Emanera 20 mg želučanootporne kapsule

Emanera kapsule indicirane su za:

Odrasli

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

- liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa,

- dugotrajno liječenje bolesnika sa zacijeljenim ezofagitisom kako bi se spriječio povrat bolesti, - simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB).

Kombinirano liječenje s odgovarajućim antibakterijskim lijekovima za eradikaciju Helicobactera pylori

- liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog s Helicobacter pylori,

- prevenciju recidiva peptičkog ulkusa u bolesnika kojima je ulkus povezan s Helicobacter pylori.

Bolesnike kojima je potrebna trajna terapija nesteroidnim antireumaticima (NSAR) - cijeljenje ţelučanog ulkusa povezanog s uzimanjem NSAR,

- prevencija ulkusa ţeluca i dvanaesnika povezanih s uzimanjem NSAR u bolesnika izloţenih riziku.

6049264131093

Produljeno liječenje nakon intravenski inducirane prevencije ponovnog krvarenja peptičkih ulkusa.

Liječenje Zollinger Ellisonova sindroma.

Adolescenti u dobi od 12 i više godina

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

- liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa,

- dugotrajno liječenje bolesnika sa zacijeljenim ezofagitisom kako bi se spriječio povrat bolesti, - simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB).

Liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog s Helicobacter pylori, u kombinaciji s antibioticima.

Doziranje

Odrasli

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa

- 40 mg jednom dnevno tijekom 4 tjedna.

Bolesnicima u kojih ezofagitis nije zacijeljen ili koji imaju perzistirajuće simptome preporučuje se još 4 tjedna liječenja.

Dugotrajno liječenje bolesnika sa zacijeljenim ezofagitisom u svrhu prevencije recidiva - 20 mg jednom dnevno.

Simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

- Bolesnici koji nemaju ezofagitis uzimaju 20 mg jednom dnevno. Ako se za 4 tjedna ne postigne kontrola simptoma, bolesnika treba poslati na daljnja ispitivanja. Kad simptomi nestanu, daljnja kontrola postiţe se uzimanjem 20 mg jednom dnevno. TakoĎer se moţe, kada je potrebno, uvesti reţim doziranja „prema potrebi“ s 20 mg esomeprazola jednom dnevno.

Bolesnicima koji uzimaju nesteroidne antireumatike, a u kojih postoji rizik od nastanka ţelučanog i duodenalnog ulkusa, ne preporučuje se kontrola simptoma primjenom esomeprazola po potrebi.

Kombinirano liječenje s odgovarajućim antibakterijskim lijekovima za eradikaciju Helicobacter pylori i

Liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog s Helicobacter pylori

Prevencija recidiva peptičkog ulkusa u bolesnika u kojih je bolest povezana s Helicobacter pylori

- 20 mg lijeka Emanera s 1 g amoksicilina i 500 mg klaritromicina, sve zajedno 2 puta dnevno tijekom 7 dana.

Bolesnici kojima je potrebna trajna terapija nesteroidnim antireumaticima (NSAR) Cijeljenje želučanog ulkusa povezanog s uzimanjem NSAR

- Uobičajena doza iznosi 20 mg dnevno; liječenje traje 4 do 8 tjedana.

Prevencija ulkusa želuca i dvanaesnika povezanih s uzimanjem NSAR u bolesnika izloženih riziku - 20 mg jednom dnevno.

Produljeno liječenje nakon intravenski inducirane prevencije ponovnog krvarenja peptičkih ulkusa - 40 mg jednom dnevno tijekom 4 tjedna nakon intravenske prevencije ponovnog krvarenja

peptičkih ulkusa.

6049264148959Liječenje Zollinger Ellisonova sindroma

60492649817100

Preporučuje se započeti liječenje s Emanerom 40 mg dva puta dnevno. Doziranje treba zatim individualno prilagoditi; liječenje se moţe nastaviti dok god je klinički indicirano. Na osnovu dostupnih kliničkih podataka, u većine bolesnika kontrola bolesti se postiţe dozom od 80 do 160 mg esomeprazola dnevno.

Pri doziranju Emanere iznad 80 mg dnevno, dozu treba podijeliti i primijeniti dva puta dnevno.

Posebne skupine bolesnika

Oštećenje funkcije bubrega

Prilagodba doze nije potrebna u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Zbog nedostatnog iskustva, bolesnike s teškom bubreţnom insuficijencijom treba liječiti s oprezom (vidjeti dio 5.2.).

Oštećenje funkcije jetre

Prilagodba doze nije potrebna u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Bolesnici s teškim oštećenjem funkcije jetre ne smiju prekoračiti dozu Emanere od maksimalno 20 mg (vidjeti dio 5.2.).

Stariji bolesnici

Nije potrebna prilagodba doze.

Pedijatrijska populacija

Adolescenti u dobi od 12 i više godina

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa

- 40 mg jednom dnevno tijekom 4 tjedna.

Bolesnicima u kojih ezofagitis nije zacijeljen ili koji imaju perzistirajuće simptome preporučuje se još 4 tjedna liječenja.

Dugotrajno liječenje bolesnika sa zacijeljenim ezofagitisom u svrhu prevencije recidiva - 20 mg jednom dnevno.

Simptomatsko liječenje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB)

- Bolesnici koji nemaju ezofagitis uzimaju 20 mg jednom dnevno. Ako se za 4 tjedna ne postigne kontrola simptoma, bolesnika treba poslati na daljnja ispitivanja. Kad simptomi nestanu, daljnja kontrola postiţe se uzimanjem 20 mg jednom dnevno.

Liječenje duodenalnog ulkusa uzrokovanog s Helicobacter pylori

Prilikom izbora prikladne kombinirane terapije treba uzeti u obzir sluţbene nacionalne, regionalne i lokalne smjernice u vezi bakterijske rezistencije, trajanja liječenja (najčešće 7 dana, ali ponekad i do 14 dana), i prikladne primjene antibakterijskih tvari. Liječenje treba nadzirati liječnik specijalist.

Preporuka za doziranje je:

832104-984809Teţina Doziranje 30 – 40 kg Kombinacija s 2 antibiotika: Emanera 20 mg, amoksicilin 750 mg i klaritromicin 7,5 mg/kg tjelesne teţine - sve treba primijeniti zajedno dva puta dnevno tijekom jednog tjedna. > 40 kg Kombinacija s 2 antibiotika: Emanera 20 mg, amoksicilin 1 g i klaritromicin 500 mg - sve treba primijeniti zajedno dva puta dnevno tijekom jednog tjedna.

Djeca mlaĎa od 12 godina

Emanera se ne smije davati djeci mlaĎoj od 12 godina.

Način primjene

Kapsule se moraju progutati cijele s tekućinom. Kapsule se ne smiju ţvakati ili pregristi. Ne smije se jesti kapsula za sušenje koja se nalazi u spremniku.

Bolesnici koji imaju problema s gutanjem, kapsule mogu otvoriti, a pelete (zrnca) pomiješati u pola čaše negazirane vode. Ne smiju se koristiti druge tekućine jer moţe doći do otapanja gastrorezistentnog omotača pelete. Tekućinu s peletama (zrncima) treba popiti odmah ili najkasnije tijekom 30 minuta. Čašu potom treba ponovno napuniti do pola vodom, isprati stjenke i popiti sadrţaj.

Pelete (zrnca) se ne smiju ţvakati ili gristi.

Bolesnicima koji ne mogu gutati, kapsule se mogu otvoriti, a pelete (zrnca) pomiješati u negaziranoj vodi i dati pomoću ţelučane sonde.

Vaţno je pomno testirati primjerenost odabrane štrcaljke i sonde. Upute za pripremu i primjenu vidjeti u dijelu 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar, esomeprazol, na druge supstituirane benzimidazole ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Esomeprazol se ne smije primjenjivati istodobno s nelfinavirom (vidjeti dio 4.5.).

Ako je prisutan bilo koji upozoravajući simptom (primjerice značajan nenamjerni gubitak teţine, povraćanje koje se ponavlja, teškoće gutanja, hematemeza ili melena), kad se sumnja na gastrični ulkus ili kad ulkus postoji, mora se isključiti maligna bolest, jer liječenje Emanerom moţe ublaţiti simptome i odgoditi dijagnozu.

Dugotrajna primjena

Bolesnici na dugotrajnom liječenju (osobito oni koji se liječe duţe od godinu dana) moraju biti pod redovitim nadzorom.

Liječenje „prema potrebi“

Bolesnike koji lijek uzimaju prema potrebi treba uputiti da se obrate liječniku ako simptomi koje imaju promijene karakter.

Eradikacija Helicobacter pylori

Kada se esomeprazol propisuje za eradikaciju Helicobacter pylori, moraju se razmotriti moguće interakcije svih sastavnica tzv. trojne terapije. Klaritromicin je potentan inhibitor CYP3A4, pa se kontraindikacije i interakcije klaritromicina moraju razmotriti kada se trojna terapija propisuje bolesnicima koji istodobno uzimaju druge lijekove koji se metaboliziraju putem CYP3A4, kao što je primjerice, cisaprid.

Gastrointestinalne infekcije

Liječenje inhibitorima protonske pumpe moţe dovesti do blago povećanog rizika od gastrointestinalnih infekcija uzročnicima kao što su Salmonella i Campylobacter (vidjeti dio 5.1.).

Apsorpcija vitamina B12

Kao i svi lijekovi koji blokiraju lučenje kiseline, esomeprazol moţe smanjiti apsorpciju vitamina B12 (cijanokobalamina) zbog hipoklorhidrije ili aklorhidrije. To treba uzeti u obzir u bolesnika sa smanjenom tjelesnom rezervom ili faktorima rizika za smanjenu apsorpciju vitamina B12 koji su na dugotrajnoj terapiji.

Hipomagnezijemija

Teška hipomagnezijemija prijavljena je u bolesnika koji su liječeni inhibitorima protonske pumpe, poput esomeprazola, najmanje 3 mjeseca, a u većini slučajeva godinu dana. Mogu nastupiti ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije, kao što su umor, tetanija, delirij, konvulzije, omaglica i ventrikularna aritmija, no one mogu započeti neprimjetno te ih se moţe previdjeti. U većine bolesnika hipomagnezijemija se poboljšala nakon nadomještanja magnezija i prekida primjene inhibitora protonske pumpe.

U bolesnika za koje se očekuje dugotrajno liječenje ili onih koji uz inhibitore protonske pumpe uzimaju digoksin ili lijekove koji mogu izazvati hipomagnezijemiju (npr. diuretike), zdravstveni djelatnici moraju razmotriti odreĎivanje razina magnezija prije početka liječenja inhibitorom protonske pumpe i periodički tijekom liječenja.

Rizik od prijeloma

Inhibitori protonske pumpe, osobito ako se primjenjuju u visokim dozama i dugotrajno (>1 godine), mogu malo povećati rizik od prijeloma kuka, zapešća i kralješnice, preteţno u starijih osoba ili kada su prisutni drugi poznati faktori rizika. Opservacijska ispitivanja ukazuju na to da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupan rizik od prijeloma za 10-40%. Taj porast moţe djelomično biti posljedica drugih faktora rizika. Skrb bolesnika s rizikom za osteoporozu mora se odvijati sukladno vaţećim kliničkim smjernicama uz adekvatan unos vitamina D i kalcija.

Subakutni kožni lupus eritematodes (SCLE, engl. subacute cutaneous lupus erythematosus)

Inhibitori protonske pumpe povezani su s vrlo rijetkim slučajevima SCLE-a. Ako nastupe lezije, posebice na suncem izloţenim područjima koţe, te ako su popraćene artralgijom, bolesnik treba odmah potraţiti medicinsku pomoć, a zdravstveni radnik treba razmotriti prekid liječenja lijekom Emanera. Ako se nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe javi SCLE, rizik od pojave SCLE-a veći je i tijekom liječenja drugim inhibitorom protonske pumpe.

Kombinacije s drugim lijekovima

Ne preporučuje se istodobna primjena esomeprazola s atazanavirom (vidjeti dio 4.5.). Ako se procjeni da je kombinacija atazanavira s inhibitorom protonske pumpe neizbjeţna, preporučuje se klinički nadzor u kombinaciji s povećanom dozom atazanavira do 400 mg sa 100 mg ritonavira, a doza esomeprazola od 20 mg se ne smije prekoračiti.

Esomeprazol je inhibitor CYP2C19. Prilikom započinjanja ili prestanka liječenja s esomeprazolom, potrebno je razmotriti mogućnost interakcija s lijekovima koji se metaboliziraju putem CYP2C19. Primijećena je interakcija izmeĎu klopidogrela i esomeprazola (vidjeti dio 4.5.). Klinički značaj ove interakcije je nejasan. Kao mjeru predostroţnosti, treba izbjegavati istodobnu primjenu esomeprazola i klopidogrela.

Kad se propisuje uzimanje esomeprazola prema potrebi, moraju se, zbog fluktuirajuće koncentracije esomeprazola u plazmi, uzeti u obzir implikacije na interakcije s drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5.).

Teške koţne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCAR)

Teške koţne nuspojave (SCAR) kao što su multiformni eritem (EM), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje mogu biti opasne po ţivot ili smrtonosne, zabiljeţene su vrlo rijetko u povezanosti s liječenjem esomeprazolom.

Bolesnike je potrebno savjetovati o znakovima i simptomima teških koţnih reakcija EM/SJS/TEN/DRESS i trebali bi se obratiti svom liječniku za savjet čim opaze bilo kakve indikativne znakove ili simptome. Ako se pojave znakovi i simptomi teških koţnih reakcija odmah je potrebno prekinuti uzimanje esomeprazola i po potrebi je potrebno pruţiti dodatnu medicinsku skrb/pomno nadzirati stanje. U bolesnika koji imaju EM/SJS/TEN/DRESS lijek se ne smije ponovno uvesti.

Interferencija s laboratorijskim testovima

6049264308036Povišena razina kromogranina A (CgA) moţe interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje Emanerom potrebno je prekinuti najmanje 5 dana prije

mjerenja razine CgA (vidjeti dio 5.1.). Ako se razine CgA i gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja inhibitorom protonske pumpe.

Saharoza

Emanera sadrţi saharozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, malapsorpcijom glukoze i galaktoze ili insuficijencijom sukraza-izomaltaza ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrţi manje od 1 mmol (23 mg) natrija po kapsuli, tj. zanemarive količine natrija.

Učinci esomeprazola na farmakokinetiku drugih lijekova

Inhibitori proteaze

Zabiljeţena je interakcija omeprazola s nekim inhibitorima proteaze.

Klinički značaj i mehanizmi zabiljeţenih interakcija nisu uvijek poznati. Povišen ţelučani pH tijekom liječenja omeprazolom moţe utjecati na apsorpciju inhibitora proteaze. Ostali mogući mehanizmi interakcije su putem inhibicije CYP2C19. Za atazanavir i nelfinavir zabiljeţene su smanjene serumske razine prilikom istodobne primjene s omeprazolom, stoga se istodobna primjena ne preporučuje. Istodobna primjena omeprazola (40 mg jednom dnevno) s atazanavirom 300 mg/ritonavirom 100 mg u zdravih dobrovoljaca rezultirala je značajno smanjenom izloţenosti atazanaviru (pribliţno 75%- tno sniţenje površine ispod krivulje AUC (engl. Area Under the Curve), maksimalne koncentracije u plazmi - Cmax, i minimalne koncentracije u plazmi - Cmin). Povećanje doze atazanavira na 400 mg nije nadoknadilo učinak omeprazola na izloţenost atazanavira.

Istodobna primjena omeprazola (20 mg jednom dnevno) s atazanavirom 400 mg/ritonavirom 100 mg u zdravih dobrovoljaca rezultirala je smanjenjem izloţenosti atazanaviru za otprilike 30% u usporedbi s izloţenosti atazanaviru 300 mg/ritonaviru 100 mg jednom dnevno bez omeprazola 20 mg jednom dnevno. Istodobna primjena omeprazola (40 mg jednom dnevno) rezultirala je smanjenjem srednjih vrijednosti površine ispod krivulje (AUC), maksimalne koncentracije (Cmax) i minimalne koncentracije (Cmin) za 36-39% za nelfinavir, a za farmakološki aktivni metabolit M8 75-92%. Zbog sličnih farmakodinamičkih učinaka i farmakokinetičkih svojstava omeprazola i esomeprazola, istodobna primjena esomeprazola i atazanavira se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4.), a istodobna primjena esomeprazola i nelfinavira je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3.).

Za sakvinavir (istodobno s ritonavirom), zabiljeţena je povišena razina u serumu (80-100%) prilikom istodobne primjene s omeprazolom (40 mg jednom dnevno). Liječenje s omeprazolom 20 mg jednom dnevno nije imalo utjecaj na izloţenost darunaviru (istodobno s ritonavirom) i amprenaviru (istodobno s ritonavirom). Liječenje esomeprazolom 20 mg jednom dnevno nije imalo utjecaj na izloţenost amprenaviru (istodobno s ritonavirom ili bez ritonavira). Liječenje s esomeprazolom 40 mg jednom dnevno nije imalo utjecaj na izloţenost lopinaviru (istodobno s ritonavirom).

Metotreksat

U nekih je bolesnika prijavljen porast razina metotreksata kada se primjenjivao zajedno s inhibitorima protonske pumpe. Ako se primjenjuju visoke doze metotreksata, moţda će trebati razmotriti privremen prekid liječenja esomeprazolom.

Takrolimus

Prijavljeno je da istodobna primjena esomeprazola povisuje serumske razine takrolimusa. Potrebno je provoditi pojačano praćenje koncentracije takrolimusa, kao i bubreţne funkcije (klirens kreatinina) te prilagodbe doze takrolimusa, ako je potrebno.

Lijekovi čija apsorpcija ovisi o pH vrijednosti

Smanjeno lučenje ţelučane kiseline tijekom liječenja esomeprazolom i drugim inhibitorima protonske pumpe moglo bi smanjiti ili povećati apsorpciju onih lijekova čija apsorpcija ovisi o ţelučanom pH. Kao i pri uporabi drugih lijekova koji smanjuju ţelučanu kiselost, apsorpcija lijekova poput ketokonazola, itrakonazola i erlotiniba moţe se smanjiti, a apsorpcija digoksina se moţe povećati za vrijeme liječenja esomeprazolom. Istodobno liječenje omeprazolom (20 mg na dan) i digoksinom u zdravih je ispitanika povećalo bioraspoloţivost digoksina za 10% (do 30% u 2 od 10 ispitanika). Toksičnost digoksina je bila rijetko prijavljivana. Ipak, potreban je oprez kada se visoke doze esomeprazola daju starijim bolesnicima. Tada je potrebno nadzirati terapijski učinak digoksina.

Lijekovi koji se metaboliziraju putem CYP2C19

Esomeprazol inhibira CYP2C19, glavni enzim metabolizma esomeprazola. Zbog toga, kod primjene esomeprazola u kombinaciji s lijekovima koji se metaboliziraju putem CYP2C19, kao što su diazepam, citalopram, imipramin, klomipramin, fenitoin i sl., koncentracija tih lijekova u plazmi se moţe povećati, te moţe biti potrebno smanjenje doze. To se posebno treba uzeti u obzir kad se propisuje uzimanje esomeprazola po potrebi.

Diazepam

Istodobna peroralna primjena 30 mg esomeprazola dovodi do 45%-tnog smanjenja klirensa CYP2C19 supstrata diazepama.

Fenitoin

Istodobna primjena 40 mg peroralnog esomeprazola dovodi do 13%-tnog povećanja najniţe razine fenitoina u plazmi bolesnika s epilepsijom. Prilikom uvoĎenja ili prekida primjene esomeprazola preporučuje se nadzor koncentracije fenitoina u plazmi.

Vorikonazol

Omeprazol (40 mg jednom dnevno) povećava maksimalnu koncentraciju (Cmax) i površinu ispod krivulje (AUC) vorikonazola (CYP2C19 supstrat) za 15%, odnosno 41%.

Cilostazol

Omeprazol, poput esomeprazola, djeluje kao inhibitor CYP2C19. Omeprazol primijenjen u dozama od 40 mg zdravim dobrovoljcima u ukriţenom ispitivanju povećao je Cmax i AUC cilostazola za 18% odnosno 26%, a Cmax i AUC jednog od njegovih aktivnih metabolita za 29% odnosno 69%.

Cisaprid

U zdravih dobrovoljaca je istodobna peroralna primjena 40 mg esomeprazola dovela do 32% povećanja površine ispod krivulje i 31% produljenja poluvremena eliminacije (t½), ali ne i značajnog porasta vršne koncentracije cisaprida u plazmi. Neznatno produljeni QTc interval primijećen nakon primjene samog cisaprida, nije se više produljivao kada se cisaprid davao u kombinaciji s esomperazolom (vidjeti dio 4.4.).

Varfarin

Istodobna peroralna primjena 40 mg esomeprazola u bolesnika koji se liječe varfarinom, pokazala je tijekom kliničkog ispitivanja da se vrijeme koagulacije kretalo u prihvatljivim okvirima. Unatoč tome, nakon stavljanja peroralnog esomeprazola na trţište, tijekom istodobne primjene tih lijekova zabiljeţeno je nekoliko izoliranih slučajeva povećanja vrijednosti INR od kliničkog značaja. Zbog toga se kod istodobne primjene ovih lijekova preporučuje paţljivo praćenje na početku i kod prekida terapije s varfarinom ili drugim derivatima kumarina.

Klopidogrel

Rezultati ispitivanja sa zdravim dobrovoljcima pokazali su da postoji farmakokinetičko-farmakodinamička (PK/PD) interakcija izmeĎu klopidogrela (udarna doza od 300 mg/doza odrţavanja od 75 mg/dan) i esomeprazola (40 mg na dan, peroralno) koja rezultira smanjenjem izloţenosti aktivnom metabolitu klopidogrela za prosječno 40% te smanjenjem maksimalne inhibicije (ADP-om inducirane) agregacije trombocita za prosječno 14%.

6049264145547

Kada se klopidogrel primjenjivao zajedno s fiksnom kombinacijom 20 mg esomeprazola i 81 mg acetilsalicilatne kiseline (ASK) u ispitivanju sa zdravim dobrovoljcima, zabiljeţeno je smanjenje izloţenosti aktivnom metabolitu klopidogrela za prosječno 40% u usporedbi s primjenom samo klopidogrela. MeĎutim, maksimalne razine inhibicije (ADP-om inducirane) agregacije trombocita u tih ispitanika bile su jednake u skupinama koje su primale klopidogrel i klopidogrel + kombinirani lijek (esomeprazol + ASK).

Nekonzistentni podaci o kliničkim implikacijama ove PK/PD interakcije esomeprazola u smislu velikih kardiovaskularnih dogaĎaja prijavljivani su i u opservacijskim i u kliničkim ispitivanjima. Kao mjera opreza, treba izbjegavati istodobnu primjenu klopidogrela.

Lijekovi koji ne stupaju u klinički značajne interakcije

Amoksicilin i kinidin

Esomeprazol nije imao klinički značajnih učinaka na farmakokinetiku amoksicilina ili kinidina.

Naproksen ili rofekoksib

Rezultati kratkoročnih ispitivanja istodobne primjene esomeprazola i naproksena ili rofekoksiba nisu pruţili dokaze o bilo kakvoj klinički relevantnoj farmakokinetičkoj interakciji.

Učinci drugih lijekova na farmakokinetiku esomeprazola

Lijekovi koji inhibiraju CYP2C19 i/ili CYP3A4

Esomeprazol se metabolizira pomoću CYP2C19 i CYP3A4. Istodobna peroralna primjena esomeprazola i inhibitora CYP3A4, klaritromicina (500 mg dva puta dnevno), rezultira udvostručenjem izloţenosti esomeprazolu. Istodobna primjena esomeprazola i kombiniranog inhibitora CYP2C19 i CYP3A4, moţe rezultirati više nego dvostrukim povećanjem izloţenosti esomeprazolu. Vorikonazol, koji je inhibitor CYP2C19 i CYP3A4, povećava površinu ispod krivulje koncentracija-vrijeme omeprazola za 280%. Prilagodba doze esomeprazola nije uvijek potrebna ni u jednoj od ovih situacija. Ipak, prilagodbu doze treba razmotriti u bolesnika s teškim oštećenjem jetre, te ako je potrebna dugotrajna primjena lijeka.

Lijekovi koji induciraju CYP2C19 i/ili CYP3A4

Lijekovi za koje je poznato da induciraju CYP2C19 ili CYP3A4 ili oba (kao što su rifampicin i gospina trava) mogu dovesti do smanjene razine serumskog esomeprazola tako što povećavaju metabolizam esomeprazola.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija su provedena samo na odraslim osobama.

Trudnoća

Dostupni su samo ograničeni podaci o izloţenosti esomeprazolu tijekom trudnoće. Racemična smjesa omeprazola na većem broju trudnoća tijekom epidemioloških ispitivanja nije uzrokovala malformativne ili fetotoksične učinke. Ispitivanja esomeprazola na ţivotinjama ne ukazuju na izravne niti neizravne štetne učinke u odnosu na embrionalni/fetalni razvoj. Ispitivanja racemične smjese na ţivotinjama ne ukazuju ni izravno ni neizravno na štetne učinke na trudnoću, porod ili postnatalni razvoj. Oprez je ipak potreban kada se Emanera propisuje trudnicama.

Ograničen broj podataka o trudnicama (izmeĎu 300-1000 ishoda trudnoća) ne ukazuju na malformativnu ili feto/neonatalnu toksičnost esomeprazola. Ispitivanja na ţivotinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne učinke obzirom na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.).

Dojenje

6049264149483Nije poznato izlučuje li se esomeprazol u majčino mlijeko. Ne postoji dovoljno podataka o učincima

esomeprazola u novoroĎenčadi/dojenčadi. Zbog toga se Emanera ne smije uzimati tijekom dojenja.

Plodnost

Ispitivanja na ţivotinjama s racemičnom smjesom omeprazola primijenjenom oralno ne ukazuju na učinke na plodnost.

Esomeprazol moţe imati malen učinak na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Prijavljene su nuspojave kao što su omaglica (manje često) i zamagljen vid (rijetko) (vidjeti dio 4.8.). Ako se pojave navedene nuspojave, bolesnik ne smije upravljati vozilima niti strojevima.

Saţetak sigurnosnog profila

Glavobolja, bol u abdomenu, dijareja i mučnina su meĎu najčešće prijavljivanim nuspojavama u kliničkim ispitivanjima (kao i nakon stavljanja lijeka u promet). Dodatno, sigurnosni profil sličan je za različite formulacije, indikacije liječenja, dobne skupine i populacije bolesnika. Nisu identificirane nuspojave ovisne o dozi.

Tablični prikaz nuspojava

U programu kliničkih ispitivanja esomperazola primijenjenog peroralno ili intravenski, te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet za peroralni oblik, utvrĎene su ili se sumnjalo na niţe navedene nuspojave. Za niti jednu nuspojavu nije utvrĎena ovisnost o dozi.

Unutar svake pojedine klase organskog sustava, nuspojave su poredane prema učestalosti: vrlo često ≥1/10; često ≥1/100 do <1/10; manje često ≥1/1 000 do <1/100; rijetko ≥1/10 000 do <1/1 000; vrlo rijetko <1/10 000; nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

832104-6289025Organski sustav Učestalost Nuspojava Poremećaji probavnog sustava Često bol u abdomenu, zatvor, proljev, nadutost, mučnina i/ili povraćanje, polipi fundusnih ţlijezda ţeluca (dobroćudni) Manje često suha usta Rijetko stomatitis, gastrointestinalna kandidijaza Nepoznato mikroskopski kolitis Poremećaji jetre i žuči Manje često povećanje razine jetrenih enzima Rijetko hepatitis sa ili bez ţutice Vrlo rijetko zatajenje jetre, encefalopatija u bolesnika s već postojećom bolesti jetre Poremećaji kože i potkožnog tkiva Manje često dermatitis, pruritus, osip, urtikarija Rijetko alopecija, fotosenzitivnost Vrlo rijetko eritema multiforme, Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza (TEN), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) Nepoznato subakutni koţni lupus eritematodes (vidjeti dio 4.4.) Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Manje često prijelom kuka, zapešća ili kraljeţnice (vidjeti dio 4.4.) Rijetko artralgija, mialgija Vrlo rijetko slabost mišića Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Vrlo rijetko intersticijski nefritis; u nekih je bolesnika istodobno prijavljeno zatajenje bubrega Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Vrlo rijetko ginekomastija Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Rijetko slabost, pojačano znojenje

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5947918332858900988500803Nakon dobivanja odobrenja lijeka, vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi

Iskustvo s namjernim (svjesnim) predoziranjem zasada je vrlo ograničeno. Opisani su simptomi koji su bili povezani s peroralnim uzimanjem doze od 280 mg i imali su oblik gastrointestinalnih smetnji i slabosti. Jednokratne peroralne doze od 80 mg esomeprazola nisu imale štetnih posljedica.

Liječenje

Nije poznat specifični antidot.

604926490022H A L Esomeprazol se ekstenzivno veţe na proteine u plazmi i zbog toga se ne moţe odstraniti dijalizom. M E D

Kao i u svakom drugom slučaju predoziranja, liječenje mora biti simptomatsko i moraju se primijeniti opće suportivne mjere.

Farmakoterapijska skupina: lijekovi za poremećaje kiselosti, inhibitori protonske pumpe; ATK oznaka: A02BC05

Esomeprazol je S-izomer omeprazola koji smanjuje izlučivanje ţelučane kiseline specifično ciljanim mehanizmom djelovanja. Esomeprazol je specifični inhibitor kiselinske pumpe u parijetalnim stanicama. Oba izomera omeprazola, R-izomer i S-izomer, imaju sličnu farmakodinamičku aktivnost.

Mehanizam djelovanja

Esomeprazol je slaba baza te se koncentrira i konvertira u aktivni oblik u vrlo kiseloj sredini sekretornih kanalića parijetalnih stanica, gdje inhibira enzim H+/K+-ATP-azu  protonsku pumpu, te inhibira oboje, i bazalno i stimulirano lučenje kiseline.

Farmakodinamički učinci

Nakon peroralnog uzimanja 20 mg ili 40 mg esomeprazola, djelovanje započinje unutar jednog sata. Nakon ponovljene primjene 20 mg esomeprazola jednom dnevno tijekom 5 dana, srednje vršne vrijednosti izlučivanja kiseline nakon pentagastrične stimulacije smanjile su se za 90%. Mjerilo se peti dan, 6-7 sati nakon uzimanja doze.

Nakon 5 dana peroralnog uzimanja doze od 20 mg ili 40 mg esomeprazola, pH unutar ţeluca se zadrţao na razini višoj od 4, prosječno izmeĎu 13 i 17 sati, odnosno više od 24 sata u bolesnika sa simptomima GERB-a. Udio bolesnika kojima se, uz esomeprazol od 20 mg, pH unutar ţeluca zadrţao iznad 4 barem 8, 12, odnosno 16 sati, iznosio je 76%, 54% odnosno 24%. Odgovarajući udjeli za esomeprazol 40 mg bili su 97%, 92% i 56%.

Kad se koristio AUC kao zamjenski pokazatelj koncentracije u plazmi, nakon peroralne primjene esomeprazola pokazalo se da postoji povezanost izmeĎu inhibicije izlučivanja kiseline i izloţenosti lijeku.

Do zaliječenja refluksnog ezofagitisa s peroralnim esomeprazolom 40 mg dolazi nakon 4 tjedna u pribliţno 78% bolesnika, a nakon 8 tjedana u 93% bolesnika.

Jednotjedno liječenje esomeprazolom 20 mg dva puta dnevno i odgovarajućim antibioticima dovelo je do uspješne eradikacije H. pylori u pribliţno 90% bolesnika.

Nakon eradikacijskog liječenja u trajanju od jednog tjedna nema potrebe za daljnjom monoterapijom antisekretornim lijekovima radi djelotvornog zaliječenja ulkusa i uklanjanja simptoma u slučajevima nekompliciranog ulkusa na dvanaesniku.

U randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom kliničkom ispitivanju, bolesnici s endoskopski potvrĎenim peptičkim ulkusom karakteriziranim kao Forrest Ia, Ib, IIa ili IIb (9%, 43%, 38% i 10%) su bili randomizirani u skupine koje su primale esomeprazol otopinu za infuziju (n=375) ili placebo (n=389). Nakon endoskopske hemostaze, bolesnici su primili ili 80 mg esomeprazola u obliku intravenske infuzije tijekom 30 minuta, nakon čega je primijenjena kontinuirana infuzija od 8 mg/h tijekom 72 sata ili placebo tijekom 72 sata. Nakon početnog razdoblja od 72 sata, svi bolesnici su za smanjenje lučenja kiseline primali 40 mg esomeprazola oralno tijekom 27 dana. Ponovno krvarenje unutar 3 dana se javilo u 5,9% bolesnika u skupini koja je primala esomeprazol u usporedbi s 10,3% bolesnika u skupini koja je primala placebo. U periodu od 30 dana nakon liječenja, ponovno

krvarenje u skupini koja je primala esomeprazol se javilo u 7,7% bolesnika, a u skupini koja je primala placebo u 13,6% bolesnika.

Vrijednosti serumskog gastrina rastu tijekom liječenja antisekretornim lijekovima kao odgovor na smanjeno lučenje kiseline. CgA takoĎer raste zbog smanjene ţelučane kiselosti. Povišena razina CgA moţe interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore.

Dostupni podaci iz literature ukazuju na to da liječenje inhibitorima protonske pumpe treba prekinuti izmeĎu 5 dana i 2 tjedna prije mjerenja CgA. Time se omogućuje da se razine CgA koje mogu biti laţno povišene nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe vrate unutar referentnih vrijednosti.

Povećani broj ECL (engl. enterochromaffin-like) stanica, što je moţda povezano s povećanim vrijednostima serumskog gastrina, primijećen je i u odraslih i u pedijatrijskih bolesnika tijekom dugotrajnog liječenja esomeprazolom. Smatra se da ti nalazi nemaju nikakvoga kliničkog značaja.

Tijekom dugotrajnog liječenja antisekretornim lijekovima primijećena je nešto veća učestalost pojave gastričnih glandularnih cista. Te su promjene fiziološka posljedica izrazite inhibicije lučenja kiseline, dobroćudne su i reverzibilne naravi.

Smanjena ţelučana kiselost iz bilo kojeg razloga, uključujući i inhibitore protonske pumpe, povećava u ţelucu broj bakterija koje su inače normalno prisutne u probavnom traktu. Liječenje inhibitorima protonske pumpe moţe dovesti do blago povećanog rizika od infekcija probavnog trakta bakterijama kao što su Salmonella i Campylobacter, a u hospitaliziranih bolesnika moţda i Clostridium difficile.

Klinička djelotvornost

U dva ispitivanja s ranitidinom kao aktivnim usporednim lijekom, esomeprazol je pokazao veću djelotvornost u cijeljenju ţelučanog ulkusa u bolesnika koji su uzimali NSAR, uključujući selektivne NSAR za COX-2.

U dva ispitivanja s placebom kao komparatorom, esomeprazol je pokazao veću djelotvornost u prevenciji ulkusa ţeluca i dvanaesnika u bolesnika koji su uzimali NSAR (bolesnici > 60 godina i/ili bolesnici koji su već imali ulkus), uključujući selektivne NSAR za COX-2.

Pedijatrijska populacija

U ispitivanju provedenom u pedijatrijskih bolesnika s GERB-om (u dobi od < 1 do 17 godina) na dugotrajnoj terapiji inhibitorom protonske pumpe, u 61% djece razvili su se blaţi stupnjevi hiperplazije ECL stanica, bez poznatog kliničkog značaja i bez razvoja atrofičnog gastritisa ili karcinoidnih tumora.

Apsorpcija

Esomeprazol je acidolabilan i primjenjuje se peroralno kao gastrorezistentna formulacija.

In vivo konverzija u R-izomer je zanemariva. Apsorpcija esomeprazola je brza, pri čemu se vršne koncentracije u plazmi postiţu pribliţno 1-2 sata nakon uzimanja. Apsolutna bioraspoloţivost iznosi 64% nakon jednokratne doze od 40 mg i povećava se na 89% nakon opetovane primjene jednom dnevno.

Za esomeprazol od 20 mg te su vrijednosti 50%, odnosno 68%.

Uzimanje hrane usporava i smanjuje apsorpciju esomeprazola, iako značajnije ne utječe na učinak esomeprazola na intragastričnu kiselost.

Distribucija

Prividni volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteţe iznosi u zdravih dobrovoljaca pribliţno oko 0,22 l/kg tjelesne teţine. Esomeprazol se 97% veţe na proteine u plazmi.

6049264149300Biotransformacija

Esomeprazol se u potpunosti metabolizira pomoću sustava citokroma P450 (CYP). Metabolizam esomeprazola najvećim dijelom ovisi o polimorfnom CYP2C19, koji uzrokuje stvaranje hidroksi i desmetil metabolita esomeprazola. Preostali dio ovisi o drugoj specifičnoj izoformi, CYP3A4, koja uzrokuje stvaranje esomeprazol sulfona, glavnog metabolita u plazmi.

Eliminacija

Dolje navedeni pokazatelji odnose se uglavnom na farmakokinetiku u pojedinaca s funkcionalnim enzimom CYP2C19, brzih metabolizatora.

Ukupni klirens u plazmi iznosi oko 17 l/h nakon jednokratne doze te oko 9 l/h nakon ponovljene primjene. Poluvrijeme izlučivanja iz plazme iznosi oko 1,3 sata nakon ponovljenog uzimanja jednom na dan. Esomeprazol se u potpunosti eliminira iz plazme izmeĎu doza i ne pokazuje tendenciju akumuliranja tijekom primjene jednom dnevno.

Glavni metaboliti esomeprazola nemaju učinka na izlučivanje ţelučane kiseline. Gotovo 80% peroralne doze esomeprazola izlučuje se urinom u obliku metabolita, a ostatak se izlučuje u fecesu. Manje od 1% ishodišnog lijeka nalazi se u urinu.

Linearnost/nelinearnost

Farmakokinetika esomeprazola ispitivana je s dozama do 40 mg dva puta dnevno. Površina ispod krivulje koncentracija u plazmi-vrijeme (AUC) povećava se s ponovljenom primjenom esomeprazola. To povećanje ovisi o dozi i rezultira povećanjem AUC koje je više od povećanja AUC proporcionalnog dozi nakon ponovljene primjene. Ta ovisnost o dozi i vremenu nastaje zbog smanjenja metabolizma prvog prolaza i sistemskog klirensa, vjerojatno uzrokovanog inhibicijom enzima CYP2C19 od strane esomeprazola i/ili njegovog sulfonskog metabolita.

Posebne skupine bolesnika

Spori metabolizatori

Pribliţno 2,9±1,5% populacije ima funkcionalni manjak enzima CYP2C19 i nazivaju se sporim metabolizatorima. U tih se osoba metabolizam esomeprazola vjerojatno uglavnom katalizira pomoću CYP3A4. Nakon ponovljene peroralne primjene 40 mg esomeprazola jednom na dan, srednje vrijednosti površine ispod krivulje koncentracija u plazmi-vrijeme bile su gotovo 100% veće u sporih metabolizatora nego u ispitanika s funkcionalnim enzimom CYP2C19 (osobe s ekstenzivnim metabolizmom). Srednje vršne vrijednosti koncentracije u plazmi bile su povećane za 60%. Ti nalazi nemaju utjecaja na doziranje esomeprazola.

Spol

Nakon pojedinačne peroralne doze od 40 mg esomeprazola, srednje vrijednosti površine ispod krivulje koncentracija u plazmi-vrijeme pribliţno su za 30% veće u ţena nego u muškaraca. Spolne razlike nisu se očitovale nakon opetovane primjene jednom na dan. Ti nalazi nemaju utjecaja na doziranje esomeprazola.

Oštećenje funkcije jetre

Metabolizam esomeprazola moţe biti narušen u bolesnika s blagim do umjerenim poremećajem jetrene funkcije. Brzina metabolizma smanjuje se u bolesnika s teškim poremećajem jetrene funkcije što dovodi do udvostručenja površine ispod krivulje koncentracija u plazmi-vrijeme esomeprazola. Stoga se maksimalna doza od 20 mg ne smije prekoračiti u bolesnika s teškom disfunkcijom jetre. Esomeprazol i njegovi glavni metaboliti ne pokazuju tendenciju akumuliranja prilikom doziranja jednom na dan.

Oštećenje funkcije bubrega

Nisu provedena ispitivanja u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega. Kako se bubrezima izlučuju metaboliti esomeprazola, ali ne i esomeprazol, ne očekuje se promjena u metabolizmu esomeprazola u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega.

6049264148545

Stariji

Metabolizam esomeprazola nije bitno drugačiji u starijih bolesnika (71-80 godina).

Pedijatrijska populacija Adolescenti od 12 do 18 godina

Ponavljanom primjenom esomeprazola u adolescenata u dobi od 12 do 18 godina u dozi od 20 mg i 40 mg postiţe se slična ukupna izloţenost lijeku (AUC) i vrijeme postizanja maksimalne koncentracije lijeka u plazmi (Cmax) kao i u odraslih za obje doze esomeprazola.

Neklinički podaci ne pokazuju poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenog potencijala te reproduktivne toksičnosti. Nuspojave koje nisu zabiljeţene u kliničkim ispitivanjima, ali su primijećene u ţivotinja pri razinama izloţenosti sličnima kliničkim razinama izloţenosti i s mogućom značajnosti u kliničkoj primjeni su kako slijedi:

Ispitivanja karcinogenosti na štakorima s racemičnom smjesom pokazala su hiperplaziju i karcinoide ţelučanih ECL (engl. enterochromaffin-like) stanica. Ti su gastrični učinci na štakorima bili rezultat izrazite hipergastrinemije, sekundarne pojave smanjenog stvaranja ţelučane kiseline i primijećeni su nakon dugotrajne primjene inhibitora izlučivanja ţelučane kiseline.

Jezgra kapsule (pelete):

Šećerne kuglice (saharoza i kukuruzni škrob) Povidon K30

Natrijev laurilsulfat Poli(vinilni alkohol) Titanijev dioksid (E171) Makrogol 3000

Talk

Magnezijev subkarbonat, teški

Metakrilatna kiselina/etilakrilat kopolimer 1:1, 30 postotna raspršina Makrogol 6000

Polisorbat 80

Ovojnica kapsule: Ţelatina

Ţeljezov oksid, crveni (E172) Titanijev dioksid (E171)

Nije primjenjivo.

2 godine

Čuvati na temperaturi ispod 30C.

6049264138712Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.

Blister (OPA/Al/PE+sredstvo za sušenje//Al+PE): 14, 28 ili 56 ţelučanootpornih kapsula, u kutiji. Blister (OPA/Al/PVC//Al): 14, 28 ili 56 ţelučanootpornih kapsula, u kutiji.

Na trţištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva za zbrinjavanje.

Primjena Emanera kapsula putem želučane sonde

1. Kapsulu otvorite i istresite pelete (zrnca) u odgovarajuću štrcaljku koju treba napuniti s pribliţno 25 ml vode i pribliţno 5 ml zraka.

Za odreĎene sonde potrebna je disperzija u 50 ml vode kako bi se spriječilo da pelete (zrnca) zatvore sondu.

2. Nakon toga štrcaljku odmah protresite.

3. Štrcaljku drţite okrenutu vrhom prema gore i provjerite da vršak nije zatvoren. 4. Pripojite štrcaljku u gore opisanom poloţaju sondi.

5. Protresite štrcaljku i okrenite je vrškom prema dolje. Odmah injektirajte u sondu 5-10 ml. Nakon injektiranja okrenite štrcaljku i protresite je (štrcaljka se mora drţati vrškom okrenutim prema gore kako se ne bi zatvorila).

6. Okrenite vršak štrcaljke prema dolje i odmah zatim injektirajte u sondu dodatnih 5-20 ml. Ponavljajte sve dok se štrcaljka ne isprazni.

7. Napunite štrcaljku s 25 ml vode i 5 ml zraka i ponovite postupak opisan pod br. 5 ako je potrebno isprati ostatke pripravka u štrcaljki.

Za odreĎene sonde potrebno je 50 ml vode.

Emanera sadrži djelatnu tvar esomeprazol. Esomeprazol pripada skupini lijekova koja se naziva „inhibitori protonske pumpe“, koji djeluju na način da smanjuju količinu kiseline koju stvara želudac.

Emanera se koristi u liječenju sljedećih stanja:

Odrasli

- Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB). To je stanje u kojem se kiseli sadržaj želuca vraća u jednjak (cijev koja povezuje grlo sa želucem) uzrokujući bol, upalu i žgaravicu.

- Čirevi na želucu ili gornjem dijelu crijeva, koji su zaraženi bakterijom Helicobacter pylori. Ako je kod Vas utvrĎeno takvo stanje, liječnik će Vam uz ovaj lijek propisati odreĎene antibiotike koji će liječiti infekciju te omogućiti cijeljenje čira.

- Čirevi na želucu uzrokovani lijekovima iz skupine NSAR (nesteroidni antireumatici). Ovaj lijek se može koristiti kako bi spriječio nastanak želučanih čireva ako uzimate lijekove iz skupine NSAR.

- Produljeno liječenje nakon sprječavanja ponovnog krvarenja čira s esomeprazolom za intravensku primjenu.

- Višak kiseline u želucu uzrokovan izraslinom u gušterači (Zollinger-Ellisonov sindrom).

Mladi od 12 i više godina

- Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB). To je stanje u kojem se kiseli sadržaj želuca vraća u jednjak (cijev koja povezuje grlo sa želucem) uzrokujući bol, upalu i žgaravicu.

- Čirevi na želucu ili gornjem dijelu crijeva, koji su zaraženi bakterijom Helicobacter pylori. Ako je kod Vas utvrĎeno takvo stanje, liječnik će Vam uz ovaj lijek propisati odreĎene antibiotike.

Nemojte uzimati Emaneru

- ako ste alergični na esomeprazol ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

- ako ste alergični na ostale lijekove iz skupine inihibitora protonske pumpe (primjerice

pantoprazol, lanzoprazol, rabeprazol, omeprazol).

- ako uzimate nelfinavir (lijek koji se koristi u liječenju infekcije HIV-om).

- ako ste ikad razvili teški kožni osip ili ljuštenje kože, pojavu mjehurića i/ili ranice u ustima nakon uzimanja Emanere ili drugih sličnih lijekova.

Nemojte uzimati Emaneru ako se bilo što od navedenog odnosi na Vas. Ako niste sigurni, obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije uzimanja Emanere.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Emaneru: - ako imate ozbiljne teškoće s jetrom.

- ako imate ozbiljne teškoće s bubrezima.

- ako imate nedostatak vitamina B12 (cijanokobalamina).

- ako ste ikad imali kožnu reakciju nakon terapije s lijekom sličnim Emaneri koji smanjuje želučanu kiselinu.

- ako morate napraviti odreĎenu krvnu pretragu (kromogranin A).

Osip i kožni simptomi

Ako dobijete osip na koži, posebice na područjima izloženima suncu obavijestite svog liječnika što je prije moguće, jer ćete možda morati prekinuti liječenje s Emanerom. Sjetite se spomenuti i bilo koje druge štetne učinke poput boli u zglobovima.

Ozbiljne kožne nuspojave, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) prijavljene su u povezanosti s liječenjem Emanerom. Odmah prestanite s uzimanjem Emanere i zatražite medicinsku pomoć ako primijetite bilo koje simptome povezane s tim ozbiljnim kožnim reakcijama opisanim u dijelu 4.

Emanera može prikriti simptome drugih bolesti. Stoga se odmah javite svome liječniku ako Vam se prije ili za vrijeme uzimanja Emanere dogodi bilo što od navedenog:

- ako značajno gubite na težini bez jasnog razloga ili imate teškoća s gutanjem. - ako imate bol u želucu ili probavne smetnje.

- ako počnete povraćati hranu ili krv.

- ako imate crnu stolicu (stolica s primjesom krvi).

Ako Vam je Emanera propisana za uzimanje „po potrebi“', morate se javiti svome liječniku ako se Vaši simptomi nastave ili promijene karakter.

Uzimanje inhibitora protonske pumpe može blago povećati rizik od želučano-crijevnih infekcija uzročnicima kao što su Salmonella i Campylobacter.

Uzimanje inhibitora protonske pumpe poput lijeka Emanera, naročito dulje od godine dana, može blago povećati rizik od prijeloma kuka, zapešća ili kralježnice. Obavijestite svog liječnika ako imate osteoporozu ili ako uzimate kortikosteroide (koji mogu povećati rizik za osteoporozu).

Drugi lijekovi i Emanera

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove, uključujući i one koje ste kupili bez recepta.

To je potrebno s obzirom na to da Emanera može promijeniti djelovanje nekih lijekova ili pak oni mogu promijeniti djelovanje Emanere.

Nemojte uzimati Emaneru ako uzimate lijekove koji sadrže nelfinavir (koristi se u liječenju infekcije HIV-om).

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako koristite bilo koji od sljedećih lijekova:

- atazanavir (koristi se u terapiji infekcije HIV-om).

- klopidogrel (koristi se za sprječavanje krvnih ugrušaka).

- ketokonazol, itrakonazol ili vorikonazol (koriste se za liječenje gljivičnih infekcija). - erlotinib (koristi se za liječenje raka).

- citalopram, imipramin ili klomipramin (koriste se u liječenju depresije).

- diazepam (koristi se za liječenje anksioznosti, opuštanje mišića te liječenje epilepsije).

- fenitoin (koristi se za liječenje epilepsije). Ako uzimate fenitoin, liječnik bi Vas trebao nadzirati kad počnete ili prestanete uzimati Emaneru.

- lijekove koji se koriste za „razrjeĎivanje krvi“, kao što je varfarin. Vaš liječnik bi Vas trebao nadzirati kad počnete ili prestanete uzimati Emaneru.

- cilostazol (koristi se za liječenje intermitentne klaudikacije – boli u nogama dok hodate zbog nedovoljnog dotoka krvi).

- cisaprid (koristi se kod probavnih smetnji i žgaravice). - digoksin (koristi se za srčane probleme).

- metotreksat (lijek za kemoterapiju, koji se koristi u visokim dozama za liječenje raka) – ako uzimate visoke doze metotreksata, liječnik će Vam možda privremeno prekinuti liječenje lijekom Emanera.

- takrolimus (koristi se kod presaĎivanja organa). - rifampicin (koristi se za liječenje tuberkuloze).

- gospina trava (Hypericum perforatum) (koristi se za liječenje depresije).

Ako Vam je liječnik propisao antibiotike amoksicilin i klaritromicin zajedno s Emanerom za liječenje čireva uzrokovanih infekcijom s Helicobacter pylori, vrlo je važno da kažete svom liječniku ako uzimate bilo kakve druge lijekove.

Emanera s hranom i pićem

Kapsule možete uzimati s hranom ili na prazan želudac.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek. Vaš liječnik će odlučiti smijete li u tom razdoblju uzimati Emaneru.

Nije utvrĎeno prelazi li Emanera u majčino mlijeko, stoga ne smijete uzimati Emaneru ako dojite.

Upravljanje vozilima i strojevima

Nije vjerojatno da Emanera utječe na sposobnost vožnje ili korištenja bilo kakvih alata ili strojeva. MeĎutim, moguća je pojava omaglice i zamućenje vida, stoga nemojte upravljati vozilima i raditi sa strojevima dok ne utvrdite kako lijek djeluje na Vas.

Emanera sadrži saharozu i natrij

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po kapsuli, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

- Ako uzimate ovaj lijek kroz dulje vrijeme, liječnik bi Vas trebao nadzirati (osobito ako ga uzimate dulje od godinu dana).

- Ako Vam je liječnik rekao da uzimate ovaj lijek po potrebi, obavijestite ga ako se simptomi promijene.

Način primjene

- Kapsule možete uzeti u bilo koje doba dana.

- Kapsule možete uzimati uz hranu ili na prazan želudac.

- Progutajte cijelu kapsulu s nešto vode. Nemojte žvakati niti drobiti kapsule. One sadrže obložene pelete (zrnca) koja sprječavaju razgradnju lijeka u želucu pod utjecajem kiseline. Stoga je važno da se pelete (zrnca) ne oštete.

Što učiniti ako imate poteškoća s gutanjem kapsula - Ako imate problema s gutanjem kapsula:

- Stavite ih u čašu negazirane vode (bez mjehurića). Ne upotrebljavajte nikakvu drugu tekućinu.

- Popijte smjesu odmah ili najkasnije unutar 30 minuta od pripravljanja. Uvijek promiješajte smjesu neposredno prije no što je popijete.

- Kako biste bili sigurni da ste popili sav lijek, isperite stjenke čaše s pola čaše vode i popijte je. Kruti komadići sadrže lijek – ne žvačite ih i ne drobite.

- Ako uopće ne možete gutati, kapsula se može izmiješati s malo vode, uvući u štrcaljku i primijeniti kroz cjevčicu izravno u želudac ("želučana sonda").

Koliko kapsula uzimati

- Vaš liječnik će Vam reći koliko kapsula trebate uzimati te koliko dugo. To ovisi o Vašem stanju, dobi te o funkciji Vaše jetre.

- Uobičajene doze su niže navedene.

Za liječenje žgaravice uzrokovane gastroezofagealnom refluksnom bolešću (GERB-om): Odrasli i djeca u dobi od 12 i više godina:

- Ako je liječnik utvrdio da Vam je oštećenje jednjaka blago, uobičajena doza je jedna kapsula Emanere od 40 mg jednom dnevno tijekom 4 tjedna. Liječnik Vam može propisati da uzimate istu dozu tijekom dodatna 4 tjedna ukoliko jednjak još nije zacijelio.

- Uobičajena doza nakon što se jednjak oporavio je jedna kapsula Emanere od 20 mg jednom dnevno.

- Ako Vam jednjak nije oštećen, uobičajena doza je jedna kapsula Emanere od 20 mg svaki dan. Kada stanje bude pod kontrolom, liječnik Vam može reći da uzimate lijek po potrebi i to najviše jednu kapsulu Emanere od 20 mg svaki dan.

- Ako imate ozbiljnih teškoća s jetrom, liječnik Vam može smanjiti dozu.

Za liječenje čireva uzrokovanih infekcijom s Helicobacter pylori te sprječavanja njihovog ponovnog javljanja:

Odrasli i adolescenti u dobi od 12 i više godina:

- Uobičajena je doza jedna kapsula Emanere od 20 mg dva puta na dan tijekom jednog tjedna. - Liječnik će Vam takoĎer propisati i antibiotike, na primjer amoksicilin i klaritromicin.

Za liječenje želučanih čireva uzrokovanih NSAR (nesteroidnim antireumaticima): Odrasli u dobi od 18 i više godina:

- Uobičajena je doza jedna kapsula Emanere od 20 mg jednom dnevno tijekom 4 do 8 tjedana.

Za sprječavanje želučanih čireva tijekom uzimanja NSAR (nesteroidnih antireumatika): Odrasli u dobi od 18 i više godina:

- Uobičajena doza je jedna kapsula Emanere od 20 mg jednom dnevno.

Za produljeno liječenje nakon prevencije ponovnog krvarenja čira sa esomeprazolom za intravensku primjenu:

Odrasli u dobi od 18 i više godina:

- Uobičajena doza je jedna kapsula Emanere od 40 mg jednom dnevno tijekom 4 tjedna.

Za liječenje viška kiseline u želucu uzrokovanog izraslinom u gušterači (Zollinger Ellisonov sindrom):

Odrasli u dobi od 18 i više godina:

- Uobičajena doza je jedna kapsula Emanere 40 mg dva puta dnevno.

- Liječnik će prilagoditi dozu Vašim potrebama i odlučiti koliko dugo morate uzimati lijek. Najviša doza je 80 mg dva puta dnevno.

Djeca mlađa od 12 godina

Emanera se ne preporučuje djeci mlaĎoj od 12 godina.

Ako uzmete više Emanere nego što ste trebali

Ako uzmete više Emanere nego što Vam je liječnik propisao, odmah se obratite svom liječniku ili ljekarniku.

Ako ste zaboravili uzeti Emaneru

- Ako ste zaboravili uzeti jednu dozu, uzmite je odmah čim se sjetite. Ali, ako je vrijeme uzimanja sljedeće doze blizu, preskočite dozu koju ste zaboravili uzeti.

- Nemojte uzimati dvostruku dozu (dvije doze u isto vrijeme) kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Ako primijetite bilo koju od navedenih ozbiljnih nuspojava, prestanite uzimati Emaneru i obratite se odmah svom liječniku:

- Žutilo kože, tamna mokraća i umor što mogu biti simptomi teškoća s jetrom. Ovi su učinci rijetki i mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba.

- Iznenadno piskanje, oteklina usana, jezika i grla ili tijela, osip, nesvjestica ili teškoće pri gutanju (teška alergijska reakcija). Ovi su učinci rijetki i mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba.

- Iznenadni nastup teškog osipa ili crvenila kože s mjehurima ili ljuštenjem, može se javiti čak i nakon nekoliko tjedana liječenja. Mogu biti prisutni i veći mjehuri te krvarenje na usnama, očima, ustima, nosu i genitalijama. Ti kožni osipi mogu se proširiti do ozbiljnog oštećenja kože (ljuštenje epiderme i površinskih sluznica), s po život opasnim posljedicama. To može biti „eritema multiforme“, „Stevens-Johnsonov sindrom“, „toksična epidermalna nekroliza“. Ovi su učinci vrlo rijetki, i mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba.

- Široko rašireni osip, visoka tjelesna temperatura i uvećani limfni čvorovi (sindrom DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijekove) javlja se vrlo rijetko.

Ostale nuspojave uključuju:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba) - Glavobolja.

- Učinci na želudac i crijeva: proljev, bol u želucu, zatvor, vjetrovi (flatulencija). - Mučnina i povraćanje.

- Dobroćudni polipi u želucu.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba) - Oticanje stopala i gležnjeva.

- Poremećaj spavanja (nesanica).

- Omaglica, trnci poput „bockanja iglicama“, izrazita pospanost. - Vrtoglavica.

- Suha usta.

- Promjene u krvnim testovima koji pokazuju rad jetre. - Kožni osip, koprivnjača i svrbež.

- Prijelom kuka, zapešća ili kralježnice (ako se Emanera uzima u visokim dozama i dulje vrijeme).

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

- Problemi s krvnom slikom kao što je smanjeni broj bijelih krvnih stanica (leukopenija) ili krvnih pločica (trombocitopenija). To može uzrokovati slabost, modrice te povećati vjerojatnost obolijevanja od infekcija.

- Niske razine natrija u krvi. To može uzrokovati slabost, povraćanje i grčeve. - Uznemirenost, zbunjenost ili depresija.

- Promjene u osjetu okusa.

- Problemi s vidom kao što je zamućen vid.

- Iznenadno piskanje ili kratkoća daha (bronhospazam). - Upala u ustima.

- Infekcija zvana kandidijaza koja se može razviti u crijevu, a uzrokovana je gljivicom.

- Teškoće s jetrom, uključujući žuticu koja može uzrokovati žuto obojenje kože, tamni urin i umor.

- Gubitak kose (ćelavost).

- Kožni osip nakon izlaganja suncu.

- Bol u zglobovima (artralgija) ili bol u mišićima (mialgija). - Općenit osjećaj slabosti ili manjka energije.

- Pojačano znojenje.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

- Promjene u krvnoj slici uključujući nedostatak bijelih krvnih stanica (agranulocitoza). - Agresivnost.

- Osoba vidi, osjeća i čuje stvari kojih nema (halucinacije).

- Teški problemi s jetrom koji dovode do zatajenja jetre i upale mozga.

- Iznenadni nastup teškog osipa ili mjehura na koži te ljuštenje kože. To može biti povezano s visokom temperaturom i bolovima u zglobovima (Erythema multiforme, Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, lijekom uzrokovan osip s eozinofilijom i sistemskim simptomima).

- Mišićna slabost.

- Teški problemi s bubrezima. - Povećanje dojki u muškaraca.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

- Ako uzimate Emaneru dulje od tri mjeseca, moguće je da Vam se snize razine magnezija u krvi. Niske razine magnezija mogu se očitovati kao umor, nevoljno stezanje mišića, dezorijentiranost, konvulzije, omaglica ili ubrzano kucanje srca. Dobijete li neki od tih simptoma, odmah obavijestite svog liječnika. Niske razine magnezija mogu dovesti i do smanjenja razina kalija ili kalcija u krvi. Liječnik će možda odlučiti provoditi redovite pretrage krvi kako bi pratio razine magnezija.

- Upala crijeva (izaziva proljev).

- Osip, moguće praćen boli u zglobovima.

Emanera može u vrlo rijetkim slučajevima utjecati na bijele krvne stanice što dovodi do nedostatka imunosti. Ako imate infekciju sa simptomima kao što je vrućica s pratećim teško pogoršanim općim stanjem ili vrućicu sa simptomima lokalne infekcije kao što je bol u vratu, grlu ili ustima ili teškoće s mokrenjem, morate se što prije javiti svom liječniku kako bi se pregledom krvi mogao isključiti manjak bijelih krvnih stanica (agranulocitoza). Važno je obavijestiti liječnika o svim lijekovima koje ste uzimali.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Čuvati na temperaturi ispod 30C.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Emanera sadrži

- Djelatna tvar je esomeprazol. Svaka želučanootporna kapsula sadrži 20 mg ili 40 mg esomeprazola u obliku esomeprazolmagnezij dihidrata.

- Drugi sastojci su šećerne kuglice (saharoza i kukuruzni škrob), povidon K30, natrijev laurilsulfat, poli(vinilni alkohol), titanijev dioksid (E171), makrogol 3000, talk, teški magnezijev subkarbonat, metakrilatna kiselina/etilakrilat kopolimer 1:1, 30 postotna raspršina, makrogol 6000 i polisorbat 80 u jezgri kapsule, te želatina, crveni željezov oksid (E172) i titanijev dioksid (E171) u ovojnici kapsule. Vidjeti dio 2. „Emanera sadrži saharozu i natrij“.

Kako Emanera izgleda i sadržaj pakiranja

Tijelo i kapa želučanootpornih kapsula od 20 mg su slabo ružičaste boje. Sadržaj kapsule čine pelete bijele do gotovo bijele boje.

Tijelo i kapa želučanootpornih kapsula od 40 mg su zagasito ružičaste boje. Sadržaj kapsule čine pelete bijele do gotovo bijele boje.

Emanera je dostupna u blisterima, a svaka kutija sadrži ukupno 14, 28 i 56 želučanootpornih kapsula.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10000 Zagreb

Proizvođač

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10000 Zagreb

KRKA, d. d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u lipnju 2025.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima:

Upute za primjenu Emanera kapsula pomoću želučane sonde

1. Kapsulu otvorite i istresite pelete (zrnca) u odgovarajuću štrcaljku koju treba napuniti s približno 25 ml vode i približno 5 ml zraka.

Za neke sonde potrebna je disperzija u 50 ml vode kako bi se spriječilo da pelete (zrnca) zatvore sondu.

2. Nakon toga štrcaljku odmah protresite.

3. Štrcaljku držite okrenutu vrhom prema gore i provjerite da vršak nije zatvoren.

4. Pripojite štrcaljku u gore opisanom položaju sondi.

5. Protresite štrcaljku i okrenite je vrškom prema dolje. Odmah injektirajte u sondu 5-10 ml. Nakon injektiranja okrenite štrcaljku i protresite je (štrcaljka se mora držati vrškom okrenutim prema gore kako se ne bi zatvorila).

6. Okrenite vršak štrcaljke prema dolje i odmah zatim injektirajte u sondu dodatnih 5-20 ml. Ponavljajte sve dok se štrcaljka ne isprazni.

7. Napunite štrcaljku s 25 ml vode i 5 ml zraka i ponovite postupak opisan pod br. 5, ako je potrebno isprati ostatke pripravka u štrcaljki.

Za odreĎene sonde potrebno je 50 ml vode.