SINGULAIR 4mg granule

Lijek Singulair, granule, je indikovan u liječenju astme kao dodatna terapija kod pacijenata uzrasta od 6 mjeseci do 5 godina (sve do punih 6 godina) sa blagom do umjerenom perzistentnom astmom koja nije adekvatno kontrolisana primjenom inhalacionih kortikosteroida i kod kojih primjena kratkodjelujućih β-agonista "po potrebi" ne obezbjeđuje odgovarajuću kliničku kontrolu astme.

Lijek Singulair, granule, takođe može da predstavlja alternativnu opciju liječenju niskim dozama inhalacionih kortikosteroida kod pacijenata uzrasta od 2 do 5 godina (sve do punih 6 godina) sa blagom perzistentnom astmom koji u anamnezi nijesu imali nedavne teške napada astme koji su zahtijevali oralnu upotrebu kortikosteroida, i kod pacijenata kod kojih se pokazalo da nijesu u stanju da koriste inhalacione kortikosteroide (vidjeti dio 4.2).

Lijek Singulair, granule, indikovan je i u profilaksi astme u kojoj je predominantna komponenta bronhokonstrikcija izazvana fizičkim naporom (vježbanjem) kod pacijenata od 2 godine i starijih.

Doziranje

Lijek Singulair, granule, se daje djetetu pod nadzorom odrasle osobe. Preporučena doza za pedijatrijske pacijente starosti od 6 mjeseci do 5 godina (sve do punih 6 godina) je jedna kesica granula, koja sadrži 4 mg lijeka, dnevno, koju treba uzeti uveče. Prilagođavanje doze u okviru ove starosne grupe nije neophodno. Podaci o efikasnosti iz kliničkih studija na pedijatrijskim pacijentima uzrasta od 6 mjeseci do 2 godine sa perzistentnom astmom su ograničeni. Odgovor pacijenta na terapiju montelukastom treba proceniti nakon 2 do 4 nedjelje terapije. U slučaju da izostane odgovor na terapiju, istu treba prekinuti. Ne preporučuje se primjena lijeka Singulair, granule, kod djece mlađe od 6 mjeseci.

Opšte preporuke

Do terapijskog efekta lijeka Singulair, granule, na parametre kontrole astme dolazi već u toku prvog dana primjene. Roditelje ili staratelje treba savjetovati da nastave sa davanjem lijeka djetetu, čak i kada je njegova astma pod kontrolom, kao i u periodima kada se stanje pogoršava.

Lijek Singulair, granule, kao alternativna opcija terapiji niskim dozama inhalacionih kortikosteroida kod blage perzistentne astme:

Montelukast se ne preporučuje kao monoterapija kod pacijenata sa umjerenom perzistentnom astmom. Primjenu montelukasta kao alternativne opcije liječenja niskim dozama inhalacionih kortikosteroida kod djece starosti 2 do 5 godina (sve do punih 6 godina) sa blagom perzistentnom astmom treba razmotriti samo kod pacijenata koji u anamnezi nijesu imali nedavno teške napade astme koji su zahtijevali primjenu oralnih kortikosteroida, i kod kojih se pokazalo da nijesu sposobni da koriste inhalacione kortikosteroide (vidjeti dio 4.1). Blaga perzistentna astma se definiše kao simptomi astme koji se javljaju češće nego jednom nedjeljno, ali rjeđe nego jednom dnevno, pojava noćnih simptoma češće od dva puta mjesečno, ali rjeđe nego jednom nedeljno, sa normalnom funkcijom pluća između epizoda astme. Ako se praćenjen ne postigne zadovoljavajuća kontrola astme (obično tokom mjesec dana), razmotra se mogućnost dodatne ili druge antiinflamatorne terapije zasnovane na stepenastom pristupu liječenja astme. Potrebna je periodična evaluacija kontrole astme.

Lijek Singulair, granule, u profilaksi astme, kod djece od 2 do 5 godina starosti (sve do punih 6 godina), kod koje je predominantna komponenta bronhokonstrikcija izazvana fizičkim naporom (vježbanjem):

Kod pacijenata uzrasta od 2 do 5 godina (sve do punih 6 godina) bronhokonstrikcija izazvana naporom (vježbanjem) može biti predominantna manifestacija perzistentne astme koja zahtijeva liječenje inhalacionim kortikosteroidima. Odgovor pacijenta na terapiju montelukastom treba procijeniti poslije 2 do 4 nedjelje terapije. Ukoliko se ne postigne zadovoljavajući odgovor, razmatra se dodatna ili druga terapija.

Terapija lijekom Singulair, granule, u odnosu na druge ljekove koji se koriste u liječenju astme:

Kad se liječenje lijekom Singulair, granule, primjenjuje kao dodatna terapija uz inhalacione kortikosteroide, inhalacioni kortikosteroidi ne smiju biti naglo zamijenjeni lijekom Singulair (vidjeti dio 4.4).

Napomena: Za primjenu montelukasta kod odraslih i adolescenata od 15 i više godina predviđene su film tablete jačine 10 mg.

Posebne populacije pacijenata

Oštećenje funkcije bubrega ili jetre

Nije neophodno prilgođavanje doziranja kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ili blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Nema podataka koji se odnose na primjenu lijeka kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2).

Pol

Isto doziranje lijeka se primjenjuje kod pacijenata muškog i ženskog pola.

Pedijatrijska populacija

Nemojte davati lijek Singulair, 4 mg, granule djeci mlađoj od 6 mjeseci starosti. Bezbjednost i efikasnost lijeka Singulair, 4 mg, granule, nijesu ispitivani kod djece mlađe od 6 mjeseci.

Tablete za žvakanje od 5 mg koriste za liječenje pedijatrijskih pacijenata od 6 do 14 godina starosti (sve do punih 15 godina).

Tablete za žvakanje od 4 mg koriste se kao alternativni farmaceutski oblik za pedijatrijske pacijente od 2 do 5 godina (sve do punih 6 godina).

Način primjene

Lijek je namijenjen za oralnu upotrebu.

Lijek Singulair granule se može direktno progutati ili prethodno promiješati sa punom kašikom mekane hrane (npr. kašica od jabuke, sladoled, šargarepa i pirinač) na sobnoj temperaturi ili hladne. Kesicu lijeka treba otvoriti neposredno prije upotrebe. Kad se kesica jednom otvori, cijelu dozu lijeka Singulair granule treba odmah upotrijebiti (u roku od 15 minuta).

Ako se pomiješa sa hranom lijek Singulair, granule, se ne smije čuvati za kasniju upotrebu. Lijek Singulair, granule, nijesu namijenjene za rastvaranje u tečnosti, ali se tečnost može uzeti poslije primjene lijeka. Lijek Singulair, granule, može se uzimati bez obzira na vrijeme uzimanja obroka.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci koje su navedene u dijelu 6.1

Dijagnoza perzistentne astme kod veoma male djece (6 mjeseci do 2 godine) mora biti postavljena od strane pedijatra ili pulmologa.

Pacijente treba savjetovati da nikada ne koriste montelukast za liječenje akutnog napada astme i da imaju pripremljene odgovarajuće ljekove namijenjene za ovu svrhu. Ako se javi akutni napad astme treba uzeti kratkodjelujući inhalacioni β-agonist. Pacijenti treba što je prije moguće da konsultuju ljekara ukoliko je potrebno da više puta inhaliraju kratkodjelujuće β-agoniste nego što je to uobičajeno.

Inhalacioni ili oralni kortikosteroidi ne smiju biti naglo zamijenjeni montelukastom.

Nema podataka o tome da se doza oralnih kortikosteroida može smanjiti ako se istovremeno primjenjuje montelukast.

U rijetkim slučajevima se kod pacijenata, koji koriste lijekove za terapiju astme uključujući i montelukast, može pojaviti sistemska eozinofilija, koja se ponekad ispoljava kao klinička manifestacija vaskulitisa, što odgovara Churg-Strauss sindromu, koji predstavlja stanje koje se često liječi sistemskom kortikosteroidnom terapijom. Ovi slučajevi su povremeno, ali ne uvijek, u vezi sa smanjenjem ili ukidanjem oralne kortikosteroidne terapije. Iako nije utvrđena uzročno-posljedična povezanost sa primjenom antagonista leukotrijenskih receptora, ljekari treba da budu na oprezu zbog moguće pojave eozinofilije, osipa vaskularnog porijekla, pogoršanja pulmonarnih simptoma, srčanih komplikacija i/ili neuropatije kod njihovih pacijenata. Pacijente kod kojih se pojave ovi simptomi treba ponovo pregledati i odrediti odgovarajuću terapiju.

Terapija montelukastom ne mijenja potrebu pacijenata sa astmom osjetljivom na aspirin da izbjegavaju uzimanje aspirina i ostalih nesteroidnih antiinflamatornih ljekova.

Natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po kesici, odnosno suštinski je „bez natrijuma“.

Montelukast se može primjenjivati sa drugom terapijom koja se rutinski koristi u profilaksi i hroničnom liječenju astme. U studijama u kojima su ispitivane interakcije ljekova, preporučena klinička doza montelukasta nije imala klinički značajne efekte na farmakokinetiku sljedećih ljekova: teofilina, prednizona, prednizolona, oralnih kontraceptiva (etinil estradiol/noretindron 35/1), terfenadona, digoksina i varfarina.

Kod ispitanika koji su istovremeno uzimali fenobarbital površina ispod krive (PIK) za montelukast bila je smanjena za približno 40%. Obzirom da se metaboliše posredstvom enzima CYP 3A4, 2C8 i 2C9, potreban je oprez, posebno kod djece, kod isovremene primjene montelukasta sa lijekovima koji indukuju CYP 3A4, 2C8 i 2C9, kao što su fenitoin, fenobarbital i rifampicin.

In vitro studije su pokazale da je montelukast snažan inhibitor enzima CYP 2C8. Međutim, podaci iz kliničkih studija interakcija ljekova, uključujući montelukast i rosiglitazon (primjer za ljekove koji se primarno metabolišu posredstvom CYP 2C8), pokazale su da montelukast ne inhibira CYP2C8 in vivo. Zbog toga se ne očekuje da montelukast značajno promijeni metabolizam ljekova koji se metabolišu posredstvom tog enzima (npr. paklitaksel, rosiglitazon i repaglinid).

In vitro studije su pokazale da je montelukast supstrat enzima CYP 2C8 i, u manjoj mjeri, 2C9 i 3A4. U kliničkoj studiji interakcije ljekova, koja je uključivala montelukast i gemfibrozil (inhibitor CYP 2C8 i 2C9), gemfibrozil je povećao sistemsku izloženost montelukastu 4,4 puta. Kada se primjenjuje istovremeno sa gemfibrozilom ili drugim snažnim inhibitorima CYP 2C8, nije potrebno prilagođavati uobičajenu dozu montelukasta, ali ljekar treba da ima na umu da mogućnost povećanja ispoljavanja neželjenih reakcija.

Na osnovu in vitro podataka, ne očekuju se klinički značajne interakcije sa manje snažnim inhibitorima CYP 2C8 (npr. trimetoprim). Istovremena primjena montelukasta i itrakonazola, snažnog inhibitora CYP 3A4, nije dovela do značajnog povećanja sistemske izloženosti montelukastu.

Trudnoća

Studije na životinjama nijesu ukazale na štetne efekte tokom trudnoće niti na štetne efekte po embrionalni odnosno fetalni razvoj.

Dostupni podaci iz objavljenih prospektivnih i retrospektivnih kohortnih studija koje su procjenjivale značajne malformacije novorođenčadi pri upotrebi montelukasta kod trudnica nijesu ustanovile rizik povezan sa ovim lijekom. Dostupne studije imaju metodološka ograničenja, koja uključuju malu veličinu uzorka, retrospektivno prikupljanje podataka u nekim slučajevima, kao i nekonzistentnost uporednih grupa.

Lijek Singulair se može koristiti tokom trudnoće samo ako ljekar procijeni da je to neophodno.

Dojenje

Studije na pacovima su pokazale da se montelukast izlučuje u mlijeko (vidjeti dio 5.3). Nije poznato da li se montelukast ili njegovi metaboliti izlučuju u humano mlijeko.

Lijek Singulair se može koristiti kod žena koje doje samo ukoliko ljekar procijeni da je to neophodno.

Lijek Singulair nema ili ima zanemarljivo mali uticaj na sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rukovanja mašinama. Međutim, kod pojedinih pacijenata dolazilo je do pojave pospanosti ili vrtoglavice.

Montelukast je ispitivan u kliničkim studijama sa perzistentnom astmom u sljedećem obimu:

• film tablete od 10 mg kod oko 4000 odraslih i adolescenata od 15 godina i starijih
• tablete za žvakanje od 5 mg kod oko 1750 pedijatrijskih pacijenata starosti od 6 do 14 godina
• tablete za žvakanje od 4 mg kod 851 pedijatrijskog pacijenta starosti 2-5 godina, i
• granule od 4 mg kod 175 pacijenata starosti od 6 mjeseci do 2 godine.

Montelukast je ispitivan u kliničkim studijama kod pacijenata sa intermitentnom astmom u sljedećem obimu:

• granule i tablete za žvakanje od 4mg kod 1038 pedijatrijskih pacijenata starosi od 6 meseci do 5 godina i sve do punih 6 godina

Kod pacijenata liječenih montelukastom sljedeće sa lijekom povezane neželjene reakcije u kliničkim studijama su prijavljene često (≥1/100 do <1/10), i sa većom učestalošću u odnosu na pacijente koji su uzimali placebo:

U kliničkim studijama produženog liječena na ograničenom broju pacijenata koje su trajale do 2 godine na odraslim pacijentima i do 12 mjeseci na pedijatrijskim pacijentima starosti 6-14 godina, bezbjednosni profil se nije mijenjao.

Kumulativno, 502 pedijatrijska pacijenta starosti 2-5 godina su liječena montelukastom najmanje 3 mjeseca, 338 je liječeno 6 mjeseci ili duže, a 534 pacijenta su liječena u toku 12 mjeseci ili duže. Poslije duže upotrebe lijeka bezbjednosni profil se nije mijenjao ni kod ovih pacijenata.

Bezbjednosni profil kod pedijatrijskih pacijenata starosti od 6 mjeseci do 2 godine nije se mijenjao u toku liječenja koje je trajalo do 3 mjeseca.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija:

Neželjene reakcije prijavljene tokom postmarketinškog praćenja, koje su prikazane tabelarno, su razvrstane po sistemima organa, a kategorije učestalosti su određene na osnovu relevantnih kliničkih studija.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

U ispitivanjim hroničnih slučajeva astme montelukast je primjenjivan u dozama koje su iznosile do 200 mg/dan i to kod odraslih pacijenata u trajanju od 22 nedjelje. Osim toga, sprovedene su i kratkoročne studije tokom kojih su pacijentima davane doze i do 900 mg montelukasta dnevno u periodu od oko nedjelju dana. Navedene studije nijesu pokazale klinički značajne neželjene reakcije.

Postoje izvještaji o akutnom predoziranju montelukasta koji su dobijeni na osnovu postmarketinškog iskustva i kliničkih ispitivanja. Ovi izvještaji su uključili odrasle i djecu sa visokim dozama i do 1000 mg (oko 61 mg/kg kod djeteta starosti 42 mjeseca). Dobijeni klinički i laboratorijski nalazi bili su konzistentni sa bezbjednosnim profilom kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata. Nije bilo neželjenih reakcija u većini prijavljenih slučajeva predoziranja.

Simptomi predoziranja

Neželjene reakcije koje su se najčešće pojavljivale su bile konzistentne sa bezbjednosnim profilom montelukasta i uključivale su bol u abdomenu, somnolenciju, žeđ, glavobolju, povraćanje i psihomotornu hiperaktivnost.

Terapija kod predoziranja

Nijesu dostupni specifični podaci o terapiji predoziranja montelukastom.

Nije poznato da li je montelukast moguće ukloniti peritonealnom dijalizom ili hemodijalizom.

Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji se primjenjuju u opstruktivnim bolestima disajnih puteva; antagonisti leukotrijenskih receptora

ATC kod: R03DC03

Mehanizam dejstva

Cisteinil leukotrieni (LTC4, LTD4, LTE4) predstavljaju potentne inflamatorne eikozanoide koji se oslobađaju iz različitih ćelija uključujući mastocite i eozinofile. Ovi važni proastmatični medijatori vezuju se za cisteinil leukotrijenske receptore (CysLT) koji se kod ljudi nalaze u disajnim putevima i ispoljavaju dejstva kao što su bronhokonstrikcija, sekrecija mukusa, vaskularna permeabilnost i nakupljanje eozinofila.

Farmakodinamski efekti

Montelukast predstavlja supstancu aktivnu nakon oralne primjene, koja se visokim afinitetom i selektivnošću vezuje za CysLT1 receptor. U kliničkim studijama je pokazano da montelukast inhibira bronhokonstrikciju nastalu usljed inhalacije LTD4, i to primijenjen u malim dozama kao što je doza od 5 mg. Bronhodilatacija nastaje u roku od 2 sata od oralno primjenjenog lijeka. Bronhodilatatorni efekat prouzrokovan β-agonistom je aditivan na efekat montelukasta. Liječenje montelukastom inhibira i ranu i kasnu fazu bronhokonstrikcije izazvanu antigenima. Montelukast je, u poređenju sa placebom, smanjio broj eozinofila u perifernoj krvi kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata. U posebnoj studiji je pokazano da montelukast značajno smanjuje broj eozinofila u disajnim putevima (mjereno u sputumu). Kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata od 2 do 14 godina starosti montelukast je u poređenju sa placebom smanjio broj eozinofila u perifernoj krvi uz kliničko poboljšanje kontrole astme.

Klinička efikasnost i bezbjednost

U studijama koje su sprovedene na odraslim pacijentima montelukast, u dozi od 10 mg jednom dnevno, u poređenju sa placebom, je pokazao značajno poboljšanje u jutarnjem FEV1 (10.4% naspram 2.7% promjena u odnosu na početne vrijednosti), AM peak expiratory flow rate (PEFR) (24.5 l/min naspram 3.3 l/min, promjena u odnosu na početne vrijednosti), kao i značajno smanjenje u ukupnoj primjeni β-agonista (-26.1% naspram -4.6% promjena u odnosu na početne vrijednosti). Poboljšanje skora simptoma astme u toku dana i noći, koji su prijavljivali pacijenti, bilo je značajno veće u odnosu na placebo.

Studije na odraslim pacijentima pokazale su da montelukast može da poveća klinički efekat inhalacionih kortikosteroida (% promjene u odnosu na početne vrijednosti za kombinaciju inhalacioni beklometazon plus montelukast naspram sam beklometazon: FEV1: 5.43% naspram 1.04%; upotreba β-agonista: -8.70% naspram 2.64%). U poređenju sa inhalacionim beklometazonom (200 μg dva puta dnevno pomoću spejsera) montelukast je pokazao brži inicijalni odgovor, iako je u studiji koja je trajala 12 nedjelja beklometazon obezbijedio bolji ukupni efekat liječenja (% promjene u odnosu na početne vrijednosti za montelukast naspram beklometazon za FEV1: 7.49% naspram 13.3%; upotreba β-agonista: -28.28% naspram -43.89%). Međutim, u poređenju sa beklometazonom, kod visokog procenta pacijenata koji su liječeni montelukastom postignut je sličan klinički odgovor (npr. kod 50% pacijenata koji su liječeni beklometazonom postignuto je poboljšanje FEV1 od oko 11% ili više u odnosu na početne vrijednosti, dok je oko 42% pacijenata koji su liječeni montelukastom postiglo isti odgovor).

U studiji na pedijatrijskim pacijentima starosti 6-14 godina koja je trajala 8 nedjelja montelukast u dozi od 5 mg jednom dnevno, u poređenju sa placebom, je značajno poboljšao respiratornu funkciju (FEV1 8.71% naspram 4.16% u odnosu na početne vrijednosti; AM PEFR 27.9 l/min naspram 17.8 l/min promjena u odnosu na početne vrijednosti) i smanjio primjenu β-agonista "po potrebi" (-11.7% naspram +8.2% u odnosu na početne vrijednosti).

U studiji koja je trajala 12 mjeseci upoređivana je efikasnost montelukasta u odnosu na inhalacioni flutikazon u kontroli astme kod pedijatrijskih pacijenata starosti 6-14 godina koji su imali blagu perzistentnu astmu. Montelukast nije pokazao slabije dejstvo u odnosu na flutikazon u povećanju broja dana bez astme (engl. asthma rescue-free days - RFD) što je bilo i najvažniji primarni parametar u poređenju dejstva ova dva lijeka. U prosjeku, u toku ove studije procenat broja dana bez astme je povećan sa 61.6 na 84.0 u grupi koja je uzimala montelukast i sa 60.9 na 86.7 dana u grupi koja je uzimala flutikazon. Razlika među grupama u povećanju broja dana bez astme (RFD) u % bila je statistički značajna (-2.8% sa 95% CI od -4.7, -0.9), ali u prethodno utvrđenim okvirima efekat nije bio klinički slabiji.

I montelukast i flutikazon su poboljšali kontrolu astme prema sekundarnim parametrima praćenja u toku 12-mjesečne studije:

• FEV1 je povećan sa 1.83 L na 2.09 L u grupi sa montelukastom i sa 1.85 L na 2.14 L u grupi sa flutikazonom. Razlika među grupama u LS srednjem povećanju FEV1 bila je -0.02 L sa 95% CI od -0.06, 0.02. Prosječno povećanje u odnosu na početne vrijednosti FEV1 u procentima u odnosu na početne vrijednosti bilo je 0.6% u grupi sa montelukastom i 2.7% u grupi koja je liječena flutikazonom. Razlika među grupama u LS srednjoj promjeni predviđenog FEV1 u odnosu na početne vrijednosti u % bila je značajna: -2.2% sa 95% CI od -3.6, -0.7.
• Procenat dana u kojima je korišćen β-agonist smanjen je sa 38.0 na 15.4 u grupi koja je primala montelukast, kao i sa 38.5 na 12.8 dana u grupi koje je liječena flutikazonom. Razlika između ispitivanih grupa u LS srednjim vrijednostima dobijenih metodom najmanjih kvadrata u odnosu na početne vrijednosti izražene u % dana sa primjenom β-agonista bila je značajna: 2.7 sa 95% CI od 0.9, 4.5.
• Procenat pacijenata koji su imali napad astme (napad astme je definisan kao period pogoršanja astme koji je zahtijevao liječenje oralnim kortikosteroidima, neplaniranu posjetu ljekaru, odlazak u službu hitne pomoći ili hospitalizaciju) u grupi koja je primala montelukast bio je 32.2, a 25.6 u grupi koja je primala flutikazon; odds ratio (95% CI) je bio značajan: 1.38 (1.04, 1.84).
• Procenat pacijenata koji su koristili sistemske (uglavnom oralne) kortikosteroide u toku studije bio je 17.8% u grupi sa montelukastom i 10.5% u grupi tretiranoj flutikazonom. Razlika između ispitivanih grupa u srednjim vrijednostima dobijena metodom najmanjih kvadrata je bila značajna: 7.3% sa 95% CI od 2.9, 11.7.

U placebo-kontrolisanoj studiji na pedijatrijskim pacijentima starosti od 2-5 godina koja je trajala 12 nedjelja, montelukast, primjenjivan u dozi od 4 mg jednom dnevno, je poboljšao parametre kontrole astme u poređenju sa placebom nezavisno od istovremeno primjenjene kontrolne terapije (inhalacija/nebulizacija kortikosteroida ili inhalacija/nebulizacija natrijum hromoglikata). Šezdeset posto pacijenata nije bilo na bilo kojoj drugoj kontrolnoj terapiji. Montelukast je poboljšao dnevne simptome (kao što su kašalj, zviždanje u grudima, otežano disanje i ograničenja u dnevnim aktivnostima) i noćne simptome u poređenju sa placebom. Montelukast je takođe smanjio primjenu β-agonista "po potrebi" i akutnu potrebu za uzimanjem kortikosteroida, u poređenju sa placebom. Pacijenti koji su uzimali montelukast imali su više dana bez astme u poređenju sa pacijentima koji su bili na placebu. Efekat liječenja je postignut već poslije prve doze.

U 12-mjesečnoj, placebo-kontrolisanoj studiji na pedijatrijskim pacijentima starosti od 2-5 godina, koji su imali blagu astmu sa epizodama pogoršanja, montelukast, primjenjivan u dozi od 4 mg jednom dnevno, je značajno (p≤0.001) smanjio godišnji broj epizoda pogoršanja astme (engl. exarcebation episodes - EE) u poređenju sa placebom (1.60 EE u poređenju sa 2.34 EE) [EE se definiše kao ≥ 3 uzastopna dana sa dnevnim simptomima astme koji zahtijevaju primjenu β-agonista, ili kortikosteroida (oralnih ili inhalacionih) ili hospitalizaciju zbog astme]. Procenat smanjenja broja EE u toku godine je bio 31.9% sa 95% CI od 16.9, 44.1.

U placebo kontrolisanoj studiji pedijatrijski pacijenti starosti od 6 mjeseci do 5 godina, koji su imali intermitentnu, ali ne i perzistentnu astmu, terapija montelukastom u dozi od 4mg, jednom dnevno, primjenjivana je tokom 12 mjeseci, ili u serijama od 12 dana koje su započinjane nakon pojave simptoma intermitentne astme. Kod pacijenata koji su uzimali montelukast u dozi od 4 mg ili placebo nije zabilježena značajna razlika u broju epizoda astme koje su kulminirale u napad astme (definisan kao period pogoršanja astme zbog kojeg je potrebno primijeniti hitne medicinske mjere kao što su: neplanirana posjeta ljekaru, odlazak u službu hitne pomoći ili u bolnicu, ili primjena oralnih, intravenskih ili intramuskularnih kortikosteroida).

Efikasnost montelukasta kod pedijatrijskih pacijenata starosti od 6 mjeseci do 2 godine je potvrđena ekstrapolacijom utvrđene efikasnosti kod pacijenata sa astmom starih 2 godine ili više, a na osnovu sličnih farmakokinetičkih podataka, kao i na osnovu pretpostavke da su tok bolesti, patofiziologija i efekat lijeka između ovih populacija slični.

Značajna redukcija bronhokonstrikcije izazvane naporom (engl. exercise induced bronchoconstriction - EIB) je pokazana u studiji na odraslim pacijentima koja je trajala 12 nedjelja (maksimalni pad FEV1 bio je 22.33% u montelukast grupi naspram 32.40% u placebo grupi; vrijeme oporavka do 5% u odnosu na početne vrijednosti FEV1 bilo je 44.22 min u montelukast grupi i 60.64 min u placebo grupi). Ovaj efekat bio je konzistentan u toku 12 nedjelja trajanja studije. Smanjenje EIB je takođe pokazano u kratkotrajnoj studiji na pedijatrijskim pacijentima starosti 6-14 godina (maksimalno smanjenje FEV1 je bilo 18.27% naspram 26.11%; vrijeme oporavka do 5% od početne vrijednosti FEV1 je bilo 17.76 min naspram 27.98 min). U obje studije efekat je pokazan na kraju doznog intervala pri čemu je doziranje bilo jednom dnevno.

Kod astmatičnih pacijenata osjetljivih na aspirin koji su istovremeno dobijali inhalacione i/ili oralne kortikosteroide, liječenje montelukastom u poređenju sa placebom, dovelo je do značajnog poboljšanja u kontroli astme (promjena FEV1 od 8.55% naspram -1.74% u odnosu na početne vrijednosti i smanjenje ukupne upotrebe β-agonista od - 27.78% naspram 2.09% promjena u odnosu na početne vrijednosti).

Resorpcija

Montelukast se brzo resorbuje poslije peroralne primjene. Za 10 mg film tablete srednja maksimalna koncentracija u plazmi (Cmax) se postiže za 3 sata (Tmax) nakon uzimanja lijeka natašte. Prosječna bioraspoloživost poslije oralne primjene je 64%. Standardni obrok ne utiče na bioraspoloživost nakon oralne primjene i na Cmax. Bezbjednost i efikasnost su pokazane u kliničkim ispitivanjima u kojima su film tablete od 10 mg primjenjivane bez obzira na vrijeme obroka.

Za tablete za žvakanje od 5 mg Cmax je dostignuta kod odraslih za 2 sata nakon uzimanja lijeka natašte. Prosječna bioraspoloživost nakon oralne primjene je 73%, i smanjuje se na 63% nakon uzimanja standardnog obroka.

Nakon primjene tablete za žvakanje od 4 mg pedijatrijskim pacijentima starosti od 2 do 5 godina natašte, Cmax je dostignuta 2 sata nakon primjene lijeka. Ova prosječna Cmax je za 66% veća, dok je Cmin niža nego kod odraslih koji su dobili tabletu od 10 mg.

Formulacija granula od 4 mg je bioekvivalentna sa tabletama za žvakanje od 4 mg kad su primjenjene odraslim osobama natašte. Kod pedijatrijskih pacijenata starosti 6 mjeseci do 2 godine Cmax se postiže 2 sata nakon davanja formulacije granula od 4 mg. Cmax je skoro 2 puta veća nego kod odrasih koji su dobili tabletu od 10 mg. Davanje kašice od jabuka ili standardizovanog obroka sa visokim sadržajem masti sa formulacijom granula nije imalo klinički značajan efekat na farmakokinetiku montelukasta, što je određeno na osnovu vrijednosti površina ispod krive (PIK) (1225.7 naspram 1223.1 ng·hr/mL sa ili bez kašice od jabuka, kao i 1191.8 naspram 1148.5 ng·hr/mL sa i bez standardnog obroka sa visokim sadržajem masti odnosno bez njega).

Distribucija

Montelukast se vezuje više od 99% za proteine plazme. Volumen distribucije u stanju ravnoteže za montelukast je u posjeku 8-11 litara. Studije na pacovima koji su tretirani radiooblježenim montelukastom ukazuju da montelukast minimalno prolazi krvno-moždanu barijeru. Pored toga, koncentracije radioobilježenog materijala u tkivima 24 sata poslije doziranja su bile minimalne u svim drugim tkivima.

Biotransformacija

Montelukast se intenzivno metaboliše. U studijama sa terapijskim dozama montelukasta, koncentracije metabolita u plazmi se nijesu mogle detektovati u stanju ravnoteže ni kod odraslih ni kod djece.

Citiohrom P450 2C8 je glavni enzim u metabolizmu montelukasta. CYP 3A4 i 2C9 takođe mogu da imaju minimalan doprinos, iako se za itrakonazol, koji je inhibitor CYP 3A4, pokazalo da ne mijenja farmakokinetičke parametre montelukasta kod zdravih ispitanika koji su uzimali 10 mg montelukastana dan.

In vitro studije na mikrozomima humane jetre su pokazale da montelukast primijenjen u terapijskim dozama ne inhibira citohrome P450 3A4, 2C9, 1A2, 2A6, 2C19 ili 2D6. Doprinos metabolita u ostvarivanju terapijskog dejstva montelukasta je minimalan.

Eliminacija

Plazma klirens montelukasta kod zdravih odraslih osoba je u prosjeku 45 ml/min. Poslije oralne primjene obiilježenog montelukasta 86% radioaktivnosti se može detektovati u fecesu prikupljenom tokom 5 dana, i < od 0.2% se detektuje u urinu. Ukoliko se uzme u obzir i procijenjena biorapoloživost montelukasta nakon oralne primjene, može se zaključiti da se montelukast i njegovi metaboliti skoro isključivo eliminišu putem žuči.

Karakteristike kod pacijenata.

Nije neophodno prilagođavanje doze kod starih osoba ili kod pacijenata sa blagim do umjerenim ođtećenjem funkcije jetre. Nijesu sprovedena klinička ispitivanja na pacijentima sa oštećenom funkcijom bubrega. Pošto se montelukast i njegovi metaboliti eliminišu bilijarnim putem pretpostavlja se da nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata saoštećenom funkcijom bubrega. Nema podataka o farmakokinetici montelukasta kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh skor >9).

Nakon primjene visokih doza montelukasta (koje su 20 do 60 puta veće od preporučenih doza za odrasle) uočeno je smanjenje koncentracije teofilina u plazmi. Ovo dejstvo nije bilo zabilježeno kod primjene preporučene doze od 10 mg jedanput dnevno.

U ispitivanju toksičnosti na životinjama uočene su manje prolazne promjene u serumskim biohemijskim parametrima kao što su ALT, glukoza, fosfor i trigliceridi. Znaci toksičnosti bili su pojačana salivacija, gastrointestinalni simptomi, proliv i jonska neravnoteža. Do ovih efekata došlo je u dozama koje su obezbijedile 17 puta veću sistemsku ekspoziciju u odnosu na kliničke doze. Kod majmuna, neželjena toksična dejstva su počela sa dozom od 150 mg/kg dnevno (>232 puta veća sistemska ekspozicija u odnosu na onu zabilježenu pri kliničkoj dozi). U ispitivanju na životinjama montelukast nije uticao na fertilitet ili reproduktivne sposobnosti poslije sistemske ekspozicije koja je bila veća od kliničkog izlaganja za 24 puta. Malo smanjenje tjelesne težine mladunaca je zabilježeno u ispitivanju fertiliteta kod ženki pacova u dozi od 200 mg/kg dnevno (>69 puta veća izlaganje od kliničke sistemske ekspozicije). U studijama na kunićima došlo je do češće pojave nepotpune osifikacije poslije >24 puta većeg izlaganja u poređenju sa kliničkom sistemskom ekspozicijom u odnosu na odgovarajuće kontrolne životinje. Kod pacova nijesu uočene bilo kakve abnormalnosti. Pokazano je da montelukast prolazi kroz placentu i da se izlučuje u mlijeko životinja.

Nije bilo smrtnih slučajeva nakon primjene pojedinačnih oralnih doza montelukast natrijuma i do 5000 mg/kg kod miševa i pacova (15000 mg/m2 kod miševa i 30000 mg/m2 kod pacova), što je bilo i najveća ispitivana doza. Ova doza je 25000 puta veća od preporučene dnevne doze kod odraslih ljudi (izračunato prema tjelesnoj masi odrasle osobe od 50 kg).

Utvrđeno je da montelukast primijenjen u dozama i do 500 mg/kg dnevno (>200 puta više od sistemskih kliničkih ekspozicija) nema fototoksična dejstva kod miševa, vezana za UVA, UVB ili spektar vidljive svjetlosti.

U in vitro i in vivo testovima na glodarima montelukast nije imao mutagena ni tumorigena dejstva.

Manitol (E421)

Hiproksipropilceluloza (E 463)

Magnezijum stearat (E572)

Nema podataka o inkompatibilnosti.

2 godine.

Nakon otvaranja kesice, upotrijebiti odmah.

Čuvati na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju, zaštićeno od svjetlosti i vlage.

Unutrašnje pakovanje je od polietilenska/aluminijumska/poliesterska kesica.

Spoljno pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 28 kesica i Uputstvo za lijek.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta je lijek Singulair?

Lijek Singulair kao aktivnu supstancu sadrži montelukast. On je antagonista leukotrijenskih receptora koji blokira supstance koje se nazivaju leukotrijeni.

Kako deluje lijek Singulair?

Leukotrijeni dovode do sužavanja kao i do oticanja disajnih puteva u plućima. Blokirajući leukotrijene, lijek Singulair olakšava simptome i pomaže u kontroli astme.

Kada treba koristiti lijek Singulair?

Ljekar je Vašem djetetu propisao lijek Singulair da bi liječio astmu, odnosno radi srečavanja pojave simptoma astme tokom dana i noći.

• Lijek Singulair, granule, se koristi za liječenje pacijenata od 6 mjeseci do 5 godina (sve do punih 6 godina) starosti kod kojih se adekvatna kontrola astme ne može postići lijekovima koje već uzimaju, tako da im je potrebna dodatna terapija.
• Lijek Singulair, granule, se takođe može koristiti kao alternativna terapija umjesto inhalacionih kortikosteroida (koji se primjenjuju pomoću pumpice, udisanjem) kod pacijenata od 2 do 5 godina (sve do punih 6 godina starosti) koji nijesu u skorije vrijeme koristili oralne kortikosteroide za regulaciju astme, i kod kojih se pokazalo da nisu u stanju da koriste ihnhalacione kortikosteroide.
• Lijek Singulair, granule, takođe pomaže u sprječavanju sužavanja disajnih puteva odnosno simptoma astme koji su izazvani fizičkim naporom/vježbanjem kod pacijenata uzrasta 2 godine i starijih.

Ljekar će utvrditi kako treba koristiti lijek Singulair, u zavisnosti od simptoma i težine astme Vašeg djeteta.

Šta je astma?

Astma je dugotrajno hronično oboljenje.

Astma uključuje:

• Teškoće pri disanju zbog sužavanja disajnih puteva. Sužavanje disajnih puteva se pogoršava ili poboljšava kao odgovor na razne situacije.
• Osjetljivost disajnih puteva koji reaguju na mnoge faktore kao što su: duvanski dim, polen, hladan vazduh ili vježbanje, odnosno fizički napor.
• Oticanje (zapaljenje) sluzokože disajnih puteva.

Simptomi astme obuhvataju: kašalj, zviždanje u grudima, osjećaj tjeskobe u grudnom košu.

Obavijestite ljekara Vašeg djeteta o bilo kojem medicinskom problemu ili o postojanju eventualne alregije koju Vaše dijete sada ima ili je ranije imalo.

Lijek Singulair ne smijete koristiti:

• ukoliko je Vaše dijete alergično na montelukast ili bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6)

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što date lijek Singulair Vašem djetetu.

• Ukoliko se simptomi astme ili disanje Vašeg djeteta pogoršaju, odmah o tome obavijestite ljekara.
• Lijek Singulair nije namijenjen za liječenje akutnog (iznenadnog) napada astme. Ukoliko dođe do akutnog napada, pratite uputstva koja Vam je ljekar dao. Uvijek morate pri ruci da imate inhalacioni lijek (koji se primjenjuje pomoću pumpice, udisanjem) "za spašavanje" za otklanjanje simptoma napada astme.
• Izuzetno je važno da Vaše dijete uzima sve ljekove za liječenje astme koje je propisao ljekar. Lijek Singulair se ne smije koristiti umesto ljekova za liječenje astme koje je ljekar propisao Vašem djetetu.
• Ako uočite da Vaše dijete koje uzima ljekove za liječenje astme razvije kombinaciju simptoma kao što su: bolest slična gripu, osjećaj bockanja ili utrnulost u rukama ili nogama, pogoršanje plućnih simptoma, i/ili osip na koži, posavjetujte se s ljekarom.
• Vaše dijete ne smije da uzima acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) i ljekove protiv zapaljenja (antiinflamatorne ljekove, takođe poznate kao nesteroidni antiinflamatorni ljekovi ili NSAIL), ukoliko ti ljekovi dovode do pogoršanja astme Vašeg djeteta.

Različiti neuropsihijatrijski događaji (na primjer promjene u ponašanju, promjene raspoloženja, depresija i suicidalnost) su prijavljeni kod pacijenata svih uzrasta, koji su liječeni motelukastom (vidite dio 4). Obratite se Vašem ljekaru ukoliko dođe do pojave ovakvih simptoma u toku trajanja terapije montelukastom.

Djeca i adolescenti

Nemojte davati ovaj lijek djeci mlađoj od 6 mjeseci starosti.

Dostupni su drugi oblici ovog lijeka koji su namijenjeni za pedijatrijske pacijente ispod 18 godina starosti na osnovu starosne grupe.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako Vaše dijete uzima, ili je do nedavno uzimalo, ili bi moglo uzeti neki drugi lijek, uključujući i lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta.

Neki ljekovi mogu uticati na dejstvo lijeka Singulair i obrnuto, Singulair može uticati na efekat drugih ljekova.

Obavezno, prije započinjanja terapijelijekom Singulair, obavestite ljekara ukoliko Vaše dijete uzima neki od sljedećih ljekova:

• fenobarbital (lijek koji se koristi za liječenje epilepsije)
• fenitoin (lijek koji se koristi za liječenje epilepsije)
• rifampicin (lijek koji se koristi za liječenje tuberkuloze i nekih drugih infekcija)

Uzimanje lijeka Singulair sa hranom ili pićem

Lijek Singulair, 4 mg, granule, se može koristiti nezavisno od obroka.

Trudnoća i dojenje

Ovaj dio nije primjenjiv kada je u pitanju lijek Singulair, 4 mg, granule, s obzirom na to da je namijenjen isključivo za upotrebu kod djece od 6 mjeseci do 5 godina starosti (sve do punih 6 godina).

Uticaj lijeka Singulair na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ovaj dio nije primjenjiv na lijek Singulair, 4 mg, granule, pošto su one namijenjene za upotrebu kod djece od 6 mjeseci do 5 godina starosti (sve do punih 6 godina), ali informacija koja slijedi se odnosi na aktivni sastojak lijeka – montelukast.

Ne očekuje se da lijek Singulair utiče na sposobnost upravljanja vozilom ili rukovanja mašinama. Ipak, individualne reakcije na lijek mogu biti različite. Neka neželjena dejstva, čija je pojava veoma rijetko zabilježena pri upotrebi lijeka montelukast (poput vrtoglavice i pospanosti), mogu uticati na sposobnost pojedinih pacijenata da voze automobil ili da rukuju mašinama.

Lijek Singulair sadrži natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po kesici, tj. suštinski je „bez natrijuma“.

Vaše dijete treba da uzima lijek Singulair tačno onako kako je propisao ljekar Vašeg djeteta ili farmaceut. Ukoliko nijeste sigurni u to kako se uzima lijek, provjerite sa ljekarom Vašeg djeteta ili farmaceutom.

• Ovaj lijek se daje djeci isključivo pod nadzorom odrasle osobe. Vaše dijete treba da uzima lijek Singulair granule svako veče, na način kako je to propisao ljekar.
• Lijek Singulair granule Vaše dijete treba da uzima i kada nema simptome astme, ili kada je došlo do akutnog napada astme.

Upotreba kod djece od 6 mjeseci do 5 godina starosti (sve do punih 6 godina)

Preporučena dnevna doza lijeka je jedna kesica lijeka Singulair granula od 4 mg, svako veče.

Ukoliko Vaše dijete koristi lijek Singulair, nemojte mu davati istovremeno i neki drugi lijek koji sadrži istu aktivnu supstancu, montelukast.

Kako treba djeci davati Singulair granule od 4 mg ?

• Ovaj lijek je namijenjen za oralnu upotrebu.
• Ne otvarajte kesicu ako nijeste spremni da je upotrijebite.
• Lijek Singulair granule se djetetu mogu dati na dva načina:
• da ih djete direktno proguta
• pomiješane sa supenom kašikom hladne mekane hrane ili mekane hrane zagrijane do sobne temperature (npr. kašica od jabuka, sladoled, šargarepa i pirinač).
• Pomiješajte cio sadržaj kesice lijeka Singulair, granule, sa punom kašikom mekane hrane, vodeći računa da se cjelokupna doza lijeka pomiješa sa hranom i odmah dajte djetetu.
• Obezbijedite da Vaše dijete pojede cijelu količinu mješavine granula i hrane odmah nakon pripreme, odnosno u roku od 15 minuta.

VAŽNA NAPOMENA: Nikada nemojte čuvati mješavinu granula i hrane za kasniju upotrebu.

• Lijek Singulair granule nije namijenjen za rastvaranje u tečnosti. Vaše dijete može da uzima tečnost nakon što je progutalo lijek Singulair granule.

Lijek Singulair, granule se mogu primijeniti bez obzira na vrijeme uzimanja obroka.

Ako je Vaše dijete uzelo više lijeka Singulair nego što je trebalo

Odmah se obratite ljekaru Vašeg djeteta.

U većini izvještaja o predoziranju nijesu prijavljeni neželjeni efekti. Najčešće zabilježeni simptomi navedeni prilikom predoziranja kod odraslih i djece su bol u trbuhu, pospanost, pojačana žeđ, glavobolja, povraćanje i hiperaktivnost.

Ako ste zaboravili da date djetetu lijek Singulair

Potrudite se da uvek date dijetetu lijek onako kako mu je ljekar propisao. Međutim, ukoliko Vaše dijete propusti da uzme dozu, nastavite da djetetu dajete lijek prema uobičajenom rasporedu koji podrazumijeva jednu kesicu lijeka Singulair dnevno.

Nemojte djetetu davati dvostruku dozu lijeka kako biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako Vaše dijete naglo prestanete da uzima lijek Singulair

Lijek Singulair može koristiti liječenju Vašeg djeteta samo ukoliko ga ono redovno uzima.

Važno je da Vaše dijete nastavi sa uzimanjem lijeka Singulair onoliko dugo koliko je to ljekar propisao. To će pomoći da astma kod Vašeg djeteta bude pod kontrolom.

Ukoliko imate bilo kakva dodatna pitanja u vezi upotrebe ovog lijeka, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Singulair može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lijek.

U kliničkim ispitivanjima u kojima je primenjivan montelukast u obliku granula u dozi od 4 mg, najčešće prijvljena neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek) za koje se smatra da su povezani sa primjenom montelukasta bili su:

• dijareja
• hiperaktivnost
• astma
• ljuštenje kože i svrab
• osip

Pored ovih, u kliničkim studijama u kojima je primenjivan montelukast u obliku film tableta od 10 mg i u obliku tableta za žvakanje od 5 mg i 4 mg, prijavljena je pojava sledećih neželjenih dejstava:

• bol u stomaku
• glavobolja
• pojačana žeđ

Navedena neželjena dejstva obično su bila blaga i učestalije su se pojavljivala kod pacijenata koji su bili na terapiji lijekom montelukast, nego kod onih koji su primali placebo (tabletu koja ne sadrži aktivni sastojak).

Ozbiljna neželjena dejstva

Odmah kažite svom ljekaru ako primijetite bilo koje od dolje navedenih neželjenih dejstava, koje može da bude ozbiljno i zbog koga može Vašem djetetu da zatreba hitna medicinska pomoć:

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod manje od 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• alergijske reakcije uključujući otok lica, usana, jezika i/ili grla koje mogu dovesti do teškoća pri disanju ili gutanju
• promjene u ponašanju i raspoloženju: uznemirenost uključujući agresivno ili neprijateljsko ponašanje, depresija
• pojava epileptičnih napada

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod manje od 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• pojačana sklonost ka krvarenju
• drhtanje
• palpitacije (osjećaj lupanja srca)

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod manje od 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• kombinovani simptomi kao što su bolest slična gripu, peckanje i bockanje ili utrnulost ruku i nogu, pogoršanje plućnih simptoma i/ili osip na koži (Churg-Strauss-ov sindrom) (vidjeti dio 2)
• nizak broj trombocita (krvnih pločica)
• promjene u ponašanju i raspoloženju: halucinacije, dezorijentacija, samoubilačke misli i radnje
• zapaljenje (inflamacija) pluća
• teške reakcije na koži (multiformni eritem) koje se mogu javiti bez ikakvog nagovještaja
• zapaljenje jetre (hepatitis)

Ostale neželjene reakcije prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• infekcije gornjeg dijela respiratornog trakta

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod manje od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• dijareja, mučnina, povraćanje
• osip na koži
• groznica
• povišene vrijednosti enzima jetre

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod manje od 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• promjene u ponašanju i raspoloženju: poremećaj snova uključujući noćne more, teškoće pri uspavljivanju, hodanje u snu, razdražljivost, nespokojstvo, nemir
• vrtoglavica, pospanost, osjećaj peckanja i bockanja/utrnulost
• krvarenje iz nosa
• suva usta, problemi sa varenjem
• pojavljivanje modrica, svrab, koprivnjača
• bol u zglobovima ili mišićima, grčevi u mišićima
• noćno mokrenje kod djece
• slabost/umor, osjećaj opšteg lošeg stanja, oticanje

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod manje od 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• promjene u ponašanju i raspoloženju: poremećaj pažnje, slabljenje memorije, nekontrolisani pokreti mišića

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod manje od 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• mekani crvenkasti otoci ispod kože, najčešće na potkoljenicama (nodozni eritem)
• promjene ponašanja i raspoloženja: opsesivno-kompulzivni simptomi, mucanje.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju (“Važi do:”). Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju, zaštićeno od svjetlosti i vlage.

Nakon otvaranja kesice, upotrijebiti odmah.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Singulair

• Aktivna supstanca je montelukast. Jedna kesica granula sadrži 4 mg montelukasta u obliku montelukast natrijuma.
• Pomoćne supstance su: manitol (E421); hidroksipropilceluloza (E463); magnezijum stearat (E572).

Kako izgleda lijek Singulair i sadržaj pakovanja

Lijek Singulair, 4 mg, granule, je rastresit granulirani prašak bijele boje bez prisustva stranih čestica.

Unutrašnje pakovanje je od polietilenska/aluminijumska/poliesterska kesica.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 28 kesica od polietilen/aluminijum/poliestera i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

MERCK SHARP & DOHME B.V., Waarderweg 39, Haarlem, 2031 BN, Holandija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/23/1387 - 6660 od 20.07.2023. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Oktobar, 2024. godine