CITERAL 100mg/10ml koncentrat za rastvor za infuziju

CITERAL rastvor za infuziju je indikovan kod odraslih i djece u terapiji sljedećih infekcija (pogledati djelove 4.4 i 5.1). Posebna pažnja se mora obratiti na informacije o rezistenciji na ciprofloksacin prije započinjanja terapije.

Odrasli:

• Infekcije donjih djelova respiratornog trakta uzrokovane Gram negativnim bakterijama:
• egzacerbacije hronične opstruktivne bolesti pluća. Kod egzacebracije hronične opstruktivne bolesti pluća, lijek CITERAL treba koristiti samo kada nije moguće primijeniti druge antibiotike koji se uobičajeno preporučuju za liječenje ovih infekcija;
• bronhopulmonalne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom ili sa bronhiektazijama;
• vanbolnički stečena pneumonija. Kod vanbolnički stečene pneumonije, lijek CITERAL treba koristiti samo kada nije moguće primijeniti druge antibiotike koji se uobičajeno preporučuju za liječenje ovih infekcija.
• Hronični supurativni otitis media;
• Akutna egzacerbacija hroničnog sinuzitisa naročito uzrokovanog Gram negativnim bakterijama;
• Infekcije urinarnog trakta:
• akutni pijelonefritis;
• komplikovani pijelonefritis;
• bakterijski prostatitis;
• Infekcije genitalnog trakta:
• epididimo-orhitis, uključujući slučajeve uzrokovane bakterijom Neisseria gonorrhoeae;
• pelvična inflamatorna bolest, uključujući slučajeve uzrokovane bakterijom Neisseria gonorrhoeae.
• Infekcije gastrointestinalnog trakta (npr. putničke dijareje);
• Intraabdominalne infekcije;
• Infekcije kože i mekih tkiva izazvane Gram negativnim bakterijama;
• Maligni spoljašnji otitis;
• Infekcije kostiju i zglobova;
• Inhalacioni antraks (profilaksa i liječenje nakon izlaganja).

Ciprofloksacin može da se koristi za liječenje pacijenata sa neutropenijom koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije.

Djeca i adolescenti:

• Bronhopulmonalne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom uzrokovanom bakterijom Pseudomonas aeruginosa.
• Komplikovane urinarne infekcije i akutni pijelonefritis.
• Inhalacioni antraks (profilaksa i liječenje nakon izlaganja).

Ciprofloksacin se može koristiti u liječenju teških infekcija kod djece i adolescenata kada je to neophodno.

Terapiju treba da uvede ljekar sa iskustvom u liječenju cistične fibroze i/ili teških infekcija kod djece i adolescenata (pogledati djelove 4.4 i 5.1).

Treba uzeti u obzir zvanične smjernice o pravilnoj upotrebi antibiotika.

Doziranje CITERAL, koncentrata za rastvor za infuziju je određeno indikacijom, težinom i mjestom infekcije, osjetljivošću uzročnika na ciprofloksacin, renalnom funkcijom pacijenta i kod djece i adolescenata tjelesnom težinom.

Trajanje liječenja zavisi od težine bolesti i od kliničke i bakteriološke slike.

Nakon započete intravenske terapije, može se preći na tablete ako je to prema odluci ljekara indikovano. Intravensku primjenu treba zamijeniti oralnom primjenom što je moguće prije.

U teškim slučajevima kada pacijent ne može uzeti tablete (npr. pacijenti na enteralnoj ishrani), preporučuje se započinjanje terapije intravenskom primjenom ciprofloksacina sve dok prelazak na oralnu terapiju ne bude moguć.

Liječenje infekcija, izazvanih određenim bakterijama (npr. Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter ili Staphylococcus) može zahtijevati veće doze ciprofloksacina ili koadministraciju sa drugim odgovarajućim antibiotikom.

Liječenje odrećenih infekcija (npr. pelvična inflamatorna bolest, intraabdominalne infekcije, infekcije kod neutropeničnih pacijenata i infekcije kostiju i zglobova) može zahtijevati koadministraciju sa drugim odgovarajućim antibioticima, u zavisnosti od uzročnika.

Odrasli

Indikacije	Dnevna doza u mg	Ukupno trajanje liječenja (uključujući prelazak na oralnu terapiju što je prije moguće)
Infekcije donjih respiratornih puteva	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 do 14 dana
Infekcije gornjih respiratornih puteva	Akutna egzacerbacija hroničnog sinusitisa	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 do 14 dana
	Hronični supurativni otitis medija	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 do 14 dana
	Maligni spoljašnji otitis	400 mg tri puta dnevno	28 dana do 3 mjeseca
Infekcije urinarnog trakta (pogledati dio 4.4)	Akutni i komplikovani pijelonefritis	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 – 21 dan, a može se nastaviti i duže od 21 dan u posebnim slučajevima (npr. apsces)
	Bakterijski prostatitis	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	2 – 4 nedjelje (akutni)
Infekcije genitalnog trakta	Epididimo–orhitis i pelvična inflamatorna bolest uključujući slučajeve koje izaziva osjetljiva Neisseria gonorrhoeae	400 mg dva puta dnevno, do 400 mg tri puta dnevno	najmanje 14 dana
Gastrointestinalne i intraabdominalne infekcije	Dijareja uzrokovana bakterijama, uključujuči Shigella spp. osim Shigella dysenteriae tip 1 i empirijsko liječenje teških putničkih dijareja	400 mg dva puta dnevno	1 dan
	Dijareja uzrokovana sa Shigella dysenteriae tip 1	400 mg dva puta dnevno	5 dana
	Dijareja uzrokovana sa Vibrio cholera	400 mg dva puta dnevno	3 dana
	Tifoidna groznica	400 mg dva puta dnevno	7 dana
	Intraabdominalne infekcije izazvane Gram negativnim bakterijama	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	5 – 14 dana
Infekcije kože i mekih tkiva uzrokovane Gram-negativnim bakterijama	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 – 14 dana
Infekcije kostiju i zglobova	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	najduže 3 mjeseca
Pacijenti sa neutropenijom koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu za koju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	Terapija treba da traje tokom čitavog perioda neutropenije
Profilaksa i liječenje osoba koje zahtijevaju parenteralnu primjenu, poslije izlaganja inhalacionom antraksu.	400 mg dva puta dnevno	60 dana od potvrđenog izlaganja bacilu antraksa (Bacillus anthracis)

Djeca i adolescenti

Indikacije	Dnevna doza u mg	Ukupno trajanje liječenja (uključujući prelazak na oralnu terapiju što je prije moguće)
Cistična fibroza	10 mg/kg t.t. tri puta dnevno, maksimum 400 mg po dozi.	10 – 14 dana
Komplikovane urinarne infekcije i akutni pijelonefritis	6 mg/kg t.t. do 10 mg/kg t.t. tri puta dnevno, maksimum 400 mg po dozi.	10 – 21 dana
Liječenje osoba koje zahtijevaju parenteralnu primjenu,poslije izlaganja inhalacionom antraksu.	10 mg/kg t.t. do 15 mg/kg t.t. dva puta dnevno, maksimum 400 mg po dozi.	60 dana od potvrđenog izlaganja bacilu antraksa.
Ostale teške infekcije	10 mg/kg t.t. tri puta dnevno, maksimum 400 mg po dozi.	U zavisnosti od vrste infekcije

Stariji pacijenti

Doza kod starijih pacijenata određuje se u odnosu na težinu infekcije i vrijednost klirensa kreatinina.

Pacijeti sa oštećenjem funkcije bubrega i jetre

Preporučene početne doze i doze održavanja za pacijente sa oštećenom bubrežnom funkcijom:

Klirens kreatinina	Serumski kreatinin	Intravenska doza
> 60	< 124	Vidjeti uobičajeno doziranje
30 – 60	124 – 168	200 – 400 mg svakih 12 h
< 30	> 169	200 – 400 mg svakih 24 h
Pacijenti na hemodijalizi	> 169	200 – 400 mg svakih 24 h (nakon dijalize)
Pacijenti na peritonealnoj dijalizi	> 169	200 – 400 mg svakih 24 h

Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre nije potrebna korekcija doze.

Doziranje kod djece sa oštećenjem bubrežne i/ili funkcije jetre nije proučavano.

Način primjene

CITERAL rastvor za infuziju treba pregledati vizuelno prije upotrebe. Ne smije se koristiti ako je zamućen, ima taloga ili je promijenio boju.

Prije primjene, CITERAL koncentrat za rastvor za infuziju (10 mg/ml), treba rastvoriti u infuzionom rastvoru (0.9% NaCl ili 5% rastvor glukoze).

Treba ga primijeniti u vidu intravenske infuzije.

Trajanje infuzije kod djece je 60 minuta, a kod odraslih je 60 minuta za dozu od 400 mg ciprofloksacin rastvora za infuziju i 30 minuta za dozu od 200 mg rastvora za infuziju. Spora infuzija u veliku venu će smanjiti nelagodnost pacijenta i rizik od iritacije vena.

Infuzioni rastvor se može primijeniti direktno ili nakon miješanja sa drugim kompatibilnim infuzionim rastvorima (pogledati dio 6.6).

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu, druge ljekove iz grupe hinolona ili na bilo koji od ekscipijenasa, navedenih u dijelu 6.1.
• Istovremena upotreba ciprofloksacina i tizanidina (pogledati dio 4.5).

Terapiju ciprofloksacinom treba izbjegavati kod pacijenata kod kojih su se javila ozbiljna neželjena dejstva kada su koristili hinolone ili fluorohinolone (pogledati dio 4.8). Liječenje ovih pacijenata ciprofloksacinom treba započeti samo u odsustvu alternativnih mogućnosti liječenja i nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika (pogledati dio 4.3).

Ozbiljne infekcije i mješovite infekcije uzrokovane Gram pozitivnim i anaerobnim patogenima

Monoterapija ciprofloksacinom nije predviđena za liječenje ozbiljnih infekcija i infekcija uzrokovanih Gram pozitivnim i anaerobnim bakterijama. U takvim slučajevima ciprofloksacin treba primijenititi zajedno sa drugim odgovarajućim antibiotikom.

Streptokokne infekcije (uključujući Streptococcus pneumoniae)

Ciprofloksacin se ne preporučuje u terapiji streptokoknih infekcija zbog nedovoljne efikasnosti.

Infekcije genitalnog trakta

Epididimo-orhitis i pelvična inflamatorna bolest mogu biti uzrokovane sa Neisseria gonorrhoeae, rezistentnom na fluorohinolone.

Za epididimo-orhitis i pelvičnu inflamatornu bolest, ciprofloksacin treba primijeniti empirijski zajedno sa drugim odgovarajućim antibakterijskim ljekovima (npr. cefalosporini), jedino ako se infekcija ciprofloksacin-rezistentnom Neisseria gonorrhoeae može isključiti. Ukoliko ne dođe do kliničkog poboljšanja nakon 3 dana, potrebno je razmotriti druge terapijske mogućnosti.

Infekcije urinarnog trakta

Rezistencija bakterije Escherichia coli, najčešćeg patogena uključenog u infekcije urinarnog trakta, na fluorohinolone varira unutar Evropske Unije. Prije propisivanja je potrebno razmotriti lokalnu prevalencu rezistencije Escherichia coli na fluorohinolone.

Intraabdominalne infekcije

Podaci o efikasnosti ciprofloksacina u liječenju postoperativnih intraabdominalnih infekcija su ograničeni.

Putničke dijareje

Pri izboru ciprofloksacina treba imati u vidu informacije o rezistenciji određenih patogena na ove ljekove u zemljama u kojima je pacijent boravio.

Infekcije kostiju i zglobova

Ciprofloksacin treba koristiti u kombinaciji sa drugim antimikrobnim ljekovima, u zavisnosti od rezultata mikrobioloških ispitivanja.

Inhalacioni antraks

Upotreba kod ljudi se bazira na rezultatima o osjetljivosti dobijenim iz in vitro ispitivanja, ispitivanjima na životinjama kao i na ograničenim podacima dobijenih iz ispitivanja na ljudima. Ljekari liječenje treba da usklade sa nacionalnim i/ili internacionalnim smjernicama za liječenje antraksa.

Pedijatrijska populacija

Primjena ciprofloksacina kod djece i adolescenata treba da prati zvanične smjernice. Terapiju ciprofloksacinom kod djece i adolescenata treba da uvedu samo oni ljekari koji imaju iskustva u liječenju cistične fibroze i/ili teških infekcija kod djece i adolescenata.

Pokazano je da ciprofloksacin izaziva artropatiju u zglobovima koji nose težinu tijela kod životinja u razvoju. Bezbjednosni podaci iz randomizovanog dvostruko slijepog ispitivanja ciprofloksacina kod djece (ciprofloksacin: n=335, srednji uzrast=6.3 godina; kontrolna grupa: n=349, srednji uzrast=6.2 godina; raspon godina = 1 do 17) pokazali su incidencu artropatije za koju se sumnjalo da je povezana sa tretmanom (na osnovu kliničkih znakova i simptoma vezanih za zglobove) od 7.2% i 4.6% 42. dana nakon tretmana, dok je incidenca nakon 1 godine praćenja bila 9.0% i 5.7%. Porast broja slučajeva artropatije za koju se sumnja da je povezana sa primjenom lijeka tokom vremena nije bilo statistički značajno između grupa. Zbog mogućih neželjenih događaja vezanih za zglobove i/ili okolna tkiva, terapiju ciprofloksacinom treba uvesti isključivo nakon pažljive procjene odnosa korist-rizik (pogledati dio 4.8).

Bronhopulmonarne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom

Klinička ispitivanja su obuhvatala djecu i adolescente uzrasta 5-17 godina. U liječenju djece od 1-5 godina kliničko iskustvo je ograničeno.

Komplikovane urinarne infekcije i akutni pijelonefritis

Liječenje urinarnih infekcija ciprofloksacinom kod djece treba započeti kada se ostala terapija ne može koristiti i treba da bude zasnovano na rezultatima mikrobiološkog ispitivanja.

Klinička ispitivanja obuhvatala su djecu i adolescente uzrasta 1-17 godina.

Ostale specifične teške infekcije

Ostale specifične teške infekcije u skladu sa zvaničnim smjernicama, ili nakon pažljive procjene odnosa korist/rizik kada se ostali vidovi terapije ne mogu koristiti, ili nakon neuspjeha konvencionalne terapije i kada mikrobiološka ispitivanja opravdavaju upotrebu ciprofloksacina.

Upotreba ciprofloksacina za specifične teške infekcije, koje prethodno nijesu navedene, nije klinički ispitivana i klinička iskustva su ograničena. Stoga, savjetuje se oprez u liječenju pacijenata sa ovim infekcijama.

Hipersenzitivnost

Hipersenzitivnost i alergijske reakcije, uključujići anafilaksu i anafilaktoidnu reakciju (pogledati dio 4.8), se mogu javiti kod uzimanja jedne doze i mogu biti životno ugrožavajuće. Ako se takva reakcija javi potrebno je prekinuti davanje ciprofloksacina i preduzeti adekvatno liječenje.

Onesposobljavajuća, dugotrajna i potencijalno ireverzibilna ozbiljna neželjena dejstva

Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih dejstava koja se javljaju u različitim, ponekad u više klasa sistema organa (mišićno-koštani sistem, nervni, psihijatrijski i čula) zabilježeni su kod pacijenata koji su bili na terapiji hinolonima i fluorohinolonima bez obzira na njihovu starost i postojeće faktore rizika. Primjenu ciprofloksacina treba odmah prekinuti nakon prvih znakova ili simptoma bilo kojeg ozbiljnog neželjenog dejstva i pacijente treba savjetovati da se obrate ljekaru.

Tendinitis i ruptura tetiva

Ciprofloksacin se generalno ne smije davati pacijentima sa anamnezom bolesti/poremećaja tetiva povezanih sa liječenjem hinolonima. Ipak, u veoma rijetkim slučajevima, nakon mikrobiološkog testiranja na moguće uzročnike i procjene odnosa koristi i rizika, ciprofloksacin se može propisati takvim pacijentima za liječenje određenih teških infekcija, posebno u slučaju kada standardna terapija ne uspije ili kod pojave bakterijske rezistancije, kada mikrobiološki nalaz opravdava njegovu primjenu.

Zapaljenje tetiva i ruptura tetiva (posebno ali ne ograničavajući se na Ahilovu tetivu), ponekad bilateralne, mogu se javiti već nakon 48 sati od početka terapije hinolonima i fluorohinolonima i prijavljeno je da se javljaju čak i do nekoliko mjeseci nakon prekida terapije (pogledati dio 4.8). Rizik od upale i rupture tetive je povećan kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenjem renalne funkcije, pacijenata sa transplantovanim čvrstim organima i kod onih koji su istovremeno liječeni kortikosteroidima. Istovremena primjena kortikosteroida mora se izbjegavati.

Na prvi znak zapaljenja tetiva (npr. bolno oticanje, upala) treba prekinuti liječenje ciprofloksacinom i razmotriti alternativne mogućnosti liječenja. Zahvaćeni ektremitet (ekstremiteti) treba tretirati na odgovarajući način (npr. imobilizacija). Ako se jave znaci tendinopatije, primjenu kortikosteroida treba izbjegavati.

Pacijenti sa miastenijom gravis

Ciprofloksacin treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa miastenijom gravis, jer se simptomi mogu pogoršati (pogledati dio 4.8).

Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska

U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, naročito kod starijih pacijenata i od regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorohinolona. Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad sa rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom) i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su kod pacijenata koji primaju fluorohinolone (pogledati dio 4.8).

Stoga se fluorohinoloni smiju primijenjivati samo nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću u porodičnoj anamnezi ili sa urođenom bolešću srčanih zalistaka ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte ili bolest srčanih zalistaka ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju:

• i za aneurizmu i za disekciju aorte i za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su: Marfan-ov sindrom, Ehlers-Danlos-ov sindrom, Turner-ov sindrom, Behçet-ova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis ) ili dodatno
• za aneurizmu i disekciju aorte (npr. vaskularni poremećaji kao što su: Takayasu-ov arteritis ili arteritis džinovskih ćelija ili poznata ateroskleroza ili Sjögren-ov sindrom) ili dodatno
• za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. infektivni endokarditis).

Rizik od aneurizme i disekcije aorte i njihove rupture može biti povećan i kod pacijenata koji se istovremeno liječe kortikosteroidima za sistemsku primjenu.

Pacijentima treba savjetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predjelu abdomena, grudi ili leđa, odmah obrate ljekaru u hitnoj medicinskoj službi.

Pacijentima takođe treba savjetovati da u slučaju akutne dispneje, nove pojave palpitacija srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta odmah zatraže hitnu medicinsku pomoć.

Poremećaji vida

Ako dođe do pogoršanja vida ili bilo kakvih promjena na očima, treba odmah konsultovati oftalmologa.

Fotosenzitivnost

Ciprofloksacin može izazvati fotosenzitivne reakcije. Pacijenti koji su na terapiji ciprofloksacinom treba da izbjegavaju direktno izlaganje prekomjernoj sunčevoj svjetlosti i UV-zracima (pogledati dio 4.8).

Konvulzije (napadi)

Poznato je da ciprofloksacin kao i ostali hinoloni može da izazove konvulzije ili da smanji prag nadražljivosti za konvulzije. Zabilježeni su slučajevi status epileptikusa. Ciprofloksacin bi trebalo sa oprezom koristiti kod pacijenata sa poremećajem na nivou centralnog nervnog sistema (CNS), jer su ovi pacijenti predisponirani za nastanak napada. Ako se jave napadi odmah prekinuti davanje ciprofloksacina (pogledati dio 4.8).

Periferna neuropatija

Slučajevi senzorne ili senzomotorne polineuropatije koji rezultiraju parestezijom, hipoestezijom, dizestezijom ili slabošću prijavljeni su kod pacijenata koji su primjenjivali hinolone i fluorohinolone. Pacijentima koji su na terapiji ciprofloksacinom, treba savjetovati da se obrate svom ljekaru prije nego što nastave sa terapijom ukoliko se pojave simptomi neuropatije kao što su: bol, osjećaj žarenja, bridenje, utrnulost ili slabost kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (pogledati dio 4.8).

Psihijatrijske reakcije

Kod nekih pacijenata, psihijatrijske reakcije su se javile nakon prve primjene ciprofloksacina. U rijetkim slučajevima, depresija ili psihoza mogu progredirati do suicidalnih ideja/misli, koje mogu kulminirati do pokušaja samoubistva ili samoubistva. U ovim slučajevima treba prekinuti terapiju ciprofloksacinom.

Poremećaji srca

Potreban je oprez kada se primjenjuju fluorohinoloni, uključujući i ciprofloksacin, kod pacijenata sa poznatim faktorima koji produžavaju QT interval kao što su:

-kongenitalni sindrom produženog QT intervala,

-istovremena upotreba ljekova za koje se zna da produžavaju QT interval (npr. antiaritmici klase IA i III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici),

-nekontrolisan disbalans elektrolita (npr. hipokalemija, hipomagnezemija),

-srčana oboljenja (npr. srčana insuficijencija, infarkt miokarda, bradikardija).

Stariji pacijenti i osobe ženskog pola mogu biti osjetljiviji na produženje QT-intervala izazvanog ljekovima. Stoga je potreban oprez kod upotrebe fluorohinolona, uključujući i ciprofloksacin, kod ovih grupa pacijenata (pogledati djelove 4.2 - stariji pacijenti, 4.5, 4.8 i 4.9).

Disglikemija

Kao i prilikom primjene ostalih hinolona, može doći do promjene koncentracije glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju, (pogledati dio 4.8), obično kod starijih pacijenata sa dijabetesom koji su na istovremenoj terapiji oralnim antidijabetikom (npr. glibenklamid) ili insulinom. Prijavljeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Stoga se kod dijabetičara preporučuje pažljivo praćenje nivoa glukoze u krvi.

Gastrointestinalni sistem

Pojava teške i uporne dijareje tokom ili poslije terapije (uključujući i nekoliko nedjelja nakon liječenja) može ukazati na kolitis prouzrokovan antibioticima, životno ugrožavajuće stanje koje potencijalno može dovesti do smrtnog ishoda, što zahtijeva hitno liječenje (pogledati dio 4.8). U ovim slučajevima, trebalo bi prekinuti primjenu ciprofloksacina i dati odgovarajuću terapiju. Ljekove koji usporavaju peristaltiku ne treba davati.

Bubrežni i urinarni sistem

Zabilježana je kristalurija povezana sa primjenom ciprofloksacina (pogledati dio 4.8). Pacijenti koji su na terapiji ciprofloksacinom trebalo bi da su dobro hidratisani i treba da izbjegavaju prekomjerno alkalisanje urina.

Oštećenje funkcije bubrega

S obzirom da se ciprofloksacin u velikoj mjeri izlučuje nepromijenjen putem bubrega, potrebno je prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, kao što je objašnjeno u dijelu 4.2, da bi se izbjegla povećana pojava neželjenih dejstava zbog akumulacije ciprofloksacina.

Hepatobilijarni sistem

Prijavljeni su slučajevi nekroze jetre i po život opasne insuficijencije jetre, kod uzimanja ciprofloksacina (pogledati dio 4.8). Kod prvih znakova i simptoma oboljenja jetre (kao što su anoreksija, žutica, tamna mokraća, svrab, osjetljiv abdomen) treba prekinuti liječenje.

Nedostatak glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Pacijenti sa deficijencijom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze su skloni hemolitičkim reakcijama tokom primjene ciprofloksacina i zato se on izbjegava kod ovih pacijenata, osim ako je potencijalna korist veća od rizika. U ovim slučajevima mora se pratiti mogućnost pojave hemolize.

Rezistencija

Tokom ili nakon terapije ciprofloksacinom može se izolovati rezistentna bakterija, sa ili bez klinički manifestne superinfekcije. Poseban rizik od pojave bakterija koje su rezistentne na ciprofloksacin postoji tokom produženog trajanja terapije i kada se radi o liječenju bolničkih infekcija i/ili infekcija uzrokovanih sa Staphylococcus i Pseudomonas vrstama.

Citohrom R450

Ciprofloksacin inhibira CYP1A2 i to može uzrokovati povećanje koncentracije supstance koja se istovremeno primjenjuje, a koja se metaboliše preko ovog enzima (teofilin, klozapin, olanzapin ropinirol, tizanidin, duloksetin, agomelatin). Zato bi kod pacijenata koji istovremeno uzimaju ciprofloksacin i ove ljekove, trebalo pažljivo pratiti kliničke znake predoziranja, određivati serumsku koncentraciju, naročito teofilina, ako je neophodno (pogledati dio 4.5). Istovremeno davanje ciprofloksacina i tizanidina je kontraindikovano.

Metotreksat

Istovremena primjena ciprofloksacina i metotreksata se ne preporučuje (pogledati dio 4.5).

Interakcije sa testovima

In vitro aktivnost ciprofloksacina protiv Mycobacterium tuberculosis može dati lažno negativne rezultate u uzorcima uzetim od pacijenata koji uzimaju ciprofloksacin.

Reakcije na mjestu prijmene injekcije

Lokalna intravenska reakcija je prijavljena kod intravenskog davanja ciprofloksacina. Ove reakcije su češće kad je vrijeme trajanja infuzije kraće od 30 minuta. Mogu se javiti lokalne reakcije na koži koje nestaju ubrzo nakon završetka infuzije. Sljedeća intravenska primjena nije kontraindikovana osim ukoliko se reakcije ponovo ne pojave ili pogoršaju.

Efekti drugih ljekova na ciprofloksacin:

Ljekovi za koje se zna da produžavaju QT interval

Kao i drugi fluorohinoloni, ciprofloksacin treba sa oprezom primjenjivati kod pacijenata koji primaju ljekove za koje se zna da produžavaju QT inteval (npr. klase IA i III antiaritmika, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (pogledati dio 4.4).

Probenecid

Probenecid utiče na renalnu sekreciju ciprofloksacina. Istovremena primjena ova dva lijeka povećava serumsku koncentraciju ciprofloksacina.

Efekti ciprofloksacina na druge ljekove:

Tizanidin

Tizanidin se ne smije primijeniti zajedno sa ciprofloksacinom (pogledati dio 4.3). U kliničkoj studiji sa zdravim dobrovoljcima došlo je do povećanja serumske koncentracije tizanidina kod njegovog istovremenog davanja sa ciprofloksacinom (7-struko povećanje Smax, raspon: 4-21 puta; 10-struko povećanje površine ispod krive, raspon: 6-24 puta). Uporedo sa povećanjem serumskih koncentacija potenciran je hipotenzivni i sedativni efekat tizanidina.

Metotreksat

Istovremena primjena ciprofloksacina i metotreksata može potencijalno dovesti do povećanja nivoa metotreksata u plazmi usljed inhibicije tubularnog renalnog transporta metotreksata. Ovo može povećati rizik od pojave toksičnih reakcija izazvanih metotreksatom. Njihova zajednička primjena se ne preporučuje (pogledati dio 4.4).

Teofilin

Istovremena primjena ciprofloksacina i teofilina može dovesti do neželjenog porasta koncentracije teofilina u serumu. Ovo može izazvati teofilinom indukovana neželjena dejstva koja rijetko mogu biti životno ugrožavajuća ili sa smrtnim ishodom.

Ako se istovremena primjena ovih ljekova ne može izbjeći, preporučuje se da se doza teofilina adekvatno redukuje i da se prate nivoi teofilina u plazmi (pogledati dio 4.4).

Ostali ksantinski derivati

Prilikom istovremene primjene ciprofloksacina i kofeina ili pentoksifilina (okspentifilin), prijavljena su povećanja serumske koncentracije ovih ksantinskih derivata.

Fenitoin

Primjena ciprofloksacina i fenitoina može rezultirati povećanjem ili smanjenjem nivoa fenitoina u serumu, pa se stoga preporučuje praćenje njegove serumske koncentracije.

Ciklosporin

Prolazno povećanje koncentracije serumskog kreatinina je zabilježeno kada se istovremeno primjenjuje ciprofloksacin i proizvodi koji sadrže ciklosporin. Zbog toga je potrebno dva puta nedjeljno kontrolisati koncentraciju kreatinina u serumu kod ovih pacijenata.

Antagonisti vitamina K

Istovremena primjena ciprofloksacina i antagonista vitamina K može pojačati antikoagulantni efekat. Rizik može da varira u zavisnosti od vrste infekcije, godina i opšteg stanja pacijenta, tako da je teško procijeniti uticaj ciprofloksacina na povećanje INR-a („international normalized ratio”). Preporučuje se periodično praćenje INR-a tokom i kratko nakon koadministracije ciprofloksacina i antagonista vitamina K, (npr. varfarin, acenokumarol, fenprokumon ili fluindion).

Duloksetin

U kliničkim ispitivanjima pokazano je da istovremena primjena duloksetina i snažnih inhibitora CYP450 1A2 izoenzima kao što je fluvoksamin, može dovesti do povećanja PIK-a i Cmax duloksetina. Iako nema dostupnih podataka o mogućim interakcijama sa ciprofloksacinom, mogu se očekivati slični efekti pri istovremenoj upotrebi (pogledati dio 4.4).

Ropinirol

Klinička studija je pokazala da primjena ropinirola sa ciprofloksacinom, umjerenim inhibitorom izoenzima CYP450 1A2, rezultira povećanjem Smax i PIK-a ropinirola za 60% i 84%. Praćenje neželjenih dejstava u vezi sa ropinirolom i korigovanje doze se preporučuje tokom i kratko nakon davanja sa ciprofloksacinom (pogledati dio 4.4).

Lidokain

Kod zdravih dobrovoljaca je pokazano da istovremena primjena medicinskih proizvoda koji sadrže lidokain i ciprofloksacina, umjerenog inhibitora CYP450 1A2 izoenzima, redukuje klirens intravenskog lidokaina za 22%.

Iako je terapija lidokainom bila dobro podnošena, moguće su interakcije sa ciprofloksacinom uz pojavu neželjenih dejstava.

Klozapin

Prilikom primjene 250 mg ciprofloksacina sa klozapinom tokom 7 dana došlo je do povećanja serumskih koncentracija klozapina i N-desmetilklozapina za 29% i 31%. Preporučuje se klinički nadzor i adekvatno prilagođavanje doze klozapina tokom i kratko nakon istovremene primjene ciprofloksacina (pogledati dio 4.4).

Sildenafil

Cmax i PIK sildenafila su bili povećani približno dva puta kod zdravih dobrovoljaca nakon oralne primjene doze od 50 mg primijenjene istovremeno sa 500 mg ciprofloksacina. Stoga je potreban oprez kada se ciprofloksacin propisuje istovremeno sa sildenafilom, uzimajući u obzir rizik i korist.

Agomelatin

U kliničkim studijama, pokazano je da fluvoksamin, kao snažan inhibitor CYP450 1A2 izoenzima, značajno inhibira metabolizam agomelatina što dovodi do 60-strukog porasta izloženosti agomelatinu. Iako ne postoje dostupni klinički podaci za moguću interakciju sa ciprofloksacinom, umjerenim inhibitorom CYP450 1A2, slični efekti se mogu očekivati pri istovremenoj primjeni (pogledati „Citohrom P450”, u dijelu 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka).

Zolpidem

Istovremena primjena ciproflokacina može povećati nivo zolpidema u krvi. Nije preporučljiva istovremena upotreba.

Trudnoća

Dostupni podaci o primjeni ciprofloksacina kod trudnica ne pokazuju malformativnu ili feto/neonatalnu toksičnost. Studije na životinjama nijesu pokazale direktne ili indirektne štetne efekte u odnosu na reproduktivnu toksičnost. Kod mladih i prenatalnih životinja, izloženih hinolonima, primijećeni su efekti na nezrelu hrskavicu, pa se ne može isključiti mogućnost da lijek ošteti hrskavice zglobova u nezrelom ljudskom organizmu/fetusa (pogledati dio 5.3).

Iz predostrožnosti, ne preporučuje se upotreba ciprofloksacina u trudnoći.

Dojenje

Ciprofloksacin se izlučuje u mlijeko. Zbog mogućeg rizika od oštećenja hrskavice zglobova, ciprofloksacin se ne treba koristiti u toku dojenja.

Zbog neuroloških efekata ciprofloksacin može uticati na reakciono vrijeme. Shodno tome, sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanje mašinama može biti smanjena.

Najčešće izvještavana neželjena dejstva su nauzeja, dijareja, povraćanje, prolazni porast nivoa transaminaza, osip i reakcije na mjestu primjene.

Neželjena dejstva lijeka CITERAL (oralna, intravenska, i sekvencijalna terapija), dobijena na osnovu kliničkih i postmarketinških ispitivanja, podijeljena po kategorijama učestalosti su prikazana u nastavku teksta. Analize učestalosti obuhvataju podatke i o oralnoj i intravenskoj upotrebi ciprofloksacina.

Klasa sistema organa	Često	Povremeno	Rijetko	Veoma rijetko <1/10000	Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)
Infekcije i infestacije		Gljivične superinfekcije
Poremećaji krvi i limfnog sistema		Eozinofilija	Leukopenija	Hemolitička anemija
Poremećaji imunog sistema			Alergijske reakcije Alergijski otok/angioedem	Anafilaktička reakcija
Endokrini poremećaji					Sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (SIADH)
Poremećaji metabolizma i ishrane		Smanjen apetit	Hiperglikemija		Hipoglikemijska koma (pogledati dio 4.4)
Psihijatrijski poremećaji*		Psihomotorna hiperaktivnost/agitacija	Konfuzija i dezorijentacija, Anksiozna reakcija, Abnormalni snovi,	Psihotična reakcija (koja potencijalno može da kulminira do suicidalnih ideja/ misli ili pokušaju samoubistva i suicida) (pogledati dio 4.4)	Manija,
Poremećaji nervnog sistema*		Glavobolja Vrtoglavica Poremećaji	Parestezija i disestezija	Migrena, Poremećaj koordinacije, Poremećaj hoda, Poremećaj mirisnog živca, Intrakranijalna hipertenzija i pseudotumor cerebri	Periferna neuropatija i polineuropatija
Poremećaji oka*			Poremećaji vida (npr. diplopija)	Poremećaji kolornog vida
Poremećaji uha i labirinta*			Tinitus
Kardiološki poremećaji**			Tahikardija		Ventrikularna aritmija, „torsades de pointes” (zabiljež
Vaskularni poremećaji**			VazodilatacijaHipotenzija	Vaskulitis
Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji			Dispneja (uključujući i asmatične simptome)
Gastrointestinalni poremećaji	Mučnina Dijareja	Povraćanje	Kolitis prouzrokovan antibioticim, uključujući i pseudomembranozni kolitis (veoma rijetko sa fatalnim ishodom) (pogledati dio 4.4)	Pankreatitis
Hepatobilijarni poremećaji		Povećane vrijednosti transaminaza	Oštećenje jetre Holestatska žutica	Nekroza jetre (rijetko napreduje do insuficijencije jetre opasne po život) (pogledati dio 4.4)
Poremećaji kože i potkožnog tkiva		Osip	Fotosenzitivne reakcije (pogledati dio 4.4)	Petehije Multiformni eritem	Akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (AGEP), Reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS)
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva*		Bol u mišićima i kostima (bol u ekstremitetima, bol u leđima, bol u grudima) Artralgija	Mijalgija Artritis	Mišićna slabost Tendinitis Ruptura tetiva (posebno Ahilove tetive) (pogledati dio 4.4)
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema		Oštećenje funkcije bubrega	Bubrežna insuficijencija,
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene*	Injekcione i infuzione lokalne reakcije (samo kod intravenske primjene)	Astenija (opšta slabost i umor), Groznica	Edem
Ispitivanja		Povećane vrijednosti alkalne fosfataze u krvi	Povećanje vrijednosti amilaze		Povećan INR (international normalized ratio) kod pacijenata na terapiji antagonistima vitamina K

*Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (traju nekoliko mjeseci ili godina), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih dejstava koji se javljaju u nekoliko, ponekad više, klasa sistema organa i čula (uključujući neželjena dejstva kao što su: tendinitis, ruptura tetiva, artralgija, bol u ekstremitetima, poremećaj hoda, neuropatije povezane sa parestezijom i neuralgija, umor, psihijatriski simptomi (uključujući poremećaje spavanja, anksioznost, napade panike, depresiju i samoubilačke misli), poremećaj pamćenja i koncentracije i oštećenje sluha, vida, ukusa i mirisa) prijavljeni su u vezi sa upotrebom hinolona i fluorohinolona u nekim slučajevima bez obzira na već postojeće faktore rizika (pogledati dio 4.4).

** Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad sa rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su kod pacijenata koji primaju fluorohinolone (pogledati dio 4.4).

Sljedeća neželjena dejstva su u kategoriji veće učestalosti pojavljivanja u podgrupama pacijenata koji primaju intravenoznu ili sekvencijalnu (sa intravenozne na oralnu) terapiju:

Često	Povraćanje, prolazno povećanje vrijednosti transaminaza, osip
Povremeno	Trombocitopenija, trombocitemija, konfuzija i dezorijentacija, halucinacije, parestezija i dizestezija, konvulzije, vertigo, poremećaji vida, gubitak sluha, tahikardija, vazodilatacija, hipotenzija, prolazno oštećenje jetre, holestatska žutica, insuficijencija bubrega, edem
Rijetko	Pancitopenija, depresija koštane srži, anafilaktički šok, psihotične reakcije, migrena, poremećaji olfaktornog nerva, oštećenje sluha, vaskulitis, pankreatitis, nekroza jetre, petehije, ruptura tetive.

Pedijatrijska populacija

Incidenca gore navedene artropatije (artralgija, artritis), odnosi se na podatke dobijene iz studija na odraslima. Kod djece, artropatija se javlja često (pogledati dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

faks:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Zabilježeno je da uzimanje prekomjerne doze od 12 g može dovesti do blagih simptoma toksičnosti. Predoziranje dozom od 16 g može uzrokovati akutnu renalnu insuficijenciju.

Simptomi predoziranja su: vrtoglavica, tremor, glavobolja, umor, konvulzije, halucinacije, konfuzija, nelagodnost u abdomenu, bubrežni poremećaji i poremećaj funkcije jetre kao i kristalurija i hematurija. Zabilježena je reverzibilna renalna toksičnost. Zato, pored rutinskih mjera u hitnim slučajevima npr. pražnjenje želuca praćeno davanjem medicinskog uglja, preporučeno je praćenje renalne funkcije, uključujući rN urina i zakiseljavanje, ako je potrebno, da bi se spriječila kristalurija. Pacijenti moraju biti dobro hidrirani. Antacidi koji sadrže kalcijum i magnezijum mogu teoretski redukovati resorpciju ciprofloksacina kod predoziranja.

Samo mali dio ciprofloksacina (<10%) se eliminiše hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.

U slučaju predoziranja, treba primijeniti simptomatsku terapiju. Potrebno je sprovesti praćenje EKG-a, zbog mogućeg produžetka QT intervala.

Farmakoterapijska grupa: Hinolonski antibakterijski ljekovi, fluorohinoloni

ATC kod: J01MA02

Mehanizam djelovanja

Ciprofloksacin je fluorohinolonski antibiotik, koji antibakterijsku aktivnost ostvaruje

inhibicijom tip II topoizomeraze (DNK-giraze) i topoizomeraze IV, koje su neophodne za

replikaciju, transkripciju, reparaciju i rekombinacijubakterijske DNK.

FK/FD odnos

Efikasnost uglavnom zavisi od odnosa maksimalne koncentarcije u serumu (Smax) i minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) ciprofloksacina za bakteriju uzročnika i od odnosa između područja ispod krive (PIK) i MIK-a.

Mehanizam rezistencije

In vitro rezistencija ciprofloksacina može se steći postepeno ciljnim mutacijama i na DNK girazai i na topoizomerazi IV. Stepen unakrsne rezistencije između ciprofloksacina i drugih fluorohinolona je različit. Pojedinačne mutacije ne moraju da dovedu do rezistencije, ali višestruke mutacije uglavnom uzrokuju rezistenciju na većinu ili sve aktivne supstance unutar klase.

Nepropustljivost ćelijske membrane i/ili aktivno izbacivanje aktivne supstance iz bakterijskih ćelija uz pomoć efluksne pumpe (efflux pump mechanisms), kao mehanizmi rezistencije, mogu imati različit efekat na uspješnost fluorohinolona, što zavisi od fizičko-hemijskih osobina raznih aktivnih supstanci unutar klase i afiniteta transportnih mehanizama za svaku aktivnu supstancu.

Svi in vitro mehanizmi rezistencije su uobičajeno praćeni u kliničkim izolatima. Mehanizmi rezistencije koji inaktiviraju druge antibiotike kao što su barijere propustljivosti (uobičajene kod Pseudomonas aeruginosa) i efluksni mehanizmi mogu uticati na efikasnost ciprofloksacina.

Plazmid-vezana rezistencija kodirana gnr-genima je registrovana.

Spektar antibakterijskog djelovanja

Date su granične vrijednosti koje razdvajaju osjetljive vrste od onih sa umjerenom osjetljivošću i kasnije od rezistentnih sojeva:

EUCAST Preporuke

Mikroorganizmi	Osjetljivost (S)	Rezistencija (R)
Enterobacteriaceae	S ≤ 0.5 mg/l	R > 1 mg/l
Pseudomonas spp.	S ≤ 0.5 mg/l	R > 1 mg/l
Acinetobacterspp.	S ≤ 1 mg/l	R > 1 mg/l
Staphylococus spp.1	S ≤ 1 mg/l	R > 1 mg/l
Haemophilis influenzae	S ≤ 0.5 mg/l	R > 0.5 mg/l
Moraxella catarrhalis	S ≤ 0.5 mg/l	R > 0.5 mg/l
Neisseria gonorrhoeae	S ≤ 0.03 mg/l	R > 0.06 mg/l
Neisseria meningitidis	S ≤ 0.03 mg/l	R > 0.06 mg/l
granične vrijednosti nevezane za vrstu *	S ≤ 0.5 mg/l	R > 1 mg/l

1 Staphylococcus spp. – granične vrijednosti za ciprofloksacin su u vezi sa visinom doze.

* Granične vrijednosti koje nijesu specifične za vrstu određene su većinom na osnovu FK/FD podataka i ne zavise od MIK distribucije za specifične vrste. Koriste se samo za vrste za koje nijesu date specifične granične vrijednosti, a ne za one gdje testiranje osjetljivosti nije preporučljivo.

Prevalenca stečene rezistencije može varirati geografski i vremenom za određene vrste i lokalni podaci o rezistenciju su poželjni, naročito kod liječenja teških infekcija. Ukoliko je potrebno, može se tražiti ekspertsko mišljenje ako je prevalenca rezistencije na lokalnom nivou takva da je efikasnost sredstva barem kod nekih tipova infekcija dovedena u pitanje.

Grupisanje odgovarajućih vrsta prema osjetljivosti na ciprofloksacin (za Streptococcus vrste pogledati dio 4.4).

Uobičajeno osjetljive vrste

Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi:

Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi:

Anaerobni mikroorganizmi

Ostali mikroorganizmi:

Vrste kod kojih stečena rezistencija može biti problem

Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi:

Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi:

Anaerobni mikroorganizmi:

Mikroorganizmi sa urođenom rezistencijom

Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi:

Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi:

Anaerobni mikroorganizmi:

Ostali mikroorganizmi:

* Klinička efikasnost je pokazana za osjetljive izolate u odobrenim kliničkim indikacijama.

Resorpcija

Nakon primjene intravenske infuzije ciprofloksacina, najveća serumska koncentracija se postiže na kraju infuzije. Farmakokonetika ciprofloksacina je linearna do doze 400 mg, primijenjene intravenski.

Upoređivanjem farmakokinetskih parametara za intravensku primjenu dva i tri puta dnevno nije dokazana akumulacija ciprofloksacina i njegovih metabolita.

60-minutna intravenska infuzija 200 mg ciprofloksacina ili oralna primjena 250 mg tog lijeka, oboje primijenjeno svakih 12 sati, daju jednake vrijednosti površine ispod krive, koja pokazuje odnos serumske koncentracije-vremena (PIK).

60-minutna intravenska infuzija 400 mg ciprofloksacina, svakih 12 sati je bioekvivalentna oralnoj dozi od 500 mg, svakih 12 sati, u odnosu na PIK.

Intravenska primjena doze od 400 mg, tokom 60 minuta, svakih 12 sati, dovodi do vrijednosti Cmax sličnoj onoj pri oralnoj primjeni doze od 750 mg.

60-minutna infuzija 400 mg ciprofloksacina svakih 8 sati je u pogledu vrijednosti PIK-a ekvivalentna oralnoj dozi od 750 mg, primijenjenoj svakih 12 sati.

Distribucija

Ciprofloksacin se slabo veže za proteine plazme (20-30%). Ciprofloksacin se većinom nalazi u nejonizovanom obliku u plazmi i u stanju dinamičke ravnoteže ima veliki volumen distribucije od 2-3 l/kg t.t. Ciprofloksacin dostiže visoke koncentracije u različitim tkivama kao što su: pluća (epitelijalna tečnost, alveolarni makrofagi, bioptirano tkivo), sinusi, zapaljenske lezije (tečnost iz plika izazvanog kantaridinom) i urogenitalni trakt (urin, prostata, endometrijum) gdje ukupne koncentracije prevazilaze plazmatske koncentracije.

Metabolizam

Postoje četiri različita aktivna metabolita prijavljena u niskim koncentracijama: dezetilenciprofloksacin (M1), sulfociprofloksacin (M2), oksociprofloksacin (M3) i formilciprofloksacin (M4). Metaboliti in vitro pokazuju manji stepen antimikrobne aktivnosti u odnosu na osnovni oblik.

Ciprofloksacin je poznat kao umjereni inhibitor CYP 450 1A2 izoenzima.

Eliminacija

Ciprofloksacin se uglavnom izlučuje nepromijenjen, primarno putem bubrega i u manjem obimu fecesom.

Ekskrecija ciprofloksacina (% od doza)
	Intravensko davanje
	Urin	Feces
Ciprofloksacin	61.5	15.2
Metaboliti (M1 – M4)	9.5	2.6

Bubrežni klirens je između 180-300 ml/kg/h, a ukupni klirens je između 480-600 ml/kg/h.

Ciprofloksacin podliježe i glomerularnoj filtraciji i tubularnoj sekreciji. Kod većeg bubrežnog oštećenja dolazi do povećanja poluvremena eliminacije ciprofloksacina i do 12 sati.

Ne-bubrežni klirens ciprofloksacina većinom ide preko aktivne trans-intestinalne sekrecije i metabolizma. 1% ove doze se izlučuje preko bilijarnog trakta. Nalazi se u visokim koncentracijama u žuči.

Pedijatrijska populacija

Podaci o farmakokinetici kod djece su ograničeni.

U studiji na djeci vrijednosti Cmax i PIK-a nijesu zavisile od uzrasta (iznad uzrasta od 1 godine ). Neznatno povećanje vrijednosti Cmax i PIK-a pri višestrukom doziranju (10 mg/kg tri puta dnevno) je primijećeno.

Kod 10 djece sa teškom sepsom vrijednost Cmax je bila 6.1 mg/l (u rasponu 4.6-8.3 mg/l) nakon jednosatne intravenske infuzije 10 mg/kg kod djece mlađe od 1 godine, u odnosu na 7.2 mg/l (u rasponu 4.7-11.8 mg/l) za djecu između 1 i 5 godina. Vrijednosti PIK-a su bile 17.4 mg*h/l (u rasponu 11.8-32.0 mg*h/l) i 16.5 mg*h/l (u rasponu 11.0-23.8 mg*h/l) u navedenim starosnim grupama.

Ove vrijednosti su u rasponu terapijskih doza za odrasle. Bazirano na analizama farmakokinetike pedijatrijske populacije sa različitim infekcijama, predviđena srednja vrijednost poluvremena eliminacije je približno 4-5 sati, a bioraspoloživost oralne suspenzije 50-80 %.

Pretklinički podaci ne pokazuju posebne razlike za ljude zasnovane na konvencionalnim studijama o toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti ponovljene doze, karcinogenom potencijalu ili reproduktivne toksičnosti.

Kao i neki drugi hinoloni i ciprofloksacin je fototoksičan za životinje na klinički odgovarajućim nivoima izlaganja. Podaci o fotomutagenosti/fotokarcinogenosti pokazuju slab fotomutageni i fototumorogeni efekat ciprofloksacina in vitro i u eksperimentima na životinjama. Ovaj efekat je sličan efektu drugih inhibitora giraza.

Uticaj lijeka na zglobove:

Kao i ostali inhibitori giraze, pokazano je da ciprofloksacin izaziva artropatiju u zglobovima koji nose težinu tijela kod životinja u razvoju. Stepen oštećenja hrskavice varira u zavisnosti od uzrasta, životinjske vrste i doze. Oštećenje se može smanjiti, smanjenjem težine na zglobove. Studije na razvijenim životinjama (pacov, pas) nijesu pokazale oštećenje hrskavica. U istraživanju na mladim psima, ciprofloksacin u terapeutskim dozama je uzrokovao ozbiljne promjene na zglobovima nakon dvije nedjelje liječenja, koje su praćene i poslije 5 mjeseci.

Mliječna kiselina

Voda za injekcije

Saglasno literaturnim podacima ciprofloksacin infuzija je inkopatibilna sa injekcionim rastvorima (npr. penicilinima, heparinskim rastvorima) koji su hemijski ili fizički nestabilni na pH vrijednosti ciprofloksacin infuzije od 3.5 - 4.2. Ukoliko kompatibilnost nije dokazana, infuziju treba uvijek davati odvojeno. Vizuelni znaci inkompatibilije su npr. precipitacija (taloženje), zamućenje i diskoloracija (promjena boje) rastvora.

Tri (3) godine.

Lijek se ne smije koristiti poslije isteka roka upotrebe označenog na pakovanju. Nakon razblaživanja lijek upotrebiti odmah.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje je ampula od bezbojnog stakla u kojoj se nalazi 10 ml koncentrata za rastvor za infuziju. Na ampuli se nalazi keramički prsten za lomljenje ampule bijele boje i identifikacioni prsten plave boje. Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 5 ampula u PVC ulošku i Uputstvo za lijek.

Prije primjene ciprofloksacin koncentrat rastvora za infuziju potrebno je rastvoriti u infuzionom rastvoru (0.9% rastvor NaCl ili 5 % rastvor glukoze).

Lijek se daje u intravenskoj infuziji. Kod odraslih se preporučuje primjena u sporoj intravenskoj infuziji u trajanju od 60 minuta ukoliko se ciprofloksacin daje u dozi od 400 mg i u trajanju od 30 minuta ukoliko se daje u dozi od 200 mg. Kod djece, preporučeno trajanje infuzije je 60 minuta. Spora infuzija u veliku venu smanjuje osjećaj nelagodnosti kod pacijenta i redukuje rizik od iritacije vene.

Poslije rastvaranja infuziju treba iskoristiti odmah.

Lijek ne treba miješati sa drugim ljekovima koji su hemijski ili fizički nestabilni pri pH od 3.5 - 4.2 (pogledati dio 6.2).

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek CITERAL sadrži aktivnu supstancu ciprofloksacin. Ciprofloksacin pripada grupi antibiotika koji se zovu fluorohinoloni. Ovi ljekovi djeluju tako što ubijaju bakterije koje uzrokuju infekcije. Djeluje samo na određene vrste bakterija.

Odrasli

Lijek CITERAL se koristi kod odraslih u terapiji sljedećih bakterijskih infekcija:

• infekcije pluća i disajnih puteva;
• dugotrajnih ili ponavljajućih infekcija uha ili sinusa;
• infekcije mokraćnih puteva;
• infekcije genitalnih organa i kod muškaraca i kod žena;
• infekcije gastrointestinalnog trakta i intraabdominalnih organa (sistem organa za varenje i predio trbuha);
• infekcije kože i mekih tkiva;
• infekcije kostiju i zglobova;
• kod izloženosti bacilu koji izaziva antraks u udahnutom vazduhu.

Ciprofloksacin se može koristiti kod pacijenata sa niskim brojem bijelih krvnih zrnaca (neutropenija), koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije.

Ako imate tešku infekciju ili ako je infekcija uzrokovana sa više od jedne vrste bakterija, može Vam se ordinirati dodatni antibiotik uz lijek CITERAL.

Djeca i adolescenti

Lijek CITERAL se koristi kod djece i adolescenata, pod nadzorom ljekara specijaliste, u liječenju sljedećih bakterijskih infekcija:

• u liječenju infekcije pluća i bronhijalnih infekcija kod djece i adolescenata koji imaju cističnu fibrozu;
• u liječenju komplikovanih infekcija mokraćnih puteva ili bubrega (akutni pijelonefritis);
• kod izloženosti bacilu koji izaziva antraks u udahnutom vazduhu.

Ciprofloksacin se može koristiti i u terapiji ostalih teških infekcija kod djece i adolescenata ako je neophodno.

Lijek CITERAL ne smijete koristiti:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na ciprofloksacin, druge ljekove iz grupe hinolona ili bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedenih u dijelu 6);
• ukoliko uzimate tizanidin (pogledati dio 2: Primjena drugih ljekova).

Upozorenja i mjere opreza

Prije uzimanja ovog lijeka

Ne smijete uzimati fluorohinolonske/hinolonske antibiotike, uključujući lijek CITERAL, ako ste nekada imali bilo kakvo ozbiljno neželjeno dejstvo prilikom uzimanja hinolona ili fluorohinolona. U tom slučaju, treba što prije da se obratite svom ljekaru.

Prije uzimanja lijeka CITERAL obavijestite ljekara ako:

• ste ikada imali problema sa bubrezima, jer će možda biti potrebno prilagoditi dozu lijeka;
• ste ranije imali “napade” ili patite od epilepsije ili ste ikada patili od drugih stanja povezanih sa nervima i mozgom;
• ste imali problema sa tetivama tokom ranijeg liječenja antibioticima kao što je ciprofloksacin;
• bolujete od dijabetesa (šećerna bolest), Vaš šećer u krvi treba pažljivo pratiti. Hinolonski antibiotici mogu prouzrokovati povećanje nivoa šećera u krvi iznad normalnog (hiperglikemija) ili snižavanje nivoa šećera u krvi ispod normalnog, što u ozbiljnim slučajevima može dovesti do gubitka svijesti (hipoglikemijska koma) u teškim slučajevima (pogledati dio 4). Ovo je važno za ljude koji imaju dijabetes;
• imate miasteniju gravis (vrsta mišićne slabosti) jer može doći do intenziviranja simptoma;
• Vam je postavljena dijagnoza proširenja ili „ispupčenja” velikog krvnog suda (aneurizma aorte ili aneurizma velikog perifernog krvnog suda);
• ste već prethodno doživjeli epizodu disekcije aorte (raslojavanje unutrašnjeg i središnjeg sloja aortnog zida);
• Vam je dijagnostikovano propuštanje srčanih zalistaka (regurgitacija srčanih zalistaka);
• u porodičnoj anamnezi imate aneurizmu aorte ili disekciju aorte, ili urođenu bolest srčanih zalistaka ili druge faktore rizika ili stanja zbog kojih imate veću sklonost za pojavu aneurizme ili disekcije ili popuštanja srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što je Marfan-ov sindrom ili Ehlers-Danlos-ovog sindroma Turner-ov sindrom, Sjögren-ov sindrom (upalna autoimuna bolest), ili vaskularni poremećaji kao što je Takayasu-ov arteritis, arteritis džinovskih ćelija arterija, Behçet-ova bolest, hipertenzija, poznata ateroskleroza, reumatoidni artritis (bolest zglobova) ili endokarditis (infekcija srca);
• imate probleme sa srcem. Kada uzimate ciprofloksacin, potreban je oprez ukoliko ste rođeni sa dužim QT intervalom ili neko u porodici ima produžen QT interval (može se vidjeti na EKG-u, električno bilježenje rada srca), imate poremećaj elektrolita u krvi (naročito nizak nivo kalijuma ili magnezijuma u krvi), imate jako usporen ritam srca (bradikardija), imate slabo srce (srčana insuficijencija), ukoliko ste imali srčani udar (infarkt miokarda), osoba ste ženskog pola ili ste stariji ili koristite druge ljekove koji dovode do promjena na EKG-u (pogledati dio: „Primjena drugih ljekova”);
• ako ste imali slučajeve u porodici ili znate da sami imate nasljedno stanje koje se zove nedostatak enzima glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, podsjetite svog ljekara prije uzimanja ciprofloksacina, jer postoji rizik od malokrvnosti uzrokovane ovim lijekom.

U slučaju pojave nekih genitalnih infekcija, Vaš ljekar može propisati drugi antibiotik, koji se primjenjuje uz ciprofloksacin. Ako do poboljšanja ne dođe nakon 3 dana od početka primjene terapije, molimo Vas konsultujte Vašeg ljekara.

Tokom uzimanja lijeka CITERAL

Obavijestite Vašeg ljekara ako se pojavi bilo šta od sljedećeg navedenog prilikom uzimanja lijeka CITERAL. Vaš ljekar će odlučiti da li je potrebno prekinuti terapiju.

• Iznenadne, teške alergijske reakcije (anafilaktička reakcija/šok, angioedem).

Čak i sa prvom dozom postoji mala šansa da doživite tešku alergijsku reakciju sa sljedećim simptomima: stezanje u grudima, vrtoglavica, mučnina ili nesvjestica ili osjećaj vrtoglavice nakon naglog ustajanja. U tom slučaju prekinite uzimanje lijeka CITERAL i odmah kontaktirajte ljekara.

• Dugotrajna, onesposobljavajuća i potencijalno ireverzibilna ozbiljna neželjena dejstva.

Fluorohinolonski/hinolonski antibiotici, uključujući lijek CITERAL, povezani su sa veoma rijetkim ali ozbiljnim neželjenim dejstvima, od kojih su neka dugotrajna (traju mjesecima ili godinama), onemogućavaju ili su potencijalno ireverzibilni. To uključuje zapaljenje tetiva, bol u mišićima i zglobovima gornjih i donjih ekstremiteta, poteškoće pri hodu, abnormalne senzacije kao što su osjećaj bockanja i mravinjenja, bridenje, golicanje, utrnulost ili žarenje (parestezije), senzorni poremećaji, uključujući oštećenje vida, ukusa, mirisa i sluha, depresija, poremećaj pamćenja, teški umor i teški poremećaji spavanja.

Ako Vam se javi bilo koje od ovih neželjenih dejstava nakon uzimanja lijeka CITERAL, odmah se obratite svom ljekaru prije nastavka terapije. Vaš ljekar će odlučiti da li da nastavite sa terapijom, uzimajući u obzir i druge grupe antibiotika.

• Bol i oticanje zglobova i zapaljenje ili pucanje tetiva mogu se javiti rijetko. Rizik se povećava ukoliko ste stariji (imate više od 60 godina), ako ste imali transplantaciju organa, imate probleme sa bubrezima ili ste na terapiji kortikosteroidima. Zapaljenje i ruptura tetive mogu se javiti čak i u toku prvih 48 sati od primjene ili do nekoliko mjeseci nakon prekida primjene lijeka CITERAL. Na prvi znak bola i inflamacije (zapaljenja) tetiva (na primjer, zgloba, lakta, ramena ili koljena), prekinite sa upotrebom lijeka CITERAL, obratite se ljekaru, a zahvaćenu regiju odmarajte. Izbjegavajte bilo kakav nepotreban napor, jer to može povećati rizik za nastanak rupture (pucanja) tetive.
• Ako osjetite iznenadan jak bol u trbuhu, grudnom košu ili leđima, što mogu biti simptomi aneurizme i disekcije aorte, odmah idite u ustanovu za hitnu medicinsku pomoć ili službu hitne medicinske pomoći. Možete biti pod povećanim rizikom ako se liječite kortikosteroidima za sistemsku primjenu.
• Ako primijetite naglu pojavu nedostatka vazduha, naročito dok ležite na leđima u krevetu, ili primijetite oticanje zglobova, stopala ili trbuha, ili novu pojavu osjećaja lupanja srca (osjećaj ubrzanih ili nepravilnih otkucaja srca), odmah obavijestite ljekara.
• Ako patite od padavice (epilepsije) ili drugog neurološkog oboljenja, kao što je nedovoljan protok krvi kroz mozak (moždana ishemija) ili moždani udar, možete imati neželjene efekte od strana centralnog nervnog sistema. Ukoliko dođe do pojave napada prekinite uzimanje lijeka CITERAL i odmah kontaktirajte ljekara.

- Možete doživjeti psihijatriske reakcije čak i prilikom prvog uzimanja fluorohinoloskog antibiotika kao što je lijek CITERAL. Ako patite od depresije ili psihoza, Vaši simptomi se mogu pogoršati tokom terapije lijekom CITERAL. U rijetkim slučajevima, depresija ili psihoza mogu napredovati do misli o samoubistvu, pokušaja samoubistva ili čina samoubistva (pogledati dio 4 Moguća neželjena dejstva). Ukoliko se javi depresija, psihoza, misli o samoubistvu ili pokušaj samoubistva odmah kontaktirajte ljekara.

• Rijetko možete imati simptome neuropatije kao što su: bol, pečenje, bockanje, ukočenost i/ili slabost posebno u stopalima i nogama ili dlanovima i rukama. U tom slučaju prekinite uzimanje lijeka i odmah kontaktirajte ljekara u cilju sprečavanja razvoja potencijalno ireverzibilnog stanja.
• Može nastati dijareja (proliv) dok ste na terapiji antibioticima (uključujući i lijek CITERAL), ili nekoliko nedjelja nakon prekida antibiotske terapije. Ukoliko dijareja (proliv) postane teška ili uporna ili primijetite krv ili sluz u stolici, prekinite upotrebu lijeka CITERAL i odmah kontaktirajte Vašeg ljekara, jer ovo stanje može biti životno-ugrožavajuće. Ljekovi koji usporavaju ili prekidaju rad crijeva ne smiju da se uzimaju.
• Ako Vam se vid pogorša ili ako primijetite bilo kakve promjene na očima, odmah se obratite oftalmologu.
• Obavijestite ljekara ili laboratorijsko osoblje da uzimate lijek CITERAL, ukoliko treba da date uzorak krvi ili mokraće.
• Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko imate problema sa bubrezima, jer može biti potrebno prilagoditi dozu lijeka.
• Lijek CITERAL može uzrokovati oštećenje jetre. Ako primijetite simptome kao što su: gubitak apetita, žuticu (žutu prebojenost kože), tamnu mokraću, svrab, osjetljivost stomaka, odmah kontaktirajte ljekara.
• Lijek CITERAL može dovesti do smanjenja broja bijelih krvnih zrnaca i smanjenja otpornosti na infekcije. U slučaju infekcije sa simptomima kao što su groznica i pogoršanje opšteg stanja, ili groznica sa bolnim grlom/ždrijelom/ustima ili mokraćnim problemima potrebno je da odmah posjetite ljekara. Potrebno je uraditi analizu krvi da bi se provjerilo moguće smanjenje bijelih krvnih zrnaca (agranulocitoza). Veoma je važno da obavijestite ljekara da dobijate CITERAL.
• Lijek CITERAL može da učini Vašu kožu osjetljivijom na sunčevu svjetlost ili UV svjetlost. Izbjegavajte izlaganje jakom sunčevom svijetlu i ne koristite solarijum ili druge izvore UV svijetla.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati neki drugi lijek, uključujući i lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta.

Ne uzimajte zajedno lijek CITERAL sa tizanidinom (lijek koji se koristi za opuštanje mišića usljed ukočenosti), jer se mogu javiti neželjena dejstva kao što su: snižen krvni pritisak i pospanost (pogledati dio 2: „ Lijek CITERAL ne smijete koristiti:“).

Za sljedeće ljekove se zna da reaguju međusobno sa lijekom CITERAL u organizmu. Ako se uzimaju zajedno, lijek CITERAL može uticati na terapijski efekat ovih ljekova. Takođe, može povećati rizik od javljanja neželjenih dejstava.

Obavijestite ljekara ako uzimate:

• antagoniste vitamina K (npr. varfarin, acenokumarol, fenprokumon ili fluindion) ili druge oralne antikoagulanse (ljekove koji se koriste za sprečavanje zgrušavanja krvi);
• probenecid (za giht);
• fenitoin (za epilepsiju – padavicu);
• metotreksat (za liječenje reumatoidnog artritisa, psorijaze i nekih vrsta raka);
• teofilin (za disajne probleme);
• tizanidin (za mišićne spazme u multiploj sklerozi);
• olanzapin (antipsihotik);
• klozapin (antipsihotik);
• ropinirol (za Parkinsonovu bolest);
• ciklosporin (za liječenje određenih kožnih stanja, reumatoidnog artritisa i nakon transplantacije organa);
• ostale ljekove koji mogu izmijeniti srčani ritam: ljekovi koji pripadaju grupi antiaritmika (hinidin, hidrohinidin, dizopiramid, amjodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid), triciklični antidepresivi, neki antimikrobni ljekovi (koji pripadaju grupi makrolida), neki antipsihotici.

Ciprofloksacin povećava nivo sljedećih ljekova u krvi:

• pentoksifilina (za poremećaje cirkulacije);
• kofeina;
• duloksetina (za terapiju depresije, oštećenja nerava usljed šećerne bolesti ili kod inkontinencije (nemogućnosti zadržavanja urina);
• lidokaina (kod problema sa srcem ili kao anestetik);
• sildenafila (npr. kod erektilne disfunkcije);
• agomelatina (za liječenje depresije);
• zolpidema, koji se koristi za liječenje nesanice.

Uzimanje lijeka CITERAL sa hranom ili pićem

Hrana i piće ne utiču na liječenje lijekom CITERAL.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Poželjno je izbjegavati upotrebu lijeka CITERAL tokom trudnoće.

Ne uzimajte lijek CITERAL tokom dojenja, jer se izlučuje u mlijeko i može naškoditi vašem djetetu.

Uticaj lijeka CITERAL na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek CITERAL može smanjiti Vašu opreznost. Mogu se javiti neka neurološka neželjena dejstva. Zbog toga, budite sigurni kako lijek CITERAL djeluje na Vas, prije upravljanja motornim vozilom ili mašinama. Ukoliko imate sumnji pitajte ljekara.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Ljekar će Vam objasniti koju dozu, koliko često i koliko dugo treba da uzimate lijek CITERAL, u zavisnosti od vrste i težine infkcije.

Obavijestite ljekara ako imate bubrežnih problema, jer će možda biti potrebno prilagođavanje doze.

Liječenje obično traje 5 do 21 dan, ali može trajati i duže kod teških infekcija.

Ljekar će Vam dati svaku dozu u vidu spore intravenske infuzije. Za djecu davanje infuzije traje 60 minuta, a kod odraslih 60 minuta za dozu od 400 mg CITERAL i 30 minuta za dozu od 200 mg. Pripremljen rastvor se primjenjuje intravenski sporom infuzijom, što sprečava brzi razvoj neželjenih dejstava.

Upamtite da pijete dosta tečnosti dok uzimate lijek CITERAL.

Ako prestanete da uzimate lijek CITERAL

Jako je važno da završite liječenje čak i kada počnete da se osjećate bolje nakon par dana. Ako prerano prekinete uzimanje lijeka, infekcija neće biti u potpunosti izliječena i simptomi se mogu vratiti ili pogoršati. Može se takođe razviti otpornost na antibiotik.

Ukoliko imate dodatnih pitanja o ovom lijeku, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek CITERAL može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Sljedeći dio sadrži najozbiljnija neželjena dejstva koja možete sami da prepoznate:

Odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ako primijetite bilo koje od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstava. Vaš ljekar će odlučiti da li treba prekinuti liječenje ovim lijekom.

Povremeno neželjeno dejstvo (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• povećan ili smanjen broj krvnih pločica (trombocita) koje učestvuju u zgrušavanju krvi. Simptomi smanjenog broja krvnih pločica su: stvaranje modrica, krvarenje na području kože i sluznica, krvarenje desni. Kod povećanog broja krvnih pločica, postoji sklonost ka stvaranju krvnih ugrušaka (tromba);
• konvulzije (pogledati dio 2 „Upozorenja i mjere opreza”:)
• poremećaji jetre, žutica (zbog zastoja žuči) ili hepatitis (upala jetre);
• problemi sa bubrezima koji mogu ukazivati na poremećaj funkcije bubrega;
• gljivične infekcije koje se pojavljuju dodatno tokom liječenja bakterijske infekcije ciprofloksacinom (superinfekcije);
• oslabljena funkcija bubrega.

Rijetko neželjeno dejstvo (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• smanjen broj bijelih krvnih ćelija (leukopenija, neutropenija), što se može manifestovati sklonošću ka razvoju infekcija, temperaturom, grloboljom, pojavom bolnih promjena na sluznicama;
• smanjenje broja crvenih i bijelih krvnih ćelija i trombocita (pancitopenija), koje može biti smrtonosno, kao i smanjenje rada koštane srži (supresija koštane srži), koje isto tako može biti smrtonosno (pogledati dio 2 „Upozorenja i mjere opreza”). Mogući simptomi su: sklonost infekcijama, temperatura, blijedilo, stvaranje modrica, sklonost krvarenju, opšte loše stanje;
• bolne otekline na kapcima, usnama, licu i jeziku, t.e. šakama i stopalima, otežano disanje. Ovo mogu biti simptomi teške alergijske reakcije koja se naziva angioedem (pogledati dio 2 „Upozorenja i mjere opreza“);
• depresija ili psihoza koja može dovesti do misli o samoubistvu, pokušaja ili izvršenja samoubistva (pogledati dio 2: „Upozorenja i mjere opreza“);
• upala crijeva (kolitis) praćena prolivom, koja je povezana sa upotrebom antibiotika (u vrlo rijetkim slučajevima može biti smrtonosna) (pogledati dio 2: „Upozorenja i mjere opreza“);
• odumiranje jetrinih ćelija (nekroza jetre), vrlo rijetko dovodi do životno ugrožavajućeg poremećaja funkcije jetre;
• upala pankreasa;
• ruptura (pucanje) tetiva, naročito velike tetive na zadnjoj strani skočnog zgloba (Ahilova tetiva) (pogledati dio 2: „Upozorenja i mjere opreza“);
• bolovi u stomaku i temperatura koji mogu ukazivati na oštećenje bubrežnih kanalića, koje može dovesti do smanjenja bubrežne funcije.

Veoma rijetko neželjeno dejstvo (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• poseban oblik smanjenja broja crvenih krvnih ćelija (hemolitička anemija) što može uzrokovati umor, blijedilo; opasno smanjenje broja jedne vrste bijelih krvnih ćelija (agranulocitoza) što se manifestuje povećanom sklonošću ka infekcijama, temperaturom, grloboljom, pojavom bolnih promjena na sluznicama i opštem lošem stanju;
• svrab, brzo oticanje kože i sluznica, kijanje, curenje nosa, osjećaj gušenja ili otežano disanje, bolovi u mišićima. Ovo mogu biti simtomi teške alergijske reakcije (anafilaktička reakcija, anafilaktički šok koji može biti opasan po život, serumska bolest) (pogledati dio 2: „Upozorenja i mjere opreza“);
• životno ugrožavajuće kožne reakcije preosjetljivosti koje uključuju mala tačkasta potkožna krvarenja (petehije), stvaranje plikova na koži, ljuštenje kože, rane na sluznici usne duplje (Stevens-Johnson-ov sindrom, eritema multiforme ili toksična epidermalna nekroliza);
• pogoršanje simptoma miastenije gravis (pogledati dio 2: „Upozorenja i mjere opreza“).

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• neuobičajen osjećaj bola, peckanja, utrnulosti ili mišićne slabosti ekstremiteta (neuropatija) (pogledati dio 2: „Upozorenja i mjere opreza“);
• nenormalno ubrzani otkucaji srca, nepravilan srčani ritam opasan po život (promjena srčanog ritma koja se zove produženje QT intervala, a vidi se na EKG-u) (pogledati dio 2 „Upozorenja i mjere opreza”);
• teška upala kože sa mjehurićima i gnojnim pustulama (AGEP - akutna generalizovana egzantematozna pustuloza);
• reakcija na lijek koja uključuje kožni osip, praćen poremećajima jetre, krvi i sistemskim simptomima (DRESS – reakcija na lijek sa eozinofilijom i sitemskim simptomima).

Druga neželjena dejstva koja su primijećena tokom primjene lijeka CITERAL navedena su u nastavku sa vjerovatnoćom javljanja:

Često neželjeno dejstvo (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• mučnina, proliv, povraćanje;
• bolovi u zglobovima kod djece;
• lokalna reakcija na mjestu uboda;
• osip;
• privremeni porast nivoa supstanci u krvi (transaminaze).

Povremeno neželjeno dejstvo (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• povećan broj eozinofila u krvi (vrsta bijelih krvnih zrnaca);
• smanjen apetit;
• hiperaktivnost ili agitiranost, konfuzija, dezorijentacija, halucinacije;
• glavobolja, vrtoglavica, poteškoće u spavanju, poremećaji ukusa, trnci, nesvjestica, neobični osjećaji čula;
• problemi sa vidom uključujući i duplu sliku;
• gubitak sluha;
• ubrzan rad srca (tahikardija);
• proširenje krvnih sudova (vazodilatacija), nizak krvni pritisak;
• bol u stomaku, problemi sa varenjem hrane, kao što je nervozni stomak (loša probava/gorušica) ili gasovi;
• povećanje bilirubina u krvi;
• svrab, koprivnjača;
• bol u zglobovima kod odraslih;
• bolovi u mišićima i kostima;
• opšta slabost, groznica, zadržavanje tečnosti (edemi);
• povećanje alkalne fosfataze u krvi (određena supstanca koja se nalazi u krvi).

Rijetko neželjeno dejstvo (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• povećanje broja bijelih krvnih ćelija (leukocitoza);
• smanjenje broja crvenih krvnih ćelija (anemija);
• povećan nivo šećera u krvi (hiperglikemija);
• smanjena koncentracija šećera u krvi (hipoglikemija) (pogledati dio 2: „Upozorenja i mjere opreza“);
• anksioznost, neobični snovi;
• migrena, poremećaji čula mirisa, smanjena osjetljivost kože, tremor;
• zujanje u ušima, oštećenje sluha;
• nesvjestica;
• zapaljenje krvnih sudova (vaskulitis);
• otežano disanje, uključujući asmatične simptome;
• osjetljivost na svjetlost (pogledati dio 2: „Upozorenja i mjere opreza“), mala, tačkasta krvarenja po koži (petehije);
• bol u mišićima, zapaljenje zglobova, pojačana napetost mišića, grčevi;
• prisustvo krvi u urinu, izlučivanje kristala urinom, upala mokraćnih puteva;
• izraženo znojenje;
• povećan nivo enzima amilaze, što se može vidjeti u laboratorijskim nalazima.

Veoma rijetko neželjeno dejstvo (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• poremećaj koordinacije, nesiguran hod, pritisak na mozak u lobanji (intrakranijalni pritisak i pseudotumor mozga);
• poremećaji kolornog vida;
• potkožne upalne promjene u obliku crvenih bolnih čvorića (erythema nodosum);
• mišićna slabost, upala tetiva (pogledati dio 2: „Upozorenja i mjere opreza”).

Neželjeno dejstvo nepoznate učestalosti (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• sindrom povezan sa oslabljenom ekskrecijom vode i niskim nivoom natrijuma (SIADH);
• osjećaj velike uzbuđenosti (manija) ili osjećaj velikog optimizma i hiperaktivnosti (hipomanija);
• uticaj na koagulaciju krvi (kod pacijenata koji uzimaju i antagoniste vitamina K);
• gubitak svijesti usljed ozbiljnog smanjenja nivoa šećera u krvi (hipoglikemijska koma). (pogledajte dio 2).

Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (traju nekoliko mjeseci ili godina) ili trajnih neželjenih dejstava, kao što su upale tetiva, ruptura tetiva, bol u zglobovima, bol u ekstremitetima, poteškoće pri hodu, abnormalne senzacije kao što su osjećaj bockanja i mravinjenja, bridenje, golicanje, žarenje, utrnulost ili bol (neuropatija), umor, poremećaj pamćenja i koncentracije, efekti na mentalno zdravlje (koji mogu uključivati poremećaje spavanja, anksioznost, napade panike, depresiju i samoubilačke misli), kao i oštećenje sluha, vida, ukusa i mirisa povezani su sa upotrebom hinolonskih i fluorohinolonskih antibiotika u nekim slučajevima bez obzira na prethodno stanje - postojeće faktore rizika.

Kod pacijenata koji primaju fluorohinolone prijavljeni su slučajevi proširenja i slabljenja zida aorte ili pucanja zida aorte (aneurizme i disekcije), koje mogu puknuti i dovesti do smrtnog ishoda, kao i popuštanje srčanih zalistaka. Takođe pogledajte dio 2.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu.

Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

faks: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Lijek CITERAL čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uslove čuvanja.

Nakon razrjeđivanja lijek upotrebiti odmah.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek CITERAL

• Aktivna supstanca je ciprofloksacin.

Jedna ampula (10 ml) koncentrata za rastvor za infuziju sadrži 100 mg ciprofloksacina.

• Pomoćne supstance su: mliječna kiselina, voda za injekcije.

Kako izgleda lijek CITERAL i sadržaj pakovanja

CITERAL 100 mg/10 ml, koncentrat za rastvor za infuziju je bistar, slabožućkast rastvor.

Unutrašnje pakovanje: Ampula od bezbojnog stakla u kojoj se nalazi 10 ml koncentrata za rastvor za infuziju. Na ampuli se nalazi keramički prsten za lomljenje ampule bijele boje i identifikacioni prsten plave boje.

Spoljašnje pakovanje: Složiva kartonska kutija koja sadrži 5 ampula u PVC ulošku i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

ALKALOID d.o.o. Podgorica

Ul. Svetlane Kane Radević br. 3/V,

81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

ALKALOID AD Skopje

Bul. Aleksandar Makedonski 12,

1000 Skopje, Republika Severna Makedonija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/1439 - 7863 od 03.04.2024. godine

Ovo uputstvo je posljedni put odobreno

April, 2025. godine

Sljedeće informacije su namijenjene isključivo zdravstvenim radnicima

Terapijske indikacije

CITERAL rastvor za infuziju je indikovan kod odraslih i djece u terapiji sljedećih infekcija (pogledati dio “Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“). Posebna pažnja se mora obratiti na informacije o rezistenciji na ciprofloksacin prije započinjanja terapije.

Odrasli:

• Infekcije donjih djelova respiratornog trakta uzrokovane Gram-negativnim bakterijama:
• egzacerbacije hronične opstruktivne bolesti pluća. Kod egzacebracije hronične opstruktivne bolesti pluća lijek CITERAL treba koristiti samo kada nije moguće primeniti druge antibiotike koji se uobičajeno preporučuju za liječenje ovih infekcija;
• bronhopulmonalne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom ili sa bronhiektazijama;
• vanbolnički stečena pneumonija. Kod vanbolnički stečene pneumonije, lijek CITERAL treba koristiti samo kada nije moguće primijeniti druge antibiotike koji se uobičajeno preporučuju za liječenje ovih infekcija.
• Hronični supurativni otitis media.
• Akutna egzacerbacija hroničnog sinuzitisa naročito uzrokovanog Gram-negativnim bakterijama.
• Infekcije urinarnog trakta:
• akutni pijelonefritis;
• komplikovani pielonefritis;
• bakterijski prostatitis.
• Infekcije genitalnog trakta:
• epididimo-orhitis, uključujući slučajeve uzrokovane bakterijom Neisseria gonorrhoeae;
• pelvična inflamatorna bolest, uključujući slučajeve uzrokovane bakterijom Neisseria gonorrhoeae.
• Infekcije gastrointestinalnog trakta (npr. putničke dijareje).
• Intraabdominalne infekcije.
• Infekcije kože i mekih tkiva izazvane Gram-negativnim bakterijama.
• Maligni spoljašnji otitis.
• Infekcije kostiju i zglobova.
• Inhalacioni antraks (profilaksa i liječenje nakon izlaganja).

Ciprofloksacin može da se koristi za liječenje pacijenata sa neutropenijom koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije.

Djeca i adolescenti:

• Bronhopulmonalne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom uzrokovanom bakterijom Pseudomonas aeruginosa.
• Komplikovane urinarne infekcije i akutni pijelonefritis.
• Inhalacioni antraks (profilaksa i liječenje nakon izlaganja).

Ciprofloksacin se može koristiti u liječenju teških infekcija kod djece i adolescenata kada je to neophodno.

Terapiju treba da uvede ljekar sa iskustvom u liječenju cistične fibroze i/ili teških infekcija kod djece i adolescenata (pogledati dio ''Posebna Upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka'').

Treba uzeti u obzir zvanične smjernice o pravilnoj upotrebi antibiotika.

Doziranje i način primjene

Doziranje CITERAL, koncentrata za rastvor za infuziju je određeno indikacijom, težinom i mjestom infekcije, osjetljivošću uzročnika na ciprofloksacin, renalnom funkcijom pacijenta i, kod djece i adolescenata tjelesnom težinom.

Trajanje liječenja zavisi od težine bolesti i od kliničke i bakteriološke slike.

Nakon započete intravenske terapije može se preći na tablete ili rastvor ako je to prema odluci ljekara indikovano. Intravensku primjenu treba zamijeniti oralnom primjenom što je moguće prije.

U teškim slučajevima kada pacijent ne može uzeti tablete (npr. pacijenti na enteralnoj ishrani), preporučuje se započinjanje terapije intravenskom primjenom ciprofloksacina sve dok prelazak na oralnu terapiju ne bude moguć.

Liječenje infekcija, izazvanih određenim bakterijama (npr. Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter ili Staphylococcus) može zahtijevati veće doze ciprofloksacina ili koadministraciju sa drugim odgovarajućim antibiotikom.

Liječenje određenih infekcija (npr. pelvična inflamatorna bolest, intraabdominalne infekcije, infekcije kod neutropeničnih pacijenata i infekcije kostiju i zglobova) može zahtijevati koadministraciju sa drugim odgovarajućim antibioticima, u zavisnosti od uzročnika.

Odrasli

Indikacije	Dnevna doza u mg	Ukupno trajanje liječenja (uključujući prelazak na oralnu terapiju što je prije moguće)
Infekcije donjih respiratornih puteva	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 do 14 dana
Infekcije gornjih respiratornih puteva	Akutna egzacerbacija hroničnog sinusitisa	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 do 14 dana
	Hronični supurativni otitis medija	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 do 14 dana
	Maligni spoljašnji otitis	400 mg tri puta dnevno	28 dana do 3 mjeseca
Infekcije urinarnog trakta (pogledati ''Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka'')	Akutni i komplikovani pijelonefritis	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 – 21 dan, a može se nastaviti i duže od 21 dan u posebnim slučajevima (npr. apsces)
	Bakterijski prostatitis	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	2 – 4 nedjelje (akutni)
Infekcije genitalnog trakta	Epididimo–orhitis i pelvična inflamatorna bolest uključujući slučajeve koje izaziva osjetljiva Neisseria gonorrhoeae	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	najmanje 14 dana
Gastrointestinalne i intraabdominalne infekcije	Dijareja uzrokovana bakterijama, uključujuči Shigella spp. osim Shigella dysenteriae tip 1 i empirijsko liječenje teških putničkih dijareja	400 mg dva puta dnevno	1 dan
	Dijareja uzrokovana sa Shigella dysenteriae tip 1	400 mg dva puta dnevno	5 dana
	Dijareja uzrokovana sa Vibrio cholera	400 mg dva puta dnevno	3 dana
	Tifoidna groznica	400 mg dva puta dnevno	7 dana
	Intraabdominalne infekcije izazvane Gram- negativnim bakterijama	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	5 – 14 dana
Infekcije kože i mekih tkiva uzrokovane Gram-negativnim bakterijama	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	7 – 14 dana
Infekcije kostiju i zglobova	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	najduže 3 mjeseca
Pacijenti sa neutropenijom koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu za koju se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.	400 mg dva puta dnevno do 400 mg tri puta dnevno	Terapija treba da traje tokom čitavog perioda neutropenije
Profilaksa i liječenje osoba koje zahtijevaju parenteralnu primjenu, poslije izlaganja inhalacionom antraksu. Terapiju treba započeti što prije nakon sumnje na izlaganje ili nakon potvrđenog izlaganja.	400 mg dva puta dnevno	60 dana od potvrđenog izlaganja bacilu antraksa

Djeca i adolescenti

Indikacije	Dnevna doza u mg	Ukupno trajanje liječenja (uključujući prelazak na oralnu terapiju što je prije moguće)
Cistična fibroza	10 mg/kg t.t. tri puta dnevno, maksimum 400 mg po dozi.	10 – 14 dana
Komplikovane urinarne infekcije i akutni pijelonefritis	6 mg/kg t.t. do 10 mg/kg t.t. tri puta dnevno, maksimum 400 mg po dozi.	10 – 21 dana
Liječenje osoba koje zahtijevaju parenteralnu primjenu, poslije izlaganja inhalacionom antraksu. Terapiju treba započeti što prije nakon sumnje na izlaganje, ili nakon potvrđenog izlaganja.	10 mg/kg t.t. do 15 mg/kg t.t. dva puta dnevno, maksimum 400 mg po dozi.	60 dana od potvrđenog izlaganja bacilu antraksa.
Ostale teške infekcije	10 mg/kg t.t. tri puta dnevno, maksimum 400 mg po dozi.	U zavisnosti od vrste infekcije

Stariji pacijenti

Doza kod starijih pacijenata određuje se u odnosu na težinu infekcije i vrijednost klirensa kreatinina.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega i jetre

Preporučene početne doze i doze održavanja za pacijente sa oštećenom bubrežnom funkcijom:

Klirens kreatinina	Serumski kreatinin	Intravenska doza
> 60	< 124	Vidjeti uobičajeno doziranje
30 – 60	124 – 168	200 – 400 mg svakih 12 h
< 30	> 169	200 – 400 mg svakih 24 h
Pacijenti na hemodijalizi	> 169	200 – 400 mg svakih 24 h (nakon dijalize)
Pacijenti na peritonealnoj dijalizi	> 169	200 – 400 mg svakih 24 h

Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre nije potrebna korekcija doze.

Doziranje kod djece sa oštećenjem bubrežne i/ili funkcije jetre nije proučavano.

Način primjene

CITERAL rastvor za infuziju treba pregledati vizuelno prije upotrebe. Ne smije se koristiti ako je zamućen, ima taloga ili je promijenio boju.

Prije primjene Citeral, koncentrat za rastvor za infuziju (10 mg/ml), treba rastvoriti u infuzionom rastvoru (0.9% NaCl ili 5% rastvor glukoze).

Treba ga primijeniti u vidu intravenske infuzije.

Trajanje infuzije kod djece je 60 minuta, a kod odraslih je 60 minuta za dozu od 400 mg ciprofloksacin rastvora za infuziju i 30 minuta za dozu od 200 mg rastvora za infuziju. Spora infuzija u veliku venu će smanjiti nelagodnost pacijenta i rizik od iritacije vena.

Infuzioni rastvor se može primijeniti direktno ili nakon miješanja sa drugim kompatibilnim infuzionim rastvorima.

Kontraindikacije

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu, druge ljekove iz grupe hinolona ili na bilo koji od ekscipijenasa.
• Istovremena upotreba ciprofloksacina i tizanidina (pogledati dio „Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija“).

Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka

Terapiju ciprofloksacinom treba izbjegavati kod pacijenata kod kojih su se javila ozbiljna neželjena dejstva kada su koristili hinolone ili fluorohinolone (pogledati dio “Neželjena dejstva”). Liječenje ovih pacijenata ciprofloksacinom treba započeti samo u odsustvu alternativnih mogućnosti liječenja i nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika (pogledati dio “Kontraindikacije”).

Ozbiljne infekcije i mješovite infekcije uzrokovane Gram-pozitivnim i anaerobnim patogenima

Monoterapija ciprofloksacinom nije predviđena za liječenje ozbiljnih infekcija i infekcija uzrokovanih Gram-pozitivnim i anaerobnim bakterijama. U takvim slučajevima ciprofloksacin treba primijeniti zajedno sa drugim odgovarajućim antibiotikom.

Streptokokne infekcije (uključujući Streptococcus pneumoniae)

Ciprofloksacin se ne preporučuje u terapiji streptokoknih infekcija zbog nedovoljne efikasnosti.

Infekcije genitalnog trakta

Epididimo-orhitis i pelvična inflamatorna bolest mogu biti uzrokovane sa Neisseria gonorrhoeae, rezistentnom na fluorohinolone.

Za epididimo-orhitis i pelvičnu inflamatornu bolest, ciprofloksacin treba primijrniti empirijski zajedno sa drugim odgovarajućim antibakterijskim ljekovima (npr. cefalosporini), jedino ako se infekcija ciprofloksacin-rezistentnom Neisseria gonorrhoeae može isključiti. Ukoliko ne dođe do kliničkog poboljšanja nakon 3 dana, potrebno je razmotriti druge terapijske mogućnosti.

Infekcije urinarnog trakta

Rezistencija bakterije Escherichia coli, najčešćeg patogena uključenog u infekcije urinarnog trakta na fluorohinolone, varira unutar Evropske Unije. Prije propisivanja je potrebno razmotriti lokalnu prevalencu rezistencije Escherichia coli na fluorohinolone.

Intraabdominalne infekcije

Podaci o efikasnosti ciprofloksacina u liječenju postoperativnih intraabdominalnih infekcija su ograničeni.

Putničke dijareje

Pri izboru ciprofloksacina treba imati u vidu informacije o rezistenciji određenih patogena na ove ljekove u zemljama u kojima je pacijent boravio.

Infekcije kostiju i zglobova

Ciprofloksacin treba koristiti u kombinaciji sa drugim antimikrobnim ljekovima, u zavisnosti od rezultata mikrobioloških ispitivanja.

Inhalacioni antraks

Upotreba kod ljudi se bazira na rezultatima dobijenim u in vitro ispitivanjima, ispitivanjima na životinjama kao i na ograničenim podacima dobijenih iz ispitivanja na ljudima. Ljekari liječenje treba da usklade sa nacionalnim i/ili internacionalnim smjernicama za liječenje antraksa.

Pedijatrijska populacija

Primjena ciprofloksacina kod djece i adolescenata treba da prati zvanične smjernice. Terapiju ciprofloksacinom kod djece i adolescenata treba da uvedu samo oni ljekari koji imaju iskustva u liječenju cistične fibroze i/ili teških infekcija kod djece i adolescenata.

Pokazano je da ciprofloksacin izaziva artropatiju u zglobovima koji nose težinu tijela kod životinja u razvoju. Bezbjednosni podaci iz randomizovanog dvostruko slijepog ispitivanja ciprofloksacina kod djece (ciprofloksacin: n=335, srednji uzrast=6.3 godina; kontrolna grupa: n=349, srednji uzrast=6.2 godina; raspon godina = 1 do 17) pokazali su incidencu artropatije za koju se sumnjalo da je povezana sa tretmanom (na osnovu kliničkih znakova i simptoma vezanih za zglobove) od 7.2% i 4.6% 42. dana nakon tretmana, dok je incidenca nakon 1 godine praćenja bila 9.0% i 5.7%. Porast broja slučajeva artropatije za koju se sumnjalo da je povezana sa primjenom lijeka tokom vremena nije bilo statistički značajno između grupa. Zbog mogućih neželjenih događaja vezanih za zglobove i/ili okolna tkiva, terapiju ciprofloksacinom treba uvesti isključivo nakon pažljivve procjene odnosa korist-rizik (pogledati dio Neželjena dejstva).

Bronhopulmonarne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom

Klinička ispitivanja su obuhvatala djecu i adolescente uzrasta 5-17 godina. U liječenju djece od 1-5 godina kliničko iskustvo je ograničeno.

Komplikovane urinarne infekcije i akutni pijelonefritis

Liječenje urinarnih infekcija ciprofloksacinom kod djece treba započeti kada se ostala terapija ne može koristiti i treba da bude zasnovano na rezultatima mikrobiološkog ispitivanja. Klinička ispitivanja obuhvatala su djecu i adolescente uzrasta 1-17 godina.

Ostale specifične teške infekcije

Ostale specifične teške infekcije u skladu sa zvaničnim smjernicama, ili nakon pažljive procjene odnosa korist/rizik kada se ostali vidovi terapije ne mogu koristiti, ili nakon neuspjeha konvencionalne terapije i kada mikrobiološka ispitivanja opravdavaju upotrebu ciprofloksacina. Upotreba ciprofloksacina za specifične teške infekcije, koje prethodno nijesu navedene, nije klinički ispitivana i klinička iskustva su ograničena. Stoga, savjetuje se oprez u liječenju pacijenata sa ovim infekcijama.

Hipersenzitivnost

Hipersenzitivnost i alergijske reakcije, uključujići anafilaksu i anafilaktoidnu reakciju (pogledati dio „Neželjena djestva“), se mogu javiti kod uzimanja jedne doze i mogu biti životno ugrožavajuće. Ako se takva reakcija javi potrebno je prekinuti davanje ciprofloksacina i preduzeti adekvatno liječenje.

Onesposobljavajuća, dugotrajna i potencijalno ireverzibilna ozbiljna neželjena dejstva

Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih dejstava koja se javljaju u različitim, ponekad u više klasa sistema organa (mišićno-koštani sistem, nervni, psihijatrijski i čula) zabilježeni su kod pacijenata koji su bili na terapiji hinolonima i fluorohinolonima bez obzira na njihovu starost i postojeće faktore rizika. Primjenu ciprofloksacina treba odmah prekinuti nakon prvih znakova ili simptoma bilo kojeg ozbiljnog neželjenog dejstva i pacijente treba savjetovati da se obrate ljekaru.

Tendinitis i ruptura tetiva

Ciprofloksacin se generalno ne smije davati pacijentima sa anamnezom bolesti/poremećaja tetiva povezanih sa liječenjem hinolonima. Ipak, u veoma rijetkim slučajevima, nakon mikrobiološkog testiranja na moguće uzročnike i procjene odnosa koristi i rizika, ciprofloksacin se može propisati takvim pacijentima za liječenje određenih teških infekcija, posebno u slučaju kada standardna terapija ne uspije ili kod pojave bakterijske rezistancije, kada mikrobiološki nalaz opravdava njegovu primjenu.

Zapaljenje tetiva i ruptura tetiva (posebno, ali ne ograničavajući se na Ahilovu tetivu), ponekad bilateralne, mogu se javiti već nakon 48 sati od početka terapije hinolonima i fluorohinolonima i prijavljeno je da se javljaju čak i do nekoliko mjeseci nakon prekida terapije (pogledati dio ''Neželjena dejstva''). Rizik od upale i rupture tetive je povećan kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenjem renalne funkcije, pacijenata sa transplantovanim čvrstim organima i kod onih koji su istovremeno liječeni kortikosteroidima. Istovremena primjena kortikosteroida mora se izbjegavati.

Na prvi znak zapaljenja tetiva (npr. bolno oticanje, upala) treba prekinuti liječenje ciprofloksacinom i razmotriti alternativne mogućnosti liječenja. Zahvaćeni ektremitet (ekstremitete) treba tretirati na odgovarajući način (npr. imobilizacija). Ako se jave znaci tendinopatije, primjenu kortikosteroida treba izbjegavati.

Pacijenti sa miastenijom gravis

Ciprofloksacin treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa miastenijom gravis jer se simptomi mogu pogoršati (pogledati dio ''Neželjena dejstva'').

Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska

U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, naročito kod starijih pacijenata i od regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorohinolona. Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad sa rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom) i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su kod pacijenata koji primaju fluorohinolone (pogledati dio ‘’Neželjena dejstva'').

Stoga se fluorohinoloni smiju primijenjivati samo nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću u porodičnoj anamnezi ili sa urođenom bolešću srčanih zalistaka ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte ili bolest srčanih zalistaka ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju:

• i za aneurizmu i za disekciju aorte i za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su: Marfan-ov sindrom, Ehlers-Danlos-ov sindrom, Turner-ov sindrom, Behçet-ova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno
• za aneurizmu i disekciju aorte (npr. vaskularni poremećaji kao što su: Takayasu-ov arteritis ili arteritis džinovskih ćelija ili poznata ateroskleroza ili Sjögren-ov sindrom) ili dodatno
• za regurgitaciju/insuficijenciju srčanih zalistaka (npr. infektivni endokarditis).

Rizik od aneurizme i disekcije aorte i njihove rupture može biti povećan i kod pacijenata koji se istovremeno liječe kortikosteroidima za sistemsku primjenu.

Pacijentima treba savjetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predjelu abdomena, grudi ili leđa odmah obrate ljekaru u hitnoj medicinskoj službi.

Pacijentima takođe treba savjetovati da u slučaju akutne apneje, nove pojave palpitacija srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta odmah zatraže hitnu medicinsku pomoć.

Poremećaji vida

Ako dođe do pogoršanja vida ili bilo kakvih promjena na očima, treba odmah konsultovati oftalmologa.

Fotosenzitivnost

Ciprofloksacin može izazvati fotosenzitivne reakcije. Pacijenti koji su na terapiji ciprofloksacinom treba da izbegavaju direktno izlaganje prekomjernoj sunčevoj svjetlosti i UV-zracima (pogledati dio „Neželjena dejstva“).

Konvulzije (napadi)

Poznato je da ciprofloksacin kao i ostali hinoloni može da izazove konvulzije ili da smanji prag nadražljivosti za konvulzije. Zabilježeni su slučajevi status epileptikusa. Ciprofloksacin bi trebalo sa oprezom koristiti kod pacijenata sa poremećajem na nivou centralnog nervnog sistema (CNS) jer su ovi pacijenti predisponirani za nastanak napada. Ako se jave napadi odmah prekinuti davanje ciprofloksacina (pogledati dio “Neželjena dejstva“).

Periferna neuropatija

Slučajevi senzorne ili senzomotorne polineuropatije koji rezultiraju parestezijom, hipoestezijom, dizestezijom ili slabošću prijavljeni su kod pacijenata koji su primjenjivali hinolone i fluorohinolone. Pacijentima koji su na terapiji ciprofloksacinom treba savjetovati da se obrate svom ljekaru prije nego što nastave sa terapijom ukoliko se pojave simptomi neuropatije kao što su bol, osjećaj žarenja, bridenje, utrnulost ili slabost kako bi se sprečio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (pogledati dio „Neželjena dejstva“).

Psihijatrijske reakcije

Kod nekih pacijenata, psihijatrijske reakcije su se javile nakon prve primjene ciprofloksacina. U rijetkim slučajevima, depresija ili psihoza mogu progredirati do suicidalnih ideja/misli, koje mogu kulminirati do pokušaja samoubistva ili samoubistva. U ovim slučajevima treba prekinuti terapiju ciprofloksacinom.

Poremećaji srca

Potreban je oprez kada se primjenjuju fluorohinoloni, uključujući i ciprofloksacin, kod pacijenata sa poznatim faktorima koji produžavaju QT interval kao što su:

-kongenitalni sindrom produženog QT intervala;

-istovremena upotreba ljekova za koje se zna da produžavaju QT interval (npr. antiaritmici klase IA i III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici);

-nekontrolisan disbalans elektrolita (npr. hipokalemija, hipomagnezemija);

-srčana oboljenja (npr. srčana insuficijencija, infarkt miokarda, bradikardija).

Stariji pacijenti i osobe ženskog pola mogu biti osjetljiviji na produženje QT-intervala izazvanog ljekovima. Stoga je potreban oprez kod upotrebe fluorohinolona, uključujući i ciprofloksacin, kod ovih grupa pacijenata (pogledati dio „Doziranje i način primjene - stariji pacijenti“, „Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija“, „Neželjena dejstva“ i „Predoziranje“).

Disglikemija

Kao i prilikom primjene ostalih hinolona, može doći do promjene koncentracije glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju, (pogledati dio „Neželjena dejstva“), obično kod starijih pacijenata sa dijabetesom koji su na istovremenoj terapiji oralnim antidijabetikom (npr. glibenklamid) ili insulinom. Prijavljeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Stoga se kod dijabetičara preporučuje pažljivo praćenje nivoa glukoze u krvi.

Gastrointestinalni sistem

Pojava teške i uporne dijareje tokom ili poslije terapije (uključujući i nekoliko nedjelja nakon liječenja) može ukazati na kolitis prouzrokovan antibioticima, životno ugrožavajuće stanje koje potencijalno može dovesti do smrtnog ishoda, što zahtijeva hitno liječenje (pogledati dio „Neželjena dejstva“). U ovim slučajevima trebalo bi prekinuti primjenu ciprofloksacina i dati odgovarajuću terapiju. Ljekove koji usporavaju peristaltiku ne treba davati.

Bubrežni i urinarni sistem

Zabilježana je kristalurija povezana sa primjenom ciprofloksacina (pogledati dio „Neželjena dejstva“). Pacijenti koji su na terapiji ciprofloksacinom trebalo bi da su dobro hidratisani i da izbjegavaju prekomjerno alkalisanje urina.

Oštećenje funkcije bubrega

S obzirom da se ciprofloksacin u velikoj mjeri izlučuje nepromijenjen putem bubrega, potrebno je prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, kao što je objašnjeno u dijelu Doziranje i način primjene, da bi se izbjegla povećana pojava neželjenih dejstava zbog akumulacije ciprofloksacina.

Hepatobilijarni sistem

Prijavljeni su slučajevi nekroze jetre i po život opasne insuficijencije jetre, kod uzimanja ciprofloksacina (pogledati dio „Neželjena dejstva“). Kod prvih znakova i simptoma oboljenja jetre (kao što su anoreksija, žutica, tamna mokraća, svrab, osjetljiv abdomen) treba prekinuti liječenje.

Nedostatak glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Pacijenti sa deficijencijom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze su skloni hemolitičkim reakcijama tokom primjene ciprofloksacina i zato se on izbjegava kod ovih pacijenata, osim ako je potencijalna korist veća od rizika. U ovim slučajevima mora se pratiti mogućnost pojave hemolize.

Rezistencija

Tokom ili nakon terapije ciprofloksacinom može se izolovati rezistentna bakterija, sa ili bez klinički manifestne superinfekcije. Poseban rizik od pojave bakterija koje su rezistentne na ciprofloksacin postoji tokom produženog trajanja terapije i kada se radi o liječenju bolničkih infekcija i/ili infekcija uzrokovanih sa Staphylococcus i Pseudomonas vrstama.

Citohrom R450

Ciprofloksacin inhibira CYP1A2 i to može uzrokovati povećanje koncentracije supstance koja se istovremeno primjenjuje, a koja se metaboliše preko ovog enzima (teofilin, klozapin, olanzapin ropinirol, tizanidin, duloksetin, agomelatin). Zato bi kod pacijenata koji istovremeno uzimaju ciprofloksacin i ove ljekove, trebalo pažljivo pratiti kliničke znake predoziranja, određivati serumsku koncentraciju, naročito teofilina, ako je neophodno (pogledati dio „Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija“). Istovremeno davanje ciprofloksacina i tizanidina je kontraindikovano.

Metotreksat

Istovremena primjena ciprofloksacina i metotreksata se ne preporučuje (pogledati dio „Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija“).

Interakcije sa testovima

In vitro aktivnost ciprofloksacina protiv Mycobacterium tuberculosis može dati lažno negativne rezultate u uzorcima uzetim od pacijenata koji uzimaju ciprofloksacin.

Reakcije na mjestu prijmene injekcije

Lokalna intravenska reakcija je prijavljena kod intravenskog davanja ciprofloksacina. Ove reakcije su češće kad je vrijeme trajanja infuzije kraće od 30 minuta. Mogu se javiti lokalne reakcije na koži koje nestaju ubrzo nakon završetka infuzije. Sljedeća intravenska primjena nije kontraindikovana osim ukoliko se reakcije ponovo ne pojave ili pogoršaju.

Interakcije sa drugim ljekovima i druge vrste interakcija

Efekti drugih ljekova na ciprofloksacin:

Ljekovi za koje se zna da produžavaju QT interval

Kao i drugi fluorohinoloni, ciprofloksacin treba sa oprezom primjenjivati kod pacijenata koji primaju ljekove za koje se zna da produžavaju QT inteval (npr. klase IA i III antiaritmika, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“).

Probenecid

Probenecid utiče na renalnu sekreciju ciprofloksacina. Istovremena primjena ova dva lijeka povećava serumsku koncentraciju ciprofloksacina.

Efekti ciprofloksacina na druge ljekove:

Tizanidin

Tizanidin se ne smije primijeniti zajedno sa ciprofloksacinom (pogledati dio ''Kontraindikacije''). U kliničkoj studiji sa zdravim dobrovoljcima došlo je do povećanja serumske koncentracije tizanidina kod njegovog istovremenog davanja sa ciprofloksacinom (7-struko povećanje Smax, raspon: 4-21 puta; 10-struko povećanje površine ispod krive, raspon: 6-24 puta). Uporedo sa povećanjem serumskih koncentacija potenciran je hipotenzivni i sedativni efekat tizanidina.

Metotreksat

Istovremena primjena ciprofloksacina i metotreksata može potencijalno dovesti do povećanja nivoa metotreksata u plazmi usljed inhibicije tubularnog renalnog transporta metotreksata. Ovo može povećati rizik od pojave toksičnih reakcija izazvanih metotreksatom. Njihova zajednička primjena se ne preporučuje (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“).

Teofilin

Istovremena primjena ciprofloksacina i teofilina može dovesti do neželjenog porasta koncentracije teofilina u serumu. Ovo može izazvati teofilinom indukovana neželjena dejstva koja rijetko mogu biti životno ugrožavajuća ili sa smrtnim ishodom.

Ako se istovremena primjena ovih ljekova ne može izbjeći, preporučuje se da se doza teofilina adekvatno redukuje i da se prate nivoi teofilina u plazmi (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“).

Ostali ksantinski derivati

Prilikom istovremene primjene ciprofloksacina i kofeina ili pentoksifilina (okspentifilin), prijavljena su povećanja serumske koncentracije ovih ksantinskih derivata.

Fenitoin

Primjena ciprofloksacina i fenitoina može rezultirati povećanjem ili smanjenjem nivoa fenitoina u serumu, pa se stoga preporučuje praćenje njegove serumske koncentracije.

Ciklosporin

Prolazno povećanje koncentracije serumskog kreatinina je zabilježeno kada se istovremeno primjenjuje ciprofloksacin i proizvodi koji sadrže ciklosporin. Zbog toga je potrebno dva puta nedjeljno kontrolisati koncentraciju kreatinina u serumu kod ovih pacijenata.

Antagonisti vitamina K

Istovremena primjena ciprofloksacina i antagonista vitamina K može pojačati antikoagulantni efekat. Rizik može da varira u zavisnosti od vrste infekcije, godina i opšteg stanja pacijenta, tako da je teško procijeniti uticaj ciprofloksacina na povećanje INR-a („international normalized ratio”). Preporučuje se periodično praćenje INR-a tokom i kratko nakon koadministracije ciprofloksacina i antagonista vitamina K (npr. varfarin, acenokumarol, fenprokumon ili fluindion).

Duloksetin

U kliničkim ispitivanjima pokazano je da istovremena primjena duloksetina i snažnih inhibitora CYP450 1A2 izoenzima kao što je fluvoksamin, može dovesti do povećanja PIK-a i Cmax duloksetina. Iako nema dostupnih podataka o mogućim interakcijama sa ciprofloksacinom, mogu se očekivati slični efekti pri istovremenoj upotrebi (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“).

Ropinirol

Klinička studija je pokazala da primjena ropinirola sa ciprofloksacinom, umjerenim inhibitorom izoenzima CYP450 1A2, rezultira povećanjem Smax i PIK ropinirola za 60 % i 84%. Praćenje neželjenih dejstava u vezi sa ropinirolom i korigovanje doze se preporučuje tokom i kratko nakon davanja sa ciprofloksacinom (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“).

Lidokain

Kod zdravih dobrovoljaca je pokazano da istovremena primjena medicinskih proizvoda koji sadrže lidokain i ciprofloksacina, umjerenog inhibitora CYP450 1A2 izoenzima, redukuje klirens intravenskog lidokaina za 22%.

Iako je terapija lidokainom bila dobro podnošena, moguće su interakcije sa ciprofloksacinom uz pojavu neželjenih dejstava.

Klozapin

Prilikom primjene 250 mg ciprofloksacina sa klozapiom tokom 7 dana došlo je do povećanja serumskih koncentracija klozapina i N-desmetilklozapina za 29% i 31%. Preporučuje se klinički nadzor i adekvatno prilagođavanje doze klozapina tokom i kratko nakon istovremene primjene ciprofloksacina (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“).

Sildenafil

Cmax i PIK sildenafila su bili povećani približno dva puta kod zdravih dobrovoljaca nakon oralne primjene doze od 50 mg primijenjene istovremeno sa 500 mg ciprofloksacina. Stoga je potreban oprez kada se ciprofloksacin propisuje istovremeno sa sildenafilom, uzimajući u obzir rizik i korist.

Agomelatin

U kliničkim studijama, pokazano je da fluvoksamin, kao snažan inhibitor CYP450 1A2 izoenzima, značajno inhibira metabolizam agomelatina što dovodi do 60-strukog porasta izloženosti agomelatinu. Iako ne postoje dostupni klinički podaci za moguću interakciju sa ciprofloksacinom, umjerenim inhibitorom CYP450 1A2, slični efekti se mogu očekivati pri istovremenoj primjeni (pogledati dio „Citohrom P450”, u dijelu „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“).

Zolpidem

Istovremena primjena ciproflokacina može povećati nivo zolpidema u krvi. Nije preporučljiva istovremena upotreba.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Dostupni podaci o primjeni ciprofloksacina kod trudnica ne pokazuju malformativnu ili feto/neonatalnu toksičnost. Studije na životinjama nijesu pokazale direktne ili indirektne štetne efekte u odnosu na reproduktivnu toksičnost. Kod mladih i prenatalnih životinja, izloženih hinolonima, primijećeni su efekti na nezrele hrskavice, pa se ne može isključiti mogućnost da lijek ošteti hrskavice zglobova i kod ljudi/fetusa (pogledati dio ''Pretklinički podaci o bezbjednosti'').

Iz predostrožnosti, ne preporučuje se upotreba ciprofloksacina u trudnoći.

Dojenje

Ciprofloksacin se izlučuje u mlijeko. Zbog mogućeg rizika od oštećenja hrskavice, ciprofloksacin se ne treba koristiti u toku dojenja.

Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Zbog neuroloških efekata ciprofloksacin može uticati na reakciono vrijeme. Shodno tome, sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanje mašinama može biti smanjena.

Neželjena dejstva

Najčešće izvještavana neželjena dejstva su nauzeja, dijareja povraćanje, prolazni porast nivoa transaminaza, osip i reakcije na mjestu primjene.

Neželjena dejstva lijeka CITERAL (oralna, intravenska, i sekvencijalna terapija), dobijena na osnovu kliničkih i postmarketinških ispitivanja podijeljena po kategorijama učestalosti su prikazana u nastavku teksta. Analize učestalosti obuhvataju podatke i o oralnoj i intravenskoj upotrebi ciprofloksacina.

Klasa sistema organa	Često	Povremeno	Rijetko	Veoma rijetko <1/10000	Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)
Infekcije i infestacije		Gljivične superinfekcije.
Poremećaji krvi i limfnog sistema		Eozinofilija	Leukopenija	Hemolitička anemija
Poremećaji imunog sistema			Alergijske reakcije Alergijski otok/angioedem	Anafilaktička reakcija
Poremećaji metabolizma i ishrane		Smanjen apetit	Hiperglikemija		Hipoglikemijska koma (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“)
Psihijatrijski poremećaji*		Psihomotorna hiperaktivnost/agitacija	Konfuzija i dezorjentacija, Anksiozna reakcija, Abnormalni snovi, Depresija (koja potencijalno može da kulminira do suicidalnih ideja/ misli ili pokušaju samoubistva i suicida) (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“) Halucinacije	Psihotična reakcija (koja potencijalno može da kulminira do suicidalnih ideja/ misli ili pokušaju samoubistva i suicida) (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“)	Manija uključujući
Poremećaji nervnog sistema *		Glavobolja Vrtoglavica Poremećaji	Parestezija i disestezija	Migrena, Poremećaj koordinacije, Poremećaj hoda, Poremećaj mirisnog živca, Intrakranijalna hipertenzija i pseudotumor cerebri	Periferna neuropatija i polineuropatija
Poremećaji oka*			Poremećaji vida (npr. diplopija)	Poremećaji kolornog vida
Poremećaji uha i labirinta*			Tinitus
Kardiološki poremećaji**			Tahikardija		Ventrikularna aritmija, „torsades de pointes” (zabiljež
Vaskularni poremećaji**			VazodilatacijaHipotenzija	Vaskulitis
Respiratorni			Dispneja (uključujući i asmatične simptome)
Gastrointestinalni poremećaji	Mučnina Dijareja	Povraćanje	Kolitis prouzrokovan antibioticima uključujući i pseudomembranozni kolitis	Pankreatitis
Hepatobilijarni poremećaji		Povećane vrijednosti transaminaza Povećane vrijednosti bilirubina	Oštećenje jetre Holestatska žutica	Nekroza jetre (rijetko napreduje do insuficijencije jetre opasne po život) (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“)
Poremećaji kože i potkožnog tkiva		Osip	Fotosenzitivne reakcije (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“)	Petehije Multiformni eritem	Akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (AGEP), reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS)
Poremećaji mišićno koštanog sistema i vezivnog tkiva*		Bol u mišićima i kostima (bol u ekstremitetima, bol u leđima, bol u grudima) Artralgija	Mijalgija Artritis	Mišićna slabost Tendinitis Ruptura tetiva (posebno Ahilove tetive) (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“)
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema		Poremećaj bubrega	Bubrežna insuficijencija,
Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene *	Injekcione i infuzione lokalne reakcije (samo kod intravenske primjene)	Astenija (opšta slabost i umor), Groznica	Edem
Endokrini poremećaji					Sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (SIADH)
Ispitivanja		Povećane vrijednosti alkalne fosfataze u krvi	Povećanje vrijednosti amilaze		Povećan INR (international normalized ratio) kod pacijenata na terapiji antagonistima vitamina K

* Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (traju nekoliko mjeseci ili godina), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih dejstava koji se javljaju u nekoliko, ponekad više, klasa sistema organa i čula (uključujući reakcije kao što su: tendinitis, ruptura tetiva, artralgija, bol u ekstremitetima, poremećaj hoda, neuropatije povezane sa parestezijom, umor, poremećaj pamćenja i koncentracije, efekti na mentalno zdravlje (koji mogu uključivati poremećaje spavanja, anksioznost, napade panike, depresiju i samoubilačke misli), kao i oštećenje sluha, vida, ukusa i mirisa) prijavljeni su u vezi sa upotrebom hinolona i fluorohinolona u nekim slučajevima bez obzira na već postojeće faktore rizika (pogledati dio„Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“ ).

** Slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad sa rupturom kao komplikacijom (uključujući one sa smrtnim ishodom), i regurgitacije/insuficijencije bilo kojih srčanih zalistaka prijavljeni su kod pacijenata koji primaju fluorohinolone (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“).

Sljedeća neželjena dejstva su u kategoriji višeučestalosti pojavljivanja u podgrupama pacijenata koji primaju intravenoznu ili sekvencijalnu (sa intravenozne na oralnu) terapiju:

Često	Povraćanje, prolazno povećanje vrijednosti transaminaza, osip
Povremeno	Trombocitopenija, trombocitemija, konfuzija i dezorijentacija, halucinacije, parestezija i dizestezija, konvulzije, vertigo, poremećaji vida, gubitak sluha, tahikardija, vazodilatacija, hipotenzija, prolazno oštećenje jetre, holestatska žutica, insuficijencija bubrega, edem.
Rijetko	Pancitopenija, depresija koštane srži, anafilaktički šok, psihotične reakcije, migrena, poremećaji olfaktornog nerva, oštećenje sluha, vaskulitis, pankreatitis, nekroza jetre, petehije, ruptura tetive.

Pedijatrijska populacija

Incidenca gore navedene artropatije (artralgija, artritis), odnosi se na podatke dobijene iz studija na odraslima. Kod djece, artropatija se javlja često (pogledati dio „Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka“).

Predoziranje

Zabilježeno je da uzimanje prekomjerne doze od 12 g može dovesti do blagih simptoma toksičnosti. Predoziranje od 16 g može uzrokovati akutnu renalnu insuficijenciju. Simptomi predoziranja su: vrtoglavica, tremor, glavobolja, umor, konvulzije, halucinacije, konfuzija, nelagodnost u abdomenu, bubrežni poremećaji i poremećaj funkcije jetre kao i kristalurija i hematurija. Zabilježena je reverzibilna renalna toksičnost. Zato, pored rutinskih mjera u hitnim slučajevima, npr. pražnjenje želuca praćeno davanjem medicinskog uglja, preporučeno je praćenje renalne funkcije, uključujući rN urina i zakiseljavanje, ako je potrebno, da bi se spriječila kristalurija. Pacijenti moraju biti dobro hidrirani. Antacidi koji sadrže kalcijum i magnezijum mogu teoretski redukovati resorpciju ciprofloksacina kod predoziranja.

Samo mali dio ciprofloksacina (<10%) se eliminiše hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.

U slučaju predoziranja, treba primijeniti simptomatsku terapiju. Potrebno je sprovesti praćenje EKG-a, zbog mogućeg produžetka QT intervala.