HUMIRA 80mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu

Reumatoidni artritis

U kombinaciji sa metotreksatom, lijek Humira je indikovan za:

• liječenje umjereno teškog do teškog oblika reumatoidnog artritisa u aktivnoj fazi kod odraslih pacijenata kod kojih prethodnim liječenjem antireumaticima koji modifikuju tok bolesti, uključujući metotreksat, nije postignut zadovoljavajući odgovor.
• liječenje teškog oblika aktivnog i progresivnog reumatoidnog artritisa kod odraslih pacijenata koji nisu bili prethodno liječeni metotreksatom.

Lijek Humira se može davati i kao monoterapija ako pacijent ne podnosi metotreksat ili kada nastavak terapije metotreksatom nije prikladan.

Radiološki nalazi su pokazali da lijek Humira usporava brzinu progresije oštećenja zglobova i poboljšava fizičku funkciju kada se daje u kombinaciji s metotreksatom.

Psorijaza

Lijek Humira je indikovan za liječenje umjerene do teške hronične plak psorijaze kod odraslih pacijenata koji su kandidati za sistemsku terapiju.

Gnojni hidradenitis (Hidradenitis suppurativa)

Lijek Humira je indikovan za liječenje umjerenog do teškog oblika aktivnog gnojnog hidradenitisa (acne inversa) kod odraslih i adolescenata starosti od 12 godina i starijih kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalno sistemsko liječenje gnojnog hidradenitisa (vidjeti dio 5.1 i 5.2).

Crohn-ova bolest

Lijek Humira je indikovan za liječenje umjerenog do teškog oblika aktivne Crohn-ove bolesti kod odraslih pacijenata kod kojih uprkos prethodnom potpunom i odgovarajućem toku liječenja kortikosteroidima i/ili imunosupresivima nije postignut odgovor ili kod pacijenata koji ne podnose takve terapije ili su im one kontraindikovane.

Crohn-ova bolest kod djece

Lijek Humira je indikovan za liječenje umjerenog do teškog oblika aktivne Crohnove bolesti kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 6 godina i više) kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalnu terapiju, uključujući primarnu nutritivnu terapiju, liječenje kortikosteroidom i/ili imunomodulatorom ili kod onih koji ne podnose takve vrste terapija ili su im one kontraindikovane.

Ulcerozni kolitis

Lijek Humira je indikovan za liječenje umjerenog do teškog oblika aktivnog ulceroznog kolitisa kod odraslih pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalno liječenje, uključujući kortikosteroide i 6-merkaptopurin (6-MP) ili azatioprin (AZA), ili kod onih koji ne podnose ili imaju kontraindikacije prilikom primjene navedenih terapija.

Ulcerozni kolitis kod djece

Humira je indikovana za liječenje umjerenog do teškog oblika aktivnog ulceroznog kolitisa kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 6 godina i starijih) kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalnu terapiju, uključujući liječenje kortikosteroidima i/ili 6-merkaptopurinom (6-MP) ili azatioprinom (AZA), ili kod onih koji ne podnose ili imaju medicinske kontraindikacije za takve terapije.

Uveitis

Lijek Humira je indikovan za liječenje neinfektivnog intermedijarnog, posteriornog i panuveitisa kod odraslih pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na terapiju kortikosteroidima, kod kojih je potrebno smanjiti ili ukinuti primjenu kortikosteroida ili kod kojih liječenje kortikosteroidima nije prikladno.

Uveitis kod djece

Lijek Humira je indikovan za liječenje hroničnog neinfektivnog anteriornog uveitisa kod djece uzrasta od 2 godine i više kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalno liječenje, koji ne podnose konvencionalno liječenje ili kod kojih konvencionalno liječenje nije prikladno.

Liječenje lijekom Humira moraju započeti i nadzirati ljekari specijalisti sa iskustvom u dijagnostici i liječenju stanja za koja je lijek Humira indikovan. Oftalmolozima se preporučuje da se posavjetuju sa odgovarajućim specijalistom prije nego što započnu liječenje lijekom Humira (vidjeti dio 4.4). Pacijentima koji se liječe sa lijekom Humira treba dati Karticu podsjetnik za pacijente.

Nakon odgovarajuće obuke o tehnici injiciranja injekcija, pacijenti mogu sami sebi davati injekcije lijeka Humira ako njihov ljekar procijeni da je to prikladno sprovesti, uz medicinsko praćenje po potrebi.

Za vrijeme liječenja lijekom Humira potrebno je optimizovati druge istovremeno primijenjene terapije (npr. terapije kortikosteroidima i/ili imunosupresivnim lijekovima).

Doziranje

Reumatoidni artritis

Kod odraslih pacijenata sa reumatoidnim artritisom preporučena doza lijeka Humira iznosi 40 mg, a daje se kao pojedinačna doza svake dvije nedjelje supkutanom injekcijom. Za vrijeme liječenja lijekom Humira treba nastaviti primjenu metotreksata.

Za vrijeme liječenja lijekom Humira može se nastaviti terapija glukokortikoidima, salicilatima, nesteroidnim antiinflamatornim lijekovima (NSAIL-a) ili analgeticima. Za informacije o istovremenoj primjeni sa antireumatskim lijekovima koji modifikuju tok bolesti, osim metotreksata, vidjeti dijelove 4.4 i 5.1.

U slučaju monoterapije, kod nekih pacijenata kod kojih je došlo do slabljenja odgovora na liječenje lijekom Humira u dozi od 40 mg svake druge nedjelje možda će biti korisno povećati doziranje adalimumaba na 40 mg svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedjelje.

Dostupni podaci pokazuju da se klinički odgovor obično postiže u okviru 12 nedjelja liječenja. Ako se za vrijeme tog perioda ne postigne terapijski odgovor, treba razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenata.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno o terapijskim potrebama pojedinog pacijenta.

Psorijaza

Kod odraslih pacijenata preporučena početna doza lijeka Humira je 80 mg supkutano, nakon čega slijedi 40 mg supkutano svake druge nedjelje, počevši jednu sedmicu nakon početne doze. Za dozu održavanja dostupna je Humira 40 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu.

U slučaju da ni nakon 16 nedjelja nema odgovora na liječenje, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Kod pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na lijek Humira u dozi od 40 mg svake druge nedjelje nakon 16 nedjelja, možda bi bilo korisno povećati doziranje na 40 mg lijeka svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedjelje. Potrebno je pažljivo razmotriti koristi i rizike nastavka liječenja lijekom Humira u dozi od 40 mg jednom sedmično ili 80 mg svake druge nedjelje kod pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor nakon povećanja doziranja (vidjeti dio 5.1). Ako se dozom od 40 mg svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedjelje postigne zadovoljavajući odgovor, doza se onda može smanjiti na 40 mg svake druge nedjelje.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Gnojni hidradenitis (Hidradenitis suppurativa)

Preporučeni režim doziranja lijeka Humira za odrasle pacijente sa gnojnim hidradenitisom je početna doza od 160 mg inicijalno prvog dana (primjenjena u obliku dvije injekcije od 80 mg u jednom danu ili jedne injekcije od 80 mg na dan tokom dva uzastopna dana), nakon koje slijedi doza od 80 mg dvije nedjelje kasnije u 15. dana. Dvije nedelje kasnije (29. dan) liječenje se nastavlja dozom od 40 mg svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedelje. Ako je potrebno, primjena antibiotika može se nastaviti i za vrijeme liječenja lijekom Humira. Preporučuje se da pacijent za vrijeme liječenja lijekom Humira svakodnevno koristi topikalnu antiseptički rastvor za ispiranje lezija uzrokovanih gnojnim hidradenitisom.

U slučaju da ni nakon 12 nedjelja nema poboljšanja, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenata.

Ako liječenje treba privremeno prekinuti, lijek Humira se kasnije može ponovno uvesti u dozi od 40 mg svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedjelje (vidjeti dio 5.1).

Potrebno je povremeno ocjenjivati koristi i rizike kontinuiranog dugotrajnog liječenja (vidjeti dio 5.1).

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenata.

Crohn-ova bolest

Preporučena uvodna doza lijeka Humira kod odraslih pacijenata sa umjerenom do teškom aktivnom Crohn-ovom bolešću je 80 mg u nultoj nedjelji, a zatim 40 mg u drugoj nedjelji. U slučaju da postoji potreba za bržim odgovorom na terapiju, terapija se može započeti dozom od 160 mg u nultoj nedjelji (lijek se može dati kao dvije injekcije od 80 mg u jednom danu ili kao jedna injekcija od 80 mg na dan tokom dva uzastopna dana) a zatim 80 mg u drugoj nedjelji, uz napomenu da je rizik od razvoja neželjenog dejstva veći prilikom indukcije.

Nakon indukcije, preporučena doza je 40 mg svake druge nedjelje supkutanom injekcijom. Alternativno, ako je pacijent prestao uzimati lijek Humira, a znakovi i simptomi bolesti su se opet pojavili, lijek Humira se može ponovno primijeniti. Postoji malo podataka o ponovnoj primjeni lijeka Humira kada je prekid terapije trajao duže od 8 nedjelja.

Tokom terapije održavanja, doza kortikosteroida može se postupno smanjivati u skladu sa kliničkim smjernicama.

Kod nekih pacijenata kod kojih dođe do slabljenja odgovora na terapiju sa lijekom Humira u dozi od 40 mg svake druge nedjelje, može biti korisno povećati doziranje na 40 mg lijeka Humira svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedjelje

Nekim pacijentima koji ne odgovore na terapiju do četvrte nedjelje bi mogao koristiti nastavak terapije održavanja do 12. nedjelje. U slučaju da ni u tom vremenskom periodu nema odgovora na liječenje, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenata.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potrebama pojedinog pacijenta.

Ulcerozni kolitis

Preporučena inicijalna doza lijeka Humira kod odraslih pacijenata sa umjerenim do teškim ulceroznim kolitisom je 160 mg u nultoj nedjelji (primjenjena u obliku dvije injekcije od 80 mg u jednom danu ili kao jedna injekcija od 80 mg na dan tokom dva uzastopna dana) i 80 mg u drugoj nedjelji. Nakon indukcije, preporučena doza je 40 mg svake druge nedjelje supkutanom injekcijom.

U toku terapije održavanja, doza kortikosteroida može se postepeno smanjivati u skladu sa kliničkim smjernicama.

Kod nekih pacijenata kod kojih dođe do slabljenja odgovora na terapiju u dozi od 40 mg svake druge nedjelje, može biti korisno povećati učestalost doziranja na 40 mg lijeka Humira svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedelje.

Dostupni podaci upućuju na to da se klinički odgovor obično postiže tokom 2-8 nedjelja liječenja. Kod pacijenata kod kojih u ovom periodu nije bilo odgovora, liječenje lijekom Humira ne treba nastaviti.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Uveitis

Preporučena doza lijeka Humira kod odraslih pacijenata sa uveitisom je početna doza od

80 mg, nakon koje slijedi doza od 40 mg svake druge nedjelje, počevši sedam dana nakon početne doze. Za dozu održavanja dostupan je lijek Humira 40 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu. Iskustvo sa započinjanjem liječenja samo lijekom Humira je ograničeno. Liječenje lijekom Humira može se započeti u kombinaciji sa kortikosteroidima i/ili drugim nebiološkim imunomodulacijskim lijekovima. Doza istovremeno primjenjenih kortikosteroida može se postepeno smanjivati u skladu sa kliničkom praksom, počevši dvije nedelje nakon započinjanja liječenja lijekom Humira.

Preporuka je da se svake godine procijeni odnos koristi i rizika kontinuiranog dugotrajnog liječenja (vidjeti dio 5.1).

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Posebne populacije

Starije osobe

Nije potrebno prilagođavati dozu.

Oštećenje funkcije bubrega i/ili jetre

Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira u toj populaciji pacijenata, pa se ne mogu dati preporuke za doziranje.

Pedijatrijska populacija

Plak psorijaza kod djece

Bezbijednost i efikasnost lijeka Humira kod djece uzrasta od 4 do 17 godina ustanovljene su za plak psorijazu. Preporučena doza lijeka Humira iznosi do najviše 40 mg po dozi.

Gnojni hidradenitis kod adolescenata (uzrasta od 12 i više godina, tjelesne težine najmanje 30 kilograma) (Hidradenitis suppurativa)

Nisu sprovedena klinička ispitivanja lijeka Humira kod adolescentnih pacijenata sa gnojnim hidradenitisom. Doziranje lijeka Humira kod tih pacijenata utvrđeno je na osnovu farmakokinetičkog modeliranja i simulacije (vidjeti dio 5.2).

Preporučena doza lijeka Humira je 80 mg u nultoj nedjelji, nakon koje se primjenjuje doza od 40 mg svake druge nedelje, počevši od prve nedjelje, supkutanom injekcijom.

Kod adolescentnih pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na lijek Humira u dozi od 40 mg svake druge nedjelje, može se razmotriti povećanje doziranja na 40 mg svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedjelje.

Ako je potrebno, primjena antibiotika može se nastaviti i za vrijeme liječenja lijekom Humira. Preporučuje se da pacijent za vrijeme liječenja lijekom Humira svakodnevno koristi topikalni antiseptički rastvor za ispiranje lezija uzrokovanih gnojnim hidradenitisom.

U slučaju da ni nakon 12 nedjelja nema poboljšanja, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Ako liječenje treba privremeno prekinuti, lijek Humira se kasnije po potrebi može ponovno uvesti.

Potrebno je periodično procjenjivati koristi i rizike kontinuiranog dugotrajnog liječenja (vidjeti podatke za odrasle u dijelu 5.1).

Nema relevantne primjene lijeka Humira kod djece mlađe od 12 godina za ovu indikaciju.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Crohn-ova bolest kod djece

Preporučena doza lijeka Humira za pacijente s Crohn-ovom bolešću uzrasta od 6 do 17 godina određuje se na osnovu tjelesne težine (Tabela 1). Lijek Humira se primjenjuje supkutanom injekcijom.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Aktivna tuberkuloza ili druge teške infekcije, poput sepse, i oportunističke infekcije (vidjeti

dio 4.4).

Umjerena do teška insuficijencija srca (NYHA razred III/IV) (vidjeti dio 4.4).

Praćenje

U cilju poboljšanja praćenja bioloških lijekova, zaštićeno ime (nazv) i broj serije primijenjenog lijeka treba jasno naznačiti u zdravstvenom kartonu pacijenata.

Infekcije

Za vrijeme terapije antagonistima TNF-a pacijenti su podložniji ozbiljnim infekcijama. Oštećena funkcija pluća može povećati rizik od nastanka infekcija. Pacijenti se zbog toga moraju pažljivo pratiti prije, za vrijeme i nakon završetka liječenja lijekom Humira zbog moguće pojave infekcija, uključujući tuberkulozu. Budući da eliminacija adalimumaba može trajati i do četiri mjeseca, praćenje je potrebno nastaviti za vrijeme cijelog tog perioda.

Liječenje lijekom Humira ne smije se započeti kod pacijenata sa aktivnim infekcijama, uključujući hronične ili lokalizovane infekcije, sve dok se te infekcije ne stave pod kontrolu. Kod pacijenata koji su bili izloženi tuberkulozi i kod pacijenata koji su putovali u područja visokog rizika od tuberkuloze ili endemskih mikoza, kao što su histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza, prije započinjanja liječenja treba razmotriti rizike i koristi liječenja lijekom Humira (vidjeti Druge oportunističke infekcije).

Kod pacijenata kod kojih se za vrijeme liječenja lijekom Humira razviju nove infekcije potrebno je pažljivo pratiti i podvrgnuti kompletnoj dijagnostičkoj procjeni. Primjena lijeka Humira mora se obustaviti ako pacijent razvije novu ozbiljnu infekciju ili sepsu te je potrebno započeti odgovarajuću antimikrobnu ili antifungalnu terapiju sve dok se infekcija ne stavi pod kontrolu. Ljekari trebaju oprezno razmotriti liječenje lijekom Humira kod pacijenata sa ponavljajućim infekcijama u anamnezi ili sa osnovnim bolestima koja pogoduju razvoju infekcija kod pacijenata, uključujući istovremenu primjenu imunosupresivnih lijekova.

Ozbiljne infekcije

Kod pacijenata koji su primali lijek Humira zabilježene su ozbiljne infekcije, uključujući sepsu, uzrokovane bakterijama, mikobakterijama, invazivnim gljivicama, parazitima, virusima, ili druge oportunističke infekcije poput listerioze, legioneloze i pneumocistitisa.

Ostale ozbiljne infekcije primijećene u kliničkim ispitivanjima uključuju pneumoniju, pijelonefritis, septički artritis i septikemiju. Prijavljene su hospitalizacije ili smrtni ishodi povezani sa infekcijama.

Tuberkuloza

Kod pacijenata liječenih lijekom Humira prijavljeni su slučajevi tuberkuloze, uključujući reaktivaciju i razvoj tuberkuloze. Prijavljeni slučajevi su obuhvatali slučajeve pulmonalne i ekstrapulmonalne (tj. diseminovane) tuberkuloze.

Prije početka liječenja lijekom Humira svi pacijenti se moraju podvrgnuti analzama za otkrivanje i aktivnog i neaktivnog (“latentnog“) oblika tuberkuloze. Te pretrage moraju obuhvatiti detaljnu ocjenu pacijentove anamneze s obzirom na tuberkulozu ili eventualne ranije izloženosti osobama sa aktivnom tuberkulozom i prijašnje i/ili sadašnje liječenje imunosupresivnim lijekovima. Kod svih pacijenata treba sprovesti odgovarajuće „screening“ testove (tj. tuberkulinski kožni test i rendgen pluća, uz pridržavanje lokalnih preporuka). Preporučuje se sprovođenje i rezultate tih pretraga upisati u Karticu sa podsjetnikom za pacijenata. Pri tom ljekari koji propisuju lijek trebaju imati na umu da tuberkulinski kožni test može dati lažno negativne rezultate, pogotovo kod teško bolesnih ili imunokompromitovanih pacijenata.

Ako se dijagnostikuje aktivna tuberkuloza, ne smije se započeti liječenje lijekom Humira (vidjeti dio 4.3).

U svim niže opisanim situacijama potrebno je vrlo pažljivo razmotriti odnos koristi/rizika liječenja.

Ako se sumnja na latentnu tuberkulozu, potrebno je konsultovati ljekara sa iskustvom u liječenju tuberkuloze.

Ako se dijagnostikuje latentna tuberkuloza, prije početka liječenja lijekom Humira mora se započeti odgovarajuća profilaksa tuberkuloze, u skladu sa lokalnim preporukama.

Primjenu profilakse tuberkuloze takođe treba razmotriti prije početka liječenja sa lijekom Humira kod pacijenata sa nekoliko faktora rizika ili sa značajnim faktorima rizika od tuberkuloze uprkos negativnom nalazu na tuberkulozu i kod pacijenata sa latentnom ili aktivnom tuberkulozom u anamnezi kod kojih se ne može utvrditi adekvatan tok liječenja.

Uprkos profilaksi tuberkuloze, zabilježeni su slučajevi reaktivacije tuberkuloze kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Kod nekih pacijenata koji su bili uspješno liječeni zbog aktivne tuberkuloze, za vrijeme liječenja lijekom Humira ponovno se razvila tuberkuloza.

Pacijenti se moraju upozoriti da se obrate ljekaru ako se za vrijeme ili nakon liječenja lijekom Humira pojave znakovi/simptomi koji ukazuju na tuberkuloznu infekciju (npr. perzistentan kašalj, progresivno propadanje/gubljenje težine, blago povišena tjelesna temperatura, bezvoljnost).

Druge oportunističke infekcije

Kod pacijenata koji primaju lijek Humira zabilježene su oportunističke infekcije, uključujući invazivne gljivične infekcije. Ove infekcije nisu uvijek bile prepoznate kod pacijenata koji su primali antagoniste TNF-a, što je rezultovalo kašnjenjem sa adekvatnim liječenjem i ponekad dovelo do smrtnog ishoda.

Ako se kod pacijenata pojave znaci i simptomi kao što su povišena temperatura, malaksalost, gubitak težine, znojenje, kašalj, dispneja i/ili plućni infiltrati ili druge ozbiljne sistemske bolesti praćene istovremenim šokom ili bez njega, treba posumnjati na invazivnu gljivičnu infekciju te odmah prekinuti primjenu lijeka Humira. Kod ovih pacijenata dijagnozu i primjenu empirijske antifungalne terapije potrebno je sprovesti uz savjetovanje sa ljekarom koji ima iskustva u liječenju pacijenata sa invazivnim gljivičnim infekcijama.

Reaktivacija hepatitisa B

Zabilježena je reaktivacija hepatitisa B kod pacijenata koji su primali antagoniste TNF-a, uključujući lijek Humira, i koji su bili hronični nosioci tog virusa (tj. pozitivni na površinski antigen), a bilo je i slučajeva sa smrtnim ishodom. Pacijente je potrebno prije početka terapije lijekom Humira testirati na HBV infekciju. Kod pacijenata koji su pozitivni na infekciju virusom hepatitisa B, preporučuje se potražiti savjet ljekara sa iskustvom u liječenju hepatitisa B.

Nosioci HBV-a kod kojih je neophodna primjena lijeka Humira moraju se pažljivo pratiti zbog moguće pojave znakova i simptoma aktivne HBV infekcije tokom cijelog trajanja terapije te nekoliko mjeseci nakon njenog prekida. Nisu dostupni odgovarajući podaci o kombinovanom liječenju antivirusnom terapijom i antagonistom TNF-a u svrhu prevencije reaktivacije HBV-a kod pacijenata koji su nosioci HBV-a. Kod pacijenata kod kojih se javi reaktivacija HBV infekcije mora se prekinuti terapija lijekom Humira i započeti efikasna antivirusna terapija uz odgovarajuće prateće liječenje.

Neurološki događaji

U rijetkim su slučajevima antagonisti TNF-a, uključujući lijek Humira, bili povezani sa pojavom novih ili pogoršanjem postojećih kliničkih simptoma i/ili radioloških dokaza demijelinizirajuće bolesti centralnog nervnog sistema, uključujući multiplu sklerozu i optički neuritis, i periferne demijelinizirajuće bolesti, uključujući Guillain-Barréov sindrom. Ljekari koji propisuju lijek moraju biti oprezni prilikom razmatranja liječenja Humirom kod pacijenata sa od ranije postojećim ili nedavno nastalim demijelinizirajućim poremećajima centralnog ili perifernog nervnog sistema, ukoliko se razvije bilo koji od ovih poremećaja treba razmotriti prekid liječenja lijekom Humira. Poznato je da postoji povezanost između intermedijarnog uveitisa i demijelinizirajućih poremećaja centralnog nervnog sistema. Kod pacijenata sa neinfektivnim intermedijarnim uveitisom treba sprovesti neurološku procjenu prije početka liječenja Humirom i redovno tokom liječenja kako bi se utvrdili već postojeći ili novonastali demijelinizirajući poremećaji centralnog nervnog sistema.

Alergijske reakcije

U toku kliničkih ispitivanja rijetko su prijavljivane ozbiljne alergijske reakcije povezane sa primjenom lijeka Humira. Povremeno su u kliničkim ispitivanjima zabilježene alergijske reakcije povezane sa Humirom koje nisu bile ozbiljne. Ozbiljne alergijske reakcije, uključujući anafilaksu, prijavljivane su nakon primjene lijeka Humira. Ako se pojavi anafilaktička ili druga ozbiljna alergijska reakcija, primjenu Humire treba odmah obustaviti i započeti odgovarajuću terapiju.

Imunosupresija

U ispitivanju 64 pacijenta sa reumatoidnim artritisom liječenih lijekom Humira nije zabilježeno smanjenje reakcije preosjetljivosti kasnog tipa, sniženje nivoa imunoglobulina niti promjene broja efektorskih T i B ćelija, NK ćelija, monocita/makrofaga i neutrofila.

Maligne bolesti i limfoproliferativni poremećaji

U kontrolisanim djelovima kliničkih ispitivanja antagonista TNF-a zabilježeno je više slučajeva malignih bolesti, uključujući i limfome, kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a nego u kontrolnoj grupi. Međutim, učestalost je bila rijetka. Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi leukemije kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a. Procjenu rizika otežava i inače povećani rizik od razvoja limfoma i leukemije kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom sa dugotrajnom, izrazito aktivnom upalnom bolešću. Prema postojećim saznanjima, mogući rizik od razvoja limfoma, leukemija i ostalih malignih bolesti kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a ne može se isključiti.

Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježene su maligne bolesti, neke sa smrtnim ishodom, kod djece, adolescenata i mlađih odraslih osoba (do 22 godine starosti) liječenih antagonistima TNF-a (početak terapije u ≤ 18. godini života ili ranije), uključujući adalimumab. Otprilike polovina slučajeva su bili limfomi. Ostali slučajevi predstavljali su mnoštvo različitih malignih bolesti, uključujući i rijetke maligne bolesti obično povezane sa imunosupresijom. Rizik od pojave malignih bolesti kod djece i adolescenata liječenih antagonistima TNF-a ne može se isključiti.

Kod pacijenata liječenih adalimumabom prijavljeni su rijetki slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma nakon stavljanja lijeka u promet. Ovaj rijedak oblik T-ćelijskog limfoma ima izrazito agresivan tok i uglavnom je smrtonosan. Neki od tih hepatospleničnih T-ćelijskih limfoma povezanih sa primjenom lijeka Humira javili su se kod mladih odraslih pacijenata koji su istovremeno bili liječeni azatioprinom ili 6-merkaptopurinom zbog upalne bolesti crijeva. Potrebno je pažljivo razmotriti mogući rizik kod primjene kombinacije azatioprina ili 6-merkaptopurina i lijeka Humira. Rizik od pojave hepatospleničnog T ćelijskog limfoma kod pacijenata liječenih lijekom Humira ne može se isključiti (vidjeti dio 4.8).

Nisu sprovedena ispitivanja kod pacijenata sa malignim bolestima u anamnezi ili kod pacijenata koji su nastavili liječenje lijekom Humira nakon obolijevanja od maligne bolesti. Zbog toga je potreban dodatan oprez prilikom razmatranja liječenja lijekom Humira kod takvih pacijenata (vidjeti dio 4.8).

Sve pacijente, a posebno one koji u anamnezi imaju dugotrajnu primjenu imunosupresivne terapije ili pacijente sa psorijazom i PUVA liječenjem u anamnezi, potrebno je prije i za vrijeme liječenja lijekom Humira pregledati u svrhu otkrivanja nemelanomskog karcinoma kože. Melanom i karcinom Merkelovih ćelija su takođe prijavljeni kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a, uključujući adalimumab (vidjeti dio 4.8).

U eksplorativnom kliničkom ispitivanju primjene drugog antagonista TNF-a, infliksimaba, kod pacijenata sa umjerenom do teškom hroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (HOPB), prijavljen je veći broj malignih bolesti, uglavnom na plućima ili glavi i vratu, kod pacijenata liječenih infliksimabom nego kod pacijenata u kontrolnoj grupi. Svi pacijenti su bili teški pušači. Zbog toga je potreban oprez kod primjene antagonista TNF-a kod pacijenata sa HOPB-om, kao i u pacijenata koji imaju povećan rizik od razvoja malignih bolesti zbog teškog pušenja.

Prema trenutnim podacima nije poznato utiče li liječenje adalimumabom na rizik od pojave displazije ili raka debelog crijeva. Sve pacijente sa ulceroznim kolitisom kod kojih je povećan rizik od displazije ili karcinoma debelog crijeva (na primjer, pacijenti sa dugotrajnim ulceroznim kolitisom ili primarnim sklerozirajućim holangitisom) ili pacijente koji su imali displaziju ili karcinom debelog crijeva treba kontrolisati zbog mogućeg razvoja displazije u redovnim intervalima prije početka liječenja i tokom čitavog trajanja bolesti. Ti bi pregledi trebali uključivati kolonoskopiju i biopsije u skladu sa lokalnim preporukama.

Hematološke reakcije

U rijetkim je slučajevima za vrijeme liječenja antagonistima TNF-a zabilježena pojava pancitopenije, uključujući i aplastičnu anemiju. Kod pacijenata liječenih lijekom Humira prijavljeni su neželjeni događaji u hematološkog sistema, uključujući medicinski značajne citopenije (npr. trombocitopenija, leukopenija). Pacijente treba upozoriti da se odmah obrate ljekaru ako se za vrijeme liječenja lijekom Humira pojave znaci i simptomi koji upućuju na krvne diskrazije (npr. stalna povišena tjelesna temperatura, modrice, krvarenje, bljedilo). Ako se dokažu značajne hematološke abnormalnosti, potrebno je razmisliti o prekidu liječenja Humirom kod takvih pacijenata.

Vakcinacija

Sličan odgovor antitijela na standardnu 23-valentnu pneumokoknu vakcinu i trovalentnu vakcinu protiv gripe primjećen je u ispitivanju 226 odraslih ispitanika sa reumatoidnim artritisom koji su primali adalimumab ili placebo. Nema dostupnih podataka o sekundarnom prijenosu infekcije živim vakcinama kod pacijenata liječenih lijekom Humira.

Preporučuje se da se pedijatrijski pacijenti, ako je moguće, vakcinišu u skladu sa svim važećim preporukama za vakcinisanje prije započinjanja liječenja lijekom Humira.

Pacijenti koji primaju lijek Humira mogu istovremeno primiti vakcinu, ali ne živu vakcinu. Djeci koja su u in utero bila izložena adalimumabu ne preporučuje se davati žive vakcine (npr. BCG vakcina) najmanje 5 mjeseci otkad je majka u trudnoći primila zadnju injekciju adalimumaba.

Kongestivna srčana insuficijencija

U kliničkom ispitivanju jednog drugog antagonista TNF-a zabilježeno je pogoršanje kongestivne srčane insuficijencije i povećana smrtnost zbog kongestivne srčane insuficijencije. Slučajevi pogoršanja kongestivne srčane insuficijencije takođe su prijavljeni i kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Pacijentima sa blagom srčanom insuficijencijom (NYHA stepen I/II) lijek Humira se mora davati oprezno. Primjena lijeka Humira je kontraindikovana kod pacijenata sa umjerenom do teškom srčanom insuficijencijom (vidjeti dio 4.3). Ako se pojave novi ili pogoršaju postojeći simptomi kongestivne srčane insuficijencije, mora se obustaviti liječenje lijekom Humira.

Autoimuni procesi

Liječenje lijekom Humira može dovesti do razvoja autoimunih antitijela. Uticaj dugotrajnog liječenja lijekom Humira na razvoj autoimunih bolesti nije poznat. Ako pacijent nakon primjene lijeka Humira razvije simptome koji upućuju na sindrom nalik lupusu i pozitivan je na antitijela usmjerena protiv dvolančane DNK, terapija lijekom Humira se ne smije nastaviti (vidjeti dio 4.8).

Istovremena primjena bioloških antireumatika koji modifikuju tok bolesti ili antagonista TNF-a

U kliničkim ispitivanjima istovremene primjene anakinre i drugog antagonista TNF-a, etanercepta, zabilježene su ozbiljne infekcije, a pritom nije bilo dodatne kliničke koristi u odnosu na monoterapiju etanerceptom. S obzirom na prirodu neželjenih dejstava primijećenih pri istovremenoj primjeni anakinre i etanercepta, slične toksičnosti se takođe mogu pojaviti i za vrijeme liječenja anakinrom u kombinaciji sa drugim antagonistima TNF-a. Stoga se istovremena primjena adalimumaba i anakinre ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Istovremena primjena adalimumaba i drugih bioloških antireumatika koji modifikuju tok bolesti (npr. anakinra i abatacept) ili drugih antagonista TNF-a se ne preporučuje zbog mogućeg povećanog rizika od razvoja infekcija, uključujući ozbiljne infekcije, i drugih potencijalnih farmakoloških interakcija (vidjeti dio 4.5).

Hirurški zahvati

Raspoloživi podaci o bezbjednosti hirurških zahvata kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni. Pri planiranju operacija treba voditi računa o dugom poluvremenu eliminacije adalimumaba. Pacijente, kojima je za vrijeme liječenja lijekom Humira potreban operativni zahvat, treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave infekcija, i prema potrebi preduzeti odgovarajuće mjere. Raspoloživi podaci o bezbjednosti sprovođenja artroplastike kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni.

Opstrukcija tankog crijeva

Neuspješan odgovor na terapiju za Crohn-ovu bolest može biti znak fiksne fibrozne strikture koju je možda potrebno hirurški liječiti. Dostupni podaci pokazuju da lijek Humira ne uzrokuje i ne pogoršava strikture.

Stariji pacijenti

Učestalost ozbiljnih infekcija među pacijentima liječenih lijekom Humira bila je veća kod osoba starijih od 65 godina (3,7%) nego kod pacijenata mlađih od 65 godina (1,5%). Neke od tih infekcija imale su smrtni ishod. Tokom liječenja starijih pacijenata mora se obratiti posebna pažnja na mogući rizik od infekcije.

Pedijatrijska populacija

Vidjeti iznad dio 'Vakcinacija'.

Djelovanje lijeka Humira ispitivano je kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom, poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i psorijatičnim artritisom koji su dobijali lijek Humira kao monoterapiju, i kod onih koji su istovremeno uzimali i metotreksat. Stvaranje antitijela bilo je manje kada je lijek Humira davan zajedno sa metotreksatom nego kada je primjenjivan kao monoterapija. Primjena lijeka Humira bez metotreksata rezultovala je povećanim stvaranjem antitijela, povećanim klirensom i smanjenom efikasnosti adalimumaba (vidjeti dio 5.1).

Kombinovana terapija lijekom Humira i anakinrom se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4 “Istovremena primjena bioloških antireumatika koji modifikuju tok bolesti ili antagonista TNF-a“).

Kombinovana terapija lijekom Humira i abataceptom se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4 “istovremena primjena bioloških antireumatika koji modifikuju tok bolesti ili antagonista TNF-a“).

Plodnost

Nisu dostupni pretklinički podaci o uticaju adalimumaba na plodnost.

Trudnoća

Prospektivno prikupljeni podaci o velikom broju trudnoća izloženih adalimumabu (približno 2100) koje su završile živorođenjem s poznatim ishodom, uključujući više od 1500 trudnoća izloženih tokom prvog tromjesečja, ne ukazuju na povećanu stopu malformacija kod novorođenčeta.

U prospektivan kohortni registar uključeno je 257 žena s reumatoidnim artritisom ili Crohn-ovom bolešću koje su se liječile adalimumabom najmanje tokom prvog tromjesečja, te 120 žena s reumatoidnim artritisom ili Crohn-ovom bolešću koje se nisu liječile adalimumabom. Primarna mjera ishoda bila je prevalencija značajnih urođenih mana pri porođaju. Stopa trudnoća koje su završile najmanje jednim živorođenim djetetom s velikom urođenom manom iznosila je 6/69 (8,7%) među ženama liječenim adalimumabom koje su imale reumatoidni artritis i 5/74 (6,8%) među ženama s reumatoidnim artritisom koje nisu primale liječenje (neprilagođen OR: 1,31; 95% CI: 0,38 4,52) te 16/152 (10,5%) među ženama liječenima adalimumabom koje su imale Crohn-ovu bolest i 3/32 (9,4%) među ženama s Crohn-ovom bolešću koje nisu primale liječenje (neprilagođen OR: 1,14; 95% CI: 0,31 4,16). Prilagođen OR (kod kojega su uzete u obzir početne razlike) iznosio je 1,10 (95% CI: 0,45 2,73) za reumatoidni artritis i Crohnovu bolest zajedno. Nije bilo velikih razlika između žena liječenih adalimumabom i onih koje ga nisu primale s obzirom na sekundarne mjere ishoda – spontane pobačaje, manje urođene mane, prijevremeni porođaj, porođajnu veličinu i ozbiljne ili oportunističke infekcije, a nije prijavljeno nijedno mrtvorođenje ni maligna bolest. Na interpretaciju podataka mogu uticati metodološka ograničenja ispitivanja, uključujući malu veličinu uzorka i dizajn koji nije uključivao randomizaciju.

U ispitivanju razvojne toksičnosti kod majmuna nisu zabilježeni znaci toksičnosti za majku, embriotoksičnosti ni teratogenosti. Nisu dostupni pretklinički podaci o postnatalnoj toksičnosti adalimumaba (vidjeti dio 5.3).

Zbog inhibicije faktora tumorske nekroze α (TNFα), adalimumab primijenjen u trudnoći mogao bi uticati na normalne imunološke odgovore kod novorođenčeta. Adalimumab se tokom trudnoće smije primjenjivati samo ako je to zaista neophodno.

Adalimumab može preći preko posteljice u serum djece čije su majke u toku trudnoće liječene adalimumabom. Zbog toga ta djeca mogu imati povećan rizik od infekcija. Djeci koja su in utero bila izložena adalimumabu ne preporučuje se davanje živih vakcina (npr. BCG vakcina) najmanje 5 mjeseci od kada je majka u trudnoći primila zadnju injekciju adalimumaba.

Dojenje

Ograničeni podaci iz objavljene literature ukazuju na to da se adalimumab izlučuje u majčino mlijeko u vrlo maloj koncentraciji te da koncentracije adalimumaba u majčinom mlijeku iznose 0,1% do 1% nivoa u serumu majke. Kada se primjenjuju peroralno, imunoglobulin G proteini prolaze proteolizu u crijevima te imaju malu bioraspoloživost. Ne očekuju se efekti na dojenu novorođenčad/dojenčad. Obzirom na to, lijek Humira se može primjenjivati tokom dojenja.

Lijek Humira može malo uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa mašinama. Nakon primjene Humire mogu se pojaviti vrtoglavica i poremećaji vida (vidjeti dio 4.8).

Sažetak bezbjednosnog profila

Lijek Humira je ispitivan kod 9506 pacijenata u pivotalnim kontrolisanim i otvorenim ispitivanjima tokom perioda do 60 mjeseci ili duže. Ispitivanjima su obuhvaćeni pacijenti sa nedavnom pojavom reumatoidnog artritisa i oni sa dugotrajnom bolešću, te pacijenti sa juvenilnim idiopatskim artritisom (poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i artritisom povezanim sa entezitisom), kao i oni sa aksijalnim spondiloartritisom (ankiloznim spondilitisom i aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog dokaza AS-a), psorijatičnim artritisom, Crohn-ovom bolešću, ulceroznim kolitisom, psorijazom, gnojnim hidradenitisom i uveitisom. Pivotalna kontrolisana ispitivanja uključivala su 6089 pacijenata liječenih lijekom Humira i 3801 pacijenta koji je primao placebo ili neki aktivni usporedni lijek tokom kontrolnog perioda.

U dvostruko slijepim, kontrolisanim dijelovima pivotalnih ispitivanja, liječenje je zbog neželjenih događaja prekinuto kod 5,9% pacijenata koji su dobijali lijek Humira, odnosno 5,4% pacijenata iz kontrolne grupe.

Najčešće prijavljena neželjena dejstva su infekcije (kao što su nazofaringitis, infekcija gornjih disajnih puteva i sinusitis), reakcije na mjestu primjene (eritem, svrab, krvarenje, bol ili oticanje), glavobolja i bol u mišićno-koštanom sistemu.

Uz lijek Humira prijavljena su ozbiljna neželjena dejstva. Antagonisti TNF-a, kao što je lijek Humira, djeluju na imuni sistem te njihova primjena može uticati na odbranu tijela od infekcija i karcinoma. Kod primjene lijeka Humira takođe su prijavljene infekcije sa smrtnim ishodom i po život opasne infekcije (uključujući sepsu, oportunističke infekcije i tuberkulozu), reaktivacija HBV-a i razne maligne bolesti (uključujući leukemiju, limfom i hepatosplenični T-ćelijski limfom).

Takođe su prijavljene ozbiljne hematološke, neurološke i autoimune reakcije. One uključuju rijetke prijave pancitopenije, aplastične anemije, demijelinizirajućih događaja u centralnom i perifernom nervnom sistemu te prijave lupusa, stanja povezanih sa lupusom i Stevens-Johnsonov sindrom.

Pedijatrijska populacija

Neželjena dejstva u pedijatrijskoj populaciji

Uopšteno su neželjena dejstva kod pedijatrijskih pacijenata prema učestalosti i tipu bila slični onima kod odraslih pacijenata.

Tabelarni pregled neželjenih dejstava

Sljedeći popis neželjenih dejstava zasnovan je na iskustvu iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet, a prikazan je u Tabeli 4 u nastavku, prema sistemu organa i učestalosti (veoma često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (1/10 000 i <1/1000), veoma rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)). U okviru svake grupe učestalosti neželjena dejstva su prikazana u padajućem nizu prema ozbiljnosti. Uključene su one najučestalije primijećene kod različitih indikacija. Zvjezdica (*) u koloni „Sistem organa“ znači da se detaljnije informacije mogu pronaći u dijelovima 4.3, 4.4 i 4.8.

U kliničkim ispitivanjima nisu primijećene toksične reakcije koje bi ograničavale dozu. Najveća ispitivana doza bila je višestruka intravenska doza od 10 mg/kg, koja je oko 15 puta veća od preporučene doze.

Farmakoterapijska grupa: Imunosupresivi, Inhibitori faktora tumorske nekroze alfa (TNFα).

ATC kod: L04AB04

Mehanizam djelovanja

Adalimumab se specifično veže za TNF (faktor tumorske nekroze) i neutrališe biološku funkciju TNF-a blokirajući njegovu interakciju sa površinskim ćelijskim TNF-receptorima p55 i p75.

Adalimumab takođe modifikuje biološke odgovore koje indukuje ili reguliše TNF, uključujući promjene u nivoima adhezijskih molekula koje su odgovorne za migraciju leukocita (ELAM-1, VCAM-1 i ICAM-1 uz IC50 od 0,1-0,2 nM).

Farmakodinamski efekti

Nakon liječenja Humirom kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom primijećeno je naglo snižavanje nivoa reaktanata akutne faze upale (C-reaktivni protein [CRP] i brzina sedimentacije eritrocita [SE]) i serumskih citokina (IL-6) u poređenju sa početnim vrijednostima. Serumski nivoi matriksnih metaloproteinaza (MMP-1 i MMP-3) koje uzrokuju preoblikovanje tkiva odgovorni za destrukciju hrskavice takođe su se smanjile nakon primanja lijeka Humira. Pacijenti liječeni lijekom Humira obično pokazuju poboljšanje hematoloških znakova hronične upale.

Kod pacijenata sa poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, Crohn-ovom bolešću, ulceroznim kolitisom i gnojnim hidradenitisom takođe je primijećeno naglo smanjenje vrijednosti CRP-a nakon liječenja sa lijekom Humira. Kod pacijenata sa Crohn-ovom bolešću primijećeno je smanjenje broja ćelija u debelom crijevu koje eksprimiraju markere upale, uključujući i značajno sniženje ekspresije TNFα. Endoskopska ispitivanja intestinalne mukoze pokazala su znakove zarastanja sluznice kod pacijenata liječenih adalimumabom.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Reumatoidni artritis

Efikasnost lijeka Humira ispitivano je kod više od 3000 pacijenata u svim kliničkim ispitivanjima reumatoidnog artritisa (RA). Efikasnost i bezbjednost lijeka Humira procijenjena je u pet randomizovanih, dvostruko slijepih, dobro kontrolisanih ispitivanja. Neki su pacijenti liječeni kroz period i do 120 mjeseci. Bol na mjestu primjene lijeka Humira od 40 mg/0,4 ml procjenjivala se u dva randomizirana, aktivnim lijekom kontrolisana, jednostruko slijepim, ukrštenim ispitivanjima s dva perioda.

Ispitivanje RA I obuhvatilo je 271 pacijenta s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom starosti od 18 godina i starijih kod kojih prethodna terapija barem jednim antireumatskim lijekom koji modifikuje tok bolesti nije bila uspješna, kod kojih nije bio dovoljno efikasan metotreksat u dozi od 12,5 do 25 mg (10 mg ako pacijent ne podnosi metotreksat) jednom sedmično i kod kojih je doza metotreksata bila konstantno 10 do 25 mg jednom sedmično. Pacijenti su svake druge nedjelje tokom 24 nedelje dobijali lijek Humira ili placebo u dozi od 20, 40 ili 80 mg.

Ispitivanje RA II obuhvatilo je 544 pacijenta s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom starosti od 18 godina i starijih kod kojih prethodna terapija barem jednim antireumatskim lijekom koji modifikuje tok bolesti nije bila uspješna. Lijek Humira u dozi od 20 ili 40 mg primjenjivan je supkutanom injekcijom ili svake druge nedelje naizmjenično s placebom (jednu sedmicu lijek Humira, druge nedelje placebo), ili svake nedelje u periodu od 26 nedjelja; placebo se primjenjivao svake nedelje za vrijeme istog perioda. Pacijenti nisu smjeli uzimati nikakve druge antireumatske lijekove koji modifikuju tok bolesti.

Ispitivanje RA III obuhvatilo je 619 pacijenata s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom starosti ≥18 godina koji nisu efikasno odgovorili na prethodnu terapiju metotreksatom u dozi od 12,5 do 25 mg ili koji nisu podnosili metotreksat u dozi od 10 mg jednom sedmično. Pacijenti su bili podijeljeni u tri grupe. Prva je dobijala injekcije placeba svake nedelje u periodu od 52 nedelje. Druga je dobijala 20 mg lijeka Humira svake nedjelje u periodu od 52 nedjelje, dok je treća grupa svake nedjelje naizmjenično dobijala 40 mg lijeka Humira ili injekcije placeba (jedane sedmice 40 mg lijeka Humira, druge nedjelje placebo). Po završetku prve 52 nedjelje, 457 pacijenata uključeno je u otvoreni produžetak ispitivanja u kojem su se lijek Humira u dozi od 40 mg/MTX primjenjivali svake dvije nedelje u trajanju od 10 godina.

U ispitivanju RA IV prvenstveno se procjenjivala bezbjednost kod 636 pacijenata starosti ≥18 godina s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom. U ispitivanje su mogli biti uključeni pacijenti koji prethodno nisu bili liječeni antireumatskim lijekovima koji modifikuju tok bolesti i oni koji su već dobijali antireumatsku terapiju, pod uslovom da je ta terapija bila stabilna najmanje 28 dana. Ove terapije uključuju metotreksat, leflunomid, hidroksihlorokin, sulfasalazin i/ili soli zlata. Pacijenti su nasumično podijeljeni u dvije grupe od kojih je jedna dobijala 40 mg lijeka Humira, a druga placebo svake druge nedjelje u periodu od 24 nedjelje.

Ispitivanje RA V obuhvatilo je 799 odraslih pacijenata s umjerenim do teškim aktivnim ranim reumatoidnim artritisom (srednja vrijednost trajanja bolesti kraća od 9 mjeseci) koji do tada nisu bili liječeni metotreksatom. U periodu od 104 nedjelje upoređivana je efikasnost kombinovanog liječenja (40 mg lijeka Humira svake dvije nedelje/metotreksat), monoterapije lijekom Humira (40 mg svake dvije nedelje) te monoterapije metotreksatom na smanjenje simptoma i znakova te brzinu progresije oštećenja zglobova kod reumatoidnog artritisa. Po završetku prvih 104 nedjelja, 497 pacijenata uključeno je u otvoreni produžetak ispitivanja u kojem se lijek Humira u dozi od 40 mg primjenjivao svake dvije nedelje za vrijeme perioda do 10 godina.

U ispitivanjima RA VI i VII ocjenjivano je po 60 pacijenata s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom starosti od ≥18 godina. Uključeni pacijenti su ili već tada primali lijek Humira u dozi od 40 mg/0,8 ml i ocijenili prosječnu bol na mjestu primjene kao najmanje 3 cm (prema vizuelnoj analognoj skali[engl. visual analogue scale, VAS] od 010 cm) ili prethodno nisu primali biološke lijekove i započeli su liječenje lijekom Humira u dozi od 40 mg/0,8 ml. Pacijenti su bili randomizovani za primanje jednokratne doze lijeka Humira od 40 mg/0,8 ml ili 40 mg/0,4 ml, nakon koje su pri sljedećoj primjeni primili jednu injekciju suprotne doze.

Primarna mjera ishoda ispitivanja RA I, II i III te sekundarna mjera ishoda ispitivanja RA IV bio je utvrditi procenat pacijenata kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 20 nakon 24, odnosno 26 nedjelja liječenja. Primarna mjera ishoda ispitivanja RA V bio je procenat pacijenata kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 50 nakon 52 nedelje liječenja. Dodatna primarna mjera ishoda ispitivanja RA III i V bilo je usporavanje progresije bolesti (na osnovu radioloških nalaza) nakon 52 nedelje liječenja. Primarna mjera ishoda ispitivanja RA III bile su i promjene u kvalitetu života. Primarni ishod u ispitivanjima RA VI i VII bila je bol na mjestu injiciranja neposredno nakon injekcije, ocijenjena prema VAS ljestvici od 010 cm.

ACR odgovor

Procenat pacijenata liječenih lijekom Humira kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 20, 50 i 70 bio je podjednak u ispitivanjima RA I, II i III. Rezultati zabilježeni u grupi koja je dobivala 40 mg svake dvije nedjelje prikazani su u Tabeli 5.

U ispitivanjima RA I – IV sve pojedinačne komponente kriterijuma ACR odgovora (broj bolnih i otečenih zglobova, ljekarska i pacijentova procjena aktivnosti bolesti i bola, indeks funkcionalne nesposobnosti (HAQ) i vrjednosti CRP-a (mg/dl)) pokazale su poboljšanje nakon 24 ili 26 nedjelje u odnosu na placebo. U ispitivanju RA III to se poboljšanje održalo 52 nedjelje.

Kod većine je pacijenata postignuti ACR odgovor održan u otvorenom produžetku ispitivanja RA III kada su praćeni do 10 godina. Kroz 5 godina, terapiju lijekom Humira 40 mg svake dvije nedjelje nastavilo je 114 od 207 pacijenata koji su bili randomizovani u grupu koja je primala lijek Humira 40 mg svake druge nedjelje. Među njima je njih 86 (75,4%), 72 (63,2%) odnosno 41 (36%) imalo odgovor ACR 20, ACR 50 odnosno ACR 70. Kroz 10 godina, terapiju sa lijekom Humira 40 mg svake dvije nedjelje nastavilo je 81 od 207 pacijenata. Među njima je njih 64 (79,0%), 56 (69,1%), odnosno 43 (53,1%) imalo odgovor ACR 20, ACR 50 odnosno ACR 70.

U ispitivanju RA IV, odgovor ACR 20 kod pacijenata liječenih lijekom Humira uz standardnu njegu bio je statistički značajno bolji nego kod pacijenata koji su primali placebo uz standardnu njegu (p<0,001).

U ispitivanjima RA I – IV, pacijenti liječeni sa lijekom Humira postigli su statistički značajno bolje odgovore ACR 20 i 50 u poređenju s placebom već jedan do dvije nedjelje nakon početka liječenja.

U ispitivanju RA V, u kojem su obuhvaćeni pacijenti u ranoj fazi reumatoidnog artritisa koji do tada nisu bili liječeni metotreksatom, kombinovanom primjenom lijeka Humira i metotreksata u periodu od 52 nedjelje postignut je brži i statistički značajno bolji ACR odgovor nego uz monoterapiju metotreksatom, odnosno lijekom Humira. Postignuti ACR odgovor održan je u periodu od 104 nedjelja liječenja (Tabela 6).

U otvorenoj produženoj fazi ispitivanja RA V, stope ACR odgovora održale su se tokom praćenja u trajanju do 10 godina. Od 542 pacijenata randomizovana za primanje lijeka Humira u dozi od 40 mg svake dvije nedjelje, njih 170 nastavilo je liječenje lijekom Humira u dozi od 40 mg svake dvije nedjelje tokom 10 godina. Među njima su 154 pacijenata (90,6%) imala odgovor ACR 20, 127 pacijenata (74,7%) odgovor ACR 50, a 102 pacijenata (60,0%) odgovor ACR 70.

Nakon 52 nedjelje liječenja, klinička remisija (DAS28 [CRP] <2,6) postignuta je kod 42,9% pacijenata liječenih sa kombinacijom lijeka Humira i metotreksata u poređenju sa 20,6% pacijenata koji su dobijali monoterapiju metotreksatom, odnosno 23,4% pacijenata koji su dobijali monoterapiju lijekom Humira. Kombinovana primjena lijeka Humira i metotreksata pokazala se klinički i statistički superiornom monoterapiji metotreksatom (p <0,001) i lijekom Humira (p <0,001) u postizanju niske aktivnosti bolesti kod pacijenata s nedavno dijagnostikovanim umjerenim do teškim reumatoidnim artritisom. Odgovor pacijenata u dvjje grupe liječenih monoterapijom bio je sličan (p=0,447). Od 342 ispitanika izvorno randomizovana za monoterapiju lijekom Humira ili liječenje kombinacijom lijeka Humira i metotreksata koji su ušli u otvorenu produženu fazu ispitivanja, 171 ispitanik završio je 10 godina liječenja lijekom Humira. Za 109 od tih ispitanika (63,7%) prijavljeno je da su bili u remisiji nakon 10 godina.

Radiološki odgovor

U ispitivanju RA III, u kojem je srednje trajanje reumatoidnog artritisa kod pacijenata liječenih sa lijekom Humira bilo 11 godina, strukturno oštećenje zglobova procjenjivalo se radiološki, a izraženo je promjenom ukupnog zbira bodova prema modifikovanoj Sharpovoj ljestvici (engl. Total Sharp Score, TSS) i njenih komponenti, rezultata za eroziju i rezultatu za suženje zglobnih prostora. Radiološki nalazi kod pacijenata liječenih kombinacijom lijeka Humira i metotreksata su nakon 6 i 12 mjeseci pokazali znatno manju progresiju strukturnih oštećenja zglobova nego kod pacijenata liječenih samo metotreksatom (vidjeti Tablelu 7).

Iz otvorenog produžetka ispitivanja RA III vidi se da je smanjenje stope progresije strukturnog oštećenja kod određenog dijela pacijenata održano kroz 8 i 10 godina. Kod 81 od 207 pacijenata koji su prvobitno bili liječeni lijekom Humira 40 mg svake druge nedjelje urađena je radiološka kontrola nakon 8 godina. Njih 48 nije imalo znakove progresije strukturnog oštećenja, definisane kao promjena početne vrijednosti mTSS za 0,5 ili manje. Kod 79 od 207 pacijenata koji su prvobitno bili liječeni lijekom Humira 40 mg svake druge nedjelje učinjena je radiološka kontrola nakon 10 godina. Njih 40 nije imalo znakove progresije strukturnog oštećenja, definisane kao promjena početne vrijednosti mTSS za 0,5 ili manje.

Resorpcija i distribucija

Nakon supkutane primjene jednokratne doze od 40 mg, adalimumab se sporo resorbuje i raspodjeljuje, a maksimalne koncentracije u serumu postižu se približno 5 dana nakon primjene. Prosječna apsolutna bioraspoloživost adalimumaba procijenjena nakon primjene jednokratne supkutane doze od 40 mg u tri ispitivanja bila je 64%. Nakon pojedinačnih intravenskih doza koje su se kretale od 0,25 do 10 mg/kg, koncentracije su bile proporcionalne dozi. Nakon primjene doza od 0,5 mg/kg (~40 mg) klirens je bio u rasponu od 11 do 15 ml/sat, a volumen raspodjele (Vss) je iznosio od 5 do 6 litara. Srednje poluvrijeme eliminacije u terminalnoj fazi iznosi približno dvije nedelje. Koncentracije adalimumaba u sinovijalnoj tečnosti nekoliko pacijenata sa reumatoidnim artritisom iznosile su 31-96% koncentracija u serumu.

Nakon supkutane primjene adalimumaba u dozi od 40 mg svake dvije nedelje kod odraslih pacijenata s reumatoidnim artritisom srednje vrijednosti najniže koncentracije lijeka u stanju dinamičke ravnoteže bile su približno 5 μg /ml (bez istovremene primjene metotreksata), odnosno 8 do 9 μg/ml (uz metotreksat). Najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže povećavale su se uglavnom razmjerno dozi nakon supkutane primjene 20, 40 i 80 mg svake dvije nedelje, odnosno svake nedjelje.

Kod odraslih pacijenata sa psorijazom, srednja vrijednost najniže koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže bila je 5 μg/ml tokom primjene monoterapije sa dozom adalimumaba 40 mg svake druge nedjelje.

Nakon primjene lijeka Humira u dozi od 160 mg u nultoj nedjelji i 80 mg u drugoj nedjelji kod pacijenata sa gnojnim hidradenitisom, najniže koncentracije adalimumaba u serumu u 2. i 4. nedjelji, iznosile su približno 7 do 8 µg/ml. Kada se adalimumab primjenjivao u dozi od 40 mg svake nedjelje, srednja vrijednost najniže koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže od 12. do 36. nedjelje, iznosila je približno 8 do 10 µg/ml.

Izloženost adalimumabu kod adolescentnih pacijenata sa gnojnim hidradenitisom predviđena je uz pomoć farmakokinetičkog modeliranja i simulacije na osnovu farmakokinetike u ostalim indikacijama kod drugih pedijatrijskih pacijenata (psorijaza kod djece, juvenilni idiopatski artritis, Crohnova bolest kod djece i artritis povezan sa entezitisom). Preporučeni režim doziranja za adolescente sa gnojnim hidradenitisom je 40 mg svake druge nedjelje. Budući da veličina tijela može utjecati na izloženost adalimumabu, adolescenti sa većom tjelesnom težinom kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor mogli bi imati koristi od primjene preporučene doze za odrasle od 40 mg svake nedjelje.

Tokom perioda indukcije kod pacijenata sa Crohnovom bolesti, nakon početne doze od 80 mg lijeka Humira u nultoj nedjelji i zatim 40 mg u 2. nedjelji, postignute su najniže serumske koncentracije adalimumaba od oko 5,5 μg/ml, odnosno 12 μg/ml ako je početna doza bila 160 mg lijeka Humira u Nultoj nedjelji i zatim 80 mg u 2. nedjelji. Kod pacijenata sa Crohnovom bolesti koji su primali dozu održavanja od 40 mg lijeka Humira svake druge nedjelje, srednja vrijednost najnižih koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže iznosila je približno 7 μg/ml.

Kod pedijatrijskih pacijenata sa umjerenom do teškom Crohnovom bolesti, otvorena inicijalna doza adalimumaba bila je 160/80 mg ili 80/40 mg nultoj nedjelji i drugoj nedjelji, zavisno od graničnoj vrijednosti za tjelesnu težinu od 40 kg. U 4. nedjelji, pacijenti su na osnovu tjelesne težine randomizovani u odnosu 1:1 u grupu koja je dobijala standardnu dozu (40/20 mg svake druge nedelje) ili nisku dozu (20/10 mg svake druge nedelje) kao terapiju održavanja. Srednje vrijednosti (±SD) najnižih koncentracija adalimumaba u serumu u 4. nedjelji bile su 15,7 ± 6,6 g/ml kod pacijenata tjelesne težine ≥40 kg (160/80 mg) i 10,6 ± 6,1 g/ml kod pacijenata tjelesne težine <40 kg (80/40 mg).

Kod pacijenata koji su nastavili terapiju na koju su randomizovani, srednje vrijednosti (±SD) najnižih koncentracija adalimumaba u 52. edjelji bile su 9,5 ± 5,6 g/ml za grupu koja je primala standardnu dozu i 3,5 ± 2,2 g/ml za grupu koja je primala nisku dozu. Srednje vrijednosti najniže koncentracije održale su se kod pacijenata koji su nastavili primati adalimumab svake druge nedjelje kroz 52 nedelje. Kod pacijenata čija je učestalost doziranja povišena sa svaka dvije nedelje na svaku sedmicu, srednje vrijednosti (±SD) koncentracija adalimumaba u serumu u 52. nedjelji, bile su 15,3 ± 11,4 μg/ml (40/20 mg, sedmično) i 6,7 ± 3,5 μg/ml (20/10 mg, sedmično).

Tokom peroda indukcije kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom, nakon početne doze od 160 mg lijeka Humira u Nultoj nedjelji i zatim 80 mg u 2. nedjelji, postignute su najniže serumske koncentracije adalimumaba od oko 12 μg/ml. Kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom koji su primali terapiju održavanja dozom lijeka Humira od 40 mg svake druge nedelje, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bila je oko 8 μg/ml.

Nakon supkutane primjene doze određene na osnovu tjelesne težine od 0,6 mg/kg (maksimalno 40 mg) svake druge nedelje kod pedijatrijskih pacijenta sa ulceroznim kolitisom, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bila je 5,01 ± 3,28 µg/ml u 52. nedjelji. Za pacijente koji su primali 0,6 mg/kg (maksimalno 40 mg) svake nedjelje, srednja vrijednost (± SD) najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bila je 15,7 ± 5,60 μg/ml u 52. nedjelji.

Kod odraslih pacijenata sa uveitisom, udarna doza adalimumaba od 80 mg u nultoj nedjelji nakon čega slijedi 40 mg svake druge nedelje, počevši od prve nedjelje, dovela je do srednje vrijednosti koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže od približno 8–10 µg/ml.

Izloženost adalimumabu kod pedijatrijskih pacijenata sa uveitisom predviđena je uz pomoć populacijskog farmakokinetičkog modeliranja i simulacije na osnovu farmakokinetike u ostalim indikacijama kod drugih pedijatrijskih pacijenata (psorijaza kod djece, juvenilni idiopatski artritis, Crohnova bolest kod djece i artritis povezan sa entezitisom). Nema dostupnih kliničkih podataka o izloženosti kod primjene udarne doze kod djece starosti od < 6 godina. Predviđene nivoe izloženosti ukazuju na to da u odsustvu metotreksata udarna doza može dovesti do početnog povećanja sistemske izloženosti.

Populacijskim farmakokinetičkim i farmakokinetičkim/farmakodinamičkim modeliranjem i simulacijom predviđena je uporediva izloženost adalimumabu i efikasnosti adalimumaba kod pacijenata liječenih dozom od 80 mg svake druge nedelje i kod onih liječenih dozom od 40 mg svake nedelje (uključujući odrasle pacijente s reumatoidnim artritisom, gnojnim hidradenitisom, ulceroznim kolitisom, Crohnovom bolesti ili psorijazom, pacijente s adolescentnim gnojnim hidradenitisom, i pedijatrijske pacijente tjelesne težine ≥ 40 kg s Crohnovom bolesti).

Veza između izloženosti i odgovora na liječenje u pedijatrijskoj populaciji

Na osnovu podataka iz kliničkih ispitivanja kod pacijenata s juvenilnim idiopatskim artritisom (poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i artritisom povezanim s entezitisom), utvrđena je veza između plazmatskih koncentracija i odgovora PedACR 50. Prividna plazmatska koncentracija adalimumaba uz koju se postiže pola od maksimalne vjerovatnoće za odgovor PedACR 50 (EC50) bila je 3 μg/ml (95% CI: 16 μg/ml).

Veza između izloženosti i odgovora na liječenje, odnosno između koncentracije adalimumaba i njegove efikasnosti kod pedijatrijskih pacijenata s teškom hroničnom plak psorijazom utvrđena je za odgovor PASI 75 i PGA rezultat 'bez bolesti' ili 'minimalno'. S povećanjem koncentracija adalimumaba povećavale su se i stope odgovora PASI 75 i PGA rezultata 'bez bolesti' ili 'minimalno', u oba slučaja uz sličan prividan EC50 od približno 4,5 μg/ml (95% CI: 0,4-47,6 odnosno 1,9-10,5).

Eliminacija

Populacijske farmakokinetičke analize na osnovu podataka dobijenih u više od 1300 pacijenata sa reumatoidnim artritisom pokazale su tendenciju da se prividni klirens adalimumaba povećava sa pacijentovom tjelesnom težinom. Nakon prilagođavanja za razlike u tjelesnoj težini, činilo se da pol i starost imaju minimalan efekat na klirens adalimumaba. Primijećeno je da su vrijednosti slobodnog adalimumaba u serumu (onoga koji nije vezan za antitijela na adalimumab) niže kod pacijenata sa mjerljivim nivoima antitijela na adalimumab.

Oštećenje funkcije jetre ili bubrega

Humira nije ispitivana kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre ili bubrega.

Pretklinički podaci ne upućuju na poseban rizik za ljude na osnovu ispitivanja toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti.

Ispitivanje embriofetalne i perinatalne razvojne toksičnosti provedeno na makaki majmunima pri dozama od 0, 30 i 100 mg/kg (9-17 majmuna po grupi) nije pokazalo znakove oštećenja fetusa usljed primjene adalimumaba. Nisu sprovedena ispitivanja kancerogenosti ni standardna procjena toksičnosti za plodnost i postnatalne toksičnosti adalimumaba zbog nepostojanja odgovarajućih modela za antitijelo sa ograničenom unakrsnom reaktivnošću sa TNF-om glodara, i stvaranja neutrališućih antitijela kod glodara.

Manitol

Polisorbat 80

Voda za injekcije

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.

2 godine

Čuvati u frižideru (2°C – 8°C). Ne zamrzavati. Napunjeni injekcioni pen čuvati u spoljašnjem pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Jedan napunjeni injekcioni pen lijeka Humira može se čuvati na temperaturama do maksimalno 25°C u trajanju do 14 dana. Injekcioni pen se mora zaštiti od svjetlosti i baciti ako se ne iskoristi u roku od 14 dana.

Lijek Humira 80 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu za jednokratnu primjenu od strane pacijenata sadrži napunjeni špric. Špric koji se nalazi unutar pena izrađen je od stakla tipa I, sa čepom klipa (bromobutilna guma) i iglom sa zaštitom za iglu (termoplastični elastomer).

Pakovanje: 1 napunjeni injekcioni pen (0,8 ml sterilnog rastvora) sa 2 jastučića natopljena alkoholom, u blisteru.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal treba zbrinuti u skladu sa lokalnim propisima.

Lijek Humira sadrži aktivnu supstancu adalimumab.

Lijek Humira je namijenjen za liječenje:

• reumatoidnog artritisa
• plak psorijaze
• gnojnog hidradenitisa (Hidradenitis suppurativa);
• Kronove bolesti;
• ulceroznog kolitisa;
• neinfektivnog uveitisa.

Aktivna supstanca adalimumab, u lijeku Humira, je ljudsko monoklonsko antitijelo.

Monoklonska antitijela su proteini koji se vežu za određenu metu, ciljno mjesto.

Adalimumab se veže za specifični protein (faktor tumorske nekroze ili TNFα), koji učestvuje u radu imunog (odbrambenog) sistema i čije su vrijednosti kod gore navedenih upalnih bolesti povišene. Vezivanjem za TNF-α, lijek Humira smanjuje upalni proces kod tih bolesti.

Reumatoidni artritis

Reumatoidni artritis je upalna bolest zglobova.

Lijek Humira je namijenjen liječenju umjerenog do teškog oblika reumatoidnog artritisa kod odraslih pacijenata. Moguće je da će Vam prvo biti propisani drugi lijekovi koji mijenjaju tok bolesti, kao što je metotreksat. Ako na njih ne reagujete dovoljno dobro, biće Vam propisan lijek Humira.

U svrhu liječenja teškog, aktivnog i progresivnog reumatoidnog artritisa, lijek Humira se može primijeniti i bez prethodnog liječenja metotreksatom.

Lijek Humira može usporiti oštećenje zglobova uzrokovano upalnom bolesti i može poboljšati njihovu pokretljivost.

Vaš ljekar će odlučiti hoće li se lijek Humira primijeniti sa metotreksatom ili sam.

Plak psorijaza

Plak psorijaza je kožna bolest koja uzrokuje crvene, perutave, krastave mrlje na koži prekrivene srebrnim ljuspicama. Plak psorijaza može zahvatiti i nokte, uzrokujući njihovo raspadanje, zadebljanje i odizanje od ležišta nokta, što može biti bolno.

Lijek Humira je namijenjen za liječenje umjerene do teške hronične plak psorijaze kod odraslih pacijenata.

Gnojni hidradenitis (Hidradenitis suppurativa)

Gnojni hidradenitis (koji se ponekad naziva inverzne akne) je hronična i često bolna upalna bolest kože. Simptomi mogu uključivati nodule (kvržice) koji su bolni na dodir i apscese (čireve) iz kojih može isticati gnoj. Najčešće zahvata specifične dijelove kože, poput područja ispod dojki i pazuha, područja na unutrašnjem dijelu bedara, preponama i zadnjici. Na zahvaćenim mjestima mogu nastati i ožiljci.

Lijek Humira se koristi za liječenje

• umjerenog do teškog oblika gnojnog hidradenitisa kod odraslih i
• umjerenog do teškog oblika gnojnog hidradenitisa kod adolescenata uzrasta od 12 do 17

godina

Lijek Humira može smanjiti broj nodula i apscesa koje uzrokuje bolest, te ublažiti bol koja često prati ovu bolest. Moguće je da će Vam prvo biti propisani drugi ljekovi. Ako na njih ne reagujete dovoljno dobro, biće Vam propisan lijek Humira.

Kronova bolest

Kronova bolest je upalna bolest digestivnog sistema.

Lijek Humira je namijenjen za liječenje:

• umjerene do teške Kronove bolesti kod odraslih i
• umjerene do teške Kronove bolesti kod djece i adolescenata uzrasta od 6 do 17 godina.

Moguće je da će Vam prvo biti propisani drugi lijekovi. Ako na njih ne reagujete dovoljno dobro, biće Vam propisan lijek Humira.

Ulcerozni kolitis

Ulcerozni kolitis je upalna bolest debelog crijeva.

Lijek Humira je namijenjen liječenju

• umjerenog do teškog oblika ulceroznog kolitisa kod odraslih i
• umjerenog do teškog oblika ulceroznog kolitisa kod djece i adolescenata uzrasta od 6 do 17 godina.

Moguće je da će Vam prvo biti propisani drugi ljekovi. Ako na njih ne reagujete dovoljno dobro, biće Vam propisan lijek Humira.

Neinfektivni uveitis

Neinfektivni uveitis je upalna bolest koja zahvata određene dijelove oka.

Lijek Humira je namijenjen za liječenje

• odraslih pacijenata sa neinfektivnim uveitisom kod kojega upala zahvata zadnji dio oka.
• djece uzrasta od 2 i više godina sa hroničnim neinfektivnim uveitisom kod kojeg upala zahvata prednji dio oka.

Ta upala dovodi do slabljenja vida i/ili prisutnosti plutajućih čestica u oku (crnih tačkica ili tankih niti koje se kreću vidnim poljem). Lijek Humira djeluje tako da smanjuje tu upalu. Moguće je da će Vam prvo biti propisani drugi ljekovi. Ako na njih ne reagujete dovoljno dobro, biće Vam propisan lijek Humira.

Lijek Humira ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični na adalimumab ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6).
• ako bolujete od aktivne tuberkuloze ili drugih teških infekcija (pogledajte dio “Upozorenja i mjere opreza“). Ako imate simptome infekcije, poput povišene temperature, rana, osjećaja umora, problema sa zubima, važno je da to kažete svom ljekaru.
• Ako bolujete od umjerene ili teške slabosti srca. Ako ste bolovali ili bolujete od ozbiljne srčane bolesti, važno je da to kažete ljekaru (pogledajte dio “Upozorenja i mjere opreza“).

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego što primijenite lijek Humira.

Alergijske reakcije

• Razvijete li alergijske reakcije sa simptomima poput stezanja u prsima, ''pištanja pri disanju'', vrtoglavice, oticanja ili osipa, prestanite ubrizgavati lijek Humira i odmah se javite ljekaru jer te reakcije u rijetkim slučajevima mogu biti opasne po život.

Infekcije

Bolujete li od infekcije, uključujući dugotrajnu infekciju ili infekciju jednog dijela tijela (na primjer, čir na nozi), obratite se ljekaru prije nego što počnete primjenjivati lijek Humira. Ako niste sigurni, obratite se svom ljekaru.

Dok primate lijek Humira, možete biti podložniji infekcijama. Taj rizik može biti povećan ako imate problema sa plućima. Ove infekcije mogu biti ozbiljne i uključuju:

• tuberkulozu,
• infekcije uzrokovane virusima, gljivicama, parazitima ili bakterijama,
• tešku infekciju krvi (sepsa).

U rijetkim slučajevima, te infekcije mogu biti opasne po život. Ako primjetite simptome poput povišene temperature, rana, osjećaja umora ili problema sa zubima, važno je da to kažete ljekaru.

Vaš ljekar Vam može reći da prestanete primjenjivati lijek Humira neko vrijeme.

• Recite svom ljekaru ako živite ili putujete u predjele gdje su vrlo česte gljivične infekcije (na primjer: histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza).
• Recite svom ljekaru ako ste ranije imali infekcije koje su se ponavljale ili druga stanja koja povećavaju rizik od infekcija.
• Ako ste stariji od 65 godina, postoji veća mogućnost da dobijete infekciju dok primjenjujete lijek Humira. Vi i Vaš ljekar morate obratiti posebnu pažnju na znakove infekcije tokom liječenja sa lijekom Humira. Važno je da kažete svom ljekaru ako primijetite simptome infekcije kao što su: povišena temperatura, rane, osjećaj umora ili problemi sa zubima.

Tuberkuloza

• Vrlo je važno je da ljekaru kažete ako ste ikada bolovali od tuberkuloze ili ako ste bili u bliskom kontaktu sa nekim ko je od nje bolovao. Ako imate aktivnu tuberkulozu, nemojte primjenjivati lijek Humira.
• Budući da su kod pacijenata liječenih lijekom Humira prijavljeni slučajevi tuberkuloze, prije nego što počnete sa liječenjem, ljekar će provjeriti imate li znakove i simptome tuberkuloze. To obuhvata detaljnu medicinsku procjenu, uključujući uzimanje istorije bolesti i sprovođenje odgovarajućih testova za otkrivanje bolesti (na primjer rendgenska snimka pluća i tuberkulinski test). Izvođenje i rezultati ovih pretraga moraju se zabilježiti na Vašoj Kartici sa podsjetnikom za pacijenta.
• Tuberkuloza se može razviti za vrijeme liječenja čak i ako ste primili preventivnu terapiju za tuberkulozu.
• Jave li se za vrijeme ili nakon liječenja simptomi tuberkuloze (na primjer kašalj koji ne prolazi, gubitak tjelesne mase, bezvoljnost, blago povišena temperatura) ili neke druge infekcije, javite odmah svom ljekaru.

Hepatitis B

Obavijestite svog ljekara ako ste nosilac virusa hepatitisa B (HBV), ako imate aktivni hepatitis B ili mislite da biste se mogli zaraziti virusom hepatitisa B.

• Ljekar treba provjeriti da li imate HBV. Kod nosioca virusa HBV, lijek Humira može uzrokovati ponovno aktiviranje virusa.
• U nekim rijetkim slučajevima, posebno ako uzimate druge ljekove koji potiskuju Vaš imuni sistem, reaktivacija hepatitis B virusa može biti opasna po život.

Hirurški ili stomatološki zahvat

• Ako trebate imati neki hirurški ili stomatološki zahvat, obavijestite svog ljekara o tome da primjenjujete lijek Humira. Vaš ljekar može preporučiti privremeni prekid terapije lijekom Humira.

Demijelinizirajuća bolest

Ako bolujete ili obolite od demijelinizirajuće bolesti (bolesti koja zahvata zaštitni sloj koji obavija živce, kao što je multipla skleroza), odluku o tome da li smijete uzimati ili nastaviti primati lijek Humira donijet će Vaš ljekar. Odmah recite svom ljekaru ako se pojave simptomi kao što su promjene vida, slabost u rukama ili nogama ili utrnulost ili trnci u bilo kojem dijelu tijela.

Vakcinacije

Za vrijeme liječenja sa lijekom Humira ne smiju se primiti određene vakcine jer mogu uzrokovati infekcije.

• Posavjetujte se sa svojim ljekarom prije nego primite bilo kakvu vakcinu.
• Ako je moguće, preporučuje se da djeca obave sva vakcinisanja prema važećim uputstvima prije započinjanja terapije lijekom Humira.
• Ako ste lijek Humira uzimali za vrijeme trudnoće, Vaše dijete može biti pod povećanim rizikom od dobivanja takve infekcije do približno pet mjeseci nakon šta ste primili posljednju dozu lijeka Humira u trudnoći. Važno je da ljekara svoga djeteta i druge zdravstvene radnike obavijestite o tome da ste u trudnoći uzimali lijek Humira kako bi oni mogli odlučiti kada Vaše dijete treba primiti vakcinu.

Srčana slabost

Bolujete li od blage forme srčane slabosti, a liječite se sa lijekom Humira, ljekar mora pažljivo pratiti status insuficijencije srca. Važno je da obavijestite svog ljekara ako ste bolovali ili bolujete od ozbiljne srčane bolesti. Ako se jave novi simptomi srčane slabosti ili pogoršaju postojeći (npr. kratak dah ili oticanje stopala), morate se odmah obratiti svome ljekaru. Ljekar će odlučiti trebate li primiti lijek Humira.

Povišena temperatura, nastanak modrica, krvarenje ili blijedilo

Kod nekih pacijenata postoji mogućnost da tijelo ne uspije proizvesti dovoljne količine krvnih ćelija koje Vam pomažu u borbi protiv infekcija ili u zaustavljanju krvarenja. Vaš ljekar će možda odlučiti prekinuti liječenje. Ako dobijete visoku temperaturu koja ne prolazi, blage modrice ili ako jako lako krvarite ili izgledate jako blijedo, odmah nazovite ljekara.

Karcinom

Vrlo se rijetko javljaju slučajevi određene vrste karcinoma kod djece i odrasli pacijenata liječenih sa lijekom Humira ili nekim drugim TNF blokatorom.

• Kod pacijenata koji već duže vrijeme boluju od ozbiljnog oblika reumatoidnog artritisa, rizik obolijevanja od limfoma (vrsta karcinoma koji zahvata limfni sistem) i leukemije (vrsta karcinoma koji zahvata krv i koštanu srž) može biti veći od prosječnoga.
• Rizik obolijevanja od limfoma, leukemije ili drugih tumora može se povećati ako primjenjujete lijek Humira. U rijetkim je slučajevima kod pacijenata koji su uzimali lijek Humira uočen rijedak i težak oblik limfoma. Neki od tih pacijenata su takođe liječeni azatioprinom ili 6-merkaptopurinom.
• Obavijestite ljekara ako istovremeno uz lijek Humira uzimate azatioprin ili 6-merkaptopurin.
• Kod pacijenata koji primjenjuju lijek Humira primjećene su i neke vrste nemelanomskih karcinoma kože.
• Ako se za vrijeme ili nakon liječenja javi na koži nova lezija ili ako se postojeće lezije promijeni, javite se svom ljekaru.

Kod pacijenata koji boluju od specifične plućne bolesti koja se naziva hronična opstruktivna plućna bolest (HOPB) i koji su primali neki drugi TNF blokator, zabilježeni su slučajevi karcinoma koji nije bio limfom. Ako bolujete od HOPB-a ili ste teški pušač, provjerite kod ljekara da li terapija sa TNF blokatorom primjerena za Vas.

Autoimuna bolest

• U rijetkim slučajevima liječenja lijekom Humira može dovesti do pojave sindroma sličnog lupusu. Obratite se ljekaru ako primjetite simptome kao što su dugotrajan osip nepoznatog uzroka, visoka temperatura, bol u zglobovima ili umor.

Djeca i adolescenti

• Vakcinacije: Ako je moguće, preporučuje se da djeca obave sve vakcinacije prema važećim smjernicama prije započinjanja terapije lijekom Humira.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Zbog povećanog rizika od ozbiljne infekcije lijek Humira se ne smije primjenjivati sa drugim lijekovima koji sadrže sljedeće aktivne supstance:

• anakinru;
• abatacept.

Lijek Humira se može primjenjivati istovremeno sa:

• metotreksatom,
• nekim antireumaticima koji mijenjaju tok bolesti (na primjer: sulfasalazinom, hidroksihlorokinom, leflunomidom i injekcijskim preparatima zlata),
• steroidima ili lijekovima za ublažavanje bolova, uključujući i nesteroidne antiinflamatorne lijekove (NSAIL).

Ako imate nekih pitanja, pitajte svog ljekara.

Plodnost, trudnoća i dojenje

• Trebate razmotriti upotrebu primjerene kontracepcije kako biste spriječili trudnoću, s kojom treba nastaviti barem 5 mjeseci nakon zadnje doze lijeka Humira.
• Ako ste trudni, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se Vašem ljekaru za savjet o primjeni ovog lijeka.
• Lijek Humira se tokom trudnoće smije primjenjivati samo ako je to neophodno.
• U ispitivanju provedenom kod trudnica nije utvrđen povećan rizik od urođenih mana kada su majke primale lijek Humira tokom trudnoće u odnosu na majke sa istom bolesti koje nisu primale lijek Humira.
• Lijek Humira se može primjenjivati tokom dojenja.
• Ako primjenjujete lijek Humira tokom trudnoće, Vaše dijete može imati povećan rizik od dobijanja infekcije.
• Važno je da prije nego Vaše dijete bude vaksinisano bilo kojom vakcinom, obavijestite ljekara svog djeteta i druge zdravstvene radnike o tome da ste u trudnoći primali lijek Humira. Za više informacija o vakcinama pogledajte dio „Upozorenja i mjere opreza.“

Uticaj lijeka Humira na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Humira može imati manji uticaj na sposobnost upravljanja vozilima, biciklom ili upravljanja mašinama. Nakon uzimanja lijeka Humira, može se javiti osjećaj da se prostorija vrti i smetnje vida.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

U sljedećoj tabeli prikazane su preporučene doze lijeka Humira u svakoj odobrenoj indikaciji. Ako Vam je potrebna neka druga doza, ljekar Vam može propisati drugu jačinu lijeka Humira

Način i put primjene

Lijek Humira se primjenjuje potkožnom injekcijom (subkutana injekcija).

Detaljna uputstva o tome kako ubrizgati lijek Humira nalaze se u dijelu 7 „Injektovanje lijeka Humira“.

Ako ste uzeli više lijeka Humira nego što je trebalo

Ako slučajno primijenite lijek Humira češće nego što je to preporučio ljekar ili farmaceut, morate kontaktirati ljekara ili farmaceuta i obavijestiti ih da ste uzeli veću količinu. Spoljašnje pakovanje lijeka uvijek ponesite sa sobom, čak i ako je prazno.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Humira

Zaboravite li primijeniti injekciju, sledeću dozu lijeka Humira morate ubrizgati čim se sjetite. Zatim narednu dozu ubrizgajte onog dana kako je to prvobitno bilo predviđeno, kao da niste zaboravili dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek Humira

Odluku o prekidu primjene lijeka Humira potrebno je dogovoriti sa svojim ljekarom. Simptomi se mogu vratiti ako prestanete primjenjivati lijek Humira.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Humira može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ukoliko primijetite bilo šta od onoga što je navedeno u nastavku, o tome bez odlaganja obavijestite svog ljekara

• težak osip, koprivnjaču ili druge znakove alergijske reakcije,
• otečeno lice, šake ili stopala,
• otežano disanje i gutanje,
• kratak dah u naporu ili nakon lijeganja ili oticanje stopala.

Ukoliko primijetite bilo šta od onoga što je navedeno u nastavku, obavijestite svog ljekara o tome u najkraćem mogućem roku:

• znakove infekcije kao što su povišena temperatura, mučnina, pojava rane, problemi sa zubima,

peckanje pri mokrenju,

• osjećaj slabosti ili umora,
• kašalj,
• trnci,
• utrnulost,
• duple slike,
• slabost u rukama ili nogama,
• otok ili otvorenu ranu koja ne zarasta,
• znakove i simptome koji upućuju na poremećaje u krvi poput uporne povišene temperature, stvaranja modrica, krvarenja, bledila.

Gore opisani simptomi mogu biti znaci u nastavku nabrojanih neželjenih dejstava, uočenih pri terapijskoj primjeni lijeka Humira:

Veoma često (mogu se javiti kod više od 1 na 10 pacijenata):

• reakcije na mjestu primjene (uključujući bol, oticanje, crvenilo ili svrab),
• infekcije respiratornog sistema (uključujući prehladu, curenje nosa, infekciju sinusa, upalu pluća),
• glavobolja,
• bol u stomaku,
• mučnina i povraćanje,
• osip,
• bol u mišićno-koštanom sistemu.

Često (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 pacijenata):

• ozbiljne infekcije (uključujući trovanje krvi i gripu),
• infekcije crijeva (uključujući gastroenteritis)
• kožne infekcije (uključujući celulitis i herpes zoster),
• infekcije uva,
• infekcije usne šupljine (uključujući infekcije zuba i herpes),
• infekcije reproduktivnih organa,
• infekcije urinarnog trakta,
• gljivične infekcije,
• infekcije zglobova,
• benigni tumori,
• karcinom kože,
• alergijske reakcije (uključujući sezonsku alergiju),
• dehidracija,
• promjene raspoloženja (uključujući depresiju),
• tjeskoba,
• otežano spavanje,
• poremećaj osjećaja poput mravinjanja, peckanja i obamrlosti
• migrena,
• kompresija korijena živca (uključujući bolove u donjem dijelu leđa i nozi),
• smetnje vida,
• upala oka,
• upala očnog kapka i oticanje oka,
• vrtoglavica (osjećaj vrtoglavice ili vrtenja)
• osjećaj brzog kucanja srca,
• visok krvni pritisak,
• navale crvenila,
• hematom (nakupljanje krvi izvan krvnog suda);
• kašalj,
• astma,
• kratak dah,
• krvarenje u probavnom sistemu,
• dispepsija (loša probava, nadutost, žgaravica),
• bolest vraćanja kiselog sadržaja iz želuca (refluks),
• sicca (suvi) sindrom (uključujući suve oči i suva usta),
• svrab,
• osip praćen svrabom,
• stvaranje modrica,
• upala kože (na primjer ekcem),
• lomljenje noktiju na nogama i rukama,
• povećano znojenje,
• gubitak kose,
• nova pojava ili pogoršanje psorijaze,
• grčevi u mišićima,
• krv u mokraći,
• problemi sa bubrezima,
• bol u grudnom košu,
• edem (otok),
• povišena temperatura,
• smanjen broj trombocita, što povećava rizik od krvarenja i stvaranja modrica,
• poremećaj zarastanja.

Povremeno (mogu se javiti kod najviše 1 na 100 pacijenata):

• oportunističke infekcije (uključujući tuberkulozu i druge infekcije do kojih dolazi kod slabljenja odbrambenog sistema organizma),
• infekcije nervnog sistema (uključujući virusni meningitis),
• infekcije oka,
• bakterijske infekcije,
• divertikulitis (upala i infekcija debelog crijeva),
• karcinom,
• karcinom koji zahvata limfni sistem,
• melanom,
• poremećaji imunološkog sistema koji mogu zahvatiti pluća, kožu i limfne čvorove (najčešće kao sarkoidoza),
• vaskulitis (upala krvnih sudova),
• tremor (nevoljno drhtanje),
• neuropatija (poremećaj nervnih ćelija);
• moždani udar,
• gubitak sluha, zujanje,
• osjećaj da srce kuca nepravilno, na primjer - preskakanje otkucaja,
• problemi sa srcem koji mogu uzrokovati kratak dah ili oticanje zglobova,
• srčani udar,
• stvaranje komore u zidu aorte, upala vena i stvaranje ugruška, blokada krvnih sudova,
• bolest pluća koja uzrokuje otežano disanje (uključujući upalu),
• plućna embolija (blokada u plućnoj arteriji),
• pleuralni izliv (abnormalno nakupljanje tečnosti u pleuralnom prostoru),
• upala pankreasa, koja uzrokuje jak bol u stomaku i leđima,
• otežano gutanje,
• edem lica (oticanje lica),
• upala žučne kese, žučni kamenci,
• masna jetra,
• noćno znojenje,
• ožiljci,
• abnormalno raspadanje mišića,
• sistemski eritemski lupus (uključujući upalu kože, srca, pluća, zglobova i drugih organskih sistema),
• isprekidan san,
• impotencija,
• upale.

Rijetko (mogu se javiti kod najviše 1 na 1000 pacijenata):

• leukemija (karcinom koji zahvata krv i koštanu srž),
• teška alergijska reakcija uz šok,
• multipla skleroza,
• bolesti nervnog sistema (kao upala očnog živca i Guillain-Barréov sindrom koji može uzrokovati slabost mišića, poremećaj osjećaja, trnce u rukama i gornjem dijelu tijela),
• zastoj rada srca,
• plućna fibroza (ožiljci na plućima),
• perforacija crijeva (rupture crijeva),
• hepatitis,
• reaktivacija hepatitisa B,
• autoimuni hepatitis (upala jetre uzrokovana vlastitim imunim sistemom),
• kožni vaskulitis (upala krvnih sudova u koži),
• Stevens-Johnsonov sindrom (rani simptomi uključuju malaksalost, povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju i osip),
• edem lica (otok lica) povezan sa alergijskim reakcijama,
• multiformni eritem (upalni kožni osip),
• sindrom sličan lupusu,
• angioedem (lokalizovano oticanje kože),
• lihenoidne kožne reakcije (crvenkasto-ljubičasti kožni osip koji svrbi).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

• hepatosplenični T-ćelijski limfom (rijetki rak krvi često sa smrtnim ishodom),
• karcinom Merkelovih ćelija (vrsta raka kože),
• Kaposijev sarkom, rijedak oblik raka povezan sa infekcijom humanim herpes virusom 8. Kaposijev sarkom najčešće se manifestuje u obliku ljubičastih promjena (lezija) na koži
• insuficijencija jetre
• pogoršanje stanja koje se naziva dermatomiozitis (zapaženo kao kožni osip praćen sa mišićnom slabošću).
• porast tjelesne težine (za većinu pacijenata porast tjelesne težine je bio mali)

Neka neželjena dejstva zabilježene kod primjene lijeka Humira mogu biti bez simptoma te se mogu otkriti samo tokom testiranja krvi, a uključuju sljedeće:

Veoma često (mogu se javiti kod više od 1 na 10 pacijenata):

• nizak nivo leukocita (bijelih krvnih ćelija),
• nizak nivo eritrocita (crvenih krvnih ćelija),
• povišen nivo lipida u krvi,
• povišen nivo jetrenih enzima.

Često (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 pacijenata):

• visoke vrijednosti leukocita (bijelih krvnih ćelija),
• niske vrijednosti trombocita u krvi,
• povećana koncentracija mokraćne kiseline u krvi,
• vrijednosti natrija u krvi izvan normalnih vrijednosti,
• niske vrijednosti kalcija u krvi,
• niske vrijednosti fosfata u krvi,
• visoka koncentracija šećera u krvi,
• visoke vrijednosti laktat dehidrogenaze u krvi,
• pojava autoantitijela u krvi
• niske vrijednosti kalijuma u krvi.

Povremeno (mogu se javiti kod najviše 1 na 100 pacijenata)

• povišene vrijednosti bilirubina (vidljivo u nalazima krvi kojima se provjerava rad jetre)

Rijetko (mogu se javiti kod najviše 1 na 1000 pacijenata):

• niske vrijednosti leukocita, eritrocita i trombocita

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na naljepnici/blisteru/kutiji iza oznake „Rok trajanja“ ili „EXP“. Rok upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u frižideru (2C – 8C). Ne zamrzavati.

Napunjeni injekcioni pen čuvati u spoljašnjem pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Alternativne mjere čuvanja:

Ako je potrebno (na primjer, ako putujete), pojedinačni napunjeni injekcioni pen lijeka Humira može se čuvati na sobnoj temperaturi (do 25°C) najviše do 14 dana – pazite da ga zaštitite od svjetlosti. Nakon što ste ga izvadili iz frižidera i čuvali na sobnoj temperaturi, napunjeni injekcioni pen morate iskoristiti u roku od 14 dana ili ga baciti, čak i ako ste ga vratili u frižider.

Zabilježite datum kada ste napunjeni injekcioni pen prvi put izvadili iz frižidera i datum nakon kojeg ga morate baciti.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Humira

• Aktivna supstanca je adalimumab.
• Pomoćne supstance su manitol, polisorbat 80 i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Humira i sadržaj pakovanja

Lijek Humira 80 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu dolazi kao sterilni rastvor sa 80 mg adalimumaba rastvorenog u 0,8 ml rastvora.

Napunjeni injekcioni pen lijeka Humira je sivo i bordo obojen injekcioni pen za jednokratnu upotrebu koji sadrži stakleni špric sa rastvorom lijeka Humira. Nalaze se dva poklopca – jedan sivi označen sa „1“ i drugi bordo označen sa „2“. Na svakoj strani injekcionog pena se nalazi prozorčić kroz koji možete vidjeti rastvor lijeka Humira unutar šprica.

Napunjeni injekcioni pen lijeka Humira dostupan je u pakovanju koje sadrži:

• 1 napunjeni injekcioni pen za upotrebu od strane pacijenata i 2 jastučića natopljena alkoholom (1 rezervni)

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76, 81000 Podgorica,

Crna Gora

Proizvođač lijeka

AbbVie Biotechnology GmbH

Knollstrasse,

67061 Ludwigshafen, Njemačka

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/23/2895 - 2343 od 07.08.2023. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Avgust, 2023. godine