Karcinom bubrežnih ćelija (engl. Renal Cell Carcinoma, RCC)
Lek Pazopanib SK je indikovan u prvoj liniji terapije kod odraslih pacijenata sa uznapredovalim karcinomom bubrežnih ćelija (RCC) i kod pacijenata koji su prethodno primali terapiju citokinima za uznapredovalu bolest.
Sarkom mekih tkiva (engl. Soft Tissue Sarcoma, STS)
Lek Pazopanib SK je indikovan u terapiji odraslih pacijenata sa selektivnim podtipovima uznapredovalog sarkoma mekih tkiva (STS) koji su prethodno primali hemioterapiju za metastatsku bolest ili kod kojih je došlo doprogresije bolesti u roku od 12 meseci nakon (neo) adjuvantne terapije.
Efikasnost i bezbednost su utvrđeni samo u određenim histološkim podtipovima STS (videti odeljak 5.1).
Terapiju lekom Pazopanib SK treba da započne samo lekar sa iskustvom u primeni lekova za lečenje
karcinoma. Doziranje
Odrasli
Preporučena doza pazopaniba u terapiji RCC ili STS je 800 mg jednom dnevno.
Prilagođavanje doze
Dozu treba prilagođavati (smanjenje ili povećanje doze) postepeno smanjivanjem ili povećavanjem za po 200 mg, u zavisnosti od individualne podnošljivosti pacijenta, kako bi se smanjile neželjene reakcije. Doza pazopaniba ne treba da pređe 800 mg.
Pedijatrijska populacija
Pazopanib ne treba primenjivati kod dece mlađe od 2 godine iz bezbednosnih razloga koji se odnose na rast i sazrevanje organa (videtiodeljke 4.4 i 5.3).
Bezbednost i efikasnost primene pazopaniba kod dece uzrasta od 2 do 18 godina još uvek nisu ustanovljene.
Trenutno dostupni podaci opisani su u odeljcima 4.8, 5.1 i 5.2, ali nije moguće dati preporuku o doziranju.
Stariji pacijenti
Podaci o primeni pazopaniba kod pacijenata starosti 65 godina i starijih su ograničeni. U kliničkimstudijama pazopaniba kod pacijenata sa karcinomom bubrežnih ćelija, nisu uočene klinički značajne razlike u bezbednosti pazopaniba između pacijenata starosti najmanje 65 godina i mlađih pacijenata. Kliničko iskustvo ne pokazuje razlike u odgovoru između starijih i mlađih pacijenata, ali se ne može isključiti mogućnost veće osetljivosti kod nekih starijih osoba.
Oštećenje funkcije bubrega
Oštećenje funkcije bubrega verovatno neće imati klinički relevantan uticaj na farmakokinetiku pazopaniba s obzirom na to da se pazopanib i njegovi metaboliti u maloj količini izlučuju putem bubrega (videti odeljak 5.2). Zato nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata sa klirensom kreatinina iznad 30 mL/min. Kod pacijenata sa klirensom kreatinina ispod 30 mL/min potreban je oprez, s obzirom na to da nema iskustva o primenipazopaniba kod ove populacije pacijenata.
Oštećenje funkcije jetre
Preporuke za doziranje kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre zasnivaju se na farmakokinetičkim studijama pazopaniba kod pacijenata sa različitim stepenom oštećenja funkcije jetre (videti odeljak 5.2). Pre početka i tokom terapije pazopanibom kod svih pacijenata treba uraditi testove za ispitivanje funkcije jetre kako bi se utvrdilo da li imaju oštećenje funkcije jetre (videti odeljak 4.4). Kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre pazopanib treba primenjivati uz oprez i pažljivo praćenje podnošljivosti. Preporučena doza je 800 mg pazopaniba, jednom dnevno kod pacijenata sa blagim poremećajem parametara jetre u serumu (definisani ili kao normalne vrednosti bilirubina ili kao bilo koji stepen povećanja vrednosti alanin aminotransferaze (ALT) ili kao povećanje vrednosti bilirubina (> 35% direktnog) do 1,5 puta iznad gornje granice normale(GGN) bez obzira na vrednosti ALT).
Smanjena doza pazopaniba od 200 mg, jednom dnevno se preporučuje kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije jetre (definisanimkao povećanje vrednosti bilirubina > 1,5 do 3 puta u odnosu na gornju granicu normalebez obzira na vrednost ALT) (videti odeljak 5.2).
Primena pazopaniba se ne preporučuje kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (definisano kao ukupan bilirubin > 3 puta GGNbez obzira na vrednosti ALT).
Videti odeljak 4.4 za praćenje funkcije jetre i doze kod pacijenta sa hepatotoksičnošću izazvanomlekovima.
Način primene
Lek Pazopanib SK je namenjen za oralnu primenu. Potrebno je uzimati lek bez hrane, najmanje jedan sat pre ili dva sata posle obroka (videti odeljak 5.2). Film tablete treba uzimati cele sa vodom i ne treba ih lomiti ili drobiti(videti odeljak 5.2).
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
Uticaj na jetru
Tokom primene pazopaniba prijavljeni su slučajevi insuficijencije jetre (uključujući i one sa smrtnim ishodom). Pazopanib treba uz oprez primenjivati i pažljivo pratiti kod pacijenata sa blagim ili umerenim oštećenjemfunkcije jetre. Kod pacijenata sa blagim poremećajem rezultata testova parametara jetreu serumu (bilo normalne vrednosti bilirubina i bilo koji stepen povećanja vrednosti ALT ili povećanje vrednosti bilirubina do najviše 1,5 puta GGN, bez obzira na vrednost ALT) preporučena doza je 800 mg pazopaniba, jednom dnevno. Kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije jetre preporučuje se primena smanjene doze pazopaniba od 200 mg, jednom dnevno (povećanje vrednosti bilirubina > 1,5 do 3 puta GGN, bez obzira na vrednost ALT) (videti odeljke 4.2 i 5.2). Ne preporučuje se primena pazopaniba kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (ukupna vrednost bilirubina > 3 puta GGN bez obzira na vrednost ALT) (videti odeljke 4.2 i 5.2). Izloženost pazopanibu kod ovakvih pacijenata pri primeni doze od 200 mg je značajno smanjena, ali i znatno varira, uz vrednosti kod navedenih pacijenata koje se smatraju nedovoljnim da bi obezbedile klinički značajnodejstvo.
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom uočeno je povećanje vrednosti transaminaza u serumu (ALT, aspartat aminotransferaza [AST]) i bilirubina (videti odeljak 4.8). Većinom su prijavljeni slučajevi izolovanih povećanja vrednosti ALT i AST, bez udruženog povećanja vrednosti alkalne fosfataze ili bilirubina. Pacijenti stariji od 60 godina mogu biti pod povećanim rizikom od pojave blagog (> 3 puta GGN) do teškog (>8 puta GGN) povećanja vrednosti ALT. Pacijenti koji su nosioci HLA-B*57:01 alela imaju povećan rizik od povećanja vrednosti ALT a koja su povezana sa primenom pazopaniba. Potrebno je pratiti funkciju jetre kod svih pacijenata koji uzimaju pazopanib bez obzira na genotip ili starost (videti odeljak 5.1).
Testove funkcije jetre treba sprovoditi pre započinjanja terapije pazopanibom, a zatim u 3, 5, 7. i 9. nedelji terapije, posle toga u 3. i 4. mesecu terapije uz dodatna ispitivanja, kada je klinički indikovano. Periodična ispitivanja treba nastaviti posle 4 meseca terapije.
Videti Tabelu 1 za smernice za prilagođavanja doze kod pacijenata sa početnom ukupnom vrednošću bilirubina ≤ 1,5 puta GGN i početnim vrednostima AST i ALT ≤ 2 puta GGN:
Tabela 1: Prilagođavanje doze u slučaju hepatotoksičnosti uzrokovane primenom leka
| Vrednost testova jetre | Prilagođavanje doze |
| Povećanje vrednosti transaminaza između 3 i 8 puta GGN | Nastaviti sa terapijom pazopanibom uz nedeljno praćenje funkcije jetre, sve dok se vrednosti transaminaza ne vrate na Gradus 1 ili na početne vednosti. |
| Povećanje vrednosti transaminaza > 8 puta GGN | Prekinuti primenu pazopaniba sve dok se vrednosti transaminaza ne vrate na Gradus 1 ili na početne vednosti. |
| ponovnog uvođenja pazopaniba dođe do povećanja vrednosti transaminaza > 3 puta GGN, treba trajno prekinuti terapiju pazopanibom. | |
| Povećanje vrednosti transaminaza > 3 puta GGN udruženo sa povećanjem vrednosti bilirubina > 2 puta GGN | Trajno prekinuti terapiju pazopanibom. |
Istovremena primena pazopaniba i simvastatina povećava rizik za porast vrednosti ALT (videti odeljak 4.5) i zato je potreban oprez i pažljivo praćenje pacijenata.
Hipertenzija
Tokom kliničkihm ispitivanja pazopaniba, zabeleženi su slučajevi hipertenzije, uključujući i novodijagnostikovane simptomatske epizode povišenog krvnog pritiska (hipertenzivne krize). Potrebno je dobro kontrolisati krvni pritisak pre uvođenja pazopaniba. Kod pacijenata treba pratiti pojavu hipertenzije neposredno nakon započinjanja terapije (ne kasnije od nedelju dana nakon započinjanja terapije pazopanibom) i često nakon toga kako bi se obezbedila dobra kontrola krvnog pritiska. Povišene vrednosti krvnog pritiska (sistolni krvni pritisak ≥ 150 mmHg ili dijastolni krvni pritisak ≥ 100 mmHg) se javljaju vrlo rano tokom perioda lečenja (približno 40% slučajeva se javilo do 9. dana i približno 90% slučajeva se javilo u prvih 18 nedelja). Potrebno je kontrolisati krvni pitisak i lečiti ga bez odlaganja primenom antihipertenzivne terapije i modifikovanjem doze pazopaniba (prekid i ponovno uvođenje redukovanih doza zasnovano na kliničkoj proceni) (videti odeljke 4.2 i 4.8). Primenu pazopaniba treba prekinuti ukoliko su zabeležene hipertenzivne krize ili ukoliko je prisutna teška hipertenzija koja se održava i pored antihipertenzivne terapije i smanjenja doze pazopaniba.
Sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije (engl. posterior reversible encephalopathy syndrome, PRES)/Sindrom posteriorne reverzibilne leukoencefalopatije (engl. reversible posterior leukoencephalopathy syndrome, RPLS)
Zabeleženi su slučajevi PRES/RPLS koji su bili udruženi sa primenom pazopaniba. PRES/RPLS se mogu manifestovati glavoboljom, hipertenzijom, epileptičnim napadima, letargijom, konfuzijom, gubitkom vida i ostalim vizuelnim i neurološkim poremećajima i mogu imati smrtni ishod. Pacijenti kod kojih se razvije PRES/RPLS treba trajno da prekinu terapiju pazopanibom.
Intersticijalna bolest pluća (engl. interstitiallungdisease, ILD)/pneumonitis
Zabeležena je ILD udružena sa primenom pazopaniba koja može imati smrtni ishod (videti odeljak 4.8). Potrebno jepratiti pacijente zbog plućnih simptoma koji ukazuju na ILD/pneumonitis i prekinuti terapiju kod pacijenata kod kojih se razvila ILD/pneumonitis.
Poremećaj srčane funkcije/srčana insuficijencija
Odnos koristi i rizika primene pazopaniba treba razmotriti pre započinjanja terapije kod pacijenata sa postojećim poremećajem srčane funkcije. Nisu ispitivane bezbednost i farmakokinetika pazopaniba kod pacijenata sa umerenom do teškom srčanom insuficijencijom niti kod pacijenata kod kojih je ejekciona frakcija leve komore (engl. left ventricular ejection fraction, LVEF) niža od referentnih vrednosti.
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom, zabeleženi su slučajevi poremećaja srčane funkcije, kao što su kongestivna srčana insuficijencija i smanjena LVEF (videti odeljak 4.8). U randomizovanom kliničkom ispitivanju u kome su poređeni pazopanib i sunitinib u terapiji karcinoma bubrežnih ćelija (VEG108844), ispitanicima je određivana LVEF na početku ispitivanja i u periodu praćenja. Poremećaj funkcije miokarda se javio kod 13% (47/362) ispitanika u grupi koja je primala pazopanib u poređenju sa 11% (42/369) pacijenata u grupi koja je primala sutinib. Kongestivna srčana insuficijencija je primećena kod 0,5% ispitanika u obe grupe. Kongestivna srčana insuficijencija zabeležena je kod 3 od 240 ispitanika (1%) u VEG110727 kliničkom ispitivanju faze III u terapiji STS. Kod ispitanika kod kojih je sprovedeno ponovno merenje i praćenje LVEF, zabeleženo je smanjenje LVEF kod 11% ispitanika (15/140) u grupi koja je primala pazopanib u poređenju sa 3% (1/39) ispitanika u placebogrupi.
Faktori rizika
Kod 13 od 15 ispitanika kod kojih je zabeleženo smanjenje LVEF u pazopanib grupi STS kliničkih ispitivanja faze III, bila je udružena i hipertenzija, koja je mogla povećanjem naknadnog opterećenja srca da pogorša poremećaj srčane funkcije kod pacijenata pod rizikom. 99% pacijenata (243/246) uključenih u STS kliničko ispitivanje faze III, uključujući 15 ispitanika, primalo je antracikline. Prethodna terapija antraciklinima može biti faktor rizika za razvoj poremećaja srčane funkcije.
Ishod
Kod 4 od 15 ispitanika došlo je do potpunog oporavka (u okviru 5% od početnih vrednosti), dok je kod 5 ispitanika došlo do delimičnog oporavka (u okviru opsega normalnih vrednosti, ali > 5% ispod početnih vrednosti). Jedan ispitanik se nije oporavio, a podaci o praćenju nisu bili dostupni za 5 ispitanika.
Lečenje
Prekid terapije pazopanibom i/ili smanjenje doze treba kombinovati sa terapijom hipertenzije (ukoliko je i dalje prisutna hipertenzija, pogledati upozorenje u vezi hipertenzije u prethodnom odeljku) kod pacijenata sa značajnim smanjenjem LVEF, kada je klinički indikovano.
Pacijente treba pažljivo pratiti za slučaj pojave kliničkih znakova ili simptoma kongestivne srčane insuficijencije. Kod pacijenata kod kojih postoji rizik od pojave poremećaja srčane funkcije, preporučuje se procena LVEF, pre započinjanja terapije, kao i tokom same terapije.
Produženje QT intervala i„torsade de pointes“
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom zabeleženi su slučajevi produženja QT intervala i „torsade de pointes“ (videti odeljak 4.8). Pazopanib treba uz oprez primenjivati kod pacijenata sa produženjem QT intervala u istoriji bolesti, kod pacijenata koji uzimaju antiaritmike ili druge lekove koji mogu produžiti QT interval i kod pacijenata sa već prisutnim značajnim srčanim oboljenjem. Prilikom primene pazopaniba preporučuje se početno i periodično praćenje elektrokardiograma i održavanje nivoa elektrolita (npr. kalcijuma, magnezijuma, kalijuma) unutar opsega normalnih vrednosti.
Arterijska tromboza
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom, zabeležena je pojava infarkta miokarda, ishemije miokarda, ishemijskog moždanog udara i tranzitornog ishemijskog ataka (videti odeljak 4.8). Zabeleženi su slučajevi sa smrtnim ishodom. Pazopanib treba primenjivati uz oprez kod pacijenata sa povećanim rizikom od nastanka trombotičkih događaja ili kod pacijenata koji su imali trombotičke događaje u istoriji bolesti. Nije ispitivana primena pazopaniba kod pacijenata koji su imali događaj u prethodnih 6 meseci. Odluku o terapiji treba doneti na osnovu procene koristi i rizika kod svakog pacijenta pojedinačno.
Venski tromboembolijski događaji
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom, zabeleženi su venski tromboembolijski događaji, uključujući i vensku trombozu i plućnu emboliju sa smrtnim ishodom. Iako su zabeleženi i u RCC i u STS kliničkim ispitivanjima, incidenca je bila veća u STS populaciji (5%) nego u RCC populaciji (2%).
Trombotična mikroangiopatija (engl. thrombotic microangiopathy,TMA)
Pojava TMA je zabeležena u kliničkim ispitivanjima pazopaniba kao monoterapije, kao i u kombinaciji sa bevacizumabom i kombinaciji sa topotekanom (videti odeljak 4.8). Pacijenti kod kojih se razvila TMA treba
trajno da prekinu terapiju pazopanibom. Nakon prekida terapije, primećeno je povlačenje efekata TMA. Pazopanib nije indikovan za kombinovanu primenu sa drugim lekovima.
Hemoragijski događaji
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom prijavljena je pojava hemoragijskih događaja (videti odeljak 4.8). Zabeleženi su hemoragijski događaji sa smrtnim ishodom. Pazopanib nije ispitivan kod pacijenata koji su u prethodnih 6 meseci imali hemoptiziju, cerebralno krvarenje ili klinički značajno gastrointestinalno (GI) krvarenje. Pazopanib treba primeniti uz oprez kod pacijenata koji su u značajnoj meri izloženi riziku od nastanka krvarenja.
Aneurizme i disekcije arterije
Primena inhibitora VEGF puta (engl. Vascular Endothelia Growth Factor - faktor rasta vaskularnog endotela) kod pacijenata sa hipertenzijom ili bez nje može da stimuliše formiranje aneurizmi i/ili disekcije arterije. Pre početka primene pazopaniba treba pažljivo razmotriti ovaj rizik kod pacijenata sa faktorima rizika kao što su hipertenzija ili aneurizme u anamnezi.
Gastrointestinalne(GI) perforacije i fistula
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom zabeleženi su slučajevi GI perforacija ili fistula (videti odeljak 4.8). Zabeležene su perforacije sa smrtnim ishodom. Pazopanib treba uz oprez primeniti kod pacijenata sa povećanim rizikom od GI perforacija ili fistula.
Zarastanje rana
Nisu sprovedena zvanična ispitivanja o uticaju pazopaniba na zarastanje rana. S obzirom na to da inhibitori faktora rasta vaskularnog endotela (engl. Vascular Endothelia Growth Factor, VEGF) mogu negativno uticati na zarastanje rana, terapiju pazopanibom treba prekinuti najmanje 7 dana pre zakazane hirurške intervencije. Odluku o nastavku terapije pazopanibom nakon hirurške intervencije, treba doneti na osnovu kliničke procene da li rana normalno zarasta. Lečenje pazopanibom treba prekinuti kod pacijenata sa dehiscencijomrane.
Hipotireoidizam
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom zabeleženi su slučajevi hipotireoze (videti odeljak 4.8). Preporučuje se početno laboratorijsko određivanje funkcije tireoidne žlezde, a pacijente sa hipotireozom treba lečiti prema standardnoj medicinskoj praksi, pre započinjanja terapije pazopanibom. Sve pacijente, tokom terapije pazopanibom treba pažljivo pratiti na pojavu znakova i simptoma disfunkcije tireoidne žlezde. Periodično treba obavljati laboratorijsko praćenje tireoidne funkcije i lečiti je prema standardnoj medicinskoj praksi.
Proteinurija
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom prijavljena je pojava proteinurije. Preporučuje se analiza urina na početku i periodično u toku terapije, kao i praćenje pacijenata na pojavu pogoršanja proteinurije. Terapiju pazopanibom treba prekinuti ukoliko se kod pacijenta javi nefrotski sindrom.
Sindrom lize tumora (TLS)
Nastanak sindroma lize tumora (engl. tumor lysis syndrome, TLS), uključujući sindrom lize tumora sa smrtnim ishodom, povezan je sa primenom pazopaniba (videti odeljak 4.8). Pacijenti sa povećanim rizikom od sindroma lize tumora su oni sa brzorastućim tumorima, visokim tumorskim opterećenjem, poremećajem funkcije bubrega ili dehidratacijom. Preventivne mere, kao što su lečenje visokih koncentracija mokraćne kiseline i intravenska hidratacija, potrebno je ramotriri pre započinjanja terapije pazopanibom. Pacijente sa rizikom potrebno je pažljivo pratitii lečiti ako je klinički indikovano.
Pneumotoraks
U kliničkim ispitivanjima sa pazopanibom kod uznapredovalog sarkoma mekih tkiva, zabeleženi su slučajevi pneumotoraksa (videti odeljak 4.8). Potrebno je pažljivo pratiti pacijente na terapiji pazopanibom za slučaj pojave znakova i simptoma pneumotoraksa.
Pedijatrijska populacija
Zbog svog mehanizma delovanja, pazopanib može imati teške štetne uticaje na rast i sazrevanje organa tokom ranog postnatalnog razvoja kod glodara (videti odeljak 5.3), te se ne treba primenjivati kod pedijatrijskih pacijenata mlađih od 2 godine.
Infekcije
Zabeležena je pojava ozbiljnih infekcija (sa ili bez neutropenije), u pojedinim slučajevima sa smrtnim ishodom.
Kombinacija sa ostalom sistemskom antineoplastičnom terapijom
Klinička ispitivanja pazopaniba u kombinaciji sa brojnim drugim antineoplasticima (uključujući na primer pemetreksed, lapatinib ili pembrolizumab) su bila obustavljena u ranoj fazi zbog moguće povećane toksičnosti i/ili mortaliteta, a bezbedna i efikasna doze nije ustanovljena za ove režime.
Trudnoća
U pretkliničkim studijama na životinjama dokazana je reproduktivna toksičnost (videti odeljak 5.3). Ukoliko se pazopanib primenjuje tokom trudnoće ili ukoliko pacijentkinja ostane u drugom stanju tokom primene pazopaniba, treba joj objasniti potencijalnu štetnost po plod. Ženama koje su u reproduktivnom periodu treba savetovati da u toku terapije pazopanibom ne ostaju u drugom stanju (videti odeljak 4.6).
Interakcije
Zbog rizika od povećane izloženosti pazopanibu, treba izbegavati istovremenu terapiju sa jakim inhibitorima CYP3A4, P-glikoproteina (P-gp) ili proteina rezistencije karcinoma dojke (engl. breast cancer resistance protein, BCRP) (videti odeljak 4.5). Treba razmotriti druge lekove koji se daju istovremeno sa pazopanibom, koji nemaju nikakav ili imaju minimalni potencijal inhibiranja CYP3A4, P-gp ili BCRP.
Istovremenu terapiju pazopaniba sa induktorima CYP3A4 treba izbegavati zbog rizika od smanjene izloženosti pazopanibu (videti odeljak 4.5).
Zabeleženi su slučajevi hiperglikemije tokom istovremene primene sa ketokonazolom.
Istovremenu primenu pazopaniba sa supstratima uridin-difosfat-glukuronil-transferaze 1A1 (UGT1A1) (npr. irinotekan) treba sprovoditi uz oprez, s obzirom na to da je pazopanib inhibitor UGT1A1 (videti odeljak 4.5).
Tokom terapije pazopanibom treba izbegavati sok od grejpfruta (videti odeljak 4.5).
Pomoćne supstance
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po film tableti, odnosno suštinski je „bez natrijuma“.
Dejstvo drugih lekova na pazopanib
In vitro studije su pokazale da je oksidativni metabolizam pazopaniba u mikrozomima humane jetre primarno posredovan CYP3A4, uz manji uticaj CYP1A2 i CYP2C8. Dakle, inhibitori i induktori CYP3A4 mogu izmeniti metabolizam pazopaniba.
Inhibitori CYP3A4, P-gp, BCRP:
Pazopanib je supstrat za CYP3A4, P-gp i BCRP.
Istovremena primena pazopaniba (400 mg, jednom dnevno) sa snažnim CYP3A4 i P-gp inhibitorom, ketokonazolom (400 mg, jednom dnevno) tokom 5 uzastopnih dana, dovela je do 66% i 45% povećanja srednje vrednosti PIK(0-24) i Cmax pazopaniba, redom, u odnosu na primenu samog pazopaniba (400 mg, jednom dnevno, tokom 7 dana). Poređenje farmakokinetičkih parametara pazopaniba, Cmax (opseg srednjih vrednosti 27,5 do 58,1 mikrograma/mL) i PIK(0-24) (opseg srednjih vrednosti od 48,7 do 1040 mikrograma*h/mL) nakon primene 800 mg pazopaniba kao monoterapije i nakon primene 400 mg pazopaniba primenjenog zajedno sa 400 mg ketokonazola (srednja vrednost Cmax 59,2 mikrograma/mL, srednja vrednost PIK(0-24) 1300 mikrograma*h/mL) ukazuje na činjenicu da će, u prisustvu snažnog CYP3A4
i P-gp inhbitora smanjenje doze pazopaniba na 400 mg, jednom dnevno kod većine pacijenata rezultovati u sistemskoj izloženosti sličnoj onoj, zabeleženoj nakon primene 800 mg pazopaniba jednom dnevno. Pojedini pacijenti ipak mogu imati sistemsku izloženost veću od one zabeležene nakon primene 800 mg pazopaniba jednom dnevnokao monoterapije.
Istovremenom primenom pazopaniba sa ostalim snažnim inhibitorima iz porodice CYP3A4 (npr. itrakonazol, klaritromicin, atazanavir, indinavir, nefazodon, nelfinavir, ritonavir, sakvinavir, telitromicin, vorikonazol) može doći do povećanja koncentracije pazopaniba. Sok od grejpfruta sadrži inhibitor CYP3A4 i takođe može povećati koncentracije pazopaniba u plazmi.
Primena 1500 mg lapatiniba (supstrata i slabog inhibitora CYP3A4 i P-gp, i snažnog inhibitora BCRP) sa 800 mg pazopaniba, dovela je do povećanja srednje vrednosti PIK(0-24) i Cmax za približno 50% do 60%, u odnosu na primenu 800 mg pazopaniba kao monoterapije. Inhibicija P-gp i/ili BCRP lapatinibom verovatno je doprinela povećanoj izloženosti pazopanibu.
Istovremena primena pazopaniba sa inhibitorom CYP3A4, P-gp i BCRP, kao što je lapatinib, dovodi do povećanja koncentracija pazopaniba u plazmi. Istovremenom primenom sa snažnim inhibitorima P-gp ili BCRP može se izmeniti izloženost i distribucija pazopaniba, uključujući i distribuciju u centralni nervni sistem (CNS).
Treba izbegavati istovremenu primenu pazopaniba sa snažnim inhibitorima CYP3A4 (videti odeljak 4.4). Ukoliko nije dostupna medicinski prihvatljiva druga terapijska opcija snažnim CYP3A4 inhibitorima, dozu pazopaniba treba redukovati na 400 mg, jednom dnevno, tokom istovremene primene sa drugim lekovima. U navedenom slučaju treba pažljivo pratiti pojavu neželjenih reakcija i ukoliko se jave neželjene reakcije, potrebno je razmotriti dalje smanjenje doze.
Kombinovanje pazopaniba sa snažnim inhbitorima P-gp ili BCRP treba izbegavati, odnosno preporučuje se druga kombinovana medikamentna terapija, koja nema nikakav ili ima minimalni potencijal inhibiranja P-gp ili BCRP.
Induktori CYP3A4, P-gp, BCRP:
Induktori CYP3A4 poput rifampicina mogu smanjiti koncentracije pazopaniba u plazmi. Istovremenom primenom pazopaniba sa snažnim induktorima P-gp ili BCRP može se izmeniti izloženost i distribucija pazopaniba, uključujući i distribuciju u CNS. Preporučuje se druga kombinovana medikamentna terapija, koja nema nikakav ili ima minimalan potencijal indukcije enzima ili transportera.
Dejstvo pazopaniba na druge lekove
U studijama in vitro sa mikrozomima humane jetre, pokazano je da pazopanib inhibira CYP enzime 1A2, 3A4, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19 i 2E1. Potencijal indukcije humanog CYP3A4 pokazan je u jednom in vitro humanom PXR ispitivanju. U kliničkim farmakološkim ispitivanjima, u kojima je pazopanib primenjivan u dozi od 800 mg jednom dnevno, pokazano je da, kod pacijenata sa karcinomom, pazopanib nema klinički relevantno dejstvo na farmakokinetiku kofeina (CYP1A2 ispitivani supstrat), varfarina (CYP2C9 ispitivani supstrat) ili omeprazola (CYP2C19 ispitivani supstrat). Pazopanib je doveo do povećanja srednje vrednosti PIK i Cmax midazolama (CYP3A4 ispitivani supstrat) za približno 30%, i povećanja odnosa koncentracije dekstrometorfana u odnosu na dekstrorfan u urinu od 33% do 64% nakon oralne primene dekstrometorfana (CYP2D6 ispitivani supstrat). Istovremena primena 800 mg pazopaniba jednom dnevno i 80 mg/m2 paklitaksela (supstrata CYP3A4 i CYP2C8) jednom nedeljno, dovela je do srednjeg povećanja PIK paklitaksela za 26% i njegove Cmax za 31%.
Na osnovu vrednosti IC50 in vitro i plazma Cmax in vivo, metaboliti pazopaniba GSK1268992 i GSK1268997 mogu doprineti ukupnom inhibitornom dejstvu pazopaniba na BCRP. Osim toga, ne može se isključiti inhibicija BCRP i P-gp pazopanibom u gastrointestinalnom traktu. Treba biti oprezan kada se pazopanib primenjuje istovremeno sa drugim oralnim supstratima BCRP i P-gp.
In vitro, pazopanib je inhibirao humani polipeptidni nosač organskih anjona (OATP1B1). Ne može se isključiti mogućnost uticaja pazopaniba na farmakokinetiku supstrata OATP1B1 (npr. statina, videti u daljem tekstu „Uticajistovremene primene pazopaniba i simvastatina“).
In vitro ispitivanja su pokazala da je pazopanib inhibitor enzima uridin difosfoglukuronozil-transferaze 1A1 (UGT1A1). Aktivni metabolit irinotekana, SN-38, je supstrat za OATP1B1 i UGT1A1. Istovremena primena pazopaniba 400 mg jednom dnevno sa cetuksimabom 250 mg/m2 i irinotekanom 150 mg/m2 dovela je do povećanja sistemske izloženosti SN-38 za približno 20%. Pazopanib može imati veći uticaj na dispoziciju SN-38 kod osoba sa UGT1A1*28 polimorfizmom u odnosu na osobe sa divljim tipom alela. Ipak, UGT1A1 genotip nije uvek adekvatan prognostički faktor za uticaj pazopaniba na distribuciju SN-38. Potreban je oprez kada se pazopanib primenjuje istovremeno sa supstratima UGT1A1.
Uticajistovremene primene pazopaniba i simvastatina
Istovremena primena pazopaniba i simvastatina povećava verovatnoću povećanja vrednosti ALT. Rezultati dobijeni meta analizom zbirnih podataka iz različitih kliničkih ispitivanja sa pazopanibom pokazuju da je vrednost ALT > 3 puta ULN zabeležen kod 126/895 (14%) pacijenata koji nisu koristili statine, u poređenju sa 11/41 (27%) pacijenata koji su istovremeno koristili simvastatin (p=0,038). Ukoliko se kod pacijenta koji je na istovremenoj terapiji simvastatinom javi povećanje vrednosti ALT, treba pratiti smernice za primenu pazopaniba i prekinuti terapiju simvastatinom (videti odeljak 4.4). Takođe, istovremenu primenu pazopaniba i drugih statina treba oprezno razmotriti zbog nepostojanja dovoljno podataka na osnovu kojih bi se mogao utvrditi uticaj njihove primene na vrednost ALT. Ne može se isključiti mogućnost uticaja pazopaniba na farmakokinetiku ostalih statina (npr. atorvastatin, fluvastatin, pravastatin, rosuvastatin).
Uticajhrane na pazopanib
Primena pazopaniba uz obrok sa visokim ili niskim sadržajem masti, dovodi do povećanja PIK i Cmax za približno 2 puta. Dakle, pazopanib treba primenjivati najmanje jedan sat pre ili dva sata posle jela.
Lekovi koji povećavaju pH želuca
Istovremena primena pazopaniba sa esomeprazolom smanjuje bioraspoloživost pazopaniba za približno 40% (PIK i Cmax) tako da istovremenu primenu pazopaniba sa lekovima koji povećavaju pH u želucu treba izbegavati. Ukoliko je neophodno istovremeno sa pazopanibom uzimati inhibitore protonske pumpe (PPI), preporučuje se primena pazopaniba van obroka, jednom dnevno, uveče, zajedno sa PPI. Ukoliko je neophodno istovremeno sa pazopanibom primena antagonista H2-receptora, pazopanib treba uzeti bez hrane, najmanje 2 sata pre ili najmanje 10 sati posle primene doze antagoniste H2-receptora. Pazopanib treba primeniti najmanje 1 sat pre ili 2 sata posle primene kratkodelujućih antacida. Preporuke o načinu primene pazopaniba istovremeno sa PPI i antagonistima H2-receptora zasnivaju se na fiziološkimrazmatranjima.
Trudnoća/Kontracepcija kod muškaraca i žena
Nema odgovarajućih podataka o primeni pazopaniba kod trudnica. U studijama na životinjama pokazana je reproduktivna toksičnost (videti odeljak 5.3). Nije poznat potencijalni rizik za ljude.
Pazopanib ne treba koristiti u toku trudnoće, osim ukoliko kliničko stanje žene ne zahteva terapiju pazopanibom. Ukoliko se pazopanib koristi u toku trudnoće ili ukoliko pacijentkinja zatrudni u toku terapije pazopanibom, treba joj objasniti potencijalnu opasnost po plod.
Ženama u reproduktivnom periodu treba savetovati da u toku terapije i najmanje 2 nedelje nakon poslednje doze pazopaniba koriste odgovarajuće kontraceptivne metode i da izbegavaju da zatrudne dok su na terapiji pazopanibom.
Muškarci (uključujući one kojima je urađena vazektomija) moraju da koriste kondome tokom polnog odnosa dok su na terapiji pazopanibom i najmanje 2 nedelje nakon poslednje doze pazopaniba kako bi se izbegla moguća izloženost leku partnerki koje su trudne ili su u reproduktivnom periodu.
Dojenje
Bezbednost primene pazopaniba tokom perioda dojenja nije utvrđena. Nije poznato da li se pazopanib ili njegovi metaboliti izlučuju u majčino mleko. Na osnovu ispitivanja na životinjama, nema podataka o izlučivanju pazopaniba u životinjsko mleko. Ne može se isključiti rizik po odojče. U toku terapije pazopanibom treba prekinutidojenje.
Plodnost
Studije na životinjama ukazuju da terapija pazopanibom može da utiče na plodnost mužjaka i ženki (videti odeljak 5.3).
Lek Pazopanib SK nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Na osnovu farmakologije pazopaniba ne mogu se predvideti štetni uticaji leka na navedene aktivnosti. Prilikom procene sposobnosti pacijenta da obavlja zadatke koji zahtevaju rasuđivanje, motorne ili kognitivne sposobnosti, treba imati na umu klinički status pacijenta i profil neželjenih dejstava pazopaniba. Ukoliko pacijenti osećaju vrtoglavicu, umor ili malaksalost, treba da izbegavaju upravljanje vozilom ili rukovanje mašinama.
Sažetak bezbednosnog profila
Zbirni podaci iz pivotalnog kliničkog ispitivanja RCC (VEG105192, n=290), produžetka kliničkog ispitivanja (VEG107769, n=71), potpornog kliničkog ispitivanja faze II (VEG102616, n=225), i randomizovanog ispitivanja neinferiornosti, otvorenog dizajna, sa paralelnim grupama, faze III (VEG108844, n=557) su procenjivani u smislu ukupne bezbednosti i podnošljivosti pazopaniba (ukupan n=1149) kod ispitanika sa karcinomom bubrežnih ćelija (videti odeljak 5.1).
Zbirni podaci iz pivotalnog STS ispitivanja (VEG110727, n=369) i dodatni podaci iz ispitivanja faze II (VEG20002, n=142) procenjeni su prilikom sveobuhvatne procene bezbednosti i podnošljivosti pazopaniba (ukupna populacija n=382) kod ispitanika sa STS (videti odeljak 5.1)
Najvažnije ozbiljne neželjene reakcije zabeležene u RCC ili STS kliničkim ispitivanjima bile su: tranzitorni ishemijski atak, ishemijski moždani udar, ishemija miokarda, infarkt mozga i infarkt miokarda, poremećaj srčane funkcije, gastrointestinalna perforacija i fistula, produženje QT intervala, torsade de pointes i plućno, gastrointestinalno i cerebralno krvarenje, s tim da su sve neželjene reakcije prijavljene kod < 1% lečenih pacijenata. Ostala, važna, ozbiljna neželjena dejstva identifikovana u STS kliničkim ispitivanjima uključila su venske tromboebolijske događaje, disfunkciju leve komore i pneumotoraks.
Neželjena dejstva sa smrtnim ishodom za koje se smatralo da mogu biti u vezi s pazopanibom obuhvatala su gastrointestinalno krvarenje, plućno krvarenje/hemoptizu, poremećaj funkcije jetre, perforaciju intestinuma i ishemijski moždani udar.
Najčešće neželjene reakcije (koje su se javile kod najmanje 10% pacijenata) bilo kog stepena u RCC i STS kliničkim ispitivanjima obuhvatale su: dijareju, promenu boje kose, hipopigmentaciju kože, eksfolijativni osip, hipertenziju, mučninu, glavobolju, umor, anoreksiju, povraćanje, disgeuziju, stomatitis, smanjenje telesne mase, bol, povećane vrednosti alanin aminotransferaze i povećane vrednosti aspartat aminotransferaze.
U daljem tekstu se navode neželjene reakcije svih stepena, koje su prijavljene kod RCC i STS pacijenata ili tokom postmarketinškog perioda, prema MedDRA sistemu klasifikacije organa, učestalosti i gradusu težine. Klasifikacija učestalosti je izvršena na sledeći način: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); retko (≥ 1/10000 do < 1/1000); veoma retko (< 1/10000) i nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Kategorije su definisane prema apsolutnoj učestalosti javljanja na osnovu podataka kliničkih ispitivanja. Procenjivani su postmarketinški podaci o bezbednosti i podnošljivosti iz svih kliničkih ispitivanja sa pazopanibom i iz spontanih prijava. Neželjene reakcije sa istom učestalošću u okviru svake klase sistema organa navedene su po opadajućoj ozbiljnosti.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Tabela 2 Neželjene reakcije povezane sa terapijom, prijavljene u RCC kliničkim ispitivanjima (n=1149) ilitokom postmarketinškog perioda
| Klasasistema organa | Učestalost (svi gradusi) | Neželjene reakcije | Svi gradusi n (%) | Gradus 3 n (%) | Gradus 4 n (%) |
| Infekcije i infestacije | Često | Infekcije (sa ili bez neutropenije)† | nepoznato | nepoznato | nepoznato |
| Povremeno | Gingivalne infekcije | 1 (<1%) | 0 | 0 | |
| Infektivni peritonitis | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Neoplazme –benigne, maligne i neodređene (uključujući ciste i polipe) | Povremeno | Bol uzrokovan tumorom | 1 (<1%) | 1 (<1%) | 0 |
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | Često | Trombocitopenija | 80 (7%) | 10 (<1%) | 5 (<1%) |
| Neutropenija | 79 (7%) | 20 (2%) | 4 (<1%) | ||
| Leukopenija | 63 (5%) | 5 (<1%) | 0 | ||
| Povremeno | Policitemija | 6 (0,03%) | 1 | 0 | |
| Retko | Trombotična mikroangiopatija (uključujući trombotičnu trombocitopenijsku purpuru i hemolitičko uremijski sindrom) † | nepoznato | nepoznato | nepoznato | |
| Endokrini poremećaji | Često | Hipotireoidizam | 83 (7%) | 1 (<1%) | 0 |
| Poremećaji metabolizma i ishrane | Veoma često | Smanjen apetite | 317 (28%) | 14 (1%) | 0 |
| Često | Hipofosfatemija | 21 (2%) | 7 (<1%) | 0 | |
| Dehidratacija | 16 (1%) | 5 (<1%) | 0 | ||
| Povremeno | Hipomagnezemija | 10 (<1%) | 0 | 0 | |
| Nepoznato | Sindrom lize tumora* | nepoznato | nepoznato | nepoznato | |
| Psihijatrijski poremećaji | Često | Insomnija | 30 (3%) | 0 | 0 |
| Poremećaji nervnog sistema | Veoma često | Disgeuzijac | 254 (22%) | 1 (<1%) | 0 |
| Glavobolja | 122 (11%) | 11 (<1%) | 0 | ||
| Često | Vrtoglavica | 55 (5%) | 3 (<1%) | 1 (<1%) | |
| Letargija | 30 (3%) | 3 (<1%) | 0 | ||
| Parestezija | 20 (2%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Periferna senzorna neuropatija | 17 (1%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Hipoestezija | 8 (<1%) | 0 | 0 | |
| Tranzitorni ishemijski atak | 7 (<1%) | 4 (<1%) | 0 | ||
| Somnolencija | 3 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Cerebrovaskularni događaj | 2 (<1%) | 1 (<1%) | 1 (<1%) | ||
| Ishemijski moždani udar | 2 (<1%) | 0 | 1 (<1%) | ||
| Retko | Sindromposteriorne reverzibilne encefalopatije | nepoznato | nepoznato | nepoznato | |
| Poremećaji oka | Često | Zamućen vid | 19 (2%) | 1 (<1%) | 0 |
| Povremeno | Ablacija retine † | 1 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | |
| Rascep retine † | 1 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Diskoloracija trepavica | 4 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Kardiološki poremećaji | Povremeno | Bradikardija | 6 (<1%) | 0 | 0 |
| Infarkt miokarda | 5 (<1%) | 1 (<1%) | 4 (<1%) | ||
| Poremećaj srčane funkcijef | 4 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Ishemija miokarda | 3 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Vaskularni poremećaji | Veoma često | Hipertenzija | 473 (41%) | 115 (10%) | 1 (<1%) |
| Često | Valunzi | 16 (1%) | 0 | 0 | |
| Venski tromboembolijski događajg | 13 (1%) | 6 (<1%) | 7 (<1%) | ||
| Naleti crvenila | 12 (1%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Hipertenzivna kriza | 6 (<1%) | 0 | 2 (<1%) | |
| Krvarenje | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Retko | Aneurizme i disekcije arterije† | nepoznato | nepoznato | nepoznato | |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | Često | Epistaksa | 50 (4%) | 1 (<1%) | 0 |
| Disfonija | 48 (4%) | 0 | 0 | ||
| Dispneja | 42 (4%) | 8 (<1%) | 1 (<1%) | ||
| Hemoptizija | 15 (1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Povremeno | Rinoreja | 8 (<1%) | 0 | 0 | |
| Plućna hemoragija | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Pneumotoraks | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Retko | Intersticijalna bolest pluća (ILD)/pneumonitis† | nepoznato | nepoznato | nepoznato | |
| Gastrointestinalni poremećaji | Veoma često | Dijareja | 614 (53%) | 65 (6%) | 2 (<1%) |
| Mučnina | 386 (34%) | 14 (1%) | 0 | ||
| Povraćanje | 225 (20%) | 18 (2%) | 1 (<1%) | ||
| Bol u abdomenua | 139 (12%) | 15 (1%) | 0 | ||
| Često | Stomatitis | 96 (8%) | 4 (<1%) | 0 | |
| Dispepsija | 83 (7%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Flatulencija | 43 (4%) | 0 | 0 | ||
| Abdominalna distenzija | 36 (3%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Ulceracije u ustima | 28 (2%) | 3 (<1%) | 0 | ||
| Suva usta | 27 (2%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Pankreatitis | 8 (<1%) | 4 (<1%) | 0 | |
| Rektalno krvarenje | 8 (<1%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Hematohezija | 6 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Gastrointestinalno krvarenje | 4 (<1%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Melena | 4 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Učestali pokreti creva | 3 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Analno krvarenje | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Perforacija debelog creva | 2 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Krvarenje u usnoj duplji | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Krvarenje iz gornjih partija gastrointestinalnog trakta | 2 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Enterokutana fistula | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Hematemeza | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Krvarenje hemoroida | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Perforacija ileusa | 1 (<1%) | 0 | 1 (<1%) | ||
| Ezofagealnokrvarenje | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Retroperitonealno krvarenje | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Hepatobilijarni poremećaji | Često | Hiperbilirubinemija | 38 (3%) | 2 (<1%) | 1 (<1%) |
| Poremećaj funkcije jetre | 29 (3%) | 13 (1%) | 2 (<1%) | ||
| Hepatotoksičnost | 18 (2%) | 11(<1%) | 2 (<1%) | ||
| Povremeno | Žutica | 3 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | |
| Oštećenje jetre uzrokovano lekovima | 2 (<1%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Insuficijencija jetre† | 1 (<1%) | 0 | 1 (<1%) | ||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Veoma često | Promena boje kose | 404 (35%) | 1 (<1%) | 0 |
| Sindrompalmarno-plantarne eritrodizestezije | 206 (18%) | 39 (3%) | 0 | ||
| Alopecija | 130 (11%) | 0 | 0 | ||
| Osip | 129 (11%) | 7 (<1%) | 0 | ||
| Često | Hipopigmentacija kože | 52 (5%) | 0 | 0 | |
| Suvakoža | 50 (4%) | 0 | 0 | ||
| Pruritus | 29 (3%) | 0 | 0 | ||
| Eritem | 25 (2%) | 0 | 0 | ||
| Depigmentacija kože | 20 (2%) | 0 | 0 | ||
| Hiperhidroza | 17 (1%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Poremećajinoktiju | 11 (<1%) | 0 | 0 | |
| Ljuštenjekože | 10 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Fotosenzitivna reakcija | 7 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Eritematozniosip | 6 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Poremećajkože | 5 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Makularniosip | 4 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Osippraćensvrabom | 3 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Vezikularniosip | 3 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Generalizovani pruritus | 2 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Generalizovaniosip | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Papularniosip | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Plantarnieritem | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Ulkus na koži† | nepoznato | nepoznato | nepoznato | ||
| Poremećaji | Često | Artralgija | 48 (4%) | 8 (<1%) | 0 |
| mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | Mijalgija | 35 (3%) | 2 (<1%) | 0 | |
| Grčevimišića | 25 (2%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Mišićno-koštanibol | 9 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | |
| Poremećaji bubrega i urinarnog sistema | Veoma često | Proteinurija | 135 (12%) | 32 (3%) | 0 |
| Povremeno | Krvarenjeizurinarnog trakta | 1 (<1%) | 0 | 0 | |
| Poremećaji reproduktivno gsistemai dojki | Povremeno | Menoragija | 3 (<1%) | 0 | 0 |
| Vaginalnokrvarenje | 3 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Metroragija | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Opšti poremećaji i reakcije na | Veoma često | Umor | 415 (36%) | 65 (6%) | 1 (<1%) |
| Često | Zapaljenjemukoze | 86 (7%) | 5 (<1%) | 0 | |
| Astenija | 82 (7%) | 20 (2%) | 1 (<1%) | ||
| Edemb | 72 (6%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Bolugrudima | 18 (2%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Povremeno | Drhtavica | 4 (<1%) | 0 | 0 | |
| Poremećajmukozne membrane | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Ispitivanja | Veoma često | Povećana vrednost alaninaminotransferaze | 246 (21%) | 84 (7%) | 14 (1%) |
| Povećana vrednost aspartataminotransferaze | 211 (18%) | 51 (4%) | 10 (<1%) | ||
| Često | Smanjenjetelesnemase | 96 (8%) | 7 (<1%) | 0 | |
| Povećana koncentracija bilirubina ukrvi | 61 (5%) | 6 (<1%) | 1 (<1%) | ||
| Povećana koncentracija kreatinina u | 55 (5%) | 3 (<1%) | 0 | ||
| Povećana koncentracija lipaze | 51 (4%) | 21 (2%) | 7 (<1%) | ||
| Smanjenbrojbelih krvnihćelijad | 51 (4%) | 3 (<1%) | 0 | ||
| Povećana vrednost tireostimulišućeg hormonaukrvi | 36 (3%) | 0 | 0 | ||
| Povećana vrednost amilaze | 35 (3%) | 7 (<1%) | 0 | ||
| Povećana vrednost | 31 (3%) | 9 (<1%) | 4 (<1%) | ||
| Povišenkrvnipritisak | 15 (1%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Povećana koncentracija ureeu krvi | 12 (1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Poremećajvrednosti testova funkcijejetre | 12 (1%) | 6 (<1%) | 1 (<1%) | ||
| Povremeno | Povećanevrednosti enzima jetre | 11 (<1%) | 4 (<1%) | 3 (<1%) | |
| Smanjena koncentracija glukoze ukrvi | 7 (<1%) | 0 | 1 (< 1%) | ||
| ProduženjeQT intervala na elektrokardiogramu | 7 (<1%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Povećanevrednosti | 7 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| transaminaza | |||||
| Poremećajrezultata | 3 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Povećandijastolni krvnipritisak | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Povećan sistolni krvni pritisak | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| † Neželjenereakcije prijavljene tokom postmarketinškog praćenja koje se mogu dovesti u vezu sa terapijom (spontane prijavedogađajaiozbiljneneželjenereakcijeizsvih kliničkih ispitivanjasapazopanibom) |
Neutropenija, trombocitopenija i sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije su češće primećeni kod pacijenata poreklomiz istočne Azije.
Tabela 3 Neželjene reakcije povezane sa terapijom, prijavljene u STS kliničkim ispitivanjima (n=382) ili tokom postmarketinškog perioda
| Klasa sistema organa | Učestalost (svi gradusi) | Neželjenereakcije | Svi gradusi n | Gradus 3 n | Gradus 4n |
| Infekcijei infestacije | Često | Gingivalneinfekcije | 4 (1%) | 0 | 0 |
| Neoplazme – benigne, malignei neodređene | Veoma često | Bol uzrokovan tumorom | 121 (32%) | 32 (8%) | 0 |
| Poremećajikrvii limfnog sistemaf | Veoma često | Leukopenija | 106 (44%) | 3 (1%) | 0 |
| Trombocitopenija | 86 (36%) | 7 (3%) | 2 (<1%) | ||
| Neutropenija | 79 (33%) | 10 (4%) | 0 | ||
| Povremeno | Trombotična mikroangiopatija (uključujući trombotičnu trombocitopenijsku purpurui hemolitičkouremijski sindrom) † | 1 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | |
| Endokrini poremećaji | Često | Hipotireoidizam | 18 (5%) | 0 | 0 |
| Poremećaji metabolizmai ishrane | Veoma često | Smanjenapetit | 108 (28%) | 12 (3%) | 0 |
| Hipoalbuminemijaf | 81 (34%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Često | Dehidratacija | 4 (1%) | 2 (1%) | 0 | |
| Povremeno | Hipomagnezemija | 1 (<1%) | 0 | 0 | |
| Nepoznato | Sindrom lize | nepoznato | nepoznato | nepoznato | |
| tumora* | |||||
| Psihijatrijski poremećaji | Često | Insomnija | 5 (1%) | 1 (<1%) | 0 |
| Poremećaji nervnogsistema | Veoma često | Disgeuzijac | 79 (21%) | 0 | 0 |
| Glavobolja | 54 (14%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Često | Periferna senzorna neuropatija | 30 (8%) | 1 (<1%) | 0 | |
| Vrtoglavica | 15 (4%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Somnolencija | 3 (<1%) | 0 | 0 | |
| Parestezija | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Infarkt mozga | 1 (<1%) | 0 | 1 (<1%) | ||
| Poremećajioka | Često | Zamućenvid | 15 (4%) | 0 | 0 |
| Kardiološki poremećaji | Često | Poremećajsrčane funkcijeg | 21 (5%) | 3 (<1%) | 1 (<1%) |
| Poremećaj funkcije leve | 13 (3%) | 3 (<1%) | 0 | ||
| Bradikardija | 4 (1%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Infarkt miokarda | 1 (<1%) | 0 | 0 | |
| Vaskularni poremećaji | Veoma često | Hipertenzija | 152 (40%) | 26 (7%) | 0 |
| Često | Venski tromboembolijski događajd | 13 (3%) | 4 (1%) | 5 (1%) | |
| Valunzi | 12 (3%) | 0 | 0 | ||
| Naleti crvenila | 4 (1%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Krvarenje | 2 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | |
| Retko | Aneurizme i disekcije arterije | nepoznato | nepoznato | nepoznato | |
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | Često | Epistaksa | 22 (6%) | 0 | 0 |
| Disfonija | 20 (5%) | 0 | 0 | ||
| Dispneja | 14 (4%) | 3 (<1%) | 0 | ||
| Kašalj | 12 (3%) | 0 | 0 | ||
| Pneumotoraks | 7 (2%) | 2 (<1%) | 1 (<1%) | ||
| Štucanje | 4 (1%) | 0 | 0 | ||
| Plućna hemoragija | 4 (1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Povremeno | Orofaringealnibol | 3 (<1%) | 0 | 0 | |
| Bronhijalna hemoragija | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Rinoreja | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Hemoptizija | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Retko | Intersticijalna bolest pluća (ILD)/pneumonitis† | nepoznato | nepoznato | nepoznato | |
| Gastrointestinalni poremećaji | Veoma često | Dijareja | 174 (46%) | 17 (4%) | 0 |
| Mučnina | 167 (44%) | 8 (2%) | 0 | ||
| Povraćanje | 96 (25%) | 7 (2%) | 0 | ||
| Abdominalnibola | 55 (14%) | 4 (1%) | 0 | ||
| Stomatitis | 41 (11%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Često | Abdominalna distenzija | 16 (4%) | 2 (1%) | 0 | |
| Suva usta | 14 (4%) | 0 | 0 | ||
| Dispepsija | 12 (3%) | 0 | 0 | ||
| Krvarenjeuustima | 5 (1%) | 0 | 0 | ||
| Flatulencija | 5 (1%) | 0 | 0 | ||
| Analnokrvarenje | 4 (1%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Gastrointestinalno krvarenje | 2 (<1%) | 0 | 0 | |
| Rektalnokrvarenje | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Enterokutana fistula | 1 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Krvarenjeuželucu | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Melena | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Krvarenjeujednjaku | 1 (<1%) | 0 | 1 (<1%) | ||
| Peritonitis | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Retroperitonealno krvarenje | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Krvarenjeiz gornjihpartija gastrointestinalnog trakta | 1 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| Perforacija ileuma | 1 (<1%) | 0 | 1 (<1%) | ||
| Hepatobilijarni poremećaji | Povremeno | Poremećajfunkcije jetre | 2 (<1%) | 0 | 1 (<1%) |
| Nepoznato | Insuficijencija jetre | nepoznato | nepoznato | nepoznato | |
| Poremećajikožei potkožnog tkiva | Veoma često | Promena bojekose | 93 (24%) | 0 | 0 |
| Hipopigmentacija kože | 80 (21%) | 0 | 0 | ||
| Eksfolijativniosip | 52 (14%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Često | Alopecija | 30 (8%) | 0 | 0 | |
| Poremećajkožec | 26 (7%) | 4 (1%) | 0 | ||
| Suvakoža | 21 (5%) | 0 | 0 | ||
| Hiperhidroza | 18 (5%) | 0 | 0 | ||
| Poremećajnoktiju | 13 (3%) | 0 | 0 | ||
| Pruritus | 11 (3%) | 0 | 0 | ||
| Eritem | 4 (1%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Ulkusna koži | 3 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | |
| Osip | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Papularniosip | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Reakcija fotosenzitivnosti | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije | 2 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Poremećaji mišićno-koštanogsistema ivezivnog tkiva | Često | Mišićno-koštanibol | 35 (9%) | 2 (<1%) | 0 |
| Mijalgija | 28 (7%) | 2 (<1%) | 0 | ||
| Grčevimišića | 8 (2%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Artralgija | 2 (<1%) | 0 | 0 | |
| Poremećaji bubregai urinarnogsistema | Povremeno | Proteinurija | 2 (<1%) | 0 | 0 |
| Poremećaji reproduktivnog sistema idojki | Povremeno | Vaginalnokrvarenje | 3 (<1%) | 0 | 0 |
| Menoragija | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Opštiporemećajii reakcije na mestu primene | Veoma često | Umor | 178 (47%) | 34 (9%) | 1 (<1%) |
| Često | Edemb | 18 (5%) | 1 (<1%) | 0 | |
| Bolugrudima | 12 (3%) | 4 (1%) | 0 | ||
| Drhtavica | 10 (3%) | 0 | 0 | ||
| Povremeno | Zapaljenje sluzokožee | 1 (<1%) | 0 | 0 | |
| Astenija | 1 (<1%) | 0 | 0 | ||
| Ispitivanjah | Veoma često | Smanjenje telesne mase | 86 (23%) | 5 (1%) | 0 |
| Često | Neuobičajennalaz pri pregledu uha, grlainosae | 29 (8%) | 4 (1%) | 0 | |
| Povišena vrednost alanin | 8 (2%) | 4 (1%) | 2 (<1%) | ||
| Poremećaj koncentracije holesterola ukrvi | 6 (2%) | 0 | 0 | ||
| Povećana vrednost aspartat aminotransferaza | 5 (1%) | 2 (<1%) | 2 (<1%) | ||
| Povećana vrednost gama-glutamiltransferaza | 4 (1%) | 0 | 3 (<1%) | ||
| Povremeno | Povećana koncentracija bilirubina ukrvi | 2 (<1%) | 0 | 0 | |
| Aspartat aminotransferaza | 2 (<1%) | 0 | 2 (<1%) | ||
| Alanin aminotransferaza | 1 (<1%) | 0 | 1 (<1%) | ||
| Smanjenjebroja trombocita | 1 (<1%) | 0 | 1 (<1%) | ||
| ProduženjeQT intervala | 2 (<1%) | 1 (<1%) | 0 | ||
| † Neželjene reakcije prijavljene tokom postmarketinškog praćenja koje se mogu dovesti u vezu sa terapijom (spontane prijave događaja i ozbiljne neželjene reakcije iz svih kliničkih ispitivanja sa |
Neutropenija, trombocitopenija i sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije su češće primećeni kod pacijenata poreklomiz istočne Azije.
Pedijatrijska populacija
Bezbednosni profil kod pedijatrijskih pacijenata bio je sličan onom koji je prijavljen pri primeni pazopaniba kod odraslih u odobrenim indikacijama na osnovu podataka od 44 pedijatrijska pacijenta iz prve faze studije ADVL0815 i 57 pedijatrijskih pacijenata iz druge faze studije PZP034X2203 (videti odeljak 5.1).
Prijavljivanje neželjenihreakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lekAgenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu
Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd Republika Srbija
fax: +381 11 39 51 131 website:www.alims.gov.rs
e-mail:[email protected]
U kliničkim ispitivanjima su procenjivane doze pazopaniba do 2000 mg. Umor Gradusa 3 (toksičnost koja ograničava dozu) primećen je kod 1 od 3 pacijenata koji su primali dozu od 2000 mg dnevno, a hipertenzija Gradusa 3kod1 od3 pacijenata kojisu primali dozu od1000 mgdnevno.
Za predoziranje pazopanibom ne postoji specifični antidot, a lečenje predoziranja treba da se sastoji od opštihsuportivnih mera.
Farmakoterapijska grupa: Antineoplastici;inhibitoriprotein-kinaze; ostali inhibitori protein kinaze
ATC šifra: L01EX03
Mehanizamdejstva
Pazopanib, namenjen za oralnu primenu, je snažan inhibitor tirozin-kinaze (engl. tyrosine kinase inhibitor, TKI) koji ciljano deluje na više vrsta receptora: receptore faktora rasta vaskularnog endotela (engl. vascular endothelial growth factor receptors,VEGFR)-1, -2 i -3; receptore faktora rasta poreklom iz trombocita (engl. platelet-derived growth factor, PDGFR) -alfa i -beta i receptore faktora matičnih ćelija (engl. stem cell factor receptor, c-KIT), sa vrednostima IC50 od10, 30, 47, 71, 84 i 74 nanomolara, redom. Pazopanib je u pretkliničkim eksperimentima vršio dozno-zavisnu inhibiciju ligandom izazvane autofosforilacije VEGFR-2, c-KIT i PDGFR-beta receptora u ćelijama. In vivo, pazopanib je inhibirao VEGF-indukovanu fosforilaciju VEGFR-2 u plućima miševa, angiogenezu kod raznih životinjskihmodela irastvišeksenograftova humanogtumora kod miševa.
Farmakogenomika
Meta-analizom farmakogenetskih podataka iz 31 kliničke studije pazopaniba primenjenog kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim lekovima, ALT >5 x ULN – gornje granice referentne vrednosti (NCI CTC Gradus 3) primećeno je kod 19% nosilaca alela HLA-B*57:01 i kod 10% ispitanika koji nisu nosioci ovog alela. U ovom skupu podataka 133/2235 (6%) pacijenta bili su nosioci HLA-B*57:01 alela (videtiodeljak4.4).
Klinička ispitivanja
Karcinom bubrežnihćelija(RCC)
Bezbednost i efikasnost pazopaniba kod RCC ocenjivane su u randomizovanom, dvostruko slepom, placebom kontrolisanom multicentričnom kliničkom ispitivanju. Pacijenti (N=435) sa lokalno uznapredovalim i/ili metastatskim karcinomom bubrežnih ćelija su randomizovani da primaju 800 mg pazopaniba jednom dnevnoili placebo. Primarni parametar praćenja kliničkog ispitivanja bila je procena i upoređivanje dve terapijske grupe u smislu preživljavanja bez progresije bolesti (engl. progression-free survival, PFS) i glavni sekundarni cilj bio je ukupno preživljavanje (OS). Ostali ciljevi bili su procena ukupnestopeodgovora itrajanjeodgovora.
Od ukupno 435 pacijenata u ovom kliničkom ispitivanju, 233 pacijenta nije prethodno dobijalo terapiju, a202 su bili pacijenti druge linije, koji su prethodno primili terapiju na bazi IL-2 ili INFalfa. Performans status (ECOG) je bio sličan u grupi koja je dobijala pazopanib i u grupi koja je dobijala sa placebo (ECOG 0: 42 % prema 41 %, ECOG 1: 58 % prema 59 %). Većina pacijenata imala je ili povoljne (39%) ili srednje (54%) prognostičke faktore prema skali MSKCC (engl. Memorial Sloan Kettering Cancer Centre) / Motzer. Svi pacijenti su imali histološki svetle ćelije (engl. clear cell) ili predominantno histološki svetle ćelije. Približno polovina svih pacijenata je imala bolest koja je zahvatila tri ili više organa, a većina pacijenata je na početku ispitivanja imala metastaze, lokalizovane na plućima (74%) i/ililimfnimčvorovima (54%).
Sličan procenat pacijenata u svakoj terapijskoj grupi, prethodno nije primao terapiju ili je prethodno lečen citokinima (53% i 47% u grupi koja je primala pazopanib, 54% i 46% u grupi koja je primala placebo). Većina pacijenata (75%) iz podgrupe pacijenata prethodno lečenih citokinima, primala je terapiju na bazi interferona.
Sličan procenat pacijenata u svakoj grupi prethodno je imalo nefrektomiju (89% u grupi na pazopanibu i 88% u grupi na placebu) i/ili prethodnu radioterapiju (22% u grupi na pazopanibu i 15% u grupi na placebu).
Primarna analiza primarnog parametra praćenja ishoda PFS zasnovana je na proceni oboljenja na osnovu nezavisne radiološke analize u ukupnoj populaciji ispitanika (pacijenti koji nisu primali terapiju i pacijenti prethodno lečenicitokinima).
Tabela 4 Ukupni rezultati efikasnosti kod RCC na osnovu nezavisne ocene (VEG105192)
| Parametri praćenja ishoda/populacijaispitanika | Pazopanib | Placebo | HR (95% CI) | pvrednost (jednostrana) |
| PFS Ukupno*ITT Medijana (meseci) | N = 290 9,2 | N = 145 4,2 | 0,46(0,34;0,62) | <0,0000001 |
| Stopa odgovora % (95% CI) | N = 290 | N = 145 3 (0,5;6,4) | – | <0,001 |
| HR= hazard ratio;ITT(engl. intent to treat)=ukupnapopulacijaispitanika;PFS=preživljavanjebezprogresije bolesti. |
Slika 1 Kaplan-Meier-ova kriva preživljavanja bez progresije bolesti na osnovu nezavisne ocene za ukupnu populaciju (populacija koja prethodno nije primala terapiju i populacija prethodno lečena citokinima) (VEG105192).
x osa; meseci, y osa; procenat bez progresije bolesti, pazopanib (N = 290) medijana 9,2 meseca; placebo (N = 145) medijana4,2meseca;hazard ratio=0,46,intervalpouzdanosti95%(0,34;0,62), p<0,0000001
Slika 2 Kaplan-Meier-ova kriva preživljavanja bez progresije bolesti na osnovu nezavisne ocene za populaciju koja prethodno nije primala terapiju (VEG105192)
x osa; meseci, y osa; procenat bez progresije bolesti, pazopanib (N = 155) medijana 11,1 meseci; placebo (N = 78) medijana2,8meseci; hazard ratio=0,40, intervalpouzdanosti95%(0,27; 0,60), p<0,0000001
Slika 3 Kaplan-Meier-ova kriva preživljavanja bez progresije bolesti na osnovu nezavisne ocene za populacijukojaje prethodno lečenacitokinima(VEG105192)
x osa; meseci, y osa; procenat bez progresije bolesti, pazopanib (N = 135) medijana 7,4 meseca; placebo (N = 67) medijana4,2meseca; hazard ratio= 0,54, intervalpouzdanosti95%(0,35;0,84), p<0,001
Kod pacijenata koji su reagovali na terapiju, medijana vremena do postizanja odgovora iznosila je 11,9 nedelja,a medijana trajanja odgovora prema nezavisnojanaliziiznosila je58,7nedelja (VEG105192).
Medijana ukupnog preživljavanja (engl. overall survival, OS) prema protokolom definisanoj završnoj analizi preživljavanja bila je 22,9 meseci i 20,5 meseci [HR = 0,91 (95% CI: 0,71, 1,16; p = 0,224)] kod pacijenata randomizovanih u pazopanib odnosno placebo grupu. Postoji mogućnost postojanja pristrasnosti u rezultatima ukupnog preživljavanja, jer je 54% pacijenata iz placebo grupe primilo pazopanib u nastavku ispitivanja nakon progresije bolesti. 66% pacijenata na placebu primilo je narednu liniju terapije po završetku ispitivanja, u poređenju sa 30% pacijenata na pazopanibu.
Između terapijskih grupa nisu uočene statistički značajne razlike u smislu opšteg kvaliteta života (engl. Global Quality of Life) prema EORTCQLQ-C30iEuroQoL EQ-5D.
U ispitivanju faze II u koje je bilo uključeno 225 pacijenata sa lokalno rekurentnim ili metastatskim karcinomom bubrežnih ćelija, histologški svetlih ćelija, na osnovu nezavisne analize, objektivna stopa odgovora iznosila je 35%, a medijana trajanja odgovora iznosila je 68 nedelja. Medijana PFS iznosila je 11,9 meseci.
Bezbednost, efikasnost i kvalitet života tokom lečenja pazopanibom naspram sunitiniba su procenjivani u randomizovanom ispitivanju neinferiornosti, otvorenog dizajna, sa paralelnim grupama, faze III (VEG108844).
U ispitivanju VEG108844, pacijenti (N = 1110) sa lokalno uznapredovalimi/ili metastazirajućim RCC, a koji nisu prethodno dobijali sistemsku terapiju, randomizovani su ili u grupu koja je primala 800 mg pazopaniba jednom dnevno u kontinuitetu, ili 50 mg sunitiniba jednom dnevno u šestonedeljnim ciklusima doziranja, uzčetvoronedeljnodavanjeterapijenakončega slede dvenedeljebez terapije.
Primarni cilj navedenog ispitivanja bio je da proceni i uporedi PFS kod pacijenata koji su primali pazopanib u odnosu na one koji su primali sunitinib. Demografske karakteristike su bile slične kod obe
terapijske grupe.Karakteristike bolesti pri postavljanju dijagnoze i pri skriningu (engl. screening) su bile uravnotežene između obe terapijske grupe pri čemu je većina pacijenata imala histološki svetle ćelije i bolest stadijuma IV.
Ispitivanje VEG108844 je postiglo primarni parametar praćenja ishoda PFS, i pokazalo da je pazopanib neinferioran u odnosu na sunitinib, pošto je gornja granica intervala pouzdanosti od 95% za hazard ratio bila ispod protokolom definisane granice neinferiornosti od 1,25. Ukupni rezultati efikasnosti su sažeto prikazaniu Tabeli5.
Tabela 5 Ukupni rezultati efikasnosti (VEG108844)
Slika 4 Kaplan-Meier-ova kriva preživljavanja bez progresije bolesti na osnovu nezavisne ocene za ukupnupopulaciju(VEG108844)
Analiza podgrupa PFS je sprovedena za 20 demografskih i prognostičkih faktora. Interval pouzdanosti od 95% za sve podgrupe obuhvata hazard ratio 1. U tri najmanje podgrupe od njih 20 je procena hazard ratio bila viša od 1,25; tj. kod ispitanika bez ranije nefrektomije (n=186, HR=1,403, 95% CI (0,955; 2,061)), sa početnom vrednosti LDH > 1,5 x ULN (n=68, HR=1,72, 95% CI (0,943; 3,139)), i sa MSKCC: nizakrizik(n=119, HR=1,472, 95%CI(0,937; 2,313)).
Sarkommekihtkiva(STS)
Efikasnost i bezbednost pazopaniba kod STS procenjena je u randomizovanom, dvostruko slepom,
placebom kontrolisanom, multicentričnom, pivotalnom ispitivanju faze III (VEG110727). Ukupno 369 pacijenata sa uznapredovalim STS bilo je randomizovano na 800 mg pazopaniba jednom dnevno ili placebo. Važno je napomenuti da je samo pacijentima sa odabranim histološkim podtipovma STS bilo dozvoljeno da učestvuju u kliničkom ispitivanju, zbog toga se efikasnost i bezbednost pazopaniba mogu smatrati utvrđenim samo za ove podtipove STS i terapija pazopanibom treba da bude ograničena na ove podtipoveSTS.
Sledećitipovitumora subilipogodni:
Fibroblastni (fibrosarkom kod odraslih, miksofibrosarkom, sklerozirajući epiteloidni fibrosarkom, maligni solitarni fibrozni tumori, takozvani fibrohistiocitni (pleomorfni maligni fibrozni histiocitomi [MFH], MFH džinovskih ćelija, zapaljenski MFH), lejomiosarkomi, maligni glomus tumori, skeletnih mišića (pleomorfni i alveolarni rabdomiosarkomi), vaskularni (epitelioidni hemangioendoteliom, angiosarkom), nedovoljno diferencirani (sinovijalni, epitelioidni, alveolarni mekotkivni, svetlih ćelija, dezmoplastični malih okruglih ćelija, ekstrarenalni rabdoidni, maligni mezenhimomi, PEComi, sarkomi intime), maligni tumori omotača perifernih nerava, nediferentovani sarkomi mekih tkiva koji nisu drugačije klasifikovani (engl. not otherwise specified, NOS) i ostali tipovisarkoma (kojinisu navedenikaoonikojinisu pogodni).
Sledećitipovitumora nisubilipogodni:
Adipocitni sarkom (svi podtipovi), svi rabdomiosarkomi koji nisu ni alveolarni ni pleomorfni, hondrosarkom, osteosarkom, Ewing-ovi tumori/primitivni neuroektodermalni tumori (PNET), GIST, dermatofibromatozni protuberantni sarkom, inflamatorni miofibroblastni sarkom, maligni mezoteliom i mešoviti mezodermalnitumoriuterusa.
Treba napomenuti da su pacijentisa adipocitnimsarkomombili isključeniiz pivotalnog kliničkog ispitivanja faze III, jer u preliminarnom ispitivanju faze II (VEG20002) uočena aktivnost (PFS u 12. nedelji) pazopaniba kodadipocitnogsarkoma nijedostigla prethodnodefinisanistepenza dalja klinička ispitivanja.
Ostali ključni kriterijumi za prihvatljivost VEG110727 studije bili su: histološki dokaz o STS visokog ili srednjeg stepena maligniteta i progresija bolesti unutar 6 meseci od terapije za metastatsku bolest ili rekurencija unutar 12meseciodneo/adjuvantneterapije.
Pre uključivanja u ispitivanje, 98 % ispitanika prethodno je primilo doksorubicin, 70% ifosfamid a 65% ispitanika primilojenajmanjetriilivišehemioterapijskihlekova.
Pacijenti su bili stratifikovani na osnovu kriterijuma SZO (engl. WHO performance status (WHO PS)) (0 ili 1) na početku ispitivanja, i prema broju linija prethodne sistemske terapije za uznapredovalu bolest (0 ili 1 naspram 2+). U svakoj terapijskoj grupi, bilo je neznatno više pacijenata sa 2+ linije prethodne sistemske terapije za uznapredovalu bolest (58% u placebo grupi i 55% u pazopanib grupi) u poređenju sa onima sa 0 ili 1 linijom prethodne sistemske terapije (42% placebo i 45% pazopanib). Medijana vremena praćenja ispitanika (definisano od datuma randomizacije do datuma poslednje kontrole ili smrti) bila je slična u obe ispitivane grupe: 9,36 meseci placebo [opseg od 0,69 do 23,0 meseca] i 10,04 meseci pazopanib [opseg od 0,2do24,3 meseca].
Primarni cilj praćenja u ovom kliničkom ispitivanju bio je preživljavanje bez progresije bolesti (PFS procenjeno od strane nezavisne radiološke komisije). Sekundarni parametri praćenja uključivali su: ukupno preživljavanje(OS), ukupnu stopu odgovora idužinu trajanja odgovora.
Tabela 6 UkupnirezultatiefikasnostiSTSpremanazavisnoj proceni(VEG110727)
| Parametri praćenja ishoda/populacija ispitanika | Pazopanib | Placebo | HR (95% CI) | p vrednosti (dvostrano) |
| PFS Ukupno ITT | N = 246 20,0 | N = 123 7,0 | 0,35 (0,26;0,48) | < 0,001 |
Slično poboljšanje u PFS zasnovano na proceni istraživača u studiji, uočeno je u pazopanib grupi u poređenju sa placebogrupom(HR u ukupnojITT populaciji:0,39; 95% CI, 0,30do0,52, p<0,001).
Slika 5 Kaplan-Meier-ova kriva za PFS kod STS prema nezavisnoj proceni za ukupnu populaciju (VEG110727)
U finalnoj analizi OS, izvedenoj nakon što se javilo 76% događaja (280/369) (HR 0,87, 95% CI 0,67; 1,12
p=0,256), nisu uočeneznačajnerazlikeu OSizmeđu dveterapijske grupe.
Pedijatrijskapopulacija
Ispitivanje faze I (ADVL0815) pazopaniba sprovedeno je kod 44 pedijatrijska pacijenta sa različitim recidivirajućim ili refraktornim solidnim tumorima. Primarni cilj bio je da se ispita najveća podnošljiva doza (engl. maximum tolerated dose, MTD), bezbednosni profil i farmakokinetička svojstva pazopaniba kod dece. Medijana trajanja izloženosti u ovom ispitivanju bila je 3 meseca (1-23 meseca).
Ispitivanje faze II (PZP034X2203) pazopaniba sprovedeno je kod57 pedijatrijskih pacijenata sa refraktornim solidnim tumorima uključujući rabdomiosarkom (n=12), sarkome mekih tkiva koji nisu rabdomiosarkom (n=11), Ewing-ov sarkom/pPNET (n=10), osteosarkom (n=10), neuroblastom (n=8) i hepatoblastom (n=6). Ispitivanje je bilo monoterapijsko, nekontrolisano, otvoreno ispitivanje za utvrđivanje terapijske aktivnosti pazopaniba kod dece i adolescenata uzrasta od 1 do <18 godina. Pazopanib je primenjivan dnevno u obliku tablete pri dozi od 450 mg/m2/doza ili u obliku oralne suspenzije pri dozi od 225 mg/m2/doza. Najveća dozvoljena dnevna doza bila je 800 mg za tablete i 400 mg za oralnu suspenziju. Medijana trajanja izloženosti bila je 1,8 meseci (1 dan – 29 meseci).
Rezultati ovog ispitivanja nisu pokazali nikakvu značajnu antitumorsku aktivnost u navedenoj predijatrijskoj populaciji. Zbog toga se pazopanib ne preporučuje za lečenje ovih tumora kodpedijatrijskepopulacije(videti odeljak 4.2 za informacije oprimeni leka u pedijatrijskoj populaciji).
Evropska agencija za lekove je izuzela od obaveze podnošenje rezultata ispitivanja leka sa referentnim lekom koji sadrži pazopanib u svim podgrupama pedijatrijske populacije u terapiji karcinoma bubrega i bubrežne karlice (izuzev nefroblastoma, nefroblastomatoze, sarkoma svetlih ćelija, mezoblastnog nefroma, karcinoma medule bubrega i rabdoidnog tumora bubrega) (videti odeljak 4.2 za informacije o pedijatrijskojprimenileka).
Resorpcija
Nakon oralne primene pojedinačne doze pazopaniba od 800 mg kod pacijenata sa solidnim tumorima,
dobijene su: Cmax (maksimalna koncentracija u plazmi) od približno 19 ± 13 mikrograma/mL, za medijanu vremena od 3,5 sati(urasponu od1,0 do 11,9 sati) iPIK0-∞ od približno 650 ± 500 mikrograma x h/mL. Dnevno doziranje dovodidopovećanja PIK0-T za 1,23do4 puta.
Pri dozama pazopaniba iznad 800 mg nije došlo do konzistentnog povećanja PIK ili Cmax.
Sistemska izloženostpazopanibusepovećava kada sepazopanibuzima zajednosa hranom.
Primena pazopaniba uz obrok sa visokim ili niskim sadržajem masti, dovodi do povećanja PIK i Cmax od približno 2 puta. Zbog toga pazopanib treba primenjivati najmanje dva sata posle jela ili jedan sat pre jela (videtiodeljak4.2).
Primena izmrvljene tablete pazopaniba od 400 mg povećava PIK(0-72) za 46%, a Cmax približno dva puta, dok je tmax kraće za približno dva sata, u poređenju sa primenom cele tablete. Ovi rezultati pokazuju da se bioraspoloživost i stepen resorpcije pazopaniba nakon oralne primene, povećavaju, nakon primene izmrvljenetableteu odnosu na primenu celetablete(videtiodeljak4.2).
Distribucija
Vezivanje pazopaniba za protein iz humane plazme in vivo je veće od 99% i ne zavisi od koncentracije leka uplazmi u rasponu koncentracije od 10 do 100 mikrograma/mL. In vitro studije ukazuju da je pazopanib supstratza P-gp iBCRP.
Biotransformacija
Rezultati in vitro ispitivanja pokazuju da je metabolizam pazopaniba posredovan primarno preko CYP3A4, uz manji doprinos CYP1A2 i CYP2C8. Četiri glavna metabolita pazopaniba čine samo 6%
izloženosti leka uplazmi. Jedan od ovih metabolita inhibira proliferaciju VEGF-stimulisanih endotelnih ćelija umbilikalne vene kod ljudi, sa sličnim potencijalom kao pazopanib, a drugi su od 10 do 20 puta manje aktivni. Dakle, aktivnost pazopaniba najvećimdelomzavisiodizloženostisamompazopanibu.
Eliminacija
Pazopanib se sporo eliminiše sa prosečnim poluvremenom eliminacije od 30,9 sati, nakon primene preporučene doze od 800 mg. Eliminacija se primarno vrši putem fecesa, a putem bubrega se eliminiše manje od4% primenjene doze.
Posebnepopulacije
Oštećenje funkcijebubrega
Rezultati pokazuju da se manje od 4% oralno primenjenog pazopaniba eliminiše urinom kao pazopanib i njegovi metaboliti. Rezultati populacionih farmakokinetičkih studija (podaci dobijeni kod ispitanika sa početnim vrednostima klirensa kreatinina od 30,8 mL/min do 150 mL/min) pokazuju da je malo verovatnoda oštećenje funkcije bubrega ima klinički relevantan uticaj na farmakokinetiku pazopaniba. Nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata sa klirensom kreatinina većim od 30 mL/min. Oprez je potreban kod pacijenata sa klirensom kreatinina ispod 30 mL/min, s obzirom na to da nema podataka o primenipazopaniba uovojpopulacijipacijenata (videtiodeljak 4.2).
Oštećenje funkcijejetre
Blago
Medijana Cmax i PIK(0-24) pazopaniba u stanju dinamičke ravnoteže kod pacijenata sa blagim poremećajem parametara funkcije jetre (definisano bilo kao normalne vrednosti bilirubina i bilo koji nivo povećanja vrednosti ALT ili povećanje vrednosti bilirubina do 1,5 puta u odnosu na gornju granicu referentnih vrednosti (GGN) bez obzira na vrednosti ALT) nakon primene 800 mg jednom dnevno su slični medijani kodpacijenata sa normalnom funkcijom jetre (videti Tabelu 7). 800 mg pazopaniba, jednom dnevno, je preporučena doza kod pacijenata sa blagim poremećajem parametara funkcije jetre u serumu (videti odeljak4.2).
Umereno
Maksimalna doza pazopaniba koja se toleriše (engl. maximally tolerated pazopanib dose, MTD) kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije jetre (definisan kao povećanje vrednosti bilirubina > 1,5 puta do 3 puta ULN bez obzira na vrednost ALT) bila je 200 mg, jednom dnevno. Medijane vrednosti Cmax i PIK(0-24) u stanju dinamičke ravnoteže nakon primene 200 mg pazopaniba jednom dnevno, kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije jetre iznosile su približno44%, odnosno 39% od odgovarajuće vrednosti medijane nakon primene 800 mg, jednom dnevno, kod pacijenata sa normalnom funkcjom jetre (videti Tabelu 7).
Na osnovu podataka o bezbednosti i podnošljivosti, kod osoba sa umerenim oštećenjem funkcije jetre, dozu pazopaniba treba smanjitina 200 mg, jednomdnevno(videtiodeljak4.2).
Teško
Medijana vrednosti Cmax i PIK(0-24) u stanju dinamičke ravnoteže nakon primene 200 mg pazopaniba, jednomdnevno kod pacijenata sa teškim oštećenjemfunkcijejetre bile su približno18%, odnosno15% od odgovarajućih vrednosti medijane nakon primene 800 mg, jednom dnevno, kod pacijenata sa normalnom funkcijom jetre. Zbog smanjene izloženosti i ograničene hepatične rezerve, ne preporučujese primena pazopaniba kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (definisan kao ukupni bilirubin > 3 puta ULN bez obzira na vrednost ALT (videtiodeljak4.2).
Tabela 7 Medijana farmakokinetičkih parametara pazopaniba u stanju dinamičke ravnoteže kod pacijenatasaoštećenjemfunkcije jetre
| Grupa | Ispitivanadoza | Cmax(mikrograma /mL) | PIK(0-24) (mikrograma x h/mL) | Preporučenadoza |
| Normalna funkcija jetre | 800 mgjednom dnevno | 52,0 (17,1 –85,7) | 888,2 (345,5 –1482) | 800 mgjednom dnevno |
| Blago oštećenje funkcije jetre | 800 mg jednom dnevno | 33,5 (11,3 –104,2) | 774,2 (214,7 –2034,4) | 800 mgjednom dnevno |
| Umereno oštećenje funkcije jetre | 200 mg jednom dnevno | 22,2 (4,2 –32,9) | 256,8 (65,7 –487,7) | 200 mg jednom dnevno |
| Teško oštećenje funkcijejetre | 200 mg jednom dnevno | 9,4 (2,4 –24,3) | 130,6 (46,9 –473,2) | Ne preporučuje se |
Pedijatrijska populacija
Nakon primene pazopaniba u dozi od 225 mg/m2 (u obliku oralne suspenzije) kod pedijatrijskih pacijenata, farmakokinetički parametri (Cmax, Tmax i PIK) bili su slični onim prethodno prijavljenim kod odraslih pacijenata lečenih sa 800 mg pazopaniba. Rezultati ne ukazuju na značajnu razliku u klirensu pazopaniba, normalizovano na osnovu površine tela, između dece i odraslih.
Pretklinički profil bezbednosti pazopaniba procenjivan je na miševima, pacovima, kunićima i majmunima. U studijama ponovljenih doza na glodarima, dejstvo na razna tkiva (kosti, zube, nokatne ploče, reproduktivne organe, hematološka tkiva, bubrege i pankreas) izgleda povezano sa farmakologijom inhibicije VEGFR i/ili prekidom VEGF signalnih puteva, sa najizraženijim dejstvima pri nivou izloženosti u plazmi koji je ispod nivoa uočenog u kliničkim podacima. Ostala uočena dejstva obuhvataju gubitak telesne mase, dijareju i/ili morbiditet koji su bili ili posledica lokalnog gastrointestinalnog dejstva izazvanog velikom izloženošću lokalne sluzokože leku (kod majmuna) ili farmakološkog dejstva (glodari). Kod ženki miševa uočene su proliferativne lezije jetre (žarišta eozinofila i adenomi) pri izloženosti koja je 2,5 puta veća od izloženosti kod ljudi na osnovu PIK.
U ispitivanjima juvenilne toksičnosti, kada je lek davan pacovima koji nisu odviknuti od dojenja počevši od 9. dana postpartalno pa sve do 14. dana postpartalno, pazopanib je izazvao mortalitet i poremećaj rasta/sazrevanja organa - bubrega, pluća, jetre i srca pri dozi 0,1 puta u odnosu na kliničku izloženost, zasnovano na vrednostima PIK-a kod odraslih ljudi. Kada je pacovima koji su odviknuti od dojenja davan lek počevši od 21. dana postpartalno do 62. dana postpartalno, toksikološki nalazi bili su slični kao kod odraslih pacova pri uporedivoj izloženosti. Kod humane pedijatrijske populacije postoji povećan rizik od uticaja na kosti i zube u poređenju sa odraslima, pošto su navedene promene, uključujući i inhibiciju rasta (skraćene udove), lomljive kosti i remodelovanje zuba, bile prisutne kod mladunaca pacova pri ≥ 10 mg/kg/dnevno (što odgovara 0,1 do 0,2 puta u odnosu na kliničku izloženost, zasnovano na vrednostima PIK kod odraslih osoba) (videti odeljak 4.4).
Plodnost, reproduktivna iteratogena dejstva
Pokazano je da pazopanib ima embriotoksično i teratogeno dejstvo kada se primenjuje kod pacova i kunića, pri izloženosti koja je više od300 puta manja od izloženosti kod ljudi (na osnovu PIK). Navedena dejstva su obuhvatala: smanjenu plodnost ženki, povećan preimplantacioni i postimplantacioni gubitak ploda, ranu resorpciju, embrioletalitet, smanjenu telesnu masu ploda i kardiovaskularnu malformaciju. Kod glodara je primećeno i smanjenje žutog tela, porast cisti i atrofija jajnika. U studiji plodnosti mužjaka pacova nije bilo uticaja na parenje ili plodnost, ali je primećena smanjena masa testisa i epididimisa, uz smanjenje stope proizvodnje sperme, pokretljivosti sperme i koncentracije sperme u epididimisu i testisima koje je uočeno kod izloženosti koja je 0,3 puta izloženosti kod ljudi na osnovu PIK.
Genotoskičnost
Pazopanib u testovima genotoksičnosti nije izazvao genetsko oštećenje (Ames-ov test, ispitivanje hromozomskih aberacija humanih limfocita periferne krvi i in vivo ispitivanje mikronukleusa kod pacova). Sintetički intermedijer koji se javlja tokom proizvodnje pazopaniba, a koji je u malim količinama prisutan i u finalnoj supstanci leka, nije pokazao mutageno dejstvo na Ames-ovom testu, ali je pokazao genotoksičnost prilikom ispitivanja limfoma kod miševa i kod in vivo ispitivanja mikronukleusa kod miševa.
Karcinogenost
U dvogodišnjim studijama karcinogenosti pazopaniba primećen je povećan broj adenoma jetre kod miševa i adenokarcinoma duodenuma kod pacova. Na osnovu patogeneze specifične za glodare i mehanizma za ove nalaze, ne smatra se da predstavljaju povećanje rizika karcinogenosti za pacijente koji uzimaju pazopanib.
Pazopanib SK, 200 mg, film tablete Jezgro tablete:
Magnezijum-stearat; Celuloza, mikrokristalna; Povidon K30;
Natrijum-skrobglikolat (tip A).
Film (obloga) tablete: Hipromeloza;
Gvožđe-oksid, crveni (E172); Makrogol 400;
Polisorbat 80;
Titan-dioksid (E171).
Pazopanib SK, 400 mg, film tablete Jezgro tablete:
Magnezijum-stearat; Celuloza, mikrokristalna; Povidon K30;
Natrijum-skrobglikolat (tip A).
Film (obloga) tablete: Hipromeloza;
Gvožđe-oksid, crveni (E172); Makrogol 400;
Polisorbat 80;
Titan-dioksid (E171).
Nije primenljivo.
3 godine
Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.
Pazopanib SK, 200 mg, film tablete
Unutrašnje pakovanje je neprovidna, bela HDPE boca sa plastičnim sigurnosnim zatvaračem za decu sa 30 film tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna boca (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lek.
Pazopanib SK, 400 mg, film tablete
Unutrašnje pakovanje je neprovidna, bela HDPE boca sa plastičnim sigurnosnim zatvaračem za decu sa 60 film tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna boca (ukupno 60 film tableta) i Uputstvo za lek.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećimpropisima.
Lek Pazopanib SK pripada grupi lekova koji se zovu inhibitori protein kinaze. Deluje tako što sprečava aktivnost proteina koji su uključeni u rast i širenje ćelija raka.
Lek Pazopanib SK se koristi kod odraslih osoba za lečenje:
− raka (kancera) bubrega koji je uznapredovao ili se proširio na druge organe
− određenih tipova sarkoma mekog tkiva, koji je vrsta raka koji zahvata vezivna tkiva organizma. Može se javiti u mišićima, krvnim sudovima, masnom tkivu ili ostalim tkivima koja podupiru, okružuju i štite organe.
Lek Pazopanib SK ne smete uzimati:
- ukoliko ste alergični(preosetljivi) na pazopanib ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6).
Proverite sa Vašim lekaromukoliko mislite da se navedeno odnosi na Vas.
Upozorenja i mere opreza
Razgovarajte sa svojim lekarom ili farmaceutom pre negošto uzmete lek Pazopanib SK ukoliko: − imate srčano oboljenje
− imate oboljenje jetre
− steranije imali srčanu slabost (insuficijenciju srca) ili srčani udar − ste ranije imali kolaps pluća
− ste nekada imali problema sa krvarenjem, krvnim ugrušcima ili suženjem arterija
− ste nekada imali problema sa želucem ili crevima, kao što su na primer perforacije (otvori) ili fistule (neuobičajeniprolazi kojise formiraju između delova creva).
− imate problema sa štitastom žlezdom
− imate problem sa bubrežnom funkcijom
− imate ili ste imali aneurizmu(proširenjeili slabljenje zida krvnih sudova) ili rascep zida krvnog suda
Proverite sa Vašim lekarom ukoliko mislite da se navedeno odnosi na Vas. Vaš lekar će odlučiti da li Vam lek Pazopanib SK odgovara. Možda će biti potrebno uraditi dodatna ispitivanja kako bi se proverilo da li Vaši bubrezi, srce i jetra rade kako treba.
Visok krvni pritisak i lek Pazopanib SK
Lek Pazopanib SK može da povisi krvni pritisak. Lekar će proveravati Vaš krvni pritisak pre nego što uzmete lek Pazopanib SK i tokom terapije. Ukoliko Vam je krvni pritisak povišen, lekar će Vam propisati lekove za njegovosnižavanje.
− Obavestite Vašeg lekaraukoliko imate visok krvni pritisak.
Ukoliko treba da budete podvrgnuti hirurškoj intervenciji
Lekar će prestati da Vam daje lek Pazopanib SK najmanje 7 dana pre operacije, s obzirom na to da lek može uticatina zarastanje rana. Terapiju ćete nastaviti nakon što rana zaraste adekvatno.
Stanja o kojima treba da vodite računa
Lek Pazopanib SK može da pogorša neka stanja ili da izazove ozbiljna neželjena dejstva. Da biste smanjili rizik odpojave bilo kakvih problema tokom primene leka Pazopanib SK, morate obratiti pažnju na pojavu određenih simptoma. Viditeodeljak 4.
Deca i adolescenti
Lek Pazopanib SK se ne preporučuje osobama mlađim od 18 godina. Još uvek nije poznato koliko dobro lek deluje u ovoj starosnoj grupi. Pored toga, lek ne treba primenjivati kod dece mlađe od 2 godine, zbog
bezbednostiprimene.
Drugi lekovi i lek Pazopanib SK
Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove. Ovo se takođe odnosi na biljne lekove i lekove koji se mogu nabaviti bez lekarskogrecepta.
Neki lekovi mogu uticati na delovanje leka Pazopanib SK ili mogu da potenciraju pojavu neželjenih dejstava. LekPazopanib SK može, takođe, da utiče na delovanje drugih lekova. Tu spadaju:
− klaritromicin, ketokonazol, itrakonazol, rifampicin, telitromicin, vorikonazol (koji se koriste u lečenju infekcija)
− atazanavir, indinavir, nelfinavir, ritonavir, sakvinavir (koriste se u lečenju HIV infekcije) − nefazodon (koristi se u lečenju depresije)
− simvastatin i verovatno ostali statini (koriste se u lečenju povećane koncentracije holesterola)
− lekovi koji smanjuju kiselost želudačnog sadržaja. Lekovi koje koristite za snižavanje kiselosti želudačnog sadržaja (inhibitori protonske prompe, antagonisti H2-receptora ili antacidi) mogu uticati na način uzimanja leka Pazopanib SK.
Molimo Vas, konsultujte Vašeg lekara ili medicinsku sestru za savet. Obavestite Vašeg lekara ili farmaceutaukoliko uzimate bilo koji od navedenih lekova.
Uzimanje leka PazopanibSK sa hranom i pićima
Ne uzimajte lek Pazopanib SK sa hranom, jer hrana utiče na resorpciju leka. Lek uzimajte najmanje dva sata posle jela ili jedan sat pre jela (viditeodeljak 3).
Nemojte piti sok od grejpfruta za vreme lečenja lekom Pazopanib SK, jer se tako povećava mogućnost za pojavu neželjenih dejstava.
Trudnoća, dojenje i plodnost
Lek Pazopanib SK se ne preporučuje trudnicama. Nije poznato dejstvo leka Pazopanib SK u toku trudnoće. − Obavestite Vašeg lekara ukoliko ste trudni ili planirate da zatrudnite
− Koristite pouzdane metode kontracepcije, tokom terapije lekom Pazopanib SK i najmanje dve nedelje nakon prekida terapije, da biste sprečili trudnoću.
− Ukoliko ipak ostanete trudni tokom lečenjalekom Pazopanib SK, obavestite Vašeg lekara.
Tokom lečenja lekom Pazopanib SK nemojte da dojite. Nije poznato da li sastojci leka Pazopanib SK prelaze u majčino mleko. Razgovarajte o tome sa Vašim lekarom.
Muškarci(uključujući one kojima je urađena vazektomija), a čijesupartnerke trudne ili mogu da ostanutrudne (uključujući i one koje koriste druge metode kontracepcije), moraju da koriste kondome tokom polnih odnosa dok uzimaju lek Pazopanib SK i najmanje 2 nedelje nakon poslednje doze leka.
Terapija lekom Pazopanib SK može uticati na plodnost. Razgovarajte o tome sa Vašim lekarom.
Upravljanje vozilima i rukovanje mašinama
Lek Pazopanib SK može izazvati neželjena dejstva koja utiču na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.
− Izbegavajte da vozite ili rukujete mašinama ako osećate vrtoglavicu, umor ili slabost, ili ako osećate da imate manjak energije.
Lek Pazopanib SK sadrži natrijum
Ovaj lek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po film tableti, odnosno suštinski je „bez natrijuma“.
Uvek uzimajte ovaj lek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš lekar. Ukoliko niste sigurni, proverite sa Vašim lekarom ili farmaceutom.
Koliko leka uzeti
Uobičajena doza je 800 mg pazopaniba jednom dnevno (dve film tablete leka Pazopanib SK od 400 mg ili četiri film tablete leka Pazopanib SK od 200 mg). Ovo je maksimalna dnevna doza. Ukoliko se pojave neželjena dejstva, Vaš lekar može smanjiti dozu.
Kada uzeti lek
Ne uzimajte lek Pazopanib SK sa hranom. Uzmite ga najmanje dva sata posle obroka, ili jedan sat pre obroka.
Na primer, možete ga uzeti dva sata posle doručka ili jedan sat pre ručka. Uzmite lek Pazopanib SK otprilike u isto vreme svakog dana.
Progutajte cele tablete jednu po jednu, sa vodom. Tablete nemojte lomiti ni drobiti, s obzirom na to da to utiče na resorpciju leka i može da poveća mogućnost za pojavu neželjenih dejstava.
Ako ste uzeli više leka Pazopanib SK nego što treba
Ako uzmete više tableta nego što bi trebalo, obratite se za savet Vašem lekaru ili farmaceutu. Ukoliko je moguće, pokažite im pakovanje ili ovo Uputstvoza lek.
Ako ste zaboravili da uzmete lek Pazopanib SK
Ne uzimajte duplu dozu da bi ste nadoknadili propuštenu dozu. Jednostavno uzmite sledeću dozu leka u uobičajeno vreme.
Ako naglo prestanete da uzimate lek Pazopanib SK
Nemojte samostalno prestati sa primenom leka Pazopanib SK
Uzimajte lek Pazopanib SK onoliko dugo koliko Vam lekar preporučuje. Nemojte prestati sa uzimanjem leka osim ukoliko Vam je lekar to preporučio.
Ukoliko imate dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se Vašemlekaru ili farmaceutu.
Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.
Moguća ozbiljna neželjena dejstva
Otok mozga(sindrom reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije)
Lek Pazopanib SK u retkim slučajevima može izazvati otok mozga, koji može ugroziti život. Simptomi uključuju:
− gubitak sposobnosti govora − promene vida
− epileptične napade
− konfuziju (zbunjenost) − visok krvni pritisak
Prekinite sa primenom leka Pazopanib SK i odmah potražite pomoć lekara u slučaju pojave bilo kog od navedenih simptoma ili glavobolje praćene nekim od navedenih simptoma.
Hipertenzivna kriza(iznenadni i teški porast krvnog pritiska)
Lek Pazopanib SK može, u nekim slučajevima, da dovede do iznenadnog i teškog porasta krvnog pritiska. Ovo je poznato kao hipertenzivna kriza. Vaš lekar će pratiti Vaš krvni pritisak tokom uzimanja leka Pazopanib SK. Znaci i simptomi hipertenzivne krize mogu uključivati:
− jak bol u grudima
− jaku glavobolju − zamućen vid
− konfuziju (zbunjenost) − mučninu
− povraćanje
− tešku napetost (uznemirenost) − nedostatak daha
− epileptične napade − nesvestice
Prekinite sa primenom leka Pazopanib SK i odmah potražite pomoć lekara u slučaju da imate hipertenzivnu krizu.
Problemi sa srcem
Rizik od pojave ovih neželjenih reakcija može biti veći kod osoba koje već imaju problem sa srcem ili koje uzimaju druge lekove. Bićete praćeni tokom uzimanja leka Pazopanib SK na pojavu bilo kog problema sa srcem.
Poremećaj srčane funkcije/srčanaslabost (insuficijencija), srčani udar
Lek Pazopanib SK može da utiče na to koliko dobro Vaše srce pumpa krv ili može da poveća verovatnoću da imate srčani udar. Znaci i simptomi uključuju:
− nepravilne ili brze otkucaje srca − brzo treperenje u Vašem srcu
− nesvesticu
− bol u grudima ili pritisak
− bol u Vašim rukama, leđima, vratu ili vilici − nedostatak daha
− otok noge
Odmah potražite pomoć lekara u slučaju da Vam se pojavi bilo koji od navedenih simptoma.
Promene u srčanom ritmu (produženje QT intervala)
Lek Pazopanib SK može uticati na srčani ritam što kod nekih osoba može dovesti do potencijalno ozbiljne srčane tegobe poznate pod imenom torsade de pointes. Ovo može rezultovati velikim brojem otkucaja srca, što može dovesti do iznenadnog gubitka svesti.
Obavestite Vašeg lekara ukoliko primetite neobične promene otkucaja srca, na primer ubrzano ili previše sporo kucanje srca.
Šlog (moždani udar)
Lek Pazopanib SK može da poveća verovatnoću pojave šloga (moždani udar). Znaci i simptomi šloga mogu da uključuju:
− utrnulost ili slabost jedne strane Vašeg tela − otežan govor
− glavobolju − vrtoglavicu
Odmah potražite pomoć lekarau slučaju da Vam se pojavi bilo koji od navedenih simptoma.
Krvarenje
Lek Pazopanib SK može da izazove teško krvarenje u probavnom sistemu (na primer u želucu, jednjaku, rektumu ili crevu) ili krvarenje u plućima, bubrezima, ustima, vagini i mozgu, mada je to manje česta pojava. Simptomi uključuju:
− pojavu krvi u stolici ili stolice crne boje − pojavu krvi u mokraći
− bol u želucu
− iskašljavanje ili povraćanje krvi
Odmah potražite pomoć lekarau slučaju da Vam se pojavi bilo koji od navedenih simptoma.
Otvori (proboji) i fistule
Lek Pazopanib SK može da izazove cepanje (proboj) u Vašem želucu ili zidu creva ili razvoj neuobičajenih
veza između dva dela Vašeg probavnog sistema (fistula). Znaci i simptomi mogu da uključuju: − jak bol u stomaku
− mučninu i/ili povraćanje
− povišenu telesnu temperaturu
− nastanak otvora (proboja) u želucu, crevima ili utrobi iz koga se oslobađa krvav gnoj ili gnoj neprijatnog mirisa
Odmah potražite pomoć lekarau slučaju da Vam se pojavi bilo koji od navedenih simptoma.
Problemi sa jetrom
Lek Pazopanib SK može da izazove probleme sa Vašom jetrom koji mogu da se razviju u ozbiljna stanja kao što su poremećaj funkcije jetre i slabost (insuficijencija) jetre, koja mogu imati smrtni ishod. Vaš lekar će pratiti Vaše vrednosti enzima jetre tokom uzimanja leka Pazopanib SK. Znaci da Vaša jetra možda ne radi kako treba mogu da uključuju:
− žutu prebojenost kože ili beonjača (žutica) − tamnu mokraću
− zamor
− mučninu
− povraćanje
− gubitak apetita
− bol u desnom delu Vašeg želuca (stomaka) − lako stvaranje modrica
Odmah potražite pomoć lekarau slučaju da Vam se pojavi bilo koji od navedenih simptoma.
Krvni ugrušci
Duboka venska tromboza (DVT) i plućna embolija
Lek Pazopanib SK može da uzrokuje pojavu krvnih ugrušaka u Vašim venama, naročito u Vašim nogama (duboka venska tromboza ili DVT), koji takođe mogu dospeti u Vaša pluća (plućna embolija). Znakovi i simptomi mogu da uključuju:
− oštar bol u grudima − nedostatak daha
− ubrzano disanje − bol u nozi
− oticanje Vaših ruku i šaka ili nogu i stopala
Trombotična mikroangiopatija (TMA)
Lek Pazopanib SK može da uzrokuje pojavu krvnih ugrušaka u malim krvnim sudovima u bubrezima i mozgu koji su praćeni smanjenjem broja crvenih krvnih ćelija i ćelija koje su uključene u zgrušavanje krvi (trombotična mikroangiopatija, TMA). Znaci i simptomi mogu da uključuju:
− lako stvaranje modrica − visok krvni pritisak
− povišenu telesnu temperaturu − konfuziju (zbunjenost)
− ošamućenost
− epileptične napade
− smanjeno izlučivanje mokraće
Odmah potražite pomoć lekarau slučaju da Vam se pojavi bilo koji od navedenih simptoma.
Sindrom lize tumora
Lek Pazopanib SK može izazvati ubrzano raspadanje ćelija raka što rezultuje sindromom lize tumora, koji kod nekih ljudi može imati smrtni ishod. Simptomi mogu uključivati nepravilne otkucaje srca, epileptične napade, konfuziju, grčeve mišića ili smanjenje izlučivanja mokraće. Odmah potražite pomoć lekarau slučaju da Vam se pojavi bilo koji od navedenih simptoma.
Infekcije
Tokom uzimanja leka Pazopanib SK mogu da Vam se pojave infekcije koje potencijalno mogu postati ozbiljne. Simptomi infekcija mogu da uključuju:
− povišenu telesnu temperaturu
− simptome nalik gripu kao što su kašalj, umor i bolovi u telu koji ne prolaze − nedostatak daha i/ili zviždanje
− bol tokom mokrenja
− posekotine, ogrebotine ili rane koje su crvene, tople, natečene ili bolne
Odmah potražite pomoć lekarau slučaju da Vam se pojavi bilo koji od navedenih simptoma.
Zapaljenje pluća
Lek Pazopanib SK u retkim slučajevima može da izazove zapaljenje pluća (intersticijalnu bolest pluća, pneumonitis) koja kod nekih osoba može imati smrtni ishod. Simptomi uključuju nedostatak vazduha ili kašalj koji neprolazi. Tokom terapije lekom Pazopanib SK, vršiće se provere stanja Vaših pluća.
Odmah potražite pomoć lekarau slučaju da Vam se pojavi bilo koji od navedenih simptoma.
Problemi sa štitastom žlezdom
Lek Pazopanib SK može da smanji količinu hormona štitaste žlezde koji se stvara u Vašem telu. To može dovesti do povećanja telesne mase ili umora. Tokom terapije lekom Pazopanib SK redovno će Vam se kontrolisati koncentracijehormona štitaste žlezde.
Obavestite Vašeg lekarau slučaju da primetite značajno povećanje telesne mase ili umor.
Zamućen ili oslabljen vid
Lek Pazopanib SK može dovesti do odvajanja ili rascepa omotača na zadnjem delu oka (odvajanje ili rascep mrežnjače). Ovo može rezultirati zamućenjem ili slabljenjem vida.
Obavestite Vašeg lekaraukoliko primetite bilo kakvu promenu u Vašem vidu.
Moguća neželjena dejstva (uključujući moguća ozbiljna neželjena dejstva koja su u odgovarajućoj kategoriji učestalosti).
Veoma česta neželjena dejstva(mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek): − visok krvni pritisak
− proliv
− mučnina ili povraćanje − bol u stomaku
− gubitak apetita
− smanjenjetelesne mase
− poremećaj ili gubitak čula ukusa − bol u ustima
− glavobolja
− boluzrokovan tumorom
− nedostatak energije, osećaj slabosti ili zamora − promena boje kose
− neuobičajeni gubitak ili proređivanje kose − gubitak pigmenta kože
− kožni osip koji može uključivati i perutanje kože − crvenilo i oticanje dlanova ruku ilitabana
Obavestite Vašeg lekara ili farmaceutaukoliko bilo koje od navedenih dejstava postane zabrinjavajuće.
Veoma česta neželjena dejstva koja se mogu pojaviti u analizama krvi ili mokraće: − povećanje vrednosti enzima jetre
− smanjenje vrednosti albumina u krvi − proteini u mokraći
− smanjenje broja krvnih pločica (ćelija koje učestvuju u zgrušavanju krvi) − smanjenje broja belih krvnih zrnaca
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek): − poremećaj varenja, nadutost, gasovi
− krvarenje iz nosa
− suva usta ili rane u ustima − infekcije
− neuobičajena pospanost − teškoće sa spavanjem
− bol u grudima, nedostatak daha, bol u nogama i otok nogu/stopala. Ovo mogu biti znaci krvnogugruška u Vašem organizmu (tromboembolizam). Ukoliko se od krvnog ugruška odvoji deo, on može putovati
do Vaših pluća, što može ugroziti život i čak dovesti do smrtnogishoda.
− srce postaje manje efikasno u pumpanju krvi kroz telo (poremećaj funkcije srca) − usporeni otkucaji srca
− krvarenje u ustima, rektumu ili plućima − vrtoglavica
− zamagljen vid − naleti vrućine
− oticanje lica, šaka, gležnjeva, stopala ili očnihkapaka usled nakupljanja tečnosti − bockanje, slabost ili utrnulost šaka, ruku, nogu ili stopala
− poremećaji kože, crvenilo, svrab, suvoća kože − poremećaji noktiju
− osećaj žarenja, bridenja, svraba ili peckanja kože − osećaj hladnoće praćen drhtavicom
− pojačanoznojenje − dehidratacija
− bol u mišićima, zglobovima, tetivama ili grudima, grčevi mišića − promuklost
− nedostatak daha − kašalj
− iskašljavanje krvi − štucanje
− kolaps pluća, kada je vazduh zarobljen u prostoru između pluća i grudnog koša, koji često uzrokuje nedostatak daha (pneumotoraks)
Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ukoliko bilo koje od navedenih neželjenih dejstava postane zabrinjavajuće.
Česta neželjena dejstva koja se mogu ispoljiti u rezultatima analiza krvi ili mokraće: − smanjena aktivnost štitaste žlezde
− poremećaj funkcije jetre
− povećanje koncentracijebilirubina (supstance koju proizvodi jetra) − povećanje vrednosti lipaze (enzima koji učestvuje u varenju)
− povećanje koncentracije kreatinina (supstance koja se proizvodi u mišićima)
− promena koncentracije drugih supstanci/enzima u krvi. Vaš lekar će Vas obavestiti o rezultatima analize krvi.
Povremena neželjena dejstva(mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek): − moždani udar
− privremeno slabljenje dotoka krvi u mozak (tranzitorni ishemijski atak)
− prekid snabdevanja jednog dela srca krvlju ili srčani udar (infarkt miokarda) − delimični prekid snabdevanja jednog dela srca krvlju (ishemija miokarda)
− krvni ugrušci praćeni smanjenjem broja crvenih krvnih zrnaca i ćelija koje učestvuju u zgrušavanju krvi (trombotična mikroangiopatija, TMA). Oni mogu oštetiti organe, kao što su mozak i bubrezi.
− povećanje broja crvenih krvnih zrnaca
− iznenadni nedostatak vazduha, posebno ako je praćen oštrim bolom u grudima i/ili ubrzanim disanjem (plućna embolija)
− teško krvarenje u sistemu organa za varenje (kao što su: želudac, jednjak, ili creva), ili bubrezima, vagini i mozgu
− poremećaj srčanog ritma (produžetak QT intervala) − otvor (perforacija) u želucu ili crevima
− neuobičajene veze koje se formiraju između delova creva (fistula) − obilne ili nepravilne menstruacije
− iznenadno naglopovećanje krvnog pritiska (hipertenzivna kriza) − zapaljenje gušterače (pankreatitis)
− zapaljenje jetre, poremećaj rada ili oštećenje jetre − žuta prebojenost kože i beonjača (žutica)
− zapaljenjetrbušne maramice (peritonitis) − curenje iz nosa
− osip koji može biti praćen svrabom ili zapaljenjem (mrlje u nivou ili iznad nivoa kože ili plikovi) − učestali pokreti creva
− povećana osetljivost kože na sunčevu svetlost − smanjena osetljivost, naročito kože
− rana na koži koja ne zarasta (kožni ulkus).
Retka neželjena dejstva(mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lek): − zapaljenjepluća (pneumonitis)
− proširenje i slabljenje zida krvnog suda ili rascep zida krvnog suda (aneurizme i disekcije arterije)
Nepoznato (učestalost se ne možeprocenitina osnovu dostupnih podataka): − sindrom lize tumora zbog ubrzanog raspadanja ćelija raka
− slabost (insuficijencija) jetre
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ilifarmaceuta. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221Beograd
Republika Srbija
website: www.alims.gov.rs
e-mail:[email protected]
Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.
Ne smete koristiti lek Pazopanib SK posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem pakovanju nakon „Važi do“ ibocinakon „EXP”. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.
Ovaj lek ne zahteva posebne uslove čuvanja.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
Šta sadrži lekPazopanib SK
Aktivna supstanca je pazopanib-hidrohlorid.
Pazopanib SK, 200 mg, film tablete
Jedna film tableta sadrži 200 mg pazopaniba (u obliku pazopanib-hidrohlorida).
Pazopanib SK, 400 mg, film tablete
Jedna film tableta sadrži 400 mg pazopaniba (u obliku pazopanib-hidrohlorida).
Pomoćne supstance:
Pazopanib SK, 200 mg, film tablete
Jezgro tablete: magnezijum-stearat; celuloza, mikrokristalna; povidon K30; natrijum-skrobglikolat (tip A).
Film (obloga) tablete: hipromeloza; gvožđe-oksid, crveni (E172); makrogol 400; polisorbat 80;titan-dioksid (E171).
Pazopanib SK, 400 mg, film tablete
Jezgro tablete: magnezijum-stearat; celuloza, mikrokristalna; povidon K30; natrijum-skrobglikolat (tip A).
Film (obloga) tablete: hipromeloza; gvožđe-oksid, crveni (E172); makrogol 400; polisorbat 80; titan-dioksid (E171).
Kako izgleda lek PazopanibSK i sadržaj pakovanja
Pazopanib SK, 200 mg, film tablete
Ružičaste, duguljastog oblika, bikonveksnefilm tablete sa utisnutom oznakom „200“ na jednojstrani i bez oznaka na drugoj strani.
Unutrašnje pakovanje je neprovidna, bela HDPE boca sa plastičnim sigurnosnim zatvaračem za decu sa 30 film tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna boca (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lek.
Pazopanib SK, 400 mg, film tablete
Ružičaste, duguljastogoblika, bikonveksnefilm tablete sa utisnutom oznakom „400“ na jednojstranii bez oznaka na drugoj strani.
Unutrašnje pakovanje je neprovidna, bela HDPE boca sa plastičnim sigurnosnim zatvaračem za decu sa 60film tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna boca (ukupno 60 film tableta) i Uputstvo za lek.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole:
K.S. KIM INTERNATIONAL LTD. PREDSTAVNIŠTVO BEOGRAD - VRAČAR Krunska 80, Beograd
Proizvođač:
PHARMACARE PREMIUM LTD., HHF003, Hal Far Industial Estate, Hal Far, Birzebbugia, Malta
Ovo uputstvo je poslednji put odobreno: Januar, 2025.
Režim izdavanja leka:
Lek se može upotrebljavati u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi; izuzetno, lek se može izdavati i uz recept, u cilju nastavka terapije kod kuće, što mora biti naznačeno i overeno na poleđini recepta.
Broj i datum dozvole:
Pazopanib SK, film tablete, 30 x (200 mg): 000461911 2023 od 29.01.2025. Pazopanib SK, film tablete, 60 x (400 mg): 000461912 2023 od 29.01.2025.