi pacijenti sa ulceroznim kolitisom kod kojih je povećan rizik od displazije ili karcinoma kolona (na primjer, pacijenti sa dugotrajnim ulceroznim kolitisom ili primarnim sklerozirajućim holangitisom), ili pacijenti koji su imali displaziju ili karcinom kolona moraju se kontrolisati zbog mogućeg razvoja displazije u redovnim intervalima prije početka liječenja i tokom čitavog trajanja bolesti. Ti pregledi moraju uključivati kolonoskopiju i biopsiju u skladu s lokalnim preporukama.

Hematološke reakcije

U rijetkim je slučajevima za vrijeme liječenja antagonistima TNF-a zabilježena pojava pancitopenije, uključujući i aplastičnu anemiju. Kod pacijenata liječenih lijekom Humira pojavljuju se neželjena dejstva hematološkog sistema, uključujući medicinski značajne citopenije (npr. trombocitopenija, leukopenija). Pacijente treba upozoriti da odmah zatraže medicinsku pomoć ako se za vrijeme liječenja lijekom Humira pojave znakovi i simptomi koji upućuju na krvne diskrazije (npr. stalno povišena tjelesna temperatura, potkožni hematomi, krvarenje, blijedilo). Ako se dokažu značajne hematološke abnormalnosti, treba razmisliti o prekidu liječenja lijekom Humira kod takvih pacijenata.

Vakcinacija

Sličan odgovor antitijela na standardnu 23-ovalentnu pneumokoknu vakcinu i trovalentnu vakcinu protiv gripa je primijećeno u ispitivanju 226 odraslih pacijenata sa reumatoidnim artritisom koji su primali adalimumab ili placebo. Ne postoje podaci koji govore o sekundarnom prenosu infekcije nakon davanja žive vakcine kod pacijenata koji primaju lijek Humira.

Preporučuje se da se pedijatrijski pacijenti, ako je moguće, vakcinišu u skladu sa svim važećim smjernicama za vakcinaciju, prije uvođenja lijeka Humira u terapiju.

Pacijenti koji primaju lijek Humira mogu istovremeno primiti vakcinu, ali ne živu vakcinu. Primjena žive vakcine (npr. BCG vakcina) kod odojčadi koja su bila izložena adalimumabu in utero se ne preporučuje u narednih 5 mjeseci nakon posljednje doze adalimumaba koju je primila majka tokom trudnoće.

Kongestivna srčana insuficijencija

U kliničkom ispitivanju jednog drugog antagonista TNF-a zabilježeno je pogoršanje kongestivne srčane insuficijencije i povećana smrtnost zbog kongestivne srčane insuficijencije. Prijavljeni su slučajevi pogoršanja kongestivne srčane insuficijencije kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Lijek Humira se mora davati oprezno kod pacijenata sa blagom srčanom insuficijencijom (NYHA stepen I/II). Primjena lijeka Humira je kontraindikovana kod pacijenata s umjerenom do teškom srčanom insuficijencijom (vidjeti dio 4.3). Ako se pojave novi ili pogoršaju postojeći simptomi kongestivne srčane insuficijencije, treba obustaviti primjenu lijeka Humira.

Autoimuni procesi

Liječenje lijekom Humira može dovesti do razvoja autoimunih antitijela. Efekat dugotrajnog liječenja lijekom Humira na razvoj autoimunih bolesti nije poznat. Ukoliko pacijent nakon primjene lijeka Humira razvije simptome koji upućuju na sindrom sličan lupusu i pozitivan je na antitijela usmjerena protiv dvolančane DNK, potrebno je prekinuti terapiju (vidjeti dio 4.8).

Istovremena primjena bioloških antireumatskih ljekova koji modifikuju tok bolesti-DMARDS ili antagonista TNF-a

U kliničkim ispitivanjima istovremene primjene anakinre i drugog antagonista TNF-a, etanercepta, zabilježene su ozbiljne infekcije, a pritom nije bilo dodatne kliničke koristi u odnosu na monoterapiju etanerceptom. S obzirom na vrstu neželjenih dejstava opisanih pri istovremenoj primjeni anakinre i etanercepta pretpostavlja se da bi se slična neželjena dejstva mogla pojaviti i za vrijeme liječenja anakinrom u kombinaciji sa drugim antagonistima TNF-a. Stoga se istovremena primjena adalimumaba i anakinre ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Istovremena primjena adalimumaba sa drugim biološkim DMARDS (npr. anakinra i abatacept) ili drugim antagonistima TNF-a se ne preporučuje zbog mogućeg povećanog rizika od nastanka infekcija, uključujući ozbiljne infekcije i druge moguće farmakološke interakcije (vidjeti dio 4.5).

Hirurški zahvati

Raspoloživi podaci o bezbjednosti hirurških zahvata kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni. Pri planiranju operacija treba voditi računa o dugom poluvremenu izlučivanja adalimumaba. Pacijente, kojima je za vrijeme liječenja lijekom Humira potreban operativni zahvat, treba pomno pratiti zbog moguće pojave infekcija, i prema potrebi preduzeti odgovarajuće mjere. Raspoloživi podaci o bezbjednosti sprovođenja artroplastike kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni.

Opstrukcija tankog crijeva

Nereagovanje na terapiju Crohn-ove bolesti može biti znak fiksne fibrozne strikture koju je možda potrebno hirurški liječiti. Trenutno raspoloživi podaci ukazuju na to da lijek Humira ne uzrokuje i ne pogoršava strikture.

Stariji pacijenti

Učestalost ozbiljnih infekcija kod pacijenata liječenih lijekom Humira bila je veća kod pacijenata starijih od 65 godina (3,7%) nego kod pacijenata mlađih od 65 godina (1,5 %). Neke od ovih infekcija su imale fatalni ishod. Tokom liječenja starijih pacijenata mora se obratiti posebna pažnja na mogući rizik od infekcije.

Pedijatrijska populacija

Pogledati gore dio koji se odnosi na vakcinaciju.

Djelovanje lijeka Humira ispitivano je kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom, poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i psorijatičnim artritisom koji su dobijali lijek Humira kao monoterapiju, i kod onih koji su istovremeno uzimali lijek Humira i metotreksat. Stvaranje antitijela bilo je manje kada je lijek Humira davan zajedno sa metotreksatom, u odnosu na pacijente kod kojih je lijek Humira davan kao monoterapija. Kada se lijek Humira primjenjuje bez metotreksata, stvaranje antitijela se povećava, izlučivanje adalimumaba pojačava, a efikasnost se smanjuje (vidjeti dio 5.1).

Kombinovana terapija lijekom Humira i anakinrom se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4 Istovremena primjena bioloških DMARDS-a ili antagonista TNF-a).

Kombinovana terapija lijekom Humira i abataceptom se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4 Istovremena primjena bioloških DMARDS-a ili antagonista TNF-a).

Žene u reproduktivnom dobu

Ženama u reproduktivnom dobu se posebno preporučuje da koriste adekvatnu kontracepciju za sprječavanje trudnoće i da je koriste najmanje 5 mjeseci nakon posljednjeg tretmana lijekom Humira.

Trudnoća

Prospektivno prikupljeni podaci o velikom broju trudnoća izloženih adalimumabu (približno 2100) koje su završile živorođene sa poznatim ishodom, uključujući više od 1500 trudnoća izloženih tokom prvog tromjesečja, ne ukazuju na povećanu stopu malformacija kod novorođenčeta.

U prospektivan kohortni registar uključeno je 257 žena sa reumatoidnim artritisom ili Crohn-ovom bolešću koje su se liječile adalimumabom najmanje tokom prvog tromjesečja, te 120 žena sa reumatoidnim artritisom ili Crohn-ovom bolešću koje se nisu liječile adalimumabom. Primarna mjera ishoda bila je prevalencija značajnih velikih (major) urođenih mana pri porođaju. Stopa trudnoća koje su završile najmanje jednim živorođenim djetetom sa velikom urođenom manom iznosila je 6/69 (8,7%) među ženama liječenima adalimumabom koje su imale reumatoidni artritis i 5/74 (6,8%) među ženama sa reumatoidnim artritisom koje nisu primale terapiju (neprilagođen OR: 1,31; 95% CI: 0,38 - 4,52), te 16/152 (10,5%) među ženama liječenima adalimumabom koje su imale Crohn-ovu bolest i 3/32 (9,4%) među ženama sa Crohn-ovom bolešću koje nisu primale terapiju (neprilagođen OR: 1,14; 95% CI: 0,31 - 4,16). Prilagođen OR (kod kojega su uzete u obzir početne razlike) iznosio je 1,10 (95% CI: 0,45 - 2,73) za reumatoidni artritis i Crohn-ovu bolest zajedno. Nije bilo velikih razlika između žena liječenih adalimumabom i onih koje ga nisu primale sa obzirom na sekundarne mjere ishoda – spontane pobačaje, manje (minor) urođene mane, prijevremeni porođaj, porođajnu veličinu i ozbiljne ili oportunističke infekcije, a nije prijavljeno nijedno mrtvorođenje ni maligna bolest. Na interpretaciju podataka mogu uticati metodološka ograničenja ispitivanja, uključujući malu veličinu uzorka i dizajn koji nije uključivao randomizaciju.

U ispitivanju razvojne toksičnost kod majmuna, nisu zabilježeni znaci toksičnosti za majku, plod ili teratogenost. Nema dostupnih pretkliničkih podataka o postnatalnoj toksičnosti adalimumaba (vidjeti dio 5.3).

Zbog inhibicije faktora tumorske nekroze α (TNFα) adalimumab primijenjen u trudnoći bi mogao uticati na normalne imunološke odgovore novorođenčeta. Adalimumab tokom tudnoće treba da se koristi samo ukoliko je zaista neophodan.

Adalimumab može preći iz posteljice u serum novorođenčadi čije su majke tokom trudnoće liječene adalimumabom. Stoga, ta djeca mogu imati povećan rizik od infekcija. Djeci koja su in utero bila izložena adalimumabu ne preporučuje se davanje živih vakcina (npr. BCG vakcina) najmanje 5 mjeseci od kada je majka u trudnoći primila zadnju injekciju adalimumaba.

Dojenje

Ograničeni podaci iz objavljene literature ukazuju na to da se adalimumab izlučuje u majčino mlijeko u vrlo maloj koncentraciji te da koncentracije adalimumaba u majčinom mlijeku iznose 0,1% do 1% nivoa u serumu majke. Kada se primjenjuju peroralno, imunoglobulin G proteini prolaze proteolizu u crijevima te imaju malu bioraspoloživost. Ne očekuje se djelovanje tokom dojenja na novorođenčad/odojčad, tako da se lijek Humira može primjenjivati tokom dojenja.

Plodnost

Pretklinički podaci o uticaju adalimumaba na plodnost nisu dostupni.

Lijek Humira može imati mali uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama. Vrtoglavica i poremećaji vida se mogu pojaviti nakon primijene lijeka Humira (vidjeti dio 4.8).

Sažetak bezbjednosnog profila

Lijek Humira je ispitivan u pivotalnim kontrolisanim i otvorenim ispitivanjima kod 9 506 pacijenata kroz period do 60 mjeseci ili više. Ispitivanjima su obuhvaćeni pacijenti sa nedavnom pojavom reumatoidnog artritisa i oni sa dugotrajnom bolešću, te pacijenti sa juvenilnim idiopatskim artritisom (poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i artritisom povezanim sa entezitisom), kao i ankilozirajućim spondilitisom, aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog nalaza AS-a, psorijatičnim artritisom, Crohnovom bolešću, ulceroznim kolitisom, psorijazom, gnojnim hidradenitisom i uveitisom. Pivotalna kontrolisana ispitivanja kod 6089 pacijenata liječenih lijekom Humira i 3801 pacijenta liječenog placebom ili nekim aktivnim poredbenim lijekom u kontrolisanom periodu.

U dvostruko slijepim, kontrolisanim djelovima pivotalnih ispitivanja, liječenje je zbog neželjenih dejstava prekinuto kod 5.9% pacijenata koji su dobijali lijek Humira, odnosno 5.4% pacijenata iz kontrolne grupe.

Najčešće prijavljena neželjena dejstva su infekcije (kao što su nazofaringitis, infekcija gornjeg respiratornog trakta i sinusitis), reakcije na mjestu primijene (eritem, svrab, krvarenje, bol ili oticanje), glavobolja i mišićno-skeletna bol.

Za lijek Humira su prijavljena ozbiljna neželjena dejstva. TNF-antagonisti, kao lijek Humira, djeluju na imuni sistem te njihova primjena može uticati na odbranu tijela od infekcija i karcinoma.

Prilikom upotrebe lijeka Humira su takođe prijavljene infekcije sa smrtnim ishodom i po život opasne infekcije (uključujući sepsu, oportunističke infekcije i tuberkulozu), reaktivacija HBV-a i razne maligne promjene (uključujući leukemiju, limfom i hepatosplenični T-ćelijski limfom).

Takođe su prijavljene ozbiljne hematološke, neurološke i autoimune reakcije. One uključuju rijetke prijave pancitopenije, aplastične anemije, centralnih i perifernih demijelinizirajućih događaja i prijave lupusa, stanja povezanih s lupusom i Stevens-Johnsonov sindrom.

Pedijatrijska populacija

Uopšte, neželjena dejstva kod pedijatrijskih pacijenata su prema učestalosti i tipu bili slični onima kao kod odraslih pacijenata.

Tabelarni pregled neželjenih dejstava

Sljedeći popis neželjenih dejstava zasniva se na iskustvu iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet, a prikazana su u Tabeli 6 koja slijedi, prema sistemu organa i učestalosti (veoma često (≥ 1/10), često (≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), veoma rijetko (<1/10 000) i nepoznato – ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). U svakoj grupi učestalosti su neželjena destva raspoređena od ozbiljnijih prema manje ozbiljnim. Između raznih indikacija, naznačene su one najučestalije. Zvjezdica (*) u koloni Organski sistem označava da se detaljnije informacije mogu pronaći u djelovima 4.3, 4.4 i 4.8.

U kliničkim ispitivanjima nisu primjećene toksične reakcije koje bi ograničavale dozu. Najveća ispitivana doza bila je višekratna intravenska doza od 10 mg/kg, koja je oko 15 puta veća od preporučene doze.

Farmakoterapijska grupa: selektivni imunosupresivni ljekovi, inhibitori faktora nekroze tumora alfa (TNF α).

ATC kod: L04AB04

Mehanizam djelovanja

Adalimumab se specifično veže za TNF (faktor tumorske nekroze) i neutralizuje biološku funkciju TNF-a blokirajući njegovu interakciju sa površinskim ćelijskim TNF-receptorima p55 i p75.

Adalimumab takođe modifikuje biološke odgovore koje indukuje ili reguliše TNF, uključujući promjene u nivoima adhezijskih molekula koje su odgovorne za migraciju leukocita (ELAM-1, VCAM-1 i ICAM-1 sa IC50 od 0,1-0,2 nM).

Farmakodinamski efekti

Nakon liječenja lijekom Humira kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom primijećeno je naglo snižavanje nivoa reaktanata akutne faze upale (C-reaktivni protein [CRP] i brzina sedimentacije eritrocita [ESR]) i serumskih citokina (IL-6) u poređenju sa početnim vrijednostima. Serumske vrijednosti matriksnih metaloproteinaza (MMP-1 i MMP-3) koje uzrokuju preoblikovanje tkiva odgovorno za uništavanje hrskavice, takođe su se smanjile nakon primanja lijeka Humira. Pacijenti liječeni lijekom Humira obično pokazuju poboljšanje hematoloških znakova hronične upale.

Kod pacijenata sa poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, Crohn-ovom bolešću i ulceroznim kolitisom i gnojnim hidradenitisom primijećeno je naglo smanjenje nivoa CRP-a nakon liječenja lijekom Humira. Kod pacijenata sa Crohn-ovom bolešću, primijećeno je smanjenje broja ćelija u debelom crijevu koje ispoljavaju markere upale, uključujući i značajno sniženje ekspresije TNFα. Endoskopske studije intestinalne mukoze pokazale su znakove zarastanja mukoze kod pacijenata liječenih adalimumabom.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Odrasli sa reumatoidnim artritisom

Efikasnost lijeka Humira ispitivana je kod više od 3.000 pacijenata u svim kliničkim ispitivanjima reumatoidnog artritisa (RA). Efikasnost i bezbjednost lijeka Humira u liječenju reumatoidnog artritisa procjenjivane su u pet randomizovanih, dvostruko slijepih, dobro kontrolisanih ispitivanja.

Neki su pacijenti liječeni kroz period i do 120 mjeseci.

RA ispitivanje I obuhvatilo je 271 pacijenta sa umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u uzrastu od 18 godina i starijih kod kojih prethodna terapija barem jednim antireumatskim lijekom koji modifikuje tok bolesti nije bila efikasna, i kod kojih nije bio dovoljno efikasan metotreksat u dozi od 12,5 do 25 mg (10 mg ako pacijent ne podnosi metotreksat) jednom nedjeljno i kod kojih je doza metotreksata bila konstantno 10 do 25 mg jednom nedjeljno. Svake druge nedjelje u periodu od 24 nedjelje dobijali su lijek Humira ili placebo u dozi od 20, 40 ili 80 mg.

RA ispitivanje II obuhvatilo je 544 pacijenta sa umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u uzrastu od 18 godina i starijih kod kojih prethodna terapija barem jednim antireumatskim lijekom koji modifikuje tok bolesti nije bila efikasna. Pacijenti su svake dvije nedjelje u periodu od 26 nedjelja dobijali naizmjenično supkutane injekcije lijeka Humira u dozi od 20 ili 40 mg, odnosno placeba (jednu nedjelju aktivni lijek, drugu nedjelju placebo) ili po jednu injekciju lijeka Humira i placeba svake nedjelje. Pacijenti nisu smjeli da uzimaju nikakve druge antireumatske ljekove koji modifikuju tok bolesti.

RA ispitivanje III obuhvatilo je 619 pacijenata sa umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u uzrastu ≥18 godina kod kojih prethodna terapija metotreksatom u dozi od 12,5 do 25 mg jednom nedjeljno nije dala zadovoljavajuće rezultate ili nisu podnosili metotreksat u dozi od 10 mg jednom nedjeljno. Pacijenti su podijeljeni u tri grupe. Prva je dobijala injekcije placeba svake nedjelje u periodu od 52 nedjelje. Druga je dobijala 20 mg lijeka Humira svake nedjelje u periodu od 52 nedjelje. Treća grupa je naizmjenično primala 40 mg lijeka Humira ili injekcije placebo (jedna nedelja 40 mg lijeka Humira, druga nedjelja placebo).

Po završetku prve 52 nedjelje, 457 pacijenata je uključeno u otvorenu produženu fazu u kojoj je davano 40 mg lijeka Humira/MTX svake druge nedjelje u trajanju od 10 godina.

U RA ispitivanju IV prvenstveno je ocjenjivana bezbjednost kod 636 pacijenata u uzrastu ≥18 godina sa umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom. U ispitivanje su uključeni i pacijenti koji su prethodno liječeni antireumatskim ljekovima koji modifikuju tok bolesti, koji prethodno nisu bili liječeni, i oni koji već dobijaju antireumatsku terapiju, pod uslovom da je ta terapija stabilna najmanje 28 dana. Ove terapije uključuju metotreksat, leflunomid, hidroksihlorohin, sulfasalazin i/ili soli zlata. Pacijenti su podijeljeni u dvije grupe, od kojih je jedna dobijala 40 mg lijeka Humira, a druga placebo svake druge nedjelje u periodu od 24 nedjelje.

RA ispitivanjem V obuhvaćeno je 799 odraslih pacijenata sa umjerenim do teškim aktivnim ranim reumatoidnim artritisom u ranoj fazi (srednja vrijednost trajanja bolesti kraća od 9 mjeseci) koji do tada nisu bili liječeni metotreksatom. Tokom 104 nedjelje upoređivana je efikasnost kombinovanog liječenja (40 mg lijeka Humira svake dvije nedjelje/metotreksat), monoterapije lijekom Humira (40 mg svake dvije nedjelje), kao i monoterapije metotreksatom na smanjenje simptoma i znakova te brzine napredovanja oštećenja zglobova kod reumatoidnog artritisa. Po završetku prve 104 nedjelje, 497 pacijenata uključeno je u otvoreni produžetak studije, u kojem se lijek Humira u dozi od 40 mg primjenjivao svake dvije nedjelje tokom razdoblja do 10 godina.

Primarna mjera ishoda RA ispitivanja I, II i III te sekundarna mjera ishoda RA ispitivanja IV bio je procenat pacijenata u kojih je postignut terapijski odgovor ACR 20 nakon 24, odnosno 26 nedjelja liječenja. Primarna mjera ishoda RA ispitivanja V bio je procenat pacijenata kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 50 nakon 52 nedjelje liječenja. Dodatni primarna mjera ishoda RA ispitivanja III i V bio je usporavanje napredovanja bolesti (na osnovu radioloških nalaza) nakon 52 nedjelje liječenja. Primarna mjera ishoda RA ispitivanja III takođe su bile promjene u kvalitetu života.

ACR odgovor

Procenat pacijenata liječenih lijekom Humira kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 20, 50 i 70 bio je podjednak u RA ispitivanjima I, II i III. Rezultati zabilježeni u grupi koja je dobijala 40 mg svake dvije nedjelje prikazani su u Tabeli 7.

Resorpcija i distribucija

Nakon primjene 24 mg/m2 ( maksimalno 40 mg) potkožno svake druge nedjelje kod pacijenata sa poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom (JIA) u uzrastu od 4-17 godina, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže (vrijednosti mjerene od 20. do 48. nedjelje) bila je 5,6 ± 5,6 µg/ml (102% CV) za adalimumab bez istovremene primjene metotreksata, i 10,9 ± 5,2 µg/ml (47,7% CV) s istovremenom primjenom metotreksata.

Kod pacijenata sa poliartikularnom JIA starosti od 2 do < 4 godine ili starosti od 4 godine i starijih s tjelesnom težinom manjom od 15 kg nakon primjene 24 mg/m2 adalimumaba, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bila je 6,0 ± 6,1 µg/ml (101% CV) za adalimumab bez istovremene primjene sa metotreksatom, i 7,9 ± 5,6 µg/ml (71,2 % CV) s istovremenom primjenom metotreksata.

Tokom administracije 24 mg/m2 ( maksimalno 40 mg) supkutanom injekcijom svake druge nedjelje kod pacijenata sa artritisom povezanim sa entezitisom, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže (vrijednosti mjerene u 24. nedjelji) je bila 8,8 ± 6,6 µg/ml bez istovremene primjene sa metotreksatom, i 11,8 ± 4,3 µg/ml sa istovremenom primjenom metotreksata.

Nakon supkutano primijenjene doze od 0,8 mg/kg (do maksimalno 40 mg) svake druge nedjelje kod pedijatrijskih pacijenata sa hroničnom plak psorijazom, srednja vrijednost ± SD najniže koncentracije adalimumaba u stanju dinamičke ravnoteže iznosila je približno 7,4 ± 5,8 µg/ml (79% CV).

Kod pedijatrijskih pacijenata sa umjerenim do teškim oblikom Crohn-ove bolesti, indukciona doza u otvorenoj studiji bila je 160/80 mg ili 80/40 mg u nultoj nedjelji i drugoj nedjelji, u zavisnosti od tjelesne težine (granična vrijednost od 40 kg). Nakon 4. nedjelje, pacijenti su randomizovani 1:1, da bi primali ili standardnu dozu održavanja (40/20 mg svake druge nedjelje) ili nisku dozu održavanja (20/10 mg svake druge nedjelje), na osnovu tjelesne težine. Prosječna (±SD) koncentracija adalimumaba u serumu nakon 4. nedjelje bila je 15,7 ± 6,6 µg/ml kod ispitanika sa tjelesnom težinom ≥40 kg (160/80 mg), i 10,6 ± 6,1 µg/ml kod ispitanika sa tjelesnom težinom <40 kg (80/40 mg).

Kod ispitanika koji su ostali na svojoj randomizovanoj terapiji, prosječne koncentracije adalimumaba u serumu nakon 52. nedjelje bile su 9,5 ± 5,6 µg/ml u grupi koja je primala standardnu dozu, i 3,5 ± 2,2 µg/ml u grupi koja je primala nisku dozu. Prosječne koncentracije su održane kod pacijenata koji su nastavili da primaju adalimumab terapiju svake druge nedjelje tokom 52 nedjelje. Kod ispitanika kod kojih je doza povećana i koji su primali terapiju jednom nedjeljno, prosječna koncentracija adalimumaba u serumu nakon 52. nedjelje bila je 15,3 ± 11,4 µg/ml (40/20 mg nedjeljno) i 6,7 ± 3,5 µg/ml (20/10 mg nedjeljno).

Izloženost adalimumabu kod pedijatrijskih pacijenata sa uveitisom predviđena je uz pomoć farmakokinetičkog modeliranja i simulacije na osnovu farmakokinetike kod ostalih pedijatrijskih pacijenata (psorijaza kod djece, juvenilni idiopatski artritis, Crohn-ova bolest kod djece i artritis povezan s entezitisom). Nisu dostupni klinički podaci kod primjene početne doze lijeka Humira kod djece u uzrastu < 6 godina. Predviđena izloženost je indikovana u odsustvu metotreksata, početna doza može da dovede do inicijalnog povećanja sistematske izloženosti.

Veza između izloženosti i odgovora na liječenje kod pedijatrijske populacije

Na osnovu podataka iz kliničkih ispitivanja kod pacijenata sa juvenilnim idiopatskim artritisom (poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i artritisom povezanim sa entezitisom), utvrđena je veza između plazmatskih koncentracija i odgovora PedACR 50. Prividna plazmatska koncentracija adalimumaba uz koju se postiže polovina maksimalne vjerovatnoće za odgovor PedACR 50 (EC50) bila je 3 μg/ml (95% CI: 1-6 μg/ml).

Veza između izloženosti i odgovora na liječenje, odnosno između koncentracije adalimumaba i njegove efikasnosti kod pedijatrijskih pacijenata sa teškom hroničnom plak psorijazom, utvrđena je za odgovor PASI75 i PGA rezultat 'bez bolesti' ili 'minimalno'. Sa povećanjem koncentracija adalimumaba, povećavale su se i stope odgovora PASI 75 i PGA rezultata 'bez bolesti' ili 'minimalno', u oba slučaja uz sličan prividan EC50 od približno 4,5 μg/ml (95% CI: 0,4-47,6 odnosno 1,9-10,5).

Odrasli

Nakon supkutane primjene jednokratne doze od 40 mg, adalimumab se sporo resorbuje i raspoređuje po tkivima, a vršne koncentracije u serumu postižu se približno 5 dana nakon primjene. Prosječna apsolutna bioraspoloživost adalimumaba nakon primjene jednokratne potkožne doze od 40 mg bila je 64 % u tri ispitivanja. Nakon pojedinačnih intravenskih doza koje su se kretale od 0,25 do 10 mg/kg, koncentracije su bile proporcionalne dozi. Nakon primjene doza od 0,5 mg/kg (~40 mg) klirens adalimumaba je bio u rasponu od 11 do 15 ml/sat, a volumen raspodjele (Vss) je iznosio od 5 do 6 litara. Srednje poluvrijeme eliminacije u terminalnoj fazi približno je iznosilo dvije nedjelje. Koncentracije adalimumaba u sinovijalnoj tečnosti nekolicine pacijenata sa reumatoidnim artritisom iznosile su 31% – 96% koncentracija u serumu.

Nakon potkožne primjene lijeka Humira u dozi od 40 mg svake dvije nedjelje kod odraslih pacijenata sa reumatoidnim artritisom, srednje najniže koncentracije u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bile su približno 5 μg/ml (bez istovremene primjene metotreksata), odnosno 8 – 9 μg/ml (uz metotreksat). Najniži nivoi adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže povećavali su se uglavnom srazmjerno dozi nakon potkožne primjene 20, 40 i 80 mg svake druge nedjelje, odnosno svake nedjelje.

Kod odraslih pacijenata sa psorijazom, srednja vrijednost najniže koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže bila je 5 µg/ml tokom primjene monoterapije dozom adalimumaba od 40 mg svake druge nedjelje.

Tokom perioda indukcije kod pacijenata sa Crohn-ovom bolešću, nakon početne doze od 80 mg lijeka Humira u nultoj nedjelji i zatim 40 mg u drugoj nedjelji postignute su najniže serumske koncentracije adalimumaba od oko 5,5 μg/ml, odnosno 12 μg/ml ako je početna doza bila 160 mg lijeka Humira u nultoj nedjelji i zatim 80 mg u drugoj nedjelji. Kod pacijenata sa Crohn-ovom bolešću koji primaju terapiju održavanja dozom od 40 mg svake druge nedjelje, prosječna najniža koncentracija adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bila je oko 7 μg/ml.

Kod odraslih pacijenata sa uveitisom, inicijalna doza adalimumaba od 80 mg u nultoj nedjelji nakon čega slijedi 40 mg svake druge nedjelje, počevši od prve nedjelje, dovela je do srednje vrijednosti koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže od približno 8–10 µg/ml.

Populacijskim farmakokinetičkim i farmakokinetičkim/farmakodinamičkim modeliranjem i simulacijom predviđeno je poređenje izloženosti adalimumabu i efikasnosti adalimumaba kod pacijenata koji su liječeni sa 80 mg svake druge nedjelje i kod onih liječenih sa 40 mg svake nedjelje (uključujući odrasle pacijente sa reumatoidnim artritisom, gnojnim hidradenitisom, ulceroznim kolitisom, Crohn-ovom bolešću ili psorijazom, pacijente sa adolescentnim gnojnim hidradenitisom, i pedijatrijske pacijente tjelesne težine ≥ 40 kg s Crohn-ovom bolešću).

Eliminacija

Populacijske farmakokinetičke analize na osnovu podataka dobijenih kod više od 1300 pacijenata sa reumatoidnim artritisom pokazale su tendenciju da se prividni klirens adalimumaba povećava sa pacijentovom tjelesnom težinom. Nakon prilagodjavanja za razlike u tjelesnoj težini, čini se da pol i starost pacijenata nemaju znatnijeg uticaja na klirens adalimumaba. Primijećeno je da su vrijednosti slobodnog adalimumaba u serumu (onoga koji nije vezan za antitijela na adalimumab – AAA) niže kod pacijenata sa mjerljivim nivoima AAA

Oštećenje jetre ili bubrega

Lijek Humira nije ispitivan kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ili jetre.

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu ispitivanja toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti.

Ispitivanja embriofetalne i perinatalne razvojne toksičnosti sprovedena na makaki majmunima sa dozama od 0,30 i 100 mg/kg (9 – 17 majmuna po grupi) nisu pokazala znakove oštećenja fetusa usljed primjene adalimumaba. Ispitivanja kancerogenosti te standardna procjena toksičnosti za plodnost i postnatalne toksičnosti nisu sprovedena sa adalimumabom zbog nepostojanja odgovarajućih modela za antitijela sa ograničenom unakrsnom reaktivnošću sa TNF-om glodara, odnosno stvaranje neutrališućih antitijela kod glodara.

Manitol

Polisorbat 80

Voda za injekcije

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.

2 godine

Čuvati u frižideru (2°C – 8°C). Ne zamrzavati. Napunjeni injekcioni špric čuvati u spoljašnjem pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Jedan napunjeni injekcioni špric lijeka Humira može se čuvati na temperaturama do maksimalno 25°C u trajanju do 14 dana. Špric se mora zaštiti od svjetlosti i ako se ne iskoristi u toku 14 dana odbaciti.

Lijek Humira 20 mg/0.2 ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu za jednokratnu primijenu (staklo tipa I), sa čepom klipa (brombutil guma) i iglom sa zaštitom za iglu (termoplastični elastomer).

Pakovanje:

• 2 napunjena injekciona šprica (0.2 ml sterilnog rastvora), svaki sa po 1 alkoholnim tupferom u blisteru.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal se odlaže u skladu sa propisima za zbrinjavanje medicinskog otpada.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

U sljedećoj tabeli su prikazane preporučene doze lijeka Humira u svakoj odobrenoj primjeni. Ako je Vašem djetetu potrebna drugačija doza, ljekar može propisati drugu jačinu lijeka Humira.

Način primjene lijeka

Lijek Humira se ubrizgava injekcijom pod kožu (supkutana primjena).

Lijek Humira ne smijete koristiti:

• Ukoliko je Vaše dijete alergično (preosjetljivo) na adalimumab ili na bilo koji drugi sastojak lijeka Humira (navedeni u dijelu 6.)
• Ukoliko Vaše dijete boluje od teške infekcije, uključujući i aktivnu tuberkulozu (vidjeti dio ″Upozorenja i mjere opreza″). Ukoliko Vaše dijete ima simptome infekcije, poput visoke temperature, rana, osjećaja umora, probleme sa zubima, važno je da obavijestite svog ljekara.
• Ukoliko Vaše dijete boluje od umjerene ili teške srčane slabosti. Ukoliko je Vaše dijete bolovalo ili boluje od ozbiljne srčane bolesti, važno je da to saopštite svom ljekaru (vidjeti odjeljak ″Upozorenja i mjere opreza″).

Upozorenja i mjere opreza:

Prije nego što počnete da uzimate lijek Humira, razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Alergijske reakcije

• Ukoliko Vaše dijete nakon primjene lijeka osjeti alergijsku reakciju, poput stezanja u grudima, otežanog disanja uz ″zviždanje″, vrtoglavice, oticanja ili osipa, prestanite da ubrizgavate lijek Humira i bez odlaganja se javite svom ljekaru, jer te reakcije u rijetkim slučajevima mogu biti opasne po život.

Infekcije

• Ukoliko Vaše dijete boluje od infekcije, uključujući i onu dugotrajnu, odnosno lokalizovanu (npr. ulceraciju na nozi), prije nego što započnete liječenje lijekom Humira, posavjetujte se sa svojim ljekarom. Imate li bilo kakvih nedoumica, molimo obratite se svom ljekaru.
• Dok prima terapiju lijekom Humira, Vaše dijete je podložnije infekcijama. Ovaj rizik se povećava kod djece sa oslabljenom funkcijom pluća. Ove infekcije mogu biti ozbiljne i uključuju:
• tuberkulozu,
• infekcije uzrokovane virusima, gljivicama, parazitima ili bakterijama,
• tešku infekciju krvi (sepsu).

U rijetkim slučajevima, ove infekcije mogu biti opasne po život. Bitno je da kažete Vašem ljekaru ukoliko kod Vašeg djeteta primijetite simptome poput temperature, rana, umora ili problema sa zubima. Ljekar Vam može preporučiti privremeni prekid terapije lijekom Humira.

• Recite ljekaru ako Vaše dijete boravi ili putuje u regije u kojima su gljivične infekcije (npr. histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza) veoma česte.
• Recite ljekaru ako je Vaše dijete ranije bolovalo od infekcija koje su se ponavljale, ili drugih stanja koja povećavaju rizik od infekcije.
• Vaše dijete i njegov ljekar moraju naročito obratiti pažnju na znakove infekcije za vrijeme liječenja lijekom Humira. Važno da kažete Vašem ljekaru ukoliko se kod Vašeg djeteta pojave simptomi infekcije kao što su: povišena tjelesna temperatura, rane, umor ili problemi sa zubima.

Tuberkuloza

• Kako su kod pacijenata liječenih lijekom Humira prijavljeni slučajevi obolijevanja od tuberkuloze, prije nego što liječenje lijekom Humira započne, ljekar će pregledati Vaše dijete kako bi utvrdio da li postoje znakovi i simptomi ove bolesti. Spomenuta provjera podrazumijeva detaljnu medicinsku procjenu, uključujući uzimanje detaljne anamneze Vašeg djeteta i odgovarajuće testove provjere (npr. rendgenski snimak pluća i tuberkulinski test). Sprovođenje i rezultati ovih pretraga moraju se zabilježiti na Kartici sa podsjetnikom Vašeg djeteta.
• Od izuzetne je važnosti da ljekaru saopštite da li je Vaše dijete ikada bolovalo od tuberkuloze, odnosno da li je bilo u bliskom kontaktu sa nekim ko boluje od ove bolesti. Ako Vaše dijete ima aktivnu tuberkulozu, nemojte primjenjivati lijek Humira.
• Tuberkuloza se može javiti u toku liječenja čak i ukoliko je Vaše dijete primilo terapiju za prevenciju tuberkuloze.
• Ukoliko se za vrijeme trajanja ili nakon liječenja jave simptomi tuberkuloze (npr. kašalj koji ne prolazi, gubitak tjelesne težine, manjak energije, blaga povišena temperatura) ili bilo koje druge infekcije, saopštite to bez odlaganja svom ljekaru.

Hepatitis B

• Recite ljekaru ukoliko je Vaše dijete nosilac hepatitis B virusa (HBV), ukoliko ima aktivni hepatitis B, ili mislite da bi se moglo zaraziti hepatitisom B.
• Ljekar Vašeg djeteta treba da testira Vaše dijete na HBV. Lijek Humira može, kod nosioca virusa, uzrokovati reaktivaciju hepatitisa B.
• U nekim rijetkim situacijama, posebno ukoliko Vaše dijete uzima druge ljekove koji suprimiraju imuni sistem, reaktivacija hepatitis B virusa može biti opasna po život.

Hirurški ili stomatološki zahvat

• Ukoliko se Vaše dijete sprema da se podvrgne hirurškim zahvatima ili intervencijama na zubima, recite ljekaru da dijete uzima lijek Humira. Ljekar može preporučiti privremeni prekid terapije lijekom Humira.

Demijelinizirajuća bolest

• Ukoliko Vaše dijete boluje ili oboli od demijelinizirajuće bolesti (bolest koja zahvata izolacijski sloj koji obavija živce, kao što je multipla skleroza), odluku o tome smije li da uzima ili da nastavi da prima lijek Humira donijeće Vaš ljekar. Odmah recite svom ljekaru ako se kod djeteta pojave simptomi kao što su promjene vida, slabost u rukama ili nogama ili utrnulost ili trnci u bilo kojem dijelu tijela.

Vakcinacija

• Za vrijeme liječenja lijekom Humira ne smiju se primiti određene vakcine, jer mogu uzrokovati infekcije.
• Posavjetujte se sa ljekarom prije nego što Vaše dijete primi bilo koju vakcinu.
• Ukoliko je moguće, preporučuje se da djeca završe vakcinacije, u skladu sa smjernicama o vakcinacijama, prije započinjanja terapije lijekom Humira.
• Ako ste primjenjivali lijek Humira za vrijeme trudnoće, Vaša beba može biti pod povećanim rizikom od dobijanja infekcije do približno pet mjeseci nakon primanja posljednje doze lijeka Humira u Vašoj trudnoći. Važno je da ljekara Vaše bebe i druge zdravstvene radnike obavijestite o primjeni lijeka Humira u trudnoći, kako bi oni mogli odlučiti kada Vaša beba treba da primi vakcinu.

Slabost srca

• Ukoliko Vaše dijete boluje od blage srčane slabosti, a uzima lijek Humira, ljekar Vašeg djeteta je dužan da pažljivo nadzire njegov srčani status. Ukoliko je Vaše dijete bolovalo, ili boluje, od teške srčane bolesti, važno je da to kažete njegovom ljekaru. Ukoliko se jave novi simptomi srčane slabosti, ili pogoršaju postojeći (npr. kratak dah, ili otečena stopala), morate se bez odlaganja obratiti svom ljekaru. Vaš ljekar će donijeti odluku o tome da li Vaše dijete treba da prima lijek Humira.

Povišena temperatura, nastanak modrica, krvarenje ili bljedilo

• Kod nekih pacijenata postoji mogućnost da tijelo ne uspijeva da proizvede dovoljne količine krvnih ćelija koje pomažu Vašem djetetu u borbi protiv infekcija ili zaustavljanju krvarenja. Ljekar će možda odlučiti da se prekine liječenje. Ukoliko se kod Vašeg djeteta javi povišena temperatura koju ne možete smanjiti, modrice ili krvarenje koje ne možete zaustaviti, ili ukoliko dijete izgleda jako blijedo, odmah nazovite ljekara.

Rak

• Određene vrste raka se vrlo rijetko javljaju kod odraslih pacijenata i djece na terapiji lijekom Humira ili nekim drugim TNF blokatorom.
• Pacijenti koji duže vrijeme boluju od teškog reumatoidnog artritisa mogu imati rizik veći od prosječnog od obolijevanja od limfoma (raka limfnog sistema) i leukemije (rak krvi i kostne srži).
• Ukoliko Vaše dijete prima terapiju lijekom Humira, rizik od limfoma, leukemije ili drugih oblika raka se može povećati. U rijetkim slučajevima, kod pacijenata koji su uzimali lijek Humira uočen je specifičan i težak oblik limfoma. Neki od tih pacijenata istovremeno su uzimali azatioprin ili 6-merkaptopurin.
• Obavijestite ljekara ukoliko Vaše dijete uzima azatioprin ili 6-merkaptopurin istovremeno sa lijekom Humira.
• Kod pacijenata koji uzimaju lijek Humira, u vrlo rijetkim slučajevima primijećene i neke vrste nemelanomskog raka kože.
• Ukoliko se za vrijeme terapije ili nakon nje na koži pojavi nova promjena ili ako se postojeće stanje promijeni, obavijestite o tome svog ljekara.
• Slučajevi raka, isključujući limfome, primijećeni su kod pacijenata koji boluju od plućne bolesti koja se naziva hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP), a primali su neke druge blokatore TNFa. Ukoliko pacijent boluje od HOBP-a ili je težak pušač, treba da se posavjetuje se sa svojim ljekarom da li je terapija lijekom Humira primjerena za njega.

Autoimuna bolest

• U rijetkim slučajevima, liječenje lijekom Humira može dovesti do pojave sindroma sličnog lupusu. Obratite se ljekaru ako primijetite simptome kao što su dugotrajan osip nepoznatog uzroka, temperatura, bol u zglobovima ili umor.

Primjena drugih ljekova

Recite Vašem ljekaru ili farmaceutu ukoliko Vaše dijete uzima, nedavno je uzimalo, ili bi moglo uzeti bilo koje druge ljekove.

Zbog povećanog rizika od ozbiljne infekcije, Vaše dijete ne smije primjenjivati lijek Humira sa drugim ljekovima koji sadrže sljedeće aktivne supstance:

• anakinru,
• abatacept.

Lijek Humira se može uzimati istovremeno sa sljedećim ljekovima:

• metotreksatom,
• nekim antireumaticima koji mijenjaju tok bolesti (npr. sulfasalazinom, hidroksihlorohinom, leflunomidom i injekcijskim preparatima zlata),
• steroidima ili ljekovima za ublažavanje bola, uključujući i nesteroidne protivupalne ljekove (NSAIL).

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja, molimo Vas da se obratite Vašem ljekaru.

Uzimanje lijeka Humira sa hranom ili pićem

Konzumacija hrane i pića nema djelovanje na terapiju lijekom Humira.

Plodnost, trudnoća i dojenje

• Treba razmotriti korišćenje odgovarajuće kontracepcije, kako bi se spriječila trudnoća, sa kojom treba nastaviti najmanje 5 mjeseci nakon posljednjeg uzimanja lijeka Humira.
• Ako ste trudni, mislite da biste mogli da budete trudni ili ako planirate trudnoću, pitajte svog ljekara za savjet prije nego što počnete da koristite ovaj lijek.
• Lijek Humira se tokom trudnoće smije primjenjivati samo ako je to neophodno.
• U ispitivanju koje je sprovedeno na trudnicama nije utvrđen povećan rizik od urođenih mana kada su majke primale lijek Humira tokom trudnoće u odnosu na majke sa istim oboljenjem koje nisu primale lijek Humira.
• Lijek Humira se može primjenjivati tokom dojenja.
• se može primjenjivati tokom dojenja.
• stim oboljenjem koje nisu primale lijek Humira.

ih mana kada su majke primale lijek Humira

• Ukoliko ste primali lijek Humira za vrijeme trudnoće, Vaša beba može imati povećan rizik od dobijanja infekcije.
• Važno je da obavijestite ljekara Vaše bebe i druge zdravstvene radnike o tome da ste u trudnoći primali lijek Humira prije bilo kakvog vakcinisanja bebe. Za više informacija o vakcinama pogledajte dio „Upozorenja i mjere opreza“.

Uticaj lijeka Humira na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Humira može imati manji uticaj na sposobnost upravljanja vozilima, biciklom, ili rukovanje mašinama. Nakon uzimanja lijeka Humira, mogu se javiti osjećaj da se prostorija u kojoj se osoba nalazi vrti i zamagljen vid.

Kao i svi ljekovi, lijek Humira može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga. Većina neželjenih dejstava su blage do umjerene prirode. Međutim, neka mogu biti i ozbiljna i zahtijevati liječenje. Neželjena dejstva se mogu javiti najmanje još 4 mjeseca nakon ubrizgavanja posljednje doze lijeka Humira.

Ukoliko primijetite bilo šta od navedenog u nastavku, odmah obavijestite ljekara:

• težak osip, koprivnjaču, odnosno druge znake alergijske reakcije
• oticanje lica, šaka ili stopala
• otežano disanje i gutanje
• kratak dah u naporu ili nakon lijeganja, odnosno otečena stopala.

Ukoliko primijetite bilo šta od navedenog u nastavku, odmah obavijestite ljekara:

• znakove infekcije kakvi su povišena temperatura, mučnina, pojava rana, problemi sa zubima, pečenje pri mokrenju
• osjećaj slabosti ili umora
• kašalj
• osjećaj mravinjanja (trnci)
• utrnulost
• duple slike
• slabost u rukama i nogama
• čvorugu ili otvorenu ranu koja ne zarasta
• znaci i simptomi koji ukazuju na poremećaje krvi kao što su uporna temperatura, pojava modrica, krvarenje i bljedilo.

Prethodno navedeni simptomi mogu biti znaci neželjenih dejstava nabrojanih u nastavku, uočenih pri terapijskoj primjeni lijeka Humira:

Veoma često (kod više od 1 na 10 pacijenata):

• reakcije na mjestu primjene (uključujući bol, oticanje, crvenilo ili svrab)
• infekcije respiratornog sistema (uključujući prehladu, curenje iz nosa, upalu sinusa, upalu pluća)
• glavobolja
• bol u stomaku
• mučnina i povraćanje
• osip
• bol u mišićno-skeletnom sistemu.

Često (kod najviše 1 na 10 pacijenata):

• ozbiljne infekcije (uključujući trovanje krvi i grip)
• crijevne infekcije (uključujući gastroenteristis)
• kožne infekcije (uključujući celulitis i herpes zoster)
• infekcije uva
• infekcije usne šupljine (uključujući infekcije zuba i herpes)
• infekcije reproduktivnih organa
• infekcije mokraćnih organa
• gljivične infekcije
• infekcije zglobova
• benigni tumori
• karcinom kože
• alergijske reakcije (uključujući sezonsku alergiju)
• dehidraciju
• promjene raspoloženja (uključujući depresivna stanja)
• anksioznost
• otežano uspavljivanje
• poremećaj osjećaja poput mravinjanja, peckanja i obamrlosti
• migrena
• kompresija korijena živca (uključujući bolove u donjem dijelu leđa i nogama)
• smetnje vida
• upala oka
• upala očnog kapka i otok oka
• vrtoglavica (osjećaj vrtoglavice ili vrćenja)
• osjećaj brzog udaranja srca
• visok krvni pritisak
• crvenilo (zarumenjenost)
• hematom (nakupljanje krvi izvan krvnih sudova)
• kašalj
• astma
• kratak dah
• krvarenje u probavnom sistemu
• dispepsija (otežana probava, nadutost, žgaravica)
• bolest vraćanja kiselog sadržaja iz želuca (refluks)
• Sjogrenov (sika) sindrom (uključujući suve oči i suva usta)
• svrab
• osip koji svrbi
• stvaranje modrica
• upala kože (kao što je ekcem)
• lomljenje noktiju na rukama i nogama
• povećano znojenje
• gubitak kose
• novi napad ili pogoršanje psorijaze
• grčevi u mišićima
• krv u urinu
• problemi sa bubrezima
• bol u grudnom košu
• otok (edem)
• povišena temperatura
• smanjen broj trombocita što povećava rizik od krvarenja i stvaranja modrica
• otežano zarastanje.

Povremeno (kod najviše 1 na 100 pacijenata):

• oportunističke infekcije (uključujući tuberkulozu i druge infekcije do kojih dolazi kod slabljenja obrambenog sistema organizma)
• infekcije nervnog sistema (uključujući virusni meningitis)
• infekcije oka
• bakterijske infekcije
• divertikulitis (upala i infekcija debelog crijeva)
• karcinom
• karcinom koji zahvata limfni sistem
• melanom
• poremećaji imunološkog sistema koji mogu zahvatiti pluća, kožu i limfne čvorove (najčešće u vidu sarkoidoze)
• vaskulitis (upala krvnih sudova)
• nevoljno drhtanje (tremor)
• neuropatija (poremećaj živaca)
• moždani udar
• gubitak sluha, zujanje
• osjećaj da srce lupa nepravilno, na primjer, preskakanje
• problemi sa srcem koji mogu uzrokovati kratak dah i oticanje zglobova
• srčani udar
• stvaranje komore u zidu velike arterije, upala vena i stvaranje ugruška, zatvaranje krvnih sudova
• bolest pluća koja uzrokuje otežano disanje (uključujući upalu)
• plućna embolija (blokada u plućnoj arteriji);
• pleuralni izliv (abnormalno nakupljanje tečnosti u pleuralnom prostoru)
• upala pankreasa, koja uzrokuje jaku bol u trbuhu i leđima
• otežano gutanje
• otok lica (oticanje lica)
• upala žučne kese, žučni kamenci
• masna jetra
• noćno znojenje
• ožiljci
• nenormalna razgradnja mišića
• sistemski lupus eritematozus (uključujući upalu kože, srca, pluća, zglobova i drugih organskih sistema)
• isprekidan san
• impotencija
• upale.

Rijetko (kod najviše 1 na 1000 pacijenata)

• leukemija (karcinom koji zahvata krv i koštanu srž)
• teška alergijska reakcija sa šokom
• multipla skleroza
• bolesti nervnog sistema (upala očnog živca i Guillain-Barre sindrom, koji može uzrokovati slabost, poremećaj osjećaja, kao što su trnjenje u rukama i gornjem dijelu tijela)
• zastoj rada srca
• fibroza pluća (stvaranje ožiljka na plućima)
• perforacija crijeva
• hepatitis
• reaktivacija hepatitisa B
• autoimuni hepatitis (upala jetre uzrokovana vlastitim imunološkim sistemom)
• kožni vaskulitis (upala krvnih sudova u koži)
• Stevens-Jonsonov sindrom (rani simptomi koji uključuju malaksalost, groznicu, glavobolju i osip)
• otok lica povezan s alergijskom reakcijom
• multiformni edem (upalni osip kože)
• sindrom sličan lupusu
• angioedem (lokalizovano oticanje kože)
• lihenoidne reakcije na koži (crvenkasti svrab- ljubičasti svrab na koži).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

• hepatosplenični T-ćelijski limfom (rijetki rak krvi često sa smrtnim ishodom)
• karcinom Merkelovih ćelija (vrsta raka kože)
• Kaposijev sarkom, rijedak oblik raka povezan sa infekcijom humanim herpes virusom 8. Kaposijev sarkom najčešće se manifestuje u obliku ljubičastih promjena (lezija) na koži,
• insuficijencija jetre
• pogoršanje stanja koje se naziva dermatomiozitis (zapaženo kao kožni osip praćen mišićnom slabošću).
• povećanje tjelesne težine (za većinu pacijenata povećanje je bilo malo)

Pojedina neželjena dejstva uočena nakon primjene lijeka Humira, nemaju simptome, već ih je moguće otkriti samo tokom testiranja krvi. Ova neželjena dejstva uključuju sljedeće:

Veoma često (kod više od 1 na 10 pacijenata):

• niske vrijednosti leukocita
• niske vrijednosti eritrocita
• povećane vrijednosti lipida u krvi
• povećane vrijednosti jetrenih enzima.

Često (kod najviše 1 na 10 pacijenata):

• visoke vrijednosti leukocita (bijelih krvnih ćelija)
• niske vrijednosti trombocita
• povećane vrijednosti mokraćne kiseline
• vrijednosti natrijuma izvan normalnih granica
• niske vrijednosti kalcijuma u krvi
• niske vrijednosti fosfata u krvi
• visoke vrijednosti šećera u krvi
• visoke vrijednosti laktat dehidrogenaze u krvi
• pojava autoantitijela u krvi
• nizak nivo kalijuma u krvi.

Povremeno (kod najviše 1 na 100 pacijenata):

• povišen nivo bilirubina (nalazi krvi kojima se provjerava rad jetre).

Rijetko (kod najviše 1 na 1.000 pacijenata):

• niske vrijednosti leukocita, eritrocita i trombocita.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek Humira čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na naljepnici/blisteru/kutiji iza oznake „Rok trajanja“ ili „EXP“. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvajte u frižideru (na temperaturi od 2°C – 8°C). Ne smije se zamrzavati.

Napunjeni injekcioni špric čuvajte u spoljašnjoj kartonskoj ambalaži, radi zaštite od svjetlosti.

Alternativni uslovi čuvanja:

Ako je potrebno (na primjer, ako putujete), pojedinačni napunjeni špric lijeka Humira može se čuvati na sobnoj temperaturi (do 25°C) najviše do 14 dana – pazite da ga zaštitite od svjetlosti. Nakon što ste špric izvadili iz frižidera i čuvali na sobnoj temperaturi, morate ga iskoristiti u roku od 14 dana ili baciti, čak i ako ste ga vratili u frižider.

Zabilježite datum kada ste špric prvi put izvadili iz frižidera i datum nakon kog ga morate baciti.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Humira

Aktivna supstanca je adalimumab.

Pomoćne supstance su: manitol, polisorbat 80 i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Humira i sadržaj pakovanja

Lijek Humira 20 mg/0.2 ml rastvor za injekciju u u napunjenom injekcionom špricu za primjenu kod djece dostupan je u obliku sterilnog rastvora od 20 mg adalimumaba rastvorenog u 0.2 ml rastvora.

Napunjeni injekcioni špric lijeka Humira je stakleni špric koji sadrži rastvor adalimumaba.

Napunjeni injekcioni špric lijeka Humira dostupan je u pakovanju koje sadrži 2 napunjena šprica i 2 tupfera natopljena alkoholom.

Lijek Humira može biti dostupan u obliku bočice i/ili napunjenog šprica.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Društvo za trgovinu na veliko farmaceutskim proizvodima „Glosarij“ d.o.o. - Podgorica

Vojislavljevića 76,

Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

AbbVie Biotechnology GmbH

Knollstrasse, 67061 Ludwigshafen,

Njemačka

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Humira, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 20 mg /0.2 ml, napunjeni injekcioni špric, 2 x 0.2 ml: 2030/19/23 – 3372 od 21.02.2019. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Novembar, 2024. godine