ZINNAT® 250mg/5ml granule za oralnu suspenziju

  • Osnovne informacije

  • Sažetak karakteristika lijeka

  • Uputstvo za lijek

Naziv lijeka
ZINNAT® 250mg/5ml granule za oralnu suspenziju
Opis chat-gpt
ZINNAT® je antibiotik koji se koristi za liječenje infekcija grla, sinusa, srednjeg uha, pluća, mokraćnog sistema, kože, mekih tkiva i lajmske bolesti.
Farmaceutski oblik
granule za oralnu suspenziju
Režim izdavanja
JR - Neobnovljiv (jednokratni) recept
Datum posljednje izmjene
26.10.2025.

Pakovanja

Rješenje o stavljanju leka u promet
Vrsta rješenja: Registracija
Broj rješenja: 2030/18/480-3731
Datum rješenja: 03.12.2018.

Paralele

Dokumenta

Prijava neželjene reakcije na lijek

Ukoliko sumnjate da ste imali neželjenu reakciju na lijek, prijavu iste možete izvršiti na sljedećem linku: Onlajn prijava

Izvori

4. KLINIČKI PODACI

Lek Zinnat je indikovan u terapiji infekcija navedenih u daljem tekstu, kod odraslih i deceuzrasta 3 meseca i starije(videti odeljke 4.4 i 5.1):

Akutni streptokokni tonzilitis i faringitis Akutni bakterijski sinuzitis

Akutni otitis media

Akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa Cistitis

Pijelonefritis

Nekomplikovane infekcije kože i mekih tkiva Terapija ranefazelajmske bolesti.

Potrebno je uzeti u obzir zvanične smerniceo pravilnoj primeni antibiotika.

Doziranje

Uobičajeno trajanje terapije je 7 dana (trajanje terapije može varirati od 5 do 10 dana).

Tabela 1. Preporučene doze kod odraslih i dece (≥ 40kg) Indikacija

Akutni tonzilitis i faringitis, akutni bakterijski sinuzitis Akutni otitis media

Akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa Cistitis

Pijelonefritis

Nekomplikovane infekcije kože i mekih tkiva

Lajmska bolest

Doziranje 250 mg dva puta dnevno 500 mg dva puta dnevno 500 mg dva puta dnevno 250 mg dva puta dnevno 250 mg dva puta dnevno 250 mg dva puta dnevno

500 mg dva puta dnevno u toku 14 dana (može varirati od 10 do 21 dan)

Tabela 2. Preporučene doze kod dece (<40kg) Indikacija

Akutni tonzilitis i faringitis, akutni bakterijski sinuzitis

Deca uzrasta dve godine ili starija sa akutnim otitis media ili, po potrebi, sa težim infekcijama

Cistitis

Pijelonefritis

Nekomplikovane infekcije kože i mekih tkiva

Lajmska bolest

Doziranje

10 mg/kg dva puta dnevno do maksimalnih 125 mg dva puta dnevno

15 mg/kg dva puta dnevno do maksimalnih 250 mg dva puta dnevno

15 mg/kg dva puta dnevno do maksimalnih 250 mg dva puta dnevno

15 mg/kg dva puta dnevno do maksimalnih 250 mg dva puta dnevno u trajanju terapije od 10 do 14 dana 15 mg/kg dva puta dnevno do maksimalnih 250 mg dva puta dnevno

15 mg/kg dva puta dnevno do maksimalnih 250 mg dva puta dnevno u trajanju terapije od 14 dana (10 do 21 dan)

Nema podataka o primenileka Zinnat kod odojčadi mlađe od 3 meseca.

Cefuroksimaksetil tablete i cefuroksimaksetil granule za oralnu suspenziju nisu bioekvivalentne i zbog toga nisu zamenjivepo principu „miligram-za-miligram“ (videti odeljak 5.2).

Kod odojčadi (starijih od 3 meseca) i dece čija je telesna masa manja od 40 kg preporučuje se prilagođavanje doze u odnosu na telesnu masu i uzrast. Kod odojčadi starijih od 3 meseca i dece uzrasta do 18 godina preporučuje se doziranje od 10 mg/kg dva puta dnevno za većinu infekcija do maksimalnih 250 mg dnevno. U terapiji otitis media ili težih oblika infekcija preporučuje se doza od 15 mg/kg dva puta dnevno do maksimalnih 500 mg dnevno.

U tabelama 3. i 4. u daljem tekstu date su smernice za pojednostavljeno doziranje u odnosu na uzrast.

Tabela 3. Doza od 10mg/kg za većinu infekcija

Uzrast

Doza (mg) dva puta dnevno

Zapremina po dozi (mL)

od 3 do 6 meseci

od 6 meseci do 2 godine od 2 do 18 godina

od 40 do 60 od 60 do 120 125

125 mg 250 mg 2,5 -

od 2,5 do 5 -5 2,5

Tabela 4. Doza od 15mg/kg za otitis media i teže oblike infekcija

Uzrast

Doza (mg) dva puta dnevno

Zapremina po dozi (mL)

od 3 do 6 meseci

od 6 meseci do 2 godine od 2 do 18 godina

od 60 do 90 od 90 do 180 od 180 do 250

125 mg 2,5

od 5 do 7,5 od 7,5 do 10

250 mg

-

2,5

od 2,5 do 5

Oštećenje funkcije bubrega

Bezbednost i efikasnost primene cefuroksimaksetila kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega nije utvrđena.

Cefuroksim se primarno izlučuje putem bubrega. Kod pacijenata sa značajnim oštećenjem funkcije bubrega preporučuje se smanjivanje doze cefuroksima, kako bi se kompenzovalo usporeno izlučivanje.

Cefuroksim se iz cirkulacije efikasnouklanja putem dijalize.

Tabela 5 . Preporučene doze leka Zinnat kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega

Klirens kreatinina ≥30 mL/min/1,73 m2

10-29 mL/min/1,73 m2 <10 mL/min/1,73 m2

Pacijenti na hemodijalizi

T1/2 (h) 1,4–2,4

4,6 16,8

2–4

Preporučeno doziranje

nije potrebno prilagođavanje doze (standardna doza od 125 mg do 500 mg primenjena dva puta dnevno)

standardna individualna doza na svaka 24 sata standardna individualna doza na svakih 48 sati

dodatnu pojedinačnu standardnu individualnu dozu treba dati na kraju svake dijalize

Oštećenje funkcije jetre

Nema dostupnih podataka o primeni cefuroksimaksetila kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. S obzirom na to da se cefuroksim primarno eliminiše preko bubrega, očekuje se da oštećenje funkcije jetre nema uticaja na farmakokinetiku cefuroksima.

Način primene

Lek se primenjuje oralno.

Oralnu suspenziju leka Zinnat treba uzeti uz obrok, kako bi se postigla optimalna resorpcija.

Za informacije o načinu rekonstitucije leka pre primene videti odeljak 6.6.

Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.

Pacijenti kod kojih je utvrđena preosetljivost na cefalosporinske antibiotike.

Ozbiljne reakcije preosetljivosti (npr. anafilaktička reakcija) na bilo koji beta-laktamski antibiotik (penicilini, monobaktami i karbapenemi) u anamnezi.

Reakcije preosetljivosti

Usled rizika od ukrštene osetljivosti, potrebno je obratiti posebnu pažnju kod pacijenata koji su imali alergijske reakcije na penicilinske ili druge beta-laktamske antibiotike. Kao i kod svih beta-laktamskih antibiotika, zabeležene su ozbiljne i ponekad reakcije preosetljivosti sa smrtnim ishodom. U slučaju pojave ozbiljnih reakcija preosetljivosti, terapija cefuroksimom mora biti odmah prekinuta, i moraju se preduzeti odgovarajuće hitne medicinske mere.

Pre početka terapije, potrebno je utvrditi da li je pacijent imao ranije zabeležene teške oblike reakcija preosetljivosti na cefuroksim, na druge cefalosporine ili na bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih antibiotika. Potreban je oprez ukoliko se cefuroksim propisuje pacijentima koji su imali reakciju preosetljivosti na beta-laktamske antibiotike, a koja nije bila ispoljena u teškom stepenu.

Jarisch-Herxheimer reakcija

Nakon terapije lajmske bolesti cefuroksimaksetilom, zabeležena je pojava Jarisch-Herxheimer reakcije. Navedena reakcija nastaje kao rezultat baktericidne aktivnosti cefuroksimaksetila na bakterijskog uzročnika lajmske bolesti - spirohetu Borrelia burgdorferi. Pacijentima bi trebalo objasniti da je ovo uobičajena i samo-ograničavajuća posledica antibiotskog lečenja lajmske bolesti (videti odeljak 4.8).

Prekomeran rast rezistentnih mikroorganzama

Kao i prilikom primene drugih antibiotika, upotreba cefuroksimaksetila može uzrokovati prekomerni rast gljivice Candida albicans. Produžena upotreba može dovesti do prekomernog rasta drugih rezistentnih mikrooorganizama (npr. Enterococci i Clostridium difficile), zbog čega je potrebno prekinuti terapiju (videti odeljak 4.8).

Pseudomembranozni kolitis koji se može javiti pri primeni skoro svih antibiotika, ukljućujući i cefuroksim, može varirati u težini od umerenog pa do opasnog po život. Ovu dijagnozu treba razmotriti kod pacijenata koji su tokom ili neposredno nakon primene cefuroksima dobili dijareju (videti odeljak 4.8). U ovakvim slučajevima treba prekinuti terapiju cefuroksimom i primeniti terapiju specifičnu za lečenje Clostridium difficile. Ne smeju se primenjivati lekovi koji inhibiraju peristaltiku (videti odeljak 4.8).

Interferencija se dijagnostičkim testovima

Razvoj pozitivnog Coombs-ovog testa povezanog sa primenom cefuroksimaksetila može interferirati sa izvođenjem unakrsnih analiza krvi (videti odeljak 4.8).

Kako se kod pacijenata koji primaju cefuroksimaksetil može javiti lažno negativan rezultat fericijanidnog testa, preporučuje se da se kod određivanja koncentracije glukoze u krvi/plazmi koriste metode glukozooksidaze ili heksokinaze.

Važne informacije o pomoćnim supstancama sa potvrđenim dejstvom

Oralna suspenzija leka Zinnat sadrži saharozu, pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na fruktozu, glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ili nedostatkom saharoza-izomaltaze, ne smeju koristiti ovaj lek.

Zinnat, 125 mg/5 mL, granule za oralnu suspenziju 5 mL oralne suspenzije sadrži 3 g saharoze.

5 mL oralne suspenzije sadrži 6 mg propilenglikola (E1520).

5 mL oralne suspenzije sadrži 4,5 mg benzilalkohola (E1519) koji može da dovede do alergijskih reakcija.

Zinnat, 250 mg/5 mL, granule za oralnu suspenziju 5 mL oralne suspenzije sadrži 2,3 g saharoze

5 mL oralne suspenzije sadrži 4,6 mg benzilalkohola (E1519) koji može da dovede do alergijskih reakcija.

Oralna suspenzija cefuroksimaksetila sadrži aspartam, koji predstavlja izvor fenilalanina. Može biti štetan za osobe sa fenilketonurijom, redak genetski poremećaj u kome se fenilalanin nakuplja jer ga telo ne može pravilno ukloniti. Nema dostupnih predkliničkih ni kliničkih podataka o proceni upotrebe aspartama kod dece mlađe od 12 nedelja.

Lekovi koji smanjuju kiselost želudačnog soka mogu dovesti do smanjene bioraspoloživosti cefuroksimaksetila u poređenju sa onim datim na prazan želudac i mogu da ponište uticaj poboljšane resorpcije nakon uzimanja obroka.

Cefuroksimaksetil može delovati na crevnu floru, što može dovesti do snižene reapsorpcije estrogena i smanjene efikasnosti kombinovanih oralnih kontraceptiva.

Cefuroksim se izlučuje putem glomerularne filtracije i tubularne sekrecije. Ne preporučuje se istovremena primena cefuroksima sa probenecidom. Istovremena primena probenecida značajno povećava vrednost maksimalne koncentracije cefuroksima u plazmi, vrednost PIK i produžava poluvreme eliminacije cefuroksima.

Istovremena primena sa oralnim antikoagulansima može dovesti do povećanja INR-a (engl. international normalized ratio test).

Trudnoća

Postoje ograničeni podaci o upotrebi cefuroksima kod trudnica. Ispitivanja na životinjama nisu pokazala štetan uticaj na trudnoću, embrionalni ili fetalni razvoj, na sam tok porođaja ili postnatalni razvoj. Lek Zinnat treba propisati trudnicama samo ukoliko korist prevazilazi rizik.

Dojenje

Cefuroksim se izlučuje u majčino mleko u malim količinama. Ne očekuje se pojava neželjenih dejstava prilikom primene terapijskih doza, mada se ne može isključiti rizik od pojave dijareje i gljivične infekcije mukoznih membrana. Zbog pojave navedenih efekata trebalo bi prekinuti dojenje. Takođe treba uzeti u obzir i moguću pojavu preosetljivosti. Cefuroksim treba primenjivati u toku dojenja samo nakon procene odnosa koristi i rizika od strane ordinirajućeg lekara.

Plodnost

Ne postoje podaci o uticaju cefuroksimaksetila na plodnost kod ljudi. Rezultati reproduktivnih ispitivanja na životinjama nisu pokazali uticaj cefuroksima na plodnost.

Nisu sprovedene studije o uticaju leka na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama. Međutim, kako lek Zinnat može dovesti do pojave vrtoglavice, pacijente koji upravljaju vozilima ili rukuju mašinama treba upozoriti na oprez prilikom primene leka Zinnat.

Najčešće neželjene reakcije su povećan rast gljivice Candida, eozinofilija, glavobolja, vrtoglavica, gastointestinalni poremećaji i prolazno povećanje vrednosti enzima jetre.

Učestalost pojave neželjenih reakcija navedenih u nastavku teksta je procenjena, s obzirom da odgovarajući podaci za većinu reakcija (na primer rezultati placebo kontrolisanih ispitivanja) za izračunavanje incidence nisu dostupni. Dodatno, učestalost pojave neželjenih reakcija povezanih sa primenom cefuroksimaksetila varira u zavisnosti od indikacije u kojoj se lek primenjuje.

Podaci dobijeni u okviru velikih kliničkih ispitivanja korišćeni su u cilju određivanja učestalosti u opsegu od veoma čestih do retkih neželjenih dejstava. Učestalost svih ostalih neželjenih dejstava (npr. ona koja se javljaju <1/10000), uglavnom je definisana na osnovu podataka iz postmarketinškog praćenja i zasniva se više na spontanom prijavljivanju nego na stvarnoj učestalosti. Podaci iz placebo kontrolisanih ispitivanja nisu bili dostupni. Učestalost procenjena na osnovu podataka iz kliničkih ispitivanja zasniva se na podacima vezanim za lek, na osnovu procene istraživača. U okviru svake grupe, neželjena dejstva su prikazana u skladu sa opadajućim stepenom ozbiljnosti (od najozbijnijih do najblažih).

Neželjene reakcije nastale u toku terapije, navedene su prema MedDRA sistemu klasifikacije organa, učestalosti pojavljivanja i stepenu ozbiljnosti.

Neželjena dejstva su klasifikovana prema učestalosti javljanja na sledeći način: veoma česta (≥ 1/10), česta (od ≥ 1/100 do <1/10), povremena (od ≥ 1/1000 do < 1/100), retka (od ≥ 1/10000 do<1/1000), veoma retka (< 1/10000) i nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnihpodataka).

Klasa sistema organa

Infekcije i infestacije

Poremećaji krvi i limfnog sistema

Poremećaji imunskog sistema

Poremećaji nervnog sistema

Gastrointestinalni poremećaji

Česta

Prekomeran rast gljivice Candida

Eozinofilija

Glavobolja, Vrtoglavica

Dijareja, mučnina, abdominalni bol

Povremena

Pozitivan Coombs-ov test, trombocitopenija, leukopenija (ponekad vrlo izražena)

Povraćanje

Nepoznata učestalost

Prekomeran rast Clostridium difficile

Hemolitička anemija

Groznica izazvana primenom leka, serumska bolest, anafilaksa, Jarisch-Herxheimer reakcija

Pseudomembranozni kolitis (videti odeljak 4.4)

Hepatobilijarni poremećaji

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Opis odabranih neželjenih reakcija

Prolazni porast nivoa hepatičkih enzima

Kožni osip

Žutica (prevashodno holestatska), hepatitis

Urtikarija, pruritus, erythema multiforme, Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza (egzantematična nekroliza) (videti poremećaje imunskog sistema), angioneurotski edem

Cefalosporini su klasa lekova koji se vezuju na površinu membrane eritrocita i izazivaju stvaranje antitela usmerenih protiv kompleksa lek-eritrocit, što može dovesti do pozitivnog rezultata Coombas-ovog testa (što može interferirati sa izvođenjem unakrsnih analiza krvi) i vrlo retko do hemolitičke anemije.

Zabeleženi prolazni porast vrednosti enzima jetre u serumu, je obično reverzibilnog karaktera.

Pedijatrijska populacija

Bezbednosni profil cefuroksimaksetila kod dece je u skladu sa bezbednosnim profilom kod odraslih.

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lek Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd

Republika Srbija

fax: +381 11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs

e-mail: [email protected]

Predoziranje može dovesti do neuroloških posledica, uključujući encefalopatiju, konvulzije i komu. Simptomi predoziranja nastaju ukoliko doza leka nije adekvatno smanjena kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (videti odeljke 4.2 i 4.4).

Koncentracija cefuroksima u serumu može se sniziti hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.

5. FARMAKOLOŠKI PODACI

Farmakoterapijska grupa: Antibakterijski lekovi za sistemsku primenu; cefalosporini druga generacija ATC šifra: J01DC02

Mehanizam dejstva

Cefuroksimaksetil se hidrolizuje dejstvom enzima esteraze do aktivnog antibiotika, cefuroksima. Nakon vezivanja za penicilin-vezujuće proteine ( engl. penicillin binding proteins, PBPs), cefuroksimaksetil inhibira sintezu bakterijskog ćelijskog zida. Na taj način dolazi do prekida biosinteze (peptidoglikana) ćelijskog zida, koji obično dovodi do lize i smrti bakterijske ćelije.

Mehanizam nastanka rezistencije

Bakterijska rezistencija na cefuroksim može nastati zbog delovanja jednog ili više sledećih mehanizama:

hidrolize beta-laktamazama; uključujući (ali ne ograničavajući se na) beta-laktamaze proširenog spektra delovanja (engl. extended-spectrum beta-lactamases, ESBLs) i AmpC enzime čija se indukcija ili stabilna inhibicija može pojaviti u nekim Gram-negativnim bakterijskim vrstama;

smanjenje afiniteta penicilin-vezujućih proteina za cefuroksim;

nepropustljivosti spoljašnje membrane, koja ograničava pristup cefuroksima penicilin-vezujućim proteinima kod Gram-negativnih bakterija;

efluks pumpe bakterija.

Organizmi koji su razvili rezistenciju na druge parenteralne forme cefalosporina, verovatno će biti rezistentni i na cefuroksim.

U zavisnosti od mehanizma rezistencije, organizmi koji su razvili rezistenciju na peniciline, mogu ispoljiti smanjenu osetljivost ili rezistenciju na cefuroksim.

Granične vrednosti za cefuroksimaksetil

Granične vrednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) utvrđene od strane Evropskog komiteta za testiranje osetljivosti na antibiotike (engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST) su sledeće:

Mikroorganizam Granične vrednosti (mg/L)

Enterobacteriaceae 1, 2 Staphylococcus spp. Streptococcus A, B, C i G Streptococcus pneumoniae Moraxella catarrhalis Haemophilus influenzae

S

≤8 Napomena3 Napomena4 ≤0,25 ≤0,125 ≤0,125

R

>8 Napomena3 Napomena4 >0,5 >4 >1

Granične vrednosti koje se ne odnose 5 5 na vrste1

1 Granične vrednosti cefalosporina za Enterobacteriaceae će prepoznati sve klinički značajne mehanizme rezistencije (uključujući i ESBL i plasmidom posredovan AmpC). Neki sojevi koji proizvode beta-laktamaze su osetljivi ili umereno osetljivi na 3. i 4. generaciju cefalosporina sa ovim graničnim vrednostima pa ih treba prijaviti kao nađena osetljivost tj. prisustvo ili odsustvo ESBL samo po sebi ne utiče na kategorizaciju osetljivosti. U mnogim područjima, detekcija i karakterizacija ESBL se preporučuje ili je obavezna za kontrolu infekcije.

2 Samo nekomplikovane infekcije urinarnog trakta (cistitis) (videti odeljak 4.1).

3 Osetljivost stafilokoka na cefalosporine definisana je prema podacima osetljivosti na meticilin, izuzev ceftazidima, cefiksima i ceftibutena, koji nemaju graničnu vrednost i ne smeju se primenjivati kod stafilokoknih infekcija.

4 Osetljivost beta-hemolitičkih streptokoka grupe A, B, C i G na betalaktame je zaključena na osnovu osetljivosti na penicilin.

5 Nedovoljno dokaza da su vrste, koje se posmatraju, dobar cilj za terapiju ovim lekom. Može biti prijavljena MIK sa komentarom, ali bez pridružene S ili R-kategorizacije.

S= osetljive, R= rezistentne

Mikrobiološka osetljivost

Prevalenca stečene rezistencije za određenu vrstu može varirati zavisno od geografskog položaja i tokom vremena, poželjne su informacije o lokalnoj rezistenciji, posebno pri lečenju teških infekcija. Kada je lokalna prevalenca rezistencije takva da se dovodi u pitanje korist cefuroksimaksetila i kod lečenja samo nekoliko tipova infekcija, neophodno je potražiti i savet specijaliste /eksperta.

In vitro, cefuroksim obično ispoljava aktivnost na sledeće mikroorganizme:

Vrste koje su obično osetljive Gram-pozitivne aerobne bakterije:

Staphylococcus aureus (osetljiv na meticilin)* Koagulaza negativne stafilokoke(osetljive na meticilin) Streptococcus pyogenes

Streptococcus agalactiae

Gram-negativne aerobne bakterije: Haemophilus influenzae Haemophilus parainfluenzae Moraxella catarrhalis

Spirohete:

Borrelia burgdorferi

Vrste kod kojih stečena rezistentnost može biti problem Gram-pozitivne aerobne bakterije:

Streptococcus pneumoniae

Gram-negativne aerobne bakterije: Citrobacter freundii

Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae Escherichia coli Klebsiella pneumoniae Proteus mirabilis

Proteus spp. (osim P.vulgaris) Providencia spp.

Gram-pozitivne anaerobne bakterije: Peptostreptococcus spp. Propionibacterium spp.

Gram-negativne anaerobne bakterije: Fusobacterium spp.

Bacteroides spp.

Prirodno rezistentni mikroorganizmi Gram-pozitivne aerobne bakterije:

Enterococcus faecalis Enterococcus faecium

Gram-negativne aerobne bakterije: Acinetobacter spp. Campylobacter spp.

Morganella morganii Proteus vulgaris Pseudomonas aeruginosa Serratia marcescens

Gram-negativne anaerobne bakterije: Bacteroides fragilis

Ostale: Chlamydia spp. Mycoplasma spp. Legionellaspp.

* Svi sojevi S. aureus koji su rezistentni na meticilin, rezistentni su i na cefuroksim.

Resorpcija

Nakon oralne primene cefuroksimaksetil se resorbuje iz gastrointestinalnog trakta i brzo hidrolizuje u sluznici creva i krvi, i kao cefuroksim ulazi u cirkulaciju. Resorpcija je optimalna kada se lek primeni neposredno nakon obroka.

Nakon primene cefuroksimaksetil tableta, maksimalna koncentracija leka u serumu (2,1 mikrogram/mL za dozu od 125 mg, 4,1 mikrogram/mL za dozu od 250 mg, 7,0 mikrogram/mL za dozu od 500 mg i 13,6 mikrogram/mL za dozu od 1000 mg) postiže se za oko 2 do 3 sata nakon uzimanja leka sa hranom. Stepen resorpcije cefuroksima iz suspenzije je manji u odnosu na onaj nakon uzimanja tableta, što dalje dovodi do manje maksimalne koncentracije u serumu i smanjene sistemske bioraspoloživosti (manje 4 do 17%). U ispitivanjima kod zdravih dobrovoljaca utvrđeno je da oralna suspenzija cefuroksimaksetila nije bioekvivalentna tabletama cefuroksimaksetila i zbog toga se ne može zameniti po principu: miligram-za-miligram (videti odeljak 4.2). U rasponu doza od 125 mg do 1000 mg farmakokinetika cefuroksima je linearna. Kod ponovljene oralne doze od 250 mg do 500 mg ne dolazi do akumulacije cefuroksima.

Distribucija

Vezivanje za proteine iznosi od 33% do 50%, zavisno od primenjene metodologije. Nakon upotrebe pojedinačne doze od 500 mg cefuroksimaksetil tableta kod 12 zdravih dobrovoljaca, utvrđen volumen distribucije iznosio je 50 L (CV%=28%). Koncentracije cefuroksima više od minimalnih inhibitornih vrednosti za uobičajene patogene mogu se postići u tonzilama, tkivu sinusa, bronhijalnoj mukozi, kostima, pleuralnoj tečnosti, zglobnoj tečnosti, sinovijalnoj tečnosti, intersticijalnoj tečnosti, žuči, sputumu i očnoj vodici. Kod zapaljenja meningealnih ovojnica, cefuroksim prolazi hemato-encefalnu barijeru.

Biotransformacija Cefuroksim se ne metaboliše.

Eliminacija

Poluvreme eliminacije iznosi između 1 sat i 1,5 sati. Cefuroksim se izlučuje glomerularnom filtracijom i tubularnom sekrecijom. Renalni klirens se kreće u opsegu 125 mL/min/1,73 m2 do 148 mL/min/1,73 m2.

Posebne grupe pacijenata

Pol

Nisu zabeležene razlike u farmakokinetici cefuroksima između muškog i ženskog pola.

Stariji pacijenti

Nije neophodan poseban oprez pri davanju leka u uobičajenoj maksimalnoj dnevnoj dozi od 1 g starijim pacijentima sa normalnom funkcijom bubrega. Budući da je kod starijih pacijenata velika verovatnoća da je funkcija bubrega oslabljena, dozu bi trebalo prilagoditi u skladu sa funkcijom bubrega (videti odeljak 4.2).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika cefuroksima kod starije odojčadi (starije od 3 meseca) i dece je slična farmakokinetici ustanovljenoj kod odraslih.

Ne postoje dostupni podaci iz kliničkih ispitivanja o primeni cefuroksimaksetila kod odojčadi mlađih od 3 meseca.

Oštećenjefunkcijebubrega

Efikasnost i bezbednost primene cefuroksimaksetila kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega nisu utvrđene. Cefuroksim se primarno izlučuje putem bubrega. Zbog toga se preporučuje, kao i kod svih antibiotika ove vrste, da se kod pacijenata sa značajnim oštećenjem funkcije bubrega (npr. CLcr <30 mL/minut) doza cefuroksima smanji, kako bi se kompenzovalo sporije izlučivanje (videti odeljak 4.2). Cefuroksim se efikasno uklanja iz cirkulacije dijalizom.

Oštećenje funkcije jetre

Nisu dostupni podaci o primeni cefuroksima kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. S obzirom na to da se cefuroksim primarno eliminiše putem bubrega, ne očekuje se da poremećaj funkcije jetre utiče na farmakokinetiku cefuroksima.

Farmakokinetički/farmakodinamski odnos

Za cefalosporine je utvrđeno da je najvažniji farmakokinetički-farmakodinamski indeks koji korelira sa efikasnošću in vivo, procenat doznog intervala (%T) unutar kojeg koncentracija slobodnog leka ostaje iznad minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) cefuroksima za određene sojeve mikroorganizama (npr.%T>MIK).

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik, od primene cefuroksima, kod ljudi, bazirano na ispitivanjima bezbednosne farmakologije, ispitivanjima toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i toksičnosti na reprodukciju i razvoj. Nisu sprovedena ispitivanja karcinogenosti; međutim, ne postoje podaci koji bi ukazali na karcinogeni potencijal.

Aktivnost gama-glutamiltranspeptidaze u urinu pacova inhibirana je raznim cefalosporinima, međutim, nivo inhibicije je manji kod primene cefuroksima. Ovaj podatak može biti od značaja za kliničke laboratorijske testove kod ljudi.

6. FARMACEUTSKI PODACI

Zinnat, 125 mg/5 mL, granule za oralnu suspenziju Stearinska kiselina;

Saharoza;

Acesulfam-kalijum(E950); Aspartam (E951); Povidon K30;

Ksantan guma;

Aroma Tutti frutti(sadrži propilenglikol (E1520) i benzilalkohol(E1519)); Voda, prečišćena.

Zinnat, 250 mg/5 mL, granule za oralnu suspenziju Stearinska kiselina;

Saharoza;

Acesulfam-kalijum(E950); Aspartam(E951);

Povidon K30; Ksantan guma;

Aroma Tutti frutti (sadrži benzilalkohol(E1519)); Voda, prečišćena.

Razvoj pozitivnog Coombs-ovog testa povezanog sa primenom cefuroksima može interferirati sa izvođenjem unakrsnih analiza krvi

2 godine.

Nakon rekonstitucije lek se može upotrebiti u roku od 10 dana, ukoliko se čuva u frižideru na temperaturi od 2°C do 8°C

Čuvati na temperaturi do 30°C.

Za uslove čuvanja nakon rekonstiticije videti odeljak 6.3.

Unutrašnje pakovanje je boca od tamnog stakla tip Ph.Eur. III od 200 mL, sa zatopljenom membranom i sigurnosnim zatvaračem za decu sa navojem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna boca, graduisana kašika (2,5 mL i 5 mL) od polistirena, sa CE oznakom i Uputstvo za lek.

Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećimpropisima.

Uputstvo za pripremu i primenu oralne suspenzije

Pre primene leka, bočicu leka treba snažno promućkati.

Nakon rekonstitucije lek se može upotrebiti u roku od 10 dana, ukoliko se čuva u frižideru na temperaturi od 2°C do 8°C.

Ukoliko je potrebno, dozu leka Zinnat možete dodatno razblažiti sa hladnim voćnim sokom ili mlečnim napicima i primeniti odmah nakon razblaženja.

Uputstvo za rekonstituciju suspenzije jačine 125 mg/5 mL:

1. Protresti bočicu dok sadržaj ne postane rastresit. Sve granule treba da slobodno plivaju u bočici. Skinite zatvarač i toplotnu zaptivnu membranu. Ukoliko je nešto od navedenog oštećeno ili nije prisutno, proizvod treba vratiti farmaceutu.

2. Dodati 27mL vode i zatvorite bočicu zatvaračem. Ukoliko je voda prethodno prokuvana, potrebno je da se ohladi do sobne temperature pre nego što se sipa u bočicu. Ne mešati Zinnat granule za oralnu suspenziju sa vrućim ili toplim tečnostima. Potrebno je upotrebiti hladnu vodu kako suspenzija ne bi postala previše gusta. 3. Zatvorite bočicu. Postavite bočicu tako da omogućite da voda natopi granule u potpunosti; ovo treba da traje oko jedan minut

4. Okrenite bočicu naopako i snažno promućkajte (najmanje 15 sekundi) dok se sve granule ne izmešaju sa vodom

5.Okrenite bočicu uspravno i snažno promućkajte najmanje jedan minut dok se granule ne pomešaju sa vodom u potpunosti

Odmah nakon rekonstituisanja, lek staviti u frižider na temperaturu od 2°C do 8°C (ne zamrzavati) i ostaviti bar sat vremena pre uzimanja prve doze. Rekonstituisana suspenzija se može koristiti do 10 dana ukoliko se čuva u frižideru na temperaturi od2°C do8°C.

Uvek snažno promućkati bočicu pre primene leka. Za odmeravanje doze priložena je kašika.

Uputstvo za rekonstituciju suspenzije jačine 250 mg/5 mL:

1. Protresti bočicu dok sadržaj ne postane rastresit. Sve granule treba da slobodno plivaju u bočici. Skinite zatvarač i toplotnu zaptivnu membranu. Ukoliko je nešto od navedenog oštećeno ili nije prisutno, proizvod treba vratiti farmaceutu.

2. Dodati 25 mL vode i zatvorite bočicu zatvaračem. Ukoliko je voda prethodno prokuvana, potrebno je da se ohladi do sobne temperature pre nego što se sipa u bočicu. Ne mešati Zinnat granule za oralnu suspenziju sa vrućim ili toplim tečnostima. Potrebno je upotrebiti hladnu vodu kako suspenzija ne bi postala previše gusta.

3. Zatvorite bočicu. Postavite bočicu tako da omogućite da voda natopi granule u potpunosti; ovo treba da traje oko jedan minut

4. Okrenite bočicu naopako i snažno promućkajte (najmanje 15 sekundi) dok se sve granule ne izmešaju sa vodom

5. Potom okrenite bočicu uspravno i snažno promućkajte najmanje jedan minut dok se granule ne pomešaju sa vodom u potpunosti.

Odmah nakon rekonstituisanja, lek čuvati u frižideru na temperaturi od 2°C do 8°C (ne zamrzavati) i ostaviti bar sat vremena pre uzimanja prve doze. Rekonstituisana suspenzija se može koristiti do 10 dana ukoliko se čuva u frižideru na temperaturi od2°C do8°C.

Uvek snažno promućkati bočicu pre primene leka. Za odmeravanje doze priložena je kašika.

Dokumenta

3. Kako se uzima lekZinnat

Uvek uzimajte ovaj lek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš lekar ili farmaceut. Ukoliko niste sigurni proverite sa Vašimlekarom ili farmaceutom.

Lek Zinnat u obliku oralne suspenzije uzimajte u toku obroka. To će pomoći da terapija lekom Zinnat bude efikasnija.

Pre primene leka, bocu leka treba snažno promućkati.

Ukoliko je potrebno, dozu leka Zinnat možete dodatno razblažiti sa hladnim voćnim sokom ili mlečnim napicima i primeniti odmah nakon razblaženja.

Oralnu suspenziju leka Zinnat ne mešati sa toplim napicima.

Za detaljno uputstvo o načinu pripreme oralne suspenzije videti Uputstvo za rekonstituciju na kraju Uputstva za lek.

Preporučene doze leka:

Odrasli

Preporučena doza leka Zinnat iznosi 250 mg do 500 mg dva puta dnevno, u zavisnosti od težine i vrste infekcije.

Deca

Preporučena doza leka Zinnat je od 10 mg/kg (do maksimalne doze od 125 mg) do 15 mg/kg (do maksimalne dozeod 250 mg) dva puta dnevno, u zavisnosti od:

težine i vrste infekcije

telesne mase i uzrasta deteta, do maksimalnih 500 mg dnevno

Ne preporučuje se primena leka Zinnat kod dece mlađe od 3 meseca, s obzirom na to da nije poznata bezbednost i efikasnost leka u navedenoj starosnoj dobi.

U zavisnosti od bolesti ili odgovora na terapiju, početna doza može biti promenjena ili može biti potrebno da se primeni još jedan ciklus lečenja.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Ukoliko imate problem sa bubrezima, Vaš lekar može promeniti dozu leka Zinnat. Obavestite Vašeg lekaraukoliko se nešto od navedenog odnosi na Vas.

Ako ste uzeli više leka Zinnat nego što treba

Ukoliko uzmete veću dozu leka Zinnat od propisane, može doći do pojave neuroloških problema, sa povećanom verovatnoćom pojave epileptičnhnapada (konvulzije).

U tom slučaju potrebno je da se bez odlaganja, odmah obratite Vašem lekaru ili da se javite urgentnom odeljenju najbliže bolnice. Ukoliko je moguće, pokažite pakovanje leka Zinnat lekaru.

Ako ste zaboravili da uzmete lek Zinnat

Ne uzimajte duplu dozu da biste nadoknadili propuštenu dozu leka. Potrebno je da sledeću dozu leka uzmete u uobičajeno vreme.

Ako naglo prestanete da uzimate lek Zinnat

Nemojte prestati sa primenom leka Zinnat bez saveta lekara.

Neophodno je da sprovedete kompletno lečenje lekom Zinnat. Nemojte prestati sa primenom leka, čak i ukoliko se osećate bolje, osim ukoliko Vas lekar ne savetuje da prestanete sa primenom leka. Ukoliko ne sprovedete kompletno lečenje, postoji mogućnost da se infekcija vrati.

Ako imate dodatnih pitanja o primeni ovog leka, obratite se svom lekaru ilifarmaceutu.

5. Kako čuvati lek Zinnat

Pravo mesto za Vašu reklamu, kontaktirajte nas na [email protected]

Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.

Ne smete koristiti lek Zinnat posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem i unutrašnjem pakovanju nakon „Važi do:”. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.

Čuvati na temperaturi do 30°C.

Nakon rekonstitucije lek se može upotrebiti u roku od 10 dana, ukoliko se čuva u frižideru na temperaturi od 2°C do 8°C.

Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.

Dokumenta

Pravo mjesto za Vašu reklamu

Kontaktirajte nas na [email protected]