SIOFOR 500 500mg film tableta

Terapija diabetes mellitus tip 2, posebno kod gojaznih pacijenata kod kojih dijetetski režim i fizička aktivnost ne dovode do adekvatne kontrole glikemije.

- Kod odraslih lijek se može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim oralnim antidijabeticima ili sa insulinom.

- Kod djece starije od 10 godina i adolescenata, lijek se može uzimati kao monoterapija ili u kombinaciji sa insulinom.

Pokazalo se da je kod odraslih gojaznih pacijenata sa diabetes mellitusom tip 2 koji su koristili metformin kao terapiju prvog izbora, nakon što dijetetski režim nije dao rezultate, došlo do redukcije dijabetičkih komplikacija (vidjeti dio 5.1).

Doziranje

Odrasli sa normalnom bubrežnom funkcijom (GFR≥90 ml/min)

Monoterapija i kombinacija sa drugim oralnim antidijabeticima:

Uobičajena početna doza je 500 mg ili 850 mg metformin hidrohlorida 2 do 3 puta dnevno koja se uzima za vrijeme ili poslije obroka.

Nakon10 do 15 dana, dozu treba prilagoditi na osnovu izmjerenih vrijednosti glukoze u krvi. Postepeno povećanje doze može poboljšati gastrointestinalnu podnošljivost.

Maksimalna preporučena doza metformin hidrohlorida je 3 g dnevno, uzeta u tri podijeljene doze.

Ukoliko se namjerava prelazak sa jednog oralnog antidijabetika na drugi: treba prekinuti sa upotrebom lijeka koji je trenutno u upotrebi i započeti sa prethodno navedenim dozama metformina.

Kombinacija sa insulinom

Metformin i insulin mogu biti korišteni u kombinovanoj terapiji kako bi se postigla bolja kontrola glukoze u krvi. Metformin se daje pri uobičajenoj početnoj dozi od 500 mg ili 850 mg, 2 do 3 puta dnevno, dok se insulin dozira prema rezultatima mjerenja glukoze u krvi.

Starija populacija :

S obzirom na to da renalna funkcija kod starijih pacijenata može biti oslabljena, doziranje metformina se mora prilagođavati renalnoj funkciji. Neophodna je redovna procjena renalne funkcije (vidjeti dio 4.4).

Oštećenje bubrega:

Potrebno je ispitati glomerularnu filtraciju (GFR) prije započinjanja terapije ljekovima koji sadrže metformin i najmanje jednom godišnje nakon početka terapije. Kod pacijenata sa povećanim rizikom od progresije renalnog oštećenja i kod starijih, renalna funkcija se može provjeravati i češće, npr. na svakih 3-6 mjeseci.

Pedijatrijska populacija:

Monoterapija i kombinacija sa insulinom

- metformin mogu da koriste djeca od 10. godine starosti i adolescenati.

- uobičajena početna doza je 500 mg ili 850 mg jednom dnevno, koja se uzima tokom ili poslije obroka.

Nakon 10 do 15 dana, dozu treba prilagoditi na osnovu izmjerenih nivoa glukoze u krvi. Postepeno povećavanje doze može poboljšati gastrointestinalnu podnošljivost.

Maksimalna preporučena doza metformin hidrohlorida je 2 g dnevno, uzeta u 2 ili 3 podijeljene doze.

• Preosjetljivost na metformin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
• Bilo koji tip metaboličke acidoze (kao što su laktatna acidoza, dijabetička ketoacidoza).
• Dijabetična pre-koma.
• Teška renalna insuficijencija (GFR < 30 ml/min).
• Akutna stanja sa potencijalom da promijene renalnu funkciju kao što su: dehidratacija, teške infekcije, šok.
• Bolest koja može da izazove hipoksiju tkiva kao što su (naročito akutne bolesti ili pogoršanje hroničnih bolesti) kao što su: dekompenzovana srčana isuficijencija, respiratorna insuficijencija, nedavni infarkt miokarda, šok.
• Insuficijencija jetre, akutna intoksikacija alkoholom, alkoholizam.

Laktatna acidoza:

Laktatna acidoza je veoma rijetka ali ozbiljna metabolička komplikacija koja najčešće nastaje zbog akutng pogoršanja renalne funkcije ili kardiorespiratorne bolesti ili sepse. Akumulacija metformina se javlja pri akutnom pogoršanju renalne funkcije i povećava rizik od nastanka laktatne acidoze.

U slučaju dehidratacije (teška dijareja ili povraćanje, groznica ili smanjeni unos tečnosti), preporučuje se da se privremeno prekine primjena metformina i kontaktira zdravstveni radnik.

Terapiju ljekovima koji mogu da akutno oštete renalnu funkciju (kao što su antihipertenzivi, diuretici i NSAIL) treba započeti sa oprezom kod pacijenata na terapiji metforminom. Drugi faktori rizika za laktatnu acidozu su prekomjeran unos alkohola, hepatička insuficijencija, neadekvatno kontrolisan dijabetes, ketoza, produženo gladovanje i druga stanja povezana sa hipoksijom, kao i istovremena primjena ljekova koji mogu izazvati laktatnu acidozu (vidjeti djelove 4.3 do 4.5).

Pacijenti i/ili njegovatelji treba da budu obaviješteni o riziku od nastanka laktatne acidoze. Laktatna acidoza se karakteriše acidotičnom dispnejom, abdominalnim bolom, grčevima u mišićima, astenijom i hipotermijom praćenom komom. U slučaju sumnje na ove simptime, pacijent treba da prestane sa upotrebom metformina i da potraži hitnu medicinsku pomoć. Laboratorijski nalazi su: snižen pH krvi (< 7,35), povišena koncentracija laktata u plazmi (> 5 mmol/l), povećan anjonski gap i odnos laktata i piruvata.

Ljekari treba da upozore pacijente o riziku i simptomima laktatne acidoze.

Renalna funkcija:

GFR treba utvrditi prije početka terapije i redovno ga pratiti nakon toga, vidjeti dio 4.2:

Metformin je kontraindikovan kod pacijenata sa GFR < 30ml/min i treba ga privremeno prekinuti u slučaju pojave stanja koja menjaju renalnu funkciju, vidjeti dio 4.3.

Srčana funkcija

Pacijenti sa srčanom insuficijencijom imaju veći rizik od nastanka hipoksije i renalne insuficijencije. Kod pacijenata sa stabilnom hroničnom srčanom insuficijencijom, metformin se može koristiti uz redovno praćenje srčane i renalne funkcije.

Kod pacijenata sa akutnom i nestabilnom srčanom insuficijencijom, metformin je kontraindikovan (vidjeti dio 4.3.).

Primjena kontrasnih sredstava na bazi joda:

Intravaskularna primjena kontrastnih sredstava sa jodom može dovesti do nefropatije izazvane kontrastom, koja može izazvati nagomilavanje metformina i povećan rizik od laktatne acidoze. Upotrebu metformina treba prekinuti prije ili u vrijeme snimanja i njegovu primjenu ponovo započeti najmanje 48 sati poslije primjene kontrastnog sredstva sa jodom, pod uslovom da je renalna funkcija ponovo ispitana i stabilna (vidjeti djelove 4.2 i 4.5).

Hirurške intervencije:

Metformin se mora isključiti iz upotrebe u vrijeme hirurške intervencije koja podrazumijeva upotrebu opšte, spinalne ili epiduralne anestezije. Sa terapijom se smije ponovo započeti tek 48 sati poslije operacije ili od potpunog uspostavljanja unosa hrane oralnim putem i to samo pod uslovom da je funkcija bubrega ponovo procijenjena i da je potvrđeno da je stabilna.

Pedijatrijska populacija

Prije početka terapije metforminom treba potvrditi dijagnozu dijabetes melitusa tipa 2.

Tokom kontrolisanih kliničkih studija u trajanju od godinu dana nije primijećen uticaj na rast i pubertet, ali podaci o efektima metformina na rast i pubertet pri dužoj primjeni nijesu dostupni. Prema tome preporučuje se pažljivo praćenje efekata metformina na navedene parametre posebno kod djece koja se liječe metforminom, naročito ako su pred pubertetom.

Djeca starosti od 10 do 12 godina:

Svega 15-oro djece između 10 i 12 godina starosti bilo je uključeno u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima koja je sprovedena među djecom i adolescenatima. Iako se efikasnost i bezbjednost primjene metformina kod ove djece nije razlikovala od efikasnosti i bezbjednosti primjene metformina kod starije djece i adolescenata, posebnu pažnju treba obratiti kada se lijek propisuje djeci između 10 i 12 godina.

Ostale mjere opreza:

Svi pacijenti treba da nastave sa svojim režimom ishrane koji uključuje ravnomjeran rasopred unosa ugljenih hidrata tokom dana. Gojazni pacijenti treba da nastave sa svojom niskokalorijskom dijetom.

Dijabetes treba redovno pratiti uobičajenim laboratorijskim testovima.

Metformin može smanjiti koncentraciju vitamina B12 u serumu. Rizik od nastanka smanjene koncentracije vitamina B12 povećava se sa povećanjem doze metformina, trajanjem liječenja i/ili kod pacijenata sa faktorima rizika za koje je poznato da uzrokuju nedostatak vitamina B12. U slučaju sumnje na nedostatak vitamina B12 (kao kod anemije ili neuropatije), potrebno je pratiti koncentraciju vitamina B12 u serumu. Kod pacijenata sa faktorima rizika za nedostatak vitamina B12 može biti potrebno periodično praćenje koncentracije vitamina B12. Terapiju metforminom treba nastaviti sve dok se podnosi i dok nije kontraindikovana kao i dok je odgovarajuća korektivna terapija za nedostatak vitamina B12 pružena u skladu sa trenutnim kliničkim smjernicama.

Metformin sam po sebi nikada ne izaziva hipoglikemiju, međutim treba biti oprezan kada se koristi u kombinaciji sa insulinom ili drugim oralnim antidijebeticima (kao što su preparati sulfonilureje ili meglitinidi).

Istovremena primjena koja se ne preporučuje:

Alkohol:

Intoksikacija alkoholom je povezana sa povećanim rizikom od pojave laktatne acidoze, posebno u slučaju: gladovanja ili neuhranjenosti, oštećenja jetre.

Kontrastna sredstva koja sadrže jod:

Metformin se mora isključiti iz upotrebe prije ili za vrijeme ispitivanja i ne smije se uvoditi u terapiju najmanje 48 sati poslije ispitivanja, a nastaviti tek kada se ponovljenim procjenom bubrežna funkcija ocijeni normalnom (vidjeti dio 4.2 i 4.4).

Kombinacije koje zahtijevaju oprez prilikom istovremene primjene

Neki ljekovi mogu negativno uticati na renalnu funkciju što može povećati rizik od laktatne acidoze npr.NSAIL, uključujući inhibitore selektivne ciklo-oksigenaze (COX) II, ACE inhibitore, antagoniste angiotenzin II receptora i diuretike, naročito diuretike Henleove petlje. Kada se započinje terapija ili se koriste takvi ljekovi u kombinaciji sa metforminom, dodatno praćenje renalne funkcije je neophodno.

Ljekovi sa intrizičkom hiperglikemijskom aktivnošću (npr. glukokortikoidi (sistemska i lokalna primjena) i simpatomimetici).

Potrebna je češća kontrola koncentracije glukoze u krvi, naročito na početku terapije. Ukoliko je neophodno, dozu metformina treba prilagoditi, tokom terapije sa ostalim ljekovima i nakon prestanka upotrebe tih ljekova.

Transporteri organskih jona (OCT)

Metformin je supstrat oba transportera OCT1 i OCT2.

Istovremena primjena metformina sa:

• inhibitorima OCT1(kao što je verapamil) može smanjiti efikasnost metformina
• induktorima OCT1(kao što je rifampicin) može povećati gastrointestinalnu resorpciju i efikasnost metformina
• inhibitorima OCT2 (kao što su cimetidin, dolutegravir, ranolazin, trimetoprim, vandetanib, izavukonazol) može smanjiti renalnu eliminaciju metformina i ovo može dovesti do povećanja koncentracije metformina u plazmi
• inhibitori OCT1 i OCT2 (kao što su krizotinib, olaparib) mogu promijeniti efikasnost i renalnu eliminaciju metformina

Savjetuje se oprez, posebno kod pacijenata sa renalnim oštećenjem, kada se ovi ljekovi primjenjuju istovremeno sa metforminom i koncentacija metformina u plazmi se može povećati. Ukoliko je potrebno, može se razmotriti podešavanje doze metformina obzirom da OCT inhibitori/induktori mogu promijeniti efikasnost metformina.

Plodnost

Plodnost kod pacova muškog i ženskog pola nije bio promijenjen u slučaju primjene visokih doza metformina, kao što je 600 mg/kg/dan, što je približno tri puta više od maksimalnih humanih dnevno preporučenih doza, računato prema površini tijela.

Trudnoća

Nekontrolisani dijabetes tokom trudnoće (gestacioni ili stalni) je udružen sa povećanim rizikom od pojave kongenitalnih anomalija ili perinatalnog morataliteta. Mali broj podataka o upotrebi metformina kod trudnica ne ukazuju na povećan rizik od pojave kongenitalnih anomalija. Studije na životinjama ne ukazuju na neželjene efekte vezano za trudnoću, embrionalni ili fetalni razvoj, porođaj ili u postanatalni razvoj.

Kada pacijentkinja planira trudnoću ili je u toku trudnoće, preporuka je da se dijabetes ne liječi metforminom, već treba koristiti insulin za održavanje koncentracije šećera u krvi u granicama normale koliko god da je to moguće, kako bi se smanjio rizik od malforamcije fetusa.

Dojenje

Metformin se izlučuje u majčino mlijeko. Nijesu primijećena neželjena dejstva kod dojene novorođenčadi/ odojčadi. Ipak, kako se raspolaže sa vrlo malo podataka, dojenje nije preporučeno tokom terapije metforminom. Odluku o prekidu dojenja treba donijeti uzimajući u obzir korist dojenja i potencijalna neželjena dejstva na dijete.

Metformin kao monoterapija ne izaziva hipoglikemiju i samim tim nema uticaja na sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanje mašinama. Međutim, pacijente treba upozoriti na rizik od hipoglikemije kada se metformin primjenjuje u kombinaciji sa drugim antidijabeticima (derivatima sulfonilureje, insulinom, meglitinidima).

Tokom započinjanja terapije, najčešće neželjene reakcije su: mučnina, povraćanje, dijareja, bol u abdomenu, gubitak apetita, koje se u većini slučajeva spontano povlače. Kako bi se spriječila pojava ovih neželjenih reakcija, preporučuje se upotreba metformina u 2 ili 3 dnevne doze, kao i postepeno povećanje doze.

Sljedeća neželjena dejstva se mogu javiti tokom terapije metforminom. Učestalost se definiše na sljedeći način: veoma često: ≥ 1/10; često ≥ 1/100, < 1/10; povremeno ≥ 1/1000, < 1/100; rijetko ≥ 1/10 000, < 1/1000; veoma rijetko < 1/10 000; nepoznata (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).

U okviru svake grupe, neželjene reakcije su navedene prema opadajućoj ozbiljnosti.

Metabolički poremećaji i poremećaji ishrane:

Često:

Smanjenje/nedostatak vitamina B12 (vidjeti dio 4.4.)

Veoma rijetko:

• Laktatna acidoza (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji nervnog sistema:

Često:

• Poremećaj čula ukusa

Gastrointestinalni poremećaji

Veoma često:

• Gastrointestinalni poremećaji kao što su mučnina, povraćanje, dijareja, abdominalni bol i gubitak apetita. Ova neželjena dejstva se javljaju najčešće tokom početka terapije i prolaze spontano u većini slučajeva. Da bi ih izbjegli, preporučuje se uzimanje metformina u 2 ili 3 dnevne doze tokom ili poslije obroka. Postepeno povećavanje doze takođe može poboljšati gastrointestinalnu podnošljivost.

Hepatobilijarni poremećaji

Veoma rijetko:

• Izolovani slučajevi poremećaja testova funkcije jetre ili hepatitisa koji prolaze nakon isključenja metformina iz upotrebe.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Veoma rijetko:

• Reakcije kože kao što su eritem, svrab, urtikarija.

Pedijatrijska populacija

U objavljenim i postmarketinškim podacima i u kontrolisanim kliničkim studijama sa ograničenom pedijatrijskom populacijom starosti od 10 do 16 godina koja je primala terapiju tokom jedne godine, neželjena dejstva su bila slična po prirodi i težini kao i ona kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Hipoglikemija nije primijećena pri dozama metformin hidrohlorida do 85 g, iako je dolazilo do pojave laktatne acidoze. Predoziranje ili pridruženi faktori rizika mogu dovesti do laktatne acidoze. Laktatna acidoza je urgentno stanje i mora se tretirati u bolnici. Najefikasniji metod uklanjanja laktata i metformina je hemodijaliza.

Farmakoterapijska grupa: Ljekovi za snižavanje glukoze u krvi (antidijabetici), bigvanidi

ATC kod: A10BA02

Mehanizam dejstva

Metformin je bigvanid sa antihiperglikemijskim dejstvom i na bazalnu i na postprandijalnu hipeglikemiju. Ne stimuliše sekreciju insulina i zato ne izaziva hipoglikemiju.

Metformin smanjuje bazalnu hiperinsulinemiju, a u kombinaciji sa insulinom smanjuje potrebu za insulinom.

Metformin ispoljava svoj antihiperglikemijski efekat putem višestrukih mehanizama:

- metformin smanjuje stvaranje glukoze u jetri;

- metformin olakšava preuzimanje i iskoristljivost glukoze na periferiji djelimično povećavajući djelovanje insulina;

- metformin mijenja kretanje glukoze u crijevima: povećava se unos iz cirkulacije, a smanjuje se resorpcija iz hrane.

Dodatni mehanizmi koji se pripisuju crijevima uključuju povećanje oslobađanja glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) i smanjenje resorpcije žučne kiseline. Metformin mijenja crijevni mikrobiom.

Metformin može poboljšati lipidni profil kod osoba sa hiperlipidemijom.

U kliničkim studijama je upotreba metformina bila povezana sa stabilnom tjelesnom masom ili umjerenim smanjenjem tjelesne mase.

Metformin je aktivator adenozin monofosfat-protein-kinaze (AMPK) i povećava transportni kapacitet svih tipova membranskih transportera glukoze (GLUT).

Klinička efikasnost:

Prospektivna randomizovana studija (UKPDS) je ustanovila dugotrajnu korist intenzivne kontrole glikemije kod odraslih pacijenata sa dijabetesom tipa 2.

Analiza rezultata gojaznih pacijenata koji su bili na terapiji metforminom, nakon što dijeta nije dala rezultate, pokazala je:

• značajno smanjenje apsolutnog rizika bilo koje komplikacije vezane sa dijabetes u grupi sa metforminom (29.8 događaja/1000 pacijent-godina) u poređenju sa grupom koja je bila samo na dijeti (43.3 događaja/1000 pacijent-godina), p=0.0023 i u odnosu na grupu koja je primala kombinaciju sulfonilureje i insulina (40.1 događaja/1000 pacijent-godina), p=0.0034;
• značajno smanjenje apsolutnog rizika od mortaliteta usljed dijabetesa: metformin 7.5 događaja/1000 pacijent-godina, dijeta 12.7 događaja/1000 pacijent-godina, p=0.017;
• značajno smanjenje apsolutnog rizika od sveukupnog mortaliteta: metformin (13.5 događaja/1000 pacijent-godina) u odnosu na dijetu (20.6 događaja/1000 pacijent-godina), p=0.011, kao i u odnosu na kombinovanu terapiju sulfonilureje sa insulinom 18.9 događaja/1000 pacijent-godina), p=0.021;
• značajno smanjenje apsolutnog rizika od infarkta miokarda: metformin 11 događaja/1000 pacijent-godina, dijeta 18 događaja/1000 pacijent-godina, p=0.01.

Prednost u pogledu kliničkih rezultata nije potvrđena za upotrebu metformina kao terapije drugog izbora, u kombinaciji sa sulfonilurejom,

Kod diabetes mellitus tip 1 kombinacija metformina i insulina se koristila kod određenih pacijenata, ali klinička korist ove kombinacije nije zvanično utvrđena.

Pedijatrijska populacija

Kontrolisane kliničke studije u ograničenoj pedijatrijskoj populaciji starosti od 10 do 16 godina koji su primali terapiju tokom jedne godine pokazale su sličan odgovor u kontroli glikemije kao kod odraslih.

Resorpcija

Nakon oralne primjene tablete metformin hidrohlorida, maksimalna koncentracija lijeka u plazmi (Cmax) se dostiže za oko 2,5 sata ( tmax). Apsolutna bioraspoloživost tablete od 500 mg ili 850 mg metformin hidrohlorida kod zdravih osoba iznosi oko 5060%. Poslije oralne doze, 2030% frakcije koja se ne resorbuje izlučeno je u fecesu.

Nakon oralne administracije, resorpcija metformina je saturabilna i nepotpuna. Pretpostavlja se da farmakokinetika resorpcije metformina nije linearna.

Tokom preporučenog doziranja i doznih rasporeda metformina, ravnotežne koncentracije u plazmi se postižu između 24 i 48 sati i obično su manje od 1 mikrograma/ml. U kontrolisanim kliničkim studijama, maksimalna koncentracija metformina u plazmi (Cmax) nijesu prelazile 5 mikrograma/ml, čak ni pri maksimalnim dozama.

Hrana blago usporava i smanjuje stepen resorpcije metformina. Poslije oralne administracije doze od 850 mg, primijećeno je smanjenje najveće koncentracije u plazmi za 40%, smanjenje za 25% PIK (površine ispod krive) i produženje vremena do postizanja maksimalne koncentracije u plazmi za 35 minuta u odnosu na vrijednosti na tašte. Klinički značaj ovih saznanja je nepoznat.

Distribucija

Vezivanje za proteine plazme je zanemarljivo. Metformin ulazi u eritrocite. PIK u krvi je niža od PIKa u plazmi i dešava se otprilike u isto vrijeme. Eritrociti vjerovatno predstavljaju sekundarni prostor distribucije. Srednji volumen distribucije (Vd) se kreće u rasponu od 63  276 l.

Metabolizam

Metformin se izlučuje nepromijenjen u urinu. Kod ljudi nijesu identifikovani metaboliti.

Eliminacija

Renalni klirens metformina je > 400 ml/min, što pokazuje da se metformin eliminiše glomerularnom filtracijom i tubularnom sekrecijom. Nakon oralne doze terminalno poluvrijeme eliminacije je oko 6,5 sati.

Sa oštećenom renalnom funkcijom, renalni klirens se smanjuje proporcionalno sa klirensom kreatinina tako da se poluvrijeme eliminacije produžava što dovodi do povećanih nivoa metformina u plazmi.

Karakteristike u posebnim grupama pacijenata

Oštećenje funkcije bubrega

Dostupni podaci dobijeni kod ispitanika sa umjerenom bubrežnom insuficijencijom su rijetki i nije moguće napraviti pouzdanu procjenu sistemske izloženosti metforminu u ovoj grupi u odnosu na ispitanike s očuvanom funkcijom bubrega. Zbog toga prilagođavanje doze treba izvršiti nakon razmatranja odnosa kliničke efikasnosti i podnošljivosti (vidjeti dio 4.2.).

Pedijatriska populacija:

Studija sa pojedinačnom dozom: nakon pojedinačne doze od 500 mg metformin hidrohlorida, pedijatrijski pacijenati su pokazali farmakokinetički profil sličan onom uočenom kod zdravih odraslih ispitanika.

Studija primjene više doza: podaci su ograničeni na podatke iz jedne studije. Nakon ponavljanja doza od 500 mg 2 puta dnevno, tokom 7 dana, PIK plazma koncentracije (Cmax) i sistemska izloženost (PIK0-t) smanjili su se za oko 33% odnosno 40% u odnosu na odrasle pacijente sa dijabetesom koji su primali ponovljene doze od 500 mg dva puta dnevno, tokom 14 dana. Pošto su doze individualno titrirane prema kontroli glikemije, ovo je od ograničenog kliničkog značaja.

Pretklinički podaci o bezbjednosti lijeka, zasnovani na konvencionalnim farmakološkim studijama o bezbjednosti, toksičnosti pri ponovljenim dozama, genotoksičnosti, karcinogenom potencijalu i reproduktivnoj toksičnosti, nijesu otkrili posebnu opasnost za ljude.

Jezgro tablete

Hipromeloza

Povidon K25

Magnezijum stearat (Ph.Eur.)

Omotač tablete

Hipromeloza

Makrogol 6000

Titan dioksid (E 171)

Nije primenljivo.

Rok upotrebe je 3 godine.

Ne postoje posebni uslovi čuvanja.

Siofor 500, 500 mg, film tablete

Unutrašnje pakovanje je PVC (film bezbojan) /Al blister koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Siofor 850, 850 mg, film tablete

Unutrašnje pakovanje je PVC (film bezbojan) /Al blister koji sadrži 15 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Neupotrebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Siofor 500 sadrži metformin, lijek za liječenje dijabetesa. Pripada grupi ljekova koji se zovu bigvanidi.

Insulin je hormon koga proizvodi pankreas koji omogućava organizmu da preuzima glukozu (šećer) iz krvi.

Vaše tijelo koristi glukozu za stvaranje energije ili je čuva za buduću upotrebu.

Ako imate šećernu bolest, Vaš pankreas ne proizvodi dovoljno insulina ili Vaše tijelo nije u stanju da pravilno koristi insulin koji proizvodi. Ovo dovodi do visokih koncentracija glukoze u Vašoj krvi. Lijek Siofor 500 pomaže da se snizi nivo glukoze u Vašoj krvi što je moguće bliže normalnom nivou.

Ako ste gojazna odrasla osoba, uzimanje lijeka Siofor 500 tokom dužeg perioda takođe pomaže da se smanji rizik od komplikacija vezanih za dijabetes. Upotreba lijeka Siofor 500 se povezuje sa stabilnom tjelesnom težinom ili umjerenim gubitkom težine.

Lijek Siofor 500 se koristi za liječenje pacijenata oboljelih od dijabetesa tip 2 (koji se zove još i „insulin

nezavisni dijabetes“) kada dijetetski režim ishrane ili fizička aktivnost sami po sebi nijesu dovoljni da se kontroliše koncentracija glukoze u Vašoj krvi. Prije svega se koristi kod gojaznih pacijenata.

Odrasli mogu uzimati samo lijek Siofor 500 ili ovaj lijek zajedno sa drugim ljekovima za liječenje dijabestesa (ljekovi koji se uzimaju oralno ili insulin).

Djeca uzrasta iznad deset godina i adolescenati mogu da uzimaju samo lijek Siofor 500 ili ovaj lijek u kombinaciji sa insulinom.

Lijek SIOFOR 500 ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na metformin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci koje sadrži ovaj lijek (vidjeti dio 6)
• ukoliko imate problema sa jetrom
• ukoliko imate teško oštećenu funkciju bubrega
• ukoliko imate nekontrolisani dijabetes, sa npr. teškom hiperglikemijom (visoke vrijednosti glukoze u krvi), mučninu, povraćanje, dijareju, nagli gubitak u težini, laktatnu acidozu (vidjeti ispod „Rizik od laktatne acidoze”) ili ketoacidozu. Ketoacidoza je stanje u kome se supstance koje se nazivaju “ketonska tijela” nagomilavaju u krvi i koje mogu dovesti do tzv. dijabetičke pretkome. Simptomi uključuju bol u stomaku, brzo i duboko disanje, pospanost ili neobično voćni miris zadaha.
• ukoliko ste izgubili suviše vode iz organizma (dehidratacija), na primjer poslije dugotrajnog ili teškog proliva ili ukoliko ste povraćali nekoliko puta za redom. Dehidratacija može da dovede do bubrežnih problema koji Vas mogu dovesti u rizik od pojave laktatne acidoze (vidjeti u dijelu “Upozorenja i mjere opreza”).
• ukoliko imate tešku infekciju kao što je infekcija pluća, bronha ili bubrega. Teške infekcije mogu dovesti do bubrežnih problema koji mogu povećati rizik od pojave laktatne acidoze (vidjeti u dijelu “Upozorenja i mere opreza”).
• ukoliko se liječite zbog akutne srčane insuficijencije ili ste nedavno imali srčani udar, imate ozbiljnih problema sa cirkulacijom (kao što je šok) ili imate problema sa disanjem. Ovo može dovesti do smanjenja snadbijevanja tkiva kiseonikom i može Vas dovesti u rizik od pojave laktatne acidoze (vidjeti u dijelu “ Upozorenja i mere opreza”).
• ukoliko konzumirate dosta alkohola

Ukoliko se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, obratite se Vašem ljekaru prije početka upotrebe ovog lijeka.

Obavezno se obratite ljekaru za savjet ukoliko:

• imate pregled kao što je rendgensko snimanje ili snimanje skenerom koje podrazumijeva ubrizgavanje kontrastnih sredstava koja sadrže jod u Vaš krvotok.
• imate operaciju pod opštom anestezijom

Morate prestati sa uzimanjem lijeka Siofor 500 određeni vremenski period prije i poslije pregleda ili operacije. Vaš ljekar će odlučiti da li Vam je neophodna neka druga terapija tokom ovog vremena. Važno je da precizno pratite uputstva Vašeg ljekara.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru prije nego što počnete sa uzimanjem lijeka Siofor 500.

Rizik od nastanka laktatne acidoze

Lijek Siofor 500 može izazvati vrlo rijetko, ali ozbiljno neželjeno dejstvo koje se zove laktatna acidoza, posebno ukoliko Vaši bubrezi ne funkcionišu pravilno. Rizik od laktatne acidoze je takođe povećan kod nekontrolisanog dijabetesa, ozbiljnih infekcija, produženog gladovanja ili prilikom unosa alkohola, dehidracije, problema sa jetrom ili bilo kog medicinskog stanja u kojem dio tijela ima smanjenu snabdjevenost kisonikom (kao što je akutna teška srčana slabost).

Ukoliko se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, obratite se Vašem ljekaru za dalje informacije.

Prestanite da uzimate lijek Siofor 500 za kraće vrijeme ukoliko imate stanje povezano sa dehidratacijom (značajan gubitak tjelesne tečnosti) kao što su teško povraćanje, dijareja, groznica, izloženost toploti ili ukoliko unosite manje tečnosti nego što je uobičajeno. Obratite se Vašem ljekaru za dalje instrukcije.

Prestanite sa upotrebom lijeka Siofor 500, kontaktirajte Vašeg ljekara ili idite u najbližu bolnicu odmah nakon što osjetite neki od simptoma laktatne acidoze, obzirom da ovo stanje može dovesti do kome.

Simptomi laktatne acidoze uključuju:

• povraćanje
• bol u stomaku (abdominalni bol)
• grčevi u mišićima
• osjećaj opšte slabosti sa teškim umorom
• poteškoće u disanju
• snižena tjelesna temperatura i otkucaji srca

Laktatna acidoza je hitno medicinsko stanje i mora biti liječena u bolnici.

Ukoliko treba da se podvrgnete velikoj operaciji, morate prestati sa uzimanjem lijeka Siofor 500 tokom i neko vrijeme nakon operativnog zahvata. Vaš ljekar će odlučiti kada morate da prekinete i kada da ponovo započnete terapiju lijekom Siofor 500.

Lijek Siofor 500 sam po sebi ne izaziva hipoglikemiju (nizak nivo glukoze u krvi). Međutim, ako uzmete lijek Siofor 500 zajedno sa drugim ljekovima za terapiju dijabetesa (kao što su: sulfonilureje, insulin, meglitinidi) postoji rizik od hipoglikemije. Ako osjetite simptome hipoglikemije kao što su slabost, vrtoglavica, pojačano znojenje, ubrzan rad srca, poremećaj vida ili poteškoće s koncentracijom, pomoći će Vam ako pojedete ili popijete nešto što sadrži šećer.

Tokom terapije lijekom Siofor 500, Vaš ljekar će provjeriti funkciju Vaših bubrega najmanje jednom godišnje ili češće ukoliko ste starija osoba i/ili ukoliko imate pogoršanje funkcije bubrega.

Ukoliko imate stabilnu hroničnu srčanu insuficijenciju, metformin možete koristiti uz redovno praćenje srčane i bubrežne funkcije.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Ukoliko treba da Vam se u krvotok ubrizgaju kontrastna sredstva na bazi joda, na primjer prilikom pregleda kao što je snimanje rendgenom ili skenerom, morate prestati sa uzimanjem lijeka Siofor 500 određeni vremenski period prije ili tokom pregleda. Vaš ljekar će odlučiti kada morate prestati sa terapijom i kada ćete početi ponovo sa primjenom lijeka Siofor 500 ( vidjeti „Obavezno se obratite ljekaru“ iz prethodnog dijela).

Moguće je da Vam je potrebno češće kontrolisati nivo glukoze i funkciju bubrega ili Vaš ljekar može prilagoditi dozu lijeka Siofor 500. Posebno je važno napomenuti sljedeće:

• ljekovi koji povećavaju stvaranje mokraće (diuretici )
• ljekovi koji se koriste u terapiji bola i zapaljenskih procesa (NSAIL i COX-2 selektivni inhibitori, kao što su ibuprofen i celekoksib)
• ljekovi koji se koriste u terapiji povišenog krvnog pritiska (ACE inhibitori i antagonisti angiotenzin II receptora)
• beta-2 agonisti kao što su salbutamol ili terbutalin (koji se koriste u liječenju astme)
• kortikosteroidi (koji se koriste za liječenje raznih oboljenja, kao što su teško zapaljenje kože ili astma)
• ljekovi koji mogu dovesti do promjene količine lijeka Siofor 500 u krvi, posebno ukoliko imate smanjenu bubrežnu funkciju (kao što su verapamil, rifampicin, cimetidin, dolutegravir, ranolazin, trimetoprim, vandetanib, izavukonazol, krizotinib, olaparib)
• drugi ljekovi koji se koriste u u terapiji dijabetesa

Uzimanje lijeka SIOFOR 500 sa hranom ili pićem

Nemojte piti alkohol kada koristite ovaj lijek. Alkohol može povećati rizik od laktatne acidoze (vidjeti dio „Upozorenje i mjere opreza“)

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, posavetujte se sa ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Tokom trudnoće, treba da primate insulin u terapiji dijabetesa.

Obavijestite ljekara ukoliko ste trudni, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, tako da Vam ljekar može promijeniti terapiju.

Dojenje

Lijek Siofor 500 se ne preporučuje ukoliko dojite ili ukoliko planirate da dojite svoje dijete.

Uticaj lijeka Siofor 500 na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Siofor 500 sam po sebi ne izaziva hipoglikemiju (veoma niska koncentracija glukoze u krvi). To znači da lijek Siofor 500 neće imati uticaja na sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanje mašinama.

Ipak, povedite posebno računa ukoliko koristite lijek Siofor 500 zajedno sa drugim ljekovima za liječenje dijabetesa koji mogu da izazovu hipoglikemiju (kao što su sulfonilureje, insulin, meglitinidi). Simptomi hipoglikemije uključuju slabost, vrtoglavicu, pojačano znojenje, ubrzan rad srca, poremećaje vida ili poteškoće sa koncetracijom.

Nemojte upravljati motornim vozilom ili rukovati mašinama ukoliko osjetite ove simptome.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Lijek Siofor 500 ne može da zamijeni prednosti koje Vam donosi zdrav život. Nastavite da pratite savjete o dijeti koju Vam je propisao ljekar i redovno vježbajte.

Preporučena doza

Primjena kod djece i adolescenata

Djeca uzrasta 10 godina i starija i adolescenti obično počinju sa dozom od 500 mg ili 850 mg lijeka Siofor jednom dnevno. Maksimalna dnevna doza je 2000 mg koja se uzima podijeljeno u 2 ili 3 pojedinačne doze. Liječenje djece uzrasta 10 - 12 godina se preporučuje samo na poseban zahtjev ljekara jer postoji vrlo malo iskustva u liječenju ove starosne grupe.

Odrasli obično počinju sa 500 mg ili 850mg lijeka Siofor dva ili tri puta dnevno. Maksimalna dnevna doza je 3000 mg koja se uzima u tri pojedinačne doze.

Ukoliko imate oslabljenu funkciju bubrega, Vaš ljekar Vam može propisati nižu dozu.

Ukoliko koristite i insulin, ljekar će Vam reći kako da počnete terapiju sa lijekom Siofor 500.

Praćenje

• Vaš ljekar će sprovesti redovno kontrolisanje šećera u krvi i prilagoditi Vašu dozu lijeka Siofor 500 prema koncentraciji glukoze u krvi. Vodite računa da redovno razgovarate sa Vašim ljekarom. Ovo je posebno važno za djecu i adolescente ili ako ste starija osoba.
• Vaš ljekar će takođe, najmanje jednom godišnje, provjeriti kako Vam funkcionišu bubrezi. Možda će Vam biti potrebne češće provjere ukoliko ste starija osoba ili ukoliko Vaši bubrezi ne funkcionišu normalno.

Kako uzimati lijek Siofor 500

Uzimajte lijek Siofor 500 za vrijeme ili poslije obroka. Tako ćete izbjeći neželjena dejstva koja utiču na Vaše varenje. Nemojte mrviti ili žvakati tablete. Progutajte svaku tabletu sa čašom vode.

• Ukoliko uzimate jednu dozu dnevno, uzimajte je ujutro (doručak)
• Ukoliko uzimate dvije podijeljene doze dnevno, uzmite ih ujutro (doručak) i uveče (večera)
• Ukoliko uzimate tri podijeljene doze dnevno, uzmite ih ujutro (doručak), u podne (ručak) i uveče (večera)

Ukoliko, poslije određenog vremena, smatrate da je dejstvo lijeka Siofor 500 suviše jako ili suviše slabo, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Ako ste uzeli više lijeka SIOFOR 500 nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli više lijeka Siofor 500 nego što bi trebalo može Vam se desiti laktatna acidoza. Simptomi laktatne acidoze su nespecifični kao što su: povraćanje, bolovi u stomaku sa grčenjem mišića, opšti utisak da nijeste dobro sa ozbiljnim umorom i teškoćama pri disanju. Dodatni simptomi mogu biti snižena tjelesna temperatura i usporeni srčani rad.

Ukoliko Vam se ispolji neki od ovih simptoma, potrebno je da hitno zatražite medicinsku pomoć, zbog toga što laktatna acidoza može dovesti do kome. Odmah prestanite sa upotrebom lijeka Siofor 500 i kontaktirajte Vašeg ljekara ili idite do najbliže bolnice.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek SIOFOR 500

Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomijestite to što ste preskočili da uzmete lijek!

Sljedeću dozu popijte u uobičajeno vrijeme.

Ukoliko imate dodatnih pitanja u vezi sa upotrebom ovog lijeka, pitajte svog ljekara ili farmaceuta.

Kao i svi ljekovi i lijek SIOFOR 500 može izazvati neželjena dejstva iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Lijek Siofor 500 može uzrokovati veoma rijetko (može da se javi kod najviše 1 od 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek) ali veoma ozbiljno neželjeno dejstvo koje se zove laktatna acidoza (vidjeti dio „Upozorenja i mjere opreza“). Ukoliko se ovo desi, morate prestati sa upotrebom lijeka Siofor 500 i odmah kontaktirati ljekara ili najbližu bolnicu, obzirom da laktatna acidoza može dovesti do kome.

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek)

• problemi sa varenjem, kao što je osjećaj mučnine (nauzeja), povraćanje, proliv, bol u stomaku (abdominalni bol) i gubitak apetita. Ova neželjena dejstva se najčešće dešavaju na početku terapije sa lijekom Siofor 500. Od pomoći je ako se doza podijeli tokom dana i ako uzimate tablete za vrijeme ili odmah poslije obroka. Ako se simptomi nastave, odmah prekinite da uzimate lijek Siofor 500 i kontaktirajte Vašeg ljekara.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek )

• promjene u čulu ukusa
• smanjene ili suviše smanjene vrijednosti vitamina B12 u krvi (simptomi mogu uključivati izraziti umor, bol i crvenilo jezika (glositis), trnjenje i bockanje (parestezija) ili blijedu ili žutu prebojenost kože). Vaš ljekar može dogovoriti neke testove kako bi otkrio uzrok Vaših simptoma jer neki od njih takođe mogu biti uzrokovani šećernom bolešću ili drugim zdravstvenim problemima.

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek)

• laktatna acidoza. Ovo je veoma retko, ali ozbiljno neželjeno dejstvo, posebno ukoliko Vaši bubrezi ne funkcionišu pravilno. Simptomi laktatne acidoze su nespecifični. (vidjeti dio „Upozorenje i mjere opreza”);
• poremećaj testova funkcije jetre ili hepatitis (zapaljenje jetre; ovo može proizrokovati umor, gubitak apetita, gubitak u telesnoj težini, sa ili bez požutjelosti kože ili beonjača). Ukoliko Vam se ovo desi, prekinite da koristite Siofor 500 i obratite se svom ljekaru.
• kožne reakcije kao što su crvenilo (eritem), svrab ili osip koji svrbi (koprivnjača)

Dodatna neželjena dejstva kod djece i adolescenata

Ograničena iskustva pokazuju da su priroda i ozbiljnost neželjenih dejstava koja se javljaju kod djece i adolescenata slična onima koja se javljaju kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

faSiofor 500: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece. Ukoliko se dijete liječi lijekom Siofor 500 roditelji ili staratelji treba da nadgledaju upotrebu lijeka.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahteva posebne uslove za čuvanje.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek SIOFOR 500

• Aktivna supstanca je metformin hidrohlorid.

Jedna film tableta sadrži 500 mg metformin hidrohlorida što odgovara 390 mg metformina (baze).

• Pomoćne supstance su:

Jezgro film tablete: hipromeloza; povidon K25; magnezijum stearat (Ph.Eur).

Film obloga tablete: hipromeloza, makrogol 6000, titan dioksid (E171).

Kako izgleda lijek SIOFOR 500 i sadržaj pakovanja

Bijele, okrugle blago bikonveksne film tablete.

Unutrašnje pakovanje je PVC /Al blister koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole za stavljanje u promet:

“Berlin-Chemie/Menarini Montenegro”d.o.o. - Podgorica

Oktobarske revolucije 120, 81000 Podgorica

Proizvođač:

Berlin-Chemie AG (Menarini Group),

Glienicker Weg 125, 12489 Berlin, Njemačka

Režim izdavanja lijeka

Lijek izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/14/132 – 1018 od 14.02.2014. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Maj, 2025. godine