PEPTICAID 40mg prašak za rastvor za injekciju

Lijek Pepticaid je namijenjen za liječenje odraslih u sljedećim indikacijama:

• refluksni ezofagitis
• ulkus želuca i duodenuma
• Zollinger-Ellison-ov sindrom i druga stanja patološke hipersekrecije.

Ovaj lijek treba da primjenjuje zdravstveni stručnjak pod odgovarajućim medicinskim nadzorom.

Intravenska primjena lijeka Pepticaid preporučuje se samo ukoliko oralna primjena nije moguća. Dostupni su podaci o intravenskoj primjeni za period od 7 dana. Zbog toga, intravensku terapiju lijekom Pepticaid treba obustaviti što je prije moguće i zamijeniti lijekom Pepticaid, 40 mg, za oralnu upotrebu.

Doziranje

Ulkus želuca i duodenuma, refluksni ezofagitis

Preporučena intravenska doza je jedna bočica lijeka Pepticaid (40 mg pantoprazola) dnevno.

Zollinger-Ellison-ov sindrom i druga stanja patološke hipersekrecije

Za dugotrajno liječenje Zollinger-Ellison-ovog sindroma i drugih stanja patološke hipersekrecije, terapiju treba započeti sa 80 mg lijeka Pepticaid dnevno. Nakon toga, doza se prema potrebi može titrirati u vidu povećanja ili smanjenja, zavisno od dobijenih rezultata mjerenja sekrecije želudačne kiseline. Doze veće od 80 mg dnevno treba podijeliti i davati dva puta dnevno. Moguće je privremeno povećanje doze iznad 160 mg pantoprazola, ali ovo ne treba praktikovati duže nego što je potrebno, kako bi se postigla odgovarajuća kontrola želudačne kiseline.

U slučaju da je potrebna brza kontrola želudačne kiseline, kod većine pacijenata dovoljna je početna doza od 2 x 80 mg lijeka Pepticaid za postizanje smanjenja sekrecije kiseline u željenom rasponu u toku jednog sata (<10 mEq/h).

Posebne grupe pacijenata

Stariji pacijenti

Kod starijih pacijenata nije potrebno prilagođavanje doze (pogledati dio 5.2).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagođavanje doze (pogledati dio 5.2).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre ne treba prekoračiti dnevnu dozu od 20 mg pantoprazola (polovina bočice sa 40 mg pantoprazola) (pogledati dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Pepticaid kod djece mlađe od 18 godina nije utvrđena. Zbog toga, lijek Pepticaid, 40 mg, prašak za rastvor za injekciju se ne preporučuje za primjenu kod djece mlađe od 18 godina.

Trenutno dostupni podaci su opisani u dijelu 5.2, ali preporuke o doziranju se ne mogu zaključiti iz navedenih informacija.

Način primjene

Rastvor spreman za upotrebu priprema se ubrizgavanjem 10 ml fiziološkog rastvora (0,9% rastvor za injekciju natrijum hlorida [9 mg/ml]). Za instrukcije o pripremi rastvora pogledati dio 6.6. Pripremljen rastvor može biti primijenjen direktno ili nakon miješanja sa 100 ml fiziološkog rastvora (0,9% rastvor za injekciju natrijum hlorida [9 mg/ml]) ili 100 ml 5% rastvora za injekciju glukoze [55 mg/ml].

Pripremljeni rastvor se mora upotrijebiti u roku od 24 sata.

Lijek treba primijeniti intravenski tokom 2 do 15 minuta.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu, supstituisane benzimidazole ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Malignitet želuca

Simptomatski odgovor na primjenu pantoprazola može maskirati simptome pojave maligniteta želuca i može odložiti postavljanje dijagnoze. Kod pojave bilo kog upozoravajućeg simptoma (npr. značajan, nenamjeran gubitak tjelesne mase, rekurentno povraćanje, disfagija, hematemeza, anemija ili melena) i kada je gastrični ulkus suspektan ili prisutan, potrebno je isključiti malignitet.

Ako se i pored odgovarajuće terapije simptomi ne povlače, potrebno je izvršiti dodatna ispitivanja.

Oštećenje funkcije jetre

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, potrebno je redovno pratiti vrijednosti enzima jetre u toku terapije lijekom Pepticaid. U slučaju povećanja vrijednosti enzima jetre, ovu terapiju treba prekinuti (pogledati dio 4.2).

Istovremena primjena inhibitora HIV proteaze

Ne preporučuje se istovremena primjena pantoprazola i inhibitora HIV proteaze čija je resorpcija zavisna od pH želudačnog sadržaja, kao što je atazanavir, a usljed značajnog smanjenja bioraspoloživosti (pogledati dio 4.5).

Gastrointestinalne bakterijske infekcije

Terapija lijekom Pepticaid može dovesti do povećanja rizika od gastrointestinalnih infekcija prouzrokovanih bakterijama kao što su Salmonella i Campylobacter ili C. difficile.

Hipomagnezijemija

Težak oblik hipomagnezijemije je prijavljen kod pacijenata liječenih inhibitorima protonske pumpe (IPP), kao što je pantoprazol, u periodu od najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva tokom godinu dana. Ozbiljne manifestacije hipomagnezijemije kao što su umor, grčevi, delirijum, konvulzije, vrtoglavica i ventrikularne aritmije, u početku mogu biti prikriveni i zato se mogu lako previdjeti. Kod većine ovih pacijenata, hipomagnezijemija se može korigovati nadoknadom magnezijuma i prekidom terapije inhibitorima protonske pumpe.

Kod pacijenata za koje se očekuje da će biti na dugotrajnoj terapiji inhibitorom protonske pumpe ili za pacijente koji su istovremeno na terapiji digoksinom ili ljekovima koji mogu uzrokovati hipomagnezijemiju (npr. diuretici), ljekar mora razmotriti određivanje koncentracije magnezijuma u krvi prije započinjanja terapije i periodično u toku same terapije inhibitorima protonske pumpe.

Frakture kostiju

Inhibitori protonske pumpe, posebno kada se primjenjuju u velikim dozama i tokom dužeg vremenskog perioda (duže od 1 godine), mogu umjereno povećati rizik od frakture kuka, ručnog zgloba i kičme, naročito kod starijih pacijenata ili u prisustvu drugih faktora rizika. Opservacione studije ukazuju da inhibitori protonske pumpe mogu povećati ukupan rizik od frakture za 10 do 40%. Ovo povećanje djelimično može biti posljedica drugih faktora rizika. Pacijenti sa povećanim rizikom od osteoporoze zahtijevaju posebnu njegu, u skladu sa važećim kliničkim vodičima i uz obezbjeđenje odgovarajućeg unosa vitamina D i kalcijuma.

Teške kožne neželjene reakcije (SCAR)

Teške kožne neželjene reakcije (SCAR), uključujući multiformni eritem, Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), i akutnu generalizovanu egzantematoznu pustulozu (AGEP), koji mogu biti životno ugrožavajući ili fatalni, prijavljeni su u vezi sa pantoprazolom, pri čemu učestalost nije poznata (pogledati dio 4.8).

Prilikom propisivanja lijeka, pacijentima treba skrenuti pažnju na znakove i simptome ovih reakcija i pažljivo ih pratiti zbog kožnih reakcija.

Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na ove reakcije, pantoprazol treba odmah prekinuti, a razmotriti alternativno liječenje.

Subakutni kožni eritematozni lupus (engl. Subacute Cutaneous Lupus Erythematosus, SCLE)

Primjena inhibitora protonske pumpe je povezana sa veoma rijetkim slučajevima SCLE. Ukoliko se pojave lezije, posebno na djelovima kože izloženim sunčevom zračenju, i ukoliko su praćene artralgijom, pacijent treba što prije da se obrati ljekaru, koji treba da razmotri prekid terapije lijekom Pepticaid. Pojava SCLE nakon terapije jednim inhibitorom protonske pumpe može povećati rizik od pojave SCLE pri terapiji drugim lijekom iz ove grupe.

Interferencija sa laboratorijskim testovima

Povećanje koncentracije hromogranina A (CgA) može da utiče na ispitivanje prisustva neuroendokrinih tumora. Kako bi se izbjegla ova interferencija, terapiju lijekom Pepticaid treba obustaviti najmanje 5 dana prije određivanja vrijednosti CgA (pogledati dio 5.1). Ako se nakon određivanja koncentracije CgA i gastrina ne vrate na referentne vrijednosti, potrebno je ponoviti analizu 14 dana nakon prestanka primjene inhibitora protonske pumpe.

Natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je ˝bez natrijuma˝.

Ljekovi čija je farmakokinetika zavisna od pH vrijednosti želudačnog sadržaja

Usljed izražene i dugotrajne inhibicije lučenja želudačne kiseline, pantoprazol može smanjiti resorpciju ljekova čija je bioraspoloživost zavisna od pH vrijednosti želudačnog sadržaja, npr. neki azolni antimikotici kao što su ketokonazol, itrakonazol, posakonazol i ostali ljekovi kao što je erlotinib.

Inhibitori HIV proteaze

Ne preporučuje se istovremena primjena pantoprazola i inhibitora HIV proteaze čija je resorpcija zavisna od pH vrijednosti želudačnog sadržaja, kao što je atazanavir, a usljed smanjenja njihove bioraspoloživosti (pogledati dio 4.4).

Ukoliko je istovremena primjena inhibitora HIV proteaze sa inhibitorom protonske pumpe neophodna, preporučuje se pažljivo kliničko praćenje (npr. putem virus load testa). Doza pantoprazola od 20 mg dnevno se ne treba prekoračiti. Možda će biti potrebno prilagođavanje doze inhibitora HIV proteaze.

Kumarinski antikoagulansi (fenprokumon ili varfarin)

Istovremena primjena pantoprazola sa varfarinom ili fenprokumonom ne utiče na farmakokinetiku varfarina, fenprokumona ili vrijednosti INR (engl. International Normalised Ratio, INR). Međutim, prijavljeno je nekoliko slučajeva povećanja vrijednosti INR i protrombinskog vremena kod pacijenata koji su primali inhibitore protonske pumpe istovremeno sa varfarinom ili fenprokumonom. Povećane vrijednosti INR ili protrombinskog vremena mogu dovesti do neuobičajenog krvarenja, čak i sa smrtnim ishodom. Za pacijente na terapiji pantoprazolom i varfarinom ili fenprokumonom će možda biti potreban medicinski nadzor u cilju praćenja eventualnog povećanja vrijednosti INR i protrombinskog vremena.

Metotreksat

Pri istovremenoj primjeni velikih doza metotreksata (npr. 300 mg) i inhibitora protonske pumpe, kod nekih pacijenata može se povećati vrijednost metotreksata. Prema tome, kod pacijenata kod kojih se primjenjuju velike doze metotreksata, na primjer kod terapije karcinoma i psorijaze, trebalo bi uzeti u obzir privremeni prekid terapije pantoprazolom.

Ostale studije interakcija

Pantoprazol se intenzivno metaboliše u jetri putem sistema enzima citohroma P450. Glavni metabolički put je demetilacija putem CYP2C19, a drugi metabolički putevi uključuju oksidaciju pomoću CYP3A4.

Studije interakcije sa ljekovima koji se takođe metabolišu ovim putevima, kao što su karbamazepin, diazepam, glibenklamid, nifedipin i oralni kontraceptivi koji sadrže levonogestrel i etinilestradiol nijesu pokazale klinički značajne interakcije.

Ne mogu se isključiti interakcije pantoprazola sa drugim ljekovima ili jedinjenjima, koji se metabolišu putem istog enzimskog sistema.

Rezultati opsežnih studija interakcija pokazali su da pantoprazol ne utiče na metabolizam aktivnih supstanci koje metaboliše CYP1A2 (kao što su kofein, teofilin), CYP2C9 (kao što su piroksikam, diklofenak, naproksen), CYP2D6 (kao što je metoprolol), CYP2E1 (kao što je etanol) ili da ne remeti resorpciju digoksina povezanu sa p-glikoproteinom.

Nema interakcije tokom istovremene upotrebe sa antacidima.

Takođe su sprovedene studije interakcija kada je pantoprazol bio istovremeno primijenjen sa pojedinim antibioticima (klaritromicin, metronidazol, amoksicilin). Nijesu zabilježene klinički značajne interakcije.

Ljekovi koji inhibiraju ili indukuju CYP2C19

Inhibitori CYP2C19, kao što je fluvoksamin, mogu povećati sistemsku izloženost pantoprazola. Treba razmotriti smanjenje doze kod pacijenata koji su na dugotrajnoj terapiji velikim dozama pantoprazolom ili kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre.

Induktori CYP2C199 i CYP3A4 enzima, kao što su rifampicin i kantarion (Hypericum perforatum), mogu smanjiti koncentraciju inhibitora protonske pumpe u plazmi koji se metabolišu ovim enzimskim sistemom.

Interakcije lijeka sa laboratorijskim testovima

Postoje izvještaji o lažno pozitivnim rezultatima u nekim testovima za skrining urina na tetrahidrokanabinol (THC) kod pacijenata koji uzimaju pantoprazol. Trebalo bi razmotriti alternativnu metodu potvrde kako bi se verifikovali pozitivni rezultati.

Plodnost

U ispitivanjima na životinjama nije bilo dokaza o smanjenoj plodnosti nakon primjene pantoprazola (pogledati dio 5.3).

Trudnoća

Ograničeni podaci kod trudnica (između 300-100 ishoda trudnoće) ukazuju da pantoprazol nema malformativnu ili feto/neonatalnu toksičnost.

Studije na životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost (pogledati dio 5.3).

Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavanje primjene lijeka Pepticaid tokom trudnoće.

Dojenje

Studije na životinjama su pokazale da se pantoprazol izlučuje u mlijeko. Nema dovoljno podataka o izlučivanju pantoprazola u humano mlijeko, ali postoji izveštaj o ekskreciji u mlijeko kod žena. Zbog ovoga se ne može isključiti rizik za novorođenče/odojče. Odluku o tome da li treba nastaviti/prekinuti dojenje ili nastaviti/prekinuti terapiju lijekom Pepticaid treba donijeti uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije lijekom Pepticaid za majku.

Primjena pantoprazola nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Mogu se javiti neželjene reakcije, kao što su vrtoglavica i poremećaji vida (pogledati dio 4.8). U slučaju pojave ovih neželjenih reakcija, pacijenti ne treba da upravljaju motornim vozilom i rukuju mašinama.

Sažetak bezbjednosnog profila

Kod približno 5% pacijenata može se očekivati neželjena reakcija na lijek.

U tabeli u nastavku prikazane su neželjene reakcije na pantoprazol prema sljedećoj klasifikaciji učestalosti:

Veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 do < 1/1000); veoma rijetko (< 1/10000); nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Za neželjene reakcije prijavljene u postmarketinškom periodu, nije moguće primijeniti definisanu učestalost ispoljavanja, te su zato ove reakcije svrstane u kategoriju nepoznate učestalosti.

Unutar svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane prema opadajućem stepenu ozbiljnosti.

Tabela: neželjene reakcije na pantoprazol u kliničkim studijama i postmarketinškom praćenju.

1 Hipokalcijemija može biti povezana sa hipomagnezijemijom.

2 Mišićni spazam je posljedica elektrolitnog disbalansa.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Nema poznatih simptoma predoziranja kod ljudi.

Sistemska izloženost pri primjeni doze do 240 mg primijenjene intravenski tokom 2 minuta dobro je tolerisana.

Liječenje

S obzirom na to da se pantoprazol u velikom procentu vezuje za proteine plazme, ne može se lako ukloniti dijalizom.

U slučaju predoziranja sa kliničkim znacima intoksikacije, osim simptomatske i suportivne terapije, ne mogu se dati druge specifične terapijske preporuke.

Farmakoterapijska grupa: Ljekovi za poremećaje aciditeta, inhibitori protonske pumpe

ATC šifra: A02BC02

Mehanizam dejstva

Pantoprazol je supstituisani benzimidazol koji inhibira sekreciju hlorovodonične kiseline u želucu putem specifične blokade protonskih pumpi parijetalnih ćelija.

Pantoprazol prelazi u aktivnu formu u kiseloj sredini parijetalnih ćelija gdje vrši inhibiciju enzima H+, K+-ATP-aze, odnosno, završnu fazu produkcije hlorovodonične kiseline u želucu. Stepen inhibicije je dozno zavisan i utiče kako na bazalnu, tako i na stimulisanu sekreciju kiseline. Kod većine pacijenata povlačenje simptoma se očekuje kroz 2 nedjelje. Kao i kod drugih inhibitora protonske pumpe i antagonista H2 receptora, terapija pantoprazolom uzrokuje smanjenu kiselost želudačnog sadržaja i time proporcionalno povećava sekreciju gastrina, srazmjerno smanjenoj kiselosti. Povećanje sekrecije gastrina je reverzibilno. Kada se pantoprazol veže za enzim distalno u odnosu na nivo ćelijskog receptora, to može uticati na sekreciju hlorovodonične kiseline nezavisno od stimulacije drugim materijama (acetilholinom, histaminom, gastrinom). Efekat je isti bilo da se lijek daje oralno ili intravenski.

Farmakodinamsko dejstvo

Pod uticajem pantoprazola rastu vrijednosti gastrina u stanju gladovanja. Kod kratkotrajne primjene, u većini slučajeva one ne prelaze gornju graničnu vrijednost. Kod dugotrajne primjene, vrijednosti gastrina se u većini slučajeva udvostručuju. Međutim, izraziti porast vrijednosti gastrina, javlja se samo u izolovanim slučajevima. Posljedično, uočeno je blago do umjereno povećanje broja specifičnih endokrinih (ECL) ćelija kod manjeg broja pacijenata tokom dugotrajne terapije (jednostavna do adenomatoidna hiperplazija). Ipak, prema do sada sprovedenim ispitivanjima formiranje karcinoidnih prekursora (atipična hiperplazija) ili karcinoidi želuca otkriveni u eksperimentima na životinjama (pogledati dio 5.3), nijesu uočeni kod ljudi.

Prema rezultatima istraživanja na životinjama, ne može se potpuno isključiti uticaj dugotrajne terapije pantoprazolom (duže od godinu dana) na endokrine parametre tireoidne žlijezde.

Tokom terapije antisekretornim ljekovima, kao odgovor na smanjeno lučenje hlorovodonične kiseline, dolazi do povećanja vrijednosti gastrina u serumu. Takođe, dolazi do povećanja vrijednosti CgA usljed smanjenja kiselosti želudačnog sadržaja. Povećane vrijednosti CgA mogu uticati na laboratorijska ispitivanja u cilju postavljanja dijagnoze neuroendokrinih tumora.

Dostupni publikovani podaci ukazuju da primjenu inhibitora protonske pumpe treba obustaviti između 5 dana i 2 nedjelje prije planiranog mjerenja vrijednosti CgA, a kako bi se eventualno lažno povećanje vrijednosti CgA, uzrokovano primjenom inhibitora protonske pumpe, vratilo u okvir referentnih vrijednosti.

Opšti farmakokinetički podaci

Farmakokinetička svojstva pantoprazola se ne razlikuju nakon pojedinačne ili ponovljene primjene. U rasponu doze od 10 do 80 mg, kinetika pantoprazola u plazmi je praktično linearna i nakon oralne i nakon intravenske primjene.

Distribucija

Vezivanje pantoprazola za proteine plazme je otprilike 98%. Volumen distribucije je otprilike 0,15 l/kg.

Biotransformacija

Pantoprazol se gotovo u potpunosti metaboliše u jetri. Glavni metabolički put je demetilacija putem izoenzima CYP2C19 praćena sulfatnom konjugacijom, a drugi metabolički put uključuje oksidaciju izoenzimom CYP3A4.

Eliminacija

Terminalno poluvrijeme eliminacije je otprilike 1 sat, a klirens je otprilike 0,1 l/sat/kg. Bilo je nekoliko slučajeva ispitanika sa odloženom eliminacijom. Zbog specifičnog vezivanja za protonsku pumpu parijetalnih ćelija, poluvrijeme eliminacije nije u korelaciji sa mnogo dužim trajanjem dejstva (inhibicija sekrecije želudačne kiseline).

Metaboliti pantoprazola se uglavnom eliminišu putem bubrega što predstavlja glavni put ekskrecije (otprilike 80%), dok se ostatak izlučuje fecesom. Glavni metabolit u serumu i urinu je desmetilpantoprazol konjugovan sa sulfatnom grupom. Poluvrijeme eliminacije glavnog metabolita (otprilike 1,5 sat) nije mnogo duže nego za pantoprazol.

Posebne populacije

Spori metabolizeri

Kod približno 3% evropske populacije, javlja se nedostatak funkcionalnog enzima CYP2C19, pa se ova populacija naziva ˝spori metabolizeri˝ (engl. poor metabolisers). Kod tih pacijenata se metabolizam pantoprazola vjerovatno odvija preko izoenzima CYP3A4. Nakon primjene pojedinačne doze od 40 mg pantoprazola, srednja vrijednost površine ispod krive koncentracije u plazmi je bila približno 6 puta veća kod ˝sporih metabolizera˝ nego kod pacijenata koji imaju funkcionalan izoenzim CYP2C19 (˝brzi metabolizeri˝). Srednje vrijednosti maksimalnih koncentracija u plazmi su povećane za otprilike 60%. Ovi nalazi nemaju uticaj na doziranje pantoprazola.

Oštećenje funkcije bubrega

Ne preporučuje se smanjenje doze pantoprazola kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (uključujući pacijente na dijalizi). Kao i kod zdravih pacijenata, poluvrijeme eliminacije pantoprazola je kratko. Samo veoma male količine pantoprazola podliježu dijalizi. Iako je poluvrijeme eliminacije glavnog metabolita umjereno produženo (2–3 sata), ekskrecija je ipak dovoljno brza da ne dolazi do akumulacije.

Oštećenje funkcije jetre

Iako je kod pacijenata sa cirozom jetre (klase A i B prema Child-u) došlo do produženja poluvremena eliminacije na 7 do 9 sati, a vrijednosti površine ispod krive (PIK) povećane za faktor 5–7, maksimalna koncentracija u serumu je samo neznatno povećana uz faktor 1,5 u odnosu na zdrave osobe.

Stariji pacijenti

Blago povećanje vrijednosti PIK i Cmax kod starijih u poređenju sa mlađim osobama, takođe nije od kliničkog značaja.

Pedijatrijska populacija

Nakon primjene pojedinačnih intravenskih doza pantoprazola od 0,8 ili 1,6 mg/kg pantoprazola kod djece uzrasta od 2 do 16 godina, nije bilo značajnije povezanosti između klirensa pantoprazola i uzrasta ili tjelesne mase. Vrijednosti PIK i volumen distribucije bili su u skladu sa podacima dobijenim kod odraslih pacijenata.

Pretklinički podaci dobijeni na osnovu konvencionalnih studija o farmakološkoj bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti ne ukazuju na posebnu opasnost za ljude.

Tokom dvogodišnjeg ispitivanja karcinogenosti na pacovima, pronađene su neuroendokrine neoplazme. Pored toga, u prednjem dijelu želuca pacova pronađene su skvamozne papilomatozne ćelije. Pažljivo je ispitan mehanizam, koji putem supstituisanih benzimidazola dovodi do formiranja gastričnih karcinoida, i može se zaključiti da je to sekundarna reakcija na izrazito povećanje koncentracije gastrina u serumu, koje se javlja kod pacova tokom hronične terapije velikim dozama. Tokom dvogodišnjeg ispitivanja na glodarima zapažen je povećan broj tumora jetre kod pacova i ženki miševa, što se pripisuje intenzivnom metabolizmu pantoprazola u jetri.

U grupi pacova koji su primali najveće doze (200 mg/kg), uočeno je blago povećanje učestalosti neoplazmatskih promjena tireoidne žlijezde. Pojava ovih neoplazmi se povezuje sa promjenama u metabolizmu tiroksina u jetri pacova pod dejstvom pantoprazola. Kako je terapijska doza kod ljudi mala, ne očekuje se pojava štetnih uticaja na tireoidne žlijezde.

U peri-postnatalnoj studiji reproduktivne toksičnosti kod pacova namijenjenoj procjeni razvoja kostiju, primijećeni su znaci toksičnosti na potomstvo (smrtnost, manja srednja tjelesna masa, manji srednji porast tjelesne mase i smanjen rast kostiju) kod približno dvostruke kliničke izloženosti čovjeka (Cmax). Na kraju faze oporavka, parametri na kostima su bili slični po grupama, a tjelesna masa je takođe težila reverzibilnosti nakon perioda oporavka bez lijeka. Povećanje mortaliteta prijavljeno je samo kod mladunaca pacova prije odvajanja (do 21 dan starosti) za koje se procjenjuje da odgovaraju odojčadi do 2 godine starosti. Značaj ovog nalaza za pedijatrijsku populaciju nije jasan. Prethodno peri-postnatalno istraživanje na pacovima sa nešto manjim dozama nije pokazalo štetne uticaje pri 3 mg/kg u poređenju sa niskom dozom od 5 mg/kg u ovoj studiji.

Ispitivanja nijesu pokazala uticaj na plodnost, niti teratogene uticaje.

Kod pacova je ispitivan prolaz lijeka kroz placentu, pri čemu je utvrđeno da se isti povećava u kasnijim fazama gestacije. Posljedično, koncentracija pantoprazola kod fetusa je povećana neposredno prije rođenja.

Dinatrijum edetat;

Natrijum hidroksid (za podešavanje pH).

Lijek Pepticaid se ne smije miješati sa drugim ljekovima, osim onim koji su navedeni u dijelu 6.6.

Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 2 godine.

Rok upotrebe lijeka nakon rekonstitucije/razblaženja

Dokazana je hemijska i fizička stabilnost pripremljenog rastvora tokom 24 sata na sobnoj temperaturi (25ºC ± 2ºC). Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek bi trebalo upotrijebiti odmah. Ukoliko se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi čuvanja pripremljenog rastvora odgovornost su korisnika.

Čuvati na temperaturi do 25ºC, u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti.

Za uslove čuvanja lijeka nakon rekonstitucije/razblaženja, pogledati dio 6.3.

Unutrašnje pakovanje lijeka je bočica od stakla (tip I), zapremine 10ml, zatvorena sivim gumenim čepom, aluminijumskom kapicom i flip-off poklopcem, koja sadrži prašak za rastvor za injekciju.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica i Uputstvo za lijek.

Rastvor za injekciju za intravensku upotrebu se priprema ubrizgavanjem 10 ml fiziološkog rastvora (0,9% rastvor za injekciju natrijum hlorida [9 mg/ml]) u bočicu koja sadrži prašak. Rekonstituisani rastvor je bistar, bezbojan do slabo žut. Ovako pripremljen rastvor se može upotrijebiti odmah ili nakon daljeg razblaživanja sa 100 ml fiziološkog rastvora (0,9% rastvor za injekciju natrijum hlorida [9 mg/ml]) ili sa 100 ml 5% rastvora glukoze (5% rastvor za injekciju glukoze [55 mg/ml]). Za razblaživanje koristiti stakleni ili plastični kontejner.

Dokazana je hemijska i fizička stabilnost pripremljenog rastvora tokom 24 sata na sobnoj temperaturi (25ºC ± 2ºC). Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek bi trebalo upotrijebiti odmah.

Lijek Pepticaid se ne smije pripremati ili miješati ni sa jednim drugim rastvaračem, osim onim prethodno navedenim.

Pripremljeni rastvor bi trebalo primijeniti intravenski tokom 2 do 15 minuta.

Sadržaj bočice namijenjen je samo za jednokratnu upotrebu. Zaostali sadržaj iz bočice ili lijek promijenjenog izgleda (na primjer ako se uoči zamućenost ili taloženje) treba odbaciti.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Pepticaid

• Aktivna supstanca je pantoprazol. Jedna bočica sadrži 40 mg pantoprazola, u obliku pantoprazol natrijum seskvihidrata.
• Pomoćne supstance su: dinatrijum edetat i natrijum hidroksid (za podešavanje pH).

Kako izgleda lijek Pepticaid i sadržaj pakovanja

Lijek Pepticaid je bijeli ili skoro bijeli porozni kolač ili/i prašak, bez stranih čestica.

Unutrašnje pakovanje lijeka Pepticaid je bočica od stakla (tip I), zapremine 10 ml, zatvorena sivim gumenim čepom, aluminijumskom kapicom i flip-off poklopcem, koja sadrži prašak za rastvor za injekciju.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Hemofarm A.D. Vršac P.J. Podgorica,

8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora

Proizvođači

Stada Arzneimittel AG,

Stadastrasse 2-18, 61118 Bad Vilbel, Njemačka

Quercus Labo,

Wijmenstraat 21p, Mariakerke, 9030, Belgija

Režim izdavanja lijeka:

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole:

2030/25/1786 – 5886 od 14.04.2025. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2025. godine

------------------------------------------------------------------------------------------------

SlJedeće informacije namijenjene su isključivo zdravstvenim radnicima

Terapijske indikacije

• refluksni ezofagitis
• ulkus želuca i duodenuma
• Zollinger-Ellison-ov sindrom i druga stanja patološke hipersekrecije

Doziranje i način primjene

Ovaj lijek treba da primjenjuje zdravstveni stručnjak pod odgovarajućim medicinskim nadzorom.

Intravenska primjena lijeka Pepticaid preporučuje se samo ukoliko oralna primjena nije moguća. Dostupni su podaci o intravenskoj primjeni za period od 7 dana. Zbog toga, intravensku terapiju lijekom Pepticaid treba obustaviti što je prije moguće i zamijeniti lijekom Pepticaid, 40 mg, za oralnu upotrebu.

Doziranje

Ulkus želuca i duodenuma, refluksni ezofagitis

Preporučena intravenska doza je jedna bočica lijeka Pepticaid (40 mg pantoprazola) dnevno.

Zollinger-Ellison-ov sindrom i druga stanja patološke hipersekrecije

Za dugotrajno liječenje Zollinger-Ellison-ovog sindroma i drugih stanja patološke hipersekrecije, terapiju treba započeti sa 80 mg lijeka Pepticaid dnevno. Nakon toga, doza se prema potrebi može titrirati u vidu povećanja ili smanjenja, zavisno od dobijenih rezultata mjerenja sekrecije želudačne kiseline. Doze veće od 80 mg dnevno treba podijeliti i davati dva puta dnevno. Moguće je privremeno povećanje doze iznad 160 mg pantoprazola, ali ovo ne treba praktikovati duže nego što je potrebno, kako bi se postigla odgovarajuća kontrola želudačne kiseline.

U slučaju da je potrebna brza kontrola želudačne kiseline, kod većine pacijenata dovoljna je početna doza od 2 x 80 mg lijeka Pepticaid za postizanje smanjenja sekrecije kiseline u željenom rasponu u toku jednog sata (<10 mEq/h).

Posebne grupe pacijenata

Stariji pacijenti

Kod starijih pacijenata nije potrebno prilagođavanje doze (pogledati dio 5.2 Sažetka karakteristika lijeka).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagođavanje doze (pogledati dio 5.2 Sažetka karakteristika lijeka).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre ne treba prekoračiti dnevnu dozu od 20 mg pantoprazola (polovina bočice sa 40 mg pantoprazola) (pogledati dio 4.4 Sažetka karakteristika lijeka).

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Pepticaid kod djece mlađe od 18 godina, nije utvrđena. Zbog toga, lijek Pepticaid 40 mg, prašak za rastvor za injekciju se ne preporučuje za primjenu kod djece mlađe od 18 godina.

Trenutno dostupni podaci su opisani u dijelu 5.2 Sažetka karakteristika lijeka, ali preporuke o doziranju se ne mogu zaključiti iz navedenih informacija.

Način primjene

Rastvor spreman za upotrebu priprema se ubrizgavanjem 10 ml fiziološkog rastvora (0,9% rastvor za injekciju natrijum hlorida [9 mg/ml]). Za instrukcije o pripremi rastvora pogledati dio Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom). Pripremljen rastvor može biti primijenjen direktno ili nakon miješanja sa 100 ml fiziološkog rastvora (0,9% rastvor za injekciju natrijum hlorida [9 mg/ml]) ili 100 ml 5% rastvora za injekciju glukoze [55 mg/ml].

Pripremljeni rastvor se mora upotrijebiti u roku od 24 sata.

Lijek treba primijeniti intravenski tokom 2 do 15 minuta.

Inkompatibilnosti

Lijek Pepticaid se ne smije miješati sa drugim ljekovima, osim onim koji su navedeni u dijelu Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom).

Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Rastvor za injekciju za intravensku upotrebu se priprema ubrizgavanjem 10 ml fiziološkog rastvora (0,9% rastvor za injekciju natrijum hlorida [9 mg/ml]) u bočicu koja sadrži prašak. Rekonstituisani rastvor je bistar, bezbojan do slabo žut. Ovako pripremljen rastvor može se upotrijebiti odmah ili nakon daljeg razblaživanja sa 100 ml fiziološkog rastvora (0,9% rastvor za injekciju natrijum hlorida [9 mg/ml]) ili sa 100 ml 5% rastvora glukoze (5% rastvor za injekciju glukoze [55 mg/ml]). Za razblaživanje koristiti stakleni ili plastični kontejner.

Dokazana je hemijska i fizička stabilnost pripremljenog rastvora tokom 24 sata na sobnoj temperaturi (25ºC ± 2ºC). Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek bi trebalo upotrijebiti odmah.

Lijek Pepticaid se ne smije pripremati ili miješati ni sa jednim drugim rastvaračem, osim onim prethodno navedenim.

Pripremljeni rastvor bi trebalo primijeniti intravenski tokom 2 do 15 minuta.

Sadržaj bočice namijenjen je samo za jednokratnu upotrebu. Zaostali sadržaj iz bočice ili lijek promijenjenog izgleda (na primjer ako se uoči zamućenost ili taloženje) treba odbaciti.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Pepticaid ne smijete koristiti

• ako ste alergični (preosjetljivi) na pantoprazol ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedenih u dijelu 6)
• ako ste alergični (preosjetljivi) na bilo koji od ljekova iz grupe inhibitora protonske pumpe.

Upozorenja i mjere opreza

Razgovarajte sa Vašim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom prije nego što primite lijek Pepticaid:

• ako imate teške probleme sa jetrom, ili ste ranije imali oboljenja jetre, jer će Vas u tom slučaju ljekar češće upućivati na laboratorijske analize krvi kojima će se utvrđivati vrijednosti enzima jetre. Ukoliko dođe do povećanja vrijednosti enzima jetre u krvi, Vaš ljekar će najvjerovatnije prekinuti liječenje ovim lijekom.
• ako uzimate ljekove koji se koriste u terapiji HIV infekcije (ljekovi iz grupe inhibitora HIV proteaze npr. atazanavir) u isto vrijeme kada primate pantoprazol
• ako uzimate ljekove iz grupe inhibitora protonske pumpe kojoj pripada i pantoprazol, posebno tokom perioda od godinu dana i duže, jer tada može doći do blagog povećanja rizika od preloma kuka, ručnog zgloba ili kičme. Obavijestite svog ljekara ako imate osteoporozu (smanjena gustina kostiju) ili ako Vam je rečeno da imate povećan rizik od pojave osteoporoze (na primjer ako uzimate kortikosteroide, koji utiču na gustinu kostiju).
• ako primate lijek Pepticaid duže od tri mjeseca, jer tada može doći do smanjenja vrijednosti magnezijuma u Vašoj krvi. Smanjena vrijednost magnezijuma se može manifestovati kao umor, nevoljno grčenje mišića, dezorijentacija, epileptični napadi (konvulzije), vrtoglavica ili ubrzan srčani ritam. Ukoliko primijetite bilo koji od navedenih simptoma, odmah se javite ljekaru. Smanjena vrijednost magnezijuma takođe može voditi ka smanjenju kalijuma ili kalcijuma u krvi. Vaš ljekar će Vas možda uputiti na redovne analize krvi u cilju praćenja vrijednosti magnezijuma.
• ako ste nekada imali reakcije kože nakon primjene ljekova sličnih lijeku Pepticaid, koji smanjuju želudačnu kiselinu. Ako dobijete osip po koži, posebno na djelovima tijela koji su izloženi suncu, obavijestite Vašeg ljekara jer će možda biti neophodno da prekinete liječenje lijekom Pepticaid. Ne zaboravite da pomenete i druga neželjena dejstva kao što je bol u zglobovima.
• Teške kožne reakcije, uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom, toksičnu epidermalnu nekrolizu, reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), multiformni eritem i akutnu generalizovanu egzantematoznu pustulozu (AGEP), prijavljene su u vezi sa terapijom pantoprazolom. Prestanite sa upotrebom pantoprazola i odmah potražite medicinsku pomoć ako primijetite bilo koji od simptoma povezanih sa ovim ozbiljnim kožnim reakcijama, kako je opisano u dijelu 4
• ako je potrebno da uskoro uradite specifičnu analizu krvi u cilju utvrđivanja vrijednosti hromogranina A (CgA).

Odmah obavijestite Vašeg ljekara, prije ili nakon uzimanja lijeka Pepticaid, ako primijetite bilo koji od sljedećih simptoma, jer oni mogu ukazivati na drugo mnogo ozbiljnije oboljenje:

• neplaniran gubitak tjelesne mase
• povraćanje, posebno ako se ponavlja
• povraćanje krvi (može izgledati kao talog kafe u povraćenom sadržaju)
• krv u stolici (stolica može biti crna poput katrana)
• otežano gutanje ili bol pri gutanju
• bljedilo kože i osjećaj malaksalosti (anemija)
• bol u grudima
• bol u želucu
• težak i/ili proliv koji ne prolazi, pošto je ovaj lijek povezan sa blagim porastom broja bakterijskih infekcija gastrointestinalnog trakta.

Vaš ljekar će odlučiti da li je potrebno uraditi dodatne analize kako bi se isključilo prisustvo malignog oboljenja, zato što pantoprazol može da maskira simptome karcinoma, i odloži postavljenje dijagnoze. Ukoliko se Vaši simptomi nastavljaju uprkos terapiji, potrebno je izvršiti dodatna ispitivanja.

Djeca i adolescenti

Lijek Pepticaid se ne preporučuje za primjenu kod djece mlađe od 18 godina, zbog toga što nije dokazano da djeluje u ovoj uzrasnoj grupi.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko primjenjujete, donedavno ste primjenjivali ili ćete možda primjenjivati bilo koje druge ljekove, uključujući ljekove koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Lijek Pepticaid može uticati na dejstvo nekih drugih ljekova, zbog čega je potrebno da Vašeg ljekara obavijestite ukoliko uzimate:

• ljekove kao što su ketokonazol, itrakonazol i posakonazol (koji se koriste u liječenju gljivičnih infekcija) ili erlotinib (koristi se u liječenju određenih vrsta karcinoma), zato što lijek Pepticaid može umanjiti dejstvo ovih ljekova;
• ljekove koji se koriste za liječenje HIV infekcije, kao što je atazanavir;
• varfarin i fenprokumon (ljekovi koji sprječavaju pojavu krvnih ugrušaka). Možda ćete morati da uradite dodatne analize krvi.
• metotreksat (lijek koji se koristi za liječenje reumatoidnog artritisa, psorijaze ili nekih vrsta karcinoma) – ukoliko uzimate metotreksat, Vaš ljekar će privremeno prekinuti liječenje lijekom Pepticaid zato što pantoprazol povećava vrijednost metotreksata u krvi;
• fluvoksamin (lijek koji se koristi za liječenje depresije i drugih psihijatrijskih poremećaja – ukoliko uzimate fluvoksamin, Vaš ljekar može smanjiti dozu lijeka);
• rifampicin (lijek koji se koristi za liječenje bakterijskih infekcija);
• kantarion (Hypericum perforatum) (koristi se za liječenje blažih oblika depresije).

Plodnost, trudnoća i dojenje

Nema odgovarajućih podataka o upotrebi pantoprazola u trudnoći. Postoje podaci o izlučivanju ovog lijeka u majčino mlijeko.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Ovaj lijek treba da Vam bude primijenjen samo ako Vaš ljekar smatra da je korist od liječenja za Vas veća od potencijalnog rizika za Vaše nerođeno dijete ili novorođenče.

Uticaj lijeka Pepticaid na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Pepticaid nema ili ima zanemarljiv uticaj na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama.

Ako se jave neželjena dejstva kao što su vrtoglavica i poremećaji vida, nemojte upravljati vozilima niti rukovati mašinama.

Lijek Pepticaid sadrži natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, odnosno suštinski je ˝bez natrijuma˝.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Vaš ljekar ili medicinska sestra će Vam primijeniti dnevnu dozu putem injekcije u venu, u toku 2 do 15 minuta.

Preporučena doza lijeka je:

Odrasli

Kod čira želuca ili dvanaestopalačnog crijeva i refluksnog ezofagitisa:

• jedna bočica (40 mg pantoprazola) dnevno.

Kod dugotrajne terapije Zollinger-Ellison-ovog sindroma i drugih stanja pri kojima se stvara previše želudačne kiseline:

• dvije bočice (80 mg pantoprazola) dnevno.

Vaš ljekar može u daljem toku liječenja prilagoditi dozu u zavisnosti od vrijednosti lučenja kiseline u želucu. Ukoliko Vam je propisano više od dvije bočice (80 mg) dnevno, injekcije će biti date u dvije jednake doze. Vaš ljekar može propisati privremenu dozu od više od četiri bočice (160 mg) dnevno. U slučajevima kada je potrebna brza kontrola sekrecije želudačne kiseline, početna doza od 160 mg (četiri bočice), treba da bude dovoljna za uspješno smanjenje količine želudačne kiseline.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Ako imate teško oštećenje funkcije jetre, Vaš ljekar će propisati manju dozu lijeka – 20 mg (pola bočice).

Primjena kod djece i adolescenata

Primjena lijeka Pepticaid se ne preporučuje kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Ako ste primili više lijeka Pepticaid nego što je trebalo

Vjerovatnoća da će Vam biti primijenjeno više lijeka Pepticaid nego što je potrebno je jako mala, jer će doziranje kontrolisati Vaš ljekar ili medicinska sestra. Nijesu poznati simptomi prekomjernog doziranja kod ljudi.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek Pepticaid može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Prestanite sa upotrebom pantoprazola i odmah potražite medicinsku pomoć ako primijetite bilo koji od sljedećih simptoma:

• Crvene, neizdignute, nalik na mete ili kružne mrlje na trupu, često sa centralnim plikovima, ljuštenje kože, čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima. Ovim ozbiljnim kožnim osipima mogu prethoditi groznica i simptomi slični gripu (Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza).
• Širok raspon osipa, visoka tjelesna temperatura i uvećani limfni čvorovi (DRESS sindrom ili sindrom preosjetljivosti na lijek).
• Crven, perutav, raširen osip sa kvržicama ispod kože i plikovima, uglavnom lokalizovanim na pregibima kože, trupu i gornjim ekstremitetima, praćen groznicom (akutna generalizovana egzantematozna pustuloza).

Ako primijetite bilo koje od sljedećih navedenih neželjenih dejstava, odmah o tome obavijestite Vašeg ljekara ili se obratite službi hitne medicinske pomoći:

• Ozbiljne alergijske reakcije (učestalost - rijetka: mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek)

Oticanje jezika i/ili grla, teškoće pri gutanju, koprivnjača, otežano disanje, alergijski otok lica (Quincke-ov edem ili angioedem), jaka vrtoglavica praćena ubrzanim radom srca i obilnim znojenjem.

• Ozbiljni poremećaji kože (učestalost - nepoznata: ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka)

Možete primijetiti jedan ili više od sljedećih simptoma - pojava plikova na koži i brzo pogoršanje opšteg stanja organizma, erozija (uključujući i neznatno krvarenje) očiju, nosa, usta/usana ili genitalija, ili osjetljivost kože/osip, posebno na područjima kože izloženim svjetlosti/suncu. Takođe, možete imati bolove u zglobovima ili simptome slične gripu, groznicu, otečene limfne čvorove (npr. u pazuhu), a krvni testovi mogu pokazati promjene u određenim bijelim krvnim zrncima ili enzimima jetre.

• Drugi ozbiljni poremećaji (učestalost - nepoznata)

Žuta prebojenost kože ili beonjača oka (teško oštećenje ćelija jetre do otkazivanja funkcije jetre, žutica) ili groznica, osip i uvećanje bubrega ponekad praćeno bolnim mokrenjem i bolovima u donjem dijelu leđa (ozbiljna upala bubrega), što može da dovede do otkazivanja rada bubrega (bubrežna insuficijencija).

Ostala neželjena dejstva su:

Česta (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• zapaljenje zida vene i pojava zgrušavanja krvi (tromboflebitis) na mjestu primjene lijeka
• benigni polipi na želucu.

Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• glavobolja
• vrtoglavica
• dijareja
• mučnina, povraćanje
• nadimanje i gasovi
• zatvor (otežano pražnjenje crijeva)
• suvoća usta
• bol i nelagodnost u stomaku
• osip na koži, generalizovani osip (egzantem, erupcije)
• svrab
• osjećaj slabosti, iscrpljenosti ili opšta malaksalost
• poremećaj spavanja
• prelom kuka, ručnog zgloba ili kičme.

Rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• promjena ili nedostatak osjećaja čula ukusa
• poremećaj vida kao što je zamućen vid
• koprivnjača
• bol u zglobovima
• bol u mišićima
• promjena tjelesne mase
• povećana tjelesna temperatura
• oticanje nogu i ruku (periferni edem)
• alergijske reakcije
• depresija (uz sva pogoršanja)
• uvećanje dojki kod muškaraca.

Veoma rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• dezorijentacija (uz sva pogoršanja).

Nepoznata (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• halucinacije
• zbunjenost (posebno kod pacijenata koji su ove simptome imali i ranije)
• osjećaj peckanja, bockanja, trnjenja, pečenja ili utrnulosti kože (parestezije)
• grčenje mišića (posljedica poremećaja elektrolita)
• zapaljenje debelog crijeva koje uzrokuje učestale vodenaste stolice.

Neželjena dejstva koja se mogu uočiti na osnovu laboratorijskih analiza krvi:

Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• povećanje vrijednosti enzima jetre.

Rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• povećanje vrijednosti bilirubina
• povećanje vrijednosti masti u krvi
• izraziti nagli pad broja jedne vrste bijelih krvnih ćelija (granulocita) u cirkulaciji, praćen visokom tjelesnom temperaturom.

Veoma rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• smanjenje broja trombocita (krvnih pločica) koje može prouzrokovati pojavu krvarenja ili modrica češće nego inače
• smanjenje broja bijelih krvnih ćelija (leukocita) koje može prouzrokovati češću pojavu infekcija
• istovremeno smanjenje broja crvenih i bijelih krvnih ćelija, kao i krvnih pločica.

Nepoznata (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• smanjeni nivoi natrijuma, magnezijuma, kalcijuma ili kalijuma u krvi (pogledati dio 2).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka: