PRENEWELNEO 5mg + 1.25mg tableta

Terapija esencijalne hipertenzije kod odraslih. Lijek Prenewelneo 5 mg + 1,25 mg tablete indikovan je kod pacijenata čiji krvni pritisak nije adekvatno kontrolisan monoterapijom perindoprilom.

Doziranje

Jednu Prenewelneo 5 mg + 1,25 mg tabletu dnevno uzeti kao pojedinačnu dozu, po mogućnosti ujutru, prije obroka. Kada je moguće, preporučuje se individualno određivanje doze pojedinačnih komponenata lijeka. Lijek Prenewelneo 5 mg + 1,25 mg tablete treba uzimati kada se krvni pritisak ne može adekvatno kontrolisati dozom od perindopril arginina 2,5 mg/indapamida 0,625 mg (pola Prenewelneo 5 mg+1,25 mg tablete).

Kada je klinički prihvatljivo, može se razmotriti direktan prelaz sa monoterapije na Prenewelneo 5 mg + 1,25 mg tablete.

Starije osobe (vidjeti dio 4.4)

Liječenje lijekom Prenewelneo 5 mg + 1,25 mg tablete treba započeti nakon razmatranja odgovora krvnog pritiska i bubrežne funkcije.

Oštećenje funkcije bubrega (vidjeti dio 4.4.)

Kod teškog oštećenja funkcije bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min), terapija je kontraindikovana. Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30 – 60 ml/min), preporučuje se da se terapija započne adekvatnim dozama pojedinačnih aktivnih supstanci. Kod pacijenata kod kojih je klirens kreatinina veći ili jednak 60 ml/min nije potrebno mijenjati dozu. Uobičajeno medicinsko praćenje uključuje čestu kontrolu kreatinina i kalijuma.

Oštećenje funkcije jetre (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.2)

Kod teškog oštećenja funkcije jetre, liječenje je kontraindikovano.

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre, nije neophodna promjena doze.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost primjene perindopril arginina/indapamida u pedijatrijskoj populaciji nijesu utvrđeni. Nema dostupnih podataka.

Lijek Prenewelneo 5 mg + 1,25 mg se ne smije primjenjivati kod djece i adolescenata.

Način primjene

Oralna upotreba.

Za perindopril:

• preosjetljivost na aktivnu supstancuili na bilo koji drugi ACE-inhibitor;
• istorija pojave angioedema (Quinckeov edem) povezanog sa prethodnom terapijom ACE inhibitorima (vidjeti dio 4.4);
• hereditarni ili idiopatski angioedem;
• drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti djelove 4.4 i 4.6);
• istovremena primjena lijeka Prenewelneo sa ljekovima koji sadrže aliskiren kontraindikovana je kod pacijenata sa dijabetes melitusom ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti djelove 4.5 i 5.1);
• istovrna primjena sa sakubitrilom/valsartanom (vidjeti djelove 4.4 i 4.5);
• ekstrakorporalna terapija koja dovodi do kontakta krvi sa negativno naelektrisanim površinama (vidjeti dio 4.5);
• značajna bilateralna stenoza bubrežne arterije ili stenoza bubrežne arterije u jednom funkcionalnom bubregu (vidjeti dio 4.4).

Za indapamid:

• preosjetljivost aktivnu supstancu ili neke druge sulfonamide;
• teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min);
• hepatična encefalopatija;
• teško oštećenje funkcije jetre;
• hipokalijemija.

Za lijek Prenewelneo:

• preosjetljivost na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Zbog nedostatka terapijskog iskustva, lijek Prenewelneo tablete se ne smiju koristiti kod:

• pacijenatana dijalizi
• pacijenata sa neliječenom dekompenzovanom srčanom insuficijencijom.

Posebna upozorenja

Zajedničko za perindopril i indapamid:

Litijum

Kombinacija litijuma i kombinacija perindoprila i indapamida obično se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Za perindopril:

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povećava rizik od pojave hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju). Dvostruka blokada RAAS-a kombinovanom primjenom ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti djelove 4.5 i 5.1). Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno neophodnom, smije se sprovoditi samo pod nadzorom ljekara specijaliste i uz redovno pažljivo praćenje bubrežne funkcije, koncentracije elektrolita i krvnog pritiska. ACE inhibitori i blokatore receptora angiotenzina II ne treba primjenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

Diuretici koji štede kalijum, suplementi kalijuma ili supstituenti soli koji sadrže kalijum

Kombinacija perindoprila i diuretika koji štede kalijum, suplemenata kalijuma ili supstituenata soli koji sadrže kalijum obično se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Neutropenija/agranulocitoza/trombocitopenija/anemija

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija su prijavljivane kod pacijenata koji su bili na terapiji ACE inhibitorima. Kod pacijenata sa očuvanom bubrežnom funkcijom i bez drugih faktora koji mogu dovesti do komplikacija, neutropenija nastaje rijetko. Perindopril treba davati sa velikim oprezom pacijentima sa kolagenim vaskularnim oboljenjima, na terapiji imunosupresivima, alopurinolom ili prokainamidom ili kombinacijom ovih faktora koji mogu da dovedu do komplikacija, posebno ukoliko već postoji oštećena funkcija bubrega. Neki od ovih pacijenata razviju ozbiljne infekcije koje u nekoliko slučajeva nijesu odgovorile na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ako se perindopril koristi kod takvih pacijenata, preporučuje se periodično praćenje broja leukocita i pacijente treba savjetovati da prijave svaki znak infekcije (npr. zapaljenje grla, povišenu tjelesnu temperaturu) (vidjeti djelove 4.5 i 4.8).

Renovaskularna hipertenzija

Postoji povećani rizik od hipotenzije i bubrežne insuficijencije kada se pacijenti sa bilateralnom stenozom bubrežne arterije ili sa stenozom arterije jedinog funkcionalnog bubrega liječe ACE inhibitorima (vidjeti dio 4.3). Primjena diuretika može biti dodatni faktor rizika. Gubitak funkcije bubrega se može pojaviti uz male promjene kreatinina u serumu čak i kod pacijenata sa jednostranom stenozom bubrežne arterije.

Preosjetljivost/angioedem

Angioedem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili larinksa rijetko je prijavljivan kod pacijenata koji su bili na terapiji ACE inhibitorima, uključujući perindopril (vidjeti dio 4.8). Može se pojaviti bilo kada u toku liječenja. U tim slučajevima treba odmah obustaviti primjenu perindoprila, a pacijenta nadzirati na odgovarajući način kako bi se osiguralo potpuno povlačenje simptoma prije otpuštanja pacijenta. U onim slučajevima kada je otok bio ograničen na lice i usne, stanje se generalno poboljšalo bez terapije, mada su se antihistaminici pokazali kao korisni za ublažavanje simptoma.

Angioedem povezan sa laringealnim edemom može biti fatalan. U slučaju kada su otokom zahvaćeni jezik, glotis ili larinks može doći do opstrukcije disajnih puteva, odmah treba primijeniti odgovarajuću terapiju, koja obuhvata supkutanu primjenu rastvora adrenalina 1:1000 (0,3 ml do 0,5 ml) i/ili mjere za osiguranje prohodnosti disajnih puteva.

Prijavljeno je da je učestalost nastanka angioedema pri upotrebi ACE inhibitora veća kod crne populacije u odnosu na ostatak populacije.

Pacijenti sa istorijom bolesti koja uključuje pojavu angioedema, koji nije povezan sa terapijom ACE inhibitorima, mogu imati povećan rizik od pojave angioedema za vrijeme primjene ACE inhibitora (vidjeti dio 4.3).

Intestinalni angioedem rijetko je prijavljivan kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima. Ovi pacijenti su imali bol u abdomenu (sa ili bez mučnine ili povraćanja); u nekim slučajevima bez prethodne pojave facijalnog angioedema i vrijednosti C-1 esteraze su bile normalne. Angioedem je dijagnostikovan procedurama koje su uključivale abdominalni CT ili ultrazvuk, ili prilikom hirurškog zahvata, a simptomi su se povukli nakon obustave primjene ACE inhibitora. Intestinalni angioedem treba uključiti u diferencijalnu dijagnozu pacijenata na terapiji ACE inhibitorima koji imaju bol u abdomenu.

Kombinacija perindoprila sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana zbog povećanog rizika nastanka angioedema (vidjeti dio 4.3). Primjena sakubitrila/valsartana ne smije se započeti dok se ne navrši 36 sati od uzimanja posljednje doze perindoprila. Ako se terapija sakubitrilom/valsartanom prekida, liječenje perindoprilom ne smije započeti dok nije prošlo 36 sati nakon posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti djelove 4.3 i 4.5). Istovremena primjena ACE inhibitora sa NEP inhibitorima (npr. racekadotril), može takođe povećati rizik od nastanka angioedema (vidjeti dio 4.5). Zato je potrebna pažljiva procjena koristi i rizika prije početka liječenja NEP inhibitorima (npr. racekadotril) kod pacijenata na perindoprilu.

Istovremena primjena mTOR inhibitora (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus):

Pacijenti koji istovremeno uzimajumTOR inhibitore (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) mogu biti pod povećanim rizikom od angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, sa ili bez respiratornog oštećenja) (vidjeti dio 4.5).

Anafilaktoidne reakcije tokom desenzibilizacije

Prijavljeni su izolovani slučajevi pacijenata koji su doživjeli produžene, životno ugrožavajuće anafilaktoidne reakcije za vrijeme uzimanja ACE inhibitora, tokom terapije desenzibilizacijom otrovom opnokrilaca (pčele, ose). ACE inhibitore treba primjenjivati sa oprezom kod alergičnih pacijenata liječenih desenzibilizacijom, a izbjegavati kod onih koji su bili podvrgnuti imunoterapiji otrovom. Međutim, ove reakcije mogu se spriječiti privremenom obustavom ACE inhibitora najmanje 24 sata prije liječenja kod pacijenata kojima su potrebni i ACE inhibitori i desenzibilizacija.

Anafilaktoidne reakcije tokom afereze lipoproteina male gustine (LDL)

U rijetkim slučajevima, pacijenti koji su bili na terapiji ACE inhibitorima, za vrijeme afereze lipoproteina male gustine (LDL-afereza) sa dekstran sulfatom, doživjeli su životno ugrožavajuće anafilaktoidne reakcije. Ove reakcije se mogu izbjeći privremenim obustavljanjem terapije ACE inhibitorima prije svake afereze.

Pacijenti na hemodijalizi

Anafilaktoidne reakcije su prijavljene kod pacijenata na hemodijalizi membranama visoke propustljivosti („high flux“) (npr. AN 69) i istovremeno na terapiji ACE inhibitorima. Kod ovih pacijenata treba razmotriti korišćenje drugog tipa dijaliznih membrana ili primjenu druge grupe antihipertenzivnih ljekova.

Primarni aldosteronizam

Pacijenti sa primarnim hiperaldosteronizmom obično neće odreagovati na antihipertenzivnu terapiju koja djeluje putem inhibicije renin-angiotenzin sistema. Prema tome, upotreba ovog lijeka se ne preporučuje.

Trudnoća

Liječenje ACE inhibitorima se ne smije započeti u toku trudnoće. Ukoliko se terapija ACE inhibitorom smatra neophodnom, pacijentkinje koje planiraju trudnoću bi trebalo prevesti na alternativnu terapiju antihipertenzivima koji imaju utvrđen bezbjednosni profil za upotrebu tokom trudnoće. Kada se utvrdi trudnoća, terapiju ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i, ukoliko je odgovarajuće, treba započeti alternativnu terapiju (vidjeti djelove 4.3 i 4.6).

Za indapamid:

Hepatička encefalopatija

Kada je oštećena funkcija jetre, tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici mogu, pogotovo u slučajevima neuravnoteženosti elektrolita, da uzrokuju hepatičku encefalopatiju. Ako se to dogodi, primjena diuretika mora se odmah prekinuti.

Fotosenzitivnost

Opisani su slučajevi fotosenzitivnih reakcija kod pacijenata koji su uzimali tiazide i tiazidima srodne diuretike (vidjeti dio 4.8). Ako se reakcije fotosenzitivnosti pojave u toku liječenja, preporučuje se obustava terapije. Ako se ponovna primjena diuretika smatra neophodnom, preporučuje se zaštita djelova kože izloženih sunčevoj svjetlosti ili vještačkim UVA zracima.

Mjere opreza pri upotrebi lijeka

Zajedničko za perindopril i indapamid:

Oštećenje funkcije bubrega

U slučajevima teškog oštećenja funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min), liječenje je kontraindikovano.

Kod nekih hipertenzivnih pacijenata bez prethodnih jasnih bubrežnih lezija i kod kojih bubrežne krvne pretrage pokazuju funkcionalnu insuficijenciju bubrega, liječenje treba prekinuti i ponovno početi sa nižom dozom ili samo sa jednom komponentom lijeka.

Kod ovih pacijenata uobičajeno medicinsko praćenje obuhvata učestalu kontrolu kalijuma i kreatinina nakon dvije nedjelje terapije, a zatim svaka dva mjeseca tokom terapijskog stabilizacijskog perioda. Bubrežna insuficijencija je uglavnom prijavljena kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom ili već postojećom bubrežnom insuficijencijom, uključujući stenozu bubrežne arterije.

Lijek se obično ne preporučuje u slučaju bilateralne stenoze bubrežne arterije ili kod jednog funkcionalnog bubrega.

Hipotenzija i gubitak vode i elektrolita

Kod pacijenata sa već postojećim gubitkom natrijuma (prvenstveno kod pacijenata sa suženjem bubrežne arterije) postoji rizik od iznenadne hipotenzije. Zato treba uraditi sistematsko testiranje na kliničke znakove deplecije vode i elektrolita, koji se mogu pojaviti s interkurentnom epizodom dijareje ili povraćanja. Kod takvih pacijenata treba redovno pratiti koncentracije elektrolita u plazmi.

Izražena hipotenzija može da zahtijeva primjenu intravenske infuzije fiziološkog rastvora.

Prolazna hipotenzija ne predstavlja kontraindikaciju za nastavak liječenja. Nakon ponovnog uspostavljanja zadovoljavajućeg volumena krvi i krvnog pritiska, terapija može ponovo započeti ili sa smanjenom dozom ili samo sa jednom komponentom lijeka.

Koncentracija kalijuma

Kombinacija perindoprila i indapamida ne sprečava pojavu hipokalijemije, posebno kod dijabetičara ili kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega. Kao i tokom primjene ostalih antihipertenzivnih ljekova koji sadrže diuretik, potrebno je redovno praćenje koncentracije kalijuma u serumu.

Za perindopril:

Kašalj

Suvi kašalj je prijavljen kod primjene inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima. Kašalj je uporan i prestaje kada se terapija prekine. Treba razmotriti jatrogenu etiologiju u slučaju pojave ovog simptoma. Nastavak terapije se može razmotriti ukoliko propisivanje inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima i dalje ima prednost.

Pedijatrijska populacija

Efikasnost i podnošljivost perindoprila kod djece i adolescenata, samog ili u kombinaciji, nije još uvijek utvrđena.

Rizik od arterijske hipotenzije i/ili bubrežne insuficijencije (u slučaju srčane insuficijencije, deplecije (gubitka) vode i elektrolita itd.)

Izražena stimulacija renin-angiotenzin-aldosteron sistema je posebno zapažena za vrijeme izraženog gubitka vode i elektrolita (stroga dijeta bez natrijuma, produžena terapija diureticima) kod pacijenata koji su inicijalno imali nizak krvni pritisak, u slučajevima stenoze bubrežne arterije, kongestivne srčane insuficijencije ili ciroze sa edemom i ascitesom.

Blokiranje ovog sistema inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima može zato izazvati, naročito u vrijeme prve doze i tokom prve dvije sedmice terapije, iznenadni pad krvnog pritiska i/ili povećanje koncentracija kreatinina u plazmi, što ukazuje da je došlo do funkcionalne bubrežne insuficijencije. Povremeno, mada rijetko, ovaj događaj može biti akutan, i sa varijabilnim vremenom nastanka.

U takvim slučajevima liječenje treba započeti nižom dozom i postepeno je povećavati.

Starije osobe

Prije početka terapije treba ispitati funkciju bubrega i koncentracije kalijuma u krvi. Početna doza se postepeno prilagođava prema postignutom rezultatu sniženja krvnog pritiska, posebno u slučajevima gubitka vode i elektrolita, kako bi se izbjegao iznenadni nastanak hipotenzije.

Ateroskleroza

Rizik od hipertenzije postoji kod svih pacijenata, ali posebno treba voditi računa kod pacijenata sa ishemijskom bolešću srca ili cerebralnom cirkulatornom insuficijencijom, kod kojih se terapija započinje malom dozom.

Renovaskularna hipertenzija

Renovaskularna hipertenzija liječi se revaskularizacijom. Pored toga, inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima mogu biti korisni kod pacijenata sa renovaskularnom hipertenzijom, koji čekaju korektivni operativni zahvat ili kada takav operativni zahvat nije moguć.

Ako je lijek Prenewelneo propisan pacijentima sa potvrđenom ili suspektnom stenozom bubrežne arterije, terapiju treba započeti u bolničkim uslovima, malom dozom i uz praćenje bubrežne funkcije i koncentracija kalijuma, budući da se kod nekih pacijenata razvila funkcionalna bubrežna insuficijencija koja se povukla nakon prekida terapije.

Srčani zastoj/teška srčana insuficijencija

Kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom (IV stepen), terapija se započinje pod medicinskim nadzorom i sa manjom početnom dozom. Terapiju beta blokatorima kod hipertenzivnih pacijenata sa koronarnom insuficijencijom ne treba prekidati: ACE inhibitor treba dodati beta blokatoru

Pacijenti sa dijabetesom

Kod pacijenata sa insulin zavisnim dijabetes melitusom (stanja sa spontanom tendencijom za povećanjem koncentracija kalijuma), terapiju treba započeti pod medicinskim nadzorom uz smanjenu početnu dozu. U toku prvog mjeseca terapije ACE inhibitorima kod pacijenata sa dijabetesom prethodno liječenih oralnim antidijabeticima ili insulinom, treba redovno pratiti vrijednosti glikemije (vidjeti dio 4.5).

Etničke razlike

Kao i drugi inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima, i perindopril je očigledno manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod pripadnika crne rase u odnosu na pripadnike ostalih rasa, vjerovatno zbog veće prevalencije stanja niske koncentracije renina u hipertenzivnoj populaciji pripadnika crne rase.

Hirurški zahvati/anestezija

Inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima mogu uzrokovati hipotenziju u slučajevima anestezije, posebno kada je upotrijebljeni anestetik sredstvo sa hipotenzivnim potencijalom.

Zbog toga se preporučuje da se terapija inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima dugog dejstva, kakav je perindopril, prekine jedan dan prije hirurške intervencije, kada je to moguće.

Stenoza aortnog ili mitralnog zaliska/hipertrofična kardiomiopatija

ACE inhibitore treba sa oprezom koristiti kod pacijenata sa opstrukcijom isticanja krvi iz lijeve komore.

Insuficijencija jetre

U rijetkim slučajevima je primjena ACE inhibitora bila povezana sa pojavom sindroma koji započinje holestatskom žuticom i napreduje do fulminantne nekroze jetre i (ponekad) smrti. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije poznat. Kod pacijenata kod kojih dođe do pojave žutice ili do značajnog povećanja vrijednosti enzima jetre u toku terapije ACE inhibitorima, treba obustaviti upotrebu ACE inhibitora i te pacijente treba pratiti na odgovarajući način (vidjeti dio 4.8).

Hiperkalijemija

Kod nekih pacijenata na terapiji ACE inhibitorima, uključujući i perindopril, uočeno je povećanje koncentracije kalijuma u serumu. Faktori rizika za razvoj hiperkalijemije obuhvataju pacijente sa insuficijencijom bubrega, pogoršanjem funkcije bubrega, starosnom dobi (> 70 godina), dijabetesom melitusom, interkurentnim događajima, posebno sa dehidracijom, akutnom srčanom dekompenzacijom, metaboličkom acidozom i istovremenom upotrebom diuretika koji štede kalijum (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren, amilorid, itd), upotrebom suplemente kalijuma ili supstituente soli koji sadrže kalijum; ili obuhvataju pacijente koji koriste druge ljekove povezane sa povećanjem kalijuma u serumu (npr. heparin, kotrimoksazol poznat još kao trimetoprim/sulfametoksazol, drugi ACE inhibitori, antagonisti angiotenzin II receptora, acetilsalicilna kiselina ≥ 3 g/dan, COX-2 inhibitori, neselektivni NSAIL, imunosupresivi poput ciklosporina ili takrolimusa, trimetoprim). Uporaba suplemenata kalijuma, diuretika koji štede kalijum ili zamjena za soli koje sadrže kalijum naročito kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom može dovesti do značajnog povećanja serumskog kalijuma. Hiperkalijemija može uzrokovati ozbiljne, ponekad fatalne aritmije. Ako se procijeni da je istovremena primjena gore navedenih ljekova potrebna, oni se moraju primjenjivati s oprezom i sa učestalim kontrolisanjem kalijuma u serumu (vidjeti dio 4.5).

Za indapamid:

Balans vode i elektrolita

Koncentracije natrijuma

Koncentracije natrijuma treba ispitati prije početka terapije, a zatim u odgovarajućim vremenskim intervalima. Smanjenje koncentracija natrijuma u početku može biti asimptomatsko pa je neophodno redovno praćenje. Kontrolisanje koncentracija natrijuma kod starijih i pacijenata sa cirozom treba da bude češće (vidjeti djelove 4.8 i 4.9).

Svako liječenje diureticima može izazvati sniženje koncentracije natrijuma koje može imati ozbiljne posljedice. Hiponatrijemija sa hipovolemijom može biti odgovorna za dehidrataciju i ortostatsku hipotenziju. Istovremeni gubitak hloridnih jona može dovesti do sekundarne kompenzatorne metaboličke alkaloze: incidencija i stepen ovog efekta su blagi.

Koncentracije kalijuma

Gubitak kalijuma sa hipokalijemijom predstavlja glavni rizik kod upotrebe tiazidnih diuretika i diuretika sličnih tiazidima. Hipokalijemija može uzrokovati poremećaje u mišićima. Zabilježeni su slučajevi rabdomiolize, uglavnom u kontekstu ozbiljne hipokalijemije. Rizik od nastanka smanjene koncentracije kalijuma (< 3,4 mmol/l) treba spriječiti u nekim visoko rizičnim populacijama, kao što su starije i/ili slabo uhranjene osobe, bilo da uzimaju više ljekova ili ne, pacijenti sa cirozom praćenom edemom i ascitesom, pacijenti sa koronarnom bolešću i pacijenti sa insuficijencijom srca.

Kod takvih slučajeva hipokalijemija povećava kardiotoksičnost srčanih glikozida i rizik od pojave poremećaja srčanog ritma.

Kod osoba sa produženim QT intervalom takođe postoji rizik od tih pojava, bez obzira na uzrok koji može biti kongenitalan ili jatrogen. Hipokalijemija, kao i bradikardija, djeluju kao faktori koji favorizuju početak teških poremećaja ritma, posebno torsades de pointes, koji može biti smrtonosan.

U svim slučajevima je neophodno češće kontrolisanje koncentracija kalijuma. Prvo mjerenje koncentracije kalijuma u plazmi treba uraditi tokom prve nedjelje od početka terapije.

Ako se utvrde male koncentracije kalijuma, potrebno ih je korigovati. Hipokalijemija povezana sa niskom koncentracijom magnezijuma u serumu može biti refraktorna na liječenje ako se ne koriguje koncentracija magnezijuma u serumu.

Koncentracija magnezijuma u plazmi

Dokazano je da tiazidi i srodni diuretici, uključujući indapamid, povećavaju izlučivanje magnezijuma urinom, što može izazvati hipomagnezijemiju (vidjeti djelove 4.5 i 4.8).

Koncentracije kalcijuma

Tiazidni diuretici i tiazidima slični diuretici mogu smanjiti izlučivanje kalcijuma putem urina i uzrokovati blago i prolazno povećanje koncentracije kalcijuma u plazmi. Znatno povišene koncentracije kalcijuma mogu biti povezane sa nedijagnostikovanim hiperparatireoidizmom. Kod takvih slučajeva liječenje se mora prekinuti prije ispitivanja paratireoidne funkcije.

Glukoza u krvi

Kontrola glukoze u krvi važna je kod dijabetičara, posebno kada su koncentracije kalijuma niske.

Mokraćna kiselina

Vjerovatnoća za pojavu napada gihta može biti povećana kod pacijenata sa hiperurikemijom.

Bubrežna funkcija i diuretici

Tiazidni diuretici i tiazidima slični diuretici u potpunosti su efikasni jedino kada je bubrežna funkcija očuvana ili samo blago oštećena (koncentracija kreatinina manja od približno 25 mg/l odnosno 220 μmol/l za odrasle osobe).

Kod starijih osoba vrijednost kreatinina u plazmi treba da se podesi tako da se u obzir uzme starosno doba, tjelesna masa i pol pacijenta prema Cockroftovoj formuli:

clcr = (140 – starosna dob) × tjelesna masa/0,814 × koncentracija kreatinina u plazmi

pri čemu je:starosna dob izražena u godinama,

tjelesna masa u kg i

koncentracija kreatinina u plazmi u mikromolima po litru.

Ova je formula prikladna za starije muške osobe, i treba da se prilagodi ženama množenjem rezultata sa 0,85.

Hipovolemija, koja je rezultat gubitka vode i natrijuma koja je uzrokovana diuretikom na početku terapije, uzrokuje smanjenje glomerularne filtracije. To može uzrokovati povećanje koncentracije uree i kreatinina u krvi. Ova prolazna funkcionalna bubrežna insuficijencija ne uzrokuje posljedice kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega, ali može pogoršati već postojeće oštećenje bubrega.

Sportisti

Sportisti treba da znaju da ovaj lijek sadrži aktivnu supstancu koja može da izazove pozitivnu reakciju na doping testu.

Horoidalna efuzija, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog ugla

Sulfonamidi ili derivati sulfonamida mogu uzrokovati idiosinkratsku reakciju koja dovodi do akutne horoidalne efuzije uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog ugla. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili bola u očima i obično se javljaju u roku od nekoliko sati do nedjelja od početka uzimanja lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog ugla može dovesti do trajnog gubitka vida. Prvo je potrebno prekinuti liječenje što je brže moguće. Ako se ne postigne kontrola intraokularnog pritiska, potrebno je razmotriti potrebu za hitnim medicinskim ili hirurškim zahvatima. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog ugla mogu uključivati anamnestički podatak o alergijama na sulfonamide ili penicilin.

Pomoćne supstance

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Zajedničko za perindopril i indapamid:

Istovremena primjena koja se ne preporučuje:

• Litijum: reverzibilna povećanja koncentracija litijuma u serumu i pojava toksičnosti zabilježene su u toku istovremene primjene litijuma i ACE inhibitora. Kombinacija perindoprila sa indapamidom i litijumom se ne preporučuje, ali ako je ova kombinacija neophodna, potrebno je oprezno pratiti koncentraciju litijuma u serumu (vidjeti dio 4.4).

Istovremena primjena koja zahtijeva posebnu pažnju

-Baklofen: pojačan antihipertenzivni efekat. Potrebno je praćenje krvnog pritiska i bubrežne funkcije i prilagođavanje doze antihipertenziva ako je potrebno.

-Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL) (uključujući acetilsalicilnu kiselinu u dozi ≥ 3 g/dan): kada se ACE inhibitori istovremeno primjenjuju sa NSAIL (tj. acetilsalicilnom kiselinom u protivupalnim dozama, COX-2 inhibitorima i neselektivnim NSAIL), može se pojaviti slabljenje njihovog antihipertenzivnog efekta. Istovremena primjena ACE-inhibitora i NSAIL-a može dovesti do povećanog rizika od pogoršanja bubrežne funkcije, uključujući i moguću akutnu bubrežnu insuficijenciju i povećanja koncentracija kalijuma u serumu, naročito kod pacijenata sa prethodno oštećenom funkcijom bubrega. Ovu kombinaciju ljekova treba primjenjivati s oprezom, posebno kod starijih osoba. Pacijente treba adekvatno hidrirati i razmotriti potrebu za praćenjem bubrežne funkcije nakon započinjanja istovremene terapije i periodično, nakon toga.

Istovremena primjena koja zahtijeva umjerenu pažnju:

• Antidepresivi imipraminskog tipa (triciklici), neuroleptici: Povećani antihipertenzivni efekat i povećan rizik od ortostatske hipotenzije (aditivni efekat).

Za perindopril:

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS) kombinovanom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću neželjenih dejstava kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju) u poređenju sa primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Ljekovi koji uzrokuju hiperkalijemiju

Neki ljekovi ili terapijske grupe mogu povećati učestalost hiperkalijemije: aliskiren, kalijumove soli, diuretici koji štede kalijum, ACE inhibitori, antagonisti receptora angiotenzina II, NSAIL, heparini, imunosupresivni ljekovi poput ciklosporina ili takrolimusa, trimetoprim. Kombinacija ovih ljekova povećava rizik od nastanka hiperkalijemije.

Istovremena primjena je kontraindikovana (vidjeti dio 4.3):

• Aliskiren: Kod pacijenata sa dijabetesom ili oštećenjem funkcije bubrega, povećava se rizik od nastanka hiperkalijemije, pogoršanja funkcije bubrega kao i kardiovaskularnog oboljenja i smrtnosti.
• Ekstrakorporalne terapije: Ekstrakorporalne terapije kod kojih krv dolazi u kontakt sa negativno naelektrisanim površinama kao kod dijalize ili hemofiltracije sa određenim membranama visoke propustljivosti (npr. poliakrilonitrilne membrane) i afereza lipoproteina niske gustine sa dekstran sulfatom kontraindikovani su zbog povećanog rizika od teških anafilaktoidnih reakcija (vidjeti dio 4.3). Ako je potrebno takvo liječenje, u obzir treba uzeti mogućnost primjene drugačijeg tipa membrane za dijalizu ili nekog drugog antihipertenziva.
• Sakubitril/valsartan: Istovremena primjena perindoprila sa sakubitrilom/valsartanom kontraindikovana je jer istovremena inhibicija neprilizina i ACE može povećati rizik od angioedema. Primjena sakubitrila/valsartana ne smije početi dok se ne navrši 36 sati nakon uzimanja posljednje doze perindoprila. Liječenje perindoprilom ne smije se započeti dok se ne navrši 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i djelove 4.4 i 4.5).

Istovremena primjena koja se ne preporučuje:

• Aliskiren: Kod pacijenata sa dijabetesom ili oštećenjem funkcije bubrega, povećava se rizik od nastanka hiperkalijemije, pogoršanja funkcije bubrega kao i kardiovaskularnog oboljenja i smrtnosti (vidjeti dio 4.4).
• Istovremena terapija sa ACE inhibitorima i blokatorima angiotenzinskih receptora: U literaturi je zabilježeno da je istovremena primjena ACE inhibitora i blokatora angiotenzinskih receptora kod pacijenata sa aterosklerozom, srčanom insuficijencijom ili dijebetesom sa oštećenjem ciljnih organa povezana sa većom učestalošću pojave hipotenzije, sinkope, hiperkalijemije i pogoršanjem funkcije bubrega (uključujući i akutnu bubrežnu insuficijenciju) u poređenju sa upotrebom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS. Dvostruka blokada (npr. kombinovanjem ACE inhibitora sa antagonistima angiotenzin II receptora) treba da se ograniči samo na pojedinačne slučajeve uz detaljno praćenje bubrežne funkcije, koncentracija kalijuma i krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4).
• Estramustin: Povećan je rizik od neželjenih dejstava kao što je angioneurotski edem (angioedem).
• Kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol): Pacijenti koji istovremeno uzimaju kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) mogu biti pod povećanim rizikom od hiperkalijemije (vidjeti dio 4.4).
• Diuretici koji štede kalijum (npr. triamteren, amilorid), kalijum (soli): Hiperkalijemija (moguće životno ugrožavajuća), naročito kada je povezana sa oštećenjem funkcije bubrega (aditivna hiperkalijemijska dejstva). Ne preporučuje se istovremena primjena perindoprila sa gore navedenim ljekovima (vidjeti dio 4.4). Međutim, ukoliko je ovakva terapija neophodna, mora se sprovoditi uz oprez i sa čestim određivanjem vrijednosti serumskog kalijuma. Za primjenu spironolaktona u srčanoj insuficijenciji,, vidjeti dio „Istovremena primjena koja zahtijeva posebnu pažnju“.

Istovremena primjena koja zahtijeva posebnu pažnju:

• Antidijabetici (insulin, oralni hipoglikemici): epidemiološke studije su ukazale da istovremena primjena ACE inhibitora i antidijabetika (insulini, oralni hipoglikemici) može dovesti do povećanog dejstva na smanjenje koncentracije glukoze u krvi uz rizik od pojave hipoglikemije. Čini se da je ova pojava vjerovatnija tokom prvih nedjelja primjene kombinovane terapije i kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega.
• Diuretici koji ne štede kalijum: kod pacijenata koji uzimaju diuretike, naročito kod onih sa nedostatkom volumena i/ili nedostatkom soli, nakon uvođenja terapije ACE inhibitorom može doći do prekomjernog snižavanja krvnog pritiska. Mogućnost hipotenzijskog dejstva može se smanjiti prekidom primjene diuretika, povećanjem volumena ili povećanim unosom soli prije početka primjene niskih doza perindoprila, koje se zatim povećavaju.

Kod arterijske hipertenzije, kada postoji mogućnost da je prethodno liječenje diuretikom uzrokovalo nedostatak soli i/ili nedostatak volumena, terapija diuretikom mora se obustaviti prije započinjanja liječenja ACE inhibitorom, nakon čega se u terapiju može ponovo uvesti diuretik koji ne štedi kalijum, ili se liječenje ACE inhibitorom započinje nižom dozom lijeka koja se postepeno povećava.

U liječenju srčane insuficijencije pomoću diuretika, liječenje ACE inhibitorom treba započeti u veoma niskoj dozi, po mogućnosti nakon smanjenja doze diuretika koji ne štedi kalijum.

Kod svih pacijenata se tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja ACE inhibitorom mora pratiti funkcija bubrega (koncentracija kreatina).

• Diuretici koji štede kalijum (eplerenon, spironolakton): Sa eplerenonom ili spironolaktonom pri dozama između 12,5 mg i 50 mg dnevno i s malim dozama ACE inhibitora:

U terapiji srčane insuficijencije od II do IV stepena (po NYHA klasifikaciji) sa ejekcionom frakcijom < 40%, pacijenti koji su prethodno bili na terapiji ACE inhibitorima i diureticima Henleove petlje, pod rizikom su od nastanka hiperkalijemije, potencijalno smrtonosne, naročito kod nepoštovanja propisanih preporuka vezanih za propisivanje ove kombinacije ljekova.

Prije početka liječenja treba provjeriti postoje li hiperkalijemija i oštećenje funkcije bubrega. Preporučuje se pomno praćenje koncentracija kalijuma i kreatinina i to u prvom mjesecu liječenja jednom nedjeljno, a nakon toga jednom mjesečno.

• Racekadotril: Poznato je da ACE inhibitori (npr. perindopril) mogu izazvati angioedem. Ovaj se rizik može povećati uz istovremenu primjenu sa racekadotrilom (lijek za terapiju akutne dijareje).
• Inhibitori mTOR-a (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus): pacijenti na istovremenoj terapiji sa mTOR inhibitorima mogu imati povećani rizik od razvoja angioedema (vidjeti dio 4.4).

Istovremena primjena koja zahtijeva umjerenu pažnju:

• Antihipertenzivi i vazodilatatori: Istovremena primjena ovih ljekova može povećati hipotenzivni efekat perindoprila. Pri istovremenoj primjeni sa nitroglicerinom i ostalim nitratima ili ostalim vazodilatatorima, krvni pritisak se može još više sniziti.
• Alopurinol, citostatici ili imunosupresivi, sistemski kortikosteroidi ili prokainamid: Istovremena primjena sa ACE inhibitorima može dovesti do povećanja rizika pojave leukopenije (vidjeti dio 4.4).
• Anestetici: ACE inhibitori mogu pojačati hipotenzivni efekat određenih anestetika (vidjeti dio 4.4).
• Gliptini (linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin): Povećan rizik od nastanka angioedema, zbog smanjene aktivnosti dipeptidil peptidaze (DPP-IV) uzrokovane gliptinom, uz istovremenu primjenu sa ACE inhibitorom.
• Simpatomimetici: Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivne efekte ACE inhibitora.
• Zlato: Nitritoidne reakcije (simptomi uključuju crvenilo lica uz osjećaj vrućine, mučninu, povraćanje i hipotenziju) rijetko su zabilježene kod pacijenata na terapiji injektabilnim zlatom (natrijum aurotiomalat) i istovremenoj terapiji ACE inhibitorom, uključujući perindopril.

Za indapamid:

Istovremena primjena koja zahtijeva posebnu pažnju:

• Lijekovi koji izazivaju torsades de pointes: Zbog rizika od pojave hipokalijemije, indapamid se mora primjenjivati s oprezom kada se koristi sa ljekovima koji indukuju torsades de pointes, kao što su, ali nijesu ograničeni na: antiaritmici grupe Ia (npr. hinidin, hidrohinidin, disopiramid); antiaritmici grupe III (npr. amiodaron, dofetilid, ibutilid, bretilijum, sotalol); neki antipsihotici fenotiazini (npr. hlorpromazin, ciamemazin, levomepromazin, tioridazin, trifluoperazin), benzamidi (npr. amisulprid, sulpirid, sultoprid, tiaprid), butirofenoni (npr. droperidol, haloperidol), drugi neuroleptici (npr. pimozid); drugi ljekovi (npr. bepridil, cisaprid, difemanil, i.v. eritromicin, halofantrin, mizolastin, moksifloksacin, pentamidin, sparfloksacin, i.v. vinkamin, metadon, astemizol i terfenadin). Prevencija malih koncentracija kalijuma i korekcija ako je potrebno: praćenje QT intervala.
• Ljekovi koji smanjuju koncentraciju kalijuma: Amfotericin B (intravenski), glukokortikoidi i mineralokortikoidi (sistemska primjena), tetrakosaktid, stimulantnilaksativi: povećan rizik od hipokalijemije (aditivno dejstvo). Pratiti koncentracije kalijuma i korigovati, ako je potrebno; posebna pažnja je potrebna u slučajevima liječenja digitalisom. Potrebno je primjenjivati nestimulantne laksative.
• Preparati digitalisa: Hipokalijemija i/ili hipomagnezijemija stvaraju predispoziciju za toksično dejstvo digitalisa. Preporučuje se praćenje koncentracije kalijuma i magnezijuma u krvnoj plazmi, EKG-a i, po potrebi, prilagođavanje terapije.
• Alopurinol: Istovremena primjena sa indapamidom može povećati učestalost reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Istovremena primjena koja zahtijeva umjerenu pažnju:

• Diuretici koji štede kalijum (amilorid, spironolakton, triamteren): iako je racionalna kombinacija korisna kod nekih pacijenata, hipokalijemija ili hiperkalijemija (naročito kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom ili dijabetesom) se i dalje može razviti. Potrebno je pratiti koncentracije kalijuma u plazmi i EKG i, po potrebi, ponovo razmotriti terapiju.
• Metformin: Laktatna acidoza zbog metformina uzrokovana je mogućom insuficijencijom bubrežne funkcije koja je povezana sa diureticima, pogotovo s diureticima Henleove petlje. Metformin se ne smije primjenjivati kada koncentracije kreatinina u plazmi prelaze vrijednost od 15 mg/l (135 mikromol/l) kod muškaraca i 12 mg/l (110 mikromol/l) kod žena.
• Jodirana kontrastna sredstva: U slučajevima dehidracije uzrokovane diureticima postoji povećan rizik od pojave akutne renalne insuficijencije, posebno kada se koriste visoke doze jodiranog kontrastnog sredstva. Treba izvršiti rehidrataciju prije primjene jodirane komponente.
• Kalcijum (soli): Rizik od povećanja koncentracija kalcijuma zbog smanjene eliminacije kalcijuma putem urina.
• Ciklosporin, takrolimus: Rizik od povećanja koncentracija kreatinina bez promjene u koncentraciji ciklosporina u cirkulaciji, čak i kada nema gubitka soli i vode.
• Kortikosteroidi, tetrakosaktidi (sistemska primjena): Smanjenje antihipertenzivnog dejstva (zadržavanje soli i vode izazvano kortikosteroidima).

Plodnost

Zajedničko za perindopril i indapamid:

Studije reproduktivne toksičnosti nijesu pokazale uticaj na plodnost kod ženki i mužjaka pacova (vidjeti dio 5.3). Ne očekuje se uticaj na plodnost kod ljudi.

Trudnoća

Uzimajući u obzir dejstvo pojedinih komponenti ovog kombinovanog lijeka na trudnoću i dojenje, ne preporučuje se primjena lijeka Prenewelneo tokom prvog trimestra trudnoće. Primjena lijeka Prenewelneo je kontraindikovana tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće.

Primjena lijeka Prenewelneo nije preporučljiva tokom dojenja. Potrebno je donijeti odluku da li prekinuti dojenje ili prekinuti terapiju lijekom Prenewelneo uzimajući u obzir važnost ove terapije za majku.

Za perindopril:

Primjena ACE inhibitora ne preporučuje se tokom prvog trimestra trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena ACE inhibitora kontraindikovana je tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Na osnovu epidemioloških podataka vezanih za rizik od nastanka teratogenosti usljed izloženosti ACE

inhibitorima u toku prvog trimestra trudnoće, nije donešen konačan zaključak, ali i malo povećanje

rizika se ne može isključiti. Ukoliko nastavak terapije ACE inhibitorima nije neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću, treba prevesti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju, čiji utvrđeni bezbjednosni profil omogućava upotrebu u trudnoći.

Kada se trudnoća potvrdi, terapiju ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i, ako je moguće, preći na drugu terapiju.

Upotreba ACE inhibitora u toku drugog i trećeg trimestra trudnoće dovodi do fetotoksičnosti kod ljudi

(smanjena bubrežna funkcija, oligohidramnion, usporeno okoštavanje kostiju lobanje) i neonatalne

toksičnosti (bubrežna insuficijencija, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3). Ukoliko dođe do izloženosti ACE inhibitorima od drugog trimestra trudnoće, preporučuje se ultrazvučno praćenje bubrežne funkcije i lobanje. Novorođenčad, čije su majke koristile ACE inhibitore, treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave hipotenzije (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Za indapamid:

Nema podataka ili su podaci o primjeni indapamida u trudnoći ograničeni (manje od 300 trudnoća). Produžena izloženost tiazidima u toku trećeg trimestra trudnoće može smanjiti volumen plazme majke, kao i uteroplacentalni protok krvi, što može uzrokovati fetoplacentalnu ishemiju i usporavanje rasta. Studije na životinjama ne ukazuju na direktna ili indirektna štetna dejstva u smislu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).

Kao mjeru opreza, preporučuje se izbjegavati primjenu indapamida tokom trudnoće.

Dojenje

Upotreba lijeka Prenewelneo se ne preporučuje tokom dojenja.

Za perindopril:

S obzirom na to da nema raspoloživih podataka o upotrebi perindoprila tokom dojenja, upotreba perindoprila se ne preporučuje tokom dojenja, već bi trebalo izabrati drugu terapiju sa bolje utvrđenim bezbjednosnim profilom tokom dojenja, naročito pri dojenju novorođenčeta ili prijevremeno rođene bebe.

Za indapamid:

Ne postoji dovoljno podataka u vezi sa izlučivanjem indapamida/njegovih metabolita u majčino mlijeko. Može doći do pojave preosjetljivosti na sulfonamidske derivate i hipokalijemije. Rizik po novorođenče/odojče se ne može isključiti.

Indapamid je srodan tiazidnim diureticima koji su udruženi sa smanjenjem ili čak supresijom laktacije kada se primjenjuju tokom dojenja.

Primjena indapamida je kontraindikovana tokom dojenja.

Povezano sa perindoprilom, indapamidom i lijekom Prenewelneo:

Nijedna od dvije aktivne supstance, kao ni lijek Prenewelneo nemaju uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama, ali se kod nekih pacijenata mogu javiti reakcije povezane sa niskim krvnim pritiskom, pogotovo na početku liječenja ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivima. Kao posljedica toga, sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama može biti smanjena.

• Sažetak bezbjednosnog profila

Primjena perindoprila inhibira renin-angiotenzin-aldosteron osovinu i pokazuje tendenciju da smanji gubitak kalijuma koji je uzrokovao indapamid.

Najčešće prijavljena nežljena dejstva su:

• za perindopril: vrtoglavica, glavobolja, parestezije, disgeuzija, poremećaji vida, vrtoglavica, tinitus, hipotenzija, kašalj, dispneja, bolovi u abdomenu, konstipacija, dispepsija, dijareja, mučnina, povraćanje, pruritus, osip, spazam mišića i astenija.
• za indapamid: hipokalijemija, reakcije preosjetljivosti, uglavnom dermatološke kod osoba sa predispozicijom za alergijske i astmatičke reakcije i makulopapularni osip.
• Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Ispod su navedena neželjena dejstva uočena tokom kliničkih ispitivanja i/ili nakon stavljanja lijeka na tržište, koja su prema učestalosti klasifikovana na sljedeći način:

Veoma često: (> 1/10); često: (> 1/100 i < 1/10); povremeno: (> 1/1000 i < 1/100); rijetko: (> 1/10 000 i < 1/1000); veoma rijetko: (< 1/10 000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

* Učestalost je izračunata na osnovu rezultata kliničkih ispitivanja za neželjene događaje otkrivene iz spontanih prijava.

Opis odabranih neželjenih dejstava

Tokom ispitivanja faze II i III u kojima su upoređeni indapamid u dozi od 1,5 mg i 2,5 mg, analiza koncentracije kalijuma u plazmi pokazala je dozno zavisno dejstvo indapamida:

• Indapamid u dozi od 1,5 mg: Kalijum u plazmi < 3,4 mmol/l prijavljen je kod 10% pacijenata, a < 3,2 mmol/l kod 4% pacijenata nakon 4 do 6 nedjelja liječenja. Nakon 12 nedjelja liječenja srednja vrijednost pada koncentracije kalijuma u plazmi iznosila je 0,23 mmol/l.
• Indapamid u dozi od 2,5 mg: Kalijum u plazmi < 3,4 mmol/l prijavljen je kod 25% pacijenata, a < 3,2 mmol/l kod 10% pacijenata nakon 4 do 6 nedjelja liječenja. Nakon 12 nedjelja liječenja srednja vrijednost pada koncentracije kalijuma u plazmi iznosila je 0,41 mmol/l.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Najčešća neželjena reakcija kod predoziranja je hipotenzija, koju ponekad prati mučnina, povraćanje, grčevi, vrtoglavica, pospanost, mentalna konfuzija, oligurija koja može napredovati u anuriju (zbog hipovolemije). Mogu se pojaviti poremećaji koncentracija soli i vode (niske koncentracije natrijuma, niske koncentracije kalijuma).

Liječenje

Prva mjera koju treba preduzeti je brza eliminacija unijetog lijeka (ljekova) gastričnom lavažom i/ili primjenom aktivnog uglja, zatim treba uspostaviti balans vode i elektrolita u specijalizovanim centrima dok se ne vrate na normalne vrijednosti.

Ako se javi izrazita hipotenzija, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj sa glavom postavljenom niže. Ako je potrebno, može se intravenski dati fiziološki rastvor ili se može primijeniti neka druga mjera za povećanje volumena.

Perindoprilat, aktivni oblik perindoprila, može se ukloniti dijalizom (vidjeti dio 5.2).

Farmakoterapijska grupa: ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzin sistem; inhibitori ACE i diuretici

ATC kod: C09BA04

Lijek Prenewelneo kombinacija je soli perindopril arginina, inhibitora konvertaze angiotenzina, i indapamida, hlorosulfamoilnog diuretika. Njegova farmakološka svojstva izvedena su iz onih od svake komponente pojedinačno, sa dodatkom onih zbog ukupnog sinergističkog djelovanja dva lijeka u kombinaciji.

Mehanizam dejstva

Povezano sa lijekom Prenewelneo

Lijek Prenewelneo daje sinergistički antihipertenzivni efekat obje komponente.

Povezano sa perindoprilom

Perindopril je inhibitor angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitor) koji konvertuje angiotenzin I u angiotenzin II, supstancu za vazokonstrikciju; dodatno, enzim stimuliše izlučivanje aldosterona iz adrenalnog korteksa i stimuliše razgradnju bradikinina, vazodilatatorne supstance, u neaktivne heptapeptide.

Ovo rezultira:

• smanjenjem izlučivanja aldosterona,
• povećanjem aktivnosti renina u plazmi jer aldosteron više ne podstiče negativnu povratnu spregu,
• smanjenjem ukupnog perifernog otpora sa prvenstvenim dejstvom na krvne sudove u mišićima i bubrezima, koje nije praćeno retencijom soli i vode ili refleksnom tahikardijom pri hroničnoj terapiji.

Antihipertenzivno dejstvo perindoprila se takođe ispoljava kod pacijenata sa malim ili normalnim koncentracijama renina.

Perindopril djeluje preko svog aktivnog metabolita perindoprilata. Drugi metaboliti nijesu aktivni.

Perindopril smanjuje rad srca:

• vazodilatacijskim efektom na vene, vjerojatno izazvanog promjenama u metabolizmu prostaglandina: smanjenje volumnog opterećenja,
• smanjenjem ukupnog perifernog otpora: smanjenje naknadnog opterećenja.

Studije sprovedene na pacijentima sa insuficijencijom srca su pokazale:

- smanjenje pritiska punjenja lijeve i desne komore,

• smanjenje ukupnog perifernog vaskularnog otpora,
• povećanje minutnog volumena srca i poboljšanje srčanog indeksa,
• povećanje regionalnog protoka krvi u mišiću. Poboljšanje je zapaženo i u testu opterećenja.

Povezano sa indapamidom

Indapamid je derivat sulfonamida sa indolskim prstenom, farmakološki je sličan grupi tiazidnih diuretika. Indapamid inhibiše reapsorpciju natrijuma u kortikalnom dilucionom segmentu. On povećava izlučivanje natrijuma i hlorida u urinu i, u manjoj mjeri, izlučivanje kalijuma i magnezijuma, čime povećava količinu urina i ima antihipertenzivno djelovanje.

Farmakodinamska dejstva

Povezano sa lijekom Prenewelneo

Kod hipertenzivnih pacijenata, bez obzira na starost, lijek Prenewelneo pokazuje dozno zavisno antihipertenzivno dejstvo na dijastolni i sistolni arterijski pritisak i u ležećem ili uspravnom položaju.

Ovo antihipertenzivno dejstvo traje 24 sata. Smanjenje krvnog pritiska se postiže za manje od 1 mjeseca, bez tahifilaksije; prekid terapije nema povratni efekat. Tokom kliničkih studija, istovremena primjena perindoprila i indapamida je izazvala antihipertenzivna dejstva sinergističke prirode, u odnosu na svaku komponentu primijenjenu pojedinačno.

PICXEL, multicentrična, randomizovana, dvostruko slijepa aktivna kontrolisana studija prikazala je na ehokardiografiji dejstvo kombinacije perindoprila/indapamida na LVH (hipertrofija lijeve komore) u odnosu na monoterapiju enalaprilom.

U PICXEL studiji, hipertenzivni pacijenti sa LVH (definisanom kao indeks mase lijeve komore (engl. Left ventricular mass index, LVMI) > 120 g/m2 kod muškaraca i > 100 g/m2 kod žena) su randomizovani na terapiju perindopril terc-butilaminom/indapamidom u dozi od 2 mg/0,625 mg (što odgovara 2,5 mg perindopril arginina i 0,625 mg indapamida) ili enalaprilom u dozi od 10 mg jednom dnevno, za liječenje tokom godinu dana. Doza je prilagođena vrijednostima krvnog pritiska na kontrolama, do 8 mg perindopril terc-butilamina (što odgovara 10 mg perindopril arginina ) i 2,5 mg indapamida ili 40 mg enalaprila jednom dnevno. Samo 34% ispitanika je ostalo na terapiji sa 2 mg perindopril terc-butilamina (što odgovara 2,5 mg perindopril arginina) i 0,625 mg indapamida (u odnosu na 20% na dozi sa 10 mg enalaprila).

Na kraju terapije, LVMI je značajno više smanjen u grupi liječenoj kombinacijom perindopril/indapamid (-10,1 g/m2) nego u grupi na enalaprilu (-1,1 g/m2) kod svih randomizovanih populacija pacijenata. Razlika između grupa u promjeni LVMI je bila -8,3 (95% CI (-11,5; -5,0), p< 0,0001). Bolji efekat na LVMI je postignut većim dozama kombinacije perindopril/indapamid od već predviđenih za kombinaciju Prenewelneo 5 mg + 1,25 mg tableta.

U pogledu krvnog pritiska, procijenjena srednja razlika između grupa bila je -5,8 mmHg (95% interval pouzdanost (-7,9, -3,7), p< 0,0001) za sistolni krvni pritisak i -2,3 mmHg (95% interval pouzdanost (-3,6,-0,9), p=0,0004) za dijastolni krvni pritisak, u korist grupe na terapiji kombinacijom perindopril/indapamid.

Povezano sa perindoprilom

Perindopril je efikasan u svim stepenima hipertenzije: blagoj, umjerenoj i teškoj. Snižava sistolni i dijastolni arterijski pritisak i u ležećem i u stojećem položaju.

Antihipertenzivna aktivnost nakon pojedinačne doze maksimalna je između 4 i 6 sati i održava se preko 24 sata.

Na kraju 24-satnog perioda postoji visoki stepen rezidualne blokade konvertaze angiotenzina od oko 80%.

Kod pacijenata sa terapijskim odgovorom na lijek, normalizacija krvnog pritiska se postiže poslije jednog mjeseca i održava se bez tahifilaksije.

Obustava terapije nema povratno dejstvo na hipertenziju.

Perindopril ima vazodilatatorna svojstva i obnavlja elastičnost glavnih arterijskih stabala, koriguje histomorfometričke promjene u rezistentnim arterijama i dovodi do smanjenja hipertrofije lijeve komore.

Ako je neophodno, dodavanje tiazidnih diuretika dovodi do aditivnog sinergizma. Kombinacija inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima sa tiazidnim diuretikom smanjuje rizik od hipokalijemije povezane sa primjenom samog diuretika.

Podaci iz kliničkih ispitivanja dvostruke blokade renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)

Dva velika randomizovana, kontrolisana ispitivanja (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora sa blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno na pacijentima sa kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa dijabetesom tip 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje na pacijentima sa dijabetesom tip 2 i dijabetesnom nefropatijom.

Ta ispitivanja nijesu pokazala nikakav značajan povoljan efekat na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalijemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. Obzirom na njihova slična farmakodinamska svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetesna nefropatijom.

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je studija koja je bila dizajnirana za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili obje.

Studija je ranije prekinuta zbog povećanog rizika od nastanka neželjenih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a neželjeni događaji i ozbiljni neželjeni događaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Povezano sa indapamidom

Indapamid, primijenjen kao monoterapija, ima antihipertenzivno dejstvo koje traje 24 sata. Ovo dejstvo se javlja pri dozama u kojima su diuretičke osobine minimalne. Njegovo antihipertenzivno dejstvo je proporcionalno poboljšanju arterijske komplijanse i smanjenju ukupnog i arteriolarnog perifernog vaskularnog otpora.

Indapamid smanjuje hipertrofiju lijeve komore.

Kada je doza tiazidnog diuretika i tiazidima sličnih diuretika pekoračena, antihipertenzivno dejstvo dostiže plato, dok se nastavlja povećanje neželjenih dejstava. Ako je terapija neefektivna, dozu ne treba povećavati.

Takođe, pokazano je da, kod hipertenzivnih pacijenata, tokom kratkog, srednjeg i dugog trajanja, indapamid:

• nema dejstvo na metabolizam masti: triglicerida, LDL-holesterola i HDL-holesterola,
• nema dejstvo na metabolizam ugljenih hidrata čak ni kod hipertenzivnih pacijenata oboljelih od dijabetesa.

Pedijatrijska populacija

Nema dostupnih podataka o primjeni lijeka Prenewelneo kod djece.

Povezano sa lijekom Prenewelneo

Primjena perindoprila i indapamida u kombinaciji ne mijenja njihova farmakokinetička svojstva u odnosu na njihovu pojedinačnu primjenu.

Povezano sa perindoprilom

Resorpcija i bioraspoloživost

Perindopril se nakon oralne upotrebe brzo resorbuje i maksimalna koncentracija u plazmi se postiže u roku od 1 sata. Poluvrijeme eliminacije iz plazme je 1 sat.

Unos hrane smanjuje konverziju perindoprila u perindoprilat, kao i njegovu bioraspoloživost, pa perindoprilarginin treba uzimati oralno, u pojedinačnoj dnevnoj dozi, ujutru prije obroka.

Distribucija

Volumen distribucije nevezanog perindoprilata iznosi oko 0,2 l/kg. Vezanje perindoprilata za proteine plazme iznosi 20%, uglavnom za angiotenzin konvertujući enzim, ali je zavisno od koncentracije.

Biotransformacija

Perindopril je prolijek. 27% primijenjene doze perindoprila dospijeva u krvotok u obliku aktivnog metabolita perindoprilata. Osim aktivnog perindoprilata, iz perindoprila nastaje još pet neaktivnih metabolita. Maksimalna koncentracija perindoprilata u plazmi postiže se nakon 3 do 4 sata.

Eliminacija

Perindoprilat se eliminiše urinom, a terminalno poluvrijeme eliminacije nevezane frakcije je približno 17 sati, pa se stanje dinamičke ravnoteže postiže u roku od 4 dana.

Linearnost/nelinearnost

Dokazana je linearna povezanost između doze perindoprila i njegove koncentracije u plazmi.

Posebne populacije

Starije osobe

Eliminacija perindoprilata je sporija kod starijih osoba kao i kod pacijenata sa insuficjencijom srca ili bubrega.

Oštećenje funkcije bubrega

Prilagođavanje doze kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom je zavisno od stepena oštećenja (klirensa kreatinina).

U slučaju dijalize

Klirens perindoprila kod pacijenata na dijalizi iznosi 70 ml/min.

Ciroza

Kinetika perindoprila promijenjena je kod pacijenata sa cirozom: hepatični klirens osnovnog molekula je smanjen za polovinu.

Međutim, količina formiranog perindoprilata nije smanjena i zato nije potrebno prilagođavanje doze (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

Povezano sa indapamidom

Resorpcija

Indapamid se brzo i u potpunosti resorbuje iz digestivnog trakta.

Maksimalna koncentracija u plazmi kod ljudi postiže se približno jedan sat nakon oralne upotrebe lijeka.

Distribucija

Vezanje za proteine plazme iznosi 79%.

Biotransformacija i eliminacija

Poluvrijeme eliminacije je između 14 i 24 sata (prosječno 18 sati). Ponovljena primjena ne dovodi do akumulacije. Izlučuje se prvenstveno putem urina (70% doze) i stolice (22%) u obliku inaktivnih metabolita.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

Farmakokinetika je nepromijenjena kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom.

Lijek Prenewelneo ima blago povećanu toksičnost u odnosu na pojedinačne komponente. Izgleda da bubrežne promjene nijesu značajne kod pacova. Međutim, kombinacija ljekova stvara gastrointestinalnu toksičnost kod pasa, a toksični efekat na majku povećan je kod pacova (u poređenju sa perindoprilom).

Međutim, ova neželjena dejstva su pokazana u dozama koje su mnogo veće od primjenjivanih terapijskih doza.

Pretkliničke studije odvojeno sprovedene sa perindoprilom i indapamidom nijesu pokazale genotoksični ili karcinogeni potencijal. Studije reporoduktivne toksičnosti nijesu pokazale embriotoksičnosti ili teratogenost, a plodnost nije bila umanjena.

kalcijum hlorid heksahidrat

celuloza, mikrokristalna (E460)

celuloza, mikrokristalna, silifikovana

celuloza, mikrokristalna (E460)

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

skrob, preželatinizirani

natrijum hidrogenkarbonat

silicijum dioksid, koloidni, hidratisani

magnezijum stearat (E470b)

Nije primjenljivo.

2 godine.

Lijek čuvajte u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uslove čuvanja.

Blister (OPA/Al/PVC//Al): 30 (3 blistera sa po 10 tableta) tableta, u kartonskoj kutiji.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Prenewelneo je kombinacija dvije aktivne supstance: perindoprila i indapamida. Lijek Prenewelneo je antihipertenziv i koristi se za liječenje povišenog krvnog pritiska (hipertenzije) kod odraslih.

Perindopril pripada grupi ljekova koji se zovu inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori). Oni djeluju tako što proširuju krvne sudove, što olakšava Vašem srcu da pumpa krv kroz njih. Indapamid je diuretik. Diuretici povećavaju količinu mokraće koju proizvode bubrezi. Međutim, indapamid se razlikuje od drugih diuretika jer uzrokuje samo malo povećanje količine proizvedene mokraće. Svaka od aktivnih supstanci snižava krvni pritisak, a obje komponente zajedno kontrolišu Vaš krvni pritisak.

Lijek Prenewelneo ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na perindopril ili neki drugi ACE inhibitor, na indapamid ili neki drugi sulfonamid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.),
• ako ste imali simptome kao što su zviždanje u grudima, oticanje lica ili jezika, intenzivan svrab ili jak kožni osip nakon upotrebe drugih ACE inhibitora ili ako ste Vi ili član Vaše porodice imali ove simptome u bilo kojim drugim okolnostima (stanje koje se naziva angioedem),
• ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren,
• ako imate tešku bolest jetre ili bolujete od stanja nazvanog hepatička encefalopatija (degenerativna bolest mozga),
• ako imate tešku bolest bubrega u kojoj je dotok krvi do Vaših bubrega smanjen (stenoza bubrežne arterije),
• ako imate teško oštećenje bubrega (klirens kreatinina ispod 30 ml/min),
• ako ste na dijalizi ili bilo kojoj drugoj vrsti filtracije krvi. U zavisnosti od uređaja koji se koristi, lijek Prenewelneo možda nije prikladan za Vas,
• ako imate nisku koncentraciju kalijuma u krvi,
• ako se sumnja ili je dokazano da imate dekompenzovanu srčanu insuficijenciju (značajno zadržavanje vode u organizmu, otežano disanje)
• ako ste više od 3 mjeseca trudni (takođe je bolje izbjegavati liječenje lijekom Prenewelneo u ranoj trudnoći - pogledajte dio „Plodnost, trudnoća i dojenje“),
• ako uzimate lijek sakubitril/valsartan, koji se koristi u liječenju srčane insuficijencije (vidjeti dio „Upozorenja i mjere opreza“ i „Primjena drugih ljekova“).

Upozorenja i mjere opreza

Razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Prenewelneo:

• ako imate stenozu aorte (suženje glavnog krvnog suda koji vodi krv iz srca) ili hipertrofičnu kardiomiopatiju (bolest srčanog mišića) ili stenozu bubrežne arterije (suženje arterije koja snabdijeva bubreg krvlju),
• ako imate srčanu slabost ili druge probleme sa srcem,
• ako imate probleme sa bubrezima ili ako idete na dijalizu,
• ako imate povećane vrijednosti hormona aldosterona u krvi (primarni aldosteronizam),
• ako imate probleme s jetrom,
• ako imate bolest kolagena (kožnu bolest) kao što je sistemski lupus eritematozus ili sklerodermiju,
• ako imate aterosklerozu (otvrdnjavanje arterija),
• ako patite od hiperparatireoidizma (previše aktivne paratireoidne žlijezde),
• ako bolujete od gihta,
• ako imate šećernu bolest (dijabetes),
• ako ste na dijeti koja ograničava unos soli ili koristite zamjenske soli koje sadrže kalijum,
• ako uzimate litijum ili ljekove koji štede kalijum (npr. spironolakton ili triamteren) ili dodatke kalijuma obzirom da njihovu primjenu sa lijekom Prenewelneo tableta treba izbjegavati (pogledajte dio „Primjena drugih ljekova“),
• ako ste starije životne dobi,
• ako imate reakcije osjetljivosti na svijetlo,
• ako imate teške alergijske reakcije sa oticanjem lica, usana, usta, jezika ili grla što može imati za posljedicu otežano disanje ili gutanje (angioedem). To se može pojaviti bilo kada tokom terapije. Ako Vam se razviju takvi simptomi, treba odmah prekinuti sa uzimanjem lijeka i odmah se javite Vašem ljekaru.
• ako uzimate bilo koji od ljekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog pritiska:
• blokator angiotenzin II receptora (ARB) (ovi ljekovi su poznati pod nazivom sartani - npr. valsartan, telmisartan, irbesartan), pogotovo ako imate probleme sa bubrezima povezane sa dijabetesom.
• aliskiren.

Ljekar će Vam možda provjeravati bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi u redovnim intervalima.

Pogledajte takođe informacije pod naslovom „Lijek Prenewelneo ne smijete koristiti“.

• ako ste pripadnik crne rase možete imati veći rizik za nastanak angioedema i ovaj lijek može biti manje efikasan u smanjenju Vašeg krvnog pritiska nego kod pripadnika drugih rasa,
• ako idete na hemodijalizu za koju se koriste visokopropusne membrane,
• ako uzimate bilo koji od navedenih ljekova, povećan je rizik za nastanak angioedema:
• racekadotril (primjenjuje se za liječenje proliva),
• sirolimus, everolimus, temsirolimus i ostale ljekove koji pripadaju grupi ljekova koji se nazivaju inhibitori mTOR-a (primjenjuju se za sprečavanje odbacivanja presađenih organa),
• sakubitril (dostupan u fiksnoj kombinaciji s valsartanom), koji se koristi za liječenje dugotrajne srčane slabosti.

Angioedem

Angioedem (teška alergijska reakcija sa oticanjem lica, usana, jezika ili grla sa smetnjama pri gutanju ili disanju) je prijavljen kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima, uključujući lijek Prenewelneo. Može se pojaviti bilo kada tokom liječenja. Ako razvijete takve simptome, treba odmah prestati sa upotrebom lijeka Prenewelneo i javite se odmah ljekaru. Pogledajte takođe dio 4.

Morate obavijestiti ljekara ako mislite da ste (ili biste mogli biti) trudni. Lijek Prenewelneo se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca, jer može ozbiljno naštetiti Vašem djetetu ako se koristi u tom stadijumu (pogledajte dio „Plodnost, trudnoća i dojenje“).

Kada uzimate Prenewelneo tablete, obavezno obavijestite Vašeg ljekara ili medicinsko osoblje:

• ako dobijete suvi kašalj,
• ako ćete biti podvrgnuti anesteziji i/ili hirurškom zahvatu,
• ako ste nedavno imali dijareju ili povraćanje ili ste dehidrirani,
• ako ćete biti podvrgnuti dijalizi ili LDL aferezi (uklanjanje holesterola iz Vaše krvi pomoću uređaja),
• ako treba da se podvrgnute postupku desenzibilizacije da bi se smanjila alergijska reakcija na ubod pčele ili ose,
• ako idete na medicinsko testiranje koje zahtijeva primjenu injekcije jodiranog kontrastnog sredstva (supstanca koja omogućava da organi poput bubrega ili želuca budu vidljivi na rendgenu),
• ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tečnosti u sloju oka u kojem su smještene krvni sudovi (horoidalna efuzija) ili povećanja pritiska u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do nedjelja nakon uzimanja lijeka Prenewelneo. Ako se ne liječi, to može dovesti do trajnog gubitka vida. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin ili sulfonamid možete biti izloženi većem riziku razvoja toga stanja. Morate prekinuti terapiju lijekom Prenewelneo i potražiti pomoć ljekara.

Sportisti treba da znaju da lijek Prenewelneo tableta sadrže aktivnu supstancu (indapamid) koja može dati pozitivnu reakciju na doping testu.

Djeca i adolescenti

Lijek Prenewelneo se ne smije davati djeci i adolescentima.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Treba izbjegavati primjenu lijeka Prenewelneo sa:

• litijumom (koristi se u liječenju manije ili depresije),
• aliskirenom (koristi se u liječenju visokog krvnog pritiska) ako ne bolujete od šećerne bolesti ili nemate probleme s bubrezima,
• diureticima koji štede kalijum (npr. triamteren, amilorid), solima koje sadrže kalijum i drugim ljekovima koji mogu povećati vrijednost kalijuma u Vašoj krvi (poput heparina i kotrimoksazola koji je takođe poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol),
• estramustinom (koji se koristi u liječenju karcinoma),
• sakubitrilom/valsartanom (koji se koristi u liječenju dugotrajne slabosti srca). Pogledajte dio „Lijek Prenewelneo ne smijete koristiti“ i „Upozorenja i mjere opreza“.
• drugim ljekovima koji se koriste u liječenju visokog krvnog pritiska: inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima i blokatorima angiotenzin receptora.

Na terapiju lijekom Prenewelneo mogu uticati drugi ljekovi. Ljekar će možda morati da Vam promijeni dozu i/ili da preduzme neke druge mjere opreza. Obavezno obavijestite Vašeg ljekara ako koristite bilo koji od sljedećih ljekova, jer može biti neophodan dodatni oprez:

• drugi ljekovi za liječenje visokog pritiska, uključujući neki blokator angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (pogledajte takođe informacije pod naslovima „Lijek Prenewelneo ne smijete koristiti“ i „Upozorenja i mjere opreza“) ili diuretike (ljekovi koji povećavaju količinu mokraće koju proizvode bubrezi),
• ljekovi koji štede kalijum, a koji se koriste u liječenju slabosti srca: eplerenon i spironolakton pri dozama između 12,5 mg i 50 mg na dan,
• ljekovi koji se često primjenjuju u liječenju dijareje (racekadotril) ili za sprečavanje odbacivanja presađenih organa (sirolimus, everolimus, temsirolimus i drugi ljekovi koji pripadaju grupi koja se naziva inhibitori mTOR-a). Pogledajte dio „Upozorenja i mjere opreza“.
• anestetici,
• jodirana kontrastna sredstva,
• antibiotici koji se koriste u terapiji bakterijskih infekcija (npr. moksifloksacin, sparfloksacin, eritromicin u obliku injekcija),
• metadon (koji se koristi u liječenju zavisnosti),
• prokainamid (za liječenje poremećaja srčanog ritma),
• ljekovi koji se koriste u liječenju karcinoma (citostatici),
• alopurinol (za liječenje gihta),
• antihistaminici koji se koriste u liječenju alergijskih reakcija poput peludne groznice (npr. mizolastin, terfenadin ili astemizol),
• kortikosteroidi koji se koriste u liječenju različitih stanja uključujući tešku astmu i reumatoidni artritis,
• imunosupresivi koji se koriste u liječenju autoimunih bolesti ili nakon transplantacije kako bi se spriječilo odbacivanje organa (npr. ciklosporin, takrolimus),
• halofantrin (koji se koristi u liječenju određenih oblika malarije),
• pentamidin (koristi se u liječenju upale pluća),
• injektibilno zlato (koristi se u liječenju reumatoidnog poliartritisa),
• vinkamin (koristi se u liječenju kognitivnih poremećaja kod starijih osoba, uključujući gubitak pamćenja),
• bepridil (koristi se za liječenje angine pektoris),
• ljekovi za liječenje poremećaja srčanog ritma (npr. hinidin, hidrohinidin, dizopiramid, amjodaron, sotalol, ibutilid, dofetilid, digitalis, bretilijum),
• cisaprid, difemanil (koriste se za liječenje želučanih i probavnih smetnji),
• digoksin ili drugi srčani glikozidi (za liječenje srčanih tegoba),
• baklofen (za liječenje ukočenosti mišića koja se javlja u bolestima poput multiple skleroze),
• ljekovi za liječenje dijabetesa poput insulina, metformina ili gliptina,
• kalcijum, uključujući dodatke kalcijuma,
• stimulirajući laksativi (npr. sena),
• nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (npr. ibuprofen) ili visoke doze salicilata (npr. acetilsalicilna kiselina),
• amfotericin B putem injekcije (za liječenje teških gljivičnih infekcija),
• ljekovi za liječenje mentalnih poremećaja poput depresije, anksioznosti, šizofrenije (npr. triciklički antidepresivi i neuroleptici (kao što su amisulprid, sulpirid, sultoprid, tiaprid, haloperidol, droperidol),
• tetrakozaktid (za liječenje Crohnove bolesti),
• trimetoprim (za liječenje infekcija),
• vazodilatatori uključujući nitrate (ljekovi koji šire krvne sudove),
• ljekovi koji se koriste za liječenje niskog krvnog pritiska, šoka ili astme (npr. efedrin, noradrenalin ili adrenalin).

Uzimanje lijeka Prenewelneo sa hranom ili pićem

Lijek Prenewelneo uzimajte prije obroka.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Ako mislite da ste (ili da ćete ostati) trudni, o tome morate odmah obavijestiti svog ljekara.

Ljekar će Vam savjetovati da prestanete da uzimate lijek Prenewelneo prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni i propisaće Vam drugi lijek umjesto lijeka Prenewelneo. Prenewelneo ne preporučuje se u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca, jer može uzrokovati ozbiljna oštećenja djeteta ako se primjenjuje nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Ne preporučuje se upotreba lijeka Prenewelneo ako dojite i ljekar Vam može propisati drugi lijek ako želite da nastavite sa dojenjem, pogotovo ako je Vaše dijete novorođenče ili se rodilo prerano.

Odmah se posavjetujte sa ljekarom.

Plodnost

Ne očekuje se uticaj na plodnost kod ljudi.

Uticaj lijeka Prenewelneo na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Prenewelneo obično ne utiče na budnost, ali može izazvati različite reakcije kao što su vrtoglavica ili slabost, kao posljedica sniženja krvnog pritiska kod nekih pacijenata. Ukoliko se to dogodi, Vaša sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama može biti smanjena.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Prenewelneo

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Preporučena doza lijeka Prenewelneo 5 mg + 1,25 mg je jedna tableta jednom dnevno.

Vaš ljekar Vam može promijeniti način uzimanja lijeka ako imate oštećenje bubrega.

Poželjno je uzeti tabletu ujutru i prije obroka.

Progutajte tabletu sa čašom vode.

Tableta se može podijeliti na jednake doze.

Ako ste uzeli više lijeka Prenewelneo nego što je trebalo

Ako ste uzeli previše tableta nego što Vam je ljekar propisao, odmah se javite Vašem ljekaru ili pomoć potražite u najbližoj bolnici.

U slučajevima predoziranja, najčešća reakcija je sniženje krvnog pritiska

Ako dođe do značajnog pada krvnog pritiska (povezano s mučninom, povraćanjem, grčevima, vrtoglavicom, pospanošću, zbunjenošću, promjenama u količini mokraće koju proizvedu bubrezi), može Vam pomoći ležanje s podignutim nogama.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Prenewelneo

Važno je da svoj lijek uzimate svaki dan, jer je redovno uzimanje terapije efektnije. Međutim, ako zaboravite da uzmete jednu dozu lijeka Prenewelneo, uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzimati duplu dozu kako biste nadoknadili propuštenu.

Ako prestanete da uzimate lijek Prenewelneo

Terapija povišenog krvnog pritiska je obično dugotrajna, pa prije prekida terapije treba da porazgovarate sa svojim ljekarom.

Ukoliko imate dodatnih pitanja o upotrebi ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Prenewelneo može izazvati neželjena dejstva iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Prekinite sa uzimanjem lijeka i obratite se odmah Vašem ljekaru ako se kod Vas pojave sljedeća neželjena dejstva koja mogu biti ozbiljna:

• teška vrtoglavica ili nesvjestica kao posljedica niskog krvnog pritiska (često - može se javiti kod manje od 1 na 10 osoba),

-bronhospazam (pritisak u grudima, stezanje u grudima, pištanje pri disanju i kratkoća daha (manje često - može se javiti kod manje od 1 na 100 osoba),

-oticanje lica, usnica, usta, jezika ili grla, otežano disanje (angioedem) (pogledajte dio 2. „Upozorenja i mjere opreza“) (manje često - može se javiti kod manje od 1 na 100 osoba),

-teške kožne reakcije, uključujući multiformni eritem (kožni osip koji obično počinje s crvenim mrljama na licu, rukama ili nogama koji jako svrbe) ili intenzivni kožni osip, koprivnjača, crvenilo kože po cijelom tijelu, jak svrab, pojava plikova, ljuštenje i otok kože, upala sluznice (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza) ili druge alergijske reakcije (vrlo rijetko - može se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba),

-srčani poremećaji (nepravilan rad srca, angina pektoris (bolovi u grudima, vilici i leđima koji se javljaju pri fizičkom naporu), srčani udar) (vrlo rijetko - može se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba),

-slabost u rukama i nogama ili poteškoće s govorom koji mogu biti znak moždanog udara (vrlo rijetko - može se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba),

-upala gušterače što može uzrokovati jak bol u stomaku i leđima povezano sa generalno lošim osjećajem (vrlo rijetko - može se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba),

-žutilo kože ili očiju (žutica) koje može biti znak upale jetre (hepatitisa) (vrlo rijetko - mogu se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba),

-nepravilan rad srca koji je životno ugrožavajući (nepoznato - učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka),

-bolest mozga uzrokovana bolešću jetre (hepatična encefalopatija) (nepoznato - učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka),

-slabost u mišićima, grčevi, osjetljivosti ili bol, pogotovo ako pritom osjećate slabost ili imate povišenu tjelesnu temperaturu, moguće je da je uzrokovano neuobičajenim oštećenjem mišića (nepoznato - učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

Prema opadajućem redosljedu učestalosti, neželjena dejstva mogu uključivati:

Često (mogu se javiti kod manje od 1 na 10 osoba):

• kožne reakcije kod osoba predisponiranih za alergijske i astmatične reakcije, glavobolja, omaglica, vrtoglavica, trnci i bockanje, poremećaji vida, zujanje u ušima (tinitus), kašalj, kratkoća daha (dispneja), poremećaji digestivnog sistema (mučnina, povraćanje, bolovi u stomaku, poremećaj ukusa, dispepsija ili probavne tegobe, dijareja, zatvor), alergijske reakcije (poput kožnog osipa, svraba), grčevi u mišićima, opšta slabost, niska vrijednost kalijuma u krvi.

Povremeno (mogu se javiti kod manje od 1 na 100 osoba):

• promjene raspoloženja, poremećaji spavanja, depresija, koprivnjača (urtikarija), crvene tačkice na koži (purpura), grupe plikova na koži, problemi sa bubrezima, poremećaj seksualne funkcije (impotencija, nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije), prekomjerno znojenje, prekomjeran broj eozinofila (vrsta leukocita), promjene u laboratorijskim nalazima: povećana koncentracija kalijuma u krvi koja se vraća u normalu nakon prekida liječenja, niska koncentracija natrijuma u krvi koja može dovesti do dehidratacije i niskog krvnog pritiska, jaka pospanost, nesvjestica, palpitacije (osjećaj lupanja srca), tahikardija (ubrzani rad srca), hipoglikemija (vrlo niska koncentracija šećera u krvi), vaskulitis (upala krvnih sudova), suva usta, fotosenzibilne reakcije (pojačana osjetljivost kože na sunce), artralgija (bolovi u zglobovima), mijalgija (bolovi u mišićima), bol u prsima, malaksalost, periferni edem (otok ruku i/ili nogu), groznica, povećana koncentracija uree u krvi, povećana koncentracija kreatinina u krvi, padovi.

Rijetko (mogu se javiti kod manje od 1 na 1000 osoba):

• pogoršanje psorijaze, promjene u laboratorijskim nalazima: povećana vrijednost jetrenih enzima, povećana koncentracija bilirubina u serumu, umor, smanjena količina mokraće ili prestanak mokrenja, napadi crvenila, akutni zastoj bubrega,
• tamna mokraća, mučnina ili povraćanje, grčevi u mišićima, smetenost i napadi. To mogu biti simptomi stanja koje se naziva neadekvatno izlučivanje antidiuretskog hormona (SIADH).
• niska koncentracija hlorida u krvi, niska koncentracija magnezijuma u krvi.

Veoma rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

• smetenost, eozinofilna pneumonija (rijetka vrsta upale pluća), rinitis (začepljenje ili curenje iz nosa), promjene u krvnim nalazima kao što je mali broj bijelih i crvenih krvnih ćelija, niska vrijednost hemoglobina, mali broj trombocita (krvnih pločica), povišena koncentracija kalcijuma u krvi, poremećena funkcija jetre.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

• promjene u EKG-u, promjene u laboratorijskim nalazima: visoka koncentracija mokraćne kiseline i visoka koncentracija šećera u krvi, kratkovidnost (miopija), zamagljen vid, oštećenje vida, oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog pritiska (mogući znakovi nakupljanja tečnosti u sloju oka u kojem su smješteni krvni sudovi (horoidalna efuzija) ili akutnog glaukoma zatvorenog ugla), promjena boje, utrnulost i bol u prstima ruku ili nogu (Raynaudov fenomen)
• ako bolujete od sistemskog lupusa eritematozusa (vrsta bolesti kolagena), Vaše se stanje može pogoršati.

Mogu se pojaviti poremećaji krvi, funkcije bubrega, jetre ili gušterače (pankreasa), kao i promjene u laboratorijskim parametrima (nalazi krvi). Ljekar će Vas možda uputiti na ispitivanje krvi kako bi kontrolisao Vaše stanje.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

left21717000

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Lijek čuvajte u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Prenewelneo

• Aktivne supstance su: perindopril arginin i indapamid. Svaka tableta sadrži 5 mg perindopril arginina (što odgovara 3,395 mg perindoprila) i 1,25 mg indapamida.
• Pomoćne supstance su: kalcijum hlorid heksahidrat; celuloza, mikrokristalna (E460); celuloza, mikrokristalna, silifikovana (celuloza, mikrokristalna (E460) i silicijum dioksid, koloidni, bezvodni); skrob, preželatinizirani; natrijum hidrogenkarbonat; silicijum dioksid, koloidni, hidratisani i magnezijum stearat (E470b).
• Pogledajte dio 2 „Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Prenewelneo“.

Kako izgleda lijek Prenewelneo i sadržaj pakovanja

Bijele ili skoro bijele tablete oblika kapsule, sa urezima na obje strane. Jedna strana tablete označena je oznakom A na jednoj strani ureza i oznakom 1 na drugoj strani ureza.

Dimenzije tablete: približno 8 mm x 5 mm.

Tableta se može podijeliti na jednake doze.

Lijek Prenewelneo dostupan je u blisterima koji sadrže 30 (3x10) tableta, u kartonskoj kutiji.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

DSD „KRKA, d.d., Novo mesto“ Slovenija - predstavništvo Podgorica

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

KRKA d. d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

TAD Pharma GmbH, Heinz-Lohmann-Straße 5, 27472 Cuxhaven, Njemačka

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/1070 - 3655 od 27.02.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2024. godine