PRAMES® 10mg film tableta

• Liječenje velikih depresivnih epizoda
• Liječenje paničnog poremećaja sa agorafobijom ili bez nje
• Liječenje socijalnog anksioznog poremećaja (socijalna fobija)
• Liječenje generaliziranog anksioznog poremećaja
• Liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Doziranje

Nije dokazana bezbjednost primjene dnevnih doza većih od 20 mg.

Velike depresivne epizode

Uobičajena doza je 10 mg, jednom dnevno. U zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta, doza se može povećati do maksimalno 20 mg na dan.

Obično su potrebne 2 do 4 nedjelje za postizanje antidepresivnog odgovora. Nakon povlačenja simptoma, liječenje je potrebno nastaviti još najmanje 6 mjeseci, da bi došlo do konsolidacije terapijskog odgovora.

Panični poremećaj sa agorafobijom ili bez nje

Preporučena početna doza je 5 mg jednom dnevno tokom prve nedjelje, a zatim se povećava na 10 mg jednom dnevno. Doza se može dodatno povećati, do najviše 20 mg na dan, zavisno od individualnog odgovora pacijenta.

Maksimalna efikasnost se dostiže nakon otprilike 3 mjeseca. Liječenje traje više mjeseci.

Socijalni anksiozni poremećaj

Uobičajena doza je 10 mg, jednom dnevno. Obično je potrebno 2 do 4 nedjelje da bi došlo do ublažavanja simptoma. Doza se zatim može, u zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta, smanjiti na 5 mg ili povećati do najviše 20 mg na dan.

Socijalni anksiozni poremećaj je bolest hroničnog toka, pa se preporučuje provesti liječenje u trajanju od 12 nedjelja radi konsolidacije odgovora. Dugoročno liječenje pacijenata sa pozitivnim odgovorom na terapiju, ispitivano je tokom 6 mjeseci, a treba ga razmotriti za svakog pacijenta pojedinačno u cilju preveniranja relapsa. Pozitivne efekte liječenja neophodno je redovno procjenjivati.

Socijalni anksiozni poremećaj je dobro definisan dijagnostički termin za poseban poremećaj kojeg ne bi trebalo miješati sa pretjeranom stidljivošću. Farmakoterapija je indikovana samo ukoliko ovaj poremećaj značajno ometa profesionalne i društvene aktivnosti pacijenta.

Uloga ovog liječenja nije ocjenjivana u komparaciji sa kognitivno bihevioralnom terapijom. Farmakoterapija je samo dio ukupne strategije liječenja.

Generalizirani anksiozni poremećaj

Početna doza iznosi 10 mg, jednom dnevno. U zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta, doza se može povećati do najviše 20 mg na dan.

Produženo liječenje pacijenata sa pozitivnim odgovorom na terapiju primjenom doze od 20 mg na dan, ispitivano je tokom najmanje 6 mjeseci. Pozitivne efekte liječenja i dozu bi trebalo ponovljeno evaluirati, u redovnim vremenskim intervalima (vidjeti dio 5.1.).

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Početna doza iznosi 10 mg, jednom dnevno. U zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta, doza se može povećati do najviše 20 mg na dan.

Budući da je opsesivno-kompulzivni poremećaj hronična bolest, pacijente je potrebno liječiti dovoljno dugo kako bi se osiguralo potpuno povlačenje simptoma.

Pozitivne efekte liječenja i dozu bi trebalo ponovljeno evaluirati, u redovnim vremenskim intervalima (vidjeti dio 5.1.).

Stariji pacijenti (> 65 godina)

Početna doza je 5 mg, jednom dnevno. U zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta, doza se može povećati na 10 mg na dan (vidjeti dio 5.2.).

Efikasnost escitaloprama u liječenju socijalnog anksioznog poremećaja nije ispitivana kod starijih pacijenata.

Djeca i adolescenti (<18 godina)

Escitalopram se ne smije primjenjivati u liječenju djece i adolescenata uzrasta do 18 godina (vidjeti dio 4.4.).

Smanjena bubrežna funkcija

Kod pacijenata sa blagim do umjerenim bubrežnim oštećenjem, nije potrebno prilagođavati dozu. Oprez se savjetuje kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrežne funkcije (CLCR manji od 30 ml/min) (vidjeti dio 5.2.).

Smanjena funkcija jetre

Kod pacijenata sa blagim ili umjerenim oštećenjem jetre, preporučuje se početna doza od 5 mg na dan, tokom prve dvije nedjelje liječenja. U zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta, doza se može povećati na 10 mg na dan. Oprez i veoma pažljivo titriranje doze, savjetuju se kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2.).

CYP2C19 spori metabolizeri

Kod pacijenata za koje se zna da su CYP2C19 spori metabolizeri, preporučuje se početna doza od 5 mg na dan, tokom prve dvije nedjelje liječenja. U zavisnosti od individualnog odgovora pacijenta, doza se može povećati na 10 mg na dan (vidjeti dio 5.2.).

Simptomi obustave liječenja

Treba izbjegavati nagli prekid liječenja. Kada se prekida liječenje escitalopramom, dozu treba postepeno smanjivati tokom perioda od najmanje jedne do dvije nedjelje, kako bi se smanjio rizik od pojave simptoma obustave (vidjeti djelove 4.4. i 4.8.). Ukoliko se prilikom smanjivanja doze ili po prekidu liječenja jave nepodnošljivi simptomi, treba razmotriti ponovnu primjenu prethodno propisane doze. Kasnije, ljekar može nastaviti sa smanjivanjem doze, ali na znatno postepeniji način.

Način primjene

Oralna upotreba.

Escitalopram se primjenjuje kao pojedinačna dnevna doza, a može se uzimati uz hranu ili bez nje.

Pomoću podione linije, tableta se može podijeliti na dva jednaka dijela.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu i/ili bilo koju od pomoćnih supstanci (navedenih u dijelu 6.1.) u sastavu lijeka.

Kontraindikovano je istovremeno liječenje sa neselektivnim, ireverzibilnim inhibitorima monoaminooksidaze (IMAO) usljed rizika od pojave serotoninskog sindroma sa simptomima poput agitacije, tremora, hipertermije itd. (vidjeti dio 4.5.).

Kontraindikovana je kombinacija escitaloprama sa reverzibilnim inhibitorima monoaminooksidaze (npr. moklobemid) ili sa reverzibilnim neselektivnim inhibitorom monoaminooksidaze linezolidom, zbog rizika od nastanka serotoninskog sindroma (vidjeti dio 4.5.).

Escitalopram je kontraindikovan kod pacijenata za koje se zna da imaju produžen QT interval ili urođeni sindrom dugog QT intervala.

Kontraindikovana je istovremena primjena escitaloprama sa ljekovima za koje se zna da produžavaju QT interval (vidjeti dio 4.5.).

U nastavku su navedena posebna upozorenja i mjere opreza koji se odnose na ljekove iz terapijske grupe selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina (eng. Selective Serotonin Reuptake Inhibitors – SSRI):

Primjena u pedijatrijskoj populaciji

Escitalopram ne treba primjenjivati za liječenje u pedijatrijskoj populaciji. U kliničkim ispitivanjima, zapažena je veća učestalost suicidalnog ponašanja (pokušaj suicida i suicidalne misli) i neprijateljskog ponašanja (predominantno agresivnost, opoziciono ponašanje i bijes) u pedijatrijskoj populaciji koja je primala antidepresive u poređenju sa grupom koja je primala placebo. Ukoliko se i pored toga, zbog kliničke potrebe, donese odluka o liječenju ovim lijekom, pacijenta treba brižljivo pratiti zbog moguće pojave suicidalnih simptoma. Pored toga, nedostaju podaci o dugotrajnom praćenju bezbjednosti lijeka kod pedijatrijskih pacijenata koji se odnose na rast, sazrijevanje i razvoj kognitivnih funkcija i ponašanja.

Paradoksalna anksioznost

Pojedini pacijenti sa paničnim poremećajem mogu, na početku liječenja antidepresivima, imati simptome pojačane anksioznosti. Ta paradoksalna reakcija se obično povlači u toku dvije nedjelje kontinuiranog liječenja. Stoga se savjetuje primjena manjih početnih doza da bi se smanjila vjerovatnoća anksiogenog dejstva (vidjeti dio 4.2.).

Napadi konvulzija

Ako se kod pacijenta po prvi put javi napad konvulzija ili dođe do povećanja učestalosti napada (kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostifikovana epilepsija), primjena escitaloprama se mora prekinuti. SSRI ljekove treba izbjegavati kod pacijenata sa nestabilnom epilepsijom, a pacijente sa kontrolisanom epilepsijom treba pažljivo pratiti.

Manija

SSRI ljekove treba sa oprezom primjenjivati kod pacijenata sa anamnezom manije/hipomanije. Ukoliko pacijent uđe u maničnu fazu, primjenu SSRI ljekova treba prekinuti.

Dijabetes

Kod pacijenata sa dijabetesom, terapija SSRI ljekovima može dovesti do promjene u kontroli glikemije (hipoglikemije ili hiperglikemije). Može biti potrebno prilagoditi doziranja insulina i/ili oralnog hipoglikemijskog lijeka.

Suicid/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje

Depresija je povezana sa povećanim rizikom od suicidalnih misli, samopovređivanja i suicida (događaji povezani sa suicidom). Ovaj rizik je prisutan sve dok ne dođe do pojave značajne remisije bolesti. Obzirom da se poboljšanje ne mora javiti tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja ili duže, pacijente treba pažljivo pratiti, sve dok ne dođe do poboljšanja. Opšte kliničko iskustvo je da se rizik od suicida može povećati tokom ranih faza oporavka.

I druga psihijatrijska stanja za koje se escitalopram propisuje, takođe mogu biti udružena sa povećanim rizikom od pojave događaja povezanih sa suicidom. Dodatno, navedena stanja mogu biti u komorbiditetu sa velikim depresivnim poremećajem. Stoga, tokom liječenja pacijenata sa drugim psihijatrijskim poremećajima, treba primijeniti iste mjere opreza koje se primjenjuju tokom liječenja pacijenata sa velikim depresivnim poremećajem.

Zna se da su pacijenati koji su prethodno imali događaje vezane za suicid ili oni koji ispoljavaju značajan stepen suicidalnih ideja prije početka liječenja, u povećanom riziku od suicidalnih misli ili pokušaja suicida, te ih potrebno pažljivo pratiti tokom liječenja. Meta analiza placebo-kontrolisanih kliničkih ispitivanja primjene antidepresiva kod odraslih pacijenata sa psihijatrijskim poremećajima, pokazala je povećan rizik od suicidalnog ponašanja kod pacijenata mlađih od 25 godina, tokom liječenja antidepresivima, a u komparaciji sa placebom. Tokom primjene lijeka, posebno u ranoj fazi liječenja i nakon promjena doze, potrebno je pažljivo pratiti pacijente, a posebno one koji su visokorizični.

Pacijente (i njihove staratelje) treba upozoriti na potrebu praćenja pojave bilo kakvog kliničkog pogoršanja, suicidalnog ponašanja ili suicidalnih misli, kao i neuobičajenih promjena ponašanja i da odmah potraže medicinski savjet, ukoliko su ovi simptomi jave.

Akatizija/psihomotorni nemir

Primjena SSRI, odnosno SNRI ljekova (eng. Selective Norepinephrine Reuptake Inhibitors - SNRI) povezana je sa razvojem akatizije koju karakteriše subjektivno neprijatan ili mučan nemir i potreba za kretanjem, često uz nemogućnost mirnog sjedenja ili stajanja. Ovo se najčešće javlja u toku nekoliko prvih nedjelja liječenja. Kod pacijenata kod kojih se razviju ovi simptomi, povećanje doze može biti štetno.

Hiponatrijemija

Hiponatrijemija, nastala vjerojatno usljed neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona, rijetko je zabilježena pri primjeni SSRI ljekova i obično se povlači po prekidu terapije. Potreban je oprez kod pacijenata sa povećanim rizikom, kao što su starije osobe ili pacijenti sa cirozom jetre ili kod onih koji ih koriste u kombinaciji sa drugim ljekovima koji mogu uzrokovati hiponatrijemiju.

Krvarenje

Postoje izvještaji o neuobičajenim kutanim krvarenjima tokom primjene SSRI ljekova, kao što su ekhimoze i purpura. Oprez se savjetuje kod pacijenata koji uzimaju SSRI ljekove, posebno pri istovremenoj primjeni oralnih antikoagulanasa i ljekova za koje se zna da utiču na funkciju trombocita (npr. atipični antipsihotici i fenotiazini, većina tricikličnih antidepresiva, acetilsalicilna kiselina i nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, tiklodipin i dipiridamol), kao i kod pacijenata za koje se zna da su skloni krvarenjima.

Elektrokonvulzivna terapija (EKT)

Kliničko iskustvo vezano za istovremenu primjenu elektrokonvulzivne terapije i SSRI-a je ograničeno, pa se savjetuje oprez.

Serotoninski sindrom

Preporučuje se oprez pri istovremenoj primjeni escitaloprama sa ljekovima koji imaju serotonergično djelovanje, kao što su sumatriptan i drugi triptani, tramadol i triptofan.

Zabilježeni su rijetki slučajevi serotoninskog sindroma kod pacijenata koji su istovremeno primjenjivali SSRI i serotonergičke ljekove. Na razvoj ovog sindroma može upućivati kombinacija simptoma poput agitacije, tremora, mioklonusa i hipertermije. U tom slučaju potrebno je odmah prekinuti primjenu SSRI i serotonergičkog lijeka i započeti simptomatsko liječenje.

Kantarion

Istovremena primjena SSRI ljekova i biljnih preparata koji sadrže kantarion (Hypericum perforatum), može dovesti do povećane incidence neželjenih reakcija (vidjeti dio 4.5.).

Simptomi obustave po prestanku liječenja

Simptomi obustave po prestanku liječenja su česti, posebno kod naglog prekida (vidjeti dio 4.8.). U kliničkim ispitivanjima, neželjeni događaji koji su pratili prekid liječenja, javili su se kod oko 25% pacijenata liječenih escitalopramom i kod 15% pacijenata koji su primali placebo.

Rizik od nastanka simptoma obustave može zavisiti od nekoliko faktora, uključujući trajanje liječenja i primjenjivanu dozu, kao i brzinu smanjivanja doze. Najčešće zabilježene reakcije su: vrtoglavica, senzorni poremećaji (uključujući paresteziju i senzacije slične električnom šoku), poremećaji sna (uključujući i nesanicu i intenzivne snove), agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, konfuzija, znojenje, glavobolja, proliv, palpitacije, emocionalna nestabilnost, iritabilnost i poremećaji vida. Ovi simptomi su obično blagi do umjereni; međutim, kod nekih pacijenata mogu biti teški.

Obično se javljaju u toku prvih nekoliko dana po prekidu liječenja, mada su zabilježeni i vrlo rijetki slučajevi u kojima su se ovakvi simptomi javljali kod pacijenata koji su nenamjerno propustili dozu lijeka.

Uglavnom se ovi simptomi spontano povlače i to obično u toku perioda od dvije nedjelje, mada kod nekih pojedinaca mogu trajati i duže (2-3 mjeseca ili više). Zbog toga se savjetuje da se pri prekidu liječenja escitalopramom, doza postepeno smanjuje kroz period od nekoliko nedjelja ili mjeseci, u skladu sa potrebama pacijenta (vidjeti „Simptomi obustave liječenja“, dio 4.2.).

Koronarna bolest srca

Zbog ograničenog kliničkog iskustva, savjetuje se oprez kod pacijenata sa koronarnom bolesti srca (vidjeti dio 5.3.).

Produženje QT intervala

Utvrđeno je da escitalopram uzrokuje produženje QT intervala koje je zavisno od doze. Slučajevi produženja QT intervala i ventrikularne aritmije uključujući i torsade de pointes, prijavljeni su tokom postmarketinškog perioda, predominantno kod pacijentica sa hipokalijemijom ili sa već prisutnim produženim QT intervalom ili drugim srčanim oboljenjima (vidjeti djelove 4.3., 4.5., 4.8., 4.9. i 5.1.).

Oprez je potreban kod pacijenata sa značajnom bradikardijom ili kod pacijenata sa nedavnim akutnim infarktom miokarda ili dekompenzovanom srčanom insuficijencijom.

Poremećaji elektrolita kao što su hipokalijemija i hipomagnezijemija povećavaju rizik od nastanka malignih aritmija i treba ih korigovati prije početka liječenja escitalopramom.

Prije početka liječenja pacijenata sa stabilnim srčanim oboljenjem, treba razmotriti EKG pregled.

Ukoliko se pojave znaci srčane aritmije tokom liječenja escitalopramom, liječenje treba prekinuti i uraditi EKG pregled.

Glaukom zatvorenog ugla

SSRI ljekovi, uključujući i escitalopram, mogu imati efekt na veličinu zjenice, dovodeći do midrijaze. Ovaj efekt širenja zjenice, može izazvati suženje očnog ugla dovodeći do povećanja intraokularnog prtitiska i nastanka glaukoma zatvorenog ugla, posebno kod predisponiranih pacijenata. Stoga se escitalopram treba sa oprezom primjenjivati kod pacijenata sa glaukomom zatvorenog ugla ili s glaukomom u anamnezi.

Farmakodinamičke interakcije

Kontraindikovane kombinacije

Ireverzibilni, neselektivni inhibitori manoaminooksidaze (eng. Monoamine Oxidase Inhibitor - MAOI)

Zabilježeni su slučajevi ozbiljnih reakcija kod pacijenata koji su primjenjivali SSRI lijek koji su istovremeno bili na terapiji neselektivnim ireverzibilnim MAO inhibitorima, kao i kod pacijenata koji su neposredno po prekidu primjene SSRI-a započeli liječenje ireverzibilnim MAO inhibitorima (vidjeti dio 4.3.). U nekim slučajevima kod pacijenta bi se razvio serotoninski sindrom (vidjeti dio 4.8.).

Escitalopram je kontraindikovan u kombinaciji sa neselektivnim, ireverzibilnim MAO inhibitorima. Liječenje escitalopramom može započeti tek 14 dana nakon prestanka primjene ireverzibilnih MAO inhibitora. Nakon prestanka primjene escitaloprama, potrebno je napraviti pauzu od najmanje 7 dana prije početka primjene neselektivnih, ireverzibilnih MAO inhibirora.

Reverzibilni, selektivni MAO-A inhibitor (moklobemid)

Zbog rizika od pojave serotoninskog sindroma, kontraindikovana je kombinacija escitaloprama sa MAO-A inhibitorom poput moklobemida (vidjeti dio 4.3.). Ukoliko je navedena kombinacija neophodna, liječenje treba započeti najmanjim preporučenim dozama i uz pojačano kliničko praćenje pacijenta.

Reverzibilni, neselektivni MAO inhibitor (linezolid)

Antibiotik linezolid je reverzibilni, neselektivni MAO inhibitor i ne smije se primjenjivati kod pacijenata koji su na terapiji escitalopramom. Ukoliko je primjena ove kombinacija neophodna, treba primijeniti minimalne doze uz strogo kliničko praćenje pacijenta (vidjeti dio 4.3.).

Ireverzibilni, selektivni MAO-B inhibitor (selegilin)

Kombinacija sa selegilinom (ireverzibilni MAO-B inhibitor) zahtijeva pojačan oprez zbog rizika od razvoja serotoninskog sindroma. Doze selegilina do 10 mg na dan pokazale su se bezbjednim pri istovremenoj primjeni sa racematom citaloprama.

Produženje QT intervala

Farmakokinetičke i farmakodinamske studije primjene escitaloprama u kombinaciji sa drugim ljekovima koji produžuju QT interval nijesu sprovedene. Aditivni efekat pri primjeni escitaloprama i ove grupe ljekova se ne može isključiti. Stoga je kontraindikovana primjena escitaloprama sa ljekovima koji produžuju QT interval, poput antiaritmika klase IA i III, antipsihotika (npr. derivati fenotiazina, pimozid, haloperidol), tricikličnih antidepresiva, pojedinih antimikrobnih ljekova (npr. sparfloksacin, moksifloksacin, eritromicin IV, pentamidin, antimalarici - posebno halofantrin), pojedinih antihistaminika (npr. astemizol, mizolastin).

Kombinacije koje zahtijevaju oprez

Serotonergični ljekovi

Istovremena primjena sa serotonergičnim ljekovima (npr. tramadol, sumatriptan i drugi triptani), može dovesti do pojave serotoninskog sindroma.

Ljekovi koji snižavaju prag za nastanak konvulzija

SSRI ljekovi mogu sniziti prag za nastanak konvulzija. Zahtijeva se oprez pri istovremenoj primjeni sa drugim ljekovima koji mogu sniziti prag za nastanak konvulzija, npr. antidepresivi (triciklični, SSRI), neuroleptici (fenotiazini, tioksanteni i butirofenoni), meflokin, bupropion i tramadol.

Litijum, triptofan

Prijavljeni su slučajevi pojačanih efekata kod istovremene primjene SSRI ljekova sa litijumom ili triptofanom, stoga, istovremenu primjenu SSRI i ovih ljekova treba primjenjivati uz oprez.

Kantarion

Istovremena primjena SSRI ljekova i biljnih preparata koji sadrže kantarion (Hypericum perforatum), može dovesti do povećane incidence neželjenih reakcija (vidjeti dio 4.4.).

Krvarenje

Istovremena primjena escitaloprama i oralnih antikoagulanasa može dovesti do promijenjenih antikoagulacijskih efekata. Kod pacijenata koji primjenjuju oralne antikoagulanse, zahtijeva se pažljiva kontrola parametara koagulacije, na početku i nakon prekida primjene escitaloprama (vidjeti dio 4.4.). Istovremena primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova može povećati sklonost ka krvarenju (vidjeti dio 4.4.).

Alkohol

Ne očekuju se farmakodinamiske ili farmakokinetičke interakcije između escitaloprama i alkohola. Međutim, kao i u slučaju primjene drugih psihotropnih ljekova, kombinacija sa alkoholom nije preporučljiva.

Ljekovi koji izazivaju hipokalijemiju/hipomagnezijemiju

Neophodan je oprez pri istovremenoj primjeni ljekova koji izazivaju hipokalijemiju/hipomagnezijemiju, jer ta stanja povećavaju rizik od pojave malignih aritmija (vidjeti dio 4.4.).

Farmakokinetičke interakcije

Uticaj drugih ljekova na farmakokinetiku escitaloprama.

Metabolizam escitaloprama je najvećim dijelom posredovan enzimom CYP2C19. Enzimi CYP3A4 i CYP2D6 mogu takođe doprinijeti njegovom metabolizmu, iako u manjem stepenu. Izgleda da je metabolizam glavnog metabolita S-DCT (demetilovanog escitaloprama) djelomično katalizovan posredstvom CYP2D6.

Istovremena primjena escitaloprama i omeprazola 30 mg, jednom dnevno (inhibitor CYP2C19), dovela je do umjerenog (približno 50%) povećanja koncentracija escitaloprama u plazmi.

Istovremena primjena escitaloprama i cimetidina 400 mg, dva puta dnevno (umjereno snažan opšti inhibitor enzima), imala je za posljedicu umjereno (približno 70%) povećanje koncentracija escitaloprama u plazmi. Oprez se savjetuje kada se primjenjuje escitalopram u kombinaciji sa cimetidinom. Prilagođavanje doze može biti opravdano.

Stoga se savjetuje oprez pri istovremenoj primjeni escitaloprama i inhibitora CYP2C19 (npr. omeprazol, esomeprazol, flukonazol, fluvoksamin, lanzoprazol, tiklopidin) ili cimetidina. Na osnovu podataka dobijenih praćenjem neželjenih dejstava tokom istovremene primjene ovih ljekova, može biti potrebno smanjiti dozu escitaloprama.

Uticaj escitaloprama na farmakokinetiku drugih ljekova

Escitalopram je inhibitor enzima CYP2D6. Oprez je potreban pri istovremenoj primjeni escitaloprama sa ljekovima koji se uglavnom metabolišu preko ovog enzima, a koji pri tom imaju i uzak terapijski indeks, npr. flekainid, propafenon i metoprolol (kod liječenja srčane insuficijencije) ili pri istovremenoj primjeni sa nekim ljekovima koji djeluju na CNS, a koji se takođe najvećim dijelom metabolišu preko CYP2D6, poput antidepresiva dezipramina, klomipramina i nortriptilina ili antipsihotika risperidona, tioridazina i haloperidola. Prilagođavanje doze može biti opravdano.

Istovremena primjena sa desipraminom ili metoprololom dovela je, u oba slučaja, do dvostrukog povećanja nivoa u plazmi ova dva supstrata enzima CYP2D6.

In vitro ispitivanja su pokazala da escitalopram takođe može da prouzrokuje blagu inhibiciju CYP2C19. Stoga se preporučuje oprez pri istovremenoj primjeni sa ljekovima koji se metabolišu preko CYP2C19.

Plodnost

Animalni podaci su pokazali da citalopram može uticati na kvalitet sperme (vidjeti dio 5.3.). Izvještaji o slučajevima primjene nekih SSRI ljekova kod ljudi, pokazali su da je efekt na kvalitet sperme reverzibilan. Uticaj na plodnost kod ljudi do sada nije primijećen.

Trudnoća

Postoje ograničeni klinički podaci o izloženosti trudnica escitalopramu.

Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.). Escitalopram se ne smije primjenjivati u trudnoći, osim kod nužne potrebe i to isključivo nakon pažljive procjene odnosa rizika i koristi.

Novorođenčad treba pratiti ukoliko je majka u kasnijim stadijumima trudnoće, posebno u trećem trimestru, uzimala escitalopram. U toku trudnoće potrebno je izbjeći nagli prekid primjene lijeka.

Nakon majčine primjene SSRI/SNRI ljekova u kasnijim stadijima trudnoće, kod novorođenčadi se mogu javiti sljedeći simptomi: respiratorni distres, cijanoza, apnea, napadi konvulzija, nestabilnost tjelesne temperature, poteškoće pri hranjenju, povraćanje, hipoglikemija, hipertonija, hipotonija, hiperrefleksija, tremor, nervoza, iritabilnost, letargija, stalan plač, pospanost i poremećaji sna. Ovi simptomi se mogu javiti zbog serotonergičnih efekata ili simptoma obustave lijeka. U većini slučajeva komplikacije se javljaju odmah ili ubrzo (< 24 sata) po rođenju.

Epidemiološki podaci ukazuju da primjena SSRI ljekova u trudnoći, a posebno u kasnoj trudnoći, može povećati rizik od perzistentne plućne hipertenzije kod novorođenčeta. Uočeni rizik iznosio je približno 5 slučajeva na 1000 trudnoća. U opštoj populaciji, javlja se 1 do 2 slučaja perzistentne plućne hipertenzije na 1000 trudnoća.

Dojenje

Za escitalopram je očekivano da će biti izlučen u majčino mlijeko.

Stoga se ne preporučuje dojenje tokom liječenja escitalopramom.

Iako se pokazalo da escitalopram ne utiče na intelektualnu funkciju ili psihomotornu aktivnost, svaki psihoaktivni lijek može umanjiti prosuđivanje ili vještinu upravljanja vozilima i rukovanje mašinama. Pacijente treba upozoriti na potencijalni rizik uticaja lijeka na njihovu sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama.

Neželjene reakcije su najčešće tokom prve ili druge sedmice liječenja, a njihov intenzitet i učestalost se smanjuju s nastavkom liječenja.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Neželjene reakcije koje su od ranije poznate za SSRI ljekove, kao i neželjene reakcije zabilježene za escitalopram tokom placebo-kontrolisanih kliničkih studija ili kao spontani post-marketinški događaji, navedene su u nastavku, prema organskim sistemima i učestalosti njihovog ispoljavanja.

Učestalosti su uzete iz kliničkih studija, a njihova korekcija prema placebu nije rađena.

Učestalost je definisana kao: vrlo česta (≥1/10), česta (≥ 1/100 do < 1/10), povremena (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetka (≥ 1/10 000 do < 1/1000), vrlo rijetka (< 1/10 000), ili nepoznata učestalost (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

1 Ovi događaji su prijavljeni za terapijsku grupu SSRI ljekova.

2 Tokom liječenja escitalopramom ili ubrzo nakon prekida liječenja, prijavljeni su slučajevi suicidalnih ideja i suicidalnog ponašanja (vidjeti dio 4.4.).

Produženje QT intervala

Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljeni su slučajevi produženja QT intervala i ventrikularne aritmije, uključujući i torsade de pointes, predominantno kod pacijentica s hipokalemijom, ili sa već prisutnim produženjem QT intervala ili drugim srčanim bolestima (vidjeti djelove 4.3., 4.4., 4.5., 4.9. i 5.1.).

Klasni efekti

Epidemiološke studije, uglavnom sprovedene kod pacijenata u dobi od 50 godina i više, pokazuju povećan rizik od fraktura kostiju kod pacijenata koji primjenjuju SSRI ljekove i triciklične antidepresive. Mehanizam koji dovodi do ovog rizika nije poznat.

Simptomi prekida uočeni kod prestanka liječenja

Prekid primjene SSRI/SNRI ljekova (posebno nagli prekid), obično dovodi do simptoma obustave terapije. Najčešće prijavljeni simptomi su omaglica, senzorni poremećaji (uključujući i paresteziju i senzacije poput udara struje), poremećaji sna (uključujući i nesanicu i intenzivne snove), agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, konfuzija, znojenje, glavobolja, dijareja, palpitacije, emocionalna nestabilnost, iritabilnost i smetnje vida. Ovi događaji su uglavnom blagi do umjereni i samolimitirajući; međutim, kod nekih pacijenata oni mogu biti teški i/ili prolongirani. Savjetuje se stoga, da je potrebno sprovesti postepeno smanjivanje doze, onda kada liječenje escitalopramom više nije potrebno (vidjeti djelove 4.2. i 4.4.).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik  primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Toksičnost

Klinički podaci o predoziranju escitalopramom su ograničeni, a u velikom broju slučajeva radilo se o istovremenom predoziranju sa drugim ljekovima. U većini slučajeva prijavljeni su blagi simptomi ili uopšte nije bilo simptoma. Fatalni slučajevi predoziranja escitalopramom kada se primjenjivao kao monoterapija, rijetko su zabilježeni; u većini slučajeva u to je bilo uključeno predoziranje ljekovima koji su primjenjivani istovremeno. Zabilježena je primjena escitaloprama kao monoterapije u dozama između 400 mg i 800 mg bez ikakvih ozbiljnijih simptoma.

Simptomi

Simptomi predoziranja escitalopramom uključuju simptome koji se uglavnom odnose na centralni nervni sistem (u rasponu od vrtoglavice, tremora i agitacije, do rijetkih slučajeva serotoninskog sindroma, konvulzija i kome), gastrointestinalni sistem (mučnina/povraćanje), kardiovaskularni sistem (hipotenzija, tahikardija, produženje QT intervala i aritmija), te stanja poremećene ravnoteže elektrolita/tečnosti (hipokalijemija, hiponatrijemija).

Terapija

Nema specifičnog antidota. Potrebno je uspostaviti i održavati prohodnost disajnih puteva, te obezbijediti adekvatnu oksigenaciju i respiratornu funkciju. Treba razmotriti ispiranje želuca i primjenu aktivnog uglja. Ispiranje želuca bi trebalo uraditi što prije je moguće nakon oralne ingestije. Preporučuje se praćenje srčanih i vitalnih znakova, uz opšte simptomatske suportivne mjere.

U slučaju predoziranja, u pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom/bradiaritmijama, kod pacijenata koji istovremeno primjenjuju ljekove koji produžavaju QT interval ili kod pacijenata sa izmijenjenim metabolizmom, (npr. kod oštećene funkcije jetre), savjetuje EKG monitoring.

Farmakoterapijska grupa: antidepresivi; selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina

ATC kod: N06AB10

Mehanizam djelovanja

Escitalopram je selektivni inhibitor ponovnog preuzimanja serotonina (5-HT) sa visokim afinitetom za primarno mjesto vezivanja. Veže se takođe i za alosteričko mjesto na transporteru serotonina sa 1000 puta manjim afinitetom.

Escitalopram uopšte nema ili ima vrlo slab afinitet za brojne ostale receptore, uključujući 5-HT1A , 5-HT2, DA D1 i D2 receptore, α1-, α2-, β-adrenoreceptore, histaminske H1 receptore, muskarinske holinergičke, benzodiazepinske i opioidne receptore.

Inhibicija ponovnog preuzimanja 5-HT jedini je vjerojatni mehanizam djelovanja kojim se objašnjavaju farmakološka i klinička dejstva escitaloprama.

Farmakodinamički efekti

U dvostruko-slijepom, placebo-kontroliranom ispitivanju EKG-a kod zdravih ispitanika, promjena početnih vrijednosti QTc (Fridericia korekcija) iznosila je 4,3 ms (90% CI:2.2, 6.4) pri dozi od 10 mg na dan i 10,7 ms (90% CI: 8.6, 12.8) pri dozi od 30 mg na dan (vidjeti djelove 4.3., 4.4., 4.5., 4.8. i 4.9.).

Klinička efikasnost

Velike depresivne epizode

Efikasnost escitaloprama u akutnom liječenju velikih depresivnih epizoda, dokazana je u tri od četiri dvostruko-slijepe, placebo-kontrolisane, kratkotrajne (8 nedjelja) studije. U ispitivanju dugotrajne prevencije relapsa bolesti, 274 pacijenta koji su pokazali pozitivan odgovor na terapiju escitalopramom u dozi od 10 ili 20 mg na dan, tokom 8 nedjelja, randomizovani su za nastavak primjene escitaloprama u istoj dozi, ili placeba, u periodu do 36 nedjelja. Vrijeme do pojave relapsa bolesti značajno je produženo u grupi koja je nastavila primjenjivati escitalopram tokom navedenih 36 nedjelja, u poređenju s pacijentima koji su primali placebo.

Socijalni anksiozni poremećaj

Efikasnost escitaloprama u liječenju socijalnog anksioznog poremećaja dokazana je u tri kratkotrajne (12 nedjelja) studije, kao i u 6-mjesečnoj studiji prevencije relapsa. Tokom jedne 24-nedjeljne studije određivanja doze, efikasnost je dokazana za doze od 5, 10 i 20 mg escitaloprama.

Generalizirani anksiozni poremećaj

U četiri placebo-kontrolisane studije sa escitalopramom od 10 i 20 mg na dan, pokazana je efikasnost u liječenju generaliziranog anksioznog poremećaja.

Prema podacima objedinjenim iz tri slično dizajnirane studije, koje su obuhvatile 421 pacijenta liječenog escitalopramom i 419 pacijenata koji su primali placebo, pozitivan odgovor na terapiju pokazao se kod 47,5% pacijenata liječenih escitalopramom, a u grupi na placebu pozitivan odgovor je zabilježen kod 28,9% pacijenata. Kod 37,1% pacijenata na escitalopramu je ostvarena remisija, dok je u grupi koja je primala placebo do remisije došlo kod 20,8% pacijenata. Stabilan pozitivan efekt uočen je nakon prve nedjelje.

Održavanje efikasnosti escitaloprama, 20 mg na dan, dokazano je u randomizovanoj studiji održavanja efikasnosti, tokom 24 do 76 nedjelja, kod 373 pacijenta koji su pokazali pozitivan terapijski odgovor za vrijeme početne otvorene faze studije koja je trajala 12 nedjelja.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

U randomizovanoj, dvostruko-slijepoj kliničkoj studiji, escitalopram u dozi od 20 mg/dan se razlikovao od placeba prema ukupanom Y-BOCS skoru nakon 12 nedjelja. Nakon 24 nedjelje, escitalopram u dozama od 10 i od 20 mg na dan, pokazao je superiornost u poređenju sa placebom.

Prevencija relapsa je dokazana za doze escitaloprama od 10 i od 20 mg na dan, kod pacijenata koji su ušli u 24-nedjeljni randomizovani, dvostruko-slijepi, placebo-kontrolisani period studije, a prethodno su pokazali pozitivan odgovor na escitalopram tokom 16-nedjeljnog otvorenog dijela studije.

Resorpcija

Resorpcija je gotovo potpuna i ne zavisi od unosa hrane. Prosječno vrijeme za postizanje maksimalne koncentracije (srednji Tmax), iznosi 4 sata, nakon multiplog doziranja.

Kao i kod racemata citaloprama, očekuje se da apsolutna biološka raspoloživost escitaloprama bude oko 80%.

Distribucija

Prividni volumen distribucije (Vd, β/F) nakon oralne primjene iznosi oko 12 do 26 l/kg. Vezanje za proteine plazme je manje od 80% za escitalopram i za njegove glavne metabolite.

Biotransformacija

Escitalopram se metaboliše u jetri do demetilovanih i didemetilovanih metabolita. I jedni i drugi su farmakološki aktivni. Alternativno, može doći do oksidacije azota i formiranja N-oksidnog metabolita. Jednim dijelom se nepromijenjena aktivna supstanca i metaboliti izlučuju kao glukuronidi. Nakon multiplog doziranja, srednje vrijednosti koncentracija demetilovanih metabolita su 28-31%, a za didemetilovane metabolite su <5%. Biotransformacija escitaloprama u demetilirani metabolit vrši se uglavnom preko CYP2C19. Moguć je određen doprinos enzima CYP3A4 i CYP2D6.

Eliminacija

Nakon multiplog doziranja, poluvrijeme eliminacije (t1/2β) iznosi oko 30 sati, a oralni klirens plazme (Cloral) iznosi oko 0,6 l/min. Glavni metaboliti imaju značajno duže poluvrijeme eliminacije. Pretpostavlja se da se escitalopram i njegovi glavni metaboliti izlučuju i hepatičnim (metaboličkim) i bubrežnim putem, s time da se najveći dio doze izluči urinom u obliku metabolita.

Linearnost

Farmakokinetika escitaloprama je linearna. Dinamička ravnoteža koncentracije u plazmi postiže se otprilike tokom jedne nedjelje. Prosječna koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže uz dozu od 10 mg na dan iznosi 50 nmol/l (raspon od 20 do 125 nmol/l).

Stariji pacijenti (> 65 godina)

Izgleda da se escitalopram sporije eliminiše kod starijih pacijenata u poređenju sa mlađim pacijentima. Sistemska izloženost (PIK) je oko 50% veća kod starijih pacijenata nego kod mladih zdravih dragovoljaca (vidjeti dio 4.2.).

Smanjena funkcija jetre

Kod pacijenata sa blagim ili umjerenim oštećenjem jetre (Child-Pugh klasa A i B), uočeno je gotovo dvostruko duže poluvrijeme eliminacije escitaloprama, a izloženost lijeku bila je oko 60% veća nego kod pacijenata sa normalnom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.2.).

Smanjena funkcija bubrega

Kod pacijenata sa smanjenom bubrežnom funkcijom (CLcr 10-53 ml/min), uočeno je duže poluvrijeme eliminacije racemata citaloprama i lagano povišenje izloženosti lijeku. Nijesu ispitivane koncentracije metabolita u plazmi kod ovih pacijenata, ali bi one mogle biti povećane (vidjeti dio 4.2.).

Polimorfizam

Primijećeno je da spori metabolizeri u odnosu na CYP2C19, imaju dvostruko veće koncentracije escitaloprama u plazmi u odnosu na brze metabolizere. Nijesu uočene značajnije promjene u izloženosti lijeku kod pacijenata koji su spori metabolizeri u odnosu na CYP2D6 (vidjeti dio 4.2.).

Nijesu sprovedena kompletna pretklinička ispitivanja sa escitalopramom, s obzirom da su premošćujuće (eng. bridging) toksikokinetičke i toksikološke studije sprovedene na pacovima sa escitalopramom i citalopramom pokazale sličan profil. Stoga se svi podaci koji se odnose na citalopram, mogu ekstrapolisati na escitalopram.

U komparativnim toksikološkim studijama na pacovima, escitalopram i citalopram su pokazali kardiotoksičnost, uključujući i kongestivnu srčanu insuficijenciju i to nakon nekoliko nedjelja primjenjivanja toksičnih doza. Izgleda da je kardiotoksičnost više bila u korelaciji sa maksimalnim koncentracijama u plazmi, nego sa ukupnom sistemskom izloženošću lijeku (PIK). Maksimalne koncentracije u plazmi koje nijesu pokazale taj efekt, bile su 8 puta veće od onih koje se postižu u kliničkoj primjeni, dok je PIK escitaloprama bio samo 3 do 4 puta veći od izloženosti postignute u kliničkoj primjeni. Za citalopram, vrijednosti PIK za S-enantiomer, bile su 6 do 7 puta veće od onih postignutih u kliničkoj primjeni. Ovi nalazi su vjerovatno u vezi sa povećanim djelovanjem na biogene amine, tj. kao sekundarna posljedica primarnih farmakoloških efekata, što rezultuje hemodinamskim efektima (smanjivanjem koronarnog protoka) i ishemijom. Međutim, potpuno tačan mehanizam kardiotoksičnosti nije poznat. Kliničko iskustvo i rezultati kliničkih ispitivanja sa escitalopramom, ne pokazuju da bi ti efekti bili od kliničke važnosti.

U nekim tkivima, na primjer plućima, epididimisu i jetri, primijećen je povećan sadržaj fosfolipida nakon dužeg davanja escitaloprama i citaloprama pacovima. Nalazi u epididimisu i jetri su primijećeni pri dozama sličnim dozama u humanoj primjeni. Opisani efekt je reverzibilan po prestanku uzimanja lijeka. Nakupljanje fosfolipida (fosfolipidoza) kod životinja je primijećeno kod davanja velikog broja kationskih amfifilnih ljekova. Nije poznato da li ovaj fenomen ima ikakvog značaja za ljude.

U studijama razvojne toksičnosti na pacovima, primijećeni su embriotoksični efekti (smanjena fetalna tjelesna masa i reverzibilno odlaganje osifikacije), pri izloženosti, koje su izražene vrijednostima PIK-a, većoj od one koja se postiže tokom kliničke primjene. Nije uočena povećana učestalost malformacija. Prenatalna i postnatalna ispitivanja pokazala su smanjenjo preživljavanja tokom perioda laktacije pri izloženosti, izraženoj putem AUC-a, većoj od one koja se postiže tokom kliničke primjene.

Podaci na životinjama pokazali su da citalopram dovodi do smanjenja indeksa plodnosti i indeksa trudnoće, smanjenja broja implantacija i broja abnormalnih spermatozoida, pri izloženosti mnogo većoj od one kod ljudi. Ne postoje slični podaci na životinjama u slučaju primjene escitaloprama.

Tabletno jezgro

• Celuloza, mikrokristalna
• Kroskarmeloza natrijum
• Talk
• Magnezijum stearat
• Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

Film obloga

Boja Opadry White 03B28796:

• Hidroksipropil metilceluloza (E464)
• Titan dioksid (E171)
• Makrogol 400 (E1521)

Podaci o inkompatibilnosti nijesu poznati.

2 godine.

Čuvati na temperaturi do 25°C.

PVC/PVdC/Al blister sa 10 film tableta (3 blistera sa po 10 film tableta u kutiji).

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek PRAMES sadrži aktivnu supstancu escitalopram. Lijek PRAMES pripada grupi ljekova protiv depresije koji se zovu selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina. Ovi ljekovi djeluju na serotoninski sistem u mozgu, povećavajući nivo serotonina. Poremećaji serotoninskog sistema se smatraju značajnim faktorom u razvoju depresije ili srodnih bolesti.

Lijek PRAMES se primjenjuje za liječenje depresije (velikih depresivnih epizoda) i anksioznih poremećaja (kao što su panični poremećaj sa agorafobijom ili bez nje, socijalni anksiozni poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj i opsesivno-kompulzivni poremećaj).

Može proći nekoliko nedjelja prije nego što počnete da se osjećate bolje. Stoga nastavite liječenje lijekom PRAMES iako je potrebno određeno vrijeme prije nego što osjetite poboljšanje.

Morate se obratiti svom ljekaru ako se ne osjećate bolje ili se osjećate lošije.

Lijek PRAMES ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na escitalopram ili na bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (sastav lijeka naveden je u dijelu 6. Dodatne informacije);
• ako uzimate druge ljekove, koji pripadaju grupi koja se zove inhibitori monoaminooksidaze, uključujući i selegilin (koristi se za liječenje Parkinsonove bolesti), moklobemid (koristi se za liječenje depresije) i linezolid (antibiotik);
• ako imate urođeno abnormalan srčani ritam ili ste imali epizodu abnormalnog srčanog ritma (promjene koje se registruju prilikom EKG pregleda, kojim se procjenjuje funkcija srca);
• ako istovremeno uzimate ljekove zbog problema sa srčanim ritmom ili ljekove koji mogu uticati na srčani ritam (vidjeti dio Primjena drugih ljekova).

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom, prije primjene lijeka PRAMES. Molimo Vas, recite Vašem ljekaru ako imate bilo koji drugi poremećaj ili bolest, pošto bi to moglo biti od značaja za ljekara. Posebno, obavijestite Vašeg ljekara:

• ako imate epilepsiju. Liječenje lijekom PRAMES treba prekinuti, ako se napadi konvulzija jave po prvi put ili napadi postanu učestaliji (vidjeti takođe i dio 4. Moguća neželjena dejstva);
• ako imate oštećenu funkciju jetre ili bubrega. Vaš ljekar će možda trebati da prilagodi Vašu dozu;
• ako imate šećernu bolest. Liječenje lijekom PRAMES može promijeniti kontrolu glikemije (visina šećera u Vašoj krvi). Možda će biti potrebno prilagoditi dozu insulina i/ili oralnog hipoglikemika;
• ako imate snižen nivo natrijuma u krvi;
• ako imate sklonost krvarenju ili lako dobijate modrice;
• ako ste na elektrokonvulzivnoj terapiji;
• ako imate koronarnu bolest srca;
• ako imate ili ste imali probleme sa srcem ili ako ste nedavno imali srčani napad;
• ako u mirovanju imate mali broj otkucaja srca i/ili znate da postoji mogućnost da imate manjak soli u organizmu zbog produženog, teškog proliva i povraćanja, ili zbog primjene diuretika (ljekovi za izmokravanje);
• ako doživite brze ili nepravilne otkucaje srca, nesvjesticu, kolabirate ili doživite nesvjesticu prilikom ustajanja, jer ova stanja mogu upućivati na poremećaj funkcije srčanog rada;
• ako imate ili ste ranije imali probleme sa očima, kao što su određene vrste glaukoma (povišen pritisak u oku).

Posebne napomene

Neki pacijenti sa manično-depresivnom bolesti, mogu ući u maničnu fazu. Ovu fazu karakterišu neuobičajene ideje i ideje koje se brzo mijenjaju, neadekvatnan osjećaj sreće i pretjerana fizička aktivnost. Ako se opisani simptomi jave kod Vas, obratite se Vašem ljekaru.

Tokom prvih nedjelja liječenja, može takođe doći i do pojave nemira ili poteškoće/nemogućnosti da se mirno sjedi ili stoji. Ukoliko se ovi simptomi pojave, odmah se obratite Vašem ljekaru.

Misli o samoubistvu (suicid) i pogoršanje Vaše depresije ili anksioznog poremećaja

Ako ste depresivni i/ili imate anksiozne poremećaje, ponekad možete imati misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Ovo se može povećati kada prvi put započnete liječenje antidepresivima, obzirom da svim ovim ljekovima treba vremena da počnu djelovati, obično oko dvije nedjelje, ali ponekad i duže.

Veća mogućnost pojave ovakvih misli postoji:

• ako ste već ranije imali misli o samoubistvu ili samopovređivanju;
• ako ste mlada odrasla osoba. Podaci iz kliničkih ispitivanja su pokazali povećan rizik od suicidalnog ponašanja kod odraslih osoba mlađih od 25 godina sa psihijatrijskim poremećajima, koji su liječeni antidepresivima.

Ako Vam se jave misli o samopovređivanju ili samoubistvu, odmah se obratite Vašem ljekaru ili najbližoj bolnici.

Može Vam biti od pomoći da kažete rođaku ili bliskom prijatelju da ste depresivni ili da imate anksiozni poremećaj, i da ihte ga zamolite da pročita ovo uputstvo. Možete ih zamoliti da Vam kažu ako misle da se Vaša depresija ili anksioznost pogoršala ili ako su zabrinuti zbog promjena u Vašem ponašanju.

Djeca i adolescenti

Lijek PRAMES se obično ne primjenjuje u terapiji kod djece i adolescenata uzrasta do 18 godina. Pacijenti mlađi od 18 godina, pri primjeni ovih ljekova, imaju povećan rizik od neželjenih dejstava kao što su pokušaji samoubistva, misli o samoubistvu (suicidalne misli) i neprijateljsko ponašanje (uglavnom agresija, konfrontacija sa drugima i bes). Usprkos ovome, ljekar možda da propiše lijek PRAMES pacijentima mlađim od 18 godina, ukoliko odluči da je to u njihovom najboljem interesu. Ako Vam je ljekar propisao lijek PRAMES, a Vi ste pacijent mlađi od 18 godina i želite razgovarati o tome, molimo Vas da se javite ponovo Vašem ljekaru.

Ako Vam se bilo koji od prethodno navedenih simptoma, javi ili pogorša u toku primjene lijeka PRAMES, treba da obavijestite Vašeg ljekara. Takođe, dugotrajna bezbjednost lijeka PRAMES u odnosu na rast, sazrijevanje i razvoj spoznajnih funkcija (učenje) i ponašanja, u ovoj dobnoj grupi još uvijek nije pokazana.

Primjena drugih ljekova

Kažite svom ljekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Obavijestite Vašeg ljekara ako uzimate bilo koji od niže navedenih ljekova:

• Neselektivne inhibitore monoaminooksidaze, koji sadrže fenelzin, iproniazid, izokarboksazid, nialamid ili tranilcipromin. Ako ste uzimali bilo koji od navedenih ljekova, lijek PRAMES možete početi da uzimate tek 14 dana nakon prestanka primjene ovih ljekova. Nakon prestanka liječenja lijekom PRAMES potrebno je napraviti pauzu od 7 dana, prije primjene bilo kojeg od navedenih ljekova;
• Reverzibilne, selektivne MAO-A inhibitore koji sadrže moklobemid (koristi se za liječenje depresije);
• Ireverzibilne MAO-B inhibitore koji sadrže selegilin (koristi se za liječenje Parkinsonove bolesti). Ovi ljekovi povećavaju rizik od pojave neželjenih dejstava;
• Antibiotik linezolid;
• Litijum (koristi se za liječenje manično-depresivnog poremećaja) i triptofan;
• Imipramin i dezipramin (koriste se za liječenje depresije);
• Sumatriptan i slične ljekove (koriste se za liječenje migrene) i tramadol (koristi se protiv jakih bolova). Ovi ljekovi povećavaju rizik od pojave neželjenih dejstava;
• Cimetidin, lansoprazol i omeprazol (koriste se za liječenje čira na želucu), flukonazol (koristi se za liječenje gljivičnih infekcija), fluvoksamin (antidepresiv) i tiklopidin (koristi se za smanjenje rizika od moždanog udara). Ovi ljekovi mogu da povećaju koncentracije escitaloprama u krvi;
• Kantarion (Hypericum perforatum) – biljni preparat koji se koristi kod depresije;
• Acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) i nesteroidne antiinflamatorne ljekove (koriste se za olakšanje bola ili za sprečavanje zgrušavanja krvi). Ovi ljekovi mogu povećati sklonost krvarenju;
• Varfarin, dipiridamol i fenprokumon (koristi se za sprečavanje zgrušavanja krvi, tzv. antikoagulansi). Vaš ljekar će vjerojatno kontrolisati vrijeme zgrušavanja krvi pri započinjanju i prekidu primjene lijeka PRAMES, da bi procijenio da li je doza antikoagulansa koju uzimate i dalje odgovarajuća;
• Meflokin (koristi se za liječenje malarije), bupropion (koristi se za liječenje depresije) i tramadol (koristi se protiv jakog bola), zbog mogućeg rizika od sniženja praga za pojavu napada konvulzija;
• Neuroleptike (ljekove za liječenje shizofrenije, psihoza) i antidepresive (triciklički antidepresivi i inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina), zbog mogućeg rizika od sniženja praga za pojavu napada konvulzija;
• Flekainid, propafenon i metoprolol (koriste se kod kardiovaskularnih bolesti), klomipramin i nortriptilin (antidepresivi) i risperidon, tioridazin i haloperidol (antipsihotici). Može biti potrebno prilagođavanje doze lijeka PRAMES;
• Ljekove koji smanjuju nivo kalijuma ili magnezijuma u krvi, jer ta stanja povećavaju rizik od po život opasnih poremećaja srčanog ritma.

Nemojte uzimati lijek PRAMES ako već uzimate ljekove zbog problema sa srčanim ritmom ili ljekove koji mogu uticati na srčani ritam poput antiaritmika klase IA i III, antipsihotika (npr. derivati fenotiazina, pimozid, haloperidol), tricikličkih antidepresiva, pojedinih antimikrobnih ljekova (npr. sparfloksacin, moksifloksacin, eritromicin IV, pentamidin, ljekovi za liječenje malarije posebno halofantrin), pojedinih antihistaminika (astemizol, mizolastin). Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja u vezi ovoga, obratite se Vašem ljekaru.

Uzimanje lijeka PRAMES sa hranom ili pićem

Lijek PRAMES se može primijeniti uz hranu ili bez nje (vidjeti dio 3. Kako se upotrebljava lijek PRAMES).

Iako se ne očekuje da će lijek PRAMES stupiti u interakciju sa alkoholom, kao i za mnoge druge ljekove, ne preporučuje se kombinovanje lijeka PRAMES sa alkoholom.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije primjene bilo kojeg lijeka.

Ne uzimajte lijek PRAMES ako ste trudni ili dojite, ukoliko nijeste sa Vašim ljekarom prodiskutovali o mogućem riziku i koristi od liječenja.

Ako uzimate lijek PRAMES u toku posljednja 3 mjeseca trudnoće morate biti svjesni da se kod Vašeg novorođenčeta mogu pojaviti sljedeći simptomi: teškoće s disanjem, plavičasta koža, napadi konvulzija, promjene tjelesne temperature, poteškoće sa hranjenjem, povraćanje, nizak nivo šećera u krvi, ukočeni ili opušteni mišići, pojačani refleksi, nevoljno drhtanje, razdražljivost, iritabilnost, tromost, neprekidan plač, pospanost ili poteškoće sa spavanjem. Ako Vaše novorođenče ima bilo koji od ovih simptoma, odmah se javite ljekaru.

Pobrinite se da Vaša babica i/ili ljekar znaju da uzimate lijek PRAMES. Kada se primjenjuju tokom trudnoće, posebno tokom posljednja 3 mjeseca trudnoće, ljekovi poput lijeka PRAMES mogu povećati rizik od ozbiljnog stanja kod novorođenčeta koje se zove perzistentna plućna hipertenzija novorođenčeta (PPHN), zbog kojeg beba diše brže i ima plavičastu obojenost kože. Ovi simptomi se obično javljaju tokom prva 24 sata nakon rođenja. Ako se ovo dogodi Vašoj bebi, odmah se javite Vašoj babici i/ili ljekaru.

Ako se uzima tokom trudnoće, liječenje lijekom PRAMES nikad ne treba naglo prekinuti.

Očekuje se da će lijek PRAMES biti izlučen u majčino mlijeko.

Studije na životinjama su pokazale da citalopram, lijek sličan escitalopramu, smanjuje kvalitet sperme. Teoretski, ovo može djelovati na plodnost, ali uticaj na plodnost kod ljudi još nije uočen.

Uticaj lijeka PRAMES na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Savjetuje se da ne upravljate vozilima i/ili rukujete mašinama, dok ne ustanovite kako ovaj lijek djeluje na Vas.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Odrasli

Depresija

Uobičajena preporučena doza je 10 mg, jednom dnevno. Vaš ljekar može povećati dozu do najviše 20 mg na dan. 

Panični poremećaj

Početna doza je 5 mg, jednom dnevno, tokom prve nedjelje, nakon čega se povećava na 10 mg jednom dnevno. Vaš ljekar može dalje povećavati dozu do najviše 20 mg na dan.

Socijalni anksiozni poremećaj

Uobičajena preporučena doza je 10 mg, jednom dnevno. Zavisno od Vašeg odgovora na liječenje, ljekar može smanjiti dozu na 5 mg na dan ili povećati do najviše 20 mg na dan.

Generalizirani anksiozni poremećaj

Uobičajena preporučena doza je 10 mg, jednom dnevno. Vaš ljekar može povećati dozu do najviše 20 mg na dan.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Uobičajena preporučena doza je 10 mg, jednom dnevno. Vaš ljekar može povećati dozu do najviše 20 mg na dan.

Stariji pacijenti (iznad 65 godina)

Preporučena početna doza je 5 mg, jednom dnevno. Vaš ljekar može povećati dozu na 10 mg na dan.

Primjena kod djece i adolescenata

Lijek PRAMES se ne smije primjenjivati za liječenje djece i adolescenata. Za dalje informacije vidjeti dio 2. Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek PRAMES.

Način primjene

Lijek PRAMES se može uzimati uz hranu ili bez nje.

Film tabletu progutajte s malo vode.

Po potrebi film tablete se mogu prelomiti. Stavite tabletu na ravnu površinu, tako da je strana sa podionom linijom okrenuta prema gore. Tableta se može prelomiti pritiskom oba kažiprsta na rubove tablete (vidi sliku).

Trajanje liječenja

Može proći nekoliko nedjelja prije nego što se počnete osjećati bolje.

Zbog toga nastavite liječenje lijekom PRAMES, čak i ako je potrebno neko vrijeme prije nego što osjetite poboljšanje.

Nikad ne mijenjajte dozu lijeka bez prethodne konsultacije sa Vašim ljekarom.

Nastavite uzimati lijek PRAMES dok god to Vaš ljekar preporučuje. Ako prerano prekinete liječenje, simptomi bolesti se mogu vratiti. Stoga se preporučuje nastaviti liječenje za još najmanje 6 mjeseci nakon što se počnete osjećati bolje.

Ako ste uzeli više lijeka PRAMES nego što je trebalo

Ako ste uzeli lijek PRAMES u većoj dozi od propisane, odmah se javite Vašem ljekaru ili najbližoj službi hitne pomoći. Učinite to, čak i ako nemate tegobe. Mogući znaci predoziranja uključuju i vrtoglavicu, drhtanje, uznemirenost, konvulzije, komu, mučninu, povraćanje, promjene srčanog ritma, snižen krvni pritisak i promjene ravnoteže tjelesne tečnosti/elektrolita. Ukoliko idete kod ljekara ili u bolnicu, ponesite sa sobom i kutiju lijeka.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek PRAMES

Nemojte uzimati dvostruku dozu lijeka kako biste nadoknadili dozu koju ste zaboravili uzeti. Ako ste zaboravili uzeti dozu, a sjetite se toga prije odlaska na spavanje, odmah je uzmite. Sljedećeg dana, nastavite na uobičajeni način. Ako se sjetite toga tek u toku noći ili sljedećeg dana, izostavite propuštenu dozu i nastavite da uzimate lijek kao i obično.

Ako prestanete da uzimate lijek PRAMES

Nemojte prestati da uzimate lijek PRAMES, sve dok Vam to ne kaže Vaš ljekar. Po završetku terapije, savjetuje se postepeno smanjivanje doze, kroz period od nekoliko nedjelja.

Po prestanaku uzimanja lijeka PRAMES, posebno ako je prekid terapije iznenadan, mogu se javiti simptomi obustave. Oni su česti prilikom prekida primjene lijeka PRAMES. Rizik je veći kada je lijek PRAMES primjenjivan dugo vremena ili u visokim dozama ili kada je doza lijeka previše brzo smanjivana. Kod većine osoba, simptomi su blagi i prolaze sami po sebi u toku perioda od dvije nedjelje. Međutim, kod nekih pacijenata simptomi mogu biti intenzivniji ili produženog trajanja (2-3 mjeseca ili duže). Ako Vam se po prestanku primjene lijeka PRAMES, razviju teški simptomi obustave, javite se Vašem ljekaru. Vaš ljekar može od Vas tražiti da ponovo počnete uzimati lijek PRAMES, a zatim da se terapija postepeno obustavlja.

Simptomi obustave uključuju i vrtoglavice (osjećaj nestabilnosti ili gubitak ravnoteže), osjećaj poput mravinjanja kao što su „trnci i žmarci“, osjećaj žarenja i električnog šoka (rjeđe) koji mogu da se osjete i u glavi, poremećaje sna (intenzivni snovi, noćne more, nesanica), osjećaj anksioznosti (uznemirenost), glavobolje, mučninu, preznojavanje (uključujući i noćno preznojavanje), osjećaj nemira ili razdražljivost, tremor (drhtanje), osjećaj zbunjenosti ili dezorijentacije, emotivnost ili iritabilnost, proliv, poremećaje vida, osjećaj treperenja ili jakog lupanje srca (palpitacije).

U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja vezanih uz primjenu ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek PRAMES može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Neželjena dejstva obično nestanu, nakon nekoliko sedmica liječenja. Molimo da budete svjesni da mnoga od ovih dejstava mogu takođe biti i simptomi Vaše bolesti, pa će se stoga popraviti kada se počnete osjećati bolje.

Ako iskusite bilo koji od sljedećih simptoma, morate se odmah javiti Vašem ljekaru ili otići u najbližu bolnicu:

Povremena (mogu se javiti kod do 1 na 100 pacijenata):

• Neuobičajena krvarenja, uključujući i krvarenja u gastrointestinalnom (probavnom) traktu.

Rijetka (mogu se javiti kod do 1 na 1000 pacijenata):

• Oticanje kože, jezika, usana, ždrijela ili lica, koprivnjača ili poteškoće s disanjem ili gutanjem (ozbiljna alergijska reakcija);
• Jaka groznica, uznemirenost, zbunjenost, drhtanje i nagli mišićni grčevi – ovo mogu biti simptomi rijetkog stanja koji se zove serotoninski sindrom.

Nepoznata (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

• Teškoće pri mokrenju;
• Napad praćen grčenjem mišića, vidite takođe i dio 2 Kada uzimate lijek PRAMES posebno vodite računa;
• Žuta obojenost kože i beonjača, što su znaci oštećenja jetre/hepatitisa;
• Brzo, nepravilno kucanje srca, te nesvjestica, što mogu biti simptomi po život opasnog stanja poznatog kao torsade de pointes;
• Misli o samopovređivanju ili misli o samoubistvu, vidite takođe i dio 2 Kada uzimate lijek PRAMES posebno vodite računa;
• Iznenadno oticanje kože ili sluznica (angioedemi).

Pored navedenih, prijavljena su i sljedeća neželjena dejstva:

Vrlo česta (mogu se javiti kod više od 1 na 10 pacijenata):

• Mučnina;
• Glavobolja.

Česta (mogu se javiti kod do 1 na 10 pacijenata):

• Začepljen nos ili curenje iz nosa (upala sinusa);
• Smanjen ili povećan apetit;
• Anksioznost, nemir, abnormalni snovi, teškoće s uspavljivanjem, pospanost, omaglica, zijevanje, drhtanje, trnci po koži;
• Proliv, zatvor, povraćanje, suva usta;
• Pojačano znojenje;
• Bol u mišićima i zglobovima (mijalgija i artralgija);
• Poremećaji seksualne funkcije (odložena ejakulacija, problemi s erekcijom, smanjena seksualna želja, žene mogu imati teškoće u postizanju orgazma);
• Umor, groznica;
• Povećana tjelesna masa.

Povremena (mogu se javiti kod do 1 na 100 pacijenata):

• Koprivnjača (urtikarija), osip, svrab (pruritus);
• Škrgutanje zubima, uzbuđenost, nervoza, napadi panike, zbunjenost;
• Poremećen san, poremećaj okusa, nesvjestica (sinkopa);
• Uvećane zjenice (midrijaza), smetnje vida, zvonjenje u ušima (tinitus);
• Gubitak kose;
• Prekomjerno menstrualno krvarenje;
• Neredovna menstruacija;
• Smanjena tjelesna masa;
• Brzo kucanje srca;
• Oticanje ruku ili nogu;
• Krvarenja iz nosa.

Rijetka (mogu se javiti kod do 1 na 1000 pacijenata):

• Agresija, depersonalizacija, halucinacije;
• Sporo kucanje srca.

Nepoznata (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

• Smanjenje nivoa natrijuma u krvi (simptomi uključuju mučninu i opšte loše stanje uz slabost mišića ili zbunjenost);
• Omaglica pri ustajanju, zbog pada krvnog pritiska (ortostatska hipotenzija);
• Abnormalni testovi funkcije jetre (povećana količina jetrenih enzima u krvi);
• Poremećaji pokreta (nevoljni pokreti mišića);
• Bolna erekcija (prijapizam);
• Znaci povećanog krvarenja, npr. iz kože i sluznica (ekhimoze);
• Povećano lučenje hormona koji se zove antidiuretski hormon što uzrokuje zadržavanje vode u tijelu i razrijeđivanje krvi, smanjujući količinu natrijuma (neadekvatna sekrecija antidiuretskog hormona);
• Curenje mlijeka iz dojki kod muškaraca i kod žena koje nisu dojilje;
• Manija;
• Povećan rizik od prijeloma kostiju, zapažen je kod pacijenata koji primjenjuju ovu vrstu lijekova;
• Promjena srčanog ritma (tzv. „produženje QT intervala“, registrovano na EKG-u kojim se bilježi električna aktivnost srca).

Pored toga, poznato je da se neka neželjena dejstva javljaju s ljekovima koji djeluju na sličan način kao i escitalopram (aktivni sastojak lijeka PRAMES). To su:

• Motorički nemir (akatizija);
• Gubitak apetita (anoreksija).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 25°C.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek PRAMES

• Aktivna supstanca je:

Jedna PRAMES 10 mg film tableta sadrži: Escitalopram 10,00 mg (u obliku escitalopram oksalata).

• Pomoćne supstance su:

tabletno jezgro:celuloza, mikrokristalna, kroskarmeloza natrijum, talk, magnezijum stearat, silicijum dioksid, koloidni, bezvodni.

film obloga: boja Opadry White 03B28796, koja sadrži hidroksipropil metilcelulozu (E464), titan dioksid (E171) i makrogol 400 (E1521).

Kako izgleda lijek PRAMES i sadržaj pakovanja

PRAMES film tablete su bijele do skoro bijele boje, okruglog oblika, bikonveksne, sa utisnutom podionom crtom na jednoj strani.

Lijek PRAMES je pakovan u kutije sa 30 film tableta (3 blistera sa po 10 film tableta u kutiji).

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Bosnalijek d.d., Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Režim izdavanja lijeka

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole

Prames®, film tableta, 10 mg, blister, 30 (3x10) film tableta: 2030/19/277 – 6818 od 05.08.2019. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Avgust, 2019. godine