VALOMINDO 160mg + 1.5mg tableta sa modifikovanim oslobađanjem

Lijek Valomindo je indikovan za liječenje esencijalne hipertenzije kao supstituciona terapija kod odraslih pacijenata koji su adekvatno kontrolisani valsartanom i indapamidom koji se daju istovremeno u istoj dozi kao u ovoj kombinaciji, ali kao zasebne tablete.

Doziranje

Preporučena dnevna doza je jedna tableta date jačine.

Kombinacija fiksne doze nije prikladna za početnu terapiju.

Prije prelaska na lijek Valomindo pacijente treba kontrolisati na stabilne doze monokomponenti koje se uzimaju u isto vrijeme. Doza lijeka Valominda treba da se zasniva na dozama pojedinačnih komponenti ove kombinacije u trenutku promjene.

Ako je potrebna promjena doze, treba je izvršiti individualnom titracijom pojedinačnih sastojaka ove kombinacije.

Posebne populacije

Starije osobe

Kod starijih osoba kreatinin u plazmi se mora prilagoditi starosti, težini i polu. Stariji pacijenti mogu da se liječe lijekom Valomindo kada je bubrežna funkcija normalna ili samo minimalno oštećena.

Oštećenje bubrega

Kod teškog zatajenja bubrega (klirens kreatinina ispod 30 ml/min) liječenje je kontraindikovano.

Tiazidni i srodni diuretici su potpuno efikasni samo kada je bubrežna funkcija normalna ili samo minimalno oštećena.

Oštećenje jetre

Lijek Valomindo je kontraindikovan kod pacijenata sa blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem jetre, bilijarnom cirozom i kod pacijenata sa holestazom (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Nije preporučljiva primjena lijeka Valomindo kod djece i adolescenata uzrasta ispod 18 godina.

Bezbjednost i efikasnost lijeka Valomindo nije utvrđena kod ove populacije.

Način primjene

Oralna primjena

Lijek Valomindo može da se uzima nezavisno od obroka i treba ga uzimati sa vodom.

• Preosjetljivost na aktivne supstance, druge sulfonamide ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1.
• Blago, umjereno ili teško oštećenje jetre, bilijarna ciroza, holestaza ili hepatična encefalopatija.
• Drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.6).
• Istovremena upotreba lijeka Valomindo sa ljekovima koji sadrže aliskiren je kontraindikovana kod pacijenata sa dijabetes melitusom ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti odjeljke 4.5 i 5.1).
• Teško zatajenje bubrega.
• Hipokalijemija.

Kalijum u plazmi

Ne preporučuje se istovremena primjena valsartana sa suplementima kalijuma, diureticima koji štede kalijum, zamjenama soli koje sadrže kalijum ili drugim ljekovima koji mogu povećati nivo kalijuma (heparin, itd.). Monitoring kalijuma treba preduzeti prema potrebi.

Smanjenje kalijuma sa hipokalijemijom je glavni rizik od primjene tiazida i srodnih diuretika. Rizik od pojave hipokalijemije (<3,4 mmol/l) mora se spriječiti kod određenih visokorizičnih populacija, tj. starijih osoba, pothranjenih i/ili polimedikativnih, cirotičnih pacijenata sa edemom i ascitesom, koronarne arterijske bolesti i srčane insuficijencije. U ovoj situaciji hipokalijemija povećava srčanu toksičnost preparata digitalisa i rizik od aritmija.

Pojedinci sa dugim QT intervalom su takođe u opasnosti, bilo da je porijeklo urođeno ili jatrogeno. Hipokalijemija, kao i bradikardija, tada su predisponirajući faktor za nastanak teških aritmija, posebno potencijalno fatalnih torsades de pointes.

U svim gore navedenim situacijama potrebno je češće praćenje kalijuma u plazmi. Prvo mjerenje kalijuma u plazmi treba obaviti tokom prve nedjelje nakon početka liječenja.

Detekcija hipokalijemije zahtijeva njenu korekciju. Hipokalijemija pronađena u kombinaciji sa niskom koncentracijom magnezija u serumu može biti otporna na liječenje osim ako se ne koriguje magnezijum u serumu.

Natrijum u plazmi

Prije početka liječenja lijekom Valomindo potrebno je korigovati smanjenje natrijuma i/ili volumena.

Natrijum u plazmi se mora mjeriti prije početka liječenja indapamidom, a zatim u redovnim intervalima nakon toga. Pad natrijuma u plazmi u početku može biti asimptomatski i stoga je redovno praćenje neophodno, a trebalo bi da bude još češće kod starijih osoba i pacijenata sa cirozom (vidjeti odeljke 4.8 i 4.9). Svako liječenje diureticima može uzrokovati hiponatrijemiju, ponekad sa vrlo ozbiljnim posljedicama. Hiponatrijemija sa hipovolemijom može biti odgovorna za dehidrataciju i ortostatsku hipotenziju.

Istovremeni gubitak hloridnih jona može dovesti do sekundarne kompenzatorne metaboličke alkaloze: učestalost i stepen ovog efekta su mali.

Magnezijum u plazmi

Pokazalo se da tiazidi i srodni diuretici uključujući indapamid povećavaju izlučivanje magnezijuma u urinu, što može dovesti do hipomagnezijemije (vidjeti odjeljak 4.5 i 4.8).

Kalcijum u plazmi

Tiazidni i srodni diuretici mogu da smanje izlučivanje kalcijuma u urinu i uzrokuju blagi i prolazni porast kalcijuma u plazmi. Hiperkalcijemija može biti posljedica prethodno neprepoznatog hiperparatireoidizma.

Liječenje treba obustaviti prije ispitivanja funkcije paratireoidne žlijezde.

Glukoza u krvi

Praćenje glukoze u krvi važno je kod dijabetičara, posebno u prisustvu hipokalijemije.

Mokraćna kiselina

Sklonost napadima gihta može biti povećana kod pacijenata sa hiperurikemijom liječenih indapamidom.

Oštećenje funkcije bubrega

Tiazidni i srodni diuretici su potpuno efikasni samo kada je bubrežna funkcija normalna ili samo minimalno oštećena (kreatinin u plazmi ispod nivoa reda od 25 mg/l, tj. 220 µmol/l kod odrasle osobe). Kod starijih osoba ovaj kreatinin u plazmi se mora prilagoditi u odnosu na godine, težinu i pol.

Hipovolemija, uzrokovana gubitkom vode i natrijuma izazvanog diuretikom na početku liječenja, uzrokuje smanjenje glomerularne filtracije. To može dovesti do povećanja uree u krvi i kreatinina u plazmi. Ova prolazna funkcionalna bubrežna insuficijencija nema nikakve posljedice kod osoba sa normalnom bubrežnom funkcijom, ali može pogoršati već postojeću bubrežnu insuficijenciju.

Stenoza renalne arterije

Kod pacijenata sa bilateralnom stenozom bubrežne arterije ili stenozom bubrega u slučaju odsustva drugog, bezbjedna upotreba valsartana nije utvrđena.

Kratkotrajna primjena valsartana kod dvanaest pacijenata sa renovaskularnom hipertenzijom koja je posljedica unilateralne stenoze bubrežne arterije nije izazvala nikakve značajne promjene u bubrežnoj hemodinamici, serumskom kreatininu ili azotu iz uree u krvi (eng. blood urea nitrogen – BUN). Međutim, drugi ljekovi koji utiču na sistem renin-angiotenzin mogu da povećaju ureu u krvi i kreatinin u serumu kod pacijenata sa unilateralnom stenozom bubrežne arterije, te se stoga preporučuje praćenje bubrežne funkcije kada se pacijenti liječe valsartanom.

Transplantacija bubrega

Trenutno nema iskustva o bezbjednoj upotrebi valsartana kod pacijenata koji su nedavno bili podvrgnuti transplantaciji bubrega.

Intestinalni angioedem

Intestinalni angioedem prijavljen je kod pacijenata koji su liječeni antagonistima receptora angiotenzina II uključujući valsartan (vidjeti dio 4.8). Kod ovih pacijenata se ispoljavao kao bol u abdomenu, mučnina, povraćanje i proliv. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora angiotenzina II. Ako se dijagnostikuje intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu valsartana i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma.

Oštećenje jetre

Lijek Valomindo je kontraindikovan kod pacijenata sa blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem jetre, bilijarnom cirozom i kod pacijenata sa holestazom (vidjeti odjeljke 4.2, 4.3 i 5.2).

Kada je funkcija jetre oštećena, diuretici srodni tiazidima mogu da uzrokuju jetrenu encefalopatiju, posebno u slučaju neravnoteže elektrolita. Sa davanjem diuretika mora se odmah prekinuti ako se to dogodi.

Primarni hiperaldosteronizam

Pacijente sa primarnim hiperaldosteronizmom ne treba liječiti valsartanom, jer njihov renin-angiotenzin sistem nije aktiviran.

Stenoza aortnog i mitralnog zaliska, obstruktivna hipertrofična kardiomiopatija

Kao i kod svih drugih vazodilatatora, poseban oprez je indikovan kod pacijenata koji pate od aortne ili mitralne stenoze, ili hipertrofične opstruktivne kardiomiopatije (eng. hypertrophic obstructive cardiomyopathy – HOCM).

Trudnoća

Sa primjenom antagonista angiotenzin II receptora (eng. Angiotensin receptor blocker – ARB) ne bi trebalo da se započinje tokom trudnoće. Osim ako se nastavak terapije ARB smatra neophodnim, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba da pređu na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđen bezbjednosni profil za upotrebu u trudnoći. Kada se utvrdi trudnoća, liječenje ARB treba odmah prekinuti i, ako je potrebno, započeti alternativnu terapiju (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.6).

Isotrija angioedema

Angioedem, uključujući oticanje larinksa i glotisa, koji uzrokuje opstrukciju disajnih puteva i/ili oticanje lica, usana, ždrijela i/ili jezika je prijavljen kod pacijenata liječenih valsartanom; neki od ovih pacijenata su prethodno imali angioedem sa drugim ljekovima uključujući ACE inhibitore. Lijek Valomindo treba odmah obustaviti kod pacijenata koji razviju angioedem, a lijek Valomindo se ne smije ponovo primjenjivati ​​(vidjeti odjeljak 4.8).

Dvostruka blokada reninangiotenzinaldosteron sistema (RAAS)

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE inhibitora, ARB ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Zbog toga se ne preporučuje dvostruka blokada RAAS kombinovanom upotrebom ACE inhibitora, ARB ili aliskirena (vidjeti odjeljke 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno neophodnom, ona se smije primjenjivati samo pod nadzorom specijaliste i uz česte pomne kontrole bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE inhibitori i ARB se ne smiju koristiti istovremeno kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.

Fotosenzitivnost

Prijavljeni su slučajevi reakcija fotosenzitivnosti sa tiazidima i diureticima srodnim tiazidima (vidjeti odjeljak 4.8). Ako se tokom terapije javi reakcija fotosenzitivnosti, preporučuje se prekid terapije. Ako se smatra da je ponovna primjena diuretika neophodna, preporučuje se zaštita područja izloženih suncu ili vještačkim UVA zracima.

Sportisti

Sportistima se skreće pažnja da ovaj lijek sadrži aktivnu supstancu koja može dati pozitivnu reakciju na doping testovima.

Horoidalna efuzija, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog ugla

Ljekovi na bazi sulfonamida ili derivata sulfonamida mogu da uzrokuju idiosinkratičnu reakciju koja rezultira horoidalnim izlivom sa defektom vidnog polja, prolaznom kratkovidnošću i akutnim glaukomom zatvorenog ugla. Simptomi uključuju akutni početak smanjene oštrine vida ili očne boli i obično se javljaju u roku od nekoliko sati do nedjelja od početka primjene lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog ugla može da dovede do trajnog gubitka vida. Primarni tretman je prestanak uzimanja lijeka što je prije moguće. Možda će biti potrebno da se razmotri hitno medicinsko ili hirurško liječenje ako intraokularni pritisak ostane nekontrolisan. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog ugla mogu uključivati ​​anamnezu alergije na sulfonamide ili penicilin.

Povezano sa valsartanom

Dvostruka blokada Renin-Angiotenzin-Aldosteron Sistema (RAAS) sa ARB, ACE inhibitorima ili aliskirenom:

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron-sistema (RAAS) kroz kombinovanu upotrebu ACE inhibitora, ARB ili aliskirena povezana sa većom učestalošću neželjenih dejstava kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u poređenju sa upotrebom jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i 5.1).

Istovremena primjena nije preporučljiva

Litijum:

Prijavljeno je reverzibilno povećanje koncentracije litijuma u serumu i toksičnost tokom istovremene primjene litijuma sa inhibitorima angiotenzin kovertujućeg enzima ili antagonistima angiotenzin II receptora, uključujući valsartan. Ako se kombinacija pokaže neophodnom, preporučuje se pažljivo praćenje nivoa litijuma u serumu. Ako se koristi i diuretik, vjerovatno se može dodatno povećati rizik od toksičnosti litijuma.

Diuretici koji štede kalijum, suplemetni kalijuma, zamjene za so koje sadrže kalijum i druge supstance koje mogu da povećaju nivo kalijuma:

Ako se smatra da je lijek koji utiče na nivo kalijuma potreban u kombinaciji sa valsartanom, savjetuje se praćenje nivoa kalijuma u plazmi.

Neophodan oprez pri istovremenoj primjeni

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL), uključujući selektivne COX-2 inhibitore, acetilsalicilna kiselina >3 g/dan) i neselektivni NSAIL:

Kada se antagonisti angiotenzin II receptora daju istovremeno sa NSAIL, može doći do slabljenja antihipertenzivnog efekta. Nadalje, istovremena primjena antagonista angiotenzin II receptora i NSAIL može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja bubrežne funkcije i povećanja kalijuma u serumu. Stoga se preporučuje praćenje bubrežne funkcije na početku liječenja, kao i adekvatna hidratacija pacijenta.

Transporteri:

In vitro podaci pokazuju da je valsartan supstrat jetrenog transportera OATP1B1/OATP1B3 i jetrenog efluks transportera MRP2. Klinički značaj ovog nalaza je nepoznat. Istovremena primjena inhibitora transportera preuzimanja (npr. rifampin, ciklosporin) ili efluks transportera (npr. ritonavira) može da poveća sistemsku izloženost valsartanu. Budite oprezni kada započinjete ili završavate istovremeno liječenje takvim ljekovima.

Ostalo:

U studijama interakcije ljekova sa ​​valsartanom nisu pronađene interakcije od kliničkog značaja sa valsartanom ili bilo kojom od sljedećih supstanci: cimetidin, varfarin, furosemid, digoksin, atenolol, indometacin, hidrohlortiazid, amlodipin, glibenklamid.

Povezano sa indapamidom

Kombinacije koje se ne preporučuju

Litijum:

Povećana koncentracija litijuma u plazmi sa znacima predoziranja, kao kod dijete bez soli (smanjenje izlučivanja litijuma u urinu). Međutim, ako je upotreba diuretika neophodna, potrebno je pažljivo praćenje litijuma u plazmi i prilagođavanje doze.

Kombinacije koje zahtijevaju oprez pri primjeni

Ljekovi koji uzrokuju torsades de pointes:

• antiaritmici klase Ia (hinidin, hidrohinidin, dizopiramid),
• antiaritmici klase III (amjodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid),
• neki antipsihotici: fenotiazini (hlorpromazin, cijamemazin, levomepromazin, tioridazin, trifluoperazin),
• benzamidi (amisulprid, sulpirid, sultoprid, tiaprid),
• butirofenoni (droperidol, haloperidol),
• ostalo: bepridil, cisaprid, difemanil, eritromicin IV, halofantrin, mizolastin, pentamidin, sparfloksacin, moksifloksacin, vinkamin IV.

Povećan rizik od ventrikularnih aritmija, posebno torsades de pointes (hipokalijemija je faktor rizika). Pratiti hipokalijemiju i korigovati, ako je potrebno, prije uvođenja ove kombinacije. Potrebno je kliničko praćenje, praćenje plazma elektrolita i EKG monitoring. Koristite supstance koje nemaju nedostatak izazivanja torsades de pointes u prisustvu hipokalijemije.

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (sistemska primjena) uključujući COX-2 selektivne inhibitore, visoke doze salicilne kiseline (≥3 g/dan):

Moguće smanjenje antihipertenzivnog efekta indapamida. Rizik od akutnog zatajenja bubrega kod dehidriranih pacijenata (smanjena glomerularna filtracija). Hidrirajte pacijenta; pratiti funkciju bubrega na početku liječenja.

Inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE):

Rizik od iznenadne hipotenzije i/ili akutne bubrežne insuficijencije kada se liječenje ACE započne u prisustvu postojećeg nedostatka natrijuma (posebno kod pacijenata sa stenozom bubrežne arterije).

Kod hipertenzije, kada je prethodno liječenje diureticima moglo uzrokovati smanjenje natrijuma, potrebno je:

• ili prekinuti primjenu diuretika 3 dana prije početka liječenja ACE inhibitorom i ponovo započeti hipokalijemijski diuretik ako je potrebno;
• ili dati male početne doze ACE inhibitora i postepeno povećavati dozu.

Kod kongestivne srčane insuficijencije započnite sa vrlo niskom dozom ACE inhibitora, moguće nakon smanjenja doze istovremeno primijenjenog hipokalijemijskog diuretika.

U svim slučajevima pratiti funkciju bubrega (kreatinin u plazmi) tokom prvih nedjelja liječenja ACE inhibitorom.

Ostali ljekovi koji uzrokuju hipokalijemiju: amfotericin B (IV), gluko- and mineralo-kortikoidi (sistemska primjena), tetrakozaktid, stimulativni laksativi.

Povećan rizik od hipokalijemije (aditivni efekat). Pratiti kalijum u plazmi i korigovati ako je potrebno. Posebno treba imati na umu u slučaju istovremenog liječenja digitalisom. Koristiti nestimulativne laksative.

Baklofen:

Povećan antihipertenzivni efekat.

Hidrirati pacijenta; pratiti funkciju bubrega na početku terapije.

Preparati digitalisa:

Hipokalijemija i/ili hipomagnezijemija predisponiraju toksičnim efektima digitalisa.

Pratiti kalijum, magnezijum u plazmi i EKG i, ako je potrebno, prilagoditi terapiju.

Kombinacije koje zahtijevaju poseban oprez

Alopurinol

Istovremeno liječenje indapamidom može povećati učestalost reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Kombinacije koje treba uzeti u obzir

Diuretici koji štede kalijum (amilorid, spironolakton, triamteren):

Dok su racionalne kombinacije korisne kod nekih pacijenata, hipokalijemija ili hiperkalijemija (posebno kod pacijenata sa zatajenjem bubrega ili dijabetesom) se i dalje mogu javiti. Kalijum u plazmi i EKG treba pratiti i, ako je potrebno, revidirati liječenje.

Metformin:

Povećan rizik od laktoacidoze izazvane metforminom zbog mogućnosti funkcionalnog zatajenja bubrega povezanog sa diureticima, a posebno sa diureticima petlje. Nemojte koristiti metformin kada kreatinin u plazmi prelazi 15 mg/l (135 µmol/l) kod muškaraca i 12 mg/l (110 µmol/l) kod žena.

Jodirana kontrastna sredstva:

U prisustvu dehidratacije uzrokovane diureticima povećan je rizik od akutnog zatajenja bubrega, posebno kada se koriste velike doze jodiranih kontrastnih sredstava.

Neophodna je rehidratacija prije primjene jodiranog sredstva.

Antidepresivi imipramin tipa, neuroleptici:

Antihipertenzivni efekat i povećan rizik od ortostatske hipotenzije je povećan (aditivni efekat).

Kalcijum (soli):

Rizik od hiperkalcijemije usljed smanjene eliminacije kalcijuma urinom.

Ciklosporin, takrolimus:

Rizik od povećanja kreatinina u plazmi bez ikakvih promjena u nivoima ciklosporina u cirkulaciji, čak i u odsustvu nedostatka vode/natrijuma.

Kortikosteroidi, tetrakozaktid (sistemska primjena):

Smanjen antihipertenzivni efekat (zadržavanje vode/natrijuma usljed kortikosteroida).

Plodnost

Valsartan nije imao štetne efekte na reproduktivne performanse mužjaka ili ženki pacova pri oralnim dozama do 200 mg/kg/dan. Ova doza je 6 puta veća od maksimalne preporučene doze za ljude na bazi mg/m2 (proračuni pretpostavljaju oralnu dozu od 320 mg/dan i pacijenta od 60 kg).

Studije reproduktivne toksičnosti nisu pokazale uticaj na plodnost kod ženki i mužjaka pacova (vidjeti odjeljak 5.3). Ne očekuju se nikakvi efekti na plodnost ljudi.

Trudnoća

Upotreba antagonista angiotenzin II receptora (eng. Angiotensin receptor blocker – ARB) se ne preporučuje tokom prvog trimestra trudnoće (vidjeti odjeljak 4.4). Upotreba ARB je kontraindikovana tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće (videti odjeljke 4.3 i 4.4).

Epidemiološki dokazi o riziku teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tokom prvog trimestra trudnoće nisu bili konačni; međutim, mali porast rizika se ne može isključiti. Iako ne postoje kontrolisani epidemiološki podaci o riziku od ARB, slični rizici mogu postojati za ovu klasu ljekova. Osim ako se nastavak terapije ARB ne smatra neophodnim, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba da pređu na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđen bezbjednosni profil za upotrebu u trudnoći. Kada se utvrdi trudnoća, sa liječenjem ARB treba odmah prekinuti i, ako je potrebno, započeti alternativnu terapiju.

Poznato je da izloženost terapiji ARB tokom drugog i trećeg trimestra izaziva fetotoksičnost kod ljudi (smanjena bubrežna funkcija, oligohidramnion, retardacija okoštavanja lobanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija); vidjeti takođe odjeljak 5.3 „Pretklinički podaci o bezbjednosti“.

Ukoliko je do izlaganja ARB došlo od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučna kontrola bubrežne funkcije i lobanje.

Dojenčad čije su majke uzimale ARB treba pažljivo pratiti zbog hipotenzije (vidjeti takođe odjeljke 4.3 i 4.4).

Nema podataka ili je ograničena količina podataka (manje od 300 ishoda trudnoće) o upotrebi indapamida kod trudnica. Produžena izloženost tiazidu tokom trećeg tromjesečja trudnoće može da smanji volumen plazme majke kao i uteroplacentarni protok krvi, što može da uzrokuje feto-placentarnu ishemiju i usporavanje rasta.

Studije na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne efekte u pogledu reproduktivne toksičnosti (vidjeti odjeljak 5.3).

Dojenje

Lijek Valomindo ne treba koristiti tokom dojenja.

Budući da nema dostupnih informacija o upotrebi valsartana tokom dojenja, valsartan se ne preporučuje, a poželjni su alternativni tretmani sa bolje utvrđenim bezbjednosnim profilima tokom dojenja, posebno tokom dojenja novorođenčeta ili nedonoščadi.

Nema dovoljno informacija o izlučivanju indapamida/metabolita u majčino mlijeko. Može doći do preosjetljivosti na ljekove koji su derivati sulfonamida i hipokalijemije. Ne može se isključiti rizik po novorođenčad/dojenčad.

Indapamid je blisko povezan sa tiazidnim diureticima koji su, tokom dojenja, povezani sa smanjenjem ili čak supresijom laktacije.

Valsartan/indapamid može da izazove različite reakcije u pogledu sniženja krvnog pritiska u pojedinačnim slučajevima, posebno na početku liječenja. Prilikom upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama treba imati u vidu da se mogu javiti vrtoglavica ili umor.

• Veoma česta ( 1/10)
• Česta ( 1/100 to < 1/10)
• Povremena ( 1/1 000 to < 1/100)
• Rijetka ( 1/10 000 to < 1/1 000)
• Veoma rijetka (< 1/10 000)
• Nepoznata (učestalost se ne može utvrditi na osnovu dostupnih podataka)

Sažetak bezbjednosnog profila

U kontrolisanim kliničkim studijama sa valsartanom kod odraslih pacijenata sa hipertenzijom ukupna incidencija neželjenih reakcija bila je uporediva sa placebom i u skladu je sa farmakologijom valsartana. Čini se da učestalost neželjenih reakcija nije povezana sa dozom ili trajanjem liječenja, a takođe nije pokazana povezanost sa polom, dobi ili rasom. Neželjene reakcije prijavljene u kliničkim studijama sa valsartanom, postmarketinškim iskustvima i laboratorijskim nalazima navedeni su u nastavku prema klasi organskih sistema.

Najčešće prijavljivane neželjene reakcije pri liječenju indapamidom su hipokalijemija, reakcije preosjetljivosti, uglavnom dermatološke, kod osoba sa predispozicijom za alergijske i astmatične reakcije i makulopapulozni osip. Većina neželjenih reakcija koje se tiču ​​kliničkih ili laboratorijskih parametara zavisi od doze.

Tabelarni sažetak neželjenih reakcija

Unutar svake grupe učestalosti neželjene reakcije su prikazane prema opadajućoj ozbiljnosti.

Opis odabranih neželjenih reakcija

Tokom studija II i III faze upoređujući indapamid 1,5 mg i 2,5 mg, analiza kalijuma u plazmi pokazala je dozno-zavisan efekat indapamida:

• Indapamid 1,5mg: Kalijum u plazmi <3,4 mmol/l uočen kod 10% pacijenata i < 3,2 mmol/l kod 4% pacijenata nakon 4 do 6 nedjelja liječenja. Nakon 12 nedjelja liječenja srednja vrijednost pada nivoa kalijuma u plazmi je bila 0,23 mmol/l.
• Indapamid 2,5 mg: Kalijum u plazmi <3,4 mmol/l uočen kod 25% pacijenata i < 3,2 mmol/l kod 10% pacijenata nakon 4 do 6 nedjelja liječenja. Nakon 12 nedjelja liječenja srednja vrijednost pada nivoa kalijuma u plazmi je bila 0,41 mmol/l.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Povezano sa valsartanom

Predoziranje valsartanom može dovesti do izražene hipotenzije, što može dovesti do smanjenog nivoa svijesti, cirkulatornog kolapsa i/ili šoka.

Povezano sa indapamidom

Utvrđeno je da indapamid nema toksičnost u dozi do 40 mg, odnosno 27 puta većoj od terapijske doze.

Znaci akutnog trovanja su prije svega poremećaji vode/elektrolita (hiponatrijemija, hipokalijemija). Klinički, mogućnost mučnine, povraćanja, hipotenzije, grčeva, vrtoglavice, pospanosti, konfuzije, poliurije ili oligurije, moguće do anurije (uzrokovane hipovolemijom).

Terapija

Povezano sa valsartanom

Terapijske mjere zavise od vremena uzimanja, kao i vrste i težine simptoma; stabilizacija stanja cirkulacije je od primarne važnosti.

Ako dođe do hipotenzije, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj i preduzeti korekciju volumena krvi.

Malo je vjerovatno da će se valsartan ukloniti hemodijalizom.

Povezano sa indapamidom

Početne mjere uključuju brzu eliminaciju progutane supstance(i) ispiranjem želuca i/ili primjenom aktivnog uglja, nakon čega slijedi vraćanje ravnoteže vode/elektrolita na normalu u specijalizovanom centru.

Farmakoterapijska grupa: antagonisti angiotenzin II receptora, kombinacija; antagonisti angiotenzin II receptora i diuretici

ATC kod: C09DA03

Valsartan

Mehanizam dejstva

Valsartan je oralno aktivan, snažan i specifičan antagonista angiotenzin II receptora (Ang II). Djeluje selektivno na AT1 podtip receptora, koji je odgovoran za poznato djelovanje angiotenzina II. Povećani nivoi Ang II u plazmi nakon blokade AT1 receptora valsartanom mogu da stimuliraju deblokirani AT2 receptor, koji djeluje kao protivteža efektu AT1 receptora. Valsartan ne pokazuje nikakvu djelimično agonističku aktivnost na AT1 receptoru i ima mnogo (oko 20 000 puta) veći afinitet za AT1 receptor nego za AT2 receptor. Nije poznato da se valsartan veže ili blokira druge hormonske receptore ili jonske kanale za koje se zna da su važni u kardiovaskularnoj regulaciji.

Farmakodinamski efekti

Valsartan ne inhibira ACE (takođe poznat kao kininaza II) koji pretvara Ang I u Ang II i razgrađuje bradikinin. Budući da nema efekta na ACE i nema potenciranja bradikinina ili supstance P, malo je vjerovatno da će antagonisti angiotenzin II receptora biti povezani sa kašljem. U kliničkim ispitivanjima u kojima je valsartan upoređivan sa ACE inhibitorom incidencija suvog kašlja bila je značajno manja (P<0,05) kod pacijenata liječenih valsartanom nego kod onih koji su liječeni ACE inhibitorom (2,6% prema 7,9%). U kliničkom ispitivanju pacijenata sa istorijom suvog kašlja tokom terapije ACE inhibitorima 19,5% ispitanika koji su primali valsartan i 19,0% onih koji su primali tiazidne diuretike iskusili su kašalj u poređenju sa 68,5% onih koji su liječeni ACE inhibitorom (P<0,05 ).

Indapamid

Mehanizam dejstva

Indapamid je derivat sulfonamida sa indolnim prstenom, farmakološki srodan tiazidnim diureticima, koji djeluje tako što inhibira reapsorpciju natrijuma u kortikalnom segmentu dilucije.

Farmakodinamski efekti

Indapamid povećava izlučivanje natrijuma i hlorida u urinu i, u manjoj mjeri, izlučivanje kalijuma i magnezijuma, čime se povećava izlučivanje urina i time djeluje antihipertenzivno.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Povezano sa valsartanom

Primjena valsartana pacijentima sa hipertenzijom dovodi do smanjenja krvnog pritiska bez uticaja na brzinu pulsa.

Kod većine pacijenata nakon primjene jedne oralne doze, antihipertenzivna aktivnost se javlja u roku od 2 sata, a maksimalno smanjenje krvnog pritiska postiže se unutar 4-6 sati. Antihipertenzivni efekat traje 24 sata nakon doziranja. Prilikom ponovljenog doziranja antihipertenzivni efekat je značajno prisutan u roku od 2 nedjelje, a maksimalni efekti se postižu u roku od 4 nedjelje i perzistiraju tokom dugotrajne terapije. U kombinaciji sa hidrohlortiazidom postiže se značajno dodatno smanjenje krvnog pritiska.

Naglo ukidanje valsartana nije povezano sa povratnom hipertenzijom ili drugim neželjenim kliničkim događajima.

Kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tipa 2 i mikroalbuminurijom pokazalo se da valsartan smanjuje izlučivanje albumina u urinu. Studija MARVAL (eng. Micro Albuminuria Reduction with Valsartan) procijenila je smanjenje izlučivanja albumina u urinu (UAE) sa valsartanom (80-160 mg/jednom dnevno) u odnosu na amlodipin (5-10 mg/jednom dnevno), kod 332 pacijenata sa dijabetesom tipa 2 (prosječne starosti 58 godina; 265 muškaraca) sa mikroalbuminurijom (valsartan: 58 μg/min; amlodipin: 55,4 μg/min), normalnim ili visokim krvnim pritiskom i sa očuvanom funkcijom bubrega (kreatinin u krvi <120 μmol/l). U 24. nedjelji UAE je smanjen (p<0,001) za 42% (–24,2 μg/min; 95% CI: –40,4 do –19,1) sa valsartanom i približno 3% (–1,7 μg/min; 95% CI: – 5,6 do 14,9) sa amlodipinom uprkos sličnim stopama smanjenja krvnog pritiska u obje grupe.

Studija DROP (eng. The Diovan Reduction of Proteinuria) dalje je ispitivala efikasnost valsartana u smanjenju UAE kod 391 hipertenzivnog pacijenta (BP=150/88 mmHg) sa dijabetesom tipa 2, albuminurijom (srednja vrijednost = 102 μg/min; 20-700 μg/ min) i očuvanom bubrežnom funkcijom (srednji serumski kreatinin = 80 μmol/l). Pacijenti su randomizovani na jednu od 3 doze valsartana (160, 320 i 640 mg/jednom dnevno) i liječeni 30 nedjelja. Svrha istraživanja bila je odrediti optimalnu dozu valsartana za smanjenje UAE kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tipa 2. U 30. nedjelji, procentualna promjena u UAE je značajno smanjena za 36% u odnosu na početnu vrijednost sa valsartanom od 160 mg (95% CI: 22 do 47%) i za 44% sa valsartanom 320 mg (95% CI: 31 do 54%). Zaključeno je da 160-320 mg valsartana dovodi do klinički značajnog smanjenja UAE kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tipa 2.

Dvostruka blokada reninangiotenzinaldosteron sistema (RAAS)

Dva velika randomizovana, kontrolisana klinička ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitala su upotrebu kombinacije ACE inhibitora sa antagonistima angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bila studija sprovedena na pacijentima sa istorijom kardiovaskularnih ili cerebrovaskularnih bolesti ili dijabetes melitusa tipa 2 praćenih dokazima o oštećenju krajnjeg organa. VA NEPHRON-D je bila studija na pacijentima sa dijabetes melitusom tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ove studije nisu pokazale značajan povoljan efekat na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i mortalitet, dok je uočen povećan rizik od hiperkalijemije, akutne povrede bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva ovi rezultati su relevantni i za druge ACE inhibitore i antagoniste angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i antagonisti angiotenzin II receptora se stoga ne smiju koristiti istovremeno kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Diabetes Type 2 using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) bila je studija osmišljena za testiranje prednosti dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitora ili antagonista angiotenzin II receptora kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i hroničnim bolestima bubrega, kardiovaskularnih bolesti ili oboje. Studija je rano prekinuta zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar bili su brojčano češći u grupi koja je primala aliskiren nego u placebo grupi, a neželjeni događaji i ozbiljni neželjeni događaji od interesa (hiperkalijemija, hipotenzija i disfunkcija bubrega) su češće prijavljivani u grupi koja je primala aliskiren nego u grupi koja je primala placebo.

Povezano sa indapamidom

Studije faze II i III koje su koristile monoterapiju su pokazale antihipertenzivni efekat u trajanju od 24 sata. Ovo je bilo prisutno u dozama kod kojih je diuretski efekat bio blagog intenziteta.

Antihipertenzivna aktivnost indapamida povezana je sa poboljšanjem arterijske usklađenosti i smanjenjem arteriolarnog i ukupnog perifernog otpora.

Indapamid smanjuje hipertrofiju lijeve komore.

Tiazidni i srodni diuretici dostižu plato terapijskog efekta nakon određene doze, dok neželjena dejstva nastavljaju da se povećavaju. Doza se ne smije povećavati ako je liječenje neefikasno.

Takođe je pokazano u kratkoročnoj, srednjeročnoj i dugoročnoj terapiji kod hipertenzivnih pacijenata da indapamid:

• ne ometa metabolizam lipida: triglicerida, LDL-holesterola i HDL-holesterola;
• ne ometa metabolizam ugljenih hidrata, čak ni kod dijabetičara sa hipertenzijom.

Valsartan

Resorpcija

Nakon oralne primjene samog valsartana, vršne koncentracije valsartana u plazmi se postižu za 2-4 sata sa tabletama i 1-2 sata sa formulacije rastvora. Prosječna apsolutna bioraspoloživost je 23% i 39% kod tableta i formulacije rastvora, respektivno. Sistemska izloženost i vršna koncentracija valsartana u plazmi je oko 1,7 puta i 2,2 puta veća kod rastvora u poređenju sa tabletama.

Hrana smanjuje izloženost (mjereno kao AUC) valsartanu za oko 40% i vršnu koncentraciju u plazmi (Cmax) za oko 50%, iako su od oko 8 h nakon doziranja koncentracije valsartana u plazmi slične za grupe koje su bile hranjene i one koje su uzele lijek natašte. Međutim, ovo smanjenje AUC nije praćeno klinički značajnim smanjenjem terapijskog efekta, pa se valsartan stoga može davati sa ili bez hrane.

Distribucija

Volumen distribucije valsartana u stanju dinamičke ravnoteže nakon intravenske primjene je oko 17 litara, što ukazuje da se valsartan ne distribuira u velikoj mjeri u tkivima. Valsartan se u velikoj mjeri vezuje za serumske proteine ​​(94-97%), uglavnom serumski albumin.

Biotransformacija

Valsartan se ne biotransformiše u velikoj meri jer se samo oko 20% doze vraća u obliku metabolita. Hidroksi-metabolit je identifikovan u plazmi pri niskim koncentracijama (manje od 10% AUC valsartana). Ovaj metabolit je farmakološki neaktivan.

Eliminacija

Valsartan pokazuje multieksponencijalnu kinetiku raspada (t1/2 <1 h i t1/2β oko 9 h). Valsartan se prvenstveno eliminiše putem žuči u vidu fecesa (oko 83% doze) i putem bubrega (oko 13% doze), uglavnom u nepromijenjenom obliku. Nakon intravenske primjene plazma klirens valsartana je oko 2 l/h, a njegov bubrežni klirens je 0,62 l/h (oko 30% ukupnog klirensa). Poluvreijeme eliminacije valsartana je 6 sati.

Posebne populacije

Starije osobe

Nešto veća sistemska izloženost valsartanu uočena je kod nekih starijih nego kod mladih ispitanika; međutim, nije se pokazalo da ovo ima bilo kakav klinički značaj.

Oštećenje funkcije bubrega

Kao što se i očekivalo za jedinjenje u kojem renalni klirens čini samo 30% ukupnog klirensa iz plazme, nije uočena korelacija između funkcije bubrega i sistemske izloženosti valsartanu. Stoga nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem bubrega (klirens kreatinina >10 ml/min). Trenutno nema iskustva o bezbjednoj primjeni kod pacijenata sa klirensom kreatinina <10 ml/min i pacijenata na dijalizi, stoga valsartan treba primjenjivati ​​sa oprezom kod ovih pacijenata (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4). Valsartan se u velikoj mjeri vezuje za proteine ​​plazme i malo je vjerovatno da će se ukloniti dijalizom.

Oštećenje funkcije jetre

Otprilike 70% resorbovane doze se eliminiše putem žuči, uglavnom u nepromijenjenom obliku. Valsartan ne prolazi kroz nikakvu značajnu biotransformaciju. Udvostručenje izloženosti (AUC) uočeno je kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre u poređenju sa zdravim ispitanicima. Međutim, nije uočena korelacija između koncentracije valsartana u plazmi i stepena hepatičke disfunkcije. Valsartan nije ispitivan kod pacijenata sa teškom disfunkcijom jetre (vidjeti odjeljke 4.2, 4.3 i 4.4).

Indapamid

Resorpcija

Frakcija oslobođenog indapamida se brzo i potpuno resorbuje kroz gastrointestinalni trakt. Konzumacija blago povećava brzinu resorpcije, ali nema uticaja na količinu resorbovanog lijeka. Maksimalni nivo u serumu nakon jedne doze se javlja oko 12 sati nakon ingestije, ponovljena primjena smanjuje varijacije u serumskim nivoima između 2 doze. Postoji intra-individualna varijabilnost.

Distribucija

Vezivanje indapamida za proteine ​​plazme je 79%. Poluvrijeme eliminacije iz plazme je 14 do 24 sata (prosječno 18 sati). Stanje ravnoteže se postiže nakon 7 dana. Ponovljena primjena ne dovodi do akumulacije.

Eliminacija

Eliminacija indapamida je uglavnom urinarna (70% doze) i fekalna (22%) u obliku neaktivnih metabolita.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

Farmakokinetički parametri indapamida su nepromijenjeni kod pacijenata sa zatajenjem bubrega.

Valsartan

Pretklinički podaci o valsartanu ne pokazuju posebnu opasnost za ljude na osnovu konvencionalnih studija farmakološke bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i kancerogenog potencijala.

Kod pacova doze valsartana toksične za majku (600 mg/kg/dan) tokom posljednjih dana gestacije i laktacije dovele su do slabijeg preživljavanja, manjeg povećanja tjelesne težine i odloženog razvoja (odvajanje ušiju i otvaranje ušnog kanala) kod mladunaca (vidjeti odjeljak 4.6). Ove doze kod pacova (600 mg/kg/dan) su približno 18 puta veće od maksimalne preporučene doze za ljude na bazi mg/m2 (proračuni pretpostavljaju oralnu dozu od 320 mg/dan i pacijenta od 60 kg).

U pretkliničkim studijama bezbjednosti visoke doze valsartana (200 do 600 mg/kg tjelesne težine) uzrokovale su kod pacova smanjenje parametara crvenih krvnih zrnaca (eritrociti, hemoglobin, hematokrit) i dokaze o promjenama bubrežne hemodinamike (blago povišena urea u plazmi i renalna tubularna hiperplazija i bazofilija kod mužjaka). Ove doze kod pacova (200 i 600 mg/kg/dan) su približno 6 i 18 puta veće od maksimalne preporučene doze za ljude na bazi mg/m2 (proračuni pretpostavljaju oralnu dozu od 320 mg/dan i pacijenta od 60 kg).

Kod marmozeta pri sličnim dozama promjene su bile slične, ali teže, posebno u bubrezima gdje su se promjene razvile u nefropatiju koja je uključivala povišenu ureu i kreatinin.

Hipertrofija bubrežnih jukstaglomerularnih ćelija takođe je uočena kod obje vrste. Smatralo se da su sve promjene uzrokovane farmakološkim djelovanjem valsartana koji uzrokuje produženu hipotenziju, posebno kod marmozeta. Za terapijske doze valsartana kod ljudi čini se da hipertrofija jukstaglomerularnih ćelija bubrega nema nikakvu važnost.

Indapamid

Indapamid je negativan u pogledu mutagenih i kancerogenih svojstava.

Najveće doze oralno davane različitim životinjskim vrstama (40 do 8000 puta veće od terapijske doze) pokazale su pojačanje diuretičkih svojstava indapamida. Glavni simptomi trovanja tokom studija akutne toksičnosti indapamidom primijenjenim intravenski ili intraperitonealno bili su povezani sa farmakološkim djelovanjem indapamida, tj. bradipnejom i perifernom vazodilatacijom.

Studije reproduktivne toksičnosti nisu pokazale embriotoksičnost i teratogenost.

Plodnost nije narušena ni kod mužjaka ni kod ženki pacova.

Valsartan sloj:

Celuloza, mikrokristalna

Krospovidon

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

Magnezijum stearat

Indapamid sloj

Celuloza, mikrokristalna

Manitol

Hipromeloza

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

Magnezijum stearat

Karbomeri

Gvožđe oksid, žuti (E172)

Nije primjenljivo.

2 godine

Lijek čuvajte u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje je OPA/Alu/PVC//Alu blister koji sadrži 10 tableta sa modifikovanim oslobađanjem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta sa modifikovanim oslobađanjem) i Uputstvo za lijek.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Valomindo sadrži dvije aktivne supstance – valsartan i indapamid.

Valsartan pripada klasi ljekova poznatih kao antagonisti angiotenzin II receptora, koji pomažu u kontroli visokog krvnog pritiska. Angiotenzin II je supstanca u tijelu koja uzrokuje sužavanje krvnih sudova, što uzrokuje povećanje krvnog pritiska. Ovaj lijek djeluje tako što blokira djelovanje angiotenzina II. Kao rezultat toga krvni sudovi se šire krvni pritisak se snižava.

Indapamid je diuretik. Većina diuretika povećava količinu mokraće koju proizvode bubrezi. Međutim, indapamid se razlikuje od drugih diuretika jer uzrokuje samo neznatno povećanje količine proizvedenog urina.

Ovaj lijek je namijenjen za snižavanje visokog krvnog pritiska (hipertenzije) kod odraslih. Vaš ljekar može propisati lijek Valomindo ako već uzimate i valsartan i indapamid u istoj dozi, ali kao zasebne tablete.

Lijek Valomindo ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na valsartan, indapamid, bilo koji drugi sulfonamid ili bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6).
• ako imate bolest jetre ili patite od stanja koje se naziva hepatična encefalopatija (degenerativna bolest mozga).
• ako ste trudni više od 3 mjeseca (takođe je bolje izbjegavati lijek Valomindo u ranoj trudnoći – pogledajte dio o trudnoći).
• ako imate šećernu bolest ili oštećenu funkciju bubrega i liječite se lijekom za snižavanje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren.
• ako imate tešku bolest bubrega.
• ako imate nizak nivo kalijuma u krvi.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja lijeka Valomindo:

• ako imate oboljenje jetre,
• ako imate tešku bolest bubrega ili ako ste na dijalizi,
• ako patite od suženja bubrežne arterije,
• ako ste nedavno bili podvrgnuti transplantaciji bubrega (dobili ste novi bubreg),
• ako imate tešku srčanu bolest pored zatajenja srca ili srčanog udara,
• ako ste ikada iskusili oticanje jezika i lica uzrokovano alergijskom reakcijom zvanom angioedem kada ste uzimali neki drugi lijek (uključujući ACE inhibitore), obavijestite svog ljekara. Ako se ovi simptomi jave dok uzimate lijek Valomindo, odmah prestanite sa uzimanjem lijeka Valomindo i nikada ga više ne uzimajte. Vidite takođe dio 4. „Moguća neželjena dejstva“.
• ako uzimate ljekove koji povećavaju količinu kalijuma u krvi. Ovo uključuje suplemente kalijuma ili zamjene za so koje sadrže kalijum, ljekove koji štede kalijum i heparin. Možda će biti potrebno provjeravati količinu kalijuma u krvi u redovnim intervalima,
• ako patite od aldosteronizma. Ovo je bolest u kojoj Vaše nadbubrežne žlijezde proizvode previše hormona aldosterona. Ako se ovo odnosi na Vas, upotreba lijeka Valomindo se ne preporučuje,
• ako ste izgubili puno tečnosti (dehidratacija) usljed proliva, povraćanja ili visokih doza tableta za izmokravanje (diuretika),
• Ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova koji se koriste za liječenje visokog krvnog pritiska:
• ACE inhibitor (npr. enalapril, lizinopril, ramipril), naročito ako imate problem sa bubrezima povezan sa šećernom bolešću,
• aliskiren,
• ako imate šećernu bolest,
• ako patite od gihta,
• ako imate biko kakve probleme sa srčanim ritmom,
• ako treba da uradite analizu za provjeru rada paraštitne žlijezde.

Recite svom ljekaru ukoliko ste imali reakcije fotosenzitivnosti.

Ako osjetite slabljenje vida ili bol u očima. Simptomi mogu biti nakupljanje tečnosti u vaskularnom sloju oka (horoidalni izliv) ili povećanje pritiska u oku i mogu se desiti u roku od nekoliko sati do nedjelja nakon uzimanja indapamida. Ovo može dovesti do trajnog gubitka vida ako se ne liječi. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin ili sulfonamide, možete imati veći rizik od razvoja ove alergije.

Vaš ljekar može u redovnim intervalima provjeravati funkciju bubrega, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi.

Ako imate bol u stomaku, mučninu, povraćanje ili proliv nakon uzimanja lijeka Valomindo, obratite se Vašem ljekaru. Vaš ljekar će odlučiti o daljem liječenju. Nemojte prestati sa upotrebom lijeka Valomindo bez prethodnog savjetovanja sa ljekarom.

Pogledajte takođe informacije ispod naslova „Nemojte uzimate lijek Valomindo”.

Morate reći svom ljekaru ako mislite da ste (ili biste mogli ostati) trudni. Lijek Valomindo se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca, jer može ozbiljno da našteti Vašoj bebi ako se koristi u toj fazi (pogledajte dio o trudnoći).

Ukoliko se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, recite to svom ljekaru prije nego što uzmete lijek.

Važne informacije za sportiste

Sportisti trebaju da budu svjesni da ovaj lijek sadrži aktivnu supstancu koja može dati pozitivnu reakciju na doping testovima.

Djeca i adolescenti

Zbog nedostatka podataka o bezbjednosti i efikasnosti primjena ovog lijeka se ne preporučuje kod djece i adolescenata.

Primjena drugih ljekova

Recite svom ljekaru ili farmaceutu ako uzimate, nedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati neke druge ljekove.

Na učinak liječenja može da se utiče ako se lijek Valomindo uzima zajedno sa određenim drugim ljekovima. Možda će biti potrebno da se promijeni doza, preduzmu druge mjere opreza ili u nekim slučajevima prestane sa uzimanjem nekog od ljekova. Ovo se odnosi i na ljekove koji se izdaju na recept i bez recepta.

Obavezno obavijestite svog ljekara ako uzimate neki od sljedećih ljekova, jer može biti potrebno da se obrati posebna pažnja:

• drugi ljekovi koji snižavaju krvni pritisak, posebno tablete za izmokravanje (diuretici), ACE inhibitori (kao što su enalapril, lizinopril, itd.) ili aliskiren (takođe pogledajte informacije pod naslovima „Nemojte uzimati lijek Valomindo” i „Upozorenja i mjere opreza”) ,
• ljekovi koji povećavaju količinu kalijuma u krvi. To uključuje suplemente kalijuma ili zamjene za so koje sadrže kalijum, ljekove koji štede kalijum i heparin.
• određene vrste ljekova protiv bolova koji se nazivaju nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL),
• neki antibiotici (grupa rifamicina), lijek koji se koristi za zaštitu od odbacivanja transplantata (ciklosporin) ili antiretrovirusni lijek koji se koristi za liječenje HIV/AIDS infekcije (ritonavir). Ovi ljekovi mogu da povećaju dejstvo lijeka Valomindo,
• litijum (lijek koji se koristi za liječenje nekih vrsta psihijatrijskih bolesti),
• ljekovi koji se koriste za probleme srčanog ritma (npr. hinidin, hidrohinidin, dizopiramid, amjodaron, sotalol, ibutilid, dofetilid, digitalis),
• ljekovi koji se koriste za liječenje mentalnih poremećaja kao što su depresija, anksioznost, šizofrenija... (npr. triciklički antidepresivi, antipsihotici, neuroleptici),
• bepridil (koristi se za liječenje angine pektoris, stanja koje uzrokuje bol u grudima),
• cisaprid, difemanil (koristi se za liječenje gastrointestinalnih problema),
• sparfloksacin, moksifloksacin, eritromicin u obliku injekcije (antibiotici koji se koriste za liječenje infekcija),
• vinkamin u obliku injekcije (koristi se za liječenje simptomatskih kognitivnih poremećaja kod starijih osoba uključujući gubitak pamćenja),
• halofantrin (antiparazitski lijek koji se koristi za liječenje određenih vrsta malarije),
• pentamidin (koristi se za liječenje određenih vrsta pneumonije),
• mizolastin (koristi se za liječenje alergijskih reakcija, kao što je polenska groznica),
• nesteroidni antiinflamatorni ljekovi za ublažavanje bolova (npr. ibuprofen) ili visoke doze acetilsalicilne kiseline,
• inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE) (koriste se za liječenje visokog krvnog pritiska i zatajenja srca),
• amfotericin B u obliku injekcije (anti-gljivični ljekovi),
• oralni kortikosteroidi koje se koriste za liječenje raznih stanja uključujući ozbiljnu astmu i reumatoidni artritis,
• stimulantni laksativi,
• baklofen (za liječenje mišićne ukočenosti koja se javlja u stanjima kao što je multipla skleroza),
• diuretici koji štede kalijum (amilorid, spironolakton, triamteren),
• alopurinol (za liječenje gihta),
• metformin (za liječenje šećerne bolesti),
• jodirana kontrastna sredstva (koriste se za ispitivanja koja uključuju rendgenske zrake),
• tablete kalcijuma ili drugi suplementi kalcijuma,
• ciklosporin, takrolimus ili drugi ljekovi koji smanjuju odgovor imunog sistema nakon transplantacije organa, za liječenje autoimunih bolesti ili ozbiljnih reumatskih ili dermatoloških bolesti,
• tetrakozaktid (za liječenje Kronove bolesti).

Uzimanje lijeka Valomindo sa hranom ili pićem

Možete da uzimate lijek Valomindo sa ili bez hrane.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, pitajte svog ljekara ili farmaceuta za savjet prije uzimanja ovog lijeka.

• Morate reći svom ljekaru ako mislite da ste (ili biste mogli zatrudnjeti). Vaš ljekar će vam obično savjetovati da prestanete da uzimate lijek Valomindo prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni i savjetovaće Vam da uzmete drugi lijek umjesto lijeka Valomindo. Lijek Valomindo se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ukoliko ste trudni više od 3 mjeseca, jer može ozbiljno naštetiti Vašoj bebi ako se koristi nakon trećeg mjeseca trudnoće.
• Recite svom ljekaru ako dojite ili namjeravate da počneti sa dojenjem. Lijek Valomindo se ne preporučuje majkama koje doje, a Vaš ljekar može da izabere drugu terapiju za Vas ako želite da dojite, posebno ako je Vaše dijete novorođenče ili je rođeno prevremeno.

Uticaj lijeka Valomindo na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Prije nego što budete upravljali vozilom, koristili alat ili rukovali mašinama, ili obavljali druge aktivnosti koje zahtijevaju koncentraciju, provjerite da li znate kako lijek Valomindo utiče na Vas. Kao i mnogi drugi ljekovi koji se koriste za liječenje visokog krvnog pritiska, lijek Valomindo može da uzrokuje vrtoglavicu ili umor i utiče na sposobnost koncentracije. Ako se to dogodi, trebalo biste da se suzdržite od vožnje i drugih aktivnosti koje zahtijevaju budnost.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Preporučena doza lijeka Valomindo je jedna tableta dnevno, najbolje ujutro. Uzimajte lijek Valomindo svaki dan otprilike u isto vrijeme.

Tablete se mogu uzimati bez obzira na obroke. Treba ih progutati cijele sa vodom. Nemojte ih drobiti ili žvakati.

Ljudi sa visokim krvnim pritiskom često ne primjećuju nikakve znake ovog problema. Mnogi se mogu osjećati sasvim normalno. Zbog toga je još važnije da redovno odlazite na preglede kod ljekara čak i ako se osjećate dobro. Liječenje visokog krvnog pritiska obično traje doživotno.

Ako ste uzeli više lijeka Valomindo nego što je trebalo

Ako ste uzeli previše tableta, odmah se obratite svom ljekaru ili farmaceutu.

Ako osjetite jaku vrtoglavicu i/ili nesvjesticu, lezite.

Vrlo velika doza lijeka Valomindo može da uzrokuje mučninu, povraćanje, nizak krvni pritisak, grčeve, vrtoglavicu, pospanost, zbunjenost i promjene u količini mokraće koju proizvode bubrezi.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Valomindo

Ukoliko zaboravite da uzmete dozu lijeka Valomindo, uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme.

Nemojte uzimati dvostruku dozu da bi nadoknadili propuštenu.

Ako prestanete da uzimate lijek Valomindo

Kako liječenje visokog krvnog pritiska obično traje doživotno, trebalo bi da razgovarate sa svojim ljekarom prije nego što prestanete sa primjenom ovog lijeka. Nemojte prestati da uzimate lijek osim ako Vam to ne kaže Vaš ljekar.

Ako imate dodatnih pitanja o upotrebi ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Valomindo može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Prestanite sa uzimanjem lijeka i odmah posjetite ljekara ukoliko se jave bilo koja od sljedećih neželjenih dejstava:

• angioedem i/ili urtrikarija. Angioedem se odlikuje oticanjem kože ekstremiteta ili lica, oticanjem usana ili jezika, oticanjem sluzokože grla ili disajnih puteva što rezultira otežanim disanjem ili otežanim gutanjem. Ako se to dogodi, odmah se obratite svom ljekaru. (Veomo rijetko) (može se javiti kod najviše 1 od 10 000 pacijenta koji uzimaju lijek)
• teške kožne reakcije uključujući intenzivan osip na koži, crvenilo kože po cijelom tijelu, jak svrab, stvaranje plikova, ljuštenje i oticanje kože, upalu sluzokože (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza) ili druge alergijske reakcije. (Veoma rijetko) (može se javiti kod najviše 1 od 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek)
• po život opasan nepravilan rad srca. (Veoma rijetko) (može se javiti kod najviše 1 od 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek)
• upala gušterače koja može uzrokovati jake bolove u stomaku i leđima praćene time da se osjećate jako loše. (Veoma rijetko) (može se javiti kod najviše 1 od 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek)
• bolest mozga uzrokovana oboljenjem jetre (hepatična encefalopatija). (Nepoznato)
• upala jetre (hepatitis). (Nepoznato)

Ukoliko Vam se jave bilo koji od ovih simptoma, prestanite sa uzimanjem lijeika Valomindo i odmah se obratite svom ljekaru (vidjeti i dio 2 „Upozorenja i mjere opreza”).

Druga neželjena dejstva uključuju:

Česta (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• nizak nivo kalijuma u krvi
• alergijske reakcije, uglavnom dermatološke, kod osoba sa predispozicijom za alergijske i astmatične reakcije
• crveni izdignuti osip na koži

Povremena (mogu se javiti kod najviše 1 od 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• nizak nivo natrijuma u krvi što može dovesti do dehidratacije i niskog krvnog pritiska
• vrtoglavica sa osjećajem vrtenja
• kašalj
• povraćanje
• bol u stomaku
• crvene tačke na koži (purpura)
• impotencija (nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije)
• umor

Rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• nizak nivo hlorida u krvi
• nizak nivo magnezijuma u krvi
• glavobolja
• osjećaj iglica u ekstremitetima (parestezija)
• gastro-intestinalni poremećaji (kao što su mučnina, zatvor)
• suva usta

Veoma rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• promjene u krvnim ćelijama, kao što su trombocitopenija (smanjenje broja trombocita što uzrokuje lake modrice i nazalno krvarenje), leukopenija (smanjenje bijelih krvnih zrnaca što može uzrokovati neobjašnjivu groznicu, bol u grlu ili druge simptome slične gripu – ako se to dogodi, obratite se svom ljekaru) i anemiju (smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca)
• visok nivo kalcijuma u krvi
• nizak krvni pritisak
• abnormalna funkcija jetre
• bolesti bubrega (koja uzrokuje simptome umora, povećanu potrebu za mokrenjem, svrab kože, mučninu, otečene ekstremitete)
• intestinalni angioedem: oticanje u crijevima praćeno simptomima kao što su bol u stomaku, mučnina, povraćanje i proliv

Nepoznata (učestalost se ne može utvriditi na osnovu dostupnih podataka):

• smanjenje nivoa hemoglobina i smanjenje procenta crvenih krvnih zrnaca u krvi (što u teškim slučajevima može dovesti do anemije)
• povećanje nivoa kalijuma u krvi (što može izazvati grčeve mišića, abnormalni srčani ritam u teškim slučajevima)
• iznenadni gubitak svijesti (sinkopa)
• kratkovidost (miopija)
• zamagljen vid
• oštećenje vida
• slabljenje vida ili bol u očima zbog visokog pritiska (mogući znaci nakupljanja tečnosti u vaskularnom sloju oka (horoidalni izliv) ili akutnog glaukoma zatvorenog ugla)
• abnormalno EKG praćenje srca
• purpurno-crvene mrlje, groznica, svrab (znakovi upale krvnih sudova koja se naziva vaskulitis)
• povišenje vrijednosti funkcije jetre (što može ukazivati ​​na oštećenje jetre) uključujući povećanje bilirubina u krvi (što može izazvati žutu kožu i oči u teškim slučajevima)
• ako patite od sistemskog eritematoznog lupusa (poremećaj imunog sistema koji dovodi do upale i oštećenja zglobova, tetiva i organa sa simptomima uključujući osip na koži, umor, gubitak apetita, debljanje i bolove u zglobovima), Vaše stanje se može pogoršati
• takođe su prijavljeni slučajevi fotosenzitivnih reakcija (promjena izgleda kože) nakon izlaganja suncu ili vještačkom UVA zračenju
• osip na koži
• svrab kože
• bol u mišićima
• povećanje nivoa serumskog kreatinina (što može ukazivati ​​na abnormalnu funkciju bubrega)
• povećanje nivoa glukoze u krvi kod dijabetičara
• povećanje mokraćne kiseline, supstance koja može uzrokovati ili pogoršati giht (bolni zglob(ovi) posebno u stopalima)

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Lijek čuvajte u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Valomindo

• Aktivne supstance su valsartan i indapamid. Svaka tableta sadrži 160 mg valsartana i 1,5 mg indapamida.
• Pomoćne supstance su:

Valsartan sloj: celuloza, mikrokristalna; krospovidon; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni i magnezijum stearat.

Indapamid sloj: celuloza, mikrokristalna; manitol; hipromeloza; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat; karbomeri i gvožđe oksid, žuti (E172).

Kako izgleda lijek Valomindo i sadržaj pakovanja

Okrugle, bikonveksne dvoslojne tablete. Jedan sloj je svijetlo smećkasto žute boje, prošaran, sa oznakom VI2. Drugi sloj je bijele do žuto bijele boje. Prečnik teblete je približno 11 mm.

Unutrašnje pakovanje je OPA/Alu/PVC//Alu blister koji sadrži 10 tableta sa modifikovanim oslobađanjem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta sa modifikovanim oslobađanjem) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

D.S.D. "KRKA d.d. Novo Mesto" Slovenija - predstavništvo Podgorica

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

KRKA, d.d., Novo mesto

Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija.

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/25/2807 - 4336 od 01.08.2025. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Avgust, 2025. godine