VAZOTAL 5mg tableta

• Hipertenzija
• Hronična stabilna angina pektoris
• Vazospastična (Prinzmetalova) angina

Doziranje

Odrasli

Za hipertenziju i za anginu pektoris uobičajena početna doza amlodipina je 5 mg jednom dnevno, a može se povećati do maksimalne doze od 10 mg u zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta.

Kod hipertenzivnih pacijenata, amlodipin je korišćen u kombinaciji sa tiazidnim diureticima, alfa-blokatorima, blokatorima beta-adrenergičkih receptora ili inhibitorima angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori). U terapiji angine pektoris, amlodipin se može koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim antianginoznim ljekovima kod pacijenata sa anginom koja ne reaguje na nitrate i/ili odgovarajuće doze beta-blokatora.

Nije potrebno prilagođavati dozu amlodipina ako se istovremeno daju tiazidni diuretici, beta-blokatori i ACE inhibitori.

Posebne populacije

Stariji pacijenti

Primjena amlodipina u sličnim dozama kod starijih i mlađih pacijenata jednako se dobro podnosi. Preporučuje se uobičajeni režim doziranja kod starijih pacijenata, ali povećanje doze treba sa oprezom sprovoditi (vidjeti djelove 4.4. i 5.2).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre nijesu ustanovljene preporuke za doziranje, tako da se određivanje doze mora sprovesti sa oprezom počevši od donje granice doznog opsega (vidjeti djelove 4.4. i 5.2). Nije ispitivana farmakokinetika amlodipina kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre. Kod ovih pacijenata amlodipin treba uvesti u najnižoj dozi uz dalju postepenu titraciju.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Promjene u koncentraciji amlodipina u plazmi nijesu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega, tako da se preporučuje primjena uobičajenih doza. Amlodipin ne podliježe dijalizi.

Pedijatrijska populacija

Djeca i adolescenti sa hipertenzijom uzrasta od 6 do 17 godina

Preporučena oralna doza za hipertenziju kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 17 godina iznosi 2,5 mg jednom dnevno kao početna doza, koja se može titrirati do 5 mg jednom dnevno ukoliko se ciljne vrijednosti krvnog pritiska ne postignu nakon 4 nedjelje terapije. Primjena doza koje premašuju 5 mg nije ispitivana kod pedijatrijskih pacijenata (vidjeti djelove 5.1. i 5.2).

Djeca mlađa od 6 godina

Nijesu dostupni odgovarajući podaci.

Primjena amlodipina u dozi od 2,5 mg namijenjena pedijatrijskoj populaciji nije moguća sa tabletama lijeka Vazotal jačine 5 i 10 mg, jer ne postoji mogućnost dijeljenja tablete na dva dijela (tableta 5 mg), odnosno četiri dijela (tableta 10 mg). Za postizanje ove doze treba koristiti lijek odgovarajuće jačine dostupan na tržištu.

Način primjene

Oralna primjena.

Amlodipin je kontraindikovan kod pacijenata sa:

• poznatom preosjetljivošću na dihidropiridine, amlodipin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1;
• teškom hipotenzijom;
• šokom (uključujući i kardiogeni šok);
• opstrukcijom izlaznog trakta lijeve komore (npr. aortna stenoza visokog stepena);
• hemodinamski nestabilnom srčanom insuficijencijom nakon akutnog infarkta miokarda.

Bezbjednost i efikasnost primjene amlodipina u hipertenzivnoj krizi nije utvrđena.

Upotreba kod pacijenata sa insuficijencijom srca

Pacijente sa srčanom insuficijencijom treba liječiti sa oprezom. U dugotrajnoj, placebom kontrolisanoj studiji kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom (NYHA klase III i IV) zabilježena je veća incidencija pojave edema pluća u grupi koja je primala amlodipin u odnosu na placebo (vidjeti dio 5.1). Blokatore kalcijumovih kanala, uključujući amlodipin, treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom zbog mogućeg povećanja rizika od budućih kardiovaskularnih događaja i mortaliteta.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Poluvrijeme eliminacije amlodipina je produženo i vrijednosti PIK su povišene kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre, pa za ove pacijente nijesu ustanovljene preporuke za doziranje. Prema tome, kod ovih pacijenata lijek treba uvesti u terapiju u dozi koja odgovara donjoj granici doznog opsega i oprezno ga primjenjivati, kako na početku terapije, tako i prilikom povećanja doze. Kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre potrebna je postepena titracija doze i pažljivo praćenje stanja pacijenta.

Stariji pacijenti

Kod starijih pacijenata povećanje doze treba sprovoditi sa oprezom (vidjeti djelove 4.2. i 5.2).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Amlodipin kod ovih pacijenata treba primjenjivati u uobičajenim dozama. Promjene u koncentraciji amlodipina u plazmi nijesu u korelaciji sa stepenom oštećenja bubrega. Amlodipin ne podliježe dijalizi.

Efekti drugih ljekova na amlodipin

CYP3A4 inhibitori

Istovremena primjena amlodipina sa jakim ili umjerenim CYP3A4 inhibitorima (inhibitori proteaze, azolni antigljivični ljekovi, makrolidni antibiotici kao što su eritromicin i klaritromicin, verapamil ili diltiazem) može dovesti do značajno povećane izloženosti amlodipinu, što rezultuje povećanim rizikom od hipotenzije. Kliničke posljedice ovih farmakokinetičkih varijacija su izraženije kod starijih pacijenata, što može zahtijevati klinički nadzor i podešavanje doze lijeka.

CYP3A4 induktori

Istovremena primjena poznatih CYP3A4 induktora može dovesti do variranja vrijednosti koncentracije amlodipina u plazmi. Stoga je potrebno pratiti krvni pritisak i razmotriti podešavanje doze tokom i nakon istovremene primjene, naročito sa jakim CYP3A4 induktorima (npr. rifampicin, kantarion).

Ne preporučuje se primjena amlodipina sa grejpfrutom ili sokom od grejpfruta jer to može dovesti do povećane bioraspoloživosti amlodipina kod nekih pacijenata i posljedično do pojačanog uticaja na sniženje krvnog pritiska.

Dantrolen (infuzija)

Nakon primjene verapamila i dantrolena intravenski kod životinja, uočene su letalne ventrikularne fibrilacije i kardiovaskularni kolaps povezani sa hiperkalemijom. Usljed rizika od hiperkalemije, preporučuje se da se primjena blokatora kalcijumovih kanala, kao što je amlodipin, izbjegava kod pacijenata koji su skloni razvoju maligne hipertermije, kao i u terapiji zbrinjavanja maligne hipertermije.

Efekti amlodipina na druge ljekove

Amlodipin ima aditivan efekat na sniženje krvnog pritiska kada se primijeni sa drugim antihipertenzivnim ljekovima.

Takrolimus

Prilikom istovremene primjene takrolimusa i amlodipina postoji rizik od povećanja koncentracija takrolimusa u krvi, mada farmakokinetički mehanizam ove interakcije nije u potpunosti razjašnjen. Da bi se spriječila toksičnost takrolimusa, prilikom primjene amlodipina kod pacijenata koji su na terapiji takrolimusom treba pratiti koncentracije takrolimusa u krvi i prilagoditi dozu takrolimusa kada je to potrebno.

Inhibitori ciljnog molekula rapamicina (engl. Mechanistic Target of Rapamycin – mTOR)

mTOR inhibitori, kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus, supstrati su CYP3A. Amlodipin je slab inhibitor CYP3A. Uz istovremenu primjenu mTOR inhibitora, amlodipin može povećati izloženost mTOR inhibitorima.

Ciklosporin

Studije interakcija između ciklosporina i amlodipina nijesu sprovedene kod zdravih dobrovoljaca, kao ni kod drugih populacija osim kod pacijenata kod kojih je izvršena transplantacija bubrega, gdje je primijećeno varijabilno povećanje minimalnih koncentracija ciklosporina (u prosjeku 0% - 40%). Kod pacijenata na amlodipinu kod kojih je izvršena transplantacija bubrega treba razmotriti praćenje koncentracija ciklosporina, a dozu ciklosporina treba smanjiti po potrebi.

Simvastatin

Istovremena primjena ponovljenih doza amlodipina od 10 mg i simvastatina u dozi od 80 mg dovodi do povećanja izloženosti simvastatinu od 77% u poređenju sa primjenom samo simvastatina. Kod pacijenata koji primaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg dnevno.

U kliničkim studijama koje su ispitivale interakcije ljekova, amlodipin nije imao uticaja na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.

Plodnost

Reverzibilne biohemijske promjene glave spermatozoida zabilježene su kod nekih pacijenata liječenih blokatorima kalcijumovih kanala. Klinički podaci nijesu dovoljni da bi se procijenio mogući uticaj amlodipina na plodnost. U jednoj studiji na pacovima uočeni su neželjeni efekti na plodnost mužjaka (vidjeti dio 5.3).

Trudnoća

Bezbjednost primjene amlodipina kod žena u periodu trudnoće nije utvrđena.

U studijama na životinjama uočena je reproduktivna toksičnost pri visokim dozama (vidjeti dio 5.3).

Amlodipin se u trudnoći može primijeniti isključivo u slučajevima kada ne postoji bezbjednija alternativna terapija i kada je rizik za majku i dijete koji se odnosi na bolest veći od rizika terapije.

Dojenje

Amlodipin se izlučuje u majčino mlijeko. Procijenjen je udio majčine doze koju primi odojče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 do 7%, uz maksimum od 15%. Uticaj amlodipina na odojče nije poznat. Odluku o nastavku/prekidu dojenja ili nastavku/prekidu terapije amlodipinom treba donijeti uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije amlodipinom za majku.

Amlodipin ima neznatan do umjeren uticaj na sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rukovanja mašinama. Ukoliko se kod pacijenta koji je na terapiji amlodipinom jave omaglica, glavobolja, zamor ili mučnina, sposobnost obavljanja ovih aktivnosti može biti smanjena. Potreban je oprez, posebno na početku terapije.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće prijavljivana neželjena dejstva tokom terapije amlodipinom su somnolencija, omaglica, glavobolja, palpitacije, naleti crvenila praćeni osjećajem vrućine, bol u abdomenu, mučnina, oticanje zglobova, edemi i zamor.

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Dolje navedena neželjena dejstva su zabilježena tokom terapije amlodipinom, pri čemu je učestalost definisana na sljedeći način: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 do < 1/1000); veoma rijetko (< 1/10000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su navedena po opadajućoj ozbiljnosti:

* najčešće povezan sa holestazom

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Podaci o namjernom predoziranju kod ljudi su ograničeni.

Simptomi

Dostupni podaci za amlodipin ukazuju da bi veliko predoziranje lijekom moglo dovesti do prekomjerne periferne vazodilatacije i moguće refleksne tahikardije. Zabilježena je izrazita i vjerovatno produžena sistemska hipotenzija, uključujući šok sa smrtnim ishodom.

Nekardiogeni plućni edem

rijetko je prijavljen kao posljedica predoziranja amlodipinom, koja se može manifestovati odloženim početkom (24-48 h nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu podršku.

Rane mjere reanimacije (uključujući preopterećenje tečnošću) za održavanje perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući faktori.

Terapija

Klinički značajna hipotenzija usljed predoziranja amlodipinom zahtijeva aktivnu kardiovaskularnu podršku, uključujući česte kontrole funkcije srca i disanja, podizanje ekstremiteta i kontrolu volumena cirkulišuće tečnosti i izlučivanja mokraće.

Davanje vazokonstriktora može pomoći u uspostavljanju vaskularnog tonusa i krvnog pritiska, ukoliko nema kontraindikacija za njegovu primjenu. Intravenski kalcijum glukonat može povoljno djelovati kao antagonist blokade kalcijumskih kanala.

Ispiranje želuca može biti korisno u nekim slučajevima. Pokazano je da primjena aktivnog medicinskog uglja zdravim dobrovoljcima u periodu do dva sata poslije unošenja doze od 10 mg amlodipina smanjuje stepen resorpcije amlodipina.

S obzirom na to da se amlodipin vezuje za proteine plazme u visokom procentu, ne može se očekivati korist od dijalize.

Farmakoterapijska grupa: Selektivni blokatori kalcijumskih kanala sa pretežno vaskularnim djelovanjem; Derivati dihidropiridina

ATC kod: C08CA01

Amlodipin je inhibitor ulaska jona kalcijuma (blokator sporih kanala ili antagonista kalcijuma), tipa dihidropiridina. Amlodipin inhibira transmembranski influks jona kalcijuma u srčani mišić i vaskularne glatke mišiće.

Mehanizam dejstva

Mehanizam antihipertenzivnog dejstva amlodipina proizilazi iz direktnog relaksantnog efekta na vaskularne glatke mišiće. Precizni mehanizam preko kojeg amlodipin ublažava anginu nije sasvim ustanovljen, ali amlodipin smanjuje ukupnu ishemiju miokarda na sljedeća dva načina:

1) amlodipin dilatira periferne arteriole i tako smanjuje ukupni periferni otpor (engl. afterload) protiv kojeg srce pumpa krv. S obzirom na to da frekvenca rada srca ostaje stabilna, ovo rasterećenje srca smanjuje potrošnju energije u miokardu i potrebe za kiseonikom.

2) mehanizam dejstva amlodipina takođe vjerovatno uključuje dilataciju glavnih koronarnih arterija i koronarnih arteriola, kako u zdravim, tako i u djelovima zahvaćenim ishemijom. Ova dilatacija povećava dopremanje kiseonika u miokard kod pacijenata sa spazmom koronarne arterije (Prinzmetal-ova ili varijantna angina).

Kod pacijenata sa hipertenzijom, doziranje amlodipina jednom dnevno obezbjeđuje klinički značajno sniženje krvnog pritiska i u ležećem i u stojećem položaju tokom intervala od 24 sata. Usljed sporog početka dejstva, akutna hipotenzija se ne javlja poslije primjene amlodipina.

Kod pacijenata sa anginom, primjena amlodipina jednom dnevno produžava ukupno vrijeme na testu opterećenja, vrijeme do početka anginoznog bola i vrijeme do depresije ST segmenta za 1 mm, i smanjuje kako frekvencu napada angine, tako i upotrebu tableta nitroglicerina.

Amlodipin ne prouzrokuje metabolička neželjena dejstva niti promjene nivoa lipida u plazmi, te je pogodan za upotrebu kod pacijenata sa astmom, dijabetesom i gihtom.

Upotreba kod pacijenata sa oboljenjem koronarnih arterija

Efikasnost amlodipina u prevenciji kliničkih događaja kod pacijenata sa oboljenjem koronarnih arterija ispitivana je u jednoj nezavisnoj, multicentričnoj, randomizovanoj, dvostruko slijepoj, placebom kontrolisanoj studiji na 1997 pacijenata – upoređivanje amlodipina sa enalaprilom u pogledu sprečavanja pojave tromboze, poznatoj po akronimu CAMELOT (engl. Comparison of Amlodipine vs Enalapril to Limit Occurrence of Thrombosis). Od ovih pacijenata, 663 je liječeno amlodipinom 5-10 mg, 673 enalaprilom 10-20 mg, a 655 je dobijalo placebo, kao dodatak standardnoj terapiji koja uključuje statine, beta-blokatore, diuretike i acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) – tokom 2 godine. Ključni rezultati efikasnosti prikazani su u tabeli 1. Rezultati ukazuju da kod pacijenata sa koronarnom bolešću liječenje amlodipinom smanjuje broj hospitalizacija zbog angine i smanjuje broj procedura revaskularizacije.

Upotreba kod pacijenata sa insuficijencijom srca

Hemodinamske studije i kontrolisane kliničke studije zasnovane na testu opterećenja kod pacijenata sa insuficijencijom srca NYHA klase II-IV pokazale su da amlodipin ne prouzrokuje pogoršanje mjereno podnošenjem opterećenja, ejekcionom frakcijom lijeve komore i kliničkom simptomatologijom.

Placebom kontrolisana studija (PRAISE) u kojoj su evaluirani pacijenti sa insuficijencijom srca NYHA klase III-IV koji su dobijali digoksin, diuretike i inhibitore angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE), pokazala je da amlodipin ne dovodi do povećanja rizika od mortaliteta ili kombinovanog rizika od mortaliteta i morbiditeta kod pacijenata sa insuficijencijom srca.

U dugotrajnom, placebom kontrolisanom follow-up ispitivanju (PRAISE-2) amlodipina kod pacijenata sa insuficijencijom srca NYHA klase III i IV bez kliničkih simptoma ili objektivnih nalaza koji ukazuju na ishemijsku bolest srca kao uzrok, na stabilnim dozama ACE inhibitora, digitalisa i diuretika, nije zabilježen uticaj amlodipina na ukupan kardiovaskularni mortalitet. U istoj populaciji, primjena amlodipina bila je povezana sa učestalijom prijavom edema pluća.

Terapija za prevenciju infarkta miokarda (ALLHAT)

Randomizovana, dvostruko slijepa studija morbiditeta i mortaliteta poznata kao ALLHAT (engl. Antihypertensive and Lipid-Lowering Treatment to Prevent Heart Attack Trial) sprovedena je sa ciljem da se uporede novi ljekovi: amlodipin u dozi 2,5-10 mg/dan (blokator kalcijumskih kanala) ili lizinopril u dozi 10-40 mg/dan (ACE inhibitor), kao ljekovi prve linije terapije, sa tiazidnim diuretikom hlortalidonom u dozi 12,5-25 mg/dan u liječenju blage do umjerene hipertenzije.

Ukupno 33357 pacijenata sa hipertenzijom starih 55 godina ili više bilo je randomizovano i praćeno tokom prosječno 4,9 godina. Pacijenti su imali najmanje jedan dodatni faktor rizika za koronarnu bolest srca, uključujući prethodni infarkt miokarda ili moždani udar (bar 6 mjeseci prije uključenja u studiju), ili potvrdu o ostalim ateroskleroznim bolestima srca (ukupno 51,5%), dijabetes tip 2 (36,1%), HDL-holesterol < 35 mg/dl (11,6%), hipertrofiju lijeve komore dijagnostikovanu pomoću elektrokardiograma ili ehokardiografijom (20,9%), ili su bili aktivni pušači (21,9%).

Primarni parametar praćenja efikasnosti bila je kombinacija fatalne koronarne bolesti srca i nefatalnog infarkta miokarda. Nije bilo značajne razlike u primarnom parametru praćenja efikasnosti između terapije bazirane na amlodipinu i na hlortalidonu: RR (relativni rizik) 0,98; 95% CI [0,90-1,07]; p = 0,65. Među sekundarnim parametrima praćenja efikasnosti uočena je značajno veća incidencija srčane insuficijencije (komponenta zbirnog kombinovanog kardiovaskularnog parametra praćenja efikasnosti) u grupi koja je primala amlodipin u odnosu na grupu koja je primala hlortalidon (10,2% naspram 7,7%, RR 1,38; 95% CI [1,251,52]; p < 0,001). Ipak, nije bilo značajne razlike u mortalitetu usljed svih uzroka između terapije zasnovane na amlodipinu i na hlortalidonu: RR 0,96; 95% CI [0,89-1,02]; p = 0,20.

Upotreba kod djece (uzrasta 6 godina i više)

U studiji u koju je bilo uključeno 268 djece uzrasta od 6 do 17 godina sa prevashodno sekundarnom hipertenzijom, koja je upoređivala primjenu amlodipina u dozi 2,5 mg i 5 mg u odnosu na placebo, pokazano je da obje doze amlodipina dovode do značajnog sniženja sistolnog krvnog pritiska u poređenju sa placebom. Razlika između dvije primijenjene doze nije bila statistički značajna.

Dugotrajno dejstvo amlodipina na rast, pubertet i opšti razvoj nije ispitivano. Takođe, nije utvrđena dugotrajna efikasnost terapije amlodipinom u djetinjstvu na smanjenje kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta u odrasloj dobi.

Resorpcija/distribucija/vezivanje za proteine plazme

Nakon oralne primjene terapijskih doza, amlodipin se dobro resorbuje i postiže maksimalne koncentracije u krvi 6-12 sati nakon unošenja. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost je 64-80%. Volumen distribucije je oko 21 l/kg. In vitro studije su pokazale da je oko 97,5% amlodipina u cirkulaciji vezano za proteine plazme.

Hrana ne utiče na bioraspoloživost amlodipina.

Biotransformacija/eliminacija

Terminalno poluvrijeme eliminacije amlodipina je 35-50 sati i održava se pri doziranju jednom dnevno. Amlodipin se u velikoj mjeri metaboliše u jetri do neaktivnih metabolita, dok se 10% nepromijenjenog lijeka i 60% metabolita izlučuje mokraćom.

Oštećenje funkcije jetre

Dostupni su veoma ograničeni podaci o primjeni amlodipina kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Klirens amlodipina je smanjen kod pacijenata sa insuficijencijom jetre, što rezultuje produženim poluvremenom eliminacije i povišenim vrijednostima PIK od približno 4060%.

Starija populacija

Vrijeme za koje se postižu maksimalne koncentracije amlodipina u plazmi jednako je kod starijih i mlađih osoba. Klirens amlodipina pokazuje tendenciju smanjivanja sa posljedičnim povećanjem vrijednosti PIK i produžavanjem poluvremena eliminacije kod starijih osoba. Povećanja vrijednosti PIK i poluvremena eliminacije kod pacijenata sa kongestivnom insuficijencijom srca bila su u skladu sa očekivanjima s obzirom na starosnu dob ispitivanih pacijenata.

Pedijatrijska populacija

Populaciona farmakokinetička studija sprovedena je kod 74 djece sa hipertenzijom uzrasta od 1 do 17 godina (34 pacijenta uzrasta od 6 do 12 godina i 28 pacijanata uzrasta od 13 do 17 godina), koji su dobijali amlodipin u dozi između 1,25 mg i 20 mg jednom ili dva puta dnevno. Kod djece uzrasta 6-12 godina uobičajena vrijednost oralnog klirensa (CL/F) je iznosila 22,5 l/h kod dječaka i 16,4 l/h kod djevojčica, dok su vrijednosti kod adolescenata uzrasta 13-17 godina bile 27,4 l/h kod dječaka odnosno 21,3 l/h kod djevojčica. Uočena je velika interindividualna varijabilnost u izloženosti lijeku. Podaci zabilježeni kod djece mlađe od 6 godina su ograničeni.

Reproduktivna toksičnost

Reproduktivna ispitivanja na pacovima i miševima su pokazala odložen porođaj, produženo trajanje porođaja i smanjeno preživljavanje mladunčadi pri primjeni doza koje su približno 50 puta veće od maksimalnih preporučenih humanih doza na osnovu mg/kg.

Uticaj na plodnost

Nije bilo uticaja na plodnost kod pacova tretiranih amlodipinom (mužjaci 64 dana, a ženke 14 dana prije parenja) u dozama do 10 mg/kg/dan (8 puta veće* od maksimalne preporučene humane doze, koja iznosi 10 mg, a na osnovu mg/m2). U drugoj studiji na pacovima u kojoj je mužjacima davan amlodipin besilat tokom 30 dana u dozama uporedivim sa onima koje se primjenjuju kod ljudi na osnovu mg/kg, uočene su smanjene vrijednosti folikulostimulirajućeg hormona i testosterona u plazmi, kao i smanjena gustina sperme i smanjen broj zrelih spermatozoida i Sertolijevih ćelija.

Karcinogeneza, mutageneza

Kod pacova i miševa koji su dobijali amlodipin putem hrane tokom dvije godine u koncentracijama koje daju dnevne doze od 0,5; 1,25 i 2,5 mg/kg/dan nijesu uočeni dokazi o karcinogenosti. Najveća doza (za miševe slična maksimalnoj preporučenoj kliničkoj dozi od 10 mg na osnovu mg/m2, a za pacove dva puta veća* od iste) bila je blizu maksimalne podnošljive doze za miševe, ali ne i za pacove.

Studije mutagenosti nijesu otkrile efekte povezane sa lijekom na nivou gena ili hromozoma.

* računato na tjelesnu masu pacijenta od 50 kg

• Skrob, preželatinizovani;
• celuloza, mikrokristalna;
• magnezijum stearat.

Nije primjenljivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi do 25ºC. Čuvati u originalnom pakovanju zaštićeno od svijetlosti.

Unutrašnje pakovanje je PVC/PVdC-Al blister sa 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta) i uputstvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Lijek Vazotal sadrži amlodipin kao aktivnu supstancu i pripada grupi ljekova koji se nazivaju antagonisti kalcijuma.

Lijek Vazotal se koristi za liječenje povišenog krvnog pritiska (hipertenzije) ili određene vrste bola u grudima, koji se naziva angina (hronične stabilne angine pektoris i rijetkog oblika angine koja se naziva vazospastična ili Prinzmetalova angina).

Kod pacijenata sa povišenim krvnim pritiskom lijek Vazotal djeluje tako što opušta (širi) krvne sudove i omogućava da krv prolazi kroz njih mnogo lakše. Kod pacijenata sa anginom, lijek Vazotal poboljšava snabdijevanje srčanog mišića krvlju, omogućava da više kiseonika dospijeva u srce i na taj način sprečava bol u grudima. Lijek Vazotal ne dovodi do trenutnog prestanka bola u grudima kod angine.

Lijek Vazotal ne smijete koristiti:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na amlodipin, na neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6 ovog uputstva ili bilo koji drugi lijek iz grupe antagonista kalcijuma. Alergijska reakcija se može ispoljiti kao svrab i crvenilo kože ili kao otežano disanje;
• ukoliko imate jako nizak krvni pritisak (hipotenzija);
• ukoliko imate suženje aortnih zalistaka (aortnu stenozu) ili kardiogeni šok (stanje kada srce ne može da obezbijedi dovoljno krvi organizmu);
• ukoliko bolujete od srčane slabosti nakon preležanog srčanog napada.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Vazotal ukoliko ste imali ili imate bilo koje od sljedećih stanja:

• skorašnji srčani udar
• srčanu slabost
• izraženo povišenje krvnog pritiska (hipertenzivna kriza)
• oboljenje jetre
• ako ste starija osoba, u slučaju da Vam je potrebno povećati dozu lijeka.

Djeca i adolescenti

Primjena amlodipina nije ispitivana kod djece mlađe od 6 godina. Lijek Vazotal se koristi samo za liječenje povišenog krvnog pritiska kod djece i adolescenata uzrasta od 6 do 17 godina (vidjeti dio 3).

Za detaljnije informacije obratite se Vašem ljekaru.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Neki ljekovi mogu uticati na dejstvo lijeka Vazotal, a i lijek Vazotal može uticati na dejstvo nekih ljekova, kao što su:

• ketokonazol, itrakonazol (ljekovi za terapiju gljivičnih infekcija)
• ritonavir, indinavir, nelfinavir (tzv. inhibitori proteaze, ljekovi za terapiju HIV infekcije)
• rifampicin, eritromicin, klaritromicin (antibiotici)
• Hypericum perforatum (kantarion)
• verapamil, diltiazem (ljekovi za srce)
• dantrolen (primjenjuje se u obliku infuzije za liječenje teških poremećaja tjelesne temperature)
• takrolimus, sirolimus, temsirolimus, everolimus (ljekovi koji se koriste za potiskivanje imunološkog odgovora)
• simvastatin (lijek za snižavanje nivoa holesterola)
• ciklosporin (imunosupresiv).

Dejstvo lijeka Vazotal na sniženje krvnog pritiska je izraženije ukoliko već uzimate druge ljekove za liječenje povišenog krvnog pritiska.

Uzimanje lijeka Vazotal sa hranom ili pićem

Dok uzimate lijek Vazotal, ne treba da konzumirate grejpfrut niti sok od grejpfruta. Grejpfrut i sok od grejpfruta mogu dovesti do povećanja koncentracije aktivne supstance (amlodipina) u krvi, što može izazvati nepredvidivi efekat lijeka Vazotal na sniženje krvnog pritiska.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Nije utvrđena bezbjednost primjene amlodipina u trudnoći. Ukoliko mislite da biste mogli biti trudni ili planirate da zatrudnite, morate se obratiti Vašem ljekaru prije nego što počnete da uzimate lijek Vazotal.

Dojenje

Amlodipin se izlučuje u majčino mlijeko. Ukoliko dojite ili planirate da dojite, morate se obratiti Vašem ljekaru prije nego što počnete da uzimate lijek Vazotal.

Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Uticaj lijeka Vazotal na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Vazotal može da utiče na sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rukovanja mašinama. Ukoliko osjetite mučninu, omaglicu, zamor ili glavobolju, nemojte upravljati motornim vozilom ni rukovati mašinama i odmah se obratite ljekaru.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Preporučena početna doza lijeka Vazotal je 5 mg jednom dnevno. Doza se može povećati na 10 mg jednom dnevno.

Lijek Vazotal se može uzimati prije ili poslije obroka i pića. Lijek treba uzimati svakoga dana u isto vrijeme sa dovoljnom količinom vode ili neke druge tečnosti. Ne uzimajte lijek Vazotal sa sokom od grejpfruta.

Primjena kod djece i adolescenata

Preporučena početna doza kod djece i adolescenata uzrasta od 6 do 17 godina iznosi 2,5 mg dnevno. Maksimalna preporučena doza u ovom uzrastu iznosi 5 mg dnevno.

Primjena amlodipina u dozi od 2,5 mg namijenjena pedijatrijskoj populaciji nije moguća sa tabletama lijeka Vazotal jačine 5 i 10 mg, jer ne postoji mogućnost dijeljenja tablete na dva dijela (tableta 5 mg), odnosno četiri dijela (tableta 10 mg). Za postizanje ove doze treba koristiti lijek odgovarajuće jačine dostupan na tržištu.

Važno je da redovno uzimate propisanu terapiju. Prije nego što potrošite sve tablete iz pakovanja, posjetite Vašeg ljekara da bi Vam propisao dalju terapiju.

Ako ste uzeli više lijeka Vazotal nego što je trebalo

Uzimanje previše tableta odjednom može dovesti do prekomjernog sniženja krvnog pritiska, koje može biti opasno. Možete osjetiti omaglicu, ošamućenost, nesvjesticu i slabost. Izražen pad krvnog pritiska može dovesti i do stanja šoka. U tom slučaju, koža može biti hladna i vlažna i može nastupiti gubitak svijesti. Ako ste uzeli veći broj tableta nego što je potrebno, odmah potražite medicinsku pomoć.

Višak tečnosti može se nakupiti u vašim plućima (plućni edem), uzrokujući kratak dah koji se može razviti 24-48 h nakon uzimanja lijeka.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Vazotal

Ako ste zaboravili da uzmete dozu lijeka, propustite tu dozu. Uzmite sljedeću dozu kada za to dođe vrijeme. Nikada ne uzimajte duplu dozu lijeka da biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek Vazotal

Ljekar će Vas posavjetovati koliko dugo da uzimate ovaj lijek. Simptomi Vaše bolesti mogu se ponovo javiti ukoliko prestanete da uzimate lijek prije nego što Vam ljekar kaže.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Vazotal može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Morate se odmah obratiti ljekaru ukoliko poslije primjene ovog lijeka primijetite bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava:

• iznenadno zviždanje u grudima, bol u grudima, nedostatak daha ili otežano disanje
• otok očnih kapaka, lica ili usana
• otok jezika i grla koji dovodi do ozbiljnih poteškoća u disanju
• teške kožne reakcije koje uključuju izražen osip na koži, koprivnjaču, crvenilo kože koje zahvata cijelo tijelo, težak svrab, plikove, ljuštenje i oticanje kože, zapaljenje mukoznih membrana (kao što su Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza) ili druge alergijske reakcije
• srčani udar (infarkt miokarda), poremećaj srčanog ritma
• zapaljenje pankreasa koje može da dovede do teškog bola u stomaku i leđima, praćeno osjećajem opšte slabosti.

Zabilježena su sljedeća veoma česta neželjena dejstva. Ukoliko Vam ova neželjena dejstva izazivaju nelagodu ili traju duže od nedjelju dana, obratite se Vašem ljekaru.

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• edemi (pojava otoka usljed zadržavanja tečnosti).

Zabilježena su sljedeća česta neželjena dejstva. Ukoliko Vam ova neželjena dejstva izazivaju nelagodu ili traju duže od nedjelju dana, obratite se Vašem ljekaru.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• glavobolja, omaglica, pospanost (posebno na početku terapije)
• palpitacije (osjećaj lupanja srca), napadi crvenila praćeni osjećajem vrućine
• bol u stomaku, mučnina
• promjene ritma pražnjenja crijeva, proliv, zatvor, poremećaj varenja
• zamor, slabost
• poremećaj vida, dvostruke slike
• grčevi u mišićima
• oticanje zglobova.

Ostala neželjena dejstva koja su prijavljena uključena su u sljedeću listu:

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• promjene raspoloženja, uznemirenost, depresija, nesanica
• drhtanje, promjene čula ukusa, nesvjestica
• osjećaj trnjenja i bockanja u rukama i nogama, gubitak osjećaja za bol
• zujanje u ušima
• nizak krvni pritisak
• kijanje/curenje iz nosa usljed zapaljenja nosne sluznice (rinitis)
• kašalj
• suvoća usta, povraćanje
• gubitak kose, pojačano znojenje, svrab, crveni pečati na koži, promjena boje kože
• poremećaj mokrenja, učestala potreba za mokrenjem noću, češće mokrenje
• nemogućnost da se uspostavi erekcija (impotencija), nelagodnost ili povećanje grudi kod muškaraca
• bol, osjećaj slabosti
• bolovi u zglobovima i mišićima, bol u leđima
• povećanje ili smanjenje tjelesne mase.

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• zbunjenost.

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• smanjen broj bijelih krvnih ćelija, smanjen broj krvnih pločica, što može dovesti do stvaranja neuobičajenih modrica ili krvarenja
• povećanje nivoa šećera u krvi (hiperglikemija)
• oštećenje nerava koje može dovesti do mišićne slabosti, osjećaj trnjenja i bockanja
• oticanje desni, krvarenje desni
• zapaljenje želudačne sluzokože (gastritis), koje je praćeno nadimanjem u stomaku
• poremećaj funkcije jetre, zapaljenje jetre (hepatitis), žuta prebojenost kože (žutica), porast vrijednosti enzima jetre koje može imati uticaja na rezultate određenih laboratorijskih testova
• pojačana mišićna napetost
• zapaljenje krvnih sudova, obično praćeno osipom na koži
• osjetljivost na svjetlost
• poremećaj pokreta koji uključuje ukočenost, nevoljno drhtanje i/ili poremećaj pokreta.

Nepoznata neželjena dejstva (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

• drhtavica, ukočeno držanje, lice nalik maski (smanjena izražajnost lica), usporeni pokreti i lelujav, nesiguran hod.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Lijek čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Vazotal

Aktivna supstanca je amlodipin besilat.

Vazotal, 5 mg, tableta:

Jedna tableta sadrži 5 mg amlodipina, u obliku amlodipin besilata.

Vazotal, 10 mg, tableta

Jedna tableta sadrži 10 mg amlodipina u obliku amlodipin besilata.

Pomoćne supstance:

- celuloza, mikrokristalna;

- skrob, preželatinizovani;

- magnezijum stearat.

Kako izgleda lijek Vazotal i sadržaj pakovanja

Okrugle, ravne tablete, bijele do skoro bijele boje.

Unutrašnje pakovanje je PVC/PVdC-Al blister sa 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta) i uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Hemofarm A.D. Vršac P.J. Podgorica

8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

Hemofarm A.D.,

Beogradski put bb, 26300 Vršac, Republika Srbija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Vazotal, tableta, 5 mg, blister, 30 (3x10) tableta:

Vazotal, tableta, 10 mg, blister, 30 (3x10) tableta:

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Mart, 2025. godine