Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju**

Lijek je indiciran za liječenje teških aritmija, kad nije moguća oralna primjena i to osobito:  atrijskih aritmija s brzim ventrikularnim ritmom,

 tahikardija povezanih sa sindromom Wolf-Parkinson-White (WPW),  dokazanih simptomatskih i teških ventrikularnih aritmija.

Kardiopulmonalna reanimacija u slučaju srčanog zastoja povezanog s ventrikularnom fibrilacijom otpornom na vanjske elektrošokove.

Doziranje

Standardna preporučena doza iznosi 5 mg/kg tjelesne težine i daje se putem intravenske infuzije u razdoblju od 20 minuta do 2 sata. Daje se kao razrijeĎena otopina u 250 ml 5%-tne glukoze. Nakon toga može slijediti ponovljena infuzija do 1200 mg (približno 15 mg/kg tjelesne težine) u najviše 500 ml 5%-tne glukoze tijekom 24 sata, pri čemu se brzina infuzije prilagoĎava na temelju kliničkog odgovora (vidjeti dio 4.4)

U slučaju iznimne kliničke hitnosti lijek se, po prosudbi liječnika, može davati polaganim ubrizgavanjem 150-300 mg u 10-25 ml 5%-tne glukoze tijekom najmanje 3 minute. To se ne smije ponoviti najmanje 15 minuta. Bolesnici liječeni Cordaroneom na taj način moraju se pažljivo pratiti, npr. u jedinici intenzivnog liječenja (vidjeti dio 4.4).

1/14

Prijelaz s intravenske na oralnu primjenu 6049264981710037832039954260

Čim je postignut primjereni odgovor na liječenje, potrebno je istodobno započeti i oralnu primjenu lijeka u uobičajenoj udarnoj dozi (tj. 200 mg tri puta dnevno). S primjenom Cordarone 150 mg/3 ml koncentrata za otopinu za injekciju/infuziju potrebno je tada postupno prestati.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost primjene i djelotvornost amiodarona u djece nije utvrĎena. Stoga se primjena u djece ne preporučuje.

Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelovima 4.4, 5.1 i 5.2.

Zbog prisutnosti benzilnog alkohola, intravenska primjena amiodarona je kontraindicirana u novoroĎenčadi, dojenčadi i djece do 3 godine starosti (vidjeti dio 4.3).

Starije osobe

Kao i kod svih bolesnika, važno je upotrijebiti najmanju učinkovitu dozu. Iako nema dokaza o potrebi drukčijeg doziranja za ovu skupinu bolesnika, starije osobe mogu biti osjetljivije na bradikardiju i poremećaje provoĎenja u slučaju primjene prevelike doze. Posebnu je pozornost potrebno obratiti na praćenje funkcije štitnjače (vidjeti dio 4.3, 4.4 i 4.8).

Kardiopulmonalna reanimacija

Preporučena doza za ventrikularne fibrilacije/ventrikularnu tahikardiju bez pulsa otpornu na defibrilaciju, iznosi 300 mg (ili 5 mg/kg tjelesne težine) razrijeĎeno u 20 ml 5%-tne glukoze i mora se brzo ubrizgati. Ako ventrikularna fibrilacija potraje, može se razmotriti davanje dodatne intravenske doze od 150 mg (ili 2,5 mg/kg tjelesne težine).

Način primjene Intravenski.

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju potrebno je razrijediti prije primjene, i to isključivo u otopini 5%-tne glukoze.

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju može se davati samo ako postoje uvjeti za provoĎenje srčanog nadzora, defibrilacije i srčane stimulacije.

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju može se primijeniti prije ugradnje kardiovertera.

Amiodaron se ne smije miješati niti primjenjivati s drugim pripravcima u istoj injekciji. Ako se mora nastaviti liječenje s amiodaronom, preporuča se primjena putem intravenske infuzije.

Za informacije o inkompatibilnostima vidjeti dio 6.2.

 Sinusna bradikardija i sinoatrijski blok. U bolesnika s teškim poremećajima provoĎenja (AV blok visokog stupnja, bifascikularni ili trifascikularni blok) ili bolesti sinusnog čvora, Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju se smije primijeniti samo u kombinaciji s elektrostimulatorom.

2/14

 Dokazi o disfunkciji štitnjače ili disfunkcija štitnjače u anamnezi. Gdje je primjereno, potrebno je prije liječenja u svih bolesnika napraviti funkcijske testove štitnjače. 6049264981710037832039954260

 Teško zatajenje disanja, cirkulacijski kolaps ili teška arterijska hipotenzija; hipotenzija, zatajenje srca i kardiomiopatija

 Poznata preosjetljivost na jod, amiodaron, ili neku od pomoćnih tvari (jedna ampula sadrži oko 56 mg joda.).

 Primjena s lijekovima koji mogu prouzročiti ”torsades de pointes“ je kontraindicirana (vidjeti dio 4.5).

 Zbog benzilnog alkohola u sastavu Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju je kontraindiciran u novoroĎenčadi ili nedonoščadi, dojenčadi i djece do 3 godine.

 Trudnoća – osim u izuzetnim okolnostima (vidjeti dio 4.6).  Dojenje (vidjeti dio 4.6).

Sve navedene kontraindikacije ne odnose se na primjenu amiodarona u kardiopulmonalnoj reanimaciji na šok otporne ventrikularne fibrilacije.

Cordarone koncentrat za otopinu za injekciju/ infuziju sadrži benzilni alkohol (20 mg/ml) kao pomoćnu tvar. Benzilni alkohol može izazvati toksične i alergijske reakcije u novoroĎenčadi i djece do 3 godine. Ne smije se dati nedonoščadi ili novoroĎenčadi.

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju smije se primjenjivati samo u jedinicama posebne skrbi, pod stalnim nadzorom (EKG i krvni tlak).

Primjena putem intravenske infuzije preferira se u odnosu na bolus zbog hemodinamičkog učinka koji se ponekad javlja s brzim ubrizgavanjem (vidjeti dio 4.8). Cirkulacijski kolaps može izazvati prebrza primjena ili predoziranje (u takvih bolesnika s prisutnom bradikardijom uspješno se primjenjuje atropin).

Amiodaron se ne smije miješati niti primjenjivati s drugim pripravcima u istoj injekciji. Ako se mora nastaviti liječenje s amiodaronom, preporuča se primjena putem intravenske infuzije.

Ponovljena ili kontinuirana infuzija putem perifernih vena može dovesti do reakcija na mjestu primjene (vidjeti dio 4.8). Kad se predviĎa ponovljena ili kontinuirana infuzija, preporučuje se primjena centralnim venskim kateterom.

Kad se daje putem infuzije, Cordarone 150 mg/3 ml može smanjiti veličinu kapi te je, po potrebi, potrebna prilagodba brzine infuzije.

Anestezija (vidjeti dio 4.5)

Prije operacije potrebno je obavijestiti anesteziologa da se bolesnik liječi amiodaronom.

Srčani poremećaji

Potreban je pojačani oprez u bolesnika s hipotenzijom i dekompenziranom kardiomiopatijom te teškim srčanim zatajivanjem (takoĎer vidjeti dio 4.3).

Amiodaron ima mali proaritmijski učinak. Zabilježene su pojave novih aritmija ili pogoršanje

3/14

liječenih aritmija, uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom. Važno je, ali teško, razlikovati nedovoljnu učinkovitost lijeka od proaritmijskog učinka, neovisno o tome je li to povezano s pogoršanjem stanja srca ili nije. Proaritmijski učinak, općenito, nastaje u sklopu interakcija i/ili poremećaja elektrolita (vidjeti dio 4.5 i 4.8). 6049264981710037832039954260

Prevelika doza može dovesti do teške bradikardije i poremećaja provoĎenja s pojavom idioventrikularnog ritma, osobito u starijih bolesnika ili tijekom liječenja digitalisom. U tim okolnostima, potrebno je prekinuti liječenje s Cordaroneom 150 mg/3 ml. Ako je neophodno, mogu se dati beta-agonisti ili glukagon. Zbog dugog poluvijeka amiodarona, u slučaju teške i simptomatske bradikardije potrebno je razmotriti ugradnju elektrostimulatora.

Farmakološko djelovanje amiodarona potiče promjene EKG-a: produljenje QT intervala (povezano s produljenom repolarizacijom) s mogućim razvojem U-valova i deformiranih T-valova; te promjene nisu znak toksičnosti.

Teška bradikardija i srčani blok

Slučajevi teške bradikardije i srčanog bloka koji mogu biti opasni po život uočeni su kada su se režimi koji sadrže sofosbuvir koristili istodobno s amiodaronom. Bradikardija se uglavnom pojavljivala unutar nekoliko sati do nekoliko dana. Opaženi su i slučajevi kasnijeg nastupa bradikardije, no uglavnom u razdoblju do 2 tjedna nakon početka liječenja infekcije virusom hepatitisa C (HCV).

U bolesnika koji primaju kombinacijske režime sa sofosbuvirom, amiodaron se smije primjenjivati samo u slučajevima kada se drugi alternativni antiaritmici ne podnose ili su kontraindicirani.

Ako se istodobna primjena amiodarona smatra neophodnom, preporučuje se kardiološki nadzor i hospitalizacija tijekom prvih 48 sati istodobne primjene, nakon čega je tijekom najmanje prva 2 tjedna liječenja potrebno svakodnevno ambulantno praćenje ili samopraćenje srčane frekvencije.

Zbog dugog poluvijeka amiodarona, kardiološki nadzor opisan u tekstu iznad treba takoĎer provesti u bolesnika koji su prekinuli uzimanje amiodarona unutar nekoliko posljednjih mjeseci, a započet će terapiju s režimima koji sadrže sofosbuvir.

Sve bolesnike koji primaju amiodaron u kombinaciji s režimima koji sadrže sofosbuvir treba upozoriti na simptome bradikardije i srčanog bloka te im treba savjetovati da hitno potraže liječnički savjet ako osjete iste.

Primarna disfunkcija presatka (engl. primary graft disfunction, PGD) nakon transplantacije srca

U retrospektivnim ispitivanjima, uporaba amiodarona u primatelja transplantata prije transplantacije srca povezana je s povećanim rizikom od primarne disfunkcije presatka.

PGD je po život opasna komplikacija transplantacije srca koja se pojavljuje kao lijeva, desna ili biventrikularna disfunkcija koja se javlja unutar prvih 24 sata nakon operacije presaĎivanja za koju nije identificiran sekundarni uzrok (vidjeti dio 4.8). Teška PGD može biti ireverzibilna.

Kod bolesnika koji se nalaze na listi čekanja na presaĎivanje srca treba razmotriti primjenu alternativnog lijeka za liječenje aritmija što je prije moguće prije presaĎivanja.

4/14

Endokrini poremećaji (vidjeti dio 4.8) 6049264981710037832039954260

Cordarone primijenjen intravenski može izazvati hipertireozu, posebno u bolesnika s poremećajima štitnjače u anamnezi ili u bolesnika koji uzimaju ili su ranije uzimali oralni amiodaron. Pri sumnji na poremećaj funkcije štitnjače treba provjeriti razinu serumskog TSHUS.

Amiodaron sadrži jod te tako može interferirati s apsorpcijom radioaktivno označenog joda. MeĎutim, testovi funkcije štitnjače (slobodni T3, slobodni T4, TSHUS) mogu se provesti. Amiodaron inhibira perifernu konverziju levotiroksina (T4) u trijodtironin (T3) te može uzrokovati izolirane biokemijske promjene (porast razine slobodnog T4 u serumu, s tim da je razina slobodnog T3 lagano smanjena ili čak normalna) u klinički eutiroidnih bolesnika. U takvim slučajevima nema razloga za prekid terpaije amiodaronom, ako nema kliničkog ili dodatnog biološkog (TSHUS) dokaza o bolesti štitnjače.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja (vidjeti dio 4.8)

S intravenskom primjenom amiodarona zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi intersticijskog pneumonitisa. Pri sumnji na tu dijagnozu potrebno je napraviti rendgen pluća. Liječenje amiodaronom treba ponovno procijeniti jer se intersticijski pneumonitis općenito povlači nakon ranog prekida uzimanja amiodarona te treba razmotriti primjenu liječenja kortikosteroidima (vidjeti dio 4.8). Klinički simptomi uglavnom nestaju unutar nekoliko tjedana, uz polagano radiološko poboljšanje i poboljšanje funkcije pluća. Unatoč prekidu davanja Cordaronea 150 mg/3 ml, stanje nekih bolesnika može se pogoršati. Zabilježeni su fatalni slučajevi plućne toksičnosti.

Opaženi su vrlo rijetki slučajevi teških respiratornih komplikacija, ponekad fatalnih, osobito u periodu odmah nakon operacije (akutni respiratorni distres sindrom odraslih); utjecaj na to može imati moguća interakcija s visokom koncentracijom kisika (vidjeti dio 4.5 i 4.8).

Poremećaji jetre i žuči

Odmah nakon početka te dalje redovito tijekom primjene amiodarona, preporuča se pomno praćenje testova jetrene funkcije (transaminaze). Mogu se javiti akutni poremećaji jetre (uključujući tešku hepatocelularnu insuficijenciju ili zatajenje jetre, koje ponekad može biti fatalno) i kronični poremećaji jetre, nakon oralne i intravenske primjene te unutar prvih 24 h nakon intravenske primjene amiodarona. Stoga je potrebno smanjiti dozu ili prekinuti primjenu amiodarona ako povećanje razine transaminaza prijeĎe trostruku vrijednost u odnosu na normalan raspon. Klinički i biološki znakovi kroničnih poremećaja jetre zbog oralne primjene amiodarona mogu biti blagi (hepatomegalija, povećanje razine transaminaza do pet puta u odnosu na normalan raspon) i reverzibilni nakon prekida liječenja, no zabilježeni su i smrtni slučajevi.

Teške kožne reakcije

Zabilježene su po život opasne ili čak smrtonosne kožne reakcije Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i toksična epidermalna nekroliza (TEN) (vidjeti dio 4.8). Ako se pojave simptomi ili znakovi SJS i TEN (npr. progresivni kožni osip često s mjehurićima ili lezijama sluznice) liječenje amiodaronom mora se odmah prekinuti.

Poremećaji oka (vidjeti dio 4.8)

U slučaju zamućenja vida ili oslabljenog vida potrebno je odmah obaviti kompletan oftalmološki pregled, uključujući pregled očne pozadine. Potrebno je prekinuti liječenje amiodaronom u slučaju pojave optičke neuropatije i/ili optičkog neuritisa uzrokovanih

amiodaronom, zbog mogućeg rizika od progresije poremećaja prema sljepoći.

5/14

6049264981710037832039954260

Interakcije s lijekovima (vidjeti dio 4.5)

Ne preporučuje se istodobna primjena amiodarona sa sljedećim lijekovima: beta blokatori, inhibitori kalcijevih kanala koji smanjuju srčanu frekvenciju (verapamil, diltiazem), stimulirajući laksativi koji mogu uzrokovati hipokalijemiju.

Povišenje razine flekainida u plazmi zabilježeno je tijekom istodobne primjene amiodarona. Shodno tome, potrebno je smanjiti dozu flekainida i bolesnika pomno nadzirati.

Pomoćna tvar Benzilni alkohol

 Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

 Primjena lijekova koji sadrže benzilni alkohol u novoroĎenčadi ili nedonoščadi bila je povezana sa smrtonosnim "sindromom dahtanja" (simptomi uključuju brzi nastanak sindroma gušenja, hipotenziju, bradikardiju i krvožilni kolaps).

 U male djece postoji povećan rizik zbog akumulacije.

 S obzirom na to da benzilni alkohol može prijeći placentarnu barijeru, lijek treba s oprezom primjenjivati u trudnoći.

 Veliki volumeni trebaju se primjenjivati s oprezom i samo ako je neophodno, osobito u osoba s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega zbog rizika od akumulacije i toksičnosti (metabolička acidoza).

Neki od važnijih lijekova koji uzrokuju interakcije s amiodaronom su varfarin, digoksin, fenitoin i svi lijekovi koji produljuju QT interval.

Lijekovi koji mogu produljiti QT interval i inducirati „Torsades de Pointes“:

Kombinirano liječenje sa sljedećim lijekovima koji produljuju QT interval je kontraindicirano (vidjeti dio 4.3) zbog povećanog rizika od „torsades de pointes“:

 antiaritmici skupine Ia, npr. kinidin, prokainamid, dizopiramid,  antiaritmici akupine III, npr. sotalol, bretilij,

 drugi ne-antiaritmijski lijekovi kao što su vinkamin, neki antipsihotici (klorpromazin, tioridazin, flufenazin, pimozid, haloperidol, amisulprid i sertindol), cisaprid, eritromicin iv., kotrimoksazol ili pentamidin primijenjen parenteralno jer postoji povećan rizik od potencijalno smrtonosnih torsades de pointes.

 litij i triciklički antidepresivi, npr. doksepin, maprotilin, amitriptilin,  neki antihistaminici, npr. terfenadin, astemizol, mizolastin,

 antimalarici, npr. kinin, meflokin, klorokin, halofantrin,  moksifloksacin.

Lijekovi koji produljuju QT interval

Istodobna primjena amiodarona s lijekovima za koje je poznato da produljuju QT interval mora biti temeljena na pažljivoj procjeni potencijalnih rizika i koristi liječenja za svakog bolesnika zbog mogućeg povećanja rizika za nastanak „torsades de pointes“ (vidjeti dio 4.4). Potrebno je praćenje produljenja QT intervala u bolesnika.

6/14

Fluorokinoloni 6049264981710037832039954260

Rijetko su zabilježeni slučajevi produljenja QTc intervala, s ili bez „torsades de pointes“, u bolesnika koji uzimaju amiodaron s fluorokinolonima. Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu amiodarona s fluorokinolonima (istodobna primjena s moksifloksacinom je kontraindicirana, vidjeti gore).

Lijekovi koji usporavaju rad srca i uzrokuju poremećaje automatizma ili provoĎenja Ne preporučuje se istodobno liječenje sa sljedećim lijekovima:

 beta blokatori i odreĎeni inhibitori kalcijevih kanala (diltiazem, verapamil); može se javiti pojačanje negativnih kronotropnih svojstava i učinaka usporavanja provoĎenja;

Lijekovi koji mogu inducirati hipokalijemiju

Ne preporučuje se istodobno liječenje sa sljedećim lijekovima:

 stimulirajući laksativi, koji mogu uzrokovati hipokaliemiju te tako povećati rizik od „torsades de pointes“; potrebno je koristiti druge tipove laksativa.

Povećani oprez potreban je pri istodobnom liječenju sa sljedećim lijekovima koji, takoĎer, mogu uzrokovati hipokalijemiju i/ili hipomagnezijemiju, npr. diuretici koji uzrokuju hipokalijemiju (primijenjeni sami ili u kombinaciji), sistemski kortikosteroidi, tetrakozaktid, amfotericin B primjenjen intravenski.

Neophodno je spriječiti nastanak hipokalijemije (i korigirati hipokalijemiju) te pratiti QT interval. U slučaju „torsades de pointes“ ne smiju se davati antiaritmici; potrebno je uvesti ventrikularnu stimulaciju te se može davati magnezij intravenski.

Opća anestezija

Oprez se savjetuje u bolesnika koji se podvrgavaju općoj anesteziji, ili primaju visoke doze liječenja kisikom.

Potencijalno teške komplikacije zabilježene su u bolesnika koji uzimaju amiodaron, a podvrgavaju se općoj anesteziji: bradikardija koja ne reagira na atropin, hipotenzija, smetnje provoĎenja, smanjenje minutnog volumena srca.

Opaženo je nekoliko slučajeva akutnog respiratornog distres sindroma odraslih, ponekad smrtonosnih, najčešće odmah nakon operacije. Na to može utjecati moguća interakcija s visokom koncentracijom kisika.

Učinak amiodarona na druge lijekove

Amiodaron i/ili njegov metabolit, desetilamiodaron, inhibiraju CYP1A1, CYP1A2, CYP3A4, CYP2C9, CYP2D6 i P-glikoprotein te mogu povećati izloženost njihovim supstratima.

Zbog dugog poluvijeka amiodarona, interakcije se mogu opaziti po nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja amiodaronom.

Lijekovi koji se metaboliziraju s pomoću PgP

Amiodaron je P-gp inhibitor, te istodobnom primjenom povećava izloženost P-gp supstratima.

Digoksin

Primjena Cordaronea 150 mg/3 ml u bolesnicika koji su na digoksinu može dovesti do povećanja koncentracije digoksina u plazmi, te na taj način ubrzati pojavu simptoma i

7/14

znakova povezanih s visokim razinama digoksina. Preporučuje se praćenje razine digoksina u plazmi, EKG i praćenje kliničkih znakova toksičnosti digoksina. Možda će biti potrebnoprilagoditi dozu digoksina. TakoĎer je moguć sinergistički učinak na srčanu frekvenciju i atrioventrikularno provoĎenje. 6049264981710037832039954260

Dabigatran

Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni amiodarona i dabigatrana zbog povećanog rizika od krvarenja. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu dabigatrana prema navedenom u sažetku opisa svojstava lijeka.

Lijekovi koji se metaboliziraju s pomoću CYP 2C9

Amiodaron uzrokuje povećanje koncentracije CYP 2C9 supstrata u plazmi kao što su varfarin i fenitoin inhibicijom CYP 2C9.

Varfarin

Istodobno liječenje s amiodaronom može pojačati učinak varfarina i povećati rizik od krvarenja. Nužna je češća kontrola protrombinskog vremena i INR-a, te prilagodba doze oralnog antikoagulansa, tijekom i nakon prestanka liječenja amiodaronom.

Fenitoin

Istodobna primjena amiodarona i fenitoina može dovesti do predoziranja fenitoinom, rezultirajući neurološkim znakovima. Potrebno je kliničko praćenje. U slučaju pojave znakova predoziranja potrebno je smanjiti dozu fenitoina i mjeriti razinu u plazmi.

Lijekovi koji se metaboliziraju s pomoću CYP 2D6 Flekainid

S obzirom da se flekainid uglavnom metabolizira pomoću CYP 2D6, inhibicijom tog izoenzima, amiodaron može povećati razinu flekainida u plazmi. Savjet je da se doza flekainida smanji za 50% i da se bolesnici pomno prate zbog nuspojava. U takvim se okolnostima snažno preporučuje praćenje razine flekainda u plazmi.

Lijekovi koji se metaboliziraju s pomoću citokroma P450 3A4

Kada se ti lijekovi primjenjuju istodobno s amiodaronom, inhibitorom CYP 3A4, to može rezultirati većom razinom njihovih koncentracija u plazmi, što može dovesti do mogućeg povećanja njihove toksičnosti:

 Ciklosporin: pri istodobnoj primjeni, razina ciklosporina u plazmi može se dvostruko povećati. Smanjenje doze ciklosporina može biti potrebno kako bi se koncentracija u plazmi održala unutar terapijskog raspona.

 Statini: rizik od mišićne toksičnosti (npr. rabdomioliza) je povećan s istodobnom primjenom amiodarona i statina koji se metaboliziraju pomoću CYP 3A4, kao što su simvastatin, atorvastatin i lovastatin. Preporučuje se koristiti statine koji se ne metaboliziraju pomoću CYP 3A4 kada se primjenjuju istodobno s amiodaronom.

 Ostali lijekovi koji se metaboliziraju pomoću citokroma P450 3A4: primjeri takvih lijekova su lidokain, sirolimus, takrolimus, sildenafil, fentanil, midazolam, triazolam, dihidroergotamin, ergotamin i kolhicin.

Interakcije sa supstratima drugih CYP 450 izoenzima

In vitro ispitivanja pokazuju da amiodaron takoĎer ima potencijal inhibicije CYP 1A2, CYP 2C19 i CYP 2D6 izoenzima posredstvom svoga glavnog metabolita. Pri istodobnoj primjeni

8/14

očekuje se da amiodaron povećava koncentraciju u plazmi lijekova čiji metabolizam ovisi o CYP 1A2, CYP 2C19 i CYP 2D6. 6049264981710037832039954260

Učinak drugih lijekova na amiodaron

CYP 3A4 inhibitori i CYP 2C8 inhibitori mogu smanjiti metabolizam amiodarona i povećati izloženost amiodaronu.

Preporuča se izbjegavati inhibitore CYP 3A4 (npr. sok od grejpa i odreĎene lijekove) tijekom liječenja amiodaronom.

Ostale interakcije s amiodaronom (vidjeti dio 4.4)

Istodobna primjena amiodarona s režimima koji sadrže sofosbuvir može dovesti do ozbiljne simptomatske bradikardije.

Ako se istodobna primjena ne može izbjeći, preporuča se praćenje srčanog ritma (vidjeti dio 4.4).

Trudnoća

Nema dovoljno podataka o primjeni amiodarona tijekom trudnoće u ljudi da bi se procijenila moguća toksičnost. MeĎutim, zbog učinka na štitnu žlijezdu fetusa, amiodaron je kontraindiciran tijekom trudnoće, osim u izuzetnim okolnostima.

Dojenje

Amiodaron se izlučuje u majčino mlijeko u značajnoj količini, te je dojenje kontraindicirano prilikom primjene amiodarona.

Nije značajno.

Nuspojave su klasificirane prema MedRA klasifikaciji organskih sustava i prema učestalosti i to kao:

vrlo često (>10%), često (>1%, <10%), manje često (>0,1%, <1%), rijetko (>0,01 %, <0,1%), vrlo rijetko (<0,01%) i nepoznato (učestalost ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

9/14

10/14

6049264981710037832039954260

832104-4952746poremećaji konfuziju), halucinacije Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja intersticijski pneumonitis ili fibroza, ponekad smrtonosna (vidjeti dio 4.4), teške respiratorne komplikacije (sindrom akutnog respiratornog distresa odraslih), ponekad fatalne (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5), bronhospazam i/ili apneja u slučaju teškog respiratornog zatajenja, osobito u astmatičara. Poremećaji kože i potkožnog tkiva ekcem znojenje urtikarija, teška kožna reakcija poput toksične epidermalne nekrolize (TEN)/Stevens Johnsonova sindroma (SJS), buloznog dermatitisa, reakcije na lijek uz eozinofiliju i sistemske simptome (DRESS) Krvožilni poremećaji pad krvnog tlaka, uglavnom umjeren i prolazan4 naleti vrućine 1 U bolesnika koji uzimaju amiodaron zabilježeni su slučajni nalazi granuloma koštane srži. Klinički značaj tog nalaza nije poznat.

2 Osobito u bolesnika s disfunkcijom sinusnog čvora i/ili u starijih bolesnika.

3 Obično umjereno (1,5 do 3 puta u odnosu na normalne vrijednosti) na početku liječenja. Mogu se vratiti na normalu kad se smanji doza ili čak spontano (vidjeti dio 4.4)

4 Zabilježeni su slučajevi hipotenzije ili kolapsa, posebice nakon predoziranja ili prebrzog ubrizgavanja

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

1598930497293navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:

Nema podataka o predoziranju amiodaronom prilikom intravenske primjene.

Malo je podataka o akutnom predoziranju amiodaronom primjenjenim oralno. Zabilježeno je nekoliko slučajeva sinusne bradikardije, srčanog bloka, napadaja ventrikularne tahikardije, ”torsade de pointes“, cirkulacijskog zatajivanja i oštećenja jetre.

11/14

U slučaju predoziranja, liječenje je simptomatsko uz dodatak općih potpornih mjera. Bolesnika je potrebno nadzirati i u slučaju pojave bradikardije treba dati beta agonist ili glukagon. 6049264981710037832039954260

Može se javiti i napadaj ventrikularne tahikardije koji spontano prestaje. S obzirom na farmakokinetiku amiodarona, preporučuje se primjeren i produljeni nadzor bolesnika, osobito srčanog statusa.

Amiodaron i njegovi metaboliti ne mogu se ukloniti iz organizma dijalizom.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci koji djeluju na srce, antiaritmici, skupina III. ATK šifra: C01 BD 01.

Mehanizam djelovanja

Cordarone je lijek za liječenje tahiaritmija i ima složeno farmakološko djelovanje. Ima antiadrenergičke učinke (djelomični alfa i beta blokator). Ima hemodinamičke učinke (povećani protok krvi i sistemska/koronarna vazodilatacija). Lijek smanjuje miokardijalnu potrošnju kisika i pokazalo se da ima umjereni učinak na miokardijalno iskorištenje ATP-a u štakora, sa smanjenim oksidativnim procesom. Amiodaron inhibira mataboličke i biokemijske učinke katekolamina na srce i inhibira Na+ i K+ aktiviranu ATP-azu.

Pedijatrijska populacija

Nisu provedena kontrolirana pedijatrijska ispitivanja.

U objavljenim studijama sigurnost primjene amiodarona ocijenjena je na 1118 pedijatrijskih bolesnika s različitim aritmijama. U kliničkim ispitivanjima korištene su sljedeće doze.

Oralno

 Udarna doza: 10 – 20 mg/kg/dnevno tijekom 7 – 10 dana (ili 500 mg/m2/dnevno izraženo po kvadratnom metru površine tijela).

 Doza održavanja: potrebno je upotrijebiti najmanju učinkovitu dozu; ovisno o individualnom odgovoru bolesnika doza može biti u rasponu od 5 do 10 mg/kg/dnevno (ili 250 mg/m2/dnevno izraženo po kvadratnom metru površine tijela).

Intravenski

 Udarna doza: 5 mg/kg tjelesne težine tijekom 20 minuta do 2 sata.

 Doza održavanja: 10 do 15 mg/kg/dnevno tijekom nekoliko sati do nekoliko dana.

Ako je potrebno, oralna terapija se može započeti istodobno, uz primjenu uobičajene udarne doze.

12/14

Farmakokinetika amiodarona je neobična i kompleksna i nije u potpunosti razjašnjena. Apsorpcija nakon oralne primjene je promjenjiva i može biti produljena, s enterohepatičkim ciklusom. Glavni metabolit je dezetilamiodaron. Amiodaron se snažno veže za proteine (>95%). Glavnina se izlučuje stolicom, a izlučivanje putem bubrega je minimalno. Studija koja je uključivala zdrave dobrovoljce i bolesnike pokazala je da su nakon intravenske primjene amiodarona proračunati volumen distribucije i ukupni klirens iz krvi bili slični u obje skupine, uz primjenu otvorenog modela s dva odjeljka. Čini se da je eliminacija amiodarona nakon intravenske injekcije bieksponencijalna s fazom distribucije koja traje oko 4 sata. Veliki volumen distribucije, zajedno s relativno malim vidljivim volumenom za centralni dio, upućuje na izrazitu tkivnu distribuciju. Intravenska bolus injekcija od 400 mg dala je krajnji T1/2 od približno 11 sati. 6049264981710037832039954260

Pedijatrijska populacija

Nisu provedena kontrolirana pedijatrijska ispitivanja. U ograničenim objavljenim podacima dostupnim za pedijatrijske bolesnike, nije bilo zabilježenih razlika u usporedbi s odraslim bolesnicima.

U dvogodišnjem ispitivanju kancerogenosti u štakora, amiodaron je uzrokovao povećanje broja folikularnih tumora štitne žlijezde (adenoma i/ili karcinoma) u oba spola pri klinički relevantnoj izloženosti lijeku. Kako su nalazi mutagenosti bili negativni, umjesto genotoksičnog predložen je epigenetski mehanizam nastanka tumora ovakvog tipa. U miševa nisu bili zabilježeni karcinomi, ali je opažena o dozi ovisna hiperplazija folikula štitne žlijezde. Navedeni učinci na štitnu žlijezdu u miševa i štakora su vjerojatno posljedica učinka amiodarona na sintezu i/ili oslobaĎanje hormona štitne žlijezde. Smatra se da je značaj ovih podataka za ljude mali.

benzilni alkohol polisorbat 80 voda za injekcije

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju / infuziju nije kompatibilan s fiziološkom otopinom i mora se primjenjivati isključivo u otopini 5%-tne glukoze. Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju razrijeĎen s 5%-tnom otopinom glukoze do koncentracije manje od 0,6 mg/ml nije stabilan. Otopine koje sadrže manje od 2 ampule Cordarone 150 mg/3 ml koncentrata za otopinu za injekciju /infuziju u 500 ml 5%-tne glukoze su nestabilne i ne smiju se koristiti.

Uporaba pribora ili ureĎaja za primjenu koji sadrže plastifikatore kao DEHP (di-2-etilheksilftalat) u prisutnosti amiodarona može dovesti do ispiranja DEHP-a. Kako bi se smanjila izloženost bolesnika DEHP-u, preporuča se primijeniti konačnu otopinu amiodarona

za infuziju koristeći opremu bez DEHP-a.

13/14

2 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 25°C. Čuvati u originalnom pakiranju.

6 staklenih ampula s 3 ml otopine za injekciju/infuziju.

Vidjeti dio 6.2.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju sadrži djelatnu tvar amiodaron, koja je antiaritmik skupine III.

Ovaj lijek namijenjen je za liječenje odreĎenih teških poremećaja srčanog ritma i za kardiopulmonalnu reanimaciju u slučaju srčanog zastoja povezanog s ventrikularnom fibrilacijom otpornom na vanjski elektrošok.

Ne smijete primiti ovaj lijek te morate obavijestiti Vašeg liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru:

 Ako ste alergični na jod, amiodaron ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6). Znaci alergijske reakcije uključuju osip, teškoće s gutanjem ili disanjem, oticanje usana, lica, grla ili jezika.

 Ako su Vam otkucaji srca sporiji nego što je uobičajeno (stanje koje se naziva sinusna bradikardija) ili ako imate bolest koja se naziva sinoatrijski srčani blok.

 Ako imate bilo kakve druge probleme sa srčanim ritmom, a nemate ugraĎen elektrostimulator.

 Ako imate ili ste imali problema sa štitnjačom. Liječnik treba provjeriti funkciju Vaše štitnjače, prije nego Vam propiše ovaj lijek.

 Ako imate teške probleme s disanjem.

 Ako imate teške probleme s cirkulacijom krvi.  Ako imate vrlo nizak krvni tlak.

 Ako uzimate odreĎene druge lijekove koji mogu utjecati na srčani ritam (vidjeti 'Drugi lijekovi i Cordarone').

 Ako je osoba koja bi trebala primiti lijek dijete u dobi manje od 3 godine, nedonošče ili novoroĎenče.

1/11 27 - 10 - 2023

 Ako ste trudni ili dojite (vidjeti 'Trudnoća i dojenje').

Ne smijete primiti ovaj lijek ako se bilo što od gore navedenog odnosi na vas. Ako niste sigurni, razgovarajte s Vašim liječnikom, ljekarnikom ili medicinskom sestrom prije primjene ovog lijeka.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego primijenite ovaj lijek:  Ako imate slabost srčanog mišića (kardiomiopatiju) ili zatajenje srca.

 Ako imate nizak krvni tlak.

 Ako imate probleme s jetrom.

 Ako imate probleme s plućima uključujući astmu.  Ako imate probleme sa štitnjačom.

 Ako već uzimate amiodaron u tabletama.

 Ako trebate imati operaciju. Obavijestite zdravstveno osoblje da uzimate ovaj lijek.

 Ako ste ikada razvili ozbiljne kožne reakcije, uključujući progresivni kožni osip, često s mjehurićima ili lezijama sluznice. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma, prekinite liječenje i odmah se javite liječniku.

 Ako trenutno uzimate lijek koji sadrži sofosbuvir za liječenje hepatitisa C, jer on može uzrokovati po život opasno usporavanje otkucaja srca. Vaš liječnik može razmotriti zamjensko liječenje. Ako je liječenje amiodaronom i sofosbuvirom neophodno, možda će Vam biti potrebno dodatno pratiti rad srca.

 Ako ste na listi čekanja za transplantaciju srca Vaš liječnik može promijeniti Vaše liječenje. To je stoga što se pokazalo da uzimanje amiodarona prije transplantacije povećava rizik od komplikacija opasnih po život (primarna disfunkcija presatka) kod kojih transplantirano srce prestane raditi ispravno unutar prvih 24 sata nakon operacije.

Odmah obavijestite svog liječnika ako uzimate lijek koji sadrži sofosbuvir za liječenje hepatitisa C i tijekom liječenja osjetite:

• usporene ili nepravilne otkucaje srca, odnosno probleme sa srčanim ritmom

• nedostatak zraka ili pogoršanje postojećeg stanja nedostatka zraka

• bol u prsnom košu

• ošamućenost

• lupanje srca

• skoru nesvjesticu ili nesvjesticu

Ako niste sigurni odnosi li se bilo što od gore navedenog na vas, razgovarajte s Vašim liječnikom, ljekarnikom ili medicinskom sestrom prije primjene ovog lijeka.

Djeca i adolescenti

Sigurnost i djelotvornost amiodarona u djece nije ustanovljena. Stoga se primjena u djece ne preporučuje.

Drugi lijekovi i Cordarone

Obavijestite Vašeg liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. To je važno zato što ovaj lijek može utjecati na učinak drugih lijekova i obrnuto.

Posebno je važno da ne primjenjujete ovaj lijek i obavijestite Vašeg liječnika ako uzimate:

 druge lijekove za liječenje nepravilnog rada srca (antiaritmike skupine Ia i III, kao što su kinidin, prokainamid, disopiramid, sotalol ili bretilij),

 lijekove za liječenje infekcija (kao što su intravenski eritromicin, kotrimoksazol, moksifloksacin ili pentamidin u obliku injekcije),

 lijekove za liječenje shizofrenije (kao što su klorpromazin, tioridazin, flufenazin, pimozid, haloperidol, amisulprid ili sertindol),

 lijekove za liječenje psihičkih bolesti (kao što su litij, doksepin, maprotilin, ili amitriptilin),

 lijekove za liječenje malarije (kao što su kinin, meflokin, klorokin ili halofantrin),  lijekove za liječenje peludne groznice, osipa ili drugih alergija, koji se nazivaju

antihistaminici (kao što su terfenadin, astemizol ili mizolastin),  lijekove vinkamin i cisaprid

 sofosbuvir, koristi se za liječenje hepatitisa C.

Obavijestite Vašeg liječnika ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova:

 lijekove za liječenje infekcija (kao što su ciprofloksacin, ofloksacin ili levofloksacin)  lijekove za srčane probleme zvane beta-blokatori (kao što je propranolol),

 lijekove zvane blokatori kalcijevih kanala za bolove u prsištu (angina) ili visoki krvni tlak (diltiazem ili verapamil),

 lijekove za konstipaciju (laksativi) kao što su bisakodil ili sena,

 lijekove za liječenje visoke razine kolesterola (statini) kao što su simvastatin, atorvastatin ili lovastatin.

Sljedeći lijekovi mogu povećati vjerojatnost nastanka nuspojava ako se uzimaju istodobno s ovim lijekom:

 amfotericin B (kada se daje direktno u venu) koji se koristi za gljivične infekcije,

 kortikosteroidi koji se koriste za liječenje upale, kao što su hidrokortizon, betametazon ili prednizolon,

 lijekovi za izlučivanje vode (diuretici), kao što je furosemid,

 opći anestetici ili visoka doza kisika koja se koristi prilikom operacije,  tetrakozaktid, koji se koristi kod odreĎenih hormonskih problema,

 amiodaron u tabletama, koji se koristi za kontrolu nepravilnog rada srca (aritmije).

Ovaj lijek može povećati učinak sljedećih lijekova:

 Varfarin – koristi se za razrjeĎivanje krvi. Liječnik će smanjiti Vašu dozu varfarina te pozorno pratiti Vaše liječenje.

 Digoksin – koristi se za srčane probleme. Liječnik će pozorno pratiti Vaše liječenje te će ako je potrebno prilagoditiVašu dozu digoksina.

 Dabigatran – koristi se za razrjeĎivanje krvi. Liječnik će možda razmotriti smanjenje doze dabigatrana te pozorno pratiti Vaše liječenje zbog opasnosti od krvarenja.

 Fenitoin – koristi se za liječenje napadaja. Liječnik će možda trebati prilagoditi dozu fenitoina.

 Flekainid – drugi lijek koji se takoĎer koristi za liječenje nepravilnog rada srca. Liječnik treba pozorno pratiti Vaše liječenje te može prepoloviti Vašu dozu flekainida.

 Ciklosporin, takrolimus i sirolimus – koriste se za sprječavanje odbacivanja organa nakon presaĎivanja (transplantacije).

 Lijekovi za impotenciju kao što su sildenafil, tadalafil ili vardenafil.  Fentanil – za ublažavanje boli.

 Ergotamin – za liječenje migrena.

 Midazolam – za smirivanje anksioznosti ili za opuštanje prije operacije.  Lidokain – koristi se kao anestetik.

 Kolhicin – za liječenje gihta.

Ako niste sigurni odnosi li se bilo što od gore navedenog na Vas, razgovarajte s Vašim liječnikom, ljekarnikom ili medicinskom sestrom prije primjene ovoga lijeka.

Cordarone s hranom i pićem

Nemojte piti sok od grejpa dok primate ovaj lijek. To je stoga što konzumacija soka od grejpa za vrijeme liječenja ovim lijekom može povećati vjerojatnost nastanka nuspojava.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem liječniku za savjet prije nego primijenite ovaj lijek.

Ovaj lijek se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće (osim u posebnim okolnostima kad je korist od liječenja veća od rizika).

Ovaj lijek se ne smije primjenjivati tijekom dojenja. To je zato što amiodaron prelazi u majčino mlijeko.

Obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete bilo koji lijek.

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju sadrži jod i benzilni alkohol

 Jod: ovaj lijek sadrži približno 56 mg joda u ampuli od 3 ml. Jod je prisutan u amiodaronkloridu, lijeku koji se nalazi u infuziji. Jod može uzrokovati probleme sa štitnjačom (vidjeti dio 'Pretrage').

 Benzilni alkohol: ovaj lijek sadrži 60 mg benzilnog alkohola u jednoj ampuli od 3 ml, što odgovara 20 mg/ml.

Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

Benzilni alkohol povezan je s rizikom od teških nuspojava, uključujući poteškoće s disanjem (zvane „sindrom dahtanja“) u male djece.

Nemojte davati svom novoroĎenčetu (do 4 tjedna starosti), osim ako Vam je to preporučio liječnik.

Nemojte koristiti dulje od tjedan dana u male djece (mlaĎe od 3 godine), osim ako Vam je to preporučio liječnik ili ljekarnik.

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet ako ste trudni ili dojite, jer se velike količine benzilnog alkohola mogu nakupiti u Vašem tijelu i uzrokovati nuspojave (zvane „metabolička acidoza“).

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet ako imate bolest jetre ili bubrega, jer se velike količine benzilnog alkohola mogu nakupiti u Vašem tijelu i uzrokovati nuspojave (zvane „metabolička acidoza“).

Cordarone će Vam obično dati liječnik ili medicinska sestra. To je stoga jer se lijek mora dati

4/11 27 - 10 - 2023

putem infuzije u venu, u bolnici, gdje liječnik može pratiti tijek liječenja.

Primjena lijeka

 Ovaj lijek se mora razrijediti prije primjene.

 Liječnik će vas prebaciti na primjenu Cordarone tableta čim je to prije moguće.

 Ako osjećate da je djelovanje lijeka preslabo ili prejako, obavijestite Vašeg liječnika, medicinsku sestru ili ljekarnika.

Ako niste sigurni zašto primate ovaj lijek ili imate pitanja o dozi lijeka koju primate, obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Doza lijeka koju ćete primiti

Liječnik će odlučiti o dozi lijeka ovisno o Vašoj bolesti.

Odrasli

 Uobičajena doza iznosi 5 mg po kilogramu tjelesne težine, a daje se tijekom 20 minuta do 2 sata.

 Nakon toga može slijediti dodatna infuzija u dozi od približno 15 mg po kilogramu tjelesne težine svakih 24 sata, ovisno o Vašoj bolesti.

 U hitnom slučaju, liječnik može odlučiti da se primjeni doza od 150 mg do 300 mg u obliku polagane injekcije tijekom 3 minute.

Djeca i adolescenti

 Podaci o djelotvornosti i sigurnosti primjene lijeka u djece su ograničeni. Liječnik će pažljivo izračunati dozu ovog lijeka, ovisno o tjelesnoj težini djeteta ili adolescenta.

Starije osobe

 Liječnik vam može propisati nižu dozu ovog lijeka te pomnije pratiti Vaš srčani ritam i funkciju štitnjače.

Ako uzmete više Cordaronea nego što ste trebali

Liječnik će pažljivo izračunati dozu koju trebate primiti. Stoga nije vjerojatno da će Vam liječnik, medicinska sestra ili ljekarnik dati preveliku dozu. Ali ako mislite da ste primili preveliku ili premalu dozu ovog lijeka, obratite se Vašem liječniku, medicinskoj sestri ili ljekarniku.

Mogu se pojaviti sljedeći učinci: omaglica, nesvjestica, mučnina, umor ili zbunjenost. Abnormalno spori ili abnormalno brzi otkucaji srca. Prevelika doza amiodarona može oštetiti srce i pluća.

Ako ste zaboravili uzeti Cordarone

Liječnik ili medicinska sestra će imati instrukcije o vremenu kad morate primiti dozu lijeka. Nije vjerojatno da nećete dobiti lijek onako kako je propisano. MeĎutim ako mislite da ste propustili dozu lijeka, obratite se Vašem liječniku ili medicinskoj sestri.

Ako prestanete uzimati Cordarone

Važno je da nastavite primati injekcije Cordaronea sve dok liječnik ne odluči o prekidu. Ako prestanete primati ovaj lijek, nepravilni srčan ritam se može vratiti, što može biti opasno.

Pretrage

Liječnik će redovito provoditi pretrage kako bi provjerio funkcije vaše jetre. Ovaj lijek može utjecati na rad jetre. Ako se to dogodi liječnik će odlučiti o nastavku liječenja.

Liječnik će možda redovito provoditi i pretrage funkcije vaše štitnjače, za vrijeme primjene ovog lijeka. To je zato jer ovaj lijek sadrži jod koji može uzrokovati probleme sa štitnjačom.

Liječnik takoĎer može redovito provoditi ostale pretrage, kao što su krvne pretrage, rendgen prsišta, EKG i pretraga očiju, prije ili i za vrijeme primjene ovog lijeka.

Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Cordarone može ostati u vašem krvotoku do mjesec dana nakon prestanka terapije. Tijekom tog vremena još se mogu javiti nuspojave.

Prestanite s primjenom ovog lijeka i obavijestite liječnika, medicinsku sestru ili ljekarnika ili odmah otiĎite u bolnicu ako se pojave sljedeće nuspojave.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10000 osoba)

 Alergijska reakcija, uključujući anafilaktički šok. Znaci mogu uključivati osip, probleme s gutanjem ili disanjem, oticanje usana, lica, grla ili jezika.

 Jako usporen srčani ritam ili prestanak otkucaja srca. TakoĎer možete osjećati omaglicu, neuobičajeni umor i nedostatak zraka. Navedene nuspojave mogu se posebno javiti u osoba starijih od 65 godina ili u osoba s drugim poremećajima srčanog ritma.

 Ako srčani ritam postane još više nepravilan ili nestalan. To može dovesti do srčanog udara, te stoga odmah otiĎite u bolnicu.

 Žutilo kože ili očiju (žutica), osjećaj umora ili mučnine, gubitak apetita, bol u trbuhu ili visoka temperatura. To mogu biti znaci oštećenja jetre, što može biti vrlo opasno.

 Poteškoće s disanjem ili stezanje u prsištu, kašalj koji ne prestaje, piskanje iz pluća, gubitak težine i vrućica. Navedeni simptomi mogu se javiti zbog upale pluća, što može biti vrlo opasno.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

 Po život opasne kožne reakcije koje karakterizira osip, mjehurići na koži, ljuštenje kože i bol (toksična epidermalna nekroliza [TEN], Stevens-Johnsonov sindrom [SJS], bulozni dermatitis, reakcija na lijek uz eozinofiliju i sistemske simptome [DRESS])..

 Poteškoće s disanjem ili stezanje u prsištu, kašalj koji ne prestaje, piskanje iz pluća, gubitak težine i vrućica. Navedeni simptomi mogu se javiti zbog upale pluća ili stanja koje se zove plućna fibroza, a može biti smrtonosno.

 Gubitak vida u jednom oku ili zamagljen i bezbojan vid uz upalu, osjetljivost i osjećaj boli pri pokretanju oka. To može biti znak bolesti koje se nazivaju „optička neuropatija ili optički neuritis“

 Po život opasna komplikacija nakon operacije presaĎivanja srca (primarna disfunkcija presatka) u kojoj transplantirano srce prestane raditi ispravno (vidjeti dio 2, Upozorenja i mjere opreza)

Prestanite s primjenom ovog lijeka i odmah se javite liječniku ako primijetite bilo koju od sljedećih ozbiljnih nuspojava – možda ćete trebati hitnu medicinsku pomoć.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10000 osoba)

6/11

 Glavobolja (obično je gora ujutro ili se javlja nakon kašlja ili napora), mučnina, napadaji, nesvjestica, problemi s vidom ili zbunjenost. To mogu biti znaci problema s mozgom.

Nepoznato (učestalost se ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

 Nepravilni otkucaji srca, uz nedostatak zraka i bol u prsima što može biti znak vrlo ozbiljnog poremećaja srčanog ritma koji se zove Torsade de pointes, što može biti vrlo opasno.

Obavijestite Vašeg liječnika što je prije moguće ako primijetite bilo koju od sljedećih nuspojava.

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

 Omaglica, omamljenost, nesvjestica. Ovi problemi mogu biti privremeni i javljaju se zbog sniženja krvnog tlaka.

Nepoznato (učestalost se ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

 Osjećaj ekstremne uznemirenosti ili agitacije, gubitak težine, pojačano znojenje i nemogućnost podnošenja vrućine. To mogu biti znaci bolesti zvane hipertireoza.

 Iznenadna upala gušterače (pankreatitis [akutni]) (simptomi mogu biti: bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje, slabost i vrućica).

Obavijestite Vašeg liječnika, medicinsku sestru ili ljekarnika ako neka od navedenih nuspojava postane ozbiljna ili traje duže od nekoliko dana.

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)  Lagano usporen srčani ritam.

 Bol, oteklina, iritacija, crvenilo kože ili promjene boje kože na mjestu primjene Cordaronea.

 Osip praćen crvenilom i svrbežom (ekcem)  Smanjenje spolnog nagona

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10000 osoba)

 Promjene u razini jetrenih enzima na početku liječenja (vidljivo krvnim pretragama).  Mučnina.

 Glavobolja.  Znojenje.

 Naleti vrućine.

 Opće loše osjećanje, smetenost ili slabost, mučnina, gubitak apetita, osjećaj razdražljivosti. To može biti bolest koja se naziva „sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona“ (SIADH).

Nepoznato (učestalost se ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)  Urtikarija (koprivnjača.

 Bol u leĎima

 Smetenost (delirij)

 Bolesnici vide, čuju ili osjećaju nešto čega nema (halucinacije)

 Infekcije mogu nastati češće nego inače. To bi moglo biti uzrokovano smanjenjem broja bijelih krvnih stanica (neutropenija).

 Jako smanjen broja bijelih krvnih stanica što povećava vjerojatnost nastanka infekcije (agranulocitoza).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti Vašeg liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Ovaj lijek će čuvati Vaš liječnik ili ljekarnik, na sigurnom mjestu, izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi ispod 25C. Čuvati u originalnom pakiranju. Smije se koristiti samo bistra otopina bez vidljivih čestica.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte Vašeg ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

6. Sadržaj pakiranje i druge informacije

Što Cordarone sadrži?

Jedna ampula s 3 ml otopine sadrži 150 mg djelatne tvari amiodaronklorida.

Drugi sastojci su benzilni alkohol; polisorbat 80 i voda za injekcije.

Kako Cordarone izgleda i sadržaj pakiranja?

Cordarone 150 mg/ 3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju je blijedožuta otopina i dostupna je u pakiranju od 6 ampula s 3 ml koncentrata za otopinu za injekciju/infuziju

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet Sanofi Winthrop Industrie

82 avenue Raspail 94250 Gentilly Francuska ProizvoĎači:

Sanofi Winthrop Industrie,

1 rue de la Vierge, Ambares et Lagrave, 33565 Carbon Blanc Cedex,

Francuska

Delpharm Dijon

6 Boulevard de l’Europe 21800 Quetigny Francuska

Sanofi S.r.l

Via Valcanello, 4 03012 Anagni (FR) Italija

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku: Swixx Biopharma d.o.o.

Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 15 10000 Zagreb

Hrvatska

Tel: +385 1 2078 500

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji put revidirana u listopadu 2023.

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima

Doziranje i način primjene

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju / infuziju može se davati samo ako postoje uvjeti za provoĎenje srčanog nadzora, defibrilacije i srčane stimulacije.

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju / infuziju može se primijeniti prije ugradnje kardiovertera.

Standardna preporučena doza iznosi 5 mg/kg tjelesne težine i daje se putem intravenske infuzije u razdoblju od 20 minuta do 2 sata. Daje se kao razrijeĎena otopina u 250 ml 5%-tne glukoze. Nakon toga može slijediti ponovljena infuzija do 1200 mg (približno 15 mg/kg tjelesne težine) u najviše 500 ml 5%-tne glukoze tijekom 24 sata, pri čemu se brzina infuzije prilagoĎava na temelju kliničkog odgovora.

U slučaju iznimne kliničke hitnosti lijek se, po prosudbi liječnika, može davati polaganim ubrizgavanjem 150-300 mg u 10-25 ml 5%-tne glukoze tijekom najmanje 3 minute. To se ne smije ponoviti najmanje 15 minuta. Bolesnici liječeni Cordaroneom na taj način moraju se pažljivo pratiti, npr. u jedinici intenzivnog liječenja.

Amiodaron se ne smije se miješati niti primjenjivati s drugim pripravcima u istoj injekciji. Ako se mora nastaviti s terapijom, preporuča se primjena putem intravenske infuzije.

Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi

Cordarone koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju sadržava benzilni alkohol (20 mg/ml). Benzilni alkohol može izazvati toksične i alergijske reakcije u novoroĎenčadi i djece do 3 godine. Ne smije se dati nedonoščadi ili novoroĎenčadi.

Primjena lijekova koji sadrže benzilni alkohol u novoroĎenčadi ili nedonoščadi bila je povezana sa smrtonosnim "sindromom dahtanja" (simptomi uključuju brzi nastanak sindroma gušenja, hipotenziju, bradikardiju i krvožilni kolaps). S obzirom na to da benzilni alkohol prelazi placentalnu barijeru, lijek treba s oprezom primjenjivati u trudnoći.

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju može se primjenjivati samo u jedinicama posebne skrbi, pod stalnim nadzorom (EKG i krvni tlak).

Primjena putem intravenske infuzije preferira se u odnosu na bolus zbog hemodinamičkog učinka koji se ponekad javlja s brzim ubrizgavanjem. Cirkulacijski kolaps može izazvati prebrza primjena ili predoziranje (u takvih bolesnika s prisutnom bradikardijom uspješno se primjenjuje atropin).

Ponovljena ili kontinuirana infuzija putem perifernih vena može dovesti do reakcija na mjestu primjene. Kad se predviĎa ponovljena ili kontinuirana infuzija, preporučuje se primjena centralnim venskim kateterom.

Kad se daje putem infuzije, Cordarone 150 mg/3 ml može smanjiti veličinu kapi te je, po potrebi, potrebna prilagodba brzine infuzije.

Anestezija: Prije operacije potrebno je obavijestiti anesteziologa da se bolesnik liječi

amiodaronom

10/11

Inkompatibilnosti

Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju nije kompatibilna s fiziološkom otopinom i mora se primjenjivati isključivo u otopini 5%-tne glukoze. Cordarone 150 mg/3 ml koncentrat za otopinu za injekciju/infuziju razrijeĎena s 5%-tnom otopinom glukoze do koncentracije manje od 0,6 mg/ml nije stabilna. Otopine koje sadrže manje od 2 ampule Cordarone 150 mg/3 ml koncentrata za otopinu za injekciju/infuziju u 500 ml 5%-tne glukoze su nestabilne i ne smiju se koristiti.

Uporaba pribora ili ureĎaja za primjenu koji sadrže plastifikatore kao DEHP (di-2-etilheksilftalat) u prisutnosti amiodarona može dovesti do ispiranja DEHP-a. Kako bi se smanjila izloženost bolesnika DEHP-u, preporuča se primijeniti konačnu otopinu amiodarona za infuziju koristeći opremu bez DEHP-a.