Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju/infuziju

Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju/infuziju je namijenjena liječenju teških infekcija uzrokovanih mikroorganizmima osjetljivim na klindamicin kod kojih primjena drugih, manje toksičnih antibiotika nije primjerena:

- infekcije dišnih puteva

- infekcije kože i mekih tkiva - infekcije kostiju i zglobova - infekcije male zdjelice

- sepse

- intraabdominalne infekcije, uključujući peritonitis i abdominalne apscese uz istovremenu primjenu antibiotika s izraženim djelovanjem protiv gram-negativnih aerobnih uzročnika

- teške infekcije (izuzev cerebrospinalnih) uzrokovane gram-pozitivnim mikroorganizmima, posebice one uzrokovane stafilokokima, streptokokima (uz izuzetak E. faecalis) i pneumokokima.

Potrebno je voditi računa o službenim smjernicama o pravilnoj primjeni antibiotika.

Doziranje

Doziranje i način primjene se trebaju odrediti na temelju ozbiljnosti infekcije, stanja bolesnika i osjetljivosti mikroorganizma koji uzrokuje bolest.

Odrasli (intramuskularna ili intravenska primjena: otopina za injekciju)

Uobičajena dnevna doza klindamicinfosfata je 2400 - 2700 mg podijeljena u dvije, tri ili četiri jednake doze kod intraabdominalnih infekcija, infekcija male zdjelice kod žena i drugih teških infekcija.

Lakše infekcije, uzrokovane osjetljivijim mikroorganizmima mogu dobro reagirati i na nižu ukupnu dnevnu dozu od 1200 - 1800 mg, podijeljenu u 3 do 4 jednake doze.

Kod izuzetno teških infekcija, meĎu koje se ubrajaju septikemija i intraabdominalne infekcije, ukupna intravenska doza može se povisiti do 4,8 g dnevno.

Intramuskularna primjena u pojedinačnoj dozi većoj od 600 mg se ne preporučuje.

Za način razrjeĎivanja i brzinu infuzije kod intravenske primjene vidjeti dio 6.6.

Djeca: starija od 3 godine (intramuskularna ili intravenska primjena: otopina za injekciju) 20 - 40 mg/kg/dnevno u 3 ili 4 jednake doze.

Za način razrjeĎivanja i brzinu infuzije kod intravenske primjene vidjeti dio 6.6.

Stariji bolesnici: Može biti potrebno smanjenje doze klindamicina u odraslih bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega zbog produljenja poluvremena lijeka u serumu.

Doziranje i duljina primjene prema pojedinim indikacijama Liječenje upalnih bolesti zdjelice

Bolničko liječenje upalnih procesa male zdjelice kod žena odrasle dobi (izmeĎu ostalog i salpingitisa): klindamicinfosfat intravenski 900 mg svakih 8 sati u kombinaciji s odgovarajućim antibiotikom koji djeluje na gram-negativne uzročnike (npr. gentamicin 2 mg/kg u početnoj dozi, a zatim 1,5 mg/kg svakih 8 sati) kod bolesnica s urednom funkcijom bubrega. Ova kombinacija se primjenjuje tijekom najmanje 4 dana. Nakon što je uočeno kliničko poboljšanje, liječenje je potrebno nastaviti još 2 dana. Potom se može prijeći na klindamicinhidroklorid (kapsule) 1800 mg dnevno podijeljeno u više doza, uz ukupno trajanje liječenja od 10 do 14 dana.

Doziranje kod poremećene funkcije bubrega i jetre (vidjeti dio 5.2)

Dozu nije potrebno prilagoĎavati kod bolesnika s blagim do umjereno teškim poremećajem funkcije bubrega. Hemodijaliza i peritonealna dijaliza nisu učinkovite u uklanjanju klindamicina iz seruma. Kod bolesnika s umjerenim do teškim poremećajem funkcije jetre uočeno je produljenje poluvremena klindamicina. Primjenjivanjem klindamicina u vremenskim razmacima od 8 sati rijetko može doći do njegove akumulacije. Stoga se smatra da nije neophodno smanjivanje doze.

U slučajevima teških poremećaja funkcija bubrega i jetre preporučuje se kontrola koncentracije u krvi.

Način i trajanje primjene

Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju/infuziju injicira se intramuskularno ili intravenski kao infuzija. Sadržaj bočice za injekciju se ni u kojem slučaju ne smije primjenjivati intravenski nerazrijeĎena!

Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju/infuziju je kontraindicirana u bolesnika:

- preosjetljivih na klindamicin, linkomicin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. - koji istodobno primaju eritromicin (vidjeti dio 4.5).

- klindamicinfosfat otopina za injekciju ne smije se davati nedonoščadi ili novoroĎenčadi zbog prisutstva benzilnog alkohola (vidjeti dio 4.6).

- koji u povijesti bolesti imaju upalne bolesti crijeva ili kolitis povezan s primjenom antibiotika.

Klindamicinfosfat se ne smije davati nerazrijeĎen u obliku bolus intravenskih injekcija, već se mora primjenjivati u obliku infuzije tijekom najmanje 10 - 60 minuta.

Kao i kod svih ostalih antibiotika, u slučajevima teških infekcija potrebno je in vitro ispitati osjetljivost uzročnika.

Liječenje antibakterijskim lijekovima mijenja normalnu floru kolona dovodeći do pretjeranog rasta bakterije Clostridium difficile. To je opisano kod primjene gotovo svih antibakterijskih lijekova, uključujući klindamicin. Bakterija Clostridium difficile proizvodi toksine A i B koji doprinose razvoju proljeva povezanog s Clostridium difficile (CDAD) i primarni je uzrok “kolitisa povezanog s primjenom antibiotika”. Prekomjerno stvaranje toksina koje proizvode sojevi Clostridium difficile mogu dovesti do morbiditeta i mortaliteta, a budući da ove infekcije mogu biti neosjetljive na antimikrobnu terapiju, kolektomija može biti neophodna. Na CDAD treba posumnjati u svakog bolesnika u kojeg se javi proljev nakon primjene antibiotika. To može napredovati do kolitisa, uključujući pseudomembranozni kolitis (vidjeti dio 4.8) koji može varirati od blagog do fatalnog kolitisa. Nužno je pažljivo uzeti podrobnu anamnezu budući ima izvješća da se CDAD javlja čak 2 i više mjeseca nakon primjene ili uzimanja antimikrobnih lijekova. Klinička slika kolitisa varira od blagog vodenastog proljeva do teškog dugotrajnog proljeva, leukocitoze, povišene temperature i jakih grčeva u trbuhu koji mogu biti praćeni pojavom krvi i sluzi u stolici. Ovi potonji simptomi mogu uznapredovati do peritonitisa, šoka i toksičnog megakolona i mogu imati fatalan ishod.

Preporučuje se obratiti posebnu pozornost svakoj pojavi proljeva u razdoblju od 2 - 3 tjedna nakon liječenja.Ako se sumnja na proljev ili kolitis povezan s primjenom antibiotika, ili je on potvrĎen, liječenje antibakterijskim lijekovima, uključujući klindamicin, potrebno je odmah prekinuti i poduzeti prikladne terapijske mjere. Lijekovi koji inhibiraju peristaltiku kontraindicirani su u ovoj situaciji. Liječenje kolitisa je specifično, npr. primjenom vankomicina (peroralno, 125 do 250 mg šest puta dnevno tijekom 7 - 10 dana) uz istodobnu nadoknadu tekućine, elektrolita i proteina. Potrebno je izbjegavati lijekove koji usporavaju peristaltiku crijeva.

Kolitis i proljev povezani s primjenom antibiotika pojavljuju se češće i težeg su oblika kod oslabljelih i/ili starijih bolesnika (> 60 godina).

Budući da klindamicin ne prelazi zadovoljavajuće u cerebrospinalni likvor, lijek se ne smije primjenjivati u liječenju meningitisa.

Kod produljenog liječenja klindamicinom, potrebno je nadzirati funkciju jetre i bubrega.

Prijavljeni su rijetki slučajevi akutnog oštećenja bubrega, uključujući akutno zatajenje bubrega. U bolesnika koji otprije boluju od oštećenja funkcije bubrega ili istodobno uzimaju nefrotoksične lijekove potrebno je razmotriti praćenje funkcije bubrega (vidjeti dio 4.8).

Primjena klindamicina može dovesti do prekomjernog rasta rezistentnih organizama, posebice gljivica.

Teške alergijske reakcije mogu se javiti odmah nakon prve primjene. U tom slučaju, liječenje Klindamicin-MIP 150 mg/ml treba odmah zaustaviti i poduzeti uobičajene hitne mjere.

U odreĎenim okolnostima, liječenje klindamicinom može biti alternativa za bolesnike preosjetljive (alergične) na penicilin. Nema podataka o unakrsnoj alergiji izmeĎu penicilina i klindamicina te se na temelju strukturalne razlike meĎu djelatnim tvarima takvo što i ne očekuje. MeĎutim, u pojedinim slučajevima razvila se anafilaksija na klindamicin kod bolesnika alergičnih na penicilin.

U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega i/ili jetre koji su praćeni i izraženim metaboličkim poremećajima, klindamicin treba primjenjivati uz krajnji oprez; ako se radi o stanjima koja zahtijevaju primjenu visokih doza, potrebno je odrediti koncentraciju klindamicina u serumu (vidjeti dio 4.2.).

Ovaj lijek sadrži 9 mg benzilnog alkohola po 1 ml otopine. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

Benzilni alkohol povezan je s rizikom od teških nuspojava, uključujući poteškoće s disanjem (zvane „sindrom dahtanja“) u male djece. Velike količine benzil alkohola se mogu nakupljati u tijelu i izazvati nuspojave („metabiolička acidoza“). O ovome treba misliti kod trudnica i dojilja, kao i kod pacijenata sa bolestima bubrega i jetre.

Ovaj lijek sadrži 12 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske soli) po 1 ml otopine.

4 ml otopine za injekciju (1 bočica za injekciju) sadržava 48 mg natrija, što odgovara 2,4% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

6 ml otopine za injekciju (1 bočica za injekciju) sadržava 72 mg natrija, što odgovara 3,6% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Pokazalo se da klindamicin primijenjen injekcijom ima svojstva neuromuskularnog blokatora što može pojačati aktivnost drugih neuromuskularnih blokatora. Zbog toga se klindamicin mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji se liječe neuromuskularnim blokatorima.

Uočeno je postojanje in vitro antagonizma izmeĎu klindamicina i eritromicina. Zbog mogućeg kliničkog značaja ove interakcije, ne preporučuje se njihova istodobna primjena (vidjeti dio 4.3).

Antagonisti Vitamina K

Povišene vrijednosti testova koagulacije (PV/INR) i/ili povećano krvarenje, prijavljeni su u bolesnika liječenih klindamicinom u kombinaciji s antagonistom vitamina K (npr. varfarinom, acenokumarolom i fluindionom). Testove koagulacije je, stoga, potrebno učestalo provoditi u bolesnika liječenih antagonistima vitamina K.

Trudnoća

Ograničeni su podaci o sigurnosti primjene klindamicina tijekom trudnoće. Ispitivanja oralne i subkutane reproduktivne toksičnosti u štakora i kunića nisu pokazala smanjenu plodnost ili štetan utjecaj na fetus povezanog s klindamicinom, osim pri dozama koje su uzrokovale toksičnost za ženku. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama ne mogu se uvijek koristiti za procjenu odgovora u ljudi.

Klindamicin prolazi placentarnu barijeru u ljudi. Nakon primjene višestrukih doza, koncentracije u amnionskoj tekućini bile su približno 30% od koncentracije u majčinoj krvi.

Benzilni alkohol može prijeći kroz placentu (vidjeti dio 4.3).

U kliničkim ispitivanjima s trudnicama, sistemska primjena klindamicina tijekom drugog i trećeg tromjesečja nije bila povezana s povećanom učestalošću kongenitalnih malformacija. Nema prikladnih niti dobro kontroliranih ispitivanja u trudnica tijekom prvog tromjesečja trudnoće.

Klindamicin-MIP se smije primjenjivati tijekom trudnoće samo ako je neophodno.

Dojenje

Klindamicin se izlučuje u majčino mlijeko. Zabilježena je pojava peroralno i parenteralno primijenjenog klindamicina u majčinom mlijeku u rasponu koncentracija od 0,7 do 3,8 μg/mL. Zbog mogućnosti pojave ozbiljnih nuspojava u dojenčadi, klindamicin se ne smije primjenjivati tijekom dojenja.

Plodnost

Ispitivanja utjecaja na plodnost u štakora, kojim su davane oralne doza klindamicina, ne ukazuju na učinke na plodnost ili sposobnost parenja.

Klindamicin-MIP ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Nuspojave su navedene prema učestalosti i klasifikaciji organskih sustava prema MedDRA-i..

U donjoj tablici navedene su nuspojave koje su se javile u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet u skladu s klasifikacijom organskih sustava unutar skupine učestalosti.

Skupine učestalosti pojavljivanja definirane su na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su poredane prema padajućem nizu ozbiljnosti.

60492649815830

832104-5312410Poremećaji jetre i ţuči poremećene vrijednosti pretraga funkcije jetre žutica Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava akutno oštećenje bubrega # Poremećaji koţe i potkoţnog tkiva makulopapularni osip multiformni eritem svrbež urtikarija toksična epidermalna nekroliza edem Stevens-Johnsonov sindrom akutna generalizirana egzantemna pustuloza (AGEP) eksfolijativni dermatitis bulozni dermatitis osip nalik na morbile vaginitis vezikulobulozni dermatitis Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene bol apscesi iritacija na mjestu primjene injekcije # Vidjeti dio 4.4.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u

U slučaju predoziranja nisu prijavljeni posebni toksični učinci. Nisu opisani slučajevi predoziranja visokim dozama. Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi kao što su bol u abdomenu, ezofagitis, mučnina, povraćanje i proljev. Ne postoji specifični antidot. Hemodijaliza i peritonealna dijaliza nisu učinkovite u uklanjanju klindamicina iz seruma.

Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu,

linkozamidi,

6

9009889131300

ATK oznaka: J01FF01

Mehanizam djelovanja

Klindamicin ili 7-(S)-linkomicinklorid je polusintetski antibiotik iz skupine linkomicina, s pretežito bakteriostatskim učinkom na gram-pozitivne aerobne, kao i na jednak broj anaerobnih bakterija. Klindamicin se veže na 50S podjedinicu bakterijskog ribosoma i na taj način blokira rani stadij sinteze bakterijskih proteina. Učinak mu je pretežito bakteriostatski, ali u visokim koncentracijama može imati i baktericidno djelovanje na osjetljive mikroorganizme.

Mehanizam rezistencije

Rezistencija se može razviti kao posljedica metilacije na mjestu vezanja za ribosom, kromosomske mutacije proteina ribosoma, a kod brojnih bakterijskih sojeva stafilokoka i streptokoka uslijed enzimatske inaktivacije plazmidskom adeniltransferazom.

Križna rezistencija koja nastaje metilacijom ribosoma, javlja se meĎu makrolidima, streptograminima i kod linkomicina. U slučaju kad je rezistencija na makrolide posljedica mehanizma efluksa, tad nema križne rezistencije s klindamicinom.

Granične vrijednosti

Navedene granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (engl. Minimum inhibitory concentration, MIC) odreĎene su prema opće prihvaćenim smjernicama Europskog Povjerenstva za antimikrobno ispitivanje (engl. European Committee for Antimicrobial Testing, EUCAST).

EUCAST granične vrijednosti

832104-1492562Microorganizmi Osjetljivi organizmi Rezistentni organizmi Staphylococcus spp.* ≤ 0.25 mg/l > 0.5 mg/l Streptococcus spp.* (Grupe A, B, C, G) ≤ 0.5 mg/l > 0.5 mg/l Streptococcus pneumoniae* ≤ 0.5 mg/l > 0.5 mg/l Ostali sojevi Streptococcus spp.* ≤ 0.5 mg/l > 0.5 mg/l Gram negativni anaerobi ≤ 4 mg/l > 4 mg/l Gram pozitivni anaerobi ≤ 4 mg/l > 4 mg/l *Inducibilna rezistencija na klindamicin može se otkriti samo u prisutnosti makrolidnog antibiotika. U disk difuzijskom testu traži se samo pokazujući antagonizam izmeĎu eritromicina i klindamicina.

Osjetljivost

Osjetljivost organizama na klindamicin bazira se na in vitro osjetljivosti i koncentraciji u plazmi nakon sistemske terapije. S lokalnom primjenom veće vršne koncentracije nego u plazmi se postižu. MeĎutim, nije poznato u kojoj mjeri i kako se mijenja kinetika i djelotvornost lijeka nakon lokalne primjene.

Prevalencija rezistencije varira geografski i vremenski. Vrlo su poželjni podaci o lokalnoj rezistenciji, posebice u slučajevima kada se radi o liječenju teških infekcija. Ako je potrebno, treba potražiti stručni savjet, posebice kad je lokalna prevalencija rezistencije takva da je primjena lijeka kod odreĎenih tipova infekcija upitna.

832104-6443345Streptococcus agalactiae Gram-pozitivni aerobi koji formiraju spore: Bacilus spp. (uključujući B.anthracis) Anaerobi: Bacteroides spp. (osim B.fragilis) Clostridium perfringens Fusobacterium spp. Peptostreptococcus spp. Prevotella spp. Porphyromonas spp. Propionibacterium acnes Drugi mikroorganizmi Chlamydia trachomatis Umjereno osjetljivi mikroorganizmi (razvoj stečene rezistencije) Gram-pozitivni aerobi Koagulaza negativni stafilokoki (osim meticilin rezistentnih sojeva) Staphylococcus aureus (methicillin rezistentni sojevi) Streptococcus pneumoniae (osim sojeva osjetljivih na penicillin ) Gram-negativni aerobi: Moraxella catarrhalis Gram-negativni anaerobi: Bacteroides fragilis Rezistentni organizmi Gram-pozitivni aerobi: Koagulaza negativni stafilokoki (meticilin rezistentni sojevi) Enterococcus faecalis Enterococcus faecium Gram-negativni aerobi: Haemophilus influenzae Anaerobi: Clostridium difficile

Apsorpcija

Peroralno primjenjen klindamicin apsorbira se brzo i gotovo u potpunosti (90 %). Iako je klindamicinklorid aktivan in vivo i in vitro, klindamicinfosfat i klindamicinpalmitat nisu aktivni in vitro. MeĎutim oba se oblika in vivo vrlo brzo hidroliziraju u aktivan oblik.

Nakon primjene intramuskularne injekcije klindamicinfosfata u dozi od 600 mg, vršne koncentracije klindamicina u serumu kreću se izmeĎu 5 i 10 μg/ml, a postižu se u razdoblju od 1 do 4 sata nakon primjene. Nakon primjene intravenske infuzije u dozi od 300 mg kroz 10 minuta, odnosno 600 mg kroz 20 minuta, vršna koncentracija u serumu, na kraju infuzije, iznosi 7 μg/ml odnosno 10 μg/ml.

U donjoj tablici, prikazane su prosječne vršne vrijednosti koncentracije u serumu nakon primjene klindamicinfosfata. Primjenom klindamicinfosfata svakih 8 - 12 sati kod odraslih i svakih 6 - 8 sati

kod djece putem kontinuirane intravenske infuzije, moguće je održavati vrijednosti klindamicina u serumu iznad in vitro minimalnih inhibitornih koncentracija za većinu osjetljivih mikroorganizama. Stabilna koncentracija postiže se nakon treće doze.

1368806-2513951Doza klindamicin g/ml klindamicinfosfat g/ml Odrasli (u dinamičkoj ravnoteţi) 300 mg iv. kroz 10 min. svakih 8 sati 7 15 600 mg iv. kroz 20 min. svakih 8 sati 10 23 900 mg iv. kroz 30 min. svakih 12 sati 11 29 1200 mg iv. kroz 45 min. svakih 12 sati 14 49 300 mg im. svakih 8 sati 6 3 600 mg im. svakih 12 sati1 9 3 Djeca (prva doza) 1 5 - 7 mg/kg iv. kroz 1 sat 10 3 - 6 mg/kg im. 4 5 - 7 mg/kg im. 8

1Bolesnici iz ove skupine liječeni su zbog postojećih infekcija.

Distribucija

Stupanj vezanja na proteine je izmeĎu 40 % i 90 %. Akumulacija nije uočena nakon peroralne primjene. Klindamicin lako prelazi u većinu tjelesnih tekućina i tkiva. U koštanom tkivu postiže koncentraciju od oko 40 % (20 – 75 %) od serumske, u majčinom mlijeku 50 – 100 %, u sinovijalnoj tekućini 50 %, u sputumu 30 – 75 %, u peritonealnoj tekućini 50 %, u fetalnoj krvi 40 %, u gnoju 30 %, u pleuralnoj tekućini 50 – 90 %. Klindamicin se ne prelazi u cerebrospinalnu tekućinu, čak ni u slučaju meningitisa.

Biotransformacija

Poluživot klindamicina iznosi približno 1½ - 3½ sata. Nešto je produljen kod bolesnika s izrazito smanjenom funkcijom jetre i bubrega. Kod bolesnika s umjerenim ili umjereno teškim oštećenjem funkcije jetre i bubrega, doziranje nije potrebno prilagoĎavati.

Klindamicin se relativno brzo metabolizira.

Eliminacija

Urinom se izlučuje 10 – 20 %, a u stolici 4 % u mikrobiološki aktivnom obliku. Ostatak se izlučuje u obliku biološki inaktivnih metabolita.

Izlučivanje se većim dijelom odvija putem žuči i stolice.

Stariji bolesnici

Nakon peroralne primjene klindamicina, poluvrijeme eliminacije je povišeno na približno 4.0 sata (raspon od 3.4 – 5.1 sati) u usporedbi s 3.2 sata (raspon 2.1 – 4.2 h) u mlaĎih odraslih osoba. Zbog toga može biti potrebno smanjenje doze klindamicina u odraslih bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.

Učinak na plodnost:

Ispitivanja utjecaja na plodnost na štakorima uz primjenu oralnih doza klindamicina u rasponu od 300 mg/kg/dnevno nisu dokazale poremećaj plodnosti ili štetnost na fetus.

Genotoksičnost:

Klindamicin nije bio genotoksičan kad se evaluirao in vivo u testiranjima mikrojezgre u štakora i kod Ames testa.

Kancerogeni potencijal:

Dugotrajna ispitivanja na životinjama za evaluiranje kancerogenog potencijala nisu provedena s klindamicinom.

benzilni alkohol dinatrijev edetat natrijev hidroksid voda za injekcije

Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju/infuziju ne smije se davati u istoj šprici s ampicilinom, fenitoin-natrijem, barbituratima, aminofilinom, kalcijevim glukonatom i magnezijevim sulfatom. Ti lijekovi se moraju primjenjivati odvojeno.

2 godine.

Rok valjanosti nakon prvog otvaranja:

Fizikalna i kemijska stabilnost lijeka u primjeni dokazana je do 48 sati na temperaturi 15 °C - 25°C

S mikrobiološkog gledišta, nakon prvog otvaranja, lijek se smije čuvati tijekom 48 sati na temperaturi 15 °C - 25°C, pod uvjetom da je otvaranje i povlačenje otopine provedeno u kontroliranim i provjerenim aseptičkim uvjetima.

Čuvati na temperaturi ispod 25 C, u originalnom pakiranju (zaštićeno od svjetlosti). Uvjete čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

5 staklenih bočica sa 4 ml otopine za injekciju

5 staklenih bočica sa 6 ml otopine za injekciju

Upute za otvaranje ampule

Pritisnuti ampulu tako da je njen vrh okrenut prema Vama.

RazrjeĎenje i brzina infuzije

Prije intravenske primjene Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju/infuziju je potrebno razrijediti. Koncentracija klindamicina u otapalu ne bi smjela biti veća od 12 mg/ml, a brzina infuzije ne bi smjela prelaziti 30 mg u minuti. U sljedećoj tablici prikazane su uobičajene brzine infuzije:

Intravenska infuzija koja prelazi 1200 mg klindamicinfosfata u jednom satu nije preporučljiva.

Inkompatibilnost i stabilnost

Kao otapala mogu se primjenjivati: voda za injekcije, 5 %-tna otopina glukoze, fiziološka otopina, Otopina Ringer laktata (vidi odjeljak 6.2 za inkompatibilnosti).

Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju ili infuziju sadrži djelatnu tvar klindamicin i pripada skupini lijekova koji se zovu antibiotici. Antibiotici sprječavaju rast odreĎenih vrsta bakterija te ih u nekim slučajevima čak i ubijaju.

Klindamicin-MIP 150 mg/ml se koristi za liječenje bolesti koje nastaju uslijed bakterijskih zaraza (infekcija). Riječ je o sljedećim teškim infekcijama:

 infekcije dišnih putova

 infekcije kože i potkožnog tikva  infekcije kostiju i zglobova

 infekcije male zdjelice  sepsa

 infekcije trbušne šupljine, uključujući peritonitis i gnojne trbušne upale. U liječenju ovih infekcija Klindamicin-MIP 150 mg/ml se primjenjuje zajedno s još jednim antibiotikom.

 druge ozbiljne infekcije

Pažljivo pročitajte sljedeće odlomke da vidite odnosi li se nešto od navedenog na Vas. Ako niste sigurni, upitajte svog liječnika.

Nemojte primiti Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopinu za injekciju ili infuziju:

- ako ste alergični na klindamicin, linkomicin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

- ako istodobno primate eritromicin (koji je i sam antibiotik).

- ako ste prilikom prethodnog liječenja antibioticima imali proljev ili upalnu bolest crijeva

- Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju ili infuziju ne smije se davati nedonoščadi i novoroĎenčadi jer sadrži benzilni alkohol (pogledajte odlomak „Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopinu za injekciju ili infuziju sadrži benzilni alkohol” na kraju ovog dijela).

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom liječniku za savjet ako se bilo koje od sljedećih upozorenja odnosi na Vas ili ako je to ranije bio slučaj.

Vaš će liječnik možda odlučiti da je za Vaše liječenje prikladniji neki drugi lijek.

Obavijestite svog liječnika:

- ako imate tegoba s jetrom ili bubrezima. Ako liječenje klindamicinom potraje, liječnik će pratiti kako Vam funkcioniraju jetra i bubrezi.

- ako ste alergični (preosjetljivi) na penicilin. U tom slučaju Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju ili infuziju može poslužiti kao zamjena za penicilin. Ipak, bolesnici s postojećom alergijom na penicilin mogu postati preosjetljivi i na Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopinu za injekciju ili infuziju. O tome morate voditi računa ako uzimate Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopinu za injekciju ili infuziju i alergični ste na penicilin.

Moguća je pojava akutnih poremećaja bubrega. Obavijestite svojeg liječnika o svim lijekovima koje trenutačno uzimate te ako imate bilo kakve probleme s bubrezima. Ako primijetite smanjeno izlučivanje urina, zadržavanje tekućine koje uzrokuje oticanje nogu, gležnjeva ili stopala, nedostatak zraka ili mučninu, odmah o tome obavijestite svojeg liječnika.

Moguće posljedice uporabe Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopine za injekciju ili infuziju:

Uporaba antibiotika, što uključuje i klindamicin, ponekad može izazvati pojavu enteritisa (upale crijeva). Enteritis uzrokuje specifična bakterija (Clostridium difficile) koja se može umnažati zahvaljujući tome što klindamicin uklanja druge bakterije. Odmah zatražite liječničku pomoć ako tijekom liječenja ili u roku od 3 tjedna nakon prestanka liječenja dobijete proljev. Proljev ponekad može postati vrlo ozbiljan, može biti znak upale crijeva (stanje koje se naziva pseudomembranozni kolitis), a u stolici se mogu pojaviti i sluz i krv (pogledajte dio 4).

Budući da klindamicin sprječava rast odreĎenih vrsta bakterija, može doći do poremećaja prirodne ravnoteže izmeĎu njih i drugih otpornih bakterija ili mikroorganizama. To može dovesti do prekomjernog rasta tih organizama, osobito gljivica.

Budući da klindamicin ne prelazi u dovoljnoj mjeri u cerebrospinalnu tekućinu, nije prikladan za liječenje ozbiljnih infekcija u mozgu ili oko njega (npr. meningitisa).

Mogu se pojaviti ozbiljne alergijske reakcije, čak i nakon prve primjene. U tom slučaju odmah morate obavijestiti svog liječnika.

Djeca i adolescenti

Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju ili infuziju ne smije se davati nedonoščadi i novoroĎenčadi, a ne smije se primjenjivati niti u djece mlaĎe od 3 godine, jer sadrži benzilni alkohol koji može izazvati toksične i alergijske reakcije.

Drugi lijekovi i Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju ili infuziju Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate ili ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju ili infuziju može utjecati na djelovanje nekih drugih lijekova, kao što su:

- lijekovi za opuštanje mišića (miorelaksansi), koji se koriste pri operacijama. Klindamicin može pojačati učinak ovih lijekova.

- eritromicin (takoĎer antibiotik); kod istodobne je primjene učinak oba lijeka smanjen

- varfarin ili slični lijekovi koji se koriste za sprječavanje nastanka krvnih ugrušaka. Možete imati veći rizik od krvarenja. Liječnik Vam može redovito provoditi krvne pretrage da provjeri kako Vam se zgrušava krv.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Ako ste trudni ili pokušavate zatrudnjeti, liječnik će Vam propisati Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopinu za injekciju ili infuziju samo ako to smatra izričito neophodnim.

Klindamicin-MIP 150 mg/ml se izlučuje u majčino mlijeko te se tijekom dojenja ne smije primjenjivati.

Upravljanje vozilima i strojevima

Klindamicin-MIP 150 mg/ml ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Klindamicin-MIP sadrži benzilni alkohol

Ovaj lijek sadrži 9 mg benzilnog alkohola po 1 ml otopine. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

Benzilni alkohol povezan je s rizikom od teških nuspojava, uključujući poteškoće s disanjem (zvane „sindrom dahtanja“) u male djece. Velike količine benzil alkohola se mogu nakupljati u tijelu i izazvati nuspojave („metabiolička acidoza“). O ovome treba misliti kod trudnica i dojilja, kao i kod pacijenata sa bolestima bubrega i jetre.

Klindamicin-MIP sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži 12 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske soli) po 1 ml otopine.

4 ml otopine za injekciju (1 bočica za injekciju) sadržava 48 mg natrija. To odgovara 2,4% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa soli za odraslu osobu.

6 ml otopine za injekciju (1 bočica za injekciju) sadržava 72 mg natrija. To odgovara 3,6% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa soli za odraslu osobu.

3. Kako će se primjenjivati Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju ili infuziju

Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopinu za injekciju ili infuziju primijenit će Vam liječnik u zdravstvenoj ustanovi.

Otopina se može ubrizgati intravenski ili intramuskularno. Intramuskularno se ubrizgava nerazrijeĎena, u obliku injekcije.

Otopina se takoĎer može razrijediti i primijeniti intravenski u obliku infuzije. U tom slučaju primjena mora trajati najmanje 10, a najviše 60 minuta.

Liječnik će odrediti točnu dozu lijeka i trajanje liječenja ovisno o težini infekcije i Vašoj tjelesnoj težini.

Uobičajena doza

Odrasli:

Najmanje 1200 mg dnevno, a najviše 4800 mg dnevno. Ukupna se doza rasporeĎuje na 2, 3 ili 4 jednake doze.

Stariji bolesnici

U starijih bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, možda će biti potrebna manja doza. Vaš liječnik će odlučiti o tome.

Djeca u dobi od 3 i više godina

Najmanje 20 mg po kg tjelesne težine dnevno, najviše 40 mg po kg tjelesne težine dnevno, rasporeĎeno na 3 ili 4 jednake doze.

Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopinu za injekciju ili infuziju daje se samo bolesnicima u bolnici. Medicinsko osoblje će Vas nadzirati tijekom liječenja. Ako Vam je potrebno više od jednog ciklusa liječenja klindamicinom, Vaš liječnik će provjeriti učinak klindamicina na krv i funkciju bubrega i jetre.

Ako primite više Klindamicin-MIP 150 mg/ml nego što ste trebali

Budući da će Vam ovaj lijek davati liječnik, nije vjerojatno da ćete primiti previše lijeka. Ipak, ako mislite da ste primili preveliku dozu Klindamicin-MIP 150 mg/ml, odmah se obratite liječniku ili medicinskoj sestri. Mogu se javiti problemi u probavnom sustavu kao što su bol u trbuhu, upala jednjaka, mučnina, povraćanje i proljev.

Obratite se liječniku za savjet ako primijetite da Klindamicin-MIP 150 mg/ml prejako ili preslabo djeluje.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Prestanite primjenjivati lijek i odmah obavijestite svog liječnika ako se pojave sljedeće nuspojave:

- Znakovi teške alergijske reakcije kao što su piskanje pri disanju, otežano disanje, oticanje kapaka, lica i usana, osip i svrbež (osobito ako zahvaćaju cijelo tijelo). Mogu se javiti nagli pad krvnog tlaka, bljedilo, nemir, slab i ubrzani puls, znojenje kože i smanjena svijest kao posljedica iznenadnog proširenja krvnih žila (anafilaktičnog šoka).

- Težak i dugotrajan proljev s pojavom krvi u stolici. To se može dogoditi kod primjene antibiotika te može biti znak upale crijeva (ozbiljno stanje koje se naziva pseudomembranozni kolitis).

- Ljuštenje ili stvaranje mjehura na većoj površini kože. - Pojava žute boje kože ili bjeloočnica (znakovi žutice)

Odmah obavijestite svojeg liječnika ako opazite sljedeće:

- zadržavanje tekućine koje uzrokuje oticanje nogu, gležnjeva ili stopala, nedostatak zraka ili mučninu

Zabilježene su sljedeće nuspojave:

Često (javljaju se u do 1 na 10 bolesnika):

- upala vena sa stvaranjem krvnih ugrušaka (tromboflebitis)

- upala crijeva (pogledajte prethodni odlomak i „Moguće posljedice uporabe Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopine za injekciju ili infuziju“ u dijelu 2.)

- odstupanja u nalazima testova jetrene funkcije - kožni osip s prištićima

Manje često (javljaju se u do 1 na 100 bolesnika): - promjena osjeta okusa

- zastoj rada srca i pluća, nizak krvni tlak - mučnina, proljev

- svrbež, koprivnjača (uzdignut kožni osip praćen jakim svrbežom), kožni osip praćen mjehurima (multiformni eritem)

- bol, gnojna upala

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka): - infekcija rodnice, upala rodnice

- nizak broj nekih vrsta bijelih krvnih stanica, nizak broj krvnih pločica, prolazno povećanje broja jedne vrste krvnih stanica, ponekad praćeno umorom ili vrućicom

- bol u trbuhu, povraćanje, upala jednjaka, vrijed na jednjaku - žutica (žuta boja kože i bjeloočnica)

- zadebljala, crvena i ljuskava koža (eksfolijativni dermatitis), osip nalik na ospice, težak kožni osip praćen mjehurima ili ljuštenjem kože (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza), stvaranje kvržica ispod kože, oticanje

- nadraženost na mjestu primjene injekcije

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakovanju iza navoda „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Uvjeti čuvanja

Čuvati na temperaturi ispod 25 C, u originalnom pakiranju (zaštićeno od svjetlosti).

Višestruka povlačenja iz bočica:

Pod uvjetom da je povlačenje otopine provedeno u kontroliranim i provjerenim aseptičkim uvjetima, kemijska, fizikalna i mikrobiološka stabilnost u uporabi je dokazana do 48 sati na sobnoj temperaturi (15 ° C - 25 ° C).

Što Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju ili infuziju sadrži:

Djelatna tvar je klindamicin.

4 ml otopine za injekciju (1 bočica za injekciju) sadržava 600 mg klindamicina u obliku klindamicinfosfata.

6 ml otopine za injekciju (1 bočica za injekciju) sadržava 900 mg klindamicina u obliku klindamicinfosfata.

Pomoćne tvari su: benzilni alkohol, dinatrijev edetat, natrijev hidroksid, voda za injekcije.

Kako Klindamicin-MIP 150 mg/ml otopina za injekciju ili infuziju izgleda i sadržaj pakiranja:

Bočice za injekcije s bistrom, bezbojnom do žućkastom otopinom.

5 staklenih bočica za injekcije sa 4 ml otopine, u kutiji.

5 staklenih bočica za injekcije sa 6 ml otopine, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet MIP Pharma Croatia d.o.o.

Mihanovićeva 14 10000 Zagreb

ProizvoĎač

MIP Pharma GmbH Mühlstr. 50

66386 St. Ingbert Njemačka

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji puta revidirana u prosincu 2021.