PRILENAP 20mg tableta

• Liječenje hipertenzije

• Liječenje simptomatske srčane insuficijencije

• Prevencija simptomatske srčane insuficijencije kod pacijenata sa asimptomatskom disfunkcijom lijeve komore (ejekciona frakcija ≤ 35%).

(Pogledati dio 5.1.)

Doziranje

Hrana ne utiče na resorpciju Prilenap tableta.

Dozu bi trebalo individualno određivati u skladu sa profilom pacijenta (pogledati dio 4.4) i reagovanjem krvnog pritiska.

Pedijatrijska upotreba

Iskustvo kliničkog ispitivanja upotrebe lijeka Prilenap kod hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata je ograničeno (pogledati dio 4.4, 5.1 i 5.2).

Hipertenzija

Početna doza je 5 mg do maksimalno 20 mg, u zavisnosti od stepena hipertenzije i stanja pacijenta (vidjeti u daljem tekstu). Prilenap se primjenjuje jednom dnevno. Kod blage hipertenzije, preporučena početna doza iznosi 5 do 10 mg. Pacijenti kod kojih postoji izrazito aktivan sistem renin-angiotenzin-aldosteron (na primjer, renovaskularna hipertenzija, gubitak soli i/ili smanjenje volumena, srčana dekompenzacija ili teška hipertenzija) mogu doživjeti prekomjerni pad krvnog pritiska poslije početne doze. Kod takvih pacijenata se preporučuje početna doza od 5 mg ili manja, a otpočinjanje liječenja bi trebalo sprovesti pod ljekarskim nadzorom.

Prethodno liječenje visokim dozama diuretika može za posljedicu imati smanjenje volumena i rizik od hipotenzije kada se počinje liječenje enalaprilom. Kod takvih pacijenata se preporučuje početna doza od 5 mg ili manja. Ukoliko je to moguće, liječenje diureticima bi trebalo prekinuti u toku 2 - 3 dana prije počinjanja liječenja sa lijekom Prilenap. Trebalo bi pratiti bubrežnu funkciju kao i serumsku koncentraciju kalijuma.

Uobičajena doza održavanja iznosi 20 mg dnevno. Maksimalna doza održavanja je 40 mg dnevno.

Srčana insuficijencija / asimptomatska disfunkcija lijeve komore

U liječenju simptomatske srčane insuficijencije se Prilenap primjenjuje zajedno sa diureticima i, tamo gde je potrebno, sa digitalisom ili beta-blokatorima. Početna doza lijeka Prilenap kod pacijenata sa simptomatskom srčanom insuficijencijom ili asimptomatskom disfunkcijom lijeve komore je 2,5 mg i trebalo bi je primijeniti uz strog medicinski nadzor u cilju utvrđivanja početnog dejstva na krvni pritisak. U odsustvu simptomatske hipotenzije ili poslije efikasnog tretiranja simptomatske hipotenzije poslije otpočinjanja liječenja sa lijekom Prilenap kod srčane insuficijencije, dozu lijeka bi trebalo postepeno povećavati do uobičajene doze održavanja od 20 mg, dato u jednoj ili dvije podjeljene doze, a prema toleranciji pacijenta. Preporučuje se da se ovo titriranje doze sprovodi u intervalu od 2 do 4 nedjelje. Maksimalna doza iznosi 40 mg dnevno, dato u dvije podjeljene doze.

Tabela 1: Predloženo titriranje doze lijeka Prilenap kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom / asimptomatskom disfunkcijom lijeve komore

* Posebne mjere predostrožnosti treba sprovoditi kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom ili kod pacijenata koji uzimaju diuretike (pogledati dio 4.4).

Potrebno je pažljivo kontrolisati krvni pritisak i bubrežnu funkciju i prije, i poslije otpočinjanja liječenja sa lijekom Prilenap (pogledati dio 4.4) jer su zapaženi hipotenzija i (ređe) posljedična bubrežna insuficijencija. Kod pacijenata liječenih diureticima, ako je moguće, dozu bi trebalo smanjiti prije početka primjene lijeka Prilenap. Pojava hipotenzije poslije početne doze lijeka Prilenap ne znači da će se hipotenzija ponovo javljati u toku hronične terapije sa lijekom Prilenap i ne isključuje kontinuiranu primjenu lijeka. Takođe bi trebalo pratiti koncentraciju serumskog kalijuma i bubrežnu funkciju.

Doziranje kod bubrežne insuficijencije

U principu, potrebno je produžiti intervale između dvije doze enelaprila i/ili redukovati dozu.

Tabela 2: Doziranje za bubrežnu insuficijenciju

* Pogledati dio4.4 Enalapril se dijalizira. Doziranje u dane bez dijalize bi trebalo podesiti u zavisnosti od reagovanja krvnog pritiska.

Primjena kod osoba starije životne dobi

Doza treba da bude prilagođena bubrežnoj funkciji pacijenata starije životne dobi (pogledati dio 4.4).

Primjena u pedijatriji

Ukoliko pacijenti mogu da progutaju tablete, doza se individualno određuje na osnovu profila pacijenta kao i reagovanja njegovog krvnog pritiska. Preporučena početna doza iznosi 2,5 mg kod pacijenata sa 20 do manje od 50 kg tjelesne mase, a 5 mg kod pacijenata sa ≥ 50 kg. Prilenap se uzima jednom dnevno. Doziranje bi trebalo podešavati u skladu sa potrebama pacijenata do maksimalne doze od 20 mg dnevno kod pacijenata sa 20 do manje od 50 kg tjelesne mase, i 40 mg kod pacijenata sa ≥ 50 kg (pogledati dio 4.4).

Prilenap se ne preporučuje kod novorođenčadi i pedijatrijskih pacijenata sa brzinom glomerularne filtracije < 30 ml/min/1,73 m2, pošto o tome nema podataka.

Način primjene

Oralna upotreba.

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci koje su navedene u Odjeljku 6.1 ili bilo koji drugi ACE inhibitor
• Anamneza za angioedem koji je povezan sa prethodnim liječenjem nekim ACE inhibitorom
• Hereditarni ili idiopatski angioedem
• Drugo i treće tromjesečje trudnoće (pogledati dio4.4 i 4.6).
• Istovremena upotreba lijeka enalapril i proizvoda koji sadrže aliskiren je kontraindikovana kod pacijenata koji boluju od dijabetes melitusa ili oštećenja bubrega (GFR <60 ml/min/1.73 m2) (pogledati dio4.5 i 5.1).
• Istovremeno uzimanje enalaprila sa kombinacijom sakubitril/valsartan. Terapija lijekom enalapril se ne smije započeti dok ne prođe 36 sati od posljednje primijenjene doze kombinacije sakubitril/valsartan (pogledati dio4.4. i 4.5).

Simptomatska hipotenzija

Simptomatska hipotenzija se rijetko zapaža kod nekomplikovanih hipertenzivnih pacijenata. Kod hipertenzivnih pacijenata koji dobijaju Prilenap, postoji veća vjerovatnoća da će doći do simptomatske hipotenzije ukoliko kod pacijenta postoji smanjenje volumena, odnosno zbog terapije diureticima, ograničenja soli u ishrani, dijalize, dijareje ili povraćanja (pogledati dio 4.5 i 4.8). Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, sa ili bez pridružene bubrežne insuficijencije, takođe je zapažena simptomatska hipotenzija. Najvjerovatnije je da će se ona javiti kod onih pacijenata sa težim stepenom srčane insuficijencije, koji koriste veće doze diuretika Henleove petlje, sa hiponatremijom ili funkcionalnim oštećenjem bubrega. Kod takvih pacijenata bi liječenje trebalo otpočeti pod strogim medicinskim nadzorom, a pacijente bi pažljivo trebalo kontrolisati kad god se doza lijeka Prilenap i/ili diuretika podešava. Slična razmatranja se mogu primijeniti i na pacijente sa ishemijskom bolešću srca ili cerebrovaskularnom bolešću kod kojih bi prekomerni pad krvnog pritiska mogao da za posljedicu ima infarkt miokarda ili cerebrovaskularni insult.

Ukoliko dođe do hipotenzije, pacijenta bi trebalo postaviti u ležeći položaj sa glavom nadole i, ako je potrebno, primijeniti intravensku infuziju normalnog fiziološkog rastvora. Prolazna hipotenzivna reakcija nije kontraindikacija za primjenu daljih doza koje se obično mogu dati bez poteškoća kada se krvni pritisak povećao poslije nadoknade volumena.

Kod nekih pacijenata sa srčanom insuficijencijom koji imaju normalan ili nizak krvni pritisak, kod primjene lijeka Prilenap može doći do dodatnog snižavanja sistemskog krvnog pritiska. Ovakvo dejstvo je očekivano i obično nije razlog za prekidanje liječenja. Ukoliko hipotenzija postane simptomatska, mogu biti potrebni smanjenje doze i/ili prekid primjene diuretika i/ili lijeka Prilenap.

Stenoza aortne ili mitralne valvule / hipertrofična kardiomiopatija

Kao što je slučaj sa svim vazodilatatorima, ACE inhibitore bi trebalo primjenjivati oprezno kod pacijenata kod kojih postoji opstrukcija lijeve komore na nivou valvula i opstrukcija protoka krvi, a izbjegavati ih u slučajevima kardiogenog šoka i hemodinamski signifikantne opstrukcije.

Oštećenje bubrežne funkcije

U slučajevima oštećenja bubrega (klirens kreatinina < 80 ml/min), početno doziranje enalaprila treba podesiti prema klirensu kreatinina pacijenta (pogledati dio 4.2), a zatim u funkciji reagovanja pacijenta na terapiju. Rutinsko praćenje nivoa kalijuma i kreatinina predstavlja dio normalne medicinske prakse za ove pacijente.

Registrovana je bubrežna insuficijencija udružena sa primjenom enalaprila i ona se javljala uglavnom kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom ili nekim osnovnim bubrežnim oboljenjem, uključujući i stenozu renalne arterije. Ukoliko se brzo prepozna i adekvatno liječi, bubrežna insuficijencija povezana sa terapijom enalaprilom je obično reverzibilna.

Neki hipertenzivni pacijenti bez prethodnog evidentnog oboljenja bubrega, dobili su povišenje uree i kreatinina u krvi kada su uzimali enalapril istovremeno sa nekim diuretikom. Može biti potrebno smanjenje doze enalaprila i/ili prekid liječenja diureticima. Ova situacija bi trebalo da pobudi sumnju na moguće postojanje stenoze renalne funkcije (pogledati dio 4.4, Renovaskularna hipertenzija)

Renovaskularna hipertenzija

Postoji povećan rizik od hipotenzije i bubrežne insuficijencije kada se pacijenti sa bilateralnom stenozom bubrežne arterije ili stenozom arterije za jedan funkcionalni bubreg, liječe ACE inhibitorima. Gubitak bubrežne funkcije se može javiti uz samo blage promjene serumskog kreatinina. Kod tih pacijenata bi liječenje trebalo otpočeti malim dozama uz brižljiv medicinski nadzor, opreznu titraciju doze i praćenje bubrežne funkcije.

Transplantacija bubrega

Nema iskustava u pogledu primjene lijeka Prilenap kod pacijenata kod kojih je nedavno obavljena transplantacija bubrega. Prema tome, liječenje lijekom Prilenap se ne preporučuje.

Hepatička insuficijencija

ACE inhibitori su rijetko bili udruženi sa jednim sindromom koji počinje holestatskom žuticom ili hepatitisom i progredira do fulminantne nekroze jetre i (ponekada) smrtnog ishoda. Mehanizam ovog sindroma nije rasvijetljen. Pacijenti koji primaju ACE inhibitore i koji ispolje žuticu ili značajno povišenje hepatičkih enzima, trebalo bi da prekinu uzimanje ACE inhibitora i da se adekvatno kontrolišu.

Neutropenija / agranulocitoza

Neutropenija / agranulocitoza, trombocitopenija i anemija su zapaženi kod pacijenata koji su primali ACE inhibitore. Kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom i bez drugih komplikujućih faktora, neutropenija se rijetko javlja. Enalapril bi trebalo primjenjivati uz krajnji oprez kod pacijenata sa kolagenim vaskularnim bolestima, na imunosupresivnoj terapiji, terapiji alopurinolom ili prokainamidom ili kod kojih postoji kombinacija ovih komplikujućih faktora, naročito ukoliko postoji od ranije prisutna oštećena bubrežna funkcija. Kod nekih od tih pacijenata su se razvile ozbiljne infekcije koje u nekim slučajevima nisu reagovale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko se kod takvih pacijenata koristi enalapril, savjetuje se periodična kontrola bijelih krvnih zrnaca, a pacijentima bi trebalo objasniti da prijave bilo koji znak infekcije.

Hipersenzitivnost / angioneurotički edem

Angioneurotički edem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili larinksa registrovan je kod pacijenata liječenih inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima uključujući i Prilenap. On se može javiti u bilo kom trenutku za vrijeme liječenja. U takvim slučajevima primjenu lijeka Prilenap treba odmah obustaviti i preduzeti adekvatno praćenje radi obezbjeđenja potpunog povlačenja simptoma prije no što se pacijent otpusti. Čak i u slučajevima gde je u pitanju bio samo otok jezika, pacijentima je neophodan produženi interval posmatranja, s obzirom da liječenje antihistaminicima i kortikosteroidima može biti nedovoljno.

Veoma rijetko se navode fatalni ishodi zbog angioedema udruženog sa edemom larinksa ili edemom jezika. Kod pacijenata kod kojih je došlo do zahvatanja jezika, glotisa ili larinksa, postoji vjerovatnoća da će se javiti i opstrukcija disajnih puteva, naročito kod onih kod kojih postoji anamneza o hirurškim intervencijama na disajnim putevima. Tamo gde je došlo do zahvatanja jezika, glotisa ili larinksa, uz mogućnost prouzrokovanja opstrukcije disajnih puteva, potrebno je brzo primijeniti adekvatnu terapiju koja može uključiti supkutanu primjenu rastvora epinefrina 1:1000 (0,3 ml do 0,5 ml) i/ili mjere za održavanje prohodnosti disajnih puteva.

Zapaženo je da crni pacijenti koji uzimaju ACE inhibitore imaju veću incidencu angioedema u poređenju sa osobama koje nisu crnci.

Kod pacijenata sa anamnezom angioedema koji nije u vezi sa liječenjem ACE inhibitorima, može postojati povećani rizik za nastanak angioedema kod uzimanja nekog ACE inhibitora. (pogledati dio 4.3).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa kombinacijom sakubitril/valsartan je kontraindikovana zbog povećanog rizika od angioedema. Terapija kombinacijom sakubitril/valsartan ne smije biti započeta prije isteka 36 sati od posljednje doze enalaprila. Terapija enalaprilom ne smije biti započeta prije isteka 36 sati od posljednje doze kombinacije sakubitril/valsartan (pogledati dio 4.3 i 4.5).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa racekadotrilom, m-TOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom može biti pod povećanim rizikom od pojave angioedema (npr. otok disajnih puteva ili jezika, sa ili bez oštećenja respiratorne funkcije) (pogledati dio 4.5). Potreban je oprez kada se započinje terapija racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom kod pacijenata koji već uzimaju ACE inhibitor.

Anafilaktoidne reakcije u toku desenzibilizacije Hymenopterom

Pacijenti koji su uzimali ACE inhibitore za vrijeme desenzibilizacije otrovom opnokrilaca, rijetko su imali po život opasne anafilaktoidne reakcije. Ove reakcije su se mogle izbjeći privremenim prekidanjem terapije ACE inhibitorima prije svake desenzibilizacije.

Anafilaktoidne reakcije u toku LDL afereze

Pacijenti koji su uzimali ACE inhibitore za vrijeme LDL afereze lipoproteina niske gustine pomoću dekstran sulfata, rijetko su imali po život opasne anafilaktoidne reakcije. Ove reakcije su izbjegavane privremenim prekidanjem terapije ACE inhibitorima prije svake afereze.

Pacijenti na hemodijalizi

Anafilaktoidne reakcije su zapažene kod pacijenata koji su dijalizirani pomoću membrana velikog pritiska (na primjer, AN 69) i istovremeno liječeni nekim ACE inhibitorom. Kod takvih pacijenata bi trebalo razmotriti korišćenje drugačijeg tipa dijalizne membrane ili primjenu neke druge klase antihipertenzivnih ljekova.

Hipoglikemija

Kod dijabetičara liječeniih oralnim antidijabetičkim preparatima ili insulinom, kontrolu hipoglikemije bi trebalo pažljivo pratiti u toku prvog mjeseca liječenja nekim ACE inhibitorom (pogledati dio 4.5).

Kašalj

Kašalj se navodi kod primjene ACE inhibitora. Karakteristično, kašalj je neproduktivan, perzistentan i prestaje poslije prekida lečenja. Kašalj indukovan ACE inhibitorima bi trebalo imati u vidu kao dio diferencijalne dijagnoze kašlja.

Hirurgija / anestezija

Kod pacijenata koji se podvrgavaju velikim hirurškim zahvatima ili u toku anestezije preparatima koji izazivaju hipotenziju, enalapril blokira stvaranje angiotenzina II, što je posljedica kompenzatornog oslobađanja renina. Ukoliko dođe do hipotenzije, i pretpostavlja se da je u pitanju ovaj mehanizam, ona se može korigovati nadoknadom volumena.

Hiperkalemija

ACE inhibitori mogu izazvati hiperkalemiju jer inhibiraju oslobađanje aldosterona. Ovo dejstvo obično nije značajno kod pacijenata sa očuvanom funkcijom bubrega. Međutim, do hiperkalemije može doći kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega i / ili kod pacijenata koji uzimaju suplemente kalijuma (uključujući i zamjene za so), diuretike koji štede kalijum, trimetoprim ili ko-trimoksazol, takođe poznat kao trimetoprim/ sulfametoksazol), a posebno antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, može doći do hiperkalemije. Diuretike koji štede kalijum i blokatore receptora angiotenzina je potrebno primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji u svojoj terapiji imaju ACE inhibitore, i redovno pratiti koncentraciju kalijuma u serumu i funkciju bubrega (pogledati dio 4.5).

Litijum

Kombinacija litijuma i enalaprila se generalno ne preporučuje (pogledati dio 4.5).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)

Postoje dokazi da istovremena upotreba ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjenje funkcije bubrega (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju). Dvostruka blokada RAAS-a kombinovanom upotrebom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena se stoga ne preporučuje (pogledati dio 4.5 i 5.1).

Ukoliko se smatra da je terapija dvostruke blokade apsolutno neophodna, ona treba da se sprovede samo pod specijalnim nadzorom i uz čest pomni nadzor bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora se ne koriste istovremeno kod pacijenata koji boluju od dijabetesne nefropatije.

Pedijatrijska upotreba

Iskustva u pogledu efikasnosti i bezbjednosti kod hipertenzivne djece starije od 6 godina su ograničena, a iskustava kod drugih indikacija nema. Na raspolaganju su ograničeni farmakokinetički podaci kod djece starije od 2 mjeseca života (pogledati dio 4.2, 5.1 i 5.2). Primjena lijeka Prilenap se kod djece ne preporučuje za druge indikacije izuzev hipertenzije.

Prilenap ne treba primjenjivati kod novorođenčadi i djece sa smanjenom funkcijom bubrega, sa glomerularnom filtracijom < 30 ml/min/1.73 m2, s obzirom na ograničenost dostupnih podataka (pogledati dio 4.2).

Trudnoća

Ne preporučuje se početak terapije ACE inhibitorima u toku trudnoće. Osim kada je nastavak terapije ACE inhibitorima neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativna antihipertenzivna liječenja koja imaju ustanovljen bezbjednosni profil primjene u trudnoći.

Kada je trudnoća dijagnostikovana, liječenje ACE inhibitorima odmah obustaviti, i ako je prikladno, započeti alternativnu terapiju (pogledati dio 4.3 i 4.6).

Etničke razlike

Kao što je slučaj i sa drugim inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima, enalapril je očevidno manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod osoba crne rase nego kod drugih rasa, moguće zbog toga što u crnoj hipertenzivnoj populaciji postoji veća prevalenca stanja sa niskim reninom.

Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama

Lijek Prilenap sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom laktoze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne smiju koristiti ovaj lijek.

Ljekovi koji povećavaju rizik za pojavu angioedema

Istovremena upotreba ACE inhibitora i kombinacije sakubitril/valsartan je kontraindikovana s obzirom na to da dovodi do povećanog rizika od pojave angioedema (pogledati dio 4.3 i 4.4). Pacijenti koji su na istovremenoj terapiji ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus) i vildagliptinom mogu imati povećan rizik za nastanak angioedema (pogledati dio 4.4)

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)

Podaci kliničkog ispitivanja pokazuju da je dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosterona (RAAS) kombinovanom upotrebom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana sa većom učestalošću neželjenih reakcija kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju) u poređenju sa upotrebom jedinstvenog RAAS-delujućeg agensa (pogledati dio 4.3, 4.4 i 5.1).

Diuretici koji štede kalijum, suplementi kalijuma ili drugi ljekovi koji mogu da povise koncentraciju kalijuma u serumu

Iako koncentracija kalijuma u serumu obično ostaje u granicama referentnih vrijednosti, do hiperkalemije može doći kod pojednih pacijenata koji se liječe enalaprilom. Diuretici koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), suplementi kalijuma, ili zamjene za kuhinjsku so koje sadrže kalijum, mogu dovesti do značajnog povišenja koncentracije kalijuma u serumu. Potreban je oprez pri primjeni enalaprila u kombinaciji sa ljekovima koji povisuju koncentraciju kalijuma u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimazol (trimetoprim/sulfometoksazol), jer je poznato da trimetoprim djeluje kao i amilorid, diuretik koji štedi kalijum. Zbog toga se istovremena primjena enalaprila sa gore navedenim ljekovima ne preporučuje. Ukoliko je istovremena upotreba indikovana zbog dokazane hipokalemije, treba ih primjenjivati sa oprezom i uz često praćenje vrijednosti kalijuma u serumu.

Ciklosporin

Istovremena primjena enalaprila sa ciklosporinom može da izazove hiperkalemiju. Preporučuje se praćenje koncentracije kalijuma u serumu.

Heparin

Istovremena primjena ACE inhibitora sa heparinom može da izazove hiperkalemiju. Preporučuje se praćenje koncentracije kalijuma u serumu.

Diuretici (tiazidni ili diuretici Henleove petlje)

Prethodno liječenje velikim dozama diuretika može za posljedicu imati smanjenje volumena i rizik od hipotenzije kod otpočinjanja liječenja enalaprilom (pogledati dio 4.4). Hipotenzivno dejstvo se može smanjiti prekidanjem uzimanja diuretika, povećanjem volumena ili unosa soli ili otpočinjanjem liječenja malom dozom enalaprila.

Drugi antihipertenzivni preparati

Istovremena upotreba ovih preparata može pojačati hipotenzivna dejstva enalaprila. Istovremena upotreba sa nitroglicerinom i drugim nitratima, ili drugim vazodilatatorima, može dodatno sniziti krvni pritisak.

Litijum

Zapaženo je reverzibilno povišenje koncentracija litijuma u serumu i toksičnosti za vrijeme istovremene primjene litijuma i ACE inhibitora. Istovremena primjena tijazidnih diuretika može dodatno povisiti nivo litijuma i povećati rizik od toksičnosti litijuma sa ACE inhibitorima. Primjena enalaprila sa litijumom se ne preporučuje, ali ukoliko se takva kombinacija pokaže neophodnom, potrebno je sprovoditi pažljivu kontrolu koncentracija litijuma u serumu (pogledati dio 4.4).

Triciklični antidepresivi / antipsihotici / anestetici / narkotici

Istovremena primjena izvjesnih anestetičkih medicinskih proizvoda, tricikličnih antidepresiva i antipsihotika sa ACE inhibitorima može za posljedicu imati dalje snižavanje krvnog pritiska (pogledati dio 4.4).

Nesteroidni anti-inflamatorni lekovi (NSAIL) uključujući i selektivne ciklooksigenaza-2 (COX-2) inhibitore

Nesteroidni anti-inflamatorni ljekovi (NSAIL), uključujući selektivne ciklooksigenaza-2 inhibitore (COX-2 inhibitori) mogu redukovati efikasnost diuretika i drugih antihipertenzivnih lijekova. Zbog toga primjena NSAIL, uključujući selektivne COX-2 inhibitore može smanjiti antihipertenzivno dejstvo nekog antagonista angiotenzina II receptora ili ACE inhibitora.

Istovremena primjena NSAIL (uključujući i COX-2 inhibitore) i antagonista angiotenzin II receptora ili ACE inhibitora ispoljava aditivno dejstvo na povišenje nivoa kalijuma u serumu i mogu za posljedicu imati pogoršanje funkcije bubrega. Ova dejstva su obično reverzibilna. U rijetkim slučajevima može doći do akutne bubrežne insuficijencije, naročito kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom (kao što su stariji ili pacijenti sa deplecijom volumena, uključujući i one na diuretičkoj terapiji). Zbog toga ovu kombinaciju treba primjenjivati pažljivo kod pacijenata sa kompromitovanom bubrežnom funkcijom. Pacijente treba adekvatno hidrirati i razmotriti monitoring renalne funkcije na početku konkomitantne terapije, kao i periodično nakon toga.

Zlato

Rijetko su zabilježene nitritoidne reakcije (koje uključuju crvenilo lica, mučninu, povraćanje i hipotenziju) kod pacijenata na konkomitantnoj terapiji injekcijama zlata (natrijum aurotiomalat) i ACE inhibitorima, uključujući i enalapril.

Simpatikomimetici

Simpatikomimetici mogu umanjiti antihipertenzivna dejstva ACE inhibitora.

Antidijabetici

Epidemiološka ispitivanja su nagovijestila da istovremena primjena ACE inhibitora i antidijabetičnih lijekova (inzulin, oralni hipoglikemijski preparati) može prouzrokovati pojačano dejstvo na snižavanje glukoze u krvi, uz rizik pojave hipoglikemije. Čini se vjerovatnijim da će se ovaj fenomen javiti za vrijeme prvih nedjelja kombinovanog liječenja i kod pacijenata sa oštećenjem bubrega (pogledati dio 4.4 i 4.8).

Alkohol

Alkohol potencira hipotenzivno dejstvo ACE inhibitora.

Acetil-salicilna kiselina, trombolitici i beta-blokatori

Enalapril se može bezbjedno istovremeno primjenjivati sa acetil-salicilnom kiselinom (u kardiološkim dozama), tromboliticima i beta-blokatorima.

Pedijatrijska upotreba

Studije interakcije su obavljene samo kod odraslih.

Trudnoća

ACE inhibitori:

Epidemiološki dokaz u pogledu rizika od teratogenosti nakon primjene ACE inhibitora u toku prvog tromjesečja trudnoće nije konačan; međutim manji porast rizika ne može se isključiti. Osim kada je nastavak terapije ACE inhibitorima neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativna antihipertenzivna liječenja koja imaju ustanovljen bezbjednosni profil primjene u trudnoći.

Kada je trudnoća dijagnostikovana, liječenje ACE inhibitorima treba odmah obustaviti, i ako je prikladno, započeti alternativnu terapiju.

Izlaganje terapiji ACE inhibitorima u toku drugog i trećeg tromjesečja dokazano indukuje toksično

dejstvo na fetus kod ljudi (umanjena renalna funkcija, oligohidramnioza, poremećaj u okoštavanju

lobanje) i neonatalnu toksičnost (renalna insuficijencija, hipotenzija, hiperkalijemija) (pogledati dio 5.3). Javlja se oligohidramnion, za koji se pretpostavlja da predstavlja smanjenu funkciju bubrega fetusa, i može dovesti do kontraktura udova, kranofacijalnih deformacija i hipoplastičnog razvoja pluća.

U slučaju izlaganja ACE inhibitorima od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvuk radi praćenja renalne funkcije i rasta lobanje.

Djecu čije su majke uzimale ACE inhibitore pažljivo posmatrati zbog hipotenzije (pogledati dio 4.3 i 4.4).

Dojenje

Ograničeni farmakokinetički podaci pokazuju da postoji veoma niska koncentracija lijeka u mlijeku

dojilja (pogledati dio 5.2). Iako ova koncentracija nije klinički relevantna, upotreba lijeka Prilenap se ne preporučuje kod majki prevremeno rođene djece i nekoliko nedjelja poslije porođaja, zbog rizika od nastanka hipotenzije uzrokovane kardiovaskularnim i renalnim efektima i zato što nema dovoljno kliničkog iskustva. Kod starije dojenčadi, upotreba lijeka Prilenap od strane majki dojilja se treba razmotriti, i ako je neophodna upotreba lijeka za majku, dijete treba posmatrati zbog neželjenih dejstava.

Pri upravljanju motornim vozilima ili rukovanju mašinama trebalo bi imati na umu da ponekad može doći do pojave vrtoglavice ili slabosti.

Sljedeća neželjena dejstva su navedena za enalapril u kliničkim ispitivanjima i postmarketinškom iskustvu:

Za predoziranja kod ljudi, na raspolaganju su ograničeni podaci. Najizraženije manifestacije predoziranja koje su do danas registrovane su izrazita hipotenzija, koja počinje oko šest časova poslije uzimanja tableta, istovremeno sa pojavom blokade sistema renin - angiotenzin, i stupor. Simptomi udruženi sa predoziranjem ACE inhibitora mogu uključiti cirkulatorni šok, poremećaje elektrolita, bubrežnu insuficijenciju, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, vrtoglavicu, anksioznost i kašalj. Koncentracije enalaprila u serumu 100 i 200 puta veće od onih koje se obično registruju poslije terapijskih doza navođene su poslije ingestije 300 mg i 440 mg enalaprila, respektivno.

Preporučeno liječenje predoziranja je intravenska infuzija normalnog fiziološkog rastvora. Ukoliko dođe do hipotenzije, pacijenta bi trebalo postaviti u položaj za šok. Ukoliko je na raspolaganju, takođe se može razmotriti liječenje infuzijom angiotenzina II i/ili intravenskom primjenom kateholamina. Ukoliko se ingestija dogodila nedavno, preduzeti mjere za eliminaciju enalapril maleata (na primjer, izazivanje povraćanja, gastrična lavaža, primjena apsorbenata i natrijum sulfata). Enalaprilat se može eliminisati iz opšte cirkulacije hemodijalizom (pogledati dio 4.4). Kod bradikardije rezistentne na liječenje indukovana je upotreba pejsmejkera.

Kontinuirano bi trebalo pratiti vitalne znake, koncentracije elektrolita i kreatinina u serumu.

Farmakoterapijska grupa: ACE inhibitori

ATC kod: C09AA02

Prilenap (enalapril maleat) je maleatna so enalaprila, jedan derivat dvije amino-kiseline, L-alanina i L-prolina. Angiotenzin konvertujećeg enzima (ACE) je jedna peptidil dipeptidaza koja katalizuje konverziju angiotenzina I u presornu supstancu angiotenzin II. Poslije resorpcije enalapril se hidrolizuje na enalaprilat, koji inhibiše ACE. Inhibicija ACE ima za posljedicu smanjenje angiotenzina II u plazmi, što dovodi do povećanja reninske aktivnosti u plazmi (zbog eliminacije negativne povratne sprege oslobađanja renina) i smanjene sekrecije aldosterona.

ACE je identičan kininazi II. Prema tome, Prilenap može takođe blokirati degradaciju bradikinina, moćnog vazodepresornog peptida. Međutim, uloga koju ovaj efekat ima u terapijskom dejstvu lijeka Prilenap ostaje da se razjasni.

Mehanizam djelovanja

Iako se smatra da je mehanizam kojim Prilenap snižava krvni pritisak prvenstveno supresija sistema renin -angiotenzin - aldosteron, Prilenap djeluje antihipertenzivno čak i kod osoba koje imaju hipertenziju sa niskim reninom.

Farmakodinamički efekti

Primjena lijeka Prilenap kod pacijenata sa hipertenzijom ima za posljedicu snižavanje krvnog pritiska i u ležećem i u stojećem položaju, bez signifikantnog povećanja srčane frekvence.

Simptomatska posturalna hipotenzija nije česta. Kod nekih pacijenata može biti potrebno nekoliko nedjelja liječenja do postizanja optimalnog sniženja krvnog pritiska. Nagli prekid primjene lijeka Prilenap nije bio povezan sa brzim povišenjem krvnog pritiska.

Efikasna inhibicija ACE aktivnosti se obično javlja 2 do 4 časa poslije oralne primjene jedne pojedinačne doze enalaprila. Nastupanje antihipertenzivne aktivnosti obično je registrovano poslije jednog časa, sa maksimalnim sniženjem krvnog pritiska koje se postiže 4 do 6 časova poslije primjene lijeka. Trajanje dejstva zavisi od primijenjene doze. Međutim, u preporučenim dozama pokazano je da se antihipertenzivna i hemodinamska dejstva održavaju najmanje 24 časa.

U hemodinamskim ispitivanjima na pacijentima sa esencijalnom hipertenzijom, smanjenje krvnog pritiska bilo je praćeno smanjenjem perifernog arterijskog otpora uz povećanje srčanog rada i bez promjena, ili sa malim promjenama srčane frekvencije. Poslije primjene enalaprila registrovano je povećanje renalnog protoka; brzina glomerularne filtracije bila je nepromijenjena. Nije bilo dokaza za retenciju natrijuma ili vode. Međutim, kod pacijenata sa malim brzinama glomerularne filtracije prije terapije, brzine su se obično povećavale.

U okviru kratkotrajnih ispitivanja na pacijentima sa dijabetesom i bez dijabetesa i sa oboljenjem bubrega, zapaženi su smanjenje albuminurije i urinarne ekskrecije IgG i ukupnih urinarnih bjelančevina poslije primjene enalaprila.

Kod istovremene primjene sa diureticima tiazidnog tipa, dejstvo enalaprila na sniženje krvnog pritiska bilo je najmanje aditivno. Prilenap može smanjiti ili spriječiti razvoj hipokalemije indukovane tiazidima.

Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom na terapiji digitalisom i diureticima, liječenje oralno lijekom Prilenap ili u obliku injekcija bilo je udruženo sa smanjenjem perifernog otpora i krvnog pritiska. Srčani rad se povećavao, dok se srčana frekvenca (obično povećana kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom) smanjivala. Plućni kapilarni pritisak je takođe bio smanjen. Tolerancija fizičkog opterećenja i težina srčane insuficijencije, ocjenjivani na osnovu kriterijuma Njujorškog udruženja za srce, bili su poboljšani. Ova su se dejstva nastavljala u toku hronične terapije.

Kod pacijenata sa blagom do umjerenom srčanom insuficijencijom, enalapril je usporavao progresivnu srčanu dilataciju / uvećanje srca i insuficijenciju, za šta je dokaz bilo smanjenje dijastolnog i sistolnog volumena lijeve komore i poboljšanje ejekcione frakcije.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)

U dva velika randomizirana, kontrolisana ispitivanja (ONTARGET (ONgoing Telmisartan Alone i u kombinaciji sa Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivana je upotreba kombinacije ACE inhibitora i blokatora angiotenzin II receptora.

ONTARGET je ispitivanje sprovedeno kod pacijenata koji boluju od kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti, ili imaju dijabetes melitus tip 2 uz dokaze o oštećenju ciljnih organa. VA NEPHRON-D je ispitivanje na pacijentima koji imaju dijabetes melitus tip 2 i dijabetsku nefropatiju.

Ova ispitivanja nijesu pokazala značajan djelotvoran uticaj na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i mortalitet, dok je primjećen povećan rizik od hiperkalemije, akutne povrede bubrega i/ili hipotenzije u odnosu na monoterapiju. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ovi rezultati su takođe relevantni za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga ne bi trebalo da se koriste istovremeno kod pacijenata sa dijebetesnom nefropatijom.

ALTITUDE (Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je ispitivanje osmišljeno tako da ispituje korist od dodavanja aliskirena standardnoj terapiji nekog ACE inhibitora ili blokatora angiotenzin II receptora kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 i hroničnim oboljenjem bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili i jednom i drugom bolešću. Ovo ispitivanje je ranije završeno zbog povećanog rizika od neželjenog ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su bili češći u grupi koja je koristila aliskiren nego u placebo grupi i neželjena dejstva i ozbiljna neželjena dejstva od interesa (hiperkalamija, hipotenzija i renalna disfunkcija) su češće prijavljivani u aliskiren grupi nego u placebo grupi.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Multicentrično, randomizirano, dvostruko-slijepo, placebom kontrolisano ispitivanje (SOLVD Prevention trial) proučavalo je populaciju sa asimptomatskom disfunkcijom lijeve komore (LVEF<35%). 4.228 pacijenata su randomizacijom podjeljeni tako da primaju ili placebo (n=2.117) ili enalapril (n=2.111).U grupi na placebu, 818 pacijenata je imalo srčanu insuficijenciju ili su preminuli (38,6%) u odnosu na 630 pacijenata u grupi na enalaprilu (29,8%) (smanjenje rizika: 29%; 95% CI; 21-36%; p<0.001). 518 pacijenata u placebo grupi (24,5%) i 434 u enalapril grupi (20,6%) su preminuli ili hospitalizovani zbog nove ili pogoršanja postojeće srčane insuficijencije (smanjenje rizika 20%; 95% CI; 9-30%; p<0.001).

Multicentrično, randomizirano, dvostruko-slijepo, placebom kontrolisano ispitivanje (SOLVD treatment trial) proučavalo je populaciju sa simptomatskom kongestivnom srčanom insuficijencijom zbog sistolne disfunkcije (ejekciona frakcija < 35%). 2569 pacijenata koji su dobijali konvencionalnu terapiju za srčanu insuficijenciju su randomizacijom podeljeni tako da primaju placebo (n = 1284), ili enalapril (n = 1285). U grupi na placebu je bilo 510 smrtnih ishoda (39,7%) u poređenju sa 452 u grupi na enalaprilu (35,2%) (smanjenje rizika, 16%; 95% CI, 5 - 26%; p = 0,0036). U grupi na placebu je bilo 461 kardiovaskularnih smrti u poređenju sa 399 u grupi na enalaprilu (smanjenje rizika 18%; 95% CI, 6 -28%; p < 0,002), uglavnom usljed smanjenja smrtnih ishoda zbog progresivne srčane insuficijencije (251 u grupi na placebu prema 209 u grupi na enalaprilu, smanjenje rizika 22%, 95% CI, 6 - 35%). Manji broj pacijenata je umro ili bio hospitalizovan zbog pogoršanja srčane insuficijencije (736 u grupi na placebu i 613 u grupi na enalaprilu; smanjenje rizika, 26%; 95% CI, 18 - 34%; p< 0,0001). Generalno posmatrano, u SOLVD studiji, kod pacijenata sa disfunkcijom lijeve komore, enalapril je smanjivao rizik od infarkta miokarda za 23% (95% CI 11 - 34%; p < 0,001) i smanjivao rizik od hospitalizacije zbog nestabilne angine pektoris za 20% (95% CI, 9 - 29%, p < 0,001).

Pedijatrijska upotreba

Postoje ograničena iskustva o primjeni enalaprila kod hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata > 6 godina. U jednom kliničkom ispitivanju koje je obuhvatilo 110 hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata starosti od 6 do 16 godina, tjelesne mase ≥20 kg i brzine glomerularne filtracije >30 ml/min/1,73 m2, pacijenti koji su imali manje od 50 kg dobijali su bilo 0,625, 2,5 ili 20 mg enalaprila dnevno, dok su pacijenti koji su imali ≥50 kg dobijali bilo 1,25, 5 ili 40 mg enalaprila dnevno. Primjena enalaprila jednom dnevno snižavala je krvni pritisak na dozno-zavisan način. Dozno- zavisna antihipertenzivna efikasnost enalaprila bila je konzistentna u odnosu na sve podgrupe (životno doba, Tanner-ov stadijum, pol, rasa). Međutim, najniža ispitivana doza, 0,625 mg i 1,25 mg, što je odgovaralo prosječnoj vrijednosti od 0,02 mg/kg jednom dnevno, izgleda da nije ispoljavala konzistentnu antihipertenzivnu efikasnost. Maksimalna ispitivana doza iznosila je 0,58 mg/kg (do 40 mg) jednom dnevno. Profil neželjenih reakcija kod pedijatrijskih pacijenata se ne razlikuje od onog koji se zapaža kod odraslih pacijenata.

Resorpcija

Oralno primijenjeni enalapril se brzo resorbuje, maksimalne koncentracije enalaprila u serumu postižu se u intervalu od jednog časa. Na osnovu analize urina, stepen resorpcije enalaprila iz tableta enalaprila za oralnu primjenu je približno 60%. Na resorpciju oralno primijenjenog lijeka Prilenap ne utiče prisustvo hrane u gastrointestinalnom traktu.

Oralno primijenjeni enalapril se poslije resorpcije brzo i intenzivno hidrolizuje do enalaprilata, jednog moćnog inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima. Maksimalne serumske koncentracije enalaprilata postižu se za 4 časa poslije oralne doze tablete enalaprila. Poslije višestrukih doza oralnog enalaprila, poluvrijeme eliminacije enalaprilata iznosi 11 časova. Kod osoba sa normalnom bubrežnom funkcijom, uravnotežene koncentracije enalaprilata u serumu dostižu su poslije 4 dana liječenja.

Distribucija

Unutar opsega koncentracija koje su terapijski značajne, vezivanje enalaprilata za proteine humane plazme ne prelazi 60%.

Biotransformacija

Izuzev konverzije u enalaprilat, nema dokaza za signifikantan metabolizam enalaprila.

Eliminacija

Enalapril se primarno izlučuje preko bubrega. Glavne komponente u urinu su enalaprilat, na koga otpada oko 40% primijenjene doze, i nepromijenjeni enalapril (oko 20%).

Oštećenje bubrega

Ekspozicija enalaprilu i enalaprilatu se povećava kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Kod pacijenata sa blagom do umjerenom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina 40 - 60 ml/min), PIK enalaprilata u stanju ravnoteže iznosila je približno dvostruko više nego kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega poslije primjene lijeka u dozi od 5 mg jednom dnevno. Kod teškog oštećenja bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min), PIK je bila povećana približno 8 puta. Poluvrijeme eliminacije enalaprilata poslije višestrukih doza enalapril maleata bio je produžen na tom stepenu bubrežne insuficijencije, a vrijeme do postizanja ravnotežnog stanja je bilo usporeno. Enalaprilat se može eliminisati iz cirkulacije putem hemodijalize. Dijalizni klirens je 62 ml/min.

Djeca i adolescenti

Sprovedeno je jedno farmakokinetičko ispitivanje primjene višestrukih doza kod 40 hipertenzivnih muških i ženskih pedijatrijskih pacijenata starosti od 2 mjeseca do 16 godina, poslije oralne primjene doza enalapril maleata od 0,07 do 0,14 mg/kg jednom dnevno. Nije bilo značajnih razlika u farmakokinetici enalaprilata kod djece u poređenju sa dobijenim rezultatima kod odraslih. Ovi podaci ukazuju na povećanje PIK (normalizovano prema dozi u odnosu na tjelesnu masu) sa povećanjem starosti; međutim, povećanje PIK nije zapaženo kada su podaci normalizovani prema tjelesnoj površini. Pri ravnotežnom stanju, poluvrijeme eliminacije enalaprilata iznosilo je 14 časova.

Laktacija

Nakon primjene 20 mg enalaprila oralno kod 5 žena poslije porođaja, prosječna maksimalna koncentracija enalaprila u mlijeku bila je 1.7 μg/l (raspon od 0.54-5.9 μg/l) 4-6 sati nakon primjene doze. Prosječna maksimalna koncentracija enalaprilata bila je 1.7 μg/l (raspon od 1.2 do 2.3 μg/l) u periodu od 24 sata. Na osnovu podataka o maksimalnoj koncentraciji lijeka u mlijeku, procijenjeno je da bi maksimalni unos dojenčadi bio oko 0.16% tjelesne mase majke.

U periodu od 11 mjeseci, žene koje su koristile 10 mg enalaprila dnevno oralnim putem imale su

maksimalne koncentracije enalaprila u mlijeku od 2 μg/l, 4 sata nakon primjene doze i PIK koncentracije enelaprila i enaprilata od 0.75μg/l oko 9 sati nakon primijenjene doze. Maksimalna koncentracija enalaprilata, mjerena u mlijeku u toku 24 sata, bila je 1.44 μg/l i 0.63 μg/l.

Koncentracija enalaprilata u mlijeku je bila nedetektibilna (< 0.2 μg/l), 4 sata poslije primjene pojedinačne doze enalaprila od 5 mg kod 1 majke i 10 mg kod 2 majke; koncentracija enalaprila nije bila određena.

Pretklinički podaci ne otkrivaju poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja bezbjednosti, toksičnosti ponavljanih doza, genotoksičnosti i karcinogenog potencijala. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti ukazuju da enalapril nema dejstava na fertilitet i reproduktivne karakteristike kod pacova, kao i da nije teratogen. U jednoj studiji u kojoj je preparat primjenjivan kod ženki pacova prije parenja i za vrijeme gestacije, registrovana je povećana incidenca smrti kod mladunaca pacova u toku laktacije. Pokazano je da jedinjenje prolazi kroz placentu i da se izlučuje mlijekom. Pokazano je da su inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima, kao klasa lijekova, fetotoksični (prouzrokujući oštećenje i/ili smrt fetusa) kada se primjenjuju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće.

Prilenap, 10 mg, tableta:

• Laktoza, monohidrat
• Magnezijum karbonat, teški
• Želatin
• Krospovidon
• Magnezijum stearat

Prilenap, 20 mg, tableta:

• Laktoza, monohidrat
• Magnezijum karbonat, laki
• Želatin
• Krospovidon
• Magnezijum stearat

Nema podataka o inkompatibilnosti.

3 godine.

Lijek ne treba koristiti poslije isteka roka upotrebe označenog na pakovanju.

Čuvati u originalnom pakovanju u cilju zaštite od vlage.

Čuvati van domašaja i pogleda djece.

Prilenap, tableta, 10 mg:

Unutrašnje pakovanje je OPA/Al/PVC-Al blister (cold-form) koji sadrži 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.

Prilenap, tableta, 20 mg:

Unutrašnje pakovanje je OPA/Al/PVC-Al blister (cold-form) koji sadrži 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Kao i svi lijekovi, i Prilenap može imati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.

Sa ovim lijekom može da dođe do sljedećih neželjenih dejstva:

Veoma je važno da odmah prestanete da uzimate lijek Prilenap i potražite hitnu medicinsku pomoć ako počnete da osjećate sljedeće simptome:

- oticanje lica, usana, jezika ili grla koje može da izazove probleme sa disanjem ili gutanjem,

- oticanje šaka, stopala ili gležnjeva,

- ako se javi osip na koži iznad ravni kože (koprivnjača).

Trebalo bi da imate na umu da kod pacijenata crne rase postoji veći rizik od ove vrste reakcija. Ako se dogodi nešto od spomenutog, prestanite da uzimate Prilenap i odmah se obratite ljekaru.

Kada počnete da uzimate Prilenap možda ćete osjećati vrtoglavicu ili nesvjesticu. Ukoliko do ovoga dođe, biće Vam bolje ako legnete. To je prouzrokovano snižavanjem krvnog pritiska. Ovi simptomi obično jenjavaju sa nastavkom terapije. Ako ste zabrinuti, razgovarajte sa svojim ljekarom.

Ostala moguća neželjena dejstva:

Veoma često (javljaju se kod više od 1 na 10 osoba):

- osjećaj vrtoglavice, slabosti ili mučnine,

- zamagljen vid,

- kašalj.

Često (javljaju se kod najviše 1 od 10 osoba):

- nesvjestica izazvana niskim krvnim pritiskom, promjene srčanog ritma, ubrzani rad srca, angina pektoris ili bol u grudima;

- glavobolja, depresija, gubitak svijesti (sinkopa), promjene u čulu okusa;

- kratak dah;

- proliv, bol u predjelu stomaka;

- osjećanje umora;

- osip, alergijske reakcije sa oticanjem lica, usana, jezika ili grla sa problemima u gutanju ili disanju;

- povišena koncentracija kalijuma u krvi i povišen nivo kreatinina u serumu (oba se obično otkriju analizom krvi).

Manje često (povremeno-javljaju se kod najviše 1 od 100 osoba):

- rumenilo;

- iznenadan pad krvnog pritiska;

- ubrzan ili nepravilan rad srca (palpitacije);

- srčani udar (vjerovatno zbog veoma niskog krvnog pritiska kod određenih pacijenata sa visokim rizikom, uključujući i one koji imaju problema sa protokom krvi u srcu ili mozgu);

- moždani udar (vjerovatno zbog veoma niskog krvnog pritiska kod pacijenta sa visokim rizikom);

- anemija (uključujući aplastičnu anemiju i hemolitičku anemiju);

- zbunjenost, nesanica ili pospanost, nervoza;

- osjećaj bockanja na koži ili utrnulost;

- vrtoglavica;

- zujanje u ušima (tinitus);

- curenje nosa, bol u grlu ili promuklost;

- stezanje u grudima izazvano astmom;

- usporeno kretanje hrane kroz crijeva (ileus), zapaljenje gušterače;

- mučnina (povraćanje), problemi sa varenjem, zatvor, anoreksija;

- nelagodnost u stomaku (iritiran želudac), suva usta, čir u želucu;

- grčevi u mišićima;

- smanjena funkcija bubrega, otkazivanje bubrega;,

- pojačano znojenje;

- svrab ili koprivnjača;

- opadanje kose;

- utisak da se ne osjećate dobro (osjećanje slabosti), visoka temperatura (groznica);

- impotencija,

- visoka koncentracija proteina u mokraći (mjeri se analizom mokraće),

- niska koncentracija šećera ili natrijuma u krvi, visoka koncentracija uree u krvi (mjere se analizom krvi).

Rijetko (javljaju se kod najviše 1 od 1000 osoba):

- „Raynaudov fenomen“, kada šake i stopala postanu veoma hladni i blijedi zbog slabog dotoka krvi;

- promjene u vrijednostima testova krvi kao što su manji broj bijelih i crvenih krvnih zrnaca, niži hemoglobin, manji broj krvnih pločica;

- depresija koštane srži;

- otečeni limfni čvorovi na vratu, pazuhu ili preponama;

- autoimune bolesti;

- neobični snovi ili problemi sa spavanjem;,

- nakupljanje tečnosti ili drugih supstanci u plućima (kako se vidi na rendgenskom snimku);

- zapaljenje nosa;

- upala pluća koja izaziva otežano disanje (pneumonija);

- zapaljenje obraza, desni, jezika, usana i grla;

- smanjena količina izlučene mokraće;

- osip u obliku mete (multiformni eritem /erythema multiforme/);

- „Stevens-Johnsonov sindrom“ i „toksična epidermalna nekroliza“ (ozbiljno stanje na koži kada se jave crvenilo i ljuštenje kože, plikovi ili otvorene rane), eksfolijativni dermatitis/eritrodermija (teški kožni osip sa perutanjem ili ljuštenjem kože), pemfigus (sitni plikovi na koži ispunjeni tečnošću);

- problemi sa jetrom kao što su: smanjenje funkcije jetre, zapaljenje jetre, žutica (promjena boje kože ili

beonjača u žuto), povišen nivo enzima jetre ili bilirubina (mjeri se analizom krvi);

- uvećanje mliječnih žlijezda kod muškaraca (ginekomastija).

Veoma rijetko (javljaju se kod najviše 1 na 10.000 osoba):

- oticanje crijeva (intestinalni angioedem).

Ostala neželjena dejstva (učestalost se ne može utvrditi na osnovu raspoloživih podataka)

• prekomjerno stvaranje antidiuretskog hormona, što uzrokuje zadržavanje tečnosti i dovodi do slabosti, umora ili zbunjenosti;
• prijavljen je kompleks simptoma koji može da obuhvata neke ili sve sljedeće simptome: groznica, upala krvnih sudova (serozitis/vaskulitis), bol u mišićima (mialgija/miozitis), bol u zglobovima (artralgija/artritis). Može se pojaviti osip, osjetljivost na sunce ili druge promjene na koži.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Upozorite ljekara ako koristite druge ljekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosjetljivi ste na ljekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.

Lijek Prilenap ne smijete koristiti ako:

- ste alergični na enalapril maleat ili druge sastojke ovog lijeka (nabrojani u dijelu 6).

- ste ikada imali alergijsku reakciju na vrstu ljekova koja je slična ovom lijeku i nazivaju se ACE inhibitori;

- se kod Vas bilo kada javilo oticanje lica, usana, usta, jezika ili grla koje prouzrokuje teškoće u gutanju ili disanju (angioedem), kada uzrok nije bio poznat ili je nasljedan;

- imate šećernu bolest (dijabetes) ili poremećenu funkciju bubrega i koristite lijek za snižavanje pritiska koji sadrži aliskiren;

- ste trudni duže od 3 mjeseca (i u ranoj trudnoći je bolje izbjegavati lijek Prilenap – pogledajte odjeljak o trudnoći);

- ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (hroničnog) zatajivanja srca u odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat).

Nemojte uzimati ovaj lijek ako se bilo šta od ovoga odnosi na Vas. Ako niste sigurni, razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete da uzimate ovaj lijek.

Kada uzimate lijek Prilenap, posebno vodite računa:

Prije početka liječenja lijekom Prilenap posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom ako:

- imate problem sa srcem;

- imate stanje koje uključuje promjene na krvnim sudovima u mozgu;

- imate problem sa krvlju kao što su nedostatak ili mali broj bijelih krvnih zrnaca, (neutropenija/agranulocitoza), mali broj krvnih pločica, (trombocitopenija) ili smanjen broj crvenih krvnih zrnaca (anemija);

- imate problema sa jetrom;

- imate problema sa bubrezima (uključujući presađivanje bubrega), ste na dijeti sa ograničenim unosom soli, uzimate suplemente kalijuma, ljekove koji štede kalijum ili zamjene za kuhinjsku so koje sadrže kalijum ili druge ljekove koji mogu da povećaju koncentraciju kalijuma u Vašoj krvi (npr. heparin (lijek koji se koristi za sprječavanje stvaranja krvnih ugrušaka), ljekove koji sadrže trimetoprim kao što je kotrimoksazol (lijekovi koji se koriste za liječenje infekcija)). Ovo može dovesti do povišenih koncentracija kaljuma u krvi što može biti ozbiljno stanje. Vaš ljekar će možda morati da prilagodi dozu enalaprila ili da prati koncentraciju kalijuma u krvi. Vidite, takođe, informacije u Odjeljku „Drugi lijekovi i lijek Prilenap”,

- ste na dijalizi,

- ste nedavno puno povraćali i/ili imali težak proliv

- patite od dijabetesa (šećerne bolesti). Morate redovno kontrolisati nivo šećera u krvi zbog mogućnosti njegovog pada, naročito tokom prvog mjeseca terapije. Koncentracija kalijuma u krvi takođe može biti povišena.

- ste bilo kada imali alergijsku reakciju sa oticanjem lica, usana, jezika ili grla sa problemima u gutanju i disanju. Trebalo bi da imate na umu da kod pacijenata crne rase postoji veći rizik od ove vrste reakcija na ACE inhibitore.

- se dešava da imate nizak krvni pritisak (to možete da primjetite kao vrtoglavicu ili nesvjesticu,

naročito kada stojite).

- imate kolagene vaskularne bolesti (npr. lupus eritematozus, reumatoidni artritis ili skleroderma),uzimate imunosupresivnu terapiju, uzimate alopurinol ili prokainamid ili neku kombinaciju ovih ljekova.

- uzimate bilo koji od navedenih ljekova, rizik za nastanak angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva, npr. grla) može biti povećan:

racekadotril, lijek koji se koristi u terapiji dijareje (proliva),

ljekove koji se primjenjuju kako bi spriječilo odbacivanje presađenog organa ili u terapiji kancera (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus),

vildagliptin, lijek koji se koristi u terapiji dijabetes melitusa (šećerne bolesti),

- uzimate bilo koji od sljedećih ljekova za snižavanje povišenog krvnog pritiska:

- blokatori receptora angiotenzina II (ARB) (takođe poznati kao sartani – npr. valsartan,

telmisartan, irbesartan, itd.), naročito ako imate probleme sa bubrezima vezano za

dijabetes.

- aliskiren.

Vaš ljekar će redovno kontrolisati funkciju Vaših bubrega pomoću krvnih pretraga, krvni pritisak, i nivo elektrolita u krvi (npr. kalijum).

Takođe pogledajte informacije u Odjeljku „Lijek Prilenap ne smijete koristiti ako“.

Obavijestite svog ljekara ako mislite da ste trudni, (ili ako planirate trudnoću). Ovaj lijek se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni duže od 3 mjeseca, zato što u tom stadijumu trudnoće može ozbiljno da naškodi nerođenom djetetu (pogledajte odjeljak o trudnoći).

Treba napomenuti da je ovaj lijek kod osoba crne rase slabije efikasan za snižavanje krvnog pritiska nego kod osoba ostalih rasa.

Ako niste sigurni da li se nešto od prethodno navedenog odnosi na Vas, obratite se ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete ovaj lijek.

Ako treba da imate neku intervenciju

Ako treba da imate bilo koji od sljedećih zahvata, recite ljekaru da uzimate lijek Prilenap:

- bilo kakva hirurška intervencija ili dobijanje anestetika (čak i kod stomatologa),

- terapija za uklanjanje holesterola iz krvi koja se zove „LDL afereza“,

- liječenje preosjetljivosti (desenzibilizacija), da bi se smanjili efekti alergije na otrov ose ili pčele.

Razgovarajte sa ljekarom ili stomatologom prije zahvata ako se bilo šta od ovoga odnosi na Vas.

Primjena drugih ljekova

Kažite svom ljekaru i farmaceutu ako koristite, do nedavno ste koristili ili biste mogli koristiti bilo koji drugi lijek, uključujući i biljne ljekovite preparate, zato što dejstvo nekih ljekova može da se izmijeni zbog međusobne reakcije. Takođe, neki drugi lijekovi mogu da utiču na dejstvo lijeka Prilenap. Vaš ljekar će možda morati da promijeni dozu i/ili da preduzme druge mjere predostrožnosti.

Obavezno obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako koristite bilo koji od sljedećih ljekova:

• blokator receptora angiotenzina II (ARB) ili aliskiren (vidite i Odjeljke „Lijek Prilenap ne smijete koristiti ako” i „Kada uzimate lijek Prilenap, posebno vodite računa”);
• druge ljekove za snižavanje krvnog pritiska, kao što su beta blokatori ili tablete za izbacivanje vode (diuretici);
• ljekove koji sadrže kalijum - suplemente (uključujući i zamjenu za kuhinjsku so), diuretike koji štede kalijum i druge ljekove koji mogu da povise koncentraciju kalijuma u Vašoj krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za liječenje infekcija izazvanih bakterijama; ciklosporin, imunosupresiv koji se propisuje za sprječavanje odbacivanja presađenog organa; heparin, lijek za razrjeđivanje krvi i sprječavanje formiranja krvnih ugrušaka). Vidite, takođe, informacije u Odjeljku „Upozorenja i mjere opreza”,
• antidijabetičke ljekove (uključujući i oralne antidijabetike i inzulin);
• litijum (za liječenje određenih vrsta depresije);
• ljekove za liječenje depresije koji se zovu „triciklični antidepresivi“;
• ljekove za liječenje mentalnih problema koji se zovu „antipsihotici“;
• određene ljekove za kašalj i prehladu, kao i ljekove za smanjenje tjelesne mase koji sadrže supstancu koja se zove „simpatomimetički agens“;
• određene ljekove protiv bolova ili artritisa uključujući terapiju zlatom;
• neki od mTOR inhibitora (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus: lijekovi za liječenje različitih vrsta kancera ili za prevenciju odbacivanja presađenog organa). Takođe pogledajte i Odjeljak „Kada uzimate lijek Prilenap, posebno vodite računa”;
• lijek koji sadrži inhibitor neprilizina, poput sakubitrila (dostupan kao fiksna kombinacija sa valsartanom), racekadotril i vildagliptin. Rizik od pojave angioedema (oticanje lica, usana, jezika ili grla s poteškoćama u gutanju ili disanju) može se povećati. Pogledajte i informacije pod „Lijek Prilenap ne smijete koristiti ako“ i „Kada uzimate lijek Prilenap, posebno vodite računa“;
• nesteroidne antiinflamatorne ljekove, uključujući COX-2 inhibitore (ljekove koji ublažavaju upalu, i mogu se koristiti za ublažavanje bolova);
• aspirin (acetilsalicilna kiselina);
• ljekove koji se koriste za razbijanje krvnih ugrušaka;
• alkohol.

Ako niste sigurni da li se bilo šta od nabrojanog odnosi na Vas, razgovarajte sa ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete da uzimate Prilenap.

Uzimanje lijeka Prilenap sa hranom ili pićem

Prilenap možete da uzimate sa hranom ili bez nje. Većina pacijenata ga uzima sa čašom vode.

Plodnost,trudnoća i dojenje

Trudnoća

Ako ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, posavjetujte se sa ljekarom prije nego što uzmete ovaj lijek. Ljekar će obično savjetovati da prestanete da uzimate Prilenap prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni, i savjetovaće Vam da uzimate neki drugi lijek umjesto lijeka Prilenap. Ovaj lijek se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni duže od 3 mjeseca, zato što u tom stadijumu trudnoće može ozbiljno da naškodi nerođenom djetetu.

Dojenje

Obavijestite ljekara ako dojite ili ako namjeravate da počnete da dojite. Dojenje novorođenčadi (prvih nekoliko sedmica nakon rođenja), a naročito prerano rođenih beba, ne preporučuje se tokom uzimanja lijeka Prilenap. Ako je beba starija, ljekar bi trebalo da Vam predoči korist i rizike uzimanja lijeka Prilenap tokom dojenja, u poređenju sa ostalim terapijama.

Uticaj lijeka Prilenap na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Možete osjećati vrtoglavicu ili pospanost dok uzimate ovaj lijek. Ako do ovoga dođe, nemojte upravljati motornim vozilom ili koristiti alate ili mašine.

Prilenap sadrži laktozu

Prilenap sadrži laktozu, što je vrsta šećera. U slučaju da ne podnosite na neke od šećera, obratite se svom ljekaru prije upotrebe ovog lijeka.

Lijek Prilenap uzimajte uvijek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš ljekar ili farmaceut.

Ako niste sasvim sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

- Veoma je važno da nastavite sa uzimanjem ovog lijeka onoliko dugo koliko Vam je ljekar propisao.

- Nemojte uzimati više tableta nego što je propisano.

- Podiona linija je tu da biste lakše prepolovili tabletu ako imate probleme da je progutate cijelu.

Liječenje hipertenzije:

- Preporučena početna doza iznosi od 5 do 20 mg jednom dnevno.

- Nekim pacijentima će biti neophodna manja početna doza.

- Uobičajena doza kod dugotrajne terapije je 20 mg jednom dnevno.

- Maksimalna doza kod dugotrajne terapije je 40 mg jednom dnevno.

Liječenje srčane insuficijencije:

- Preporučena početna doza je 2,5 mg na dan.

- Ljekar će povećavati količinu lijeka korak po korak, dok se ne dostigne doza koja Vama odgovara.

- Uobičajena doza kod dugotrajne terapije je 20 mg svakog dana, uzima se u jednoj ili dvije doze.

- Maksimalna dugotrajna doza je 40 mg dnevno, i daje se u dvije podijeljene doze.

Pacijenti sa oboljenjem bubrega:

Doza lijeka će biti određena na osnovu toga koliko dobro Vam rade bubrezi:

- umjereni problemi sa bubrezima: 5 mg do 10 mg svakog dana;

- ozbiljni problemi sa bubrezima: 2,5 mg svakog dana;

- ako idete na dijalizu: 2,5 mg svakog dana. Danima kada ne idete na dijalizu doza će biti promijenjena u zavisnosti od vrijednosti krvnog pritiska.

Pacijenti starije životne dobi

Vašu dozu će odrediti ljekar i zasnivaće se na tome koliko dobro Vam rade bubrezi.

Djeca

Ograničeno je iskustvo u upotrebi lijeka Prilenap kod djece sa povišenim krvnim pritiskom. Ako dijete može da proguta tabletu, doza će se određivati prema tjelesnoj masi djeteta i visini krvnog pritiska.

Preporučena početna doza je:

- 2,5 mg svakog dana kod djece tjelesne mase od 20 kg do manje od 50 kg i

- 5 mg svakog dana kod djece tjelesne mase od 50 kg i više.

Doziranje treba prilagoditi potrebama djeteta:

- do maksimalnih 20 mg dnevno kod djece tjelesne mase od 20 kg do manje od 50 kg

- maksimalno 40 mg kod djece tjelesne mase od 50 kg i više.

Ovaj lijek se ne preporučuje kod novorođenčadi (prvih nekoliko sedmica nakon rođenja) i kod djece sa problemima u radu bubrega.

Ako ste uzeli više lijeka Prilenap nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka Prilenap nego što bi trebalo, odmah razgovarajte sa svojim ljekarom ili idite u najbližu bolnicu. Sa sobom ponesite pakovanje ovog lijeka. Mogu se javiti: osjećaj ošamućenosti ili vrtoglavice. To je usljed iznenadnog ili pretjeranog pada krvnog pritiska.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Prilenap

- Ako ste zaboravili da uzmete tabletu, preskočite propuštenu dozu.

- Sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme.

- Ne uzimajte duplu dozu da nadoknadite propuštenu.

Ako prestanete da uzimate lijek Prilenap

Nemojte prestajati da uzimate lijek, osim ako Vam to nije rekao ljekar.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Prilenap

Prilenap, tableta, 10 mg

Aktivna supstanca je enalapril maleat.

Jedna tableta sadrži 10 mg enalapril maleata.

Pomoćne supstance: laktoza, monohidrat; magnezijum karbonat, teški; želatin; krospovidon; magnezijum stearat.

Prilenap, tableta, 20 mg

Aktivna supstanca je enalapril maleat.

Jedna tableta sadrži 20 mg enalapril maleata.

Pomoćne supstance: laktoza, monohidrat; magnezijum karbonat, laki; želatin; krospovidon; magnezijum stearat.

Kako izgleda lijek Prilenap i sadržaj pakovanja

Prilenap, tableta, 10 mg

Okrugle, bikonveksne tablete bijele boje, sa podionom crtom na jednoj strani.

Tableta se može podijeliti na jednake doze.

Unutrašnje pakovanje je OPA/Al/PVC- Al blister (cold-form) koji sadrži 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.

Prilenap, tableta, 20 mg

Okrugle, bikonveksne tablete bijele boje, sa podionom crtom na jednoj strani.

Tableta se može podijeliti na jednake doze.

Unutrašnje pakovanje je OPA/Al/PVC- Al blister (cold-form) koji sadrži 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Hemomont d.o.o.

8. marta 55A, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

Hemofarm AD Vršac,

Beogradski put bb, Vršac, Srbija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Prilenap, tableta, 10 mg, blister, 30 tableta: 2030/24/2154 - 8266 od 16.04.2024. godine

Prilenap, tableta, 20 mg, blister, 30 tableta: 2030/24/2155 - 8267 od 16.04.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2024. godine