Pitaz 2 g/0,25 g prašak za otopinu za infuziju

Pitaz je namijenjen za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece starije od dvije godine (vidjeti dijelove 4.2 i 5.1.):

Odrasli i adolescenti

- Teške pneumonije uključujući bolnički stečenu pneumoniju i pneumonije povezane s mehaničkom ventilacijom

- Komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) - Komplicirane infekcije trbušne šupljine

- Komplicirane infekcije kože i mekog tkiva (uključujući infekcije dijabetičkog stopala)

Liječenje bolesnika s bakterijemijom koja je povezana ili se sumnja da je povezana s bilo kojom od gore navedenih infekcija.

Pitaz se može koristiti u liječenju bolesnika s febrilnom neutropenijom, ako se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.

Napomena: Primjena se ne preporučuje u odraslih bolesnika sa bakterijemijom uzrokovanom ESBL sojevima E. coli i K. pneumoniae koje proizvode beta laktamaze proširenog spektra (neosjetljive na ceftriakson), vidjeti dio 5.1.

Djeca u dobi od 2 do 12 godina

- Komplicirane infekcije trbušne šupljine

1

Pitaz se može koristiti u liječenju djece s febrilnom neutropenijom, ako se sumnja da je uzrokovana bakterijskom infekcijom.

Potrebno je pridržavati se službenih smjernica o odgovarajućoj primjeni antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Doza i učestalost primjene lijeka Pitaz ovise o težini i mjestu infekcije i očekivanim patogenima.

Odrasli i adolescenti

Uobičajena doza je 4 g piperacilina/0,5 g tazobaktama svakih 8 sati.

U bolesnika s nozokomijalnom pneumonijom i kod bakterijskih infekcija u neutropeničnih bolesnika, preporučena doza je 4 g piperacilina/0,5 g tazobaktama primijenjena svakih 6 sati. Ovaj se režim doziranja može primijeniti i u bolesnika s ostalim, osobito teškim infekcijama.

U sljedećoj tablici sažeta je učestalost primjene i preporučene doze za odrasle i adolescente prema indikaciji ili stanju:

899464-1164420Indikacija Učestalost primjene Teška pneumonija Svakih 6 sati Odrasli bolesnici s febrilnom neutropenijom, ako se sumnja na bakterijsku infekciju Komplicirana infekcija mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) Svakih 8 sati Komplicirana infekcije trbušne šupljine Infekcije kože i mekog tkiva (uključujući infekcije dijabetičkog stopala)

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Intravenska doza mora biti prilagoĎena stupnju oštećenja bubrega kako je navedeno u sljedećoj tablici (svaki bolesnik mora biti pod strogim nadzorom zbog mogućnosti pojave znakova toksičnosti; doza lijeka i intervali primjene moraju se prilagoditi u skladu s time):

899464-671013Klirens kreatinina (ml/min) Preporučena doza > 40 Nije potrebno prilagoĎavanje doze. 20 - 40 Najveća preporučena doza: 4 g/0,5 g svakih 8 sati < 20 Najveća preporučena doza: 4 g/0,5 g svakih 12 sati

Kod bolesnika na hemodijalizi, dodatnu dozu piperacilina/tazobaktama od 2 g/0,25 g potrebno je primjeniti nakon svake dijalize, s obzirom da se hemodijalizom ukloni 30%-50% piperacilina u 4 sata.

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre

Nije potrebno prilagoĎavati dozu (vidjeti dio 5.2).

Stariji bolesnici

Nije potrebno prilagoĎavati dozu u starijih osoba s normalnom funkcijom bubrega ili ako su vrijednosti klirensa kreatinina iznad 40 ml/min.

Pedijatrijska populacija (djeca u dobi 2 - 12 godina)

U donjoj tablici sažeta je učestalost primjene i doza po tjelesnoj težini te prema indikaciji ili stanju za pedijatrijske bolesnike u dobi od 2 do 12 godina:

225 - 10 - 2024

* ne smije se prekoračiti maksimum od 4 g/0,5 g po dozi tijekom 30 minuta.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Intravenska doza mora biti prilagoĎena stupnju oštećenja funkcije bubrega kako je navedeno u sljedećoj tablici (svaki bolesnik mora biti pod strogim nadzorom zbog mogućnosti pojave znakova toksičnosti; doza lijeka i intervali primjene moraju se prilagoditi u skladu s time):

899464-503287Klirens kreatinina (ml/min) Preporučena doza > 50 Nije potrebno prilagoĎavanje doze. ≤ 50 70 mg piperacilina/8,75 mg tazobaktama/kg svakih 8 sati.

Kod djece na hemodijalizi, potrebno je primjeniti dodatnu dozu od 40 mg piperacilina/5 mg tazobaktama/kg nakon svake dijalize.

Primjena u djece mlaĎe od 2 godine

Sigurnost i djelotvornost piperacilina/tazobaktama u djece u dobi 0- 2 godine nisu utvrĎene. Nema dostupnih podataka iz kontroliranih kliničkih ispitivanja.

Trajanje liječenja

Uobičajeno trajanje liječenja za većinu indikacija je od 5 do 14 dana. MeĎutim, trajanje liječenja potrebno je prilagoditi težini infekcije, patogenima te kliničkom i bakteriološkom napretku bolesnika.

Način primjene

Pitaz 2 g/0,25 g primjenjuje se intravenskom infuzijom (tijekom 30 min). Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatne tvari, na bilo koji drugi penicilinski antibiotik.

Akutna teška reakcija preosjetljivosti na bilo koju beta-laktamsku djelatnu tvar (npr. cefalosporin, monobaktam ili karbapenem) u anamnezi.

Pri izboru piperacilina/tazobaktama za liječenje pojedinog bolesnika potrebno je uzeti u obzir prikladnost korištenja polu-sintetskih penicilina širokog spektra na osnovu čimbenika kao što su težina infekcije i prevalencija rezistencije na druge prikladne antibiotike.

Prije početka liječenja piperacilinom/tazobaktamom, potrebno je ispitati prethodne reakcije preosjetljivosti na peniciline, druge beta-laktame (npr. cefalosporin, monobaktam ili karbapenem) i druge alergene. Teške i ponekad po život opasne reakcije preosjetljivosti (anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije [uključujući šok]) opisane su u bolesnika liječenih penicilinima, uključujući piperacilin/tazobaktam. Pojava tih reakcija češća je u bolesnika s anamnezom preosjetljivosti na brojne alergene. Ozbiljne reakcije preosjetljivosti zahtijevaju prekid primjene antibiotika i mogu zahtijevati primjenu epinefrina i provoĎenje ostalih mjera hitne medicinske skrbi.

Piperacilin/tazobaktam može izazvati teške kožne nuspojave, poput Stevens-Johnsonovog sindroma, toksične epidermalne nekrolize, reakcije na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima te akutne generalizirane egzantemske pustuloze (vidjeti dio 4.8.). U slučaju pojave kožnog osipa, bolesnika treba pomno nadzirati te prekinuti primjenu piperacilina/tazobaktama, ako doĎe do progresije lezija.

Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)

U bolesnika liječenih piperacilinom/tazobaktamom prijavljeni su slučajevi HLH-a, često nakon liječenja duljeg od 10 dana. HLH je sindrom patološke aktivacije imunološkog sustava koji je opasan po život i koji karakteriziraju klinički znakovi i simptomi prekomjerne sistemske upale (npr. vrućica, hepatosplenomegalija, hipertrigliceridemija, hipofibrinogenemija, visoke razine serumskog feritina,

325 - 10 - 2024

citopenije i hemofagocitoza). U bolesnika kod kojeg se razviju rani znakovi patološke aktivacije imunološkog sustava treba odmah procijeniti. Ako se dijagnosticira HLH, treba prekinuti terapiju piperacilinom/tazobaktamom.

Kod teških, dugotrajnih proljeva, treba uzeti u obzir mogućnost pseudomembranoznog kolitisa uzrokovanog antibioticima, koji može biti opasan po život. Početak simptoma pseudomembranoznog kolitisa može se javiti za vrijeme ili nakon liječenja antibioticima. U takvim slučajevima, odmah treba prekinuti primjenu piperacilina/tazobaktama.

Liječenje piperacilinom/tazobaktamom može rezultirati pojavom rezistentnih mikroorganizama, koji mogu izazvati super-infekcije.

U nekih bolesnika liječenih beta-laktamskim antibioticima javilo se krvarenje. U nekim su slučajevima te reakcije bile povezane s poremećajima koagulacijskih testova, poput vremena zgrušavanja, agregacije trombocita i protrombinskog vremena, te se javljaju češće u bolesnika sa zatajenjem bubrega. Javi li se krvarenje, primjena antibiotika se mora prekinuti i započeti primjereno liječenje.

Mogu se pojaviti leukopenija i neutropenija, posebice pri dugotrajnom liječenju; stoga je porebna redovita procjena hematopoetske funkcije.

Kao i kod ostalih penicilina, pri primjeni viših doza može doći do neuroloških komplikacija u obliku konvulzija, naročito u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 4.8).

U bolesnika koji raspolažu malim rezervama kalija ili koji istodobno uzimaju lijekove koji smanjuju razinu kalija može se javiti hipokalemija; stoga se preporučuje provoditi redovitu kontrolu elektrolita u takvih bolesnika.

Oštećenje funkcije bubrega

Zbog moguće nefrotoksičnosti (vidjeti dio 4.8), piperacilin/tazobaktam treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili u bolesnika koji su na hemodijalizi. Intravenske doze i intervali primjene lijeka trebaju biti prilagoĎeni stupnju oštećenja bubrega (vidjeti dio 4.2.).

U sekundarnoj analizi gdje su korišteni podaci iz velikog multicentričnog, randomiziranog kontroliranog ispitivanja gdje je ispitivana brzina glomerularne filtracije (GFR) nakon česte primjene antibiotika kod bolesnika u kritičnom stanju, primjena piperacilina/tazobaktama je bila povezana sa sporijom brzinom reverzibilnog poboljšanja GFR-a u usporedbi s drugim antibioticima. Ta sekundarna analiza je zaključila kako je piperacilin/tazobaktam bio uzrok zakašnjelog oporavka bubrežne funkcije u tih bolesnika.

Kombinirana primjena piperacilina/tazobaktama i vankomicina može biti povezana s povećanom incidencijom akutnog oštećenja bubrega (vidjeti dio 4.5.).

Ovaj lijek sadrži 108 mg natrija po bočici, što odgovara 5,4% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Ne-depolarizirajući mišićni relaksansi

Istovremena primjena piperacilina s vekuronijem dovodi do produljenja živčano-mišićne blokade, nastale djelovanjem vekuronija. Zbog sličnog mehanizma djelovanja, može se u prisutnosti piperacilina očekivati produljenje živčano-mišićne blokade izazvano bilo kojim ne-depolarizirajućim mišićnim relaksansom.

Antikoagulansi

425 - 10 - 2024

Za vrijeme istodobne primjene heparina, oralnih antikoagulansa i drugih tvari koje mogu utjecati na koagulaciju krvi, uključujući i funkciju trombocita, treba češće vršiti odgovarajuće koagulacijske testove i redovito nadzirati stanje bolesnika.

Metotreksat

Piperacilin može smanjiti izlučivanje metotreksata; stoga je potrebno nadzirati razinu metotreksata u serumu, kako bi se spriječila toksičnost.

Probenecid

Kao i s drugim penicilinima, pri istovremenoj primjeni probenecida i piperacilina/tazobaktama produžava se poluvrijeme eliminacije i smanjuje bubrežni klirens pipearcilina i tazobaktama; meĎutim to ne utječe na njihove vršne koncentracije u plazmi.

Aminoglikozidi

Piperacilin sam, ili u kombinaciji s tazobaktamom, ne mijenja značajno farmakokinetiku tobramicina u osoba s normalnom funkcijom bubrega i s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega. Farmakokinetika piperacilina, tazobaktama i M1 metabolita nije se značajno promijenila s primjenom tobramicina.

Inaktivacija tobramicina i gentamicina izazvana piperacilinom dokazana je u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega.

Za informacije koje se odnose na primjenu piperacilina/tazobaktama s aminoglikozidima, vidjeti dijelove 6.2. i 6.6.

Vankomicin

U ispitivanjima je zabilježena povećana incidencija razvoja akutnog oštećenja bubrega u bolesnika u kojih je istodobno primijenjen piperacilin/tazobaktam i vankomicin u odnosu na primjenu vankomicina kao monoterapije (vidjeti dio 4.4.). Neka od tih ispitivanja su pokazala da te interakcije ovise o dozi vankomicina.

Nisu zabilježene farmakokinetičke interakcije izmeĎu piperacilina/tazobaktama i vankomicina.

Utjecaj na laboratorijske nalaze

Kao i kod drugih penicilina, ne-enzimatske metode odreĎivanja glukoze u urinu mogu dovesti do lažno pozitivnih rezultata. Stoga je za vrijeme terapije piperacilinom/tazobaktamom glukozu u urinu potrebno odreĎivati enzimatski.

Razne kemijske metode za odreĎivanje proteina u urinu mogu dati lažno pozitivan rezultat. Nije zabilježen utjecaj na odreĎivanje proteina testnom trakicom.

Direktan Coombsov test može biti pozitivan.

Zabilježeni su lažno pozitivni rezultati kod primjene Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova u bolesnika koji primaju piperacilin/tazobaktam. Zabilježene su križne reakcije izmeĎu polisaharida koji ne potječe od vrsta Aspergillus i polifuranoze kod primjene Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova.

Pozitivne rezultate testova u bolesnika koji primaju piperacilin/tazobaktam potrebno je potvrditi drugim dijagnostičkim metodama.

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni piperacilina/tazobaktama u trudnica ograničeni.

525 - 10 - 2024

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost, ali nema dokaza o teratogenosti pri primjeni doza koje su toksične za majku (vidjeti dio 5.3.).

Piperacilin i tazobaktam prolaze kroz placentu. Piperacilin/tazobaktam smije se koristiti za vrijeme trudnoće samo ako je to jasno indicirano, tj. ako je očekivana korist veća od mogućeg rizika za trudnicu i fetus.

Dojenje

Piperacilin se izlučuje u niskim koncentracijama u majčino mlijeko; nisu provedenaispitivanja o koncentracijama tazobaktama u majčinom mlijeku. Stoga je dojilje dopušteno liječiti samo ako je očekivana korist veća od mogućeg rizika za majku i dijete.

Plodnost

Ispitivanja plodnosti u štakora nisu pokazala učinke na plodnost i parenje nakon intraperitonealne primjene tazobaktama ili kombinacije piperacilin/tazobaktam (vidjeti dio 5.3).

Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Najčešće prijavljena nuspojava je proljev (pojavljuje se u 1 od 10 bolesnika).

Neke od najozbiljnijih nuspojava, pseudomembranozni kolitis i toksična epidermalna nekroliza, javljaju se u 1 do 10 na 10 000 bolesnika. Učestalost pancitopenije, anafilaktičkog šoka i Stevens-Johnsonova sindroma nije moguće procijeniti na temelju trenutno dostupnih podataka.

U sljedećoj tablici, nuspojave su navedene prema klasifikaciji organskih sustava i MedDRA preporučenom nazivlju. Unutar svake grupe učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

625 - 10 - 2024

725 - 10 - 2024

899464896518460492649815830

899464-5972429Organski sustav Vrlo često (≥ 1/10) Često (≥ 1/100 i < 1/10) Manje često (≥ 1/1,000 i < 1/100) Rijetko (≥ 1/10,000 i < 1/1,000) Učstalost nepoznata (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka) sustava Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene pireksija, reakcija na mjestu primjene injekcije zimica Pretrage povišena razina alanin aminotransferaze, povišena razina aspartat aminotransferaze, smanjene vrijednosti ukupnih proteina, smanjene vrijednosti albumina u krvi, pozitivni direktni Coombsov test, povišena razina kreatinina u krvi, povišena razina alkalne fosfataze, povišena razina ureje u krvi, produljeno aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme snižena razina glukoze u krvi, povišena razina bilirubina u krvi, produljeno protrombinsko vrijeme produljeno vrijeme krvarenja, povišena razina gama-glutamil-transferaze * Nuspojave zabilježene nakon stavljanja lijeka u promet

Liječenje piperacilinom povezuje se s povećanom učestalosti vrućice i osipa kod bolesnika s cističnom fibrozom.

Nuspojave beta-laktamskih antibiotika

Beta-laktamski antibiotici, uključujući piperacilin/tazobaktam, mogu dovesti do pojave encefalopatije i konvulzija (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5863717326022Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi

8

Zabilježeni su slučajevi predoziranja s piperacilinom/tazobaktamom nakon stavljanja lijeka u promet. Većina opisanih slučajeva, uključujući mučninu, povraćanje i proljev, su takoĎer prijavljene i pri primjeni lijeka u uobičajenim preporučenim dozama. U bolesnika se može javiti pojačana neuromuskularna podražljivost ili konvulzije ako se lijek intravenski primjenjuje u dozama većim od preporučenih (osobito u bolesnika sa zatajenjem bubrega).

Liječenje predoziranja

U slučaju predoziranja, liječenje piperacilinom/tazobaktamom treba prekinuti. Nije poznat specifičan antidot.

Liječenje mora biti suportivno i simptomatsko u skladu s bolesnikovim kliničkim stanjem. Prekomjerne koncentracije piperacilina ili tazobaktama u serumu mogu se smanjiti hemodijalizom (vidjeti dio 4.4.).

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu; kombinacije penicilina, uključujući inhibitore beta-laktamaze, ATK oznaka: J01CR05

Mehanizam djelovanja

Piperacilin, polusintetski penicilin širokog spektra pokazuje baktericidno djelovanje tako što inhibira sintezu stanične membrane i stijenke.

Tazobaktam, srodan penicilinima po beta-laktamskoj strukturi, inhibitor je mnogih beta-laktamaza, koje su česti uzrok rezistencije na peniciline i cefalosporine, ali ne inhibira AmpC enzime ili metalo beta-laktamaze. Tazobaktam proširuje antibiotski spektar piperacilina na brojne bakterije koje stvaraju beta-laktamaze, a koje su stekle rezistenciju na sam piperacilin.

Mehanizmi rezistencije

Dva su glavna mehanizma rezistencije na piperacilin/tazobaktam:

- inaktivacija piperacilinske komponente beta-laktamazama koje nisu inhibirane tazobaktamom: beta-laktamaze u molekularnoj klasi B,C i D.

- promjena proteina koji vežu penicilin, što rezultira u smanjenju afiniteta piperacilina prema ciljanoj molekuli u bakteriji.

Nadalje, promjena propusnosti membrane bakterija, kao i ekspresija efluks-pumpi za više lijekova (engl. multi-drug efflux pumps), može uzrokovati ili doprinijeti rezistenciji bakterija na piperacilin/tazobaktam, osobito Gram-negativnih bakterija.

Granične vrijednosti

EUCAST MIK granične vrijednosti za piperacillin/tazobaktam. U svrhu ispitivanja osjetljivosti, koncentracija tazobaktama je fiksirana na 4 mg/l.

925 - 10 - 2024

899464898905Patogeni Granične vrijednosti koje se odnose na sojeve (S≤/R>) mg/l piperacilina Enterobacterales (ranije Enterobacteriaceae) 8/8 Pseudomonas aeruginosa < 0,001/161 Staphylococcus vrste -2 Enterococcus vrste -3 Streptococcus skupine A, B, C i G -4 Streptococcus pneumoniae -5 Viridans skupina streptococci -6 Haemophilus influenzae 0,25/0,25 Moraxella catarrhalis -7 Bacteroides vrste (osim B. thetaiotaomicron) 8/8 Prevotella vrste 0,5/0,5 Fusobacterium necrophorum 0,5/0,5 Clostridium perfringens 0,5/0,5 Cutibacterium acnes 0,25/0,25 Achromobacter xylosoxidans 4/4 Vibrio vrste 1/1 Granične vrijednosti nevezane za vrstu (na temelju PK/PD podataka) 8/16 1 EUCAST je za nekoliko agensa uveo granične vrijednosti prema kojima se organizmi divljeg tipa (organizmi koji nemaju fenotipski uočljive mehanizme stečene rezistencije na agens) kategoriziraju kao „Osjetljivi, povećana izloženost (I)“ umjesto „Osjetljivi, standardni režim doziranja (S)“. Granične vrijednosti osjetljivosti za ove kombinacije organizama i agensa navedene su kao proizvoljne granične vrijednosti izvan skale S ≤ 0,001 mg/l. 2 Većina stafilokoka proizvodi penicilinazu, a neki su rezistentni na meticilin. Bilo koji od ovih mehanizama čini ih rezistentnima na benzilpenicilin, fenoksimetilpenicilin, ampicilin, amoksicilin, piperacilin i tikarcilin. Za stafilokoke za koje je test pokazao da su osjetljivi na benzilpenicilin i cefoksitin može se navesti da su osjetljivi na sve peniciline. Za stafilokoke za koje je test pokazao da su rezistentni na benzilpenicilin, ali osjetljivi na cefoksitin, osjetljivi su na kombinacije s inhibitorima beta-laktamaze, izoksazolil peniciline (oksacilin, kloksacilin, dikloksacilin i flukloksacilin) i nafcilin. Za agense koji se primjenjuju oralno, potrebno je paziti da se postigne dovoljna izloženost na mjestu infekcije. Stafilokoki za koje je test pokazao da su rezistentni na cefoksitin otporni su na sve peniciline. S. saprophyticus osjetljiv na ampicilin je negativan na mecA gen i osjetljiv na ampicilin, amoksicilin i piperacilin (sa ili bez inhibitora beta-laktamaze). 3 Osjetljivost na ampicilin, amoksicilin i piperacilin (sa ili bez inhibitora beta-laktamaze) može se utvrditi na temelju osjetljivosti na ampicilin. Rezistentnost na ampicilin neuobičajena je kod E. faecalis (potvrditi minimalnom inhibitornom koncentracijom), ali česta kod E. faecium. 4 Osjetljivost streptokoka skupine A, B, C i G na peniciline utvrĎuje se na temelju osjetljivosti na benzilpenicilin, uz iznimku fenoksimetilpenicilina i izoksazolil penicilina za streptokoke skupine B. Streptokoki skupine A, B, C i G ne proizvode beta-laktamazu. Dodavanjem inhibitora beta-laktamaze ne povećava se klinička korist. 5 Kako bi se isključili mehanizmi rezistencije na beta-laktamske antibiotike, koristi se test probirnom pločom s 1 μg oksacilina ili se odreĎuje minimalna inhibitorna koncentracija (MIK) benzilpenicilina. Kada je probir negativan (zona inhibicije oksacilina ≥20 mm, ili MIK benzilpenicilina ≤0,06 mg/l), za sve beta-laktamske agense za koje su dostupne granične vrijednosti, uključujući i one s „Napomenom“, može se navesti da su osjetljivi bez daljnjeg testiranja, osim cefaklora, za koji, kada se navodi, treba navesti „Osjetljiv, povećana izloženost“ (I). Streptococcus pneumoniae ne proizvodi beta-laktamzu. Dodavanjem inhibitora beta-laktamaze ne povećava se klinička korist. Osjetljivost se utvrĎuje na temelju osjetljivosti na ampicilin (MIK ili promjer zone). 6 Za izolate osjetljive na benzilpenicilin, osjetljivost se može utvrditi na temelju osjetljivosti na benzilpenicilin ili ampicilin. Za izolate rezistentne na benzilpenicilin, osjetljivost se može utvrditi na temelju osjetljivosti na ampicilin.

1025 - 10 - 2024

899464-497459Patogeni Granične vrijednosti koje se odnose na sojeve (S≤/R>) mg/l piperacilina 7 Osjetljivost se može utvrditi na temelju osjetljivosti na amoksicilin-klavulansku kiselinu. Grupiranje relevantnih sojeva prema osjetljivosti na piperacilin/tazobaktam UOBIČAJENO OSJETLJIVE VRSTE Gram pozitivni aerobi Enterococcus faecalis (samo izolati osjetljivi na ampicilin ili penicilin) Listeria monocytogenes Staphylococcus aureus (samo izolati osjetljivi na meticilin) Staphylococcus vrste, koagulaze negativni (samo izolati osjetljivi na meticilin) Streptococcus agalactiae (skupina B streptococci)† Streptococcus pyogenes (skupina A streptococci)† Gram negativni aerobi Citrobacter koseri Haemophilus influenzae Moraxella catarrhalis Proteus mirabilis Gram pozitivni anaerobi Clostridium vrste Eubacterium vrste anaerobni gram-pozitivni cocci†† Gram negativni anaerobi Bacteroides fragilis skupina Fusobacterium vrste Porphyromonas vrste Prevotella vrste VRSTE KOD KOJIH STEČENA REZISTENCIJA MOŽE PREDSTAVLJATI PROBLEM Gram pozitivni aerobi Enterococcus faecium Streptococcus pneumoniae† Streptococcus viridans skupina† Gram negativni aerobi Acinetobacter baumannii Citrobacter freundii Enterobacter vrste Escherichia coli Klebsiella pneumoniae Morganella morganii Proteus vulgaris Providencia ssp. Pseudomonas aeruginosa Serratia species INHERENTNO REZISTENTNI ORGANIZMI

Osjetljivost

Prevalencija stečene rezistencije za odabrane vrste može se razlikovati geografski i vremenski te je poželjno imati lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja teških infekcija. Po potrebi treba potražiti savjet stručnjaka kad je lokalna prevalencija rezistencije takva da je upitna korisnost primjene odreĎenog lijeka u nekim tipovima infekcija.

1125 - 10 - 2024

899464-2599309Gram pozitivni aerobi Corynebacterium jeikeium Gram negativni aerobi Burkholderia cepacia Legionella vrste Ochrobactrum anthropi Stenotrophomonas maltophilia Ostali mikroorganizmi Chlamydophila pneumoniae Mycoplasma pneumoniae †Streptokoki nisu bakterije koje proizvode beta-laktamazu; kod ovih organizama, rezistencija je rezultat promjena na proteinima koji vežu penicilin (engl. PBPs - penicillin-binding proteins), stoga su osjetljivi izolati isključivo osjetljivi na piperacilin. Kod S. pyogenes nije zabilježena rezistencija na penicilin. ††Uključujući sojeve Anaerococcus, Finegoldia, Parvimonas, Peptoniphilus i Peptostreptococcus spp.

Ispitivanje Merino (infekcije krvotoka uzrokovane bakterijama koje produciraju ESBL)

U prospektivnom, neinferiornom, paralelnom, randomiziranom objavljenom kliničkom ispitivanju, definitivno (tj. na temelju osjetljivosti potvrĎene in-vitro) liječenje piperacilinom/tazobaktamom, u usporedbi s meropenemom, nije rezultiralo neinferiornim 30-dnevnim mortalitetom u odraslih bolesnika s infekcijama krvotoka uzrokovanim E. coli ili K. pneumoniae neosjetljivim na ceftriakson.

Ukupno 23 od 187 bolesnika (12,3%) randomiziranih na piperacilin/tazobaktam ostvarilo je primarni ishod smrtnosti nakon 30 dana u usporedbi sa 7 od 191 (3,7%) randomiziranih na meropenem (razlika u riziku, 8,6% [1-strani 97,5% CI − ∞ do 14,5%]; P = 0,90 za neinferiornost). Razlika nije zadovoljila marginu neinferiornosti od 5%.

Učinci su bili dosljedni u analizi populacije po protokolu, pri čemu je 18 od 170 bolesnika (10,6%) postiglo primarni ishod u skupini na piperacilinu/tazobaktamu u usporedbi sa 7 od 186 (3,8%) u skupini koja je primala meropenem (razlika u riziku, 6,8 % [jednostrani 97,5% CI, - ∞ do 12,8%]; P = 0,76 za neinferiornost).

Klinička i mikrobiološka rezolucija (sekundarni ishodi) do 4. dana dogodila se u 121 od 177 bolesnika (68,4%) u skupini na piperacilinu/tazobaktamu u usporedbi sa 138 od 185 (74,6%), randomiziranih na meropenem (razlika u riziku, 6,2% [95% CI − 15,5 do 3,1%]; P = 0,19). Za sekundarne ishode, statistički testovi bili su dvostrani, s P <0,05 koji se smatra značajnim.

U ovom ispitivanju pronaĎena je neravnoteža mortaliteta izmeĎu ispitivanih skupina. Pretpostavlja se da su smrtni slučajevi u skupini piperacilin/tazobaktam povezani s osnovnim bolestima, a ne s popratnom infekcijom.

Apsorpcija

Vršna koncentracija piperacilina i tazobaktama nakon primjene 4 g/0,5 g kroz 30 minuta intravenskom infuzijom iznosi 298 μg/ml i 34 μg/ml.

Distribucija

I piperacilin i tazobaktam se vežu približno 30% na proteine plazme. Vezivanje piperacilina ili tazobaktama na proteine neovisno je o prisutnosti drugih tvari. Vezivanje metabolita tazobaktama na proteine je zanemarivo.

Piperacilin/tazobaktam dobro prodiru u tkiva i tjelesne tekućine uključujući sluznicu crijeva, žučnog mjehura, pluća, žuči i kosti. Koncentracija u tkivu je uglavnom 50 do 100% one u plazmi. Raspodjela

1225 - 10 - 2024

u cerebrospinalnoj tekućini je niska u subjekata s neupaljenim meningima, kao i s drugim penicilinima.

Biotransformacija

Piperacilin se metabolizira u mikrobiološki slabo aktivan dezetil metabolit. Tazobaktam se metabolizira u samo jedan metabolit koji je mikrobiološki neaktivan.

Eliminacija

Piperacilin i tazobaktam se izlučuju glomerularnom filtracijom i tubularnom sekrecijom putem bubrega.

Oko 68% primijenjene doze piperacilina brzo se izlučuje nepromijenjeno u urinu. Tazobaktam i njegov metabolit se izlučuju uglavnom putem bubrega, pri čemu se 80% primijenjene doze nalazi nepromijenjeno, a ostatak u obliku metabolita. Piperacilin, tazobaktam i dezetil-piperacilin se takoĎer izlučuju putem žuči.

Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama u plazmi nakon primjene jednokratne ili višekratnih doza kod zdravih osoba je iznosilo izmeĎu 0,7 do 1,2 sata neovisno o dozi ili trajanju infuzije. Poluvrijeme eliminacije i piperacilina i tazobaktama povećava se pri smanjenju bubrežnog klirensa.

Nema značajnih promjena u farmakokinetici piperacilina kod zajedničke primjene s tazobaktamom. Smatra se da piperacilin neznatno smanjuje brzinu izlučivanja tazobaktama iz organizma.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Vrijeme iznad minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIK) smatra se glavnom farmakodinamičkom odrednicom učinkovitosti piperacilina.

Posebne populacije

Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama produljuje se u bolesnika s cirozom jetre za oko 25%, odnosno 18% u odnosu na zdrave osobe.

Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama povećava se s padom klirensa kreatinina. Povećanje poluvremena eliminacije je dvostruko za piperacilin i četverostruko za tazobaktam, kod klirensa kreatinina ispod 20 ml/min u usporedbi s bolesnicima s normalnom funkcijom bubrega.

Hemodijaliza uklanja 30% do 50% piperacilina/tazobaktama, uz dodatnih 5 % tazobaktama u obliku metabolita tazobaktama. Peritonejskom dijalizom uklanja se oko 6% doze piperacilina i oko 21% doze tazobaktama, od čega do 18% u obliku metabolita tazobaktama.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetičkom (PK) analizom populacije u dobi od 9 mjeseci do 12 godina, procijenjeni klirens bio je usporediv s onim u odraslih osoba, s populacijskom srednjom vrijednosti (SE – standard error) od 5,64 (0,34) ml/min/kg. Procijenjeni klirens piperacilina je 80% vrijednosti za pedijatrijske bolesnike starosti od 2-9 mjeseci. Populacijska srednja vrijednost (SE) za volumen distribucije piperacilina je 0,243 (0,011) l/kg i neovisan je o dobi.

Stariji bolesnici

Poluvrijeme eliminacije piperacilina i tazobaktama bilo je 32% i 55% duže, usporeĎujući starije s mlaĎim bolesnicima. Ove razlike se mogu pripisati promjenama u klirensu kreatinina povezanim sa životnom dobi.

Rasa

Nisu primijećene razlike u farmakokinetici piperacilina ili tazobaktama izmeĎu Azijata (n=9) i bijelaca (n=9), u zdravih dobrovoljaca koji su primili jednokratnu dozu od 4 g/0,5 g.

1325 - 10 - 2024

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti. Nisu provedena ispitivanja kancerogenosti piperacilina/tazobaktama.

U ispitivanju plodnosti i opće reprodukcije pri primjeni tazobaktama ili kombinacije piperacilina/tazobaktama primjenom u trbušnu šupljinu štakora zabilježeno je smanjenje u veličini legla i povećanje broja fetusa sa zakašnjelim okoštavanjem i promjenama na rebrima, istovremeno s toksičnosti po majku. Nije bilo poremećaja plodnosti F1 generacije i embrionalnog razvoja F2 generacije.

Ispitivanja teratogenosti tazobaktama ili kombinacije piperacilina/tazobaktama primijenjenim u venu miševa i štakora rezultirala su blagim smanjenjem fetalne težine štakora pri dozama toksičnim za majku, ali nisu opaženi teratogeni učinci.

Nakon primjene tazobaktama ili kombinacije piperacilina/tazobaktama u trbušnu šupljinu štakora, došlo je do poremećaja peri/postnatalnog razvoja (smanjena težina okota, porast broja mrtvoroĎenih, povećana smrtnost okota), uz istovremenu toksičnost po majku.

Nema.

Lijek se ne smije se miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Kod kombinirane primjene piperacilina/tazobaktama s drugim antibioticima (npr. aminoglikozidima), oba lijeka se moraju primjenjivati odvojeno. Miješanje beta-laktamskih antibiotika s aminoglikozidima in vitro može uzrokovati značajnu neaktivnost aminoglikozida.

Piperacilin/tazobaktam se ne smije miješati s drugim lijekovima u štrcaljki ili boci za infuziju, budući da nisu provedena ispitivanja kompatibilnosti.

Zbog kemijske nestabilnosti, piperacilin/tazobaktam ne smije se koristiti u otopinama koje sadrže samo natrijev bikarbonat.

Piperacilin/tazobaktam ne smije se dodavati krvnim pripravcima ili hidrolizatima albumina.

Neotvorena bočica: 3 godine

Rekonstituirana/razrijeĎena otopina: Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni potvrĎena je za 24 sata na temperaturi 2-8°C.

S mikrobiološkog gledišta, lijek treba upotrijebiti odmah.

Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije uporabe odgovornost su korisnika i normalno ne bi trebali biti duži od 24 sata na temperaturi 2-8°C.

1425 - 10 - 2024

Neotvorene bočice:

Ovaj lijek na zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razrjeĎivanja lijeka, vidjeti u dijelu 6.3.

Lijek je dostupan u bezbojnim staklenim bočicama (staklo tip I) volumena 30 ml, zatvorenim s 20 mm bromobutilnim gumenim čepom i aluminijskom kapicom ili sivom flip off kapicom prikladnom za parenteralni pripravak.

Veličine pakiranja: 1 ili 10 bočica u kartonskoj kutiji. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Rekonstituciju i razrieĎivanje treba provoditi u aseptičkim uvjetima. Otopina se prije primjene treba vizualno pregledati na prisutnost čestica i promjenu boje. Može se upotrijebiti samo bistra otopina bez vidljivih čestica.

Intravenska primjena

6402070100189 Jednu je bočicu potrebno rekonstituirati s volumenom otapala navedenim u tablici u nastavku, koristeći jedno od kompatibilnih otapala za rekonstituciju. Miješajte dok se lijek ne otopi.. Uz neprekidno miješanje, do rekonstitucije obično dolazi u roku od 5-10 minuta (pojedinosti o rukovanju vidjeti u nastavku).

899464-497362Sadržaj bočice Volumen otapala* koji treba dodati jednoj bočici 2 g/0,25 g (2 g piperacilina i 0,25 g tazobaktama) 10 ml

*Kompatibilna otapala za rekonstituciju:

- 0,9 %-tna (9 mg/ml) otopina natrijevog klorida za injekcije

- sterilna voda za injekcije (maksimalni preporučeni volumen sterilne vode za injekcije po dozi je 50 ml)

- glukoza 5 %

Rekonstituiranu otopinu treba uz pomoć štrcaljke izvući iz bočice. Kada se priprema prema uputama, izvučeni sadržaj u štrcaljki sadržavat će deklariranu količinu piperacilina i tazobaktama.

Rekonstituirana otopina može se dalje razrjeĎivati do željenog volumena (npr. 50 ml do 150 ml) s jednim od sljedećih kompatibilnih otapala:

- 0,9 % -tna (9 mg/ml) otopina natrijevog klorida za injekcije - glukoza 5 %

- Ringerov laktat injekcija - Hartmannova otopina

- Ringerov acetat

- Ringerov acetat/malat

Istodobna primjena s aminoglikozidima

Zbog in vitro inaktivacije aminoglikozida beta-laktamskim antibioticima, preporučuje se odvojena primjena piperacilina/tazobaktama i aminoglikozida. Piperacilin/tazobaktam i aminoglikozide treba rekonstituirati i razrijediti odvojeno kada je indicirana istodobna terapija aminoglikozidima.

1525 - 10 - 2024

Vidjeti dio 6.2. „Inkompatibilnosti“.

Neiskorišten lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Samo za jednokratnu primjenu. Svu neiskorištenu otopinu je potrebno baciti.

Piperacilin pripada skupini lijekova koji se zovu penicilinski antibiotici širokog spektra. On može ubiti mnogo vrsta bakterija. Tazobaktam može spriječiti da neke otporne bakterije prežive učinke piperacilina. To znači da piperacilin i tazobaktam uništavaju još više vrsta bakterija kada se primjenjuju zajedno.

Pitaz se koristi u odraslih osoba i adolescenata za liječenje bakterijskih infekcija, poput onih koje utječu na donje dišne putove (pluća), mokraćne putove (bubrezi i mokraćni mjehur), trbušnu šupljinu, kožu ili krv. Pitaz se može koristiti za liječenje bakterijskih infekcija u bolesnika sa smanjenim brojem bijelih krvnih stanica (smanjena otpornost na infekcije).

Pitaz se koristi u djece u dobi od 2 do12 godina, za liječenje infekcija trbušne šupljine kao što su upala slijepog crijeva, peritonitis (infekcija tekućine i ovojnice organa u trbušnoj šupljini) i infekcije žučnog mjehura (žuči). Pitaz se može koristiti za liječenje bakterijskih infekcija u bolesnika sa smanjenim brojem bijelih krvnih stanica (smanjena otpornost na infekcije).

U slučaju odreĎenih ozbiljnih infekcija, Vaš liječnik može razmotriti korištenje lijeka Pitaz u kombinaciji s drugim antibioticima.

Nemojte primjenjivati Pitaz

- ako ste alergični na piperacilin ili tazobaktam.

- ako ste alergični na antibiotike poznate kao penicilini, cefalosporini ili druge inhibitore beta-laktamaze, s obzirom da tada možete biti alergični i na Pitaz.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego primite Pitaz

 ako imate alergije. Ako imate više alergija, recite to svom liječniku ili drugom zdravstvenom

radniku prije nego primite ovaj lijek.

 ako ste prije bolovali od proljeva, ili ako ste imali proljev za vrijeme ili nakon primjene ovog lijeka. U tom slučaju, odmah obavijestite svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika. Nemojte uzimati drugi lijek protiv proljeva prije nego se posavjetujete sa svojim liječnikom.

 ako imate nisku razinu kalija u krvi. Vaš liječnik može provjeriti rad Vaših bubrega prije uzimanja ovog lijeka i može zatražiti redovne pretrage krvi za vrijeme liječenja.

 ako imate problema s bubrezima ili jetrom, ili ste na hemodijalizi. Vaš liječnik može provjeriti rad Vaših bubrega prije uzimanja ovog lijeka i zatražiti redovne pretrage krvi za vrijeme liječenja.

 ako koristite drugi antibiotik koji se zove vankomicin u isto vrijeme kada koristite i Pitaz, to može povećati rizik od ozljede bubrega (vidjeti takoĎer dio „Drugi lijekovi i Pitaz“ u ovoj uputi).

 ako uzimate odreĎene lijekove koji sprječavaju zgrušavanje krvi (antikoagulanse), (vidjeti takoĎer „Drugi lijekovi i Pitaz“ u ovoj uputi) ili ako Vam se javi neočekivano krvarenje tijekom liječenja. U tom slučaju, odmah obavijestite svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.

 ako Vam se jave napadaji (konvulzije) tijekom liječenja. U tom slučaju, obavijestite svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.

 ako mislite da ste razvili novu ili Vam se pogoršala postojeća infekcija. U tom slučaju, obavijestite svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.

Hemofagocitna limfohistiocitoza

Prijavljeni su slučajevi bolesti kod koje imunosni sustav proizvodi prekomjerne količine inače normalnih bijelih krvnih stanica zvanih histiociti i limfociti, što dovodi do upale (hemofagocitne limfohistiocitoze). To stanje može biti opasno po život ako se ne dijagnosticira i ne liječi u ranoj fazi. Ako primijetite više simptoma kao što su vrućica, otečene žlijezde, osjećaj slabosti, ošamućenost, nedostatak zraka, pojavu modrica ili kožnog osipa, odmah se obratite svom liječniku.

Djeca

Piperacilin/tazobaktam se ne preporučuje za liječenje djece mlaĎe od dvije godine zbog nedovoljnih podataka o sigurnosti i učinkovitosti lijeka.

Drugi lijekovi i Pitaz

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. Neki lijekovi mogu imati interakcije s piperacilinom i tazobaktamom. To uključuje:

- lijekove protiv gihta (probenecid). Ovaj lijek može produžiti vrijeme potrebno da se piperacilin i tazobaktam izluče iz Vašeg tijela.

- lijekove za razrjeĎivanje krvi ili liječenje krvnih ugrušaka (npr. heparin, varfarin ili acetilsalicilna kiselina).

- lijekove koji se koriste za opuštanje mišića za vrijeme operacije. Obavijestite svog liječnika ako planirate primiti opću anesteziju.

- metotreksat (lijek koji se koristi za liječenje raka, artritisa ili psorijaze). Piperacilin i tazobaktam mogu produžiti vrijeme potrebno da se metotreksat izluči iz Vašeg organizma.

- lijekove koji smanjuju razinu kalija u krvi (npr. tablete koje pojačavaju mokrenje ili neki lijekovi za liječenje raka).

- lijekove koji sadržavaju druge antibiotike tobramicin, gentamicin ili vankomicin. Obavijestite svog liječnika ako imate probleme s bubrezima. Primjena lijeka Pitaz i vankomicina u isto vrijeme može povećati rizik od ozljede bubrega, čak ako i nemate probleme s bubrezima.

Utjecaj na laboratorijske pretrage

Prilikom davanja uzoraka urina ili krvi, obavijestite liječnika ili laboratorijsko osoblje da koristite Pitaz.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Liječnik će odlučiti je li Pitaz odgovarajući lijek za Vas.

Piperacilin i tazobaktam mogu prijeći na plod u maternici ili u majčino mlijeko. Ako dojite, liječnik će odlučiti je li Pitaz odgovarajući lijek za Vas.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ne očekuje se da primjena lijeka Pitaz utječe na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.

Pitaz sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži 108 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske soli) u jednoj bočici. To odgovara 5,4% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa soli za odraslu osobu.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Vaš liječnik ili drugi zdravstveni radnik davati će Vam ovaj lijek intravenskom infuzijom (kap po kap tijekom 30 minuta).

Doza lijeka koju će te primiti ovisi o Vašoj bolesti, dobi te o tome imate li problema s bubrezima.

Primjena u odraslih i adolescenata u dobi od 12 ili više godina

Uobičajena doza je 4 g piperacilina/0,5 g tazobaktama koja se primjenjuje u venu svakih 6-8 sati (direktno u krvotok).

Primjena u djece u dobi od 2 do12 godina

Uobičajena doza piperacilina/tazobaktama za djecu s infekcijama trbušne šupljine je 100 mg/12,5 mg/kg tjelesne težine primijenjeno u venu svakih 8 sati (direktno u krvotok).

Uobičajena doza piperacilina/tazobaktama za djecu s niskim brojem bijelih krvnih stanica je 80 mg/10 mg/kg tjelesne težine primijenjeno u venu svakih 6 sati (direktno u krvotok).

Liječnik će izračunati dozu ovisno o tjelesnoj težini Vašeg djeteta, ali pojedinačna doza ne smije biti veća od 4 g/0,5 g lijeka Pitaz.

Primat ćete lijek Pitaz tako dugo dok se simptomi infekcije potpuno ne povuku (5 do 14 dana).

Bolesnici s bubrežnim problemima

Vaš liječnik će možda morati smanjiti dozu lijeka Pitaz ili učestalost njegove primjene.

Vaš liječnik može zatražiti pretrage krvi kako bi bio siguran da dobivate odgovarajuću dozu, osobito ako ovaj lijek morate primati dulje vrijeme.

Ako primite više lijeka Pitaz nego što ste trebali

Kako Vam lijek Pitaz daje liječnik ili drugi zdravstveni radnik, mala je vjerojatnost da ćete dobiti krivu dozu. MeĎutim, ako uočite nuspojave, kao što su napadaji (konvulzije) ili mislite da ste primili preveliku dozu lijeka, odmah o tome obavijestite svog liječnika.

Ako ste propustili dozu lijeka Pitaz

Ako mislite da ste propustili dobiti dozu lijeka Pitaz, odmah o tome obavijestite svog liječnika ili drugog zdravstvenog radnika.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se neće javiti kod svakoga.

Ako primijetite bilo koju ozbiljnu nuspojavu na piperacilin/tazobaktam, odmah se obratite svom liječniku.

Ozbiljne nuspojave (u zagradama je navedena učestalost) piperacilin/tazobaktama su:

- teški kožni osipi [Stevens-Johnsonov sindrom, bulozni dermatitis (nepoznata učestalost), eksfolijativni dermatitis (nepoznata učestalost), toksična epidermalna nekroliza (rijetko)], koji se u početku javljaju kao crvenkaste točkice nalik na metu ili kružne mrlje s mjehurićem u središtu. Dodatni znakovi uključuju vrijedove u ustima, grlu, nosu, na udovima i spolnim organima i konjunktivitis (crvene i otečene oči). Osip se može proširiti na velika područja, uz ljuštenje kože ili stvaranje mjehurića te potencijalno može biti opasan po život.

- teška alergijska stanja s mogućim smrtnim ishodom (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima) koja mogu zahvatiti kožu, ali i druge organe ispod kože, kao što su bubrezi i jetra

- stanje kože (zvano akutna generalizirana egzantemska pustuloza) popraćeno vrućicom, koje je karakterizirano brojnim malim mjehurićima ispunjenim tekućinom koji se nalaze na velikoj površini otekle crvene kože

- oticanje lica, usana, jezika ili drugih dijelova tijela (nepoznata učestalost) - kratak dah, zviždanje u plućima ili otežano disanje (nepoznata učestalost) - težak osip ili koprivnjača (manje često), svrbež ili osip na koži (često)

- žuto obojenje očiju ili kože (nepoznata učestalost)

- poremećaji krvne slike [simptomi uključuju: neočekivani gubitak daha, crveno ili smeĎe obojenje mokraće (nepoznata učestalost), krvarenje iz nosa (rijetko) i stvaranje točkastih modrica (nepoznata učestalost)], veliko smanjenje broja bijelih krvnih stanica (rijetko)

- težak ili ustrajan proljev praćen vrućicom ili slabošću (rijetko)

Ako bilo koje od sljedećih nuspojava postanu ozbiljne ili ako primijetite bilo koju nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi, obavijestite svog liječnika ili medicinsko osoblje.

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba): - proljev

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - gljivična infekcija

- smanjenje broja krvnih pločica (trombocita), smanjenje broja crvenih krvnih stanica ili krvnog pigmenta/hemoglobina, abnormalni laboratorijski testovi (pozitivan direktni Coombsov test), produljeno vrijeme stvaranja ugrušaka (produljeno aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme)

- smanjene vrijednosti proteina u krvi - glavobolja, nesanica

- bol u trbuhu, povraćanje, mučnina, zatvor, nadražen želudac - povišena razina jetrenih enzima u krvi

- kožni osip, svrbež

- poremećaji u nalazima testova bubrežne funkcije - vrućica, reakcija na mjestu primjene injekcije

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

- smanjenje broja bijelih krvnih stanica (leukopenija), produljeno vrijeme stvaranja ugrušaka (produljeno protrombinsko vrijeme)

- snižena razina kalija u krvi, snižena razina šećera u krvi

- napadaji (konvulzije); vide se u bolesnika koji primaju visoke doze lijeka ili koji imaju problema s bubrezima

- nizak krvni tlak, upala vena (očituje se kao osjetljivost ili crvenilo zahvaćenog područja), crvenilo kože

- povišena razina tvari koja nastaje raspadom krvnih pigmenata (bilirubina) - kožne reakcije popraćene crvenilom, stvaranje lezija na koži, koprivnjača - bolovi u zglobovima i mišićima

- zimica

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

- ozbiljno smanjenje bijelih krvnih stanica (agranulocitoza), krvarenje iz nosa - ozbiljne infekcije crijeva, upala sluznice usta

- ljuštenje gornjeg sloja kože cijelog tijela (toksična epidermalna nekroliza)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

- ozbiljno smanjenje crvenih krvnih stanica, bijelih krvnih stanica i krvnih pločica (pancitopenija), smanjenje bijelih krvnih stanica (neutropenija), smanjenje crvenih krvnih stanica zbog preranog raspada ili degradacije, stvaranje točkastih modrica, produljeno vrijeme krvarenja, povećanje broja krvnih pločica, povećanje posebnog tipa bijelih krvnih stanica (eozinofilija)

- alergijske reakcije i ozbiljne alergijske reakcije - upala jetre, žutilo kože ili bjeloočnica

- ozbiljne alergijske reakcije po cijelom tijelu popraćene osipom na koži i sluznicama, mjehurićima na koži i izbijanjem kožnih promjena (Stevens-Johnsonov sindrom), ozbiljno alergijsko stanje kože i drugih organa kao što su bubrezi i jetra (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima), stanje kože popraćeno vrućicom, koje je karakterizirano brojnim malim mjehurićima ispunjenim tekućinom koji se nalaze na velikoj površini otečene i crvene kože (akutna generalizirana egzantemska pustuloza), kožne reakcije popraćene stvaranjem mjehurića (bulozni dermatitis)

- oslabljena funkcija bubrega i problemi s bubrezima

- oblik plućne bolesti kod koje se eozinofili (vrsta bijelih krvnih stanica) pojavljuju u plućima u povećanom broju

- akutna dezorijentacija i zbunjenost (delirij)

Liječenje piperacilinom je praćeno povećanjem učestalosti pojave vrućice i osipa u bolesnika s cističnom fibrozom.

Beta-laktamski antibiotici, uključujući piperacilin/tazobaktam, mogu dovesti do znakova promijenjene funkcije mozga (encefalopatije) i konvulzija.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Neotvorene bočice: Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Samo za jednokratnu primjenu. Svu neiskorištenu otopinu potrebno je baciti.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Pitaz sadrži

Djelatne tvari su piperacilin i tazobaktam. Jedna bočica sadrži piperacilin (u obliku piperacilinnatrija) u količini koja odgovara 2 g i tazobaktam (u obliku tazobaktamnatrija) u količini koja odgovara 0,25 g.

Nema drugih sastojaka.

Kako Pitaz izgleda i sadržaj pakiranja

Bijeli ili gotovo bijeli rastresiti grumen ili prašak.

Lijek je dostupan u bezbojnim staklenim bočicama (staklo tip I) volumena 30 ml, zatvorenim s 20 mm bromobutilnim gumenim čepom i aluminijskom kapicom ili sivom flip off kapicom prikladnom za parenteralni pripravak.

Veličine pakiranja: 1 ili 10 bočica u kartonskoj kutiji. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet Medochemie Ltd

1-10 Constantinoupoleos street 3011 Limassol

Cipar

ProizvoĎač

Medochemie Ltd (Factory B)

Injectable Facility, Agios Athanassios Industrial Area, Iapetou 48, Limassol, 4101, Cipar

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Medicuspharma d.o.o.

Rokov perivoj 6/a 10000 Zagreb Tel: 01/4920231

Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora) pod sljedećim nazivima:

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u 09/2024

__________________________________________________________________________________

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Kako čuvati Pitaz

Neotvorene bočice: Ovaj lijek na zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Rekonstituirana/razrijeĎena otopina: S mikrobiološkog gledišta, lijek treba upotrijebiti odmah.

Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije uporabe odgovornost su korisnika i normalno ne bi trebali biti duži od 24 sata na temperaturi 2-8°C.

Upute za primjenu

Pitaz se primjenjuje intravenskom infuzijom (kap po kap tijekom 30 minuta).

Rekonstituciju i razrjeĎivanje treba provoditi u aseptičkim uvjetima. Otopina se prije primjene treba vizualno pregledati na prisutnost čestica i promjenu boje. Može se upotrijebiti samo bistra otopina bez vidljivih čestica.

Intravenska primjena

Jednu je bočicu potrebno rekonstituirati s volumenom otapala navedenim u tablici u nastavku, koristeći jedno od kompatibilnih otapala za rekonstituciju. Miješajte dok se lijek ne otopi. Uz neprekidno miješanje, do rekonstitucije obično dolazi u roku od 5-10 minuta (pojedinosti o rukovanju vidjeti u nastavku).

*Kompatibilna otapala za rekonstituciju:

- 0,9 % -tna (9 mg/ml) otopina natrijevog klorida za injekcije

- sterilna voda za injekcije (maksimalni preporučeni volumen sterilne vode za injekcije po dozi je 50 ml)

- glukoza 5 %

Rekonstituiranu otopinu treba uz pomoć štrcaljke izvući iz bočice. Kada se priprema prema uputama, izvučeni sadržaj u štrcaljki sadržavat će deklariranu količinu piperacilina i tazobaktama.

Rekonstituirana otopina može se dalje razrieĎivati do željenog volumena (npr. 50 ml do 150 ml) s jednim od sljedećih kompatibilnih otapala:

- 0,9 %-tna (9 mg/ml) otopina natrijevog klorida za injekcije

- glukoza 5 %

- Ringerov laktat injekcija - Hartmannova otopina

- Ringerov acetat

- Ringerov acetat/malat

Inkompatibilnosti

Kod kombinirane primjene lijeka Pitaz s drugim antibioticima (npr. aminoglikozidima), oba lijeka se moraju primjenjivati odvojeno. Miješanje beta-laktamskih antibiotika s aminoglikozidima in vitro može uzrokovati značajnu neaktivnost aminoglikozida.

Piperacilin/tazobaktam se ne smije miješati s drugim lijekovima u štrcaljki ili boci za infuziju, budući da nisu provedena ispitivanja kompatibilnosti.

Zbog kemijske nestabilnosti, piperacilin/tazobaktam ne smije se koristiti u otopinama koje sadrže samo natrijev bikarbonat.

Piperacilin/tazobaktam ne smije se dodavati krvnim pripravcima ili hidrolizatima albumina.

Istodobna primjena lijeka Pitaz s aminoglikozidima

Zbog in vitro inaktivacije aminoglikozida beta-laktamskim antibioticima, preporučuje se odvojena primjena piperacilina/tazobaktama i aminoglikozida. Piperacilin/tazobaktam i aminoglikozide treba rekonstituirati i razrijediti odvojeno kada je indicirana istodobna terapija aminoglikozidima.