HUMIRA® 40mg/0.8ml rastvor za injekciju

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis

Lijek Humira je, u kombinaciji s metotreksatom, indikovan za terapiju aktivnog poliartikularnog juvenilnog idiopatskog artritisa kod djece i adolescenata u dobi od 2 do 17 godina kod kojih prethodnim liječenjem jednim ili više antireumatika koji modifikuju tok bolesti (DMARD) nije postignut zadovoljavajući odgovor. Lijek Humira se može dati kao monoterapija u slučajevima nepodnošenja metotreksata ili kada nastavak terapije metotreksatom nije prikladan (za efikasnost monoterapije, vidjeti odjeljak 5.1). Lijek Humira nije ispitivan kod djece mlađe od 2 godine.

Crohnova bolest kod pedijatrijskih pacijenata

Lijek Humira je indikovan za terapiju teške aktivne Crohnove bolesti kod pedijatrijskih pacijenata (od 6 godina starosti) kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalnu terapiju, uključujući primarnu nutritivnu terapiju, kortikosteroide i imunomodulatore, ili u slučajevima nepodnošenja ili kod kojih postoje kontraindikacije za prethodno navedene terapije.

Liječenje lijekom Humira trebaju započeti i nadzirati ljekari specijalisti s iskustvom u dijagnostici i liječenju poliartikularnog juvenilnog idiopatskog artritisa. Pacijentima koji se liječe lijekom Humira treba dati posebnu knjižicu za pacijente sa upozorenjima.

Nakon odgovarajuće obuke o tehnici ubrizgavanja injekcija, pacijenti mogu sami sebi davati injekcije lijeka Humira, ako njihov ljekar procijeni da je to moguće sprovesti, uz medicinsko praćenje po potrebi.

Pedijatrijska populacija

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis u dobi 2 do 12 godina:

Preporučena doza lijeka Humira za pacijente s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom u dobi 2-12 godina je 24 mg/m² tjelesne površine do maksimalne pojedinačne doze od 20 mg adalimumaba (za pacijente u dobi od 2 - < 4) do maksimalne pojedinačne doze od 40 mg adalimumaba (za pacijente u dobi od 4-12) svake druge nedjelje supkutanom injekcijom. Zapremina za injekciju se određuje na osnovu visine i težine pacijenata (Tabela 1).

Tabela1. Doza lijeka Humira u mililitrima (ml) prema visini i težini djeteta za poliartikularni

juvenilni idiopatski artritis

*Maksimalna pojedinačna doza je 40 mg (0,8 ml)

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis u dobi od 13 do 17 godina:

Za adolescente u dobi 13-17 godina, doza od 40 mg se daje svake druge nedjelje bez obzira na tjelesnu površinu.

Za pacijente kojima se primjenjuje puna doza od 40 mg, dostupan je lijek Humira 40 mg rastvor za injekciju u napunjenom špricu.

Postojeći podaci pokazuju da se klinički odgovor obično postiže unutar 12 nedjelja liječenja. Ako se unutar tog perioda ne postigne terapijski odgovor, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira kod djece mlađe od 2 godine u ovoj indikaciji.

Crohnova bolest kod pedijatrijskih pacijenata

Crohnova bolest kod pedijatrijskih pacijenata < 40 kg:

Preporučeni indukcioni dozni režim za lijek Humira kod pedijatrijskih pacijenata s teškom aktivnom Crohnovom bolesti je 40 mg u nedjelji 0, nakon čega slijedi doza od 20 mg u nedjelji 2. U slučaju da postoji potreba za bržim odgovorom na terapiju, može se koristiti dozni režim od 80 mg u nedjelji 0 (doza se može primjeniti u vidu dvije injekcije u jednom danu) i 40 mg u nedjelji 2, pri čemu se mora imati na umu da rizik od neželjenog djelovanja može biti veći sa većim indukcionim dozama.

Nakon indukcionog liječenja, preporučena doza je 20 mg svake druge nedjelje subkutanom injekcijom. Za neke pacijente koji nisu imali zadovoljavajući odgovor na terapiju može biti korisno povećanje učestalosti doziranja na 20 mg lijeka Humira svake nedjelje.

Crohnova bolest kod pedijatrijskih pacijenata ≥ 40 kg:

Preporučeni indukcioni dozni režim za lijek Humira kod pedijatrijskih pacijenata s teškom aktivnom Crohnovom bolesti je 80 mg u nedjelji 0, nakon čega slijedi doza od 40 mg u nedjelji 2. U slučaju da postoji potreba za bržim odgovorom na terapiju, može se koristiti dozni režim od 160 mg u nedjelji 0 (doza se može primijeniti u vidu četiri injekcije u jednom danu ili dvije injekcije po danu dva dana zaredom), može se dati 80 mg u nedjelji 2, pri čemu se mora imati na umu da rizik od neželjenog djelovanja može biti veći kod većih indukcionih doza.

Nakon indukcionog liječenja, preporučena doza je 40 mg svake druge nedjelje supkutanom injekcijom. Za neke pacijente kod kojih nije bilo adekvatnog odgovora na terapiju može biti korisno povećanje učestalosti doziranja na 40 mg lijeka Humira svake nedjelje.

Potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja pacijenta kod kojih nije postignut terapijski odgovor do 12 nedjelje.

Za pacijente kojima se primjenjuje puna doza od 40 mg dostupna je Humira 40 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu.

Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira kod djece mlađe od 6 godina u ovoj indikaciji.

Oštećenje funkcije bubrega i/ili jetre

Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira u ovoj grupi pacijenata, te se ne mogu dati preporuke za doziranje.

Način primjene

Humira se primjenjuje supkutanom injekcijom. Sve informacije za upotrebu se nalaze u Uputstvu za pacijenta.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1.

Aktivna tuberkuloza ili druge teške infekcije, poput sepse, i oportunističke infekcije (vidjeti odjeljak 4.4).

Umjerena do teška srčana insuficijencija (NYHA stepen III/IV) (vidjeti odjeljak 4.4).

Infekcije

Pacijenti tokom terapije antagonistima TNF-a su podložniji ozbiljnim infekcijama. Smanjena funkcija pluća može povećati rizik za nastanak infekcija. Prije, za vrijeme i nakon završetka liječenja lijekom Humira pacijente treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave infekcija, uključujući tuberkulozu. Budući da izlučivanje adalimumaba može trajati i do četiri mjeseca, praćenje pacijenata treba nastaviti za vrijeme cijelog tog perioda.

Liječenje lijekom Humira ne smije se započeti kod pacijenata s aktivnim infekcijama, uključujući hronične ili lokalizovane infekcije sve dok se te infekcije ne suzbiju. Kod pacijenata koji su bili izloženi tuberkulozi i pacijenata koji su putovali u područja visokog rizika od tuberkuloze ili endemskih mikoza, kao što su histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza, rizike i prednosti liječenja lijekom Humira treba razmotriti prije započinjanja liječenja (vidjeti druge oportunističke infekcije).

Pacijente kod kojih se za vrijeme liječenja lijekom Humira razviju nove infekcije treba pažljivo pratiti i podvrgnuti kompletnoj dijagnostičkoj procjeni. Primjenu lijeka Humira treba obustaviti ako pacijent dobije novu tešku infekciju ili sepsu, te treba započeti odgovarajuću antimikrobnu ili antifungalnu terapiju sve dok se infekcija ne suzbije. Ljekari trebaju oprezno razmotriti liječenje lijekom Humira kod pacijenata s čestim infekcijama u anamnezi ili osnovnim bolestima koje pogoduju razvoju infekcija, uključujući istovremenu upotrebu imunosupresivnih ljekova.

Ozbiljne infekcije:

Kod pacijenata koji su primali lijek Humira zabilježene su ozbiljne infekcije, uključujući sepsu, uzrokovane bakterijama, mikobakterijama, invazivnim gljivicama, parazitima, virusima, ili druge oportunističke infekcije poput listerioze, legioneloze i pneumocistisa.

Ostale ozbiljne infekcije primijećene u kliničkim ispitivanjima uključuju pneumoniju, pijelonefritis, septički artritis i septikemiju. Prijavljene su hospitalizacije ili fatalni ishodi povezani s infekcijama.

Tuberkuloza:

Kod pacijenata koji primaju lijek Humira prijavljeni su slučajevi reaktiviranja ili pojave tuberkuloze. Prijavljeni slučajevi uključivali su pulmonalnu i ekstrapulmonalnu, odnosno diseminovanu tuberkulozu.

Prije početka liječenja lijekom Humira sve pacijente treba podvrgnuti pretragama za otkrivanje i aktivnog ili neaktivnog (latentnog) oblika tuberkuloze. Te pretrage trebaju obuhvatiti uzimanje detaljne medicinske procjene pacijenta čija lična anamneza uključuje tuberkulozu ili eventualnu raniju izloženost pacijentima s aktivnom tuberkulozom, te predhodno i/ili sadašnje liječenje imunosupresivnim ljekovima. Kod svih pacijenata treba sprovesti odgovarajuće testove provjere tj. tuberkulinski kožni test i rendgen pluća (treba se pridržavati lokalnih preporuka). Preporučuje se evidentiranje rezultata obavljenih testova u pacijentovu knjižicu sa upozorenjima. Pritom treba imati na umu da tuberkulinski kožni test može dati lažno negativne rezultate, naročito kod teško bolesnih ili imunokompromitovanih pacijenata.

Ukoliko se dijagnostikuje aktivna tuberkuloza, ne smije se započeti liječenje lijekom Humira (vidjeti odjeljak 4.3).

U svim situacijama koje su opisane u nastavku, pažljivo treba procijeniti odnos rizika i koristi terapije.

Ukoliko postoji sumnja na latentnu tuberkulozu, potrebno je konsultovati ljekara s iskustvom u liječenju tuberkuloze.

Ukoliko se dijagnostikuje latentna tuberkuloza, prije početka liječenja lijekom Humira treba započeti odgovarajuću antituberkuloznu profilaksu za latentnu tuberkulozu, i to u skladu sa lokalnim preporukama.

Kod pacijenata koji imaju nekoliko ili značajne faktore rizika za tuberkulozu, uprkos negativnom testu na tuberkulozu i kod pacijenata s latentnom ili aktivnom tuberkulozom u anamnezi kod kojih se ne može potvrditi adekvatan tok liječenja, takođe treba razmotriti antituberkuloznu terapiju prije početka liječenja lijekom Humira.

Uprkos primjeni antituberkulozne profilakse, pojavili su se neki slučajevi reaktivirane tuberkuloze kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Kod pojedinih pacijenata koji su bili uspješno izliječeni od aktivne tuberkuloze, se ponovo razvila tuberkuloza za vrijeme liječenja lijekom Humira.

Pacijente treba upozoriti da se obrate ljekaru ako se za vrijeme liječenja lijekom Humira ili poslije njega pojave znakovi/simptomi koji upućuju na tuberkulozu (npr. tvrdokoran kašalj, gubitak težine, blago povišena tjelesna temperatura, obamrlost).

Druge oportunističke infekcije:

Zabilježena je pojava drugih oportunističkih infekcija, uključujući invazivne gljivične infekcije, kod pacijenata koji primaju lijek Humira. Ove infekcije nisu dosljedno prepoznate kod pacijenata koji primaju antagoniste TNF-a što je rezultovalo kašnjenjem s primjerenim liječenjem, što je ponekad dovelo do fatalnog ishoda.

Ukoliko se kod pacijenata pojave znakovi i simptomi kao što su visoka temperatura, opšta slabost, gubitak na težini, znojenje, kašalj, dispneja i/ili plućni infiltrati ili druge ozbiljne sistemske bolesti sa ili bez istovremenog šoka, treba posumnjati na invazivnu gljivičnu infekciju, te odmah obustaviti primjenu lijeka Humira. Kod ovih pacijenata dijagnozu i primjenu empirijske antifungalne terapije potrebno je uspostaviti uz savjetovanje sa ljekarom koji ima iskustva u liječenju pacijenata s invazivnim gljivičnim infekcijama.

Reaktivacija hepatitisa B

Kod pacijenata koji su uzimali antagoniste TNF-a, uključujući i lijek Humira, došlo je do pojave reaktivacije hepatitisa B ukoliko su bili hronični nosioci virusa (tj. pozitivni na površinski antigen), a bilo je i fatalnih slučajeva. Pacijente je potrebno prije početka terapije lijekom Humira testirati na HBV infekciju. Pacijentima koji su pozitivni na infekciju hepatitisa B, preporučuje se potražiti savjet ljekara s iskustvom u liječenju hepatitisa B.

Nosioci virusa HBV kod kojih je nužna primjena lijeka Humira moraju biti pomno praćeni radi znakova i simptoma aktivne HBV infekcije tokom cijelog trajanja terapije te nekoliko mjeseci nakon njenog prekida. Ne postoje prikladni podaci za pacijente, koji su nosioci HBV-a, o kombinovanom liječenju antivirusnom terapijom i antagonistom TNF-a u svrhu prevencije reaktivacije HBV-a. Kod pacijenata kod kojih se javi reaktivacija HBV infekcije potrebno je prekinuti terapiju lijekom Humira i započeti efikasnu antivirusnu terapiju uz odgovarajuće prateće mjere.

Neurološki događaji

U rijetkim se slučajevima za vrijeme liječenja antagonistima TNF-a uključujući lijek Humira mogu pojaviti ili pogoršati klinički simptomi i/ili radiografski nalazi demijelinizirajuće bolesti centralnog nervnog sistema, uključujući multiplu sklerozu i optički neuritis, i periferne demijelinizirajuće bolesti, uključujući Guillan-Barréov sindrom. Ljekari trebaju oprezno razmotriti liječenje lijekom Humira kod pacijenata s postojećim ili nedavno dijagnostikovanim demijelinizirajućim poremećajima centralnog ili perifernog nervnog sistema.

Alergijske reakcije

U kliničkim ispitivanjima su se rijetko javljale ozbiljne alergijske reakcije prilikom primjene lijeka Humira. Manje često su u kliničkim ispitivanjima zabilježene alergijske reakcije koji ne spadaju u ozbiljne alergijske reakcije, a povezane su sa lijekom Humira. Nakon primjene lijeka Humira, bilo je prijava ozbiljnih alergijskih reakcija, uključujući anafilaksu. Ako se pojavi anafilaktička ili druga ozbiljna alergijska reakcija, primjenu lijeka Humira treba odmah obustaviti i započeti odgovarajuću terapiju.

Imunosupresija

U ispitivanju 64 pacijenata s reumatoidnim artritisom liječenih lijekom Humira nije zabilježeno smanjenje reakcija preosjetljivosti kasnog tipa, sniženja vrijednosti imunoglobulina, odnosno promjene broja efektorskih T i B ćelija, NK ćelija, monocita/makrofaga i neutrofila.

Maligni i limfoproliferativni poremećaji

U kontrolisanim djelovima kliničkih ispitivanja antagonista TNF-a, zabilježeno je više malignih slučajeva, uključujući i limfome, kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a nego u kontrolnoj grupi pacijenata. Međutim, učestalost je bila rijetka. Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su slučajevi leukemije kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a. Procjenu rizika otežava i inače povećani rizik razvoja limfoma i leukemije kod pacijenata s reumatoidnim artritisom s dugotrajnom, izrazito aktivnom upalnom bolesti. Prema postojećim saznanjima, mogući rizik razvoja limfoma, leukemija i ostalih malignih bolesti kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a ne može se isključiti.

Maligne bolesti, neke i fatalne, zabilježene su kod djece, adolescenata i mlađih odraslih ljudi (do 22 godine starosti) liječenih antagonistima TNF-a (početak terapije ≤ 18. godini života), uključujući i adalimumab nakon pojave na tržištu. Otprilike polovina slučajeva su bili limfomi. Ostali slučajevi predstavljaju mnoštvo različitih malignih bolesti, uključujući i rijetke maligne bolesti obično povezane s imunosupresijom. Rizik pojave malignih bolesti kod djece i adolescenata liječenih TNF-antagonistima ne može se isključiti.

Kod pacijenata liječenih adalimumabom tokom postmarketinškog praćenja prijavljeni su rijetki slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma. Ovaj rijedak oblik T-ćelijskog limfoma ima izrazito agresivan tok i najčešće je fatalan. Neki od tih hepatospleničnih T-ćelijskih limfoma povezanih s upotrebom lijeka Humira javili su se kod mladih odraslih pacijenata koji su istovremeno koristili i azatioprin ili 6-merkaptopurin u terapiji upalne bolesti crijeva. Potrebno je pažljivo razmotriti mogući rizik kombinacije azatioprina ili 6-merkaptopurina s lijekom Humira. Rizik pojave hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji koriste lijek Humira ne može se isključiti (vidjeti odjeljak 4.8).

Nisu provedena ispitivanja kod pacijenata sa malignim bolestima u anamnezi ili kod pacijenata koji su nastavili liječenje lijekom Humira nakon obolijevanja od malignih bolesti. Zbog toga je potreban dodatan oprez prilikom razmatranja liječenja lijekom Humira kod takvih pacijenata (vidjeti odjeljak 4.8).

Sve pacijente, a posebno one koji u anamnezi imaju dugotrajno korištenje imunosupresivne terapije ili pacijente s psorijazom sa PUVA liječenjem u anamnezi, potrebno je prije i za vrijeme liječenja lijekom Humira pregledati u svrhu otkrivanja nemelanomskog karcinoma kože. Melanom i karcinom Merkelovih ćelija su bili prijavljeni kod pacijenata liječenih TNF- antagonistima uključujući adalimumab (vidjeti odjeljak 4.8)

U kliničkom istraživanju primjene drugog antagonista TNF-a, infliksimaba, kod pacijenata s umjerenom do teškom hroničnom opstruktivnom bolesti pluća (HOPB), uočen je povećan broj zloćudnih oboljenja, naročito na plućima ili glavi i vratu, kod pacijenata na infliksimabu nego u kontrolnoj grupi. Svi pacijenti bili su teški pušači. Zbog toga je potreban oprez kod primjene antagonista TNF-a kod pacijenata s HOPB-om, kao i kod pacijenata koji imaju povećan rizik za razvoj zloćudnih bolesti zbog teškog pušenja.

Prema trenutnim podacima nije poznato da li liječenje adalimumabom utiče na rizik pojave displazije ili raka kolona. Svi pacijenti s ulceroznim kolitisom kod kojih je povećan rizik od displazije ili karcinoma kolona (na primjer, pacijenti s dugotrajnim ulceroznim kolitisom ili primarnim sklerozirajućim kolangitisom), ili pacijenti koji su imali displaziju ili karcinom kolona moraju se kontrolisati zbog mogućeg razvoja displazije u redovnim intervalima prije početka liječenja i tokom čitavog trajanja bolesti. Ti pregledi moraju uključivati kolonoskopiju i biopsiju u skladu s lokalnim preporukama.

Hematološke reakcije

U rijetkim je slučajevima za vrijeme liječenja antagonistima TNF-a zabilježena pojava pancitopenije, uključujući i aplastičnu anemiju. Kod pacijenata liječenih lijekom Humira pojavljuju se neželjena dejstva hematološkog sistema, uključujući medicinski značajne citopenije (npr. trombocitopenija, leukopenija). Pacijente treba upozoriti da odmah zatraže medicinsku pomoć ako se za vrijeme liječenja lijekom Humira pojave znakovi i simptomi koji upućuju na krvne diskrazije (npr. stalno povišena tjelesna temperatura, potkožni hematomi, krvarenje, blijedilo). Ako se dokažu značajne hematološke abnormalnosti, treba razmisliti o prekidu liječenja lijekom Humira kod takvih pacijenata.

Vakcinacija

Sličan odgovor antitijela na standardno 23-ovalentno pneumokoknu vakcinu i trovalentnu vakcinu protiv gripe je primjećeno u ispitivanju 226 odraslih pacijenata s reumatoidnim artritisom koji su primali adalimumab ili placebo. Ne postoje podaci koji govore o sekundarnom prenosu infekcije nakon davanja žive vakcine kod pacijenata na lijeku Humira.

Preporučuje se da se pedijatrijski pacijenti, ako je moguće, vakcinišu u skladu sa svim važećim smjernicama za vakcinaciju prije uvođenja lijeka Humira u terapiju.

Pacijenti koji primaju lijek Humira mogu istovremeno primiti vakcinu, ali ne živu vakcinu. Primjena žive vakcine kod odojčadi koja su bila izložena adalimumabu in utero se ne preporučuje u narednih 5 mjeseci nakon posljednje doze koju je primila majka tokom trudnoće.

Kongestivna srčana insuficijencija

U kliničkom ispitivanju jednog drugog antagonista TNF-a zabilježeno je pogoršanje kongestivne srčane insuficijencije i povećana smrtnost zbog kongestivne srčane insuficijencije. Prijavljeni su slučajevi pogoršanja kongestivne srčane insuficijencije kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Lijek Humira treba davati oprezno kod pacijenata s blagom srčanom insuficijencijom (NYHA stepen I/II). Primjena lijeka Humira je kontraindikovana kod pacijenata s umjerenom do teškom srčanom insuficijencijom (vidjeti odjeljak 4.3). Ako se pojave novi ili pogoršaju postojeći simptomi kongestivne srčane insuficijencije, treba obustaviti primjenu lijeka Humira.

Autoimuni procesi

Za vrijeme primjene lijeka Humira mogu se razviti autoimuna antitijela. Efekat dugotrajnog liječenja lijekom Humira na razvoj autoimunih bolesti nije poznat. Ukoliko pacijent nakon primjene lijeka Humira razvije simptome koji upućuju na sindrom sličan lupusu i pozitivan je na antitijela usmjerena protiv dvolančane DNK, potrebno je prekinuti terapiju (vidjeti odjeljak 4.8).

Istovremena primjena bioloških DMARDS-a ili antagonista TNF-a

U kliničkim ispitivanjima istovremene primjene anakinre i drugog antagonista TNF-a, etanercepta, zabilježene su ozbiljne infekcije, a pritom nije bilo dodatne kliničke koristi u odnosu na monoterapiju etanerceptom. S obzirom na vrstu neželjenih djelovanja opisanih pri istovremenoj primjeni anakinre i etanercepta pretpostavlja se da bi se slična neželjena dejstva mogla pojaviti i za vrijeme liječenja anakinrom u kombinaciji s drugim antagonistima TNF-a. Stoga se istovremena primjena adalimumaba i anakinre ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.5).

Istovremena primjena adalimumaba sa drugim biološkim DMARDS (npr. anakinra i abatacept) ili drugim antagonistima TNF-a se ne preporučuje zbog mogućeg povećanog rizika od nastanka infekcija, uključujući ozbiljne infekcije i druge moguće farmakološke interakcije (vidjeti odjeljak 4.5).

Hirurški zahvati

Raspoloživi podaci o sigurnosti hirurških zahvata kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni. Pri planiranju operacija treba voditi računa o dugom poluvremenu izlučivanja adalimumaba. Pacijente, kojima je za vrijeme liječenja lijekom Humira potreban operativni zahvat, treba pomno pratiti zbog moguće pojave infekcija i prema potrebi poduzeti odgovarajuće mjere. Raspoloživi podaci o sigurnosti sprovođenja artroplastike kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni.

Opstrukcija tankog crijeva

Nereagovanje na terapiju Crohnove bolesti može biti znak fiksne fibrozne strikture koju je možda potrebno hirurški liječiti. Trenutno raspoloživi podaci ukazuju na to da Humira ne uzrokuje i ne pogoršava strikture.

Stariji pacijenti

Učestalost ozbiljnih infekcija kod pacijenata liječenih lijekom Humira je veća kod pacijenata starijih od 65 godina (3,5%) nego kod pacijenata mlađih od 65 godina (1,5 %). Neke od ovih infekcija su imale fatalni ishod. Stoga se tokom liječenja starijih pacijenata mora obratiti posebna pažnja na mogući rizik od infekcije.

Pedijatrijska populacija

Pogledati gore odjeljak koji se odnosi na Vakcinaciju.

Djelovanje lijeka Humira ispitivano je kod pacijenata s reumatoidnim artritisom, poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i psorijatičnim artritisom koji su dobijali lijek Humira kao monoterapiju i kod onih koji su istovremeno uzimali i metotreksat. Stvaranje antitijela bilo je manje kada je Humira davana zajedno s metotreksatom u odnosu na pacijente kod kojih je Humira davana kao monoterapija. Kada se Humira primjenjuje bez metotreksata stvaranje antitijela se povećava, izlučivanje adalimumaba pojačava, a efikasnost se smanjuje (vidjeti odjeljak 5.1).

Kombinovana terapija lijekom Humira i anakinrom se ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.4 Istovremena primjena bioloških DMARDS-a ili antagonista TNF-a).

Kombinovana terapija lijekom Humira i abataceptom se ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.4 Istovremena primjena bioloških DMARDS-a ili antagonista TNF-a).

Trudnoća

Postoje ograničeni klinički podaci o primjeni lijeka Humira kod trudnica.

Toksičnost za razvojne procese ispitivana je kod majmuna, ali nisu zabilježeni znakovi toksičnosti za majku, plod ili teratogenost. Nema dostupnih pretkliničkih podataka o postnatalnoj toksičnosti adalimumaba (vidjeti odjeljak 5.3).

Zbog inhibicije faktora tumorske nekroze α (TNFα) adalimumab primjenjen u trudnoći bi mogao uticati na normalne imune odgovore novorođenčeta. Zbog toga se primjena adalimumaba kod trudnica ne preporučuje.

Adalimumab može preći iz posteljice u serum rođene djece čije su majke tokom trudnoće liječene adalimumabom. Stoga, ta djeca mogu imati povećan rizik od infekcija. Djeci koja su in utero bila izložena adalimumabu ne preporučuje se davanje živih vakcina najmanje 5 mjeseci od kada je majka u trudnoći primila zadnju injekciju adalimumaba.

Dojenje

Nije poznato da li se adalimumab izlučuje u majčino mlijeko, niti da li se sistemski resorbuje nakon gutanja.

Međutim, s obzirom da se humani imunoglobulini izlučuju u majčino mlijeko, ne smije se dojiti najmanje pet mjeseci nakon posljednje doze lijeka Humira.

Fertilitet

Pretklinički podaci o uticaju adalimumaba na plodnost nisu dostupni.

Žene sa mogućnošću začeća. Kontracepcija kod žena i muškaraca.

Ženama sa mogućnošću začeća se obavezno preporučuje da koriste adekvatnu kontracepciju za sprečavanje trudnoće i da je koriste najmanje 5 mjeseci nakon posljednjeg tretmana lijekom Humira.

Humira može imati mali uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama. Vrtoglavica i poremećaji vida se mogu pojaviti nakon primjene lijeka Humira (vidjeti odjeljak 4.8).

Lijek Humira je ispitivan u pivotalnim kontrolisanim i otvorenim ispitivanjima kod 8.152 pacijenata kroz period do 60 mjeseci ili više. Ispitivanjima su obuhvaćeni pacijenti s nedavnom pojavom reumatoidnog artritisa i oni s dugotrajnom bolešću, te pacijenti s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, kao i ankilozirajućim spondilitisom, aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog nalaza AS-a, psorijatičnim artritisom, Crohnovom bolešću, ulceroznim kolitisom i psorijazom. Podaci u Tabeli 2 zasnivaju se na pivotalnim kontrolisanim ispitivanjima kod 5.312 pacijenata liječenih lijekom Humira i 3.133 pacijenata liječenih placebom ili nekim aktivnim poredbenim lijekom u kontrolisanom periodu i iz spontanog prijavljivanja.

U dvostruko slijepim, kontrolisanim dijelovima pivotalnih ispitivanja, liječenje je zbog neželjenih dejstva prekinuto kod 6,1% pacijenata koji su dobijali lijek Humira, odnosno 5,8 % pacijenata iz kontrolne grupe.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljena neželjena dejstva su infekcije (kao što su nazofaringitis, infekcija gornjeg respiratornog trakta i sinusitis), reakcije na mjestu primjene (eritem, svrab, krvarenje, bol ili oticanje), glavobolja i mišićno-skeletna bol.

Za lijek Humira su prijavljena ozbiljna neželjena dejstva. TNF-antagonisti, kao lijek Humira, djeluju na imunološki sistem te njihova primjena može uticati na odbranu tijela od infekcija i karcinoma.

Prilikom upotrebe lijeka Humira su takođe prijavljene infekcije sa smrtnim ishodom i po život opasne infekcije (uključujući sepsu, oportunističke infekcije i tuberkulozu), reaktivacija HBV-a i razne maligne promjene (uključujući leukemiju, limfom i hepatosplenični T-ćelijski limfom).

Takođe su prijavljene ozbiljne hematološke, neurološke i autoimune reakcije. One uključuju rijetke prijave pancitopenije, aplastične anemije, centralnih i perifernih demijelinizirajućih događaja i prijave lupusa, stanja povezanih s lupusom i Stevens-Johnsonov sindrom.

Pedijatrijska populacija

Neželjena dejstva kod pedijatrijske populacije

Uopšte, neželjena dejstva kod pedijatrijskih pacijenata su prema učestalosti i tipu bili slični onima kao kod odraslih pacijenata.

Tabelarni pregled neželjenih dejstava

Sljedeći popis neželjenih dejstava zasniva se na iskustvu iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet, a prikazane su u Tabeli 2 koja slijedi, prema organskom sistemu i učestalosti (vrlo često (≥ 1/10), često (≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato – ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). U svakoj grupi učestalosti su neželjena destva raspoređena od ozbiljnijih prema manje ozbiljnim. Između raznih indikacija, naznačene su one najučestalije. Zvjezdica (*) u koloni Organski sistem označava da se detaljnije informacije mogu pronaći u odjeljcima 4.3, 4.4 i 4.8.

Tabela 2

Neželjena dejstva

* detaljnije informacije se mogu naći u odjeljcima 4.3, 4.4 i 4.8

** uključuje otvorene produžene studije

• uključujući podatke iz spontanog prijavljivanja

Opis odabranih neželjenih dejstava

Reakcije na mjestu ubrizgavanja

U pivotalnim kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod djece i odraslih, reakcije na mjestu ubrizgavanja (eritem i/ili svrab, krvarenje, bol ili otok) pojavile su se kod 13,6 % pacijenata liječenih lijekom Humira u poređenju sa 7,6% pacijenata koji su dobijali placebo ili aktivni poredbeni lijek. Liječenje obično nije trebalo prekidati zbog reakcija na mjestu ubrizgavanja.

Infekcije

U pivotalnim kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod odraslih i djece, učestalost infekcija po pacijentu i godini liječenja bila je 1,52 kod pacijenata liječenih lijekom Humira, odnosno 1,45 kod pacijenata liječenih placebom ili aktivnim poredbenim lijekom. To su bili pretežno nazofaringitis, infekcija gornjeg respiratornog sistema i urinarne infekcije. Većina pacijenata nastavila je uzimati lijek Humira nakon što je infekcija izliječena.

Učestalost teških infekcija po pacijentu i godini liječenja bila je 0,04 kod pacijenata liječenih lijekom Humira, odnosno 0,03 kod pacijenata liječenih placebom ili aktivnim poredbenim lijekom.

U kontrolisanim i otvorenim kliničkim ispitivanjima u odrasloj i pedijatrijskoj populaciji, lijeka Humira zabilježene su ozbiljne infekcije (u rijetkim slučajevima i sa smrtnim ishodom), među kojima i tuberkuloza (uključujući njen milijarni oblik i ekstra pulmonalne lokalizacije) te invazivne oportunističke infekcije (npr. diseminirana ili ekstra pulmonalna histoplazmoza, blastomikoza, kokcidioidomikoza, pneumocistis, kandidijaza, aspergiloza i listerioza). Većina slučajeva tuberkuloze dijagnostikovana je u prvih osam mjeseci liječenja, što može biti posljedica aktivacije postojećeg latentnog oblika bolesti.

Maligne i limfoproliferativne bolesti

Nijesu primjećene maligne bolesti kod 203 pacijenata u dobi od 2 do 17 godina s juvenilnim idiopatskim artritisom s izloženošću 605,3 pacijent godina u toku ispitivanja lijeka Humira. U dodatku, nije bilo primjećenih malignih bolesti kod 192 pedijatrijska pacijenta sa Crohnovom bolesti s izloženošću 258,9 pacijent godina u toku ispitivanja lijekaHumira.

U kontrolisanim pivotalnim ispitivanjima kod odraslih koja su trajala najmanje 12 nedjelja kod pacijenata s umjerenim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom, ankilozantnim spondilitisom, aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog nalaza AS-a, psorijatičnim artritisom, psorijazom, Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom dijagnosticirano je malignih bolesti, isključujući limfome i nemelanomske tumore kože, kod 4.622 pacijenata na lijeku Humira u stopi od 6,0 (3,7; 9,8) na 1000 pacijent-godina (interval pouzdanosti 95%), nasuprot 5,1 (2,4; 10,7) kod 2.828 pacijenata iz kontrolne grupe (medijan trajanja terapije bio je 5,1 mjeseci kod pacijenata na lijeku Humira i 4,0 mjeseci u kontrolnoj grupi pacijenata). Stopa pojavljivanja nemelanomskih tumora (interval pouzdanosti 95%) bila je 9,7 (6,6; 14,3) na 1000 pacijent-godina u pacjienata na lijeku Humira, odnosno 5,1 (2,4; 10,7) na 1000 pacijent-godina u kontrolnoj grupi pacijenata. Od tih tumora kože, karcinom skvamoznih ćelija se javljao (interval pouzdanosti 95%) u stopi od 2,6 (1,2; 5,5) na 1000 pacijent-godina kod pacijenata na lijeku Humira i u stopi od 0,7 (0,1; 5,2) na 1000 pacijent-godina u kontrolnoj grupi. Limfomi su se javljali u stopi (interval pouzdanosti 95%) od 0,7 (0,2; 3,0) na 1000 pacijent-godina kod pacijenata na lijeku Humira, odnosno u stopi od 1,5 (0,4; 5,8) na 1000 pacijent-godina u kontrolnoj grupi.

Analizom zbirnih rezultata kontrolisanih ispitivanja te ispitivanja koja su u toku i dovršenih otvorenih ispitivanja kod ukupno 5.727 pacijenata i više od 24.568 godina terapije i medijanom trajanja terapije od 3,4 godine, dobijena je prosječna učestalost malignih bolesti, isključujući limfome i nemelanomske tumore kože, od približno 8,8 na 1000 pacijent godina terapije. Učestalost nemelanomskih tumora kože bila je približno 10,3 na 1000 pacijent godina terapije, a limfoma 1,4 na 1000 pacijent godina terapije.

Iskustva nakon stavljanja lijeka u promet od januara 2003. godine do decembra 2010. godine, pretežno za liječenje reumatoidnog artritisa, ukazala su na učestalost malignih bolesti od približno 2,7 na 1000 godina terapije. Stopa pojavnosti nemelanomskih tumora kože i limfoma bila je 0,2, odnosno 0,3 na 1000 godina terapije (vidjeti odjeljak 4.4).

Zabilježeni su i rijetki slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma u postmarketinškom praćenju primjene adalimumaba (vidjeti odjeljak 4.4).

Autoantitijela

U ispitivanjima (I – V) reumatoidnog artritisa uzorci seruma pacijenata višekratno su testirani na prisutnost autoantitijela. U tim ispitivanjima kod 11,9% pacijenata liječenih lijekom Humira i 8,1% pacijenata liječenih placebom i aktivnim poredbenim lijekom koji su prije početka liječenja imali negativan titar antinuklearnih antitijela nađen je pozitivan titar nakon 24 nedjelje primjene lijeka. Klinički simptomi koji upućuju na razvoj sindroma sličnog lupusu zabilježeni su kod dva od ukupno 3.441 pacijenata liječenih lijekom Humira iz svih ispitivanja reumatoidnog i psorijatičnog artritisa. Ti pacijenti s se oporavili nakon prekida liječenja. Ni kod jednog pacijenta nije se razvio lupusni nefritis niti su se pojavili simptomi u centralnom nervnom sistemu.

Hepatobilijarni događaji

U kontrolisanoj fazi 3 ispitivanja sa lijekom Humira, kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom i psorijatičnim artritisom sa kontrolnim periodom trajanja od 4 do 104 nedjelje, ALT elevacije ≥3 x ULN su se pojavile kod 3,7 % pacijenata liječenih lijekom Humira i 1,6% pacijenata koji su uzimali placebo.

U kontrolisanoj fazi 3 ispitivanja sa lijekom Humira, kod pacijenata sa plak psorijazom sa kontrolnim periodom trajanja od 12 do 24 nedjelje, ALT elevacije ≥3 x ULN su se pojavile kod 1,8 % pacijenata liječenih lijekom Humira i 1,8 % pacijenata koji su uzimali placebo.

U studijama u kojima se ispitivao juvenilni idiopatski artritis (JIA), porast transaminaza je bio mali i slične vrijednosti su bile u grupama koje su uzimale adalimumab i placebo, uglavnom se javljao kod pacijenata koji su uzimali kombinaciju s metotreksatom.

U kontrolisanoj fazi 3 ispitivanja sa lijekom Humira, kod pacijenata sa Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom sa kontrolnim periodom trajanja od 4 do 52 nedjelje, ALT elevacije ≥3 x ULN su se pojavile kod 0,9 % pacijenata liječenih lijekom Humira i 0,9 % pacijenata koji su uzimali placebo.

U svim indikacijama tokom kliničkih ispitivanja, pacijenti sa povišenim vrijednostima ALT-a nijesu imali simptome i u većini slučajeva povećanje je bilo prolazno i vrijednosti su se vratile na normalnu tokom daljeg liječenja. Tokom postmarketinškog ispitivanja, takođe je bila prijavljena isuficijencija jetre kao i manje težak poremećaj jetre koji može prethoditi insuficijencije jetre, kao što je hepatitis uključujući autoimuni hepatitis kod pacijenata koji su primali adalimumab.

Istovremeno liječenje sa azatioprinom/6-merkaptopurinom

U kliničkim ispitivanjima kod odraslih pacijenata s Crohnovom bolesti, primjećena je veća incidenca neželjenih dejstva vezanih za maligne bolesti i ozbiljne infekcije prilikom liječenja lijekom Humira u kombinaciji sa azatioprinom/6-merkaptopurinom, nego kod liječenja samo lijekomHumira.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik  primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

U kliničkim ispitivanjima nisu primjećene toksične reakcije koje bi ograničavale dozu. Najveća ispitivana doza bila je višekratna intravenska doza od 10 mg/kg, koja je oko 15 puta veća od preporučene doze.

Farmakoterapijska grupa: selektivni imunosupresivni ljekovi

ATC kod: L04AB04

Mehanizam djelovanja

Adalimumab se specifično veže za TNF (faktor tumorske nekroze) i neutralizuje biološku funkciju TNF-a blokirajući njegovu interakciju sa površinskim ćelijskim TNF-receptorima p55 i p75.

Adalimumab takođe modifikuje biološke odgovore koje indukuje ili reguliše TNF, uključujući promjene u nivoima adhezijskih molekula koje su odgovorne za migraciju leukocita (ELAM-1, VCAM-1 i ICAM-1 s IC50 od 0,1-0,2 nM).

Farmakodinamička svojstva

Nakon liječenja lijekom Humira kod pacijenata s reumatoidnim artritisom primjećeno je naglo snižavanje nivoa reaktanata akutne faze upale (C-reaktivni protein [CRP] i brzina sedimentacije eritrocita [ESR]) i serumskih citokina (IL-6) u poređenju sa početnim vrijednostima. Serumske vrijednosti matriksnih metaloproteinaza (MMP-1 i MMP-3) koje uzrokuju preoblikovanje tkiva odgovorno za uništavanje hrskavice, takođe su se smanjile nakon uzimanja lijeka Humira. Pacijenti liječeni lijekom Humira obično pokazuju poboljšanje hematoloških znakova hronične upale.

Kod pacijenata s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom primjećeno je naglo smanjenje nivoa CRP-a nakon liječenja lijekom Humira. Kod pacijenata s Crohnovom bolešću primjećeno je smanjenje broja ćelija u debelom crijevu koje ispoljavaju markere upale, uključujući i značajno sniženje ekspresije TNFα. Endoskopske studije intestinalne mukoze pokazale su znakove zarastanja mukoze kod pacijenata liječenih adalimumabom.

Klinička ispitivanja

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis (JIA)

Sigurnost i efikasnost primjene lijeka Humira procijenjena je u dvije studije (JIA I i II) kod djece sa aktivnim poliartikularnim ili poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, sa različitim tipovima JIA (najčešće negativan reumatski faktor ili pozitivan poliartritis i produženi oligoartritis).

JIA-I

Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Humira procjenjena je u multicentričnoj, randomizovanoj, dvostruko-slijepoj studiji s paralelnim grupama koja je uključivala 171 dijete (starosti 4-17 godina) s poliartikularnim JIA. U otvorenoj uvodnoj fazi studije (OL LI) pacijenti su podijeljeni u dvije grupe, jedna koja je prethodno uzimala metotreksat (označena s MTX) i ona koja nije (označena sa non-MTX). Pacijenti u non-MTX grupi ili nikad nisu uzimali metotreksat ili su ga prestali uzimati bar dvije nedjelje prije uzimanja ispitivanog lijeka. Pacijenti su i dalje uzimali stabilne doze NSAID i/ili prednizona (≤0,2 mg/kg/dan ili najviše 10 mg/dan). U ovoj fazi studije (OL LI) pacijenti su primali 24 mg/m2 lijeka Humira do maksimalne doze od 40 mg lijeka Humira, svake druge nedjelje tokom 16 nedjelja. Raspored pacijenata prema dobi, te minimalnoj i maksimalnoj dozi i medijanu doze tokom faze (OL LI), prikazani su u Tabeli 3.

Resorpcija i distribucija

Nakon primjene 24 mg/m2 (do maksimalno 40 mg) potkožno svake druge nedjelje kod pacijenata s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom (JIA) u dobi od 4-17 godina, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže (vrijednosti mjerene od 20 do 48 nedjelje) bila je 5,6 ± 5,6 µg/ml (102% CV) na monoterapiji lijekom Humira i 10,9 ± 5,2 µg/ml (47,7% CV) s istovremenom primjenom metotreksata.

Kod pacijenata sa JIA starosti od 2 do manje od 4 godine ili starosti od 4 godine i starijih s tjelesnom težinom manjom od 15 kg nakon primjene 24 mg/m2 lijeka Humira, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bila je 6,0 ± 6,1 µg/ml (101% CV) na monoterapiji lijekom Humira i 7,9 ± 5,6 µg/ml (71,2 % CV) s istovremenom primjenom metotreksata.

Kod pedijatrijskih pacijenata sa umjerenim do teškim oblikom Crohn-ove bolesti, indukciona doza u otvorenoj studiji bila je 160/80 mg ili 80/40 mg u nultoj nedjelji i nedjelji 2, u zavisnosti od tjelesne težine (granična vrijednost od 40 kg). Nakon 4 nedjelje, bolesnici su randomizovani 1:1, da bi primali ili standardnu dozu održavanja (40/20 mg svake druge nedjelje) ili nisku dozu održavanja (20/10 mg svake druge nedjelje), na osnovu tjelesne težine. Prosječna (±SD) koncentracija adalimumaba u serumu nakon 4 nedjelje bila je 15,7 ± 6,6 µg/ml kod ispitanika sa tjelesnom težinom ≥40 kg (160/80 mg), i 10.6±6.1 µg/ml kod ispitanika sa tjelesnom težinom <40 kg (80/40 mg).

Kod ispitanika koji su ostali na svojoj randomizovanoj terapiji, prosječne koncentracije adalimumaba u serumu nakon 52 nedjelje bile su 9,5 ± 5,6 µg/ml u grupi koja je primala standardnu dozu i 3,5 ± 2,2 µg/ml u grupi koja je primala nisku dozu. Prosječne koncentracije su održane kod pacijenata koji su nastavili da primaju adalimumab terapiju svake druge nedjelje tokom 52 nedjelje. Kod ispitanika kod kojih je doza povećana i koji su primali terapiju jednom nedjeljno, prosječna koncentracija adalimumaba u serumu nakon 52 nedjelje bila je 15,3 ± 11,4 µg/ml (40/20 mg nedjeljno) i 6,7 ± 3,5 µg/ml (20/10 mg nedjeljno).

Odrasli

Nakon supkutane primjene jednokratne doze od 40 mg, adalimumab se sporo resorbuje i raspoređuje po tkivima, a vršne koncentracije u serumu postižu se približno 5 dana nakon primjene. Prosječna apsolutna bioraspoloživost adalimumaba nakon primjene jednokratne potkožne doze od 40 mg bila je 64 % u tri ispitivanja. Nakon pojedinačnih intravenskih doza koje su se kretale od 0,25 do 10 mg/kg, koncentracije su bile proporcionalne dozi. Nakon primjene doza od 0,5 mg/kg (~40 mg) klirens adalimumaba je bio u rasponu od 11 do 15 ml/sat, a volumen raspodjele (Vss) je iznosio od 5 do 6 litara. Srednje poluvrijeme eliminacije u terminalnoj fazi približno je iznosilo dvije nedelje. Koncentracije adalimumaba u sinovijalnoj tečnosti nekolicine pacijenata s reumatoidnim artritisom iznosile su 31% – 96% koncentracija u serumu.

Nakon potkožne primjene lijeka Humira u dozi od 40 mg svake dvije nedelje kod odraslih pacijenata s reumatoidnim artritisom srednje najniže koncentracije u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bile su približno 5 μg/ml (bez istovremene primjene metotreksata), odnosno 8 – 9 μg/ml (uz metotreksat). Najniži nivoi adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže povećavali su se uglavnom srazmjerno dozi nakon potkožne primjene 20, 40 i 80 mg svake druge nedjelje, odnosno svake nedjelje.

Eliminacija

Populacijske farmakokinetičke analize na osnovu podataka dobijenih kod više od 1300 pacijenata s reumatoidnim artritisom pokazale su tendenciju da se prividni klirens adalimumaba povećava s pacijentovom tjelesnom težinom. Nakon što se uzmu u obzir razlike u tjelesnoj težini, čini se da pol i starost pacijenata nemaju znatnijeg uticaja na klirens adalimumaba. Primjećeno je da su vrijednosti slobodnog adalimumaba u serumu (onoga koji nije vezan za antitijela na adalimumab – AAA) niže kod pacijenata s mjerljivim nivoima AAA. Lijek Humira nije ispitivan kod pacijenata s narušenom funkcijom bubrega ili jetre.

Oštećenje jetre ili bubrega

Lijek Humira nije ispitivan kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ili jetre.

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu ispitivanja toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti.

Ispitivanja embriofetalne i perinatalne razvojne toksičnosti sprovedena na makaki majmunima s dozama od 0,30 i 100 mg/kg (9 – 17 majmuna u grupi) nisu pokazala znakove oštećenja fetusa usljed primjene adalimumaba. Ispitivanja kancerogenosti te standardna procjena toksičnosti za plodnost i postnatalne toksičnosti nisu sprovedena s adalimumabom zbog nepostojanja odgovarajućih modela za antitijela s ograničenom unakrsnom reaktivnošću s TNF-om glodara, odnosno stvaranje neutrališućih antitijela kod glodara.

manitol

limunska kiselina, monohidrat

natrijum citrat

natrijum dihirogen fosfat, dihidrat

dinatrijum fosfat, dihidrat

natrijum hlorid

polisorbat 80

natrijum hidoksid

voda za injekcije.

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim ljekovima.

24 mjeseca

Čuvati u frižideru (2°C – 8°C). Ne zamrzavati.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svijetlosti.

Lijek Humira 40 mg rastvor za injekciju u bočici za jednokratnu primjenu (staklo tipa I), sa gumenim čepom, aluminijskim prstenom i „flip-off“ zatvaračem.

1 pakovanje od 2 kutije od kojih svaka sadrži:

1 bočicu (0,8 ml sterilnog rastvora), 1 prazni sterilni špric za injekciju, 1 iglu, 1 adapter za bočicu i 2 alkoholna tupfera.

Lijek Humira 40 mg rastvor za injekciju ne sadrži konzervanse. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal se odlaže u skladu sa propisima za zbrinjavanje medicinskog otpada.

Lijek Humira uvijek uzimajte u skladu sa preporukama ljekara ili farmaceuta. Ukoliko imate u tom pogledu bilo kakvih nedoumica ili dodatnih pitanja, razjasnite ih i provjerite sa ljekarom ili farmaceutom.

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis kod djece

Preporučena doza lijeka Humira za pacijente s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, u dobi od 2 do 12 godina zavisi od visine i težine Vašeg djeteta.

Preporučena doza lijeka Humira za pacijente s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, u dobi od 13 do 17 godina je 40 mg svake druge nedjelje.

Crohnova bolest kod pedijatrijske populacije ili kod adolescenata

Crohnova bolest kod pedijatrijskih pacijenata ili adolescenata tjelesne težine < 40 kg:

Preporučeni indukcioni dozni režim za lijek Humira je 40 mg incijalno, a dvije nedjelje nakon toga slijedi doza od 20 mg. U slučaju da postoji potreba za bržim odgovorom na terapiju, ljekar Vašeg djeteta može propisati inicijalnu dozu od 80 mg (doza se može primijeniti u vidu dvije injekcije u jednom danu) i 40 mg dvije nedjelje nakon toga.

Nakon indukcionog liječenja, preporučena doza je 20 mg svake druge nedjelje. Zavisno od odgovora Vašeg djeteta na terapiju, ljekar Vašeg djeteta može povećati učestalosti doziranja na 20 mg lijeka Humira svake nedjelje.

Crohnova bolest kod pedijatrijskih pacijenata ili adolescenata tjelesne težine ≥ 40 kg:

Preporučeni indukcioni dozni režim za lijek Humira je 80 mg incijalno, a dvije nedjelje nakon toga slijedi doza od 40 mg. U slučaju da postoji potreba za bržim odgovorom na terapiju, ljekar Vašeg djeteta može propisati inicijalnu dozu od 160 mg (doza se može primijeniti u vidu četiri injekcije u jednom danu ili dvije injekcije po danu, dva dana zaredom) i 80 mg dvije nedjelje nakon toga.

Nakon indukcionog liječenja, preporučena doza je 40 mg svake druge nedjelje. Zavisno od odgovora Vašeg djeteta na terapiju, ljekar Vašeg djeteta može povećati učestalost doziranja na 40 mg lijeka Humira svake nedjelje.

Za pacijente kojima je propisana puna doza lijeka Humira 40 mg, dostupan je takođe napunjen injekcioni špric od 40 mg.

Način primjene lijeka

Humira se ubrizgava injekcijom pod kožu (supkutana primjena).

Uputstvo za pripremu i davanje injekcije lijeka Humira:

U sljedećim instrukcijama objašnjeno je kako ubrizgati lijek Humira. Molimo pažljivo pročitajte uputstva i slijedite ih korak po korak. U tehniku samo-injektiranja i količinu koju trebate dati svom djetetu uputiće Vas ljekar Vašeg djeteta ili njegovo pomoćno osoblje. Ne pokušavajte sami dati injekciju svom djetetu dok niste sigurni da u potpunosti razumijete kako je pripremiti i ubrizgati. Nakon primjerene obuke, injekciju možete dati sami ili to može učiniti druga osoba, npr. član porodice ili prijatelj.

Neizvršavanje sljedećih koraka na način kako je to opisano u nastavku može prouzrokovati kontaminaciju koja može dovesti do infekcije kod Vašeg djeteta.

Ovaj rastvor za injekcije se ne smije miješati s drugim ljekovima u istom špricu ili staklenoj bočici.

1) Priprema

• Budite sigurni da znate koja je odgovarajuća količina (zapremina) potrebna za doziranje. Ukoliko ne znate količinu, OVDJE SE ZAUSTAVITE i javite se ljekaru Vašeg djeteta radi dobijanja dodatnih uputstava.
• Trebaće Vam posebna posuda za otpadni materijal, kao što je posuda za oštre predmete ili u skladu sa uputstvima medicinske sestre, ljekara ili farmaceuta. Stavite posudu na Vašu radnu površinu.
• Dobro operite ruke.
• Iz pakovanja izvadite jednu kutiju koja sadrži jedan špric, jedan adapter za bočicu, jednu bočicu, dva alkoholom natopljena tupfera i jednu iglu. Ukoliko pakovanje sadrži još jednu kutiju za naredu injekciju, istu odmah vratite u frižider.
• Pogledajte datum isteka roka trajanja lijeka na kutiji koju ćete iskoristiti. NEMOJTE KORISTITI ni jednu stavku nakon datuma naznačenog na kutiji.
• Na čistu radnu površinu postavite sljedeći pribor, ali pojedinačni pribor NEMOJTE još vaditi iz njegovog pakovanja.
• jedan špric od 1 ml (1)
• jedan adapter za bočicu (2)
• jednu bočicu za pedijatrijsku upotrebu lijeka Humira za injekcije (3)
• dva alkoholom natopljena tupfera (4)
• jednu iglu (5)
• Lijek Humira je bistra, bezbojna tečnost. NEMOJTE koristiti ukoliko je tečnost mutna, obezbojena ili ukoliko sadrži pahuljice ili čestice.

2) Pripremanje doze Humire za davanje injekcije

Opšte korišćenje: NE ODLAŽITE bilo kakav otpadni materijal sve dok se davanje injekcije ne završi.

• Pripremite iglu tako da djelimično otvorite pakovanje sa kraja koji je najbliži žutom konektoru šprica. Otvorite pakovanje samo onoliko koliko je dovoljno da otkrijete žuti konektor šprica. Položite pakovanje tako da prozirna strana pakovanja bude okrenuta prema gore.
• Skinite bijelu plastičnu kapicu sa bočice kako biste vidjeli gornju površinu zatvarača bočice.
• Upotrijebite jedan od alkoholom natopljenih tupfera kako biste obrisali zatvarač bočice. NEMOJTE dirati zatvarač bočice nakon što ste ga obrisali alkoholnim tupferom.
• Ogulite omotač adaptera za bočicu, ali nemojte izvaditi adapter za bočicu.
• Držite bočicu tako da zatvarač bočice bude okrenut prema gore.
• Dok je adapter za bočicu još u prozirnom pakovanju, pričvrstite ga na zatvarač bočice potiskivanjem prema dolje sve dok ne uklopite adapter za bočicu.
• Kada ste sigurni da je adapter pričvršćen za bočicu, skinite pakovanje sa adaptera za bočicu.
• Pažljivo spustite bočicu sa adapterom bočice na radnu površinu. Pazite da se bočica ne prevrne. NEMOJTE dodirivati adapter bočice.
• Pripremite špric tako što ćete pažljivo otvoriti pakovanje sa kraja koji je najbliži bijelom potisnom klipu šprica.
• Ogulite prozirni dio pakovanja samo onoliko koliko je potrebno da se otkrije bijeli klip šprica, ali nemojte vaditi špric iz pakovanja.
• Držite pakovanje šprica i POLAKO povucite bijeli klip do 0,1 ml iza propisane doze (na primjer, ukoliko je propisana doza 0,5 ml, povucite bijeli klip do 0,6 ml). NIKADA nemojte povlačiti klip iza oznake za 0,9 ml bez obzira na propisanu dozu.
• U kasnijem koraku ćete postaviti zapreminu na propisanu dozu.
• NEMOJTE potpuno izvući bijeli klip iz šprica.

NAPOMENA:

Ukoliko je bijeli klip šprica potpuno izvučen iz šprica, bacite špric i kontaktirajte svog dobavljača lijeka Humira radi zamjene. NEMOJTE ga pokušavati ponovo umetati u špric.

• NEMOJTE koristiti bijeli klip kako biste izvadili špric iz pakovanja. Držite špric za dio na kojem su obilježeni podioci i izvucite ga iz pakovanja. NEMOJTE nikada spuštati špric.
• Dok čvrsto držite adapter na bočici, ubacite vrh šprica u adapter na bočici i okrenite špric u smjeru kazaljke na satu jednom rukom dok ga ne učvrstite. NEMOJTE previše zatezati.
• Dok držite bočicu, potisnite bijeli klip do kraja. Ovaj korak je važan za dobijanje ispravne doze. Držite bijeli klip unutra i okrenite bočicu i špric naopako.
• POLAKO povucite bijeli klip do 0,1 ml iza propisane doze. Ovo je važno za dobijanje ispravne doze. U koraku br. 4 pod nazivom „Priprema doze“ ćete postaviti zapreminu na propisanu dozu. Ukoliko je propisana doza 0,5 ml, povucite bijeli klip do 0,6 ml. Vidjećete da rastvor za injekciju iz bočice ulazi u špric.
• Potisnite bijeli klip nazad unutra kako bi rastvor za injekciju vratili u bočicu. Ponovo, POLAKO povucite bijeli klip do 0,1 ml iza propisane doze, što je važno za ispravno doziranje i za sprečavanje pojave mjehurića vazduha ili vazdušnih praznina u rastvoru za injekciju. U koraku br. 4 pod nazivom „Priprema doze“ ćete postaviti zapreminu na propisanu dozu.
• Ukoliko vidite mjehuriće vazduha ili vazdušne praznine u rastvoru za injekciju u špric, ovaj postupak možete ponoviti najviše 3 puta. NEMOJTE tresti špric.

NAPOMENA:

Ukoliko je bijeli klip potpuno izvučen iz šprica, bacite špric i kontaktirajte svog dobavljača lijeka Humira radi zamjene. NEMOJTE ga pokušavati ponovo umetati u špric.

• Dok držite špric uspravno za dio na kojem su obilježeni podioci, drugom rukom uklonite adapter sa bočicom okretanjem adaptera bočice. Budite sigurni da ste odvojili adapter zajedno sa bočicom od šprica. NEMOJTE dirati vrh šprica.
• Ukoliko se pojavi veliki mjehur vazhuda ili vazdušna praznina blizu vrha šprica, POLAKO potisnite bijeli klip u špricu sve dok tečnost ne počne ulaziti u vrh šprica. NEMOJTE potisnuti bijeli klip iza oznake za dozu.
• Na primjer, ukoliko je propisana doza 0,5 ml, NEMOJTE potisnuti bijeli klip iza oznake za 0,5 ml.
• Provjerite da li je zapremina tečnosti koja je ostala u špricu najmanje zapremina koja je potrebna za propisanu dozu. Ukoliko je preostala zapremina manja od zapremine propisane doze, NEMOJTE koristiti špric i kontaktirajte svog pružaoca zdravstvenih usluga.
• Slobodnom rukom uzmite pakovanje sa iglom tako da žuti konektor šprica bude okrenut prema dolje.
• Dok držite špric podignut, umetnite vrh šprica u žuti konektor i okrenite špric kako je naznačeno strelicom na slici, sve dok ga ne pričvrstite. Sada je igla pričvršćena za špric.
• Skinite pakovanje igle, ali NEMOJTE skidati prozirni omotač kapice igle.
• Spustite špric na čistu radnu površinu. Odmah počnite sa pripremom mjesta za davanje injekcije i doze.

3)Odabir i priprema mjesta za davanje injekcije

• Izaberite mjesto na bedru ili trbuhu. NEMOJTE koristiti isto mjesto koje je korišteno pri posljednjem davanju injekcije.
• Svaku narednu injekciju treba dati barem 3 cm od mjesta na kojem je data prethodna.
• NEMOJTE ubrizgavati u dio tijela na kojem je koža zacrvenjela, ozlijeđena (modrica) ili tvrda. Ovo može značiti da je koža na tom mjestu inficirana, pa stoga trebate obavijestiti svog ljekara o tome.
• Kako biste smanjili rizik od infekcije, mjesto na kojem ćete dati injekciju prebrišite tupferom natopljenim alkoholom. Prije ubrizgavanja NEMOJTE dodirivati iznova to područje prije davanja injekcije.

4)Priprema doze

• Podignite špric sa iglom okrenutom prema gore.
• Drugom rukom povucite nadolje ružičasti omotač igle prema špricu.
• Skinite prozirni omotač kapice igle tako što ćete je drugom rukom povući ravno prema gore.
• Igla je čista.
• NEMOJTE dodirivati iglu.
• NEMOJTE spuštati špric nakon što ste skinuli prozirni omotač kapice sa igle.
• NEMOJTE pokušavati vratiti prozirnu kapicu na iglu.
• Držite špric u nivou očiju sa iglom okrenutom prema gore kako biste mogli jasno vidjeti količinu. Pazite da ne špricnete rastvor za injekciju u oko.
• Ponovo provjerite propisanu količinu lijeka.
• Potisnite bijeli klip pažljivo u špric sve dok se u špricu ne bude nalazila propisana količina rastvora. Višak rastvora može izaći iz igle dok potiskujete bijeli klip. NEMOJTE brisati iglu ili špric.

Ubrizgavanje lijeka Humira

• Slobodnom rukom nježno zahvatite očišćene dijelove kože i čvrsto ih držite
• Drugom rukom upravite špric ka koži, pod uglom od 45 stepeni
• Brzim kratkim pokretom potisnite iglu kroz kožu
• Oslobodite kožu koju pridržavate slobodnom rukom
• Potisnite klip kako bi ubrizgali rastvor za injekciju do pražnjenja šprica
• Kada se špric isprazni, uklonite iglu iz kože, pazeći pri tom da je zadržite pod istim uglom pod kojim ste je i uveli
• Nježno preklopite ružičasti omotač igle, preko igle i uklopite ga na mjesto, te položite špric sa iglom na radnu površinu.
• NEMOJTE vraćati prozirni omotač kapicu igle na iglu.
• Koristeći se komadom gaze, na 10 sekundi pritisnite mjesto davanja injekcije. Moguća je pojava oskudnog krvarenja. NEMOJTE trljati mjesto ubrizgavanja. Ukoliko želite, prekrijte ga flasterom.

Odlaganje pribora u otpad

• Biće vam potreban posebna posuda za otpad, kao što je posuda za oštre predmete ili u skladu sa uputima medicinske sestre, ljekara ili farmaceuta.
• Špric sa iglom, bočicu i adapter za bočicu odložite u posebnu posudu za oštre predmete. NEMOJTE odlagati ove predmete u kućni otpad.
• Šprica, igla, bočica i adapter za bočice NIKADA se ne smiju upotrijebiti iznova.
• Posebni posudu uvijek držite dalje od domašaja i pogleda djece.
• Sav ostali otpadni materijal bacite u kućni otpad.

Ako ste uzeli više lijeka Humira nego što je trebalo

Ukoliko slučajno date injekciju sa većom količinom rastvora lijeka Humira, odnosno ukoliko injekciju lijeka Humira date češće nego što Vam je to preporučio ljekar Vašeg djeteta, morate ga pozvati i obavijestiti da je Vaše dijete primilo veću količinu lijeka od propisane. Spoljašnju kartonsku ambalažu ili bočicu lijeka uvijek nosite sa sobom, čak i kada je prazna.

Ako ste uzeli manje lijeka Humira nego što je trebalo

Ukoliko slučajno date injekciju sa manjom količinom rastvora lijeka Humira, odnosno ukoliko injekciju lijeka Humira date rjeđe nego što Vam je to preporučio ljekar Vašeg djeteta, morate ga pozvati i obavijestiti da je Vaše dijete primilo manju količinu lijeka od propisane. Spoljašnju kartonsku ambalažu ili bočicu lijeka uvijek nosite sa sobom, čak i kada je prazna.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Humira

Ukoliko zaboravite dati injekciju lijeka Humira Vašem djetetu, narednu dozu morate dati čim to primjetite. Narednu dozu potom ubrizgajte svom djetetu onog dana kada je to izvorno bilo predviđeno, kao da propusta nije bilo.

Ako Vaše dijete naglo prestane da uzima lijek Humira

Odluka o prestanku uzimanja lijeka Humira treba biti donešena u dogovoru sa ljekarom Vašeg djeteta. Nakon prestanka uzimanja lijeka, simptomi se mogu vratiti kod Vašeg djeteta.

Ukoliko imate dodatnih pitanja o korištenju ovog lijeka, posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom.

Lijek Humira ne smijete koristiti:

• Ukoliko je Vaše dijete alergično (preosjetljivo) na adalimumab ili bilo koji drugi sastojak Humire (navedeni u dijelu 6. „Dodatne informacije“)
• Ukoliko Vaše dijete boluje od teške infekcije, uključujući i aktivnu tuberkulozu (vidi odjeljak ″Kada uzimate lijek Humira, posebno vodite računa″). Ukoliko Vaše dijete ima simptome infekcije, poput visoke temperature, rana, osjećaja umora, probleme sa zubima, važno je da obavijesti svog ljekara.
• Ukoliko Vaše dijete boluje od umjerene ili teške srčane slabosti. Ukoliko je Vaše dijete bolovalo ili boluje od teške srčane bolesti, važno je da to saopšti svom ljekaru (vidi odjeljak ″Kada uzimate lijek Humira, posebno vodite računa″).

Kada uzimate lijek Humira, posebno vodite računa:

• Prije nego što Vaše dijete počne uzimati lijek Humira, razgovarajte sa ljekarom Vašeg djeteta ili farmaceutom.
• Ukoliko Vaše dijete nakon primjene lijeka osjeti alergijsku reakciju, poput stezanja u grudima, otežanog disanja uz ″zviždanje″, vrtoglavice, oticanja ili osipa, prestanite ubrizgavati Humiru i bez odlaganja se javite svom ljekaru.
• Ukoliko Vaše dijete boluje od infekcije, uključujući i onu dugotrajnu, odnosno lokalizovanu (npr. ulceraciju na nozi), prije nego započnete liječenje Humirom, posavjetujte se s njegovim ljekarom. Imate li bilo kakvih nedoumica, molimo obratite se njegovom ljekaru.
• Dok prima terapiju lijekom Humira Vaše dijete je podložnije infekcijama. Ovaj rizik se povećava kod djece sa oslabljenom funkcijom pluća. Ove infekcije mogu biti ozbiljne i uključuju: tuberkulozu, infekcije uzrokovane virusima, gljivicama, parazitima ili bakterijama, te druge oportunističke infekcije i sepsu koje, u rijetkim slučajevima, mogu biti opasne po život. Ukoliko kod Vašeg djeteta primjetite simptome poput temperature, rana, umora ili problema sa zubima, odmah o tome obavijestite njegovog ljekara. Ljekar Vam može preporučiti privremeni prekid terapije lijekom Humira.
• Kako su kod pacijenata liječenih lijekom Humira prijavljeni slučajevi obolijevanja od tuberkuloze, prije nego liječenje lijekom Humira započne, ljekar će pregledati Vaše dijete kako bi utvrdio da li postoje znakovi i simptomi ove bolesti. Spomenuta provjera podrazumijeva temeljnu medicinsku procjenu, uključujući uzimanje detaljne anamneze Vašeg djeteta i odgovarajuće testove provjere (npr. rendgenski snimak pluća i tuberkulinski test). Činjenicu da su ove pretrage načinjene i rezultate istih je nužno zabilježiti na kartici s upozorenjima Vašeg djeteta. Od izuzetne je važnosti da ljekaru saopštite da li je Vaše dijete ikada bolovalo od tuberkuloze, odnosno da li je bilo u bliskom kontaktu sa nekim ko boluje od ove bolesti. Tuberkuloza se može javiti u toku liječenja čak i ukoliko je Vaše dijete bilo podvrgnuto preventivnom liječenju za tuberkulozu. Ukoliko se za vrijeme trajanja ili nakon liječenja jave simptomi tuberkuloze (tvrdokoran kašalj, gubitak tjelesne težine, bezvoljnost, neznatno povišenje tjelesne temperature) ili bilo koje druge infekcije, saopštite to bez odlaganja njegovom ljekaru.
• Ukoliko Vaše dijete boravi ili putuje u regije u kojima su glivične infekcije poput histoplazmoze, kokcidioidomikoze ili blastomikoze endemične, saopštite to njegovom ljekaru.
• Ukoliko je Vaše dijete ranije bolovalo od infekcija koje su se ponavljale, ili drugih patoloških stanja koja povećavaju rizik od infekcije, recite to njegovom ljekaru.
• Ukoliko je Vaše dijete nosilac hepatitis B virusa (HBV), ukoliko ima aktivni hepatitis B ili mislite da bi se moglo zaraziti hepatitisom B, o tome obavijestite njegovog ljekara. Ljekar Vašeg djeteta bi trebao testirati Vaše dijete na HBV. Lijek Humira može, kod nosilaca virusa, uzrokovati reaktivaciju hepatitisa B. U nekim rijetkim situacijama, posebno ukoliko Vaše dijete uzima druge ljekove koji suprimiraju imunološki sistem, reaktivacija hepatitis B virusa može biti opasna po život.

Vrlo je važno da saopštite ljekaru ukoliko Vaše dijete ima simptome infekcije kao što su: povišena tjelesna temperatura, rane, umor ili problemi sa zubima.

• Ukoliko se Vaše dijete sprema da se podvrgne hirurškom zahvatu ili intervenciji na zubima, obavijestite njegovog ljekara o tome da uzima Humiru. Ljekar može preporučiti privremeni prekid terapije lijekom Humira.
• Ukoliko Vaše dijete boluje od demijelinizirajuće bolesti, poput multiple skleroze, odluku o tome da li ono smije uzimati lijek Humira donijeće njegov ljekar.
• Za vrijeme liječenja lijekom Humira ne smiju se primiti određene vakcine, jer mogu uzrokovati infekcije. Prije nego što Vaše dijete primi bilo kakvu vakcinu, molimo da sa njegovim ljekarom provjerite da li je to primjereno. Preporučuje se da djeca završe vakcinacije, ukoliko je moguće, u skladu sa smjernicama o vakcinacijama prije započinjanja terapije lijekom Humira. Ukoliko primite lijek Humira tokom trudnoće, Vaša beba može biti podložna većem riziku od dobijanja infekcije u periodu do oko pet mjeseci nakon posljednje doze koju ste primili tokom trudnoće. Važno je da ljekare Vaše bebe i druge zdravstvene radnike obavijestite o korištenju lijeka Humira tokom trudnoće kako bi oni mogli donijeti odluku o tome kada Vaša beba treba primiti vakcine.
• Ukoliko Vaše dijete boluje od blage srčane slabosti, a uzima lijek Humira, ljekar Vašeg djeteta je dužan pažljivo nadzirati njegov srčani status. Ukoliko je Vaše dijete bolovalo, ili boluje, od teške srčane bolesti, važno je da to kažete njegovom ljekaru. Ukoliko se jave novi simptomi srčane slabosti, ili pogoršaju postojeći (npr. kratak dah, otečena stopala), morate se bez odlaganja obratiti njegovom ljekaru. Njegov ljekar će donijeti odluku o tome da li Vaše dijete treba primati lijek Humira.
• Kod nekih pacijenata postoji mogućnost da tijelo ne uspijeva da proizvede dovoljne količine krvnih ćelija koje pomažu Vašem djetetu u borbi protiv infekcija ili zaustavljanju krvarenja. Ukoliko se kod Vašeg djeteta javi povišena temperatura koju ne možete smanjiti, modrice ili krvarenje koje ne možete zaustaviti ili ukoliko dijete izgleda jako blijedo, bez odlaganja se javite se njegovom ljekaru koji može odlučiti da prekine terapiju.
• Određene vrste tumora se vrlo rijetko javljaju kod odraslih pacijenata i djece na terapiji lijekom Humira ili nekim drugim TNF blokatorom. Kod pacijenata koji duže vrijeme boluju od teškog reumatoidnog artritisa povećan je rizik obolijevanja od limfoma (tumora limfnog sistema) i leukemije (tumor krvi i koštane srži). Prilikom terapije lijekom Humira rizik od limfoma, leukemije ili drugih oblika tumora se može povećati. U rijetkim slučajevima kod pacijenata koji su uzimali lijek Humira uočen je specifičan i težak oblik limfoma. Neki od tih pacijenata istovremeno su uzimali azatioprin ili 6-merkaptopurin. Obavijestite ljekara ukoliko Vaše dijete uzima azatioprin ili 6-merkaptopurin istovremeno sa lijekom Humira. Takođe su kod pacijenata koji uzimaju lijek Humira u vrlo rijetkim slučajevima primjećene i neke vrste nemelanomskih tumora kože. Ukoliko se za vrijeme terapije ili nakon nje na koži pojavi nova promjena ili ako se postojeće stanje promjeni, obavijestite o tome njegovog ljekara.
• Tumori, isključujući limfome, primjećeni su kod pacijenata koji boluju od plućne bolesti koja se naziva hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP), a primali su neke druge blokatore TNFa. Ukoliko Vaše dijete boluje od HOBP-a ili je težak pušač, posavjetujte se sa njegovim ljekarom da li je terapija lijekom Humira primjerena za Vaše dijete.

Djeca i adolescenti

• Vakcinisanje: ukoliko je moguće, Vaše dijete treba da završi sa vakcinisanjem prije započinjanja terapije lijekom Humira.
• Nemojte davati lijek Humira djeci sa poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom koja su starosti manje od 2 godine.

Primjena drugih ljekova

Ukoliko Vaše dijete uzima ili je nedavno uzimalo bilo kakve druge ljekove, čak i one koji se mogu nabaviti bez recepta ljekara, obavijestite o tome njegovog ljekara ili farmaceuta.

Humira se može uzimati istovremeno s metotreksatom ili nekim antireumaticima koji mijenjaju tok bolesti (sulfasalazinom, hidroksihlorohinom, leflunomidom i injekcijskim preparatima zlata), steroidima, odnosno analgeticima, uključujući i nesteroidne protivupalne ljekove (NSAID).

Vaše dijete ne smije uzimati lijek Humira sa drugim ljekovima koji sadrže aktivnu supstancu anakinru ili abatacept. Ukoliko imate bilo kakvo pitanje, obratite se njegovom ljekaru.

Uzimanje lijeka Humira sa hranom ili pićima

S obzirom da se Humira primjenjuje ispod kože (supkutano), konzumacija hrane i pića ne bi trebala djelovati na terapiju lijekom Humira.

Primjena lijeka Humira u periodu trudnoće i dojenja

Djelovanje lijeka Humira kod trudnica nije poznato, te se stoga upotreba ovog lijeka kod trudnica ne preporučuje. Vašem djetetu se savjetuje da za vrijeme liječenja lijekom Humira izbjegne začeće, te stoga u tom periodu mora primjenjivati primjerenu kontracepciju, s kojom treba nastaviti najmanje 5 mjeseci nakon posljednjeg uzimanja lijeka Humira. Ako Vaše dijete zatrudni, trebate se konsultovati sa njegovim ljekarom.

Nije poznato da li adalimumab prolazi u majčino mlijeko.

Ukoliko je Vaše dijete majka dojilja, mora prestati dojiti kako za vrijeme liječenja lijekom Humira, tako i najmanje 5 mjeseci nakon ubrizgavanja zadnje doze lijeka. Ukoliko ste primili lijek Humira tokom trudnoće, Vaša beba može biti podložna većem riziku od dobijanja infekcije. Važno je da ljekare Vaše bebe i druge zdravstvene radnike obavijestite o korištenju lijeka Humira tokom trudnoće prije nego što beba primi bilo koju vakcinu (za dodatne informacije, vidi o vakcinaciji).

Ako mislite da ste trudni ili planirate da zatrudnite, pitajte svog ljekara ili farmaceuta za savjet prije nego što počnete koristiti ovaj lijek.

Uticaj lijeka Humira na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Humira može imati manji uticaj na sposobnost upravljanja vozilom ili mašinom. Nakon uzimanja lijeka Humira mogu se javiti osjećaj da se prostorija u kojoj se osoba nalazi vrti i zamagljen vid.

Kao i svi ljekovi, lijek Humira može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne razviju kod svih pacijenata. Većina neželjenih dejstava su blage do umjerene prirode. Međutim, neka mogu biti i ozbiljna i iziskivati liječenje. Neželjena dejstva se mogu javiti najmanje još 4 mjeseca nakon ubrizgavanja posljednje doze lijeka Humira.

Ukoliko primjetite bilo šta od onoga što je navedeno u nastavku, o tome bez odlaganja obavijestite ljekara Vašeg djeteta:

• težak osip i koprivnjaču, odnosno druge znake alergijske reakcije;
• oticanje lica, šaka ili stopala;
• otežano disanje i gutanje;
• kratak dah u naporu ili nakon lijeganja, odnosno otečena stopala;

Ukoliko primjetite bilo šta od onoga što je navedeno u nastavku obavijestite ljekara Vašeg djeteta o tome u najkraćem mogućem roku:

• znakove infekcije kakvi su groznica, mučnina, pojava rana, problemi sa zubima, pečenje pri mokrenju;
• osjećaj slabosti ili umora;
• kašalj;
• osjećaj mravinjanja (trnci);
• obamrlost (gubitak osjećaja);
• duple slike;
• slabost u rukama i nogama;
• čvorugu ili otvorenu ranu koja ne zarasta;
• znaci i simptomi koji ukazuju na poremećaje krvi kao što su uporna temperatura, pojava modrica, krvarenje i blijedilo.

Prethodno navedeni simptomi mogu biti znaci neželjenih dejstava nabrojanih u nastavku, uočenih pri terapijskoj primjeni lijeka Humira:

Vrlo česti (kod više od 1 na 10 pacijenata):

• reakcije na mjestu primjene (uključujući bol, oticanje, crvenilo ili svrab);
• infekcije respiratornog sistema (uključujući prehladu, curenje iz nosa, upalu sinusa, upalu pluća);
• glavobolja;
• bol u stomaku;
• mučnina i povraćanje;
• osip;
• bol u mišićno-skeletnom sistemu;

Česti (kod 1 na 10 pacijenata) :

• ozbiljne infekcije (uključujući trovanje krvi i influencu)
• kožne infekcije (uključujući celulitis i herpes zoster)
• infekcije uva
• infekcije usne šupljine (uključujući infekcije zuba i herpes)
• infekcije reproduktivnih organa
• infekcije mokraćnih organa
• gljivične infekcije
• infekcije zglobova
• benigni tumori
• karcinom kože
• alergijske reakcije (uključujući sezonsku alergiju)
• dehidraciju
• promjene raspoloženja (uključujući depresivna stanja)
• anksioznost
• pospanost i otežano uspavljivanje
• poremećaj osjećaja poput mravinjanja, peckanja i obamrlosti
• migrena
• išijas (uključujući bolove u leđima i nogama)
• smetnje vida
• upala oka
• upala očnog kapka i otok oka
• vrtoglavica
• osjećaj brzog udaranja srca
• visok krvni pritisak
• crvenilo (zarumenjenost)
• hematom
• kašalj
• astma
• kratak dah
• krvarenje u probavnom sistemu
• dispepsija (otežana probava, nadutost, žgaravica)
• bolest vraćanja kiselog sadržaja iz želuca (refluks)
• Sjogrenov (sika) sindrom (uključujući suve oči i suva usta)
• svrab
• osip koji svrbi
• modrice
• upala kože (kao što je ekcem)
• lomljenje noktiju na rukama i nogama
• povećano znojenje
• gubitak kose
• novi napad ili pogoršanje psorijaze
• grčevi u mišićima
• krv u urinu
• problemi sa bubrezima
• bol u grudnom košu
• otok (edem)
• groznica
• smanjen broj trombocita što povećava rizik od krvarenja i stvaranja modrica
• otežano zarastanje.

Povremeni (kod 1 na 100 pacijenata):

• oportunističke infekcije (uključujući tuberkulozu i druge infekcije do kojih dolazi kod slabljenja obrambenog sistema organizma)
• infekcije nervnog sistema (uključujući virusni meningitis)
• infekcije oka
• bakterijske infekcije
• divertikulitis (upala i infekcija debelog crijeva)
• karcinom
• karcinom koji zahvata limfni sistem
• melanom
• poremećaji imunološkog sistema koji mogu zahvatiti pluća, kožu i limfne čvorove (najčešće u vidu sarkoidoze)
• nevoljno drhtanje (tremor)
• moždani udar
• neuropatija
• duple slike
• gubitak sluha, zujanje
• osjećaj da srce lupa nepravilno (na primjer preskakanje)
• problemi sa srcem koji mogu uzrokovati kratak dah i oticanje zglobova
• srčani udar
• stvaranje komore u zidu aorte, upala vena i stvaranje ugruška, zatvaranje krvnih sudova
• bolest pluća koja uzrokuje otežano disanje (uključujući upalu)
• plućna embolija (zatvaranje u plućnoj arteriji);
• pleuralni izliv (abnormalno nakupljanje tečnosti u pleuralnom prostoru)
• upala pankreasa, koja uzrokuje jaku bol u trbuhu i leđima
• otežano gutanje
• otok lica
• upala žučne kese, žučni kamenci
• masna jetra
• noćno znojenje
• ožiljci
• nenormalna razgradnja mišića
• sistemski lupus eritematozus (uključujući upalu kože, srca, pluća, zglobova i drugih organskih sistema)
• isprekidan san
• impotencija
• upale

Rijetki (kod 1 na 1,000 pacijenata)

• leukemija (karcinom koji zahvata krv i koštanu srž)
• teška alergijska reakcija sa šokom
• multipla skleroza
• bolesti nervnog sistema (upala očnog živca i Guillain-Barre sindrom, koji može uzrokovati slabost, poremećaj osjećaja, kao što su trnjenje u rukama i gornjem dijelu tijela)
• zastoj rada srca
• fibroza pluća (stvaranje ožiljka na plućima)
• perforacija crijeva
• hepatitis
• reaktivacija hepatitisa B
• autoimuni hepatitis (upala jetre uzrokovana vlastitim imunološkim sistemom)
• kutani vaskulitis (upala krvnih sudova u koži)
• Stevens-Jonsonov sindrom (rani simptomi koji uključuju malaksalost, groznicu, glavobolju i osip)
• otok lica povezan s alergijskom reakcijom
• multiformni edem (upalni osip kože)
• sindrom sličan lupusu

Nepoznati (učestalost se ne može procjeniti iz dostupnih podataka):

• hepatosplenični T-limfom (rijetki karcinom krvi koji je često fatalan)
• karcinom Merkelovih ćelija ( vrsta raka kože)
• otkazivanje jetre
• pogoršanje stanja kod dermatomiozitisa koji se javlja kao osip kože praćen slabošću mišića

Pojedini neželjeni događaji uočeni nakon primjene lijeka Humira, nemaju simptome, već ih je moguće otkriti samo tokom testiranja krvi. Ovi neželjeni događaji uključuju sljedeće:

Vrlo česti (kod više od 1 na 10 pacijenata):

• niske vrijednosti leukocita
• niske vrijednosti eritrocita
• povećane vrijednosti lipida u krvi
• povećane vrijednosti jetrenih enzima.

Česti (kod 1 na 10 pacijenata):

• visoke vrijednosti leukocita (bijelih krvnih ćelija)
• niske vrijednosti trombocita
• povećane vrijednosti mokraćne kisjeline
• vrijednosti natrijuma izvan normalnih granica
• niske vrijednosti kalcijuma u krvi
• niske vrijednosti fosfata u krvi
• visoke vrijednosti šećera u krvi
• visoke vrijednosti laktat dehidrogenaze u krvi
• pojava autoantitijela u krvi

Rijetki (kod 1 na 1,000 pacijenata):

• niske vrijednosti leukocita, eritrocita i trombocita

Nepoznati (učestalost se ne može procjeniti iz dostupnih podataka):

• otkazivanje jetre

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ukoliko Vaše dijete dobije bilo koje neželjeno dejstvo recite to ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Lijek Humira morate čuvati izvan dohvata i pogleda djece.

Rok upotrebe

24 mjeseca

Lijek Humira se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka trajanja, navedenog na pakovanju. Navedeni datum odnosi se na zadnji dan u mjesecu.

Čuvanje

Čuvajte u frižideru (na temperaturi od 2°C – 8°C). Ne smije se zamrzavati.

Bočicu čuvajte u spoljašnjoj kartonskoj ambalaži, radi zaštite od svjetlosti.

Nijedan lijek se ne smije odlagati putem otpadnih voda ili kućnog otpada. Pitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta kako odložiti lijek koji se više ne koristi. Ove mjere će pomoći zaštiti okoline. Svaki neiskorišten lijek ili otpadni materijal se treba odložiti u skladu sa lokalnim propisima.

Šta sadrži lijek Humira

Aktivna supstanca je adalimumab.

Drugi sastojci su: manitol; limunska kiselina, monohidrat; natrijum citrat; natrijum dihirogen fosfat, dihidrat; dinatrijum fosfat, dihidrat; natrijum hlorid; polisorbat 80; natrijum hidoksid; voda za injekcije.

Ovaj proizvod sadrži manje od 1 mmola natrijuma (23 mg) po dozi (0.8 ml) i spada u proizvode bez natrijuma i ne sadrži konzervanse.

Kako izgleda lijek Humira i sadržaj pakovanja

Lijek Humira 40 mg rastvor za injekciju u bočicama dostupna je u obliku sterilnog rastvora od 40 mg adalimumaba rastvorenog u 0,8 ml rastvora.

Bočica Humire je staklena bočica koja sadrži rastvor adalimumaba. Jedno pakovanje sadrži 2 kutije, od kojih svaka sadrži 1 bočicu, 1 prazni sterilni špric, 1 iglu, 1 adapter za bočice i 2 alkoholna tupfera.

Humira je takođe dostupna i u obliku napunjenog šprica.

Nosilac dozvole

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač gotovog lijeka

AbbVie Biotechnology GmbH

Max-Planck-Ring 2

D-65205 Wiesbaden

Njemačka

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2014.

Režim izdavanja lijeka

Lijek se može upotrebljavati u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi; Izuzetno na recept.

Broj i datum dozvole

Humira, rastvor za injekciju, 40 mg/0,8 ml, bočica, 2 x 0,8 ml: 2030/14/213 – 2499 od 10.07.2014.