ENAP 5mg tableta

• Liječenje hipertenzije
• Liječenje simptomatske srčane insuficijencije
• Prevencija simptomatske srčane insuficijencije kod pacijenata sa asimptomatskom disfunkcijom lijeve komore (ejekciona frakcija ≤ 35 %) (vidjeti dio 5.1.)

Doziranje

Hrana ne utiče na repsorpciju enalaprila.

Dozu bi trebalo individualno određivati u skladu sa profilom pacijenta (vidjeti dio 4.4) i reagovanjem krvnog pritiska.

Pedijatrijska populacija

Postoji ograničeno iskustvo kliničkog ispitivanja upotrebe lijeka enalapril kod pedijatriskih pacijenata sa hipertenzijom (vidjeti djelove 4.4, 5.1 i 5.2).

Hipertenzija

Početna doza je 5 do maksimalno 20 mg, u zavisnosti od stepena hipertenzije i stanja pacijenta. Enalapril se primjenjuje jednom dnevno. Kod blage hipertenzije, preporučena početna doza iznosi 5 do 10 mg. Pacijenti kod kojih postoji izrazito aktivan sistem renin-angiotenzin-aldosteron (na primjer, renovaskularna hipertenzija, gubitak soli i/ili smanjenje volumena, srčana dekompenzacija ili teška hipertenzija) mogu doživjeti prekomjerni pad krvnog pritiska poslije početne doze. Kod takvih pacijenata se preporučuje početna doza od 5 mg ili manja, a otpočinjanje liječenja bi trebalo sprovesti pod ljekarskim nadzorom.

Prethodno liječenje visokim dozama diuretika može za posljedicu imati smanjenje volumena i rizik od hipotenzije kada se počinje liječenje enalaprilom. Kod takvih pacijenata se preporučuje početna doza od 5 mg ili manja. Ukoliko je to moguće, liječenje diureticima bi trebalo prekinuti u toku 2 - 3 dana prije počinjanja liječenja lijekom Enap. Trebalo bi pratiti bubrežnu funkciju kao i serumsku koncentraciju kalijuma.

Uobičajena doza održavanja iznosi 20 mg dnevno. Maksimalna doza održavanja je 40 mg dnevno.

Srčana insuficijencija / asimptomatska disfunkcija lijeve komore

Početna doza lijeka Enap kod pacijenata sa simptomatskom srčanom insuficijencijom ili asimptomatskom disfunkcijom lijeve komore je 2,5 mg i trebalo bi je primijeniti uz strog medicinski nadzor u cilju utvrđivanja početnog dejstva na krvni pritisak.

U liječenju simptomatske srčane insuficijencije enalapril se primjenjuje zajedno sa diureticima i beta-blokatorima, a gdje je potrebno i sa digitalisom. U odsustvu simptomatske hipotenzije ili poslije efikasnog tretiranja simptomatske hipotenzije poslije otpočinjanja liječenja lijekom enalapril srčane insuficijencije, dozu lijeka bi trebalo postepeno povećavati do uobičajene doze održavanja od 20 mg, date u jednoj ili dvije podijeljene doze, a prema toleranciji pacijenta. Preporučuje se da se ovo titriranje doze sprovodi u intervalu od 2 do 4 nedjelje. Maksimalna doza iznosi 40 mg dnevno, date u dvije podijeljene doze.

Predloženo titriranje doze lijekom enalapril kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom / asimptomatskom disfunkcijom lijeve komore

* Posebne mjere predostrožnosti treba sprovoditi kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom ili kod pacijenata koji uzimaju diuretike (vidjeti dio 4.4).

Potrebno je pažljivo kontrolisati krvni pritisak i bubrežnu funkciju i prije i poslije otpočinjanja liječenja lijekom enalapril, jer su zapaženi hipotenzija i (rjeđe) posljedična bubrežna insuficijencija. Kod pacijenata liječenih diureticima, ako je moguće, dozu bi trebalo smanjiti prije početka primjene lijekom enalapril. Pojava hipotenzije poslije početne doze lijeka Enap ne znači da će se hipotenzija ponovo javljati u toku hronične terapije lijekom Enap i ne isključuje kontinuiranu primjenu lijeka. Takođe bi trebalo pratiti koncentraciju serumskog kalijuma i bubrežnu funkciju.

Doziranje kod insuficijencije bubrega

Generalno, intervali između primjene enalaprila trebalo bi da budu duži i/ili doza smanjena.

* Vidjeti dio 4.4 "Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka". Enalaprilat se dijalizira. Doziranje u dane bez dijalize bi trebalo podesiti u zavisnosti od reagovanja krvnog pritiska.

Doziranje kod starijih

Doziranje enalaprila kod starijih pacijenata treba prilagoditi bubrežnoj funkciji (vidjeti dio 4.4.).

Doziranje kod djece

Iskustva kliničkih istraživanja o upotrebi enalaprila kod djece sa hipertenzijom su ograničena (vidjeti djelove 4.4., 5.1. i 5.2.).

Ukoliko pacijenti mogu da progutaju tablete, doza se individualno određuje na osnovu profila pacijenta i reagovanja krvnog pritiska. Preporučena početna doza iznosi 2,5 mg kod pacijenata sa 20 do manje od 50 kg težine, a 5 mg kod pacijenata preko 50 kg. Lijek Enap se uzima jednom dnevno. Doziranje bi trebalo podešavati u skladu sa potrebama pacijenata do maksimalne doze od 20 mg dnevno kod pacijenata sa 20 do manje od 50 kg težine i 40 mg kod pacijenata preko 50 kg (vidjeti dio 4.4).

Enalapril se ne preporučuje kod novorođenčadi i kod pedijatrijskih pacijenata sa brzinom glomerularne filtracije < 30 ml/min/1.73 m2, s obzirom da podaci nijesu dostupni.

• Preosjetljivost na enalapril i bilo koju pomoćnu supstancu ili druge blokatore konvertaze angiotenzina (ACE inhibitore).
• Anamneza angioedema nakon uzimanja drugih blokatora konvertaze angiotenzina (ACE inhibitora).
• Hereditarni ili idiopatski angioedem.
• Drugi ili treći trimestar trudnoće (vidjeti djelove 4.4 i 4.6.).
• Istovremena primjena lijeka Enap sa proizvodima koji sadže aliskiren kontraindikovana jer kod pacijenata sa dijabetes melitusom ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1.73 m2) (vidjeti djelove 4.5 i 5.1).
• Istovremena upotreba sa sakubitril/valsartan terapijom. Sa upotrebom lijeka Enap se ne smije započeti prije isteka 36 sati od posljednje doze sakubitril/valsatrana (vidjeti djelove 4.4 i 4.5).

Simptomatska hipotenzija

Simptomatska hipotenzija se rijetko zapaža kod nekomplikovanih hipertenzivnih pacijenata. Kod hipertenzivnih pacijenata koji dobijaju lijek Enap, postoji veća vjerovatnoća da će doći do simptomatske hipotenzije ukoliko kod pacijenta postoji smanjenje volumena, odnosno zbog terapije diureticima, ograničenja soli u ishrani, dijalize, dijareje ili povraćanja (vidjeti djelove 4.5 i 4.8). Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, sa ili bez pridružene bubrežne insuficijencije, takođe je zapažena simptomatska hipotenzija. Najvjerovatnije je da će se ona javiti kod onih pacijenata sa težim stepenom srčane insuficijencije, koji koriste veće doze diuretika Henleove petlje, sa hiponatrijemijom ili funkcionalnim oštećenjem bubrega. Kod takvih pacijenata bi liječenje trebalo otpočeti pod strogim medicinskimm nadzorom, a pacijente bi pažljivo trebalo kontrolisati nakon podešavanja doza lijeka Enap i/ili diuretika. Slična razmatranja se mogu primijeniti i na pacijente sa ishemijskom bolešću srca ili cerebrovaskularnom bolešću kod kojih bi prekomjerni pad krvnog pritiska mogao da za posljedicu ima infarkt miokarda ili cerebrovaskularni insult.

Ukoliko dodje do hipotenzije, pacijenta bi trebalo postaviti u ležeći položaj sa glavom nadolje i, ako je potrebno, primijeniti intravensku infuziju normalnog fiziološkog rastvora. Prolazna hipotenzivna reakcija nije kontraindikacija za primjenu daljih doza, koje se obično mogu dati bez poteškoća kada se krvni pritisak povećao poslije nadoknade volumena.

Kod nekih pacijenata sa srčanom insuficijencijom koji imaju normalan ili nizak krvni pritisak, kod primjene lijeka Enap može doći do dodatnog sniženja sistemskog krvnog pritiska. Ovakvo dejstvo je očekivano i obično nije razlog za prekidanje liječenja. Ukoliko hipotenzija postane simptomatska, mogu biti potrebni smanjenje doze i/ili prekid primjene diuretika i/ili lijeka Enap.

Stenoza aortne ili mitralne valvule/hipertrofična kardiomiopatija

Kao što je slučaj sa svim vazodilatatorima, ACE inhibitore bi trebalo primjenjivati oprezno kod pacijenata kod kojih postoji opstrukcija lijeve komore na nivou valvula i opstrukcija protoka krvi, a izbjegavati ih u slučajevima kardiogenog šoka i hemodinamski signifikantne opstrukcije.

Oštećena funkcija bubrega

U slučajevima oštećenja bubrega (klirens kreatinina < 80 ml/min), početno doziranje enalaprila treba podesiti prema klirensu kreatinina pacijenta (vidjeti dio 4.2), a zatim u funkciji reagovanja pacijenta na terapiju. Rutinsko praćenje nivoa kalijuma i kreatinina predstavlja dio normalne medicinske prakse za ove pacijente.

Registrovana je bubrežna insuficijencija udružena sa primjenom enalaprila i ona se javljala uglavnom kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom ili nekim osnovnim bubrežnim oboljenjem, uključujući i stenozu renalne arterije. Ukoliko se brzo prepozna i adekvatno liječi, bubrežna insuficijencija povezana sa terapijom enalaprilom je obično reverzibilna.

Kod nekih hipertenzivnih pacijenata bez predhodnog evidentnog oboljenje bubrega, koji su uzimali enalapril istovremeno sa diuretikom, javilo se povećanje serumskih vrijednosti ureje i kreatinina. U tom slučaju potrebno je smanjiti dozu enalaprila i/ili prekinuti liječenja diureticima. Ova situacija bi trebalo da pobudi sumnju na moguće postojanje stenoze renalne arterije (vidjeti dio 4.4. Renovaskulana hipertenzija).

Renovaskularna hipertenzija

Postoji povećana rizik od hipotenzije i bubrežne insuficijencije kada se pacijenti sa bilateralnom stenozom bubrežne arterije ili stenozom arterije za jedan funkcionalni bubreg, liječe ACE inhibitorima. Gubitak bubrežne funkcije se može javiti uz samo blage promjene serumskog kreatinina. Kod tih pacijenata bi liječenje trebalo otpočeti malim dozama uz brižljiv medicinski nadzor, opreznu titraciju doze i praćenje bubrežne funkcije.

Presađivanje bubrega

Nema iskustava u pogledu primjene Enap-a kod pacijenata kod kojih je nedavno obavljena transplantacija bubrega. Prema tome, liječenje lijekom Enap se ne preporučuje.

Insuficijencija jetre

ACE inhibitori su rijetko bili udruženi sa jednim sindromom koji počinje holestaznom žuticom ili hepatitisom i progredira do fulminantne nekroze jetre i (ponekada) smrtnog ishoda. Mehanizam ovog sindroma nije rasvijetljen. Pacijenti koji primaju ACE inhibitore i koji ispolje žuticu ili značajno povišenje hepatičkih enzima, trebalo bi da prekinu uzimanje ACE inhibitora i da se adekvatno kontrolišu.

Neutropenija/agranulocitoza

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija su zapaženi kod pacijenata koji su primali ACE inhibitore. Kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom i bez drugih komplikujućih faktora, neutropenija se rijetko javlja. Enalapril bi trebalo primjenjivati uz krajnji oprez kod pacijenata sa kolagenim vaskularnim bolestima, na imunosupresivnoj terapiji, terapiji alopurinolom ili prokainamidom ili kod kojih postoji kombinacija ovih komplikujućih faktora, naročito ukoliko postoji od ranije prisutna oštećena bubrežna funkcija. Kod nekih od tih pacijenata su se razvile teške infekcije koje u nekim slučajevima nijesu reagovale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko se kod takvih pacijenata koristi enalapril, savjetuje se periodična kontrola bijelih krvnih ćelija, a pacijentima bi trebalo objasniti da prijave bilo koji znak infekcije.

Hipersenzitivnost/angioneurotički edem

Angioneurotički edem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili larinksa registrovan je kod pacijenata liječenih inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima, uključujući i lijek Enap. On se može javiti u bilo kom trenutku za vrijeme liječenja. U takvim slučajevima primjenu lijeka Enalapril treba odmah obustaviti i preduzeti adekvatno praćenje radi obezbjeđenja potpunog povlačenja simptoma prije no što se pacijent otpusti. Čak i u slučajevima gde je u pitanju bio samo otok jezika, pacijentima je neophodan produženi interval posmatranja, s obzirom da liječenje antihistaminicima i kortikosteroidima može biti nedovoljno.

Veoma rijetko se navode fatalni ishodi zbog angioedema udruženog sa edemom larinksa ili edemom jezika.

Tamo gde je došlo do zahvatanja jezika, glotisa ili larinksa, uz mogućnost prouzrokovanja opstrukcije vazdušnih puteva, potrebno je brzo primijeniti adekvatnu terapiju koja može uključiti subkutanu primjenu rastvora epinefrina 1:1000 (0,3 ml do 0,5 ml) i/ili mjere za održavanje prohodnosti vazdušnih puteva.

Zapaženo je da pacijenti crne boje kože koji uzimaju ACE inhibitore imaju veću incidencu angioedema u poređenju sa ostalim pacijentima.

Kod pacijenata sa angioedemom u anamnezi, koji nije u vezi sa liječenjem ACE inhibitorima, može postojati povećani rizik za nastanak angioedema kod uzimanja nekog ACE inhibitora (vidjeti dio 4.3).

Istovremena upotreba ACE inhibitora sa sakubitril/valsartanom je kontraindikovana zbog povećanog rizika od angioedema. Terapija sakubitril/valsatranom ne smije se započinjati prije isteka 36 sati od posljednje doze enalaprila. Terapija enalaprilom ne smije se započinjati prije isteka 36 sati od posljednje doze sakubitril/valsatrana (vidjeti djelove 4.3 i 4.5).

Istovremena upotreba ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) ili vildagliptinom može dovesti do povećanog rizika od angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, sa ili bez oštećenja disajnih puteva) (vidjeti dio 4.5). Potreban je oprez kada se započinje sa primjenom racekadotrila, mTOR inhibitora (npr. sirolimusa, everolimusa, temsirolimusa) i vildagliptina kod pacijenta koji već uzima ACE inhibitor.

Anafilaktoidne reakcije za vrijeme desenzibilizacije na otrov osa i pčela (Hymenoptera)

Pacijenti koji uzimaju ACE inhibitore za vrijeme desenzibilizacije protiv otrova ose ili pčele rijetko se manifestuju po život opasne anafilaktoidne reakcije. Ove reakcije se mogu izbjeći privremenim prekidanjem terapije ACE inhibitorima prije svake desenzibilizacije.

Anafilaktoidne reakcije za vrijeme LDL afereze

Pacijenti koji uzimaju ACE inhibitore za vrijeme liječenja LDL afereze lipoproteina male gustine pomoću dekstran sulfata, rijetko su imali po život opasne anafilaktoidne reakcije. Ove reakcije mogu se izbjeći privremenim prekidanjem terapije ACE inhibitorima prije svake afereze.

Pacijenti na hemodijalizi

Anafilaktoidne reakcije su zapažene kod pacijenata koji su dijalizirani pomoću membrana visokog pritiska (na primjer, AN 69) i istovremeno liječeni nekim ACE inhibitorom. Kod takvih pacijenata bi trebalo razmotriti korišćenje drugačijeg tipa dijalizne membrane ili primjenu neke druge grupe antihipertenzivnih ljekova.

Pacijenti sa hipoglikemijom

Kod dijabetičnih pacijenata liječenih oralnim antidijabeticima ili insulinom, kontrolu glikemije bi trebalo pažljivo pratiti u toku prvih nekoliko mjeseci liječenja nekim ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.5).

Kašalj

Kašalj je zabilježen kod primjene ACE inhibitora. Karakteristično, kašalj je neproduktivan, perzistentan i prestaje poslije prekida liječenja. Kašalj indukovan ACE inhibitorima bi trebalo imati u vidu u diferencijalnoj dijagnozi kašlja.

Hirurgija/anestezija

Kod pacijenata koji se podvrgavaju velikim hirurškim zahvatima ili u toku anestezije preparatima koji izazivaju hipotenziju, enalapril blokira stvaranje angiotenzina II, što je posljedica kompenzatornog oslobađanja renina. Ukoliko dođe do hipotenzije, koja je po procjeni ljekara posljedica opisanog mehanizma, ona se može korigovati nadoknadom volumena.

Hiperkalijemija

ACE inhibitori mogu izazvati hiperkalijemiju budući da inhibiraju oslobađanje aldosterona. Efekat obično nije značajan kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega. Rizik od hiperkalijemije veći je kod pacijenata s oštećenim radom bubrega, pogoršanjem renalne funkcije, starosti > 70 godina, šećernom bolesti, interkurentnim događajima, naročito dehidracijom, akutnom dekompenzacijom, metaboličnom acidozom i prilikom istovremenog liječenja diureticima koji zadržavaju kalijum (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren, ili amilorid), pri istovremenom uzimanju nadoknade kalijuma ili zamjene za kuhinjsku so koje sadrže kalijum; ili istovremenom liječenju ljekovima koji mogu prouzrokovati hiperkalijemiju (npr. heparin, trimetoprim ili kotrimoksazol poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol i naročito antagonisti aldosterona ili blokatori receptora angiotenzina). Primjena dodataka kalijuma, diuretika koji štede kalijum, ili dodataka soli koje sadrže kalijum, naročito kod pacijenata sa poremećajem renalne funkcije, može dovesti do značajnog porasta kalijuma u serumu. Hiperkalijemija može uzrokovati ozbiljne, ponekad fatalne aritmije. Diuretici koji štede kalijum i blokatori receptora angiotenzina se moraju koristiti sa oprezom kod pacijenata koji koriste ACE inhibitore, pri čemu je potrebno i redovno kontrolisati nivo kalijuma u krvi i funkciju bubrega (vidjeti dio 4.5).

Litijum

Istovremeno uzimanje litijuma i enalaprila se generalno uzevši, ne preporučuje (vidjeti dio 4.5.).

Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS)

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega).

Stoga se ne preporučuje dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema primjenom kombinacije blokatora angiotenzin II receptora (ARB) sa inhibitorom angiotenzin konverzujućeg enzima (ACE) ili aliskirenom (vidjeti djelove 4.5 i 5.1).

Ukoliko se smatra da je dvostruka blokada apsolutno neophodna, ona mora biti pod nadzorom ljekara specijaliste i mora se redovno kontrolisati funkcija bubrega, mjeriti nivo elektrolita i krvni pritisak.

Istovremena primjena ACE inhibitora i blokatora receptora angiotenzina II se ne smije primjenjivati kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

Upotreba kod djece

Iskustva u pogledu efikasnosti i bezbjednosti kod hipertenzivne djece starije od 6 godina su ograničena, a iskustava kod drugih indikacija nema. Na raspolaganju su ograničeni farmakokinetički podaci kod djece starije od 2 mjeseca života (vidjeti dio 4.2., 5.1. i 5.2.). Primjena enalaprila se kod djece ne preporučuje za druge indikacije izuzev hipertenzije.

Enalapril ne treba primjenjivati kod beba i djece sa smanjenom funkcijom bubrega (glomerulanra filtracija manja od 30 ml/min/1,73 m2), jer ne postoje podaci o liječenju ove grupe pacijenata.

Trudnoća

Ne preporučuje se početak terapije ACE inhibitorima u toku trudnoće. Osim kada je nastavak terapije ACE inhibitorima nepohodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alterativna antihipertenzivna liječenja koja imaju ustanovljen bezbjednosni profil primjene u trudnoći. Kada je trudnoća dijagnostifikovana, liječenje ACE inhibitorima se mora odmah obustaviti i, ako je prikladno, započeti alterativnu terapiju. (vidjeti djelove 4.3 i 4.6)

Etničke razlike

Kao što je slučaj i sa drugim inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzim, enalapril je očigledno manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod osoba crne rase nego kod drugih rasa, vjerojatno usljed veće prevalencije stanja s malom koncentracijom renina u crnoj populaciji s hipertenzijom.

Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama

Enalapril sadrži laktozu i zato ga ne treba primjenjivati kod pacijenata sa rijetkim hereditarnim problemima intolerancije galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsporpcijom glikoze-galaktoze.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)

Podaci iz kliničkih ispitivanja su pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS) kroz kombinovanu upotrebu ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povezana sa povećanom učestalošću neželjenih dejstava kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena funkcija bubrega (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega), u poređenju sa primjenom pojedinačne supstance koja djeluje na sistem renin-angiotenzin-aldosteron (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Diuretici koji zadržavaju kalijum, zamjene kalijuma ili zamjene za so koje sadrže kalijum

Iako kalijum u serumu obično ostaje unutar normalnih granica, hiperkalijemija se može pojaviti kod nekih pacijenata liječenih enalaprilom. Diuretici koji štede kalijum (na primjer, spironolakton, triamteren ili amilorid), nadoknade kalijuma ili zamjene za kuhinjsku so koje sadrže kalijum mogu dovesti do signifikantnog povećanja kalijuma u serumu. Potreban je oprez i kada se enalapril istovremeno primjenjuje sa drugim sredstvima koja povećavaju serumski kalijum, poput trimetoprima i kotrimoksazola (sulfametoksazol/trimetoprim), jer je poznato da trimetoprim djeluje kao diuretik koji štedi kalijum, poput amilorida. Stoga se kombinacija enalaprila sa gore pomenutim ljekovima ne preporučuje. Ukoliko je istovremena primjena indikovana zbog ispoljene hipokalijemije, ovi preparati bi trebalo da se uzimaju oprezno i uz čestu kontrolu serumskog kalijuma (vidjeti dio 4.4.).

Diuretici (tiazidi ili diuretici Henleove petlje)

Prethodno liječenje velikim dozama diuretika može za posljedicu imati smanjenje volumena i rizik od hipotenzije kod otpočinjenja liječenja enalaprilom (vidjeti dio 4.4.). Hipotenzivno dejstvo se može smanjiti prekidom primjene diuretika, povećanjem volumena ili unosa soli ili započinjanjem liječenja malom dozom enalaprila.

Drugi antihipertenzivni ljekovi

Istovremena upotreba ovih preparata može pojačati hipotenzivna dejstva enalaprila. Istovremena upotreba sa nitroglicerinom i drugim nitratima ili drugim vazodilatatorima, može dodatno smanjiti krvni pritisak.

Litijum

Zapaženo je reverzibilno povećanje koncentracija litijuma u serumu i toksičnostii za vrijeme istovremene primjene litijuma i ACE inhibitora. Istovremena primjena tijazidnih diuretika može dodatno povisiti nivo litijuma i povećati rizik od toksičnosti litijuma sa ACE inhibitorima. Primjena enalaprila sa litijumom se ne preporučuje, ali ukoliko se takva kombinacija pokaže neophodnom, potrebno je sprovoditi pažljivu kontrolu koncentracija litijuma u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Triciklični antidepresivi/antipsihotici/anestetici/narkotici

Prilikom istovremenog uzimanja blokatora konvertaze angiotenzina i određenih anestetika, tricikličnih antidepresiva i antipsihotika može se pojaviti dodatno snižavanje krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4.).

Nesteroidni anti-inflamatorni ljekovi (NSAIL) uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze 2 (COX-2 inhibitori)

Primjena NSAIL, uključujući selektivne ciklooksigenaza-2 inhibitore, može smanjiti antihipertenzivno dejstvo nekog ACE inhibitora. NSAIL (uključujući i COX-2 inhibitore) i ACE inhibitori ispoljavaju aditivno dejstvo na povećanje nivoa kalijuma u serumu i mogu za posljedicu imati pogoršanje funkcije bubrega. Ova dejstva su obično reverzibilna. U rijetkim slučajevima može doći do akutne bubrežne insuficijencije, naročito kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom, kao što su starije ili dehidrirane osobe.

Zlato

Rijetko su zabilježene nitritoidne reakcije (koje uključuju crvenilo lica, nauzeju, povraćanje i hipotenziju) kod pacijenata na konkomitantnoj terapiji injekcijama zlata (natrijum aurotimalat) i ACE inhibitorima, uključujući i enalapril.

Ljekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istovremena upotreba ACE inhibitora sa sakubitril/valsartanom je kontraindikovana zbog povećanog rizika od angioedema (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Kod pacijenata koji uzimaju ACE inhibitore istovremeno sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom može biti povećan rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4).

Ko-trimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol)

Istovremena primjena ko-trimoksazol i ACE inhibitora može dovesti do povećanog rizika od pojave hiperkalijemije (vidjeti dio 4.4).

Ciklosporin

Hiperkalijemija se može pojaviti tokom istovremene primjene ACE inhibitora sa ciklosporinom. Preporučuje se praćenje serumskog kalijuma.

Heparin

Hiperkalijemija se može pojaviti tokom istovremene primjene ACE inhibitora sa heparinom. Preporučuje se praćenje serumskog kalijuma.

Antidijabetici

Epidemiološka ispitivanja su pokazala da istovremeno uzimanje blokatora angiotenzin konvertaze i antidijabetičkih ljekova (insulina ili peroralnih antidijabetika) može prouzrokovati hipoglikemiju. Vjerovatnost pojave hipoglikemije veća je tokom prvih nedjelja istovremenog liječenja i kod pacijenata sa oštećenim radom bubrega (vidjeti dio 4.4 and 4.8).

Alkohol

Alkohol povećava hipotenzivno dejstvo blokatora konvertaze angiotenzina.

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivno djelovanje blokatora konvertaze angiotenzina.

Acetilsalicilna kisjelina, trombolitici i blokatori beta receptora

Istovremeno liječenje enalaprilom i acetilsalicilnom kiselinom (u kardiološkim dozama), tromboliticima i blokatorima beta receptora je sigurno.

Pedijatrijska populacija

Studije interakcije su sprovedene samo na odraslim.

Trudnoća

ACE inhibitori:

Enalapril nije preporučljivo uzimati tokom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena ACE inhibitora je kontraindikovana tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Epidemiološki dokaz u pogledu rizika od teratogenosti nakon primjene ACE inhibitora u toku prvog tromjesečja trudnoće nije konačan; međutim manji porast rizika ne može se isključiti. Osim kada je nastavak terapije ACE inhibitorima neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativna antihipertenzivna liječenja koja imaju ustanovljen bezbjednosni profil primjene u trudnoći.

Kada je trudnoća dijagnostikovana, liječenje ACE inhibitorima odmah obustaviti i, ako je prikladno, započeti alternativnu terapiju.

Izlaganje terapiji ACE inhibitorima u toku drugog i trećeg tromjesečja dokazano indukuje toksično dejstvo na fetus kod ljudi (umanjena renalna funkcija, oligohidramnioza, poremećaj u okoštavanju lobanje) i neonatalnu toksičnost (renalna insuficijencija, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3). U slučaju izlaganja ACE inhibitorima od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučna kontrola renalne funkcije i kostiju lobanje.

Odojčad čije su majke uzimale ACE inhibitore treba pažljivo posmatrati zbog moguće pojave hipotenzije (vidjeti dio 4.3 i 4.4).

Dojenje

Ograničeni farmakokinetički podaci pokazuju da postoji veoma niska koncentracija lijeka u mlijeku dojilja (vidjeti dio 5.2). Iako ova koncentracija nije klinički relevantna, upotreba enalaprila se ne preporučuje kod majki prijevremeno rođene djece i nekoliko nedjelja poslije porođaja, zbog rizika od nastanka hipotenzije uzrokovane kardiovaskularnim i renalnim efektima i zato što nema dovoljno kliničkog iskustva. Kod starije odojčadi, upotreba enalaprila od strane majki dojilja se treba razmotriti, i ako je neophodna upotreba lijeka za majku, dijete treba posmatrati zbog neželjenih dejstava.

Pri upravljanju motornim vozilima ili rukovanju mašinama trebalo bi imati na umu da ponekad može doći do pojave vrtoglavice ili slabosti.

Sljedeća neželjena dejstva su prijavljena za enalapril u kliničkim ispitivanjima i postmarketinškom periodu.

Neželjena dejstva ljekova se klasifikuju kao:

Veoma česta (≥ 1/10); česta (≥ 1/100, < 1/10); povremena (≥ 1/1000, < 1/100); rijetka (≥ 1/10 000, < 1/1000); veoma rijetka (< 1/10 000), nepoznata (učestalost se ne može procijeniti iz raspoloživih podataka).

Poremećaji krvi i limfnog sistema

• povremena: anemija (uključujući aplastičnu i hemolitičnu)
• rijetka: neutropenija, hipohemoglobinemija, smanjeni hematokrit, trombocitopenija, agranulocitoza, depresija koštane srži, pancitopenija, limfadenopatija, autoimune bolesti

Endokrini poremećaji

• nepoznata: sindrom neadekvatne sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH)

Poremećaji metabolizma i ishrane

• povremena: hipoglikemija (vidjeti dio 4.4.)

Psihijatrijski poremećaji:

• česta: depresija
• povremena: konfuzija, nesanica, nervoza
• rijetka: nenormalni snovi, poremećaj spavanja

Poremećaji nervnog sistema

• veoma česta: vrtoglavica
• česta: glavobolja, sinkopa, promjene ukusa
• povremena: pospanost, parestezija, vrtoglavica

Poremećaji oka

• veoma česta: zamućen vid

Poremećaji uha i labirinta:

• povremena: tinitus

Srčani poremećaji:

• česta: bolovi u grudima, poremećaji srčanog ritma, angina pektoris, tahikardija
• povremena: palpitacije, infarkt miokarda ili cerebrovaskularni akcident (procenat incidence je bio uporediv sa procentom u placebo grupi i aktivnoj kontrolnoj grupi kod kliničkih ispitivanja) moguće kao posljedica prekomjerne hipotenzije kod pacijenata sa visokim rizikom (vidjeti dio 4.4)

Vaskularni poremećaji

• česta: hipotenzija (uključujući ortostatsku hipotenziju)
• povremena: naleti vrućine i crvenila, ortostatska hipotenzija
• rijetka: Raynaudov fenomen

Poremećaji disajnog sistema, grudnog koša i medijastinalnog prostora

• veoma česta: kašalj
• česta: dispnea
• povremena: rinoreja, upala grla, promuklost, bronhospazam/astma
• rijetka: plućni infiltrati, rinitis, alergijski alveolitis/eozinofilna upala pluća

Poremećaji probavnog sistema

• veoma česta: mučnina
• česta: proliv, bolovi u trbuhu
• povremena: ileus, pankreatitis, povraćanje, dispepsija, zatvor, anoreksija, nadraženi želudac, suva usta, peptični ulkus
• rijetka: stomatitis/aftozne ulceracije, glositis
• veoma rijetka: angioedem crijeva

Poremećaji jetre i žuči

• rijetka: insuficijencija jetre, hepatitis – hepatocelularni ili holestatski; hepatitis, uključujući nekrozu, holestaza (uključujući žuticu)

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

• česta: osip, preosjetljivost/angioedem: postoje izvještaji o angioneurotskom edemu lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili larinksa (vidjeti dio 4.4.);
• povremena: znojenje, svrab, koprivnjača, alopecija
• rijetka: multiformni eritem, Steven-Johnsonov sindrom, eksfolijativni dermatitis, toksična epidermalna nekroliza, pemfigus, eritrodermija
• nepoznata: postoje prijave o kompleksu simptoma: povišena tjelesna temperatura, serozitis, vaskulitis, mialgija/miozitis, artralgija/artritis, povećanje titra ANA, ubrzana sedimentacija eritrocita, eozinofilija i leukocitoza. Mogu se pojaviti osip, fotosenzitivnost ili ostale dermatološke promjene

Poremećaji mišićno skeletnog sistema:

• povremena: grčevi u mišićima

Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema

• povremena: poremećaj rada bubrega, bubrežna insuficijencija, proteinurija
• rijetka: oligurija

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki

• povremena: impotencija
• rijetka: ginekomastija

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene

• veoma česta: astenija
• česta: umor
• povremena: opšta tjelesna slabost, povišena tjelesna temperatura

Ispitivanja

• česta: hiperkalijemija, povećana koncentracija kreatinina u serumu
• povremena: povećana koncentracija uree u serumu, hiponatrijemija
• rijetka: povećana aktivnost enzima jetre, povećan bilirubin u serumu

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Za predoziranja kod ljudi na raspolaganju su ograničeni podaci. Najizraženije manifestacije predoziranja koje su do danas registrovane su izrazita hipotenzija, koja počinje oko šest časova poslije uzimanja tableta, istovremeno sa pojavom blokade sistema renin - angiotenzin i stupor. Simptomi udruženi sa predoziranjem ACE inhibitora mogu uključiti cirkulatorni šok, poremećaje elektrolita, bubrežnu insuficijenciju, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, vrtoglavicu, anksioznost i kašalj. Koncentracije enalaprila u serumu 100 i 200 puta veće od onih koje se obično registruju poslije terapijskih doza navođene su poslije ingestije 300 mg i 440 mg enalapril, respektivno.

Preporučeno liječenje predoziranja je intravenska infuzija fiziološkog rastvora. Ukoliko dođe do hipotenzije, pacijenta bi trebalo postaviti u položaj za šok. Ukoliko je na raspolaganju, takođe se može razmotriti liječenje infuzijom angiotenzina II i/ili intravenskom primjenom kateholamina. Ukoliko se ingestija dogodila nedavno, preduzeti mjere za eliminaciju enalapril maleata (na primjer, izazivanje povraćanje, gastrična lavaža, primjena apsorbenata i natrijum sulfata). Enalaprilat se može eliminisati iz opšte cirkulacije hemodijalizom. Kod bradikardije rezistentne na liječenje indikovana je upotreba pejs-mejkera. Kontinuirano pratiti vitalne znake, koncentracije elektrolita i kreatinina u serumu.

Farmakoterapijska grupa: Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE)

ATC kod: C09AA02

Enalapril (enalapril maleat) je maleatna so enalaprila, jedan derivat dvije amino-kiseline, L-alanina i L-prolina. Angiotenzin konvertujući enzim (ACE) je jedna peptidil dipeptidaza koja katalizuje konverziju angiotenzina I u presornu supstancu angiotenzin II. Poslije resorpcije enalapril se hidrolizuje u enalaprilat koji inhibiše ACE. Inhibicija ACE izaziva smanjenje angiotenzina II u plazmi, što dovodi do povećanja reninske aktivnosti u plazmi (zbog eliminacije negativne povratne sprege oslobađanja renina) i smanjene sekrecije aldosterona.

ACE je identičan kininazi II. Prema tome, enalapril može takođe blokirati razgradnju bradikinina, moćnog vazodepresornog peptida. Međutim, uloga koju ovaj efekat ima u terapijskom dejstvu enalaprila ostaje da se razjasni.

Mehanizam djelovanja

Iako se smatra da je mehanizam kojim enalapril snižava krvni pritisak prvenstveno supresija sistema renin - angiotenzin - aldosteron, enalapril djeluje antihipertenzivno čak i kod osoba koje imaju hipertenziju sa niskom vrijednošću renina.

Farmakodinamski efekti

Primjena enalaprila kod pacijenata sa hipertenzijom ima za posljedicu sniženje krvog pritiska i u ležećem i u stojećem položaju, bez signifikantnog povećanja srčane frekvence.

Simptomatska posturalna hipotenzija nije česta. Kod nekih pacijenata može biti potrebno nekoliko nedjelja liječenja do postizanja optimalnog sniženja krvnog pritiska. Nagli prekid primjene lijeka Enap nije bio povezan sa brzim povećanjem krvnog pritiska.

Efikasna inhibicija ACE aktivnosti se obično javlja 2 do 4 časa poslije oralne primjene jedne pojedinačne doze enalaprila. Nastupanje antihipertenzivne aktivnosti obično je registrovano poslije jednog časa, sa maksimalnim sniženjem krvnog pritiska koje se postiže 4 do 6 časova poslije primjene lijeka. Trajanje dejstva zavisi od primijenjene doze. Međutim, u preporučenim dozama pokazalo se da je antihipertenzivni i hemodinamički efekat trajao najmanje 24 časa.

U hemodinamičkim ispitivanjima na pacijentima sa esencijalnom hipertenzijom, snižavanje krvnog pritiska praćeno je snižavanjem perifernog arterijskog otpora sa povećanjem minutnog volumena srca, dok se puls mijenjao vrlo malo ili se uopšte nije mijenjao. Poslije primjene enalaprila registrovano je povećanje renalnog protoka; brzina glomerularne filtracije bila je nepromijenjena. Nije bilo dokaza za retenciju natrijuma ili vode. Međutim, kod pacijenata sa malim brzinama glomerularne filtracije prije terapije, brzine su se obično povećavale.

U okviru kratkotrajnih ispitivanja na pacijentima sa dijabetesom i bez dijabetesa i sa oboljenjem bubrega, zapaženi su smanjenje albuminurije i urinarne ekskrecije IgG i ukupnih urinarnih bjelančevina poslije primjene enalaprila.

Kod istovremene primjene sa diureticima tijazidnog tipa, dejstvo lijeka Enap na sniženje krvnog pritiska bilo je u najmanje aditivno. Enalapril može smanjiti ili spriječiti razvoj hipokalijemije indukovane tijazidima.

Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom na terapiji digitalisom i diureticima, oralno liječenje lijekom enalapril ili u obliku injekcija bilo je udruženo sa smanjenjem perifernog otpora i krvnog pritiska. Srčani rad se povećavao, dok se srčana frekvenca (obično povećana kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom) smanjivala. Plućni kapilarni pritisak je takođe bio smanjen. Tolerancija na fizičko opterećenje i težina srčane insuficijencije, mjereni prema NYHA (New York Heart Association), klasifikaciji bili su poboljšani. Efekti se održavaju tokom hronične terapije enelaprilom.

Kod pacijenata sa blagom do umjerenom srčanom insuficijencijom, enalapril je usporavao progresivnu srčanu dilataciju/uvećanje srca i insuficijenciju, za šta je dokaz bilo smanjenje dijastolnog i sistolnog volumena lijeve komore i poboljšanje ejekcione frakcije

Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS)

Dvije velike, randomizovane, kontrolisane studije (ONTARGET (ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes) su se bavile ispitivanjem primjene kombinacije ACE inhibitora i blokatora receptora za angiotenzin II.

Studija ONTARGET je sprovođena na pacijentima sa kardiovaskularnim ili cerebrovaskularnim bolestima u anamnezi, ili dijabetesom tip 2 udruženim sa detektovanim oštećenjem ciljnih organa. VA NEPHRON-D je sprovođena kod pacijenata sa dijabetesom tip 2 i dijabetesnom nefropatijom.

Ove studije su pokazale da ne postoji dodatni pozitivni uticaj na renalne i/ili kardiovaskularne ishode kod pacijenata ili smanjeni mortalitet, dok je zapažen povećani rizik od hiperkalijemije, akutne bubrežne insuficijencije i/ili hipotenzije, u poređenju sa monoterapijom. Slične preporuke važe i za druge ACE inhibitore i antagoniste receptora za angiotenzin II, ne samo one korišćene u studiji.

Stoga je preporuka da se ACE inhibitori ne koriste istovremeno sa blokatorima receptora za angiotensin II kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

ALTITUDE (Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) studija je dizajnirana sa ciljem ispitivanja koristi od dodatka aliskirena standardnoj terapiji koja se sastojala od ACE inhibitora ili blokatora receptora za angiotensin II kod pacijenta sa dijabetes melitusom tip 2 i hroničnim oboljenjem bubrega, kardiovaskularnim oboljenjem, ili sa oba ova poremjećaja. Studija je okončana prije vremena zbog pojačanog rizika od ispoljavanja neželjenih dejstava. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su brojčano bili dominantnije izraženi u grupi koja je dobijala aliskiren nego u placebo grupi, dok su takođe neželjena dejstva i neželjena dejstva od posebnog interesa (hiperkalijemija, hipotenzija i disfunkcija bubrega) češće prijavljivana u grupi koja je dobijala aliskiren nego u placebo grupi.

Bezbjednost i efikasnost

Multicentrično, randomizirano, dvostruko-slijepo, placebo kontrolisano ispitivanje (SOLVD Prevention trial) ispitivalo je populaciju sa asimptomatskom disfunkcijom lijeve komore (LVEF < 35%). 4228 pacijenata je randomizacijom podijeljeno da prima placebo (n = 2117), ili enalapril (n = 2111). U placebo grupi 818 pacijenata je imalo srčanu insuficijenciju ili je umrlo (38,6%) u poređenju sa 630 pacijenata u grupi na enalaprilu (29,8%) (smanjenje rizika: 29%; 95% CI; 21 - 36%; p < 0,001). 518 pacijenata u grupi na placebu /24,5%) i 434 pacijenta u grupi na enalaprilu (20,6%) je umrlo ili je bilo hospitalizovano zbog novonastale srčane insuficijencije ili njenog pogoršanja (smanjenje rizika 20%; 95% CI; 9 - 30%; p < 0,001).

Multicentrično, randomizirano, dvostruko slijepo, placebom kontrolisano ispitivanje (SOLVD treatment trial) ispitivalo je populaciju sa simptomatskom kongestivnom srčanom insuficijencijom zbog sistolne disfunkcije (ejekciona frakcija < 35%). 2569 pacijenata koji su dobijali konvencionalnu terapiju za srčanu insuficijenciju su randomizacijom podijeljeni da primaju placebo (n = 1284), ili enalapril (n = 1285). U grupi na placebu je bilo 510 smrtnih ishoda (39,7%) u poređenju sa 452 u grupi na enalaprilu (35,2%) (smanjenje rizika, 16%; 95% CI, 5 - 26%; p = 0,0036). U grupi na placebu je bilo 461 kardiovaskularnih smrti u poređenju sa 399 u grupi na enalaprilu (smanjenje rizika 18%; 95% CI, 6 -28%; p < 0,002), uglavnom usljed smanjenja smrtnih ishoda zbog progresivne srčane insuficijencije (251 u grupi na placebu prema 209 u grupi na enalaprilu, smanjenje rizika 22%, 95% CI, 6 - 35%). Manji broj pacijenata je umro ili bio hospitalizovan zbog pogoršanja srčane insuficijencije (736 u grupi na placebu i 613 u grupi na enalaprilu; smanjenje rizika, 26%; 95% CI, 18 - 34%; p< 0,0001). Generalno posmatrano, u SOLVD studiji, kod pacijenata sa disfunkcijom lijeve komore, enalapril je smanjivao rizik od infarkta miokarda za 23% (95% CI, 11 - 34%; p < 0,001) i redukovao rizik od hospitalizacije zbog nestabilne angine pektoris za 20% (95% CI, 9 - 29%, p < 0,001).

Pedijatrijska populacija

Postoje ograničena iskustva o primjeni enalaprila kod hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata > 6 godina. U jednom kliničkom ispitivanju koje je obuhvatilo 110 hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata starosti od 6 do 16 godina, tjelesne mase 20 kg i brzine glomerularne filtracije > 30 ml/min/1,73 m2, pacijenti koji su imali manje od 50 kg dobijali su bilo 0,625, 2,5 ili 20 mg enalaprila dnevno, dok su pacijenti koji su imali 50 kg dobijali 1,25, 5 ili 40 mg enalaprila dnevno. Primjena enalaprila jednom dnevno snižavala je krvni pritisak na dozno-zavisan način. Dozno-zavisna antihipertenzivna efikasnost enalaprila bila je konzistentna u odnosu na sve podgrupe (životno doba, Tanner-ov stadijum, pol, rasa). Međutim, najniža ispitivana doza, 0,625 mg i 1,25 mg, što je odgovaralo prosječnoj vrijednosti od 0,02 mg/kg jednom dnevno, izgleda da nije ispoljavala konzistentnu antihipertenzivnu efikasnost. Maksimalna ispitivana doza iznosila je 0,58 mg/kg (do 40 mg) jednom dnevno. Profil neželjenih reakcija kod pedijatrijskih pacijenata se ne razlikuje od onog koji se zapaža kod odraslih pacijenata.

Resorpcija

Oralno primijenjeni enalapril se brzo resorbuje, maksimalne koncentracije enalaprila u serumu postižu se u intervalu od jednog časa. Na osnovu analiza urina, stepen resorpcije enalaprila iz tableta za oralnu primjenu je približno 60%. Na resorpciju oralno primijenjenog enalaprila ne utiče prisustvo hrane u gastrointestinalnom traktu.

Oralno primijenjeni enalapril se poslije resorpcije brzo i intezivno hidrolizuje do enalaprilata, snažnog inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima. Maksimalne serumske koncentracije enalaprilata postižu se za 4 časa poslije oralne doze tablete enalaprila. Poslije višestrukih doza oralnog enalaprila, poluvrijeme eliminacije enalaprilata iznosi 11 časova. Kod osoba sa normalnom bubrežnom funkcijom, uravnotežene koncentracije enalaprilata u serumu dostižu su poslije 4 dana liječenja.

Distribucija

Unutar opsega koncentracija koje su terapijski značajne, vezivanje enalaprilata za proteine humane plazme ne prelazi 60%.

Biotransformacija

Izuzev konverzije u enalaprilat, nema dokaza za signifikantan metabolizam enalaprila.

Eliminacija

Enalapril se primarno izlučuje preko bubrega. Glavne komponente u urinu su enalaprilat, na koga otpada oko 40% primijenjene doze i nepromijenjeni enalapril (oko 20%).

Oštećenje bubrega

Ekspozicija enalaprilu i enalaprilatu se povećava kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Kod pacijenata sa blagom do umjerenom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina 40 - 60 ml/min), poslije primjene lijeka u dozi od 5 mg jednom dnevno, uravnotežena AUC enalaprilata iznosila je približno tvostruko više, nego kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega. Kod teškog oštećenja bubrega (klirens kreatinina 30 ml/min), AUC je bila povećana približno 8 puta. Poluvrijeme eliminacije enalaprilata poslije ponovljenih doza enalapril maleata bio je produžen na tom stepenu bubrežne insuficijencije, a vrijeme do postizanja uravnoteženog stanja je bilo usporeno. Enalaprilat se može eliminisati iz opšte cirkulacije putem hemodijalize. Dijalizni klirens je 62 ml/min.

Djeca i adolescenti

Sprovedeno je jedno farmakokinetičko ispitivanje primjene ponovljenih doza kod 40 hipertenzivnih muških i ženskih pedijatrijskih pacijenata starosti od 2 mjeseca do 16 godina, poslije oralne primjene doza enalapril maleata od 0,07 do 0,14 mg/kg jednom dnevno. Nije bilo značajnih razlika u farmakokinetici enalaprilata kod djece u poređenju sa dobijenim rezultatima kod odraslih. Podaci ukazuju na povećanje AUC (normalizovano prema dozi u odnosu na tjelesnu masu) sa povećanjem starosti; međutim, povećanje AUC nije zapaženo kada su podaci normalizovani prema tjelesnoj površini. Pri uravnotežnom stanju, poluvrijeme eliminacije enalaprilata iznosio je 14 časova.

Laktacija

Nakon primjene pojedinačne oralne doze enalaprila od 20 mg kod 5 žena poslije porođaja, prosječna maksimalna koncentracija enalaprila u mlijeku bila je 1.7 μg/l (raspon od 0.54-5.9 μg/l) 4-6 sati nakon primjene doze. Prosječna maksimalna koncentracija enalaprilata bila je 1.7 μg/l (raspon od 1.2 do 2.3 μg/l) u periodu od 24 sata. Na osnovu podataka o maksimalnoj koncentraciji lijeka u mlijeku, procijenjeno je da bi maksimalni unos odojčadi bio oko 0.16% tjelesne mase majke.

U periodu od 11 mjeseci, žene koje su koristile 10 mg enalaprila dnevno oralnim putem imale su maksimalne koncentracije enalaprila u mlijeku od 2 μg/l, 4 sata nakon primjene doze i PIK koncentracije enaprilata od 0.75μg/l oko 9 sati nakon primijenjene doze. Maksimalna koncentracija enalaprilata, mjerena u mlijeku u toku 24 sata, bila je 1.44 μg/l i 0.63 μg/l.

Koncentracija enalaprilata u mlijeku je bila nedetektibilna (< 0.2 μg/l), 4 sata poslije primjene pojedinačne doze enalaprila od 5 mg kod 1 majke i 10 mg kod 2 majke; koncentracija enalaprila nije bila određena.

Preklinički podaci ne otkrivaju poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja bezbjednosti, toksičnosti ponavljanih doza, genotoksičnosti i kancerogenog potencijala. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti ukazuju da enalapril nema dejstava na fertilitet i reproduktivne karakteristike kod pacova, kao i da nije teratogen.

U jednoj studiji u kojoj je preparat primjenjivan kod ženki pacova prije parenja i za vrijeme gestacije, registrovana je povećana incidenca smrti kod mladunaca pacova u toku laktacije. Pokazano je da jedinjenje prolazi kroz placentu i da se izlučuje mlijekom. Pokazano je da su inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima, kao grupa ljekova, fetotoksični (prouzrokujući oštećenje i/ili smrt fetusa) kada se primjenjuju u trudnoći.

Natrijum hidrogenkarbonat

Laktoza monohidrat

Skrob, kukuruzni

Talk

Hidroksipropilceluloza

Magnezijum stearat.

Nije primjenljivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi do 25 °C u originalnom pakovanju zaštićeno od vlage.

Unutrašnje pakovanje je OPA/Al/PVC//Al blister sa po 10 tableta u jednom blisteru.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera sa 10 tableta (ukupno 20 tableta) i Uputstvo za lijek.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Enap sadrži aktivnu supstancu enalapril maleat. On pripada grupi ljekova pod nazivom ACE inhibitori (inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima). Lijek Enap se koristi za liječenje sljedećih stanja:

• visokog krvnog pritiska (hipertenzije)
• za liječenje srčane insuficijencije (slabljenja srčane funkcije). To Vam može umanjiti potrebu za bolničkim zbrinjavanjem i može produžiti život nekim pacijentima.
• za sprečavanje pojave znakova srčane insuficijencije. Ovi znaci uključuju: kratak dah, zamor nakon lake fizičke aktivnosti kao što je šetnja ili oticanje članaka i nogu.

Ovaj lijek djeluje tako što širi Vaše krvne sudove. Na taj način se smanjuje Vaš krvni pritisak. Lijek obično počinje da djeluje u roku od sat vremena, dok efekat doze traje oko 24 časa. Kod pojedinih pacijenata će biti potrebno nekoliko nedjelja liječenja do postizanja punog dejstva lijeka na krvni pritisak.

Lijek Enap ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na enalapril maleat ili bilo koju od pomoćnih supstanci u sastavu ovog lijeka (navedeni u dijelu 6),
• ako ste ikada imali alergijsku reakciju na neki lijek sličan enalaprilu, odnosno lijek iz grupe ACE inhibitora,
• ako ste imali oticanje lica, usana, usta, jezika ili ždrijela, što je dovodilo do otežanog disanja ili gutanja (angioedem), nepoznatog ili nasljednog uzroka,
• ako imate šećernu bolest (dijabetes) ili oslabljenu funkciju bubrega i koristite lijek za snižavanje krvnog pritiska koji se zove aliskiren,
• ako ste trudni duže od tri mjeseca. (Takođe je bolje izbjegavati primjenu lijeka Enap u ranoj trudnoći – vidjeti dio o primjeni u trudnoći),
• ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, lijek koji se koristi za liječenje jedne vrste dugotrajne (hronične) srčane slabosti kod odraslih, budući da je povećan rizik od angioedema (brzog oticanja ispod kože u nekom području poput grla).

Nemojte uzimati ovaj lijek ukoliko se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas. Ukoliko nijeste sigurni, posavjetujte sa sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije primjene ovog lijeka.

Upozorenja i mjere opreza:

Trebalo bi da se posavjetujete sa Vašim ljekarom prije nego počnete da uzimate lijek Enap ukoliko se bilo šta od sljedećeg odnosi na Vas:

• ako imate neko srčano oboljenje
• ako Vaše oboljenje uključuje promjene na krvnim sudovima u mozgu
• ako imate problem sa krvlju kao što su nedostatak ili mali broj bijelih krvnih ćelija (neutropenija/agranulocitoza), mali broj trombocita (trombocitopenija) ili smanjeni broj crvenih krvnih ćelija (anemija)
• ako imate problema sa jetrom
• ako imate problem sa bubrezima (uključujući transplantaciju bubrega). Ovo stanje može dovesti do porasta nivoa kalijuma u krvi, što može biti ozbiljno. Vaš ljekar će možda morati da prilagodi dozu lijeka Enap kako bi pratio nivo kalijuma u krvi.
• ako idete na dijalizu
• ako ste nedavno imali intenzivnije povraćanje ili uporni proliv (dijareju)
• ako ste na režimu ishrane sa smanjenim unosom soli, uzimate suplemente kalijuma, ljekove koji štede kalijum ili zamjene za kuhinjsku so koje sadrže kalijum.
• ako ste stariji od 70 godina
• ako imate dijabetes. Trebalo bi da pratite nivo glukoze (šećera) u krvi, naročito tokom prvih mjeseci terapije. Nivo kalijuma u krvi, takođe može biti povišen.
• ako ste ikada imali alergijsku reakciju koja je uključivala oticanje lica, usana, jezika ili ždrijela, sa otežanim gutanjem ili disanjem. Pacijenti crne rase su podložniji ovakvom tipu reakcija na ACE inhibitore.
• ako imate nizak krvni pritisak (možete osjetiti nesvjesticu ili vrtoglavicu, posebno prilikom ustajanja).
• ako imate kolageno vaskularno oboljenje, npr. lupus eritematozus, reumatoidni artritis ili sklerodermu.
• ako ste na terapiji koja Vam smanjuje imuni odgovor, uzimate ljekove koji se zovu alopurinol (za liječenje gihta) ili prokainamid (za liječenje poremećaja srčanog ritma) ili neku kombinaciju ovih ljekova.
• ako uzimate neki od sljedećih ljekova, povećan je rizik od angioedema (brzog oticanja ispod kože u nekom području poput grla):
• racekadotril, lijek koji se koristi za liječenje proliva.
• temsirolimus, sirolimus, everolimus i druge ljekove koji pripadaju klasi mTOR inhibitora (koriste se za sprečavanje odbacivanja transplantovanih organa).
• vildagliptin, lijek koji se koristi u terapiji dijabetesa (šećerne bolesti).
• ako koristite bilo koji lijek namijenjen liječenju povišenog krvnog pritiska:

- blokatore receptora za angiotenzin II (ARB, takođe poznati pod nazivom sartani, npr. valsartan, telmisartan, irbesartan itd.), naročito ako imate oboljenje bubrega povezano sa dijabetesom.

- aliskiren.

U redovnim vremenskim intervalima, Vaš ljekar može da provjeri funkciju Vaših bubrega, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u Vašoj krvi. Takođe, pogledajte informacije navedene u dijelu „Lijek Enap ne smijete koristiti”.

Morate reći ljekaru ako mislite da ste trudni (ili ako planirate trudnoću). Lijek Enap se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni duže od 3 mjeseca, zato što u tom stadijumu trudnoće može ozbiljno da naškodi bebi, (vidjeti dio “Plodnost, trudnoća i dojenje“),

- ako dojite ili ako namjeravate da počnete da dojite (vidjeti dio „Plodnost, trudnoća i dojenje“

Treba da znate da lijek Enap kod pacijenata crne rase manje efikasno snižava krvni pritisak nego kod pacijenata ostalih rasa.

Ako nijeste sigurni da li se bilo šta od nabrojanog odnosi na Vas, razgovarajte sa ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete da uzimate lijek Enap.

Ukoliko kod Vas treba da se obavi bilo koja od sljedećih procedura, trebalo bi da obavijestite ljekara koji Vas liječi da uzimate lijek Enap:

• bilo kakva hirurška intervencija ili dobijanje anestetika, (čak i kod stomatologa),
• terapija za uklanjanje holesterola iz krvi koja se zove „LDL afereza“,
• liječenje preosjetljivosti, (desenzibilizacija), da bi se smanjili efekti alergije na otrov ose ili pčele.

Razgovarajte sa ljekarom ili stomatologom prije zahvata ako se bilo šta od ovoga odnosi na Vas.

Djeca i adolescenti

Iskustva sa primjenom lijeka Enap kod djece sa visokim krvnim pritiskom su ograničena. Ukoliko dijete može da proguta tabletu, potrebna doza će se odrediti na osnovu tjelesne mase djeteta kao i reagovanja njegovog krvnog pritiska.

Primjena drugih ljekova

Kažite svom ljekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta, zato što dejstvo nekih ljekova može da se izmijeni zbog međusobne reakcije. Ovo uključuje i biljne ljekove. Takođe, neki drugi ljekovi mogu da utiču na dejstvo lijeka Enap.

Ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova, trebalo bi da se posavjetujete sa Vašim ljekarom prije nego što počnete da uzimate lijek Enap, jer može biti potrebno da ljekar izmijeni dozu Vašeg lijeka.

• blokatori receptora za angiotenzin II (ARB) ili aliskiren (vidjeti takođe informacije pod naslovom „Lijek Enap ne smijete koristiti“ i „Upozorenja i mjere opreza:“)
• ostali ljekovi koji snižavaju krvni pritisak, kao što su beta-blokatori ili diuretici (tablete za izmokravanje)
• dodaci koji sadrže kalijum (uključujući zamjene za so), tablete za izmokravanje koje štede kalijum (diuretici) ili ljekovi koji mogu dovesti do povećanja nivoa kalijuma u krvi (trimetoprim i kotrimoksazol za infekcije izazvane bakterijama; ciklosporin, imunosupresivni lijek koji se koristi za sprečavanje odbacivanja transplantovanog organa; i heparin, lijek koji se koristi za razrjeđivanje krvi u cilju sprečavanja pojave krvnih ugrušaka)
• ljekove za liječenje dijabetesa (uključujući oralne antidijabetike i insulin)
• litijum (lijek namijenjen liječenju određenih tipova depresije)
• ljekove za liječenje depresije pod nazivom „triciklični antidepresivi“
• ljekovi za liječenje mentalnih problema koji se nazivaju „antipsihotici“
• određeni ljekovi za kašalj i prehladu, kao i ljekovi za smanjenje tjelesne mase koji sadrže supstance koje se nazivaju „simpatomimetici“
• određene ljekove u terapiji bola i artritisa, uključujući i terapiju preparatima zlata
• mTOR inhibitori (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus - ljekovi koji se koriste u liječenju sprečavanju odbacivanja transplantiranog organa);
• nesteroidni anti-inflamatorni ljekovi, uključujući COX-2 inhibitore (ljekove koji smanjuju zapaljenje i ublažavaju bol)
• aspirin (acetilsalicilna kiselina)
• ljekovi koji se koriste za razaranje krvnih ugrušaka (trombolitici)
• alkohol

Ukoliko nijeste sigurni da li se nešto od navedenog odnosi na Vas, razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja lijeka Enap.

Uzimanje lijeka Enap sa hranom ili pićem

Lijek možete uzimati prije jela, tokom jela ili nakon jela. Lijek popiti sa čašom vode.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Trudnoća

Recite Vašem ljekaru ukoliko ste trudni ili namjeravate da zatrudnite, tako da se može razmotriti drugi način liječenja. Vaš ljekar će Vas posavjetovati da prestanete da koristite lijek Enap prije nego što zatrudnite, ili čim se potvrdi trudnoća i predložiti Vam drugi lijek umjesto lijeka Enap. Primjena ovog lijeka se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smije se primjenjivati ako ste trudni više od tri mjeseca, s obzirom na to da u tom stadijumu može izazvati ozbiljna oštećenja ploda.

Dojenje

Recite Vašem ljekaru ukoliko dojite ili planirate da započnete dojenje. Dojenje novorođenčadi, (prvih nekoliko nedjelja nakon rođenja), a naročito prijevremeno rođene djece, ne preporučuje se tokom uzimanja lijeka enalapril. Kada se radi o dojenju nešto starijih beba, Vaš ljekar će Vam predočiti korist i rizike uzimanja lijeka tokom dojenja, u poređenju sa drugim terapijskim opcijama.

Uticaj lijeka Enap na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Može ponekada doći do pojave vrtoglavice ili pospanosti. Ukoliko do ovoga dođe, nemojte upravljati motornim vozilom, niti rukovati mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Enap

Ovaj lijek sadrži laktozu. U slučaju netolerancije na neke od šećera, obratite se Vašem ljekaru prije upotrebe ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Doziranje i način upotrebe

• Veoma je važno da se nastavi sa uzimanjem lijeka Enap onoloko dugo koliko je Vaš ljekar propisao.
• Ne uzimajte više tableta nego što je propisano.

Doziranje kod visokog krvnog pritiska

• Početna doza može iznositi od 5 mg do 20 mg jednom dnevno.
• Kod nekih pacijenata će biti potrebna niža početna doza.
• Uobičajena doza održavanja je 20 mg lijeka jednom dnevno.
• Maksimalna doza kod dugotrajne terapije je 40 mg jednom dnevno.

Doziranje kod srčane insuficijencije

• Uobičajena početna doza lijeka je 2,5 mg jednom dnevno.
• Vaš ljekar će postepeno povećavati ovu dozu, sve do dostizanja doze optimalne za Vas.
• Uobičajena doza kod dugotrajne terapije je 20 mg svakog dana, uzima se u jednoj ili dvije doze.
• Maksimalna dugotrajna doza je 40 mg svakog dana, podijeljeno u dvije doze.

Smanjena funkcija bubrega

Doza lijeka koja će Vam biti propisana zavisiće od stepena funkcije Vaših bubrega:

• umjereno oslabljeni bubrezi – 5 mg do 10 mg svakoga dana
• ozbiljno oslabljena funkcija bubrega – 2,5 mg svakoga dana
• ukoliko idete na dijalizu – 2,5 mg svakoga dana. U danima kada ne idete na dijalizu, Vaša doza može biti izmijenjena u zavisnosti od visine krvnog pritiska.

Stariji pacijenti

Vaš ljekar će odlučiti o dozi, a odluka će se zasnivati na tome koliko dobro Vaši bubrezi funkcionišu.

Primjena kod djece i adolescenata

Iskustva sa primjenom lijeka Enap kod djece sa visokim krvnim pritiskom su ograničena. Ukoliko dijete može da proguta tabletu, potrebna doza će se odrediti na osnovu tjelesne mase djeteta kao i reagovanja njegovog krvnog pritiska. Preporučena početna doza je:

• 2,5 mg svakog dana kod djece težine od 20 kg do 50 kg i
• 5 mg svakog dana kod djece koja su teža od 50 kg.

Lijek Enap se daje jednom dnevno. Doziranje treba prilagoditi potrebama djeteta:

• do maksimalnih 20 mg dnevno kod djece težine od 20 kg od 50 kg i
• maksimalno 40 mg kod djece koja su teža od 50 kg.

Lijek Enap se ne preporučuje kod novorođenih beba (prvih nekoliko nedjelja nakon rođenja) i kod djece sa problemima u radu bubrega.

Ako mislite da je dejstvo lijeka prejako ili preslabo, odmah se obratite ljekaru ili idite u bolnicu.

Ako ste uzeli više lijeka Enap nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka Enap nego što bi trebalo, odmah razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom ili idite do najbliže zdravstvene ustanove. Ponesite kutiju lijeka sa sobom. Mogu se javiti sljedeći simptomi: osjećaj ošamućenosti ili vrtoglavice, koji nastaju zbog iznenadnog pada krvnog pritiska.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Enap

• Ukoliko ste zaboravili da uzmete tabletu, preskočite propuštenu dozu
• Uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme.
• Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite preskočenu dozu!

Ako prestanete da uzimate lijek Enap

Ne prekidajte uzimanje lijeka ukoliko Vam to nije savjetovao Vaš ljekar.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Kao i svi ljekovi i lijek Enap može izazvati neželjena dejstva iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Veoma je važno da odmah prekinete uzimanje lijeka Enap i obavijestite ljekara ukoliko se javi sljedeće:

• oticanje lica, usana, jezika ili ždrijela, što može dovesti do otežanog disanja ili gutanja
• oticanje šaka, stopala ili članaka
• osip praćen crvenilom i sitnim plikovima (koprivnjača)

Potrebno je da budete svjesni da pacijenti crne rase imaju veći rizik od pojave ovih reakcija. Ukoliko se razvije bilo koja od gore navedenih reakcija, prestanite sa uzimanjem lijeka Enap i odmah se obratite ljekaru.

Prilikom otpočinjanja terapije ovim lijekom, mogu se javiti nesvjestica ili vrtoglavica. Ukoliko se ovo javi i kod Vas, biće od pomoći da legnete. Navedene reakcije se javljaju zbog sniženja krvnog pritiska, i trebalo bi da se povuku sa nastavkom uzimanja ovog lijeka. Ukoliko ste zabrinuti povodom ovoga, razgovarajte sa Vašim ljekarom.

Druga moguća neželjena dejstva:

Veoma česta (mogu se javiti kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek)

• osjećaj vrtoglavice, osjećaj mučnine (nauzeja), slabost
• zamućen vid
• kašalj

Česta (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• blaga ošamućenost usljed niskog krvnog pritiska, promjene srčanoga ritma, brzi otkucaji srca, angina ili bol u grudima
• glavobolja, depresija, nesvjestica (sinkopa), poremećaj ukusa
• nedostatak vazduha
• proliv, bol u stomaku
• umor
• osip, alergijske reakcije sa otokom lica, usana, jezika ili grla, sa teškoćama u gutanju ili disanju
• povećan nivo kalijuma u krvi, povećanje serumskog kreatinina (obično se otkriva testom).

Povremena (mogu se javiti kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• naleti vrućine i crvenila
• iznenadan pad krvnog pritiska
• brzi ili neujednačeni otkucaji srca (palpitacije)
• srčani ili moždani udar (moguće zbog veoma niskog krvnog pritiska kod pojedinih visokorizičnih pacijenata, uključujući i one sa problemima protoka krvi u srce ili mozak)
• anemija (uključujući aplastičnu i hemolitičku)
• konfuzija, osjećaj pospanosti, teškoće sa spavanjem, osjećaj nervoze
• osjećaj peckanja kože ili njene umrtvljenosti
• osjećaj kao da se vrtite (vertigo)
• zvonjava u ušima (tinitus)
• curenje iz nosa, upaljeno grlo i promuklost
• stezanje u grudima povezano sa astmom
• sporo kretanje hrane kroz crijeva, zapaljenje pankreasa
• osjećaj mučnine (povraćanje), loša probava, zatvor, anoreksija
• iritacija želuca, suva usta, čir
• mišićni grčevi
• smanjena bubrežna funkcija, otkazivanje funkcije bubrega
• prekomjerno znojenje
• svrab ili koprivnjača
• gubitak kose
• osjećaj opšte slabosti, visoka temperatura (groznica)
• impotencija
• visak nivo proteina u urinu (utvrđeno testom)
• nizak nivo šećera u krvi ili natrijuma, visok nivo uree u krvi (utvrđeno testom)

Rijetka (mogu se javiti kod manje od 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• ,,Raynaudov sindrom'' gdje Vam ruke i noge mogu postati veoma hladne i blijede usljed sužavanja krvnih sudova;
• promjene u krvnim parametrima kao što je smanjen broj bijelih i crvenih krvnih ćelija, smanjen nivo hemoglobina, smanjenje broja krvnih pločica
• depresija kostne srži
• otečene žlijezde u vratu, pazuhu ili preponama
• autoimune bolesti
• neobični snovi, teškoće sa spavanjem
• nakupljanje tečnosti ili drugih supstanci u plućima (vidljivo snimanjem X zracima)
• zapaljenje nosne sluznice
• zapaljenje pluća koje dovodi do teškoća u disanju (pneumonija)
• zapaljenje na obrazima, desnima, jeziku, usnama, grlu
• smanjeno izlučivanje urina
• kombinovani eritem (crvenilo)
• ,,Stiven-Johnsonov sindrom'' i toksična epidermalna nekroliza (ozbiljna stanja kože koja se manifestuje crvenilom i ljuštenjem kože, plikovima ili bolnim čirevima), eksfolijativni dermatitis/eritroderma (teški kožni osip sa ljuštenjem kože ili odvajanjem gornjih slojeva kože), pemfigus (male, tečnošću ispunjene izrasline na koži)
• problemi sa jetrom ili žučnom kesom, kao što su smanjenje funkcija jetre, zapaljenje jetre, žutica (žutilo kože ili očiju), povećanje enzima jetre ili bilirubina u krvi (najčešće utvrđeno testom krvi)
• povećanje dojki kod muškaraca.

Veoma rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• nadutost u vašim crijevima (intestinalni ‘angioedem’)

Nepoznato (učestalost se ne može izraziti iz dostupnih podataka)

• pretjerana sekrecija antidiuretskog hormona, što uzrokuje zadržavanje tečnosti, rezultujući
• slabošću, zamorom ili konfuzijom.
• prijavljen je kompleks simptoma koji uključuje sve ili nešto od nabrojanog: groznica, zapaljenje krvnih sudova (serozitis/vaskulitis), bol u mišićima (mijalgija/miozitis) i bol u zglobovima (artralgija/artritis). Mogu se javiti i osip, fotosenzitivnost (osjetljivost na sunčevu svjetlost) ili druge reakcije na koži.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Lijek čuvajte na temperaturi do 25 °C, u originalnom pakovanju, zaštićeno od vlage.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Enap

• Aktivna supstanca je enalapril maleat.
• Pomoćne supstance su: natrijum hidrogenkarbonat; laktoza monohidrat; skrob, kukuruzni; talk; hidroksipropilceluloza i magnezijum stearat.

Kako izgleda lijek Enap i sadržaj pakovanja

Lijek Enap, 5 mg, tablete su bijele boje, okrugle, ravne, sa podionom crtom na jednoj strani.

Podiona crta nije namijenjena dijeljenju tableta.

Unutrašnje pakovanje je OPA/Al/PVC//Al blister sa po 10 tableta u jednom blisteru.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 2 blistera sa 10 tableta (ukupno 20 tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

D.S.D. „KRKA, d.d., Novo mesto“ Slovenija- predstavništvo Podgorica

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

KRKA d. d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/17/430 - 1185 od 06.12.2017. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2025. godine