PARAVANO 10mg film tableta

Liječenje hiperholesterolemije

Kod odraslih, adolescenata i djece uzrasta 6 godina ili starije sa primarnom hiperholesterolemijom (tipa IIa, uključujući heterozigotnu porodičnu hiperholesterolemiju) ili sa mješovitom dislipidemijom (tipa IIb) kao dodatak dijeti, u slučaju kada dijetetske i druge nefarmakološke mjere (npr. fizička aktivnost, smanjenje tjelesne mase) ne daju adekvatan odgovor.

Homozigotna porodična hiperholesterolemija kod odraslih, adolescenata i djece uzrasta 6 godina ili starije, kao dodatak dijeti i drugim mjerama snižavanja lipida (npr. afereza LDL-holesterola) ili u slučajevima kad takve terapije nijesu primjerene.

Prevencija kardiovaskularnih događaja

Prevencija velikih kardiovaskularnih događaja kod pacijenata sa visokim rizikom za razvoj prvog kardiovaskularnog događaja, kao dopuna korekciji ostalih faktora rizika (pogledati dio pogledati dio 5.1).

Doziranje

Prije započinjanja terapije, pacijent treba da se podvrgne standardnoj dijeti za smanjenje nivoa holesterola koja se nastavlja i tokom terapije. Doza se prilagođava individualno, prema cilju terapije i odgovoru pacijenta, u skladu sa aktuelnim opšteprihvaćenim smjernicama.

Lijek Paravano se može primjenjivati u bilo koje doba dana, uz hranu ili bez nje.

Liječenje hiperholesterolemije

Preporučena početna doza je 5 mg ili 10 mg oralno jednom dnevno kod pacijenata koji nijesu liječeni statinima ili kod pacijenata koji su prebačeni sa nekog drugog inhibitora HMG CoA reduktaze. Pri izboru početne doze treba uzeti u obzir individualni nivo holesterola kod svakog pacijenta i buduće kardiovaskularne rizike, kao i potencijalni rizik od neželjenih reakcija (vidjeti ispod). Ukoliko je potrebno, prilagođavanje sljedećoj višoj dozi se može izvršiti nakon 4 nedjelje (pogledati dio pogledati dio5.1). S obzirom na povećanu stopu prijavljivanja neželjenih reakcija pri dozi od 40 mg u odnosu na niže doze (pogledati dio pogledati dio4.8), povećavanje doze do maksimalnih 40 mg treba razmotriti samo kod pacijenata koji imaju tešku hiperholesterolemiju sa visokim kardiovaskularnim rizikom (posebno kod onih sa porodičnom hiperholesterolemijom), kod kojih doza od 20 mg ne daje očekivane rezultate i kod kojih je sprovedeno rutinsko praćenje (pogledati dio pogledati dio4.4). Preporučuje se poseban nadzor kada se počinje primjenjivati doza od 40 mg.

Prevencija kardiovaskularnih događaja

U studiji smanjenja rizika od kardiovaskularnih događaja, korišćena je doza od 20 mg dnevno (pogledati dio 5.1).

Pedijatrijska populacija

Lijek se u pedijatriji primjenjuje samo pod nadzorom ljekara specijaliste.

Djeca i adolescenti uzrasta od 6 do 17 godina (stadijum po Tanner-u < II-V)

Heterozigotna porodična hiperholesterolemija

Kod djece i adolescenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom, uobičajena početna doza je 5 mg dnevno.

- Kod djece uzrasta od 6 do 9 godina sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom uobičajeni raspon doze je od 5 do 10 mg oralno jednom dnevno. Bezbjednost i efikasnost doza većih od 10 mg nijesu ispitivane kod ove populacije.

- Kod djece uzrasta od 10 do 17 godina sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom uobičajeni raspon doze je od 5 do 20 mg oralno jednom dnevno. Bezbjednost i efikasnost doza većih od 20 mg nijesu ispitivane kod ove populacije.

Titriranje doze se vrši na osnovu individualnog odgovora i podnošljivosti kod pedijatrijskih pacijenata, kao što je preporučeno za primjenu u pedijatriji (pogledati dio 4.4). Djeca i adolescenti treba da budu na standardnoj dijeti za smanjenje nivoa holesterola prije započinjanja terapije rosuvastatinom i tu dijetu treba nastaviti i tokom terapije.

Homozigotna porodična hiperholesterolemija

Preporučena maksimalna doza kod djece uzrasta od 6 do 17 godina sa homozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom je 20 mg jednom dnevno.

U zavisnosti od uzrasta, težine i prethodnog uzimanja statina, preporučuje se početna doza od 5 do 10 mg jednom dnevno. Titraciju do maksimalne doze od 20 mg jednom dnevno treba sprovoditi u skladu sa individualnim odgovorom i podnošljivošću kod pedijatrijskih pacijenata, prema smjernicama za liječenje pedijatrijske populacije (pogledati dio 4.4). Prije početka liječenja rosuvastatinom djeca i adolescenti treba da se podvrgnu standardnoj dijeti za smanjenje nivoa holesterola; ovu dijetu treba nastaviti i tokom liječenja rosuvastatinom.

Iskustvo sa drugim dozama, osim 20 mg, u ovoj je populaciji ograničeno.

Doza od 40 mg se ne primjenjuje kod pedijatrijskih pacijenata.

Djeca mlađa od 6 godina

Bezbjednost i efikasnost primjene kod djece mlađe od 6 godina nijesu ispitivane. Stoga se primjena rosuvastatina ne preporučuje kod djece mlađe od 6 godina.

Primjena kod starijih pacijenata

Kod pacijenata starijih od 70 godina, preporučena početna doza je 5 mg (pogledati dio 4.4). Nije potrebno prilagođavanje doze u odnosu na godine.

Pacijenti sa bubrežnom insuficijencijom

Nije potrebno prilagođavanje doza kod pacijenata sa blago do umjereno oštećenom funkcijom bubrega. Preporučena početna doza je 5 mg kod pacijenata sa umjereno oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina <60 ml/min). Doza od 40 mg je kontraindikovana kod pacijenata sa umjereno oštećenom funkcijom bubrega. Primjena rosuvastatina u svim dozama je kontraindikovana kod pacijenata sa teško oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti djelove 4.3 i 5.2).

Doziranje kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom jetre

Nije bilo povećanja sistemske izloženosti rosuvastatinu kod pacijenata sa Child-Pugh skorom 7 ili nižim. Ipak, primijećena je veća sistemska izloženost kod pacijenata sa Child-Pugh skorom 8 i 9 (pogledati dio 5.2). Kod ovih pacijenata potrebno je uraditi procjenu bubrežne funkcije (pogledati dio 4.4). Nema iskustva sa pacijentima kod kojih je Child-Pugh skor veći od 9. Rosuvastatin je kontraindikovan kod pacijenata sa aktivnim oboljenjem jetre (vidjeti djelove 4.3).

Rasa

Veća sistemska izloženost je primijećena kod pripadnika azijskih naroda (pogledati djelove 4.4 i 5.2). Preporučena početna doza je 5 mg za pacijente azijskog porijekla. Doza od 40 mg je kontraindikovana kod ovih pacijenata.

Genski polimorfizam

Poznati su specifični tipovi genskog polimorfizma koji mogu dovesti do povećane izloženosti rosuvastatinu (pogledati dio 5.2). Za pacijente za koje je poznato da imaju te specifične tipove polimorfizma preporučuje se niža dnevna doza rosuvastatina.

Doziranje kod pacijenata sa predisponirajućim faktorima za razvoj miopatije

Preporučena početna doza je 5 mg kod pacijenata koji imaju predispozicije za razvoj miopatije ( pogledati dio 4.4).

Doza od 40 mg je kontraindikovana kod nekih od ovih pacijenata ( pogledati dio 4.3).

Istovremena primjena ljekova

Rosuvastatin je supstrat različitih transportnih proteina (npr. OATP1B1 i BCRP). Povećan je rizik od miopatije (uključujući rabdomiolizu) kada se rosuvastatin primjenjuje istovremeno sa nekim ljekovima koji mogu povećati koncentraciju rosuvastatina u plazmi zbog interakcije sa tim transportnim proteinima (npr. ciklosporin i neki inhibitori proteaze, uključujući kombinacije ritonavira sa atazanavirom, lopinavirom i/ili tipranavirom; pogledati djelove 4.4 i 4.5). Kad god je to moguće, treba razmotriti primjenu alternativnih ljekova, a po potrebi razmotriti i privremeni prekid terapije rosuvastatinom. U situacijama kada je istovremena primjena navedenih ljekova sa rosuvastatinom neizbježna, mora se pažljivo razmotriti odnos koristi i rizika istovremene primjene, kao i prilagođavanje doze rosuvastatina ( pogledati dio 4.5).

Lijek je kontraindikovan:

- kod pacijenata koji su preosjetljivi na rosuvastatin ili na neku od pomoćnih supstanci lijeka navedenih u dijelu 6.1,

- kod pacijenata sa aktivnim oboljenjem jetre, uključujući neobjašnjeni, stalni porast transaminaza u serumu i svaki porast transaminaza u serumu koji prelazi trostruku vrijednost gornje granice normalnih vrijednosti (ULN),

- kod pacijenata sa teško oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min),

- kod pacijenata sa miopatijom,

- kod pacijenata koji istovremeno primaju kombinaciju sofosbuvira/velpatasvira/voksilaprevira (pogledati dio 4.5),

- kod pacijenata koji istovremeno primaju ciklosporin,

- tokom perioda trudnoće i dojenja i kod žena u reproduktivnom periodu koje ne koriste odgovarajuće kontraceptivne mjere.

Doza od 40 mg rosuvastatina je kontraindikovana kod pacijenata sa faktorima predispozicije za razvoj miopatije/rabdomiolize. Ovi faktori uključuju:

- umjereno oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina < 60 ml/min),

- hipotireoidizam,

- postojanje nasljednih mišićnih poremećaja u ličnoj ili porodičnoj anamnezi,

- ranija pojava mišićne toksičnosti pri primjeni nekog od inhibitora HMG-CoA reduktaze ili fibrata,

- zloupotreba alkohola,

- situacije u kojima može doći do povećanja koncentracije lijeka u plazmi,

- pacijenti azijskog porijekla,

- istovremena primjena fibrata.

(pogledati djelove 4.4, 4.5 i 5.2).

Teške kožne neželjene reakcije

Zabilježene su teške kožne neželjene reakcije sa rosuvastatinom, uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS) i reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje bi mogle biti opasne po život ili kobne (pogledati dio 4.8). Tokom propisivanja recepta, pacijenta treba upozoriti na znakove i simptome teških kožnih neželjenih reakcija i pažljivo ih pratiti. Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na ovu reakciju, primjenu lijeka Paravano treba odmah prekinuti i razmotriti alternativni način liječenja.

Ako je pacijent razvio ozbiljnu neželjenu reakciju, kao što je SJS ili DRESS, uz upotrebu lijeka Paravano, liječenje lijekom Paravano se ne smije ponovno započeti kod ovog pacijenta, ni u jednom trenutku.

Uticaj na funkciju bubrega

Proteinurija, detektovana „dipstick“ metodom, pretežno tubularnog porijekla, primijećena je kod pacijenata kod kojih su primjenjivane veće doze rosuvastatina, posebno doze od 40 mg, i u većini slučajeva je bila prolazna ili periodična. Nije dokazano da je proteinurija pokazatelj akutnog ili progresivnog oboljenja bubrega (pogledati dio 4.8). U postmarketinškom periodu, stopa prijavljivanja ozbiljnih neželjenih reakcija povezanih sa renalnim sistemom je veća pri dozi od 40 mg. Treba kontrolisati bubrežnu funkciju tokom rutinskog praćenja pacijenata koji primaju dozu od 40 mg.

Uticaj na skeletne mišiće

Prijavljen je uticaj na skeletne mišiće, npr. mijalgija, miopatija i, rijetko, rabdomioliza, kod pacijenata kod kojih je primjenjivan rosuvastatin u svim dozama, naročito u dozama ˃ 20 mg. Prijavljeni su veoma rijetki slučajevi rabdomiolize pri primjeni ezetimiba u kombinaciji sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Farmakodinamička interakcija se ne može isključiti, te treba biti oprezan pri kombinovanoj primjeni ovih ljekova (pogledati dio 4.5).

Kao i kod ostalih inhibitora HMG-CoA reduktaze u postmarketinškom periodu, stopa prijavljivanja rabdomiolize povezane sa primjenom rosuvastatina je veća pri dozi od 40 mg.

Mjerenje vrijednosti kreatin kinaze

Mjerenje vrijednosti kreatin kinaze (CK) se ne preporučuje nakon naporne fizičke aktivnosti ili u prisustvu nekog drugog faktora koji može dovesti do povećanja vrijednosti CK, što može dovesti do pogrešnog tumačenja rezultata. Ako su vrijednosti CK značajno povišene na početku (> 5x ULN), ovaj parametar treba provjeriti nakon 5-7 dana da bi se potvrdili rezultati. Ako se potvrdi da su vrijednosti CK više od pet puta od gornje granice normalnih vrijednosti, ne treba započinjati terapiju.

Prije terapije

Rosuvastatin, kao i ostale inhibitore HMG-CoA reduktaze, treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa predisponirajućim faktorima za pojavu miopatije/rabdomiolize. Ti faktori su:

- oštećena funkcija bubrega,

- hipotireoidizam,

- lična ili porodična anamneza nasljednih mišićnih poremećaja,

- anamneza ranije mišićne toksičnosti pri primjeni nekih drugih inhibitora HMG-CoA reduktaze ili fibrata,

- zloupotreba alkohola,

- starost preko 70 godina,

- situacije u kojima može doći do povećanja koncentracije lijeka u plazmi (pogledati djelove 4.2, 4.5 i 5.2),

- istovremena primjena fibrata.

Kod ovih pacijenata, potrebno je da se rizik terapije sagleda u odnosu na moguću korist, i preporučuje se kliničko praćenje. Ako su vrijednosti CK značajno povišene na početku (>5 x ULN), ne treba započinjati terapiju.

Tokom terapije

Pacijente treba savjetovati da odmah prijave neobjašnjive bolove u mišićima, slabost ili grčeve, posebno ako su povezani sa malaksalošću ili groznicom. Kod ovih pacijenata treba izmjeriti vrijednosti CK i prekinuti terapiju ako su vrijednosti CK značajno povišene (više od pet puta od gornje granice normalnih vrijednosti) ili ako dođe do pojave teških mišićnih simptoma koji izazivaju svakodnevnu nelagodnost (čak i ako su vrijednosti CK povišene manje od pet puta od gornje granice normalnih vrijednosti).

Ako se simptomi povuku i vrijednosti CK vrate na normalu, može se razmotriti ponovno započinjanje terapije rosuvastatinom ili alternativnim inhibitorom HMG-CoA reduktaze, primjenom najnižih doza i uz pažljivo praćenje. Nije neophodno rutinsko praćenje CK vrijednosti kod pacijenata bez simptoma.

Zabilježeni su vrlo rijetki izvještaji o imuno-posredovanoj nekrotizirajućoj miopatiji (IMNM) za vrijeme ili nakon terapije statinima, uključujući rosuvastatin. IMNM je klinički okarakterisana proksimalnom mišićnom slabošću i povišenim nivoima kreatin kinaze u serumu, koji se zadržavaju i nakon prekida terapije statinima.

U kliničkim ispitivanjima nije dokazan povećan uticaj na skeletne mišiće kod malog broja pacijenata koji su primali rosuvastatin uporedo sa drugom terapijom. Ipak, primijećena je povećana incidenca miozitisa i miopatije kod pacijenata koji su primali druge inhibitore HMG-CoA reduktaze zajedno sa derivatima fibrične kiseline, kao što su gemfibrozil, ciklosporin, nikotinska kiselina, azolni fungicidi, inhibitori proteaze i makrolidni antibiotici. Gemfibrozil povećava rizik od miopatije, ako se primjenjuje istovremeno sa nekim od inhibitora HMG-CoA reduktaze. Stoga se ne preporučuje istovremena primjena rosuvastatina i gemfibrozila. Treba pažljivo procijeniti korist od daljih promjena nivoa lipida usljed istovremene primjene rosuvastatina i fibrata ili niacina u odnosu na moguće rizike koje imaju takve kombinacije. Doza od 40 mg rosuvastatina je kontraindikovana sa istovremenom upotrebom fibrata (pogledati djelove 4.5 i 4.8).

Rosuvastatin se ne smije primjenjivati istovremeno sa sistemskim oblikom fusidinske kiseline, kao ni 7 dana nakon prestanka terapije fusidinskom kiselinom. Kod pacijenata gdje je primjena fusidinske kiseline neophodna, treba prekinuti liječenje statinom za vrijeme trajanja terapije fusidinskom kiselinom. Prijavljeni su slučajevi rabdomiolize kod pacijenata koji su istovremeno uzimali statine i fusidinsku kiselinu (uključujući i slučajeve sa smrtnim ishodom) (pogledati dio 4.5). Pacijente treba savjetovati da hitno zatraže savjet ljekara u slučaju pojave bilo kakvih simptoma slabosti mišića, bola ili osjetljivosti.

Terapija statinima se može ponovo uvesti sedam dana nakon posljednje doze fusidinske kiseline.

U posebnim okolnostima u kojima je potrebno produžiti sistemsku primjenu fusidinske kiseline, na primjer u terapiji teških infekcija, potrebu za kombinovanom primjenom rosuvastatina i fusidinske kiseline treba pojedinačno procjenjivati, od slučaja do slučaja, pod strogim nadzorom ljekara.

Rosuvastatin ne treba primjenjivati kod pacijenata sa akutnim, ozbiljnim stanjem koje ukazuje na miopatiju ili koji imaju predispozicije za razvoj bubrežne insuficijencije usljed rabdomiolize (npr. sepsa, hipotenzija, veće hirurške intervencije, trauma, teški poremećaji metabolizma, endokrinog sistema i elektrolita; ili nekontrolisani epileptični napadi).

Uticaj na funkciju jetre

Kao i ostale inhibitore HMG-CoA reduktaze, rosuvastatin treba sa oprezom primjenjivati kod pacijenata koji konzumiraju pretjerane količine alkohola i/ili imaju oboljenja jetre u anamnezi.

Preporučuje se provjera funkcije jetre prije započinjanja terapije i 3 mjeseca nakon početka terapije. Ukoliko su vrijednosti transaminaza u serumu više od 3 puta od gornje granice normalnih vrijednosti, treba prekinuti terapiju rosuvastatinom ili smanjiti dozu. Stopa prijavljenih ozbiljnih hepatičkih događaja u postmarketinškom periodu (koji se uglavnom sastoje od povišenih transaminaza jetre) je veća pri dozi od 40 mg.

Kod pacijenata sa sekundarnom hiperholesterolemijom izazavanom hipotireoidizmom ili nefrotskim sindromom, treba liječiti primarnu bolest prije započinjanja terapije rosuvastatinom.

Rasa

Rezultati farmakokinetičkih studija su pokazali da je veća izloženost kod pripadnika azijskih naroda u poređenju sa pripadnicima bijele rase (pogledati djelove 4.2, 4.3 i 5.2).

Inhibitori proteaze

Prilikom istovremene primjene rosuvastatina i inhibitora proteaze u kombinaciji sa ritonavirom, uočena je povećana sistemska izloženost rosuvastatinu. Treba pažljivo razmotriti korist od sniženja nivoa lipida primjenom rosuvastatina kod HIV pozitivnih pacijenata koji primaju inhibitore proteaze i potencijala za povećanje nivoa rosuvastatina u plazmi prilikom započinjanja terapije i tokom titriranja doze rosuvastatina. Ukoliko doza rosuvastatina nije pažljivo podešena, ne preporučuje se istovremena upotreba sa inhibitorima proteaze (pogledati djelove 4.2 i 4.5).

Intersticijalna bolest pluća

Prijavljeni su rijetki slučajevi intersticijalne bolesti pluća tokom primjene nekih statina, posebno tokom dugotrajne terapije (pogledati dio 4.8), što se manifestuje pojavom dispneje, neproduktivnog kašlja i pogoršanjem opšteg zdravstvenog stanja (umor, gubitak tjelesne mase i groznica). Ukoliko postoji sumnja da se kod pacijenta razvila intersticijalna bolest pluća, terapiju statinima treba prekinuti.

Dijabetes melitus

Postoje dokazi koji ukazuju da statini kao klasa povećavaju nivo glukoze u krvi nekih pacijenata, koji imaju visoki rizik od nastanaka dijabetesa u budućnosti, i mogu dovesti do takvog nivoa hiperglikemije da je potrebna odgovarajuća terapija. Međutim, redukcija vaskularnog rizika primjenom statina prevazilazi rizik od pojave hiperglikemije i zato ne treba prekidati terapiju statinima. Pacijente sa povećanim rizikom (preprandijalni nivo glukoze u krvi ≥ 5,6 - 6,9 mmol/l, BMI > 30 kg/m2, povišen nivo triglicerida, hipertenzija) treba pratiti klinički i biohemijski prema nacionalnim vodičima.

U JUPITER studiji, zabilježena je ukupna učestalost dijabetes melitusa 2,8% u grupi pacijenata koja je primala rosuvastatin i 2,3% u placebo grupi, uglavnom kod pacijenata sa vrijednostima glukoze natašte od 5,6 do 6,9 mmol/l.

Mijastenija gravis i očna mijastenija

U nekoliko slučajeva je prijavljeno da statini izazivaju de novo ili pogoršavaju već postojeću mijasteniju gravis ili očnu mijasteniju (pogledati dio 4.8). Upotrebu lijeka Paravano treba prekinuti u slučaju pogoršanja simptoma. Prijavljeni su recidivi kada je isti ili drugačiji statin (ponovo) primijenjen.

Pedijatrijska populacija

Procjena linearnog rasta (visina), tjelesne mase, BMI (indeks tjelesne mase) i sekundarnih karakteristika polne zrelosti po Tanner-u kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta između 6 i 17 godina koji uzimaju rosuvastatin je ograničena na period od dvije godine. Nakon 2 godine terapije tokom studije, nije primijećen uticaj na rast, tjelesnu masu, BMI ili polnu zrelost (pogledati dio 5.1).

U kliničkoj studiji u kojoj su djeca i adolescenti primali rosuvastatin tokom 52 nedjelje, primijećeno je da se češče javljaju povišene vrijednosti CK (više od deset puta od gornje granice normalnih vrijednosti >10 x ULN) i simptomi u mišićima nakon vježbanja ili pojačane fizičke aktivnosti u poređenju sa rezultatima kliničkih studija kod odraslih (pogledati dio 4.8).

Netolerancija na laktozu

Pacijenti koji boluju od rijetkog nasljednog oboljenja netolerancije na galaktozu, Lapp laktoznog deficita ili glukozno-galaktozne malapsorpcije ne smiju koristiti ovaj lijek.

Efekti istovremeno primijenjenih ljekova na rosuvastatin

Inhibitori transportnih proteina: Rosuvastatin je supstrat određenih transportnih proteina uključujući i transportni protein za hepatičko preuzimanje OATP1B1 i efluksni transportni protein BCRP. Istovremena primjena rosuvastatina sa ljekovima koji djeluju kao inhibitori ovih transportnih proteina može dovesti do povećanja koncentracija rosuvastatina u plazmi i povećanja rizika od miopatije (pogledati djelove 4.2, 4.4 i 4.5 - Tabelu 1).

Ciklosporin: Tokom istovremene primjene rosuvastatina i ciklosporina, primijećeno je da su PIK vrijednosti rosuvastatina u prosjeku 7 puta veće nego kod zdravih dobrovoljaca (vidjeti Tabelu 1). Primjena rosuvastatina je kontraindikovana kod pacijenata na istovremenoj terapiji ciklosporinom (pogledati dio 4.3).

Istovremena primjena nije uticala na koncentracije ciklosporina u plazmi.

Inhibitori proteaze: Iako nije poznat tačan mehanizam interakcije, istovremena primjena sa inhibitorima proteaze može značajno da poveća izloženost rosuvastatinu (vidjeti Tabelu 1). Na primjer, u jednoj farmakokinetičkoj studiji, istovremena primjena 10 mg rosuvastatina i preparata koji sadrži kombinaciju dva inhibitora proteaze (300 mg atazanavira/100 mg ritonavira) kod zdravih dobrovoljaca, je dovedena u vezu sa približno trostrukim povećanjem vrijednosti PIK i sedmostrukim povećanjem vrijednosti Cmax rosuvastatina u stanju ravnoteže. Prema tome, istovremena primjena rosuvastatina i određenih kombinacija inhibitora proteaze, može se razmotriti samo poslije pažljivog podešavanja doze rosuvastatina na osnovu očekivanog povećanja izloženosti rosuvastatinu (pogledati djelove 4.2, 4.4 i 4.5 - Tabelu 1).

Gemfibrozil i ostali proizvodi za smanjenje vrijednosti lipida: Istovremena primjena rosuvastatina i gemfibrozila dovodi do dvostrukog porasta PIK i Cmax vrijednosti rosuvastatina (pogledati dio 4.4).

Na osnovu podataka iz studija specifičnih interakcija, ne očekuje se značajna farmakokinetička interakcija sa fenofibratom; ipak, može doći do farmakodinamičke interakcije. Gemfibrozil, fenofibrat, ostali fibrati i niacin (nikotinska kiselina) u dozi korišćenoj za snižavanje vrijednosti lipida (≥ 1g dnevno) povećavaju rizik od miopatije kada se primjenjuju istovremeno sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze, vjerovatno zato što oni mogu da izazovu miopatiju kada se samostalno koriste. Doza od 40 mg rosuvastatina je kontraindikovana kod istovremene primjene sa fibratima (pogledati djelove 4.3 i 4.4). Kod ovih pacijenata terapiju treba započeti dozom od 5 mg rosuvastatina.

Ezetimib: Istovremena primjena 10 mg rosuvastatina i 10 mg ezitimiba dovodi do povećanja PIK-a rosuvastatina 1, 2 puta kod osoba sa hiperholesterolemijom (vidjeti Tabelu 1). Ne može se isključiti farmakodinamička interakcija između rosuvastatina i ezitimiba, u smislu neželjenih dejstava (pogledati dio 4.4).

Antacidi: Istovremena primjena rosuvastatina i suspenzije antacida koja sadrži aluminijum i magnezijum hidroksid dovodi do smanjenja koncentracije rosuvastatina u plazmi za oko 50 %. Ovaj efekat je ublažen primjenom antacida 2 sata nakon primjene rosuvastatina. Klinički značaj ove interakcije nije proučavan.

Eritromicin: Istovremena upotreba rosuvastatina i eritromicina dovela je do smanjenja vrijednosti PIK za 20 % i smanjenja vrijednosti Cmax rosuvastatina za 30 %. Ova interakcija može biti izazvana povećanjem pokretljivosti crijeva koje izaziva eritromicin.

Citohrom P450 enzimi: Rezultati in vitro i in vivo studija pokazuju da rosuvastatin ne inhibira niti indukuje citohrom P450 izoenzime. Pored toga, rosuvastatin je slab supstrat za ove izoenzime. Zato se ne očekuju interakcije usljed metabolizma posredovanog enzimima citohroma P450. Nijesu primijećene klinički značajne interakcije između rosuvastatina i flukonazola (inhibitora CYP2C9 i CYP3A4) ili ketokonazola (inhibitora CYP2A6 i CYP3A4).

Tikagrelor: Tikagrelor može uzrokovati bubrežnu insuficijenciju i uticati na izlučivanje rosuvastatina putem bubrega, povećavajući rizik od nakupljanja rosuvastatina. U nekim slučajevima su istovremeno dati tikagrelor i rosuvastatin, doveli do smanjenja bubrežne funkcije, povećanog nivoa CPK i rabdomiolize. Tokom istovremene primijene tikagrelora i rosuvastatina, preporučuje se kontrola funkcije bubrega i CPK.

Interakcije koje zahtijevaju podešavanje doze rosuvastatina (vidjeti Tabelu 1): U situacijama kada je neophodno primijeniti rosuvastatin sa drugim ljekovima za koje je poznato da dovode do povećane izloženosti rosuvastatinu, treba podesiti dozu rosuvastatina.

Ukoliko je očekivano povećanje izloženosti (PIK) dva i više puta, treba započeti liječenje sa 5 mg rosuvastatina jednom dnevno. Maksimalnu dnevnu dozu rosuvastatina treba podesiti tako da očekivana izloženost rosuvastatinu ne pređe očekivanu izloženost prilikom primjene 40 mg rosuvastatina bez ljekova sa kojima bi mogao da stupi u interakciju, na primjer: doza od 20 mg rosuvastatina sa gemfibrozilom (povećanje 1,9 puta), i doza od 10 mg rosuvastatina u kombinaciji sa ritonavir/atazanavirom (povećanje 3,1 puta).

Ukoliko se primijeti da lijek povećava izloženost (vrijednost PIK) rosuvastatinu manje od 2 puta, početnu dozu ne treba smanjivati, ali treba biti oprezan ako se doza lijeka Paravano poveća iznad 20 mg.

Tabela 1: Efekti istovremeno primijenjenih ljekova na izloženost rosuvastatinu (PIK; po opadajućem efektu) iz objavljenih kliničkih studija

Dvostruko ili veće povećanje izloženosti rosuvastatinu (PIK)

Sljedeći ljekovi/kombinacije nisu imali klinički značajan efekat na odnos PIK rosuvastatina pri istovremenoj primjeni: aleglitazar 0,3 mg 7 dana; fenofibrat 67 mg 7 dana TID doziranje; flukonazol 200 mg 11 dana OD doziranja; fosamprenavir 700 mg/ritonavir 100 mg 8 dana BID doziranje; ketokonazol 200 mg 7 dana BID doziranje; rifampin 450 mg 7 dana OD doziranja; silimarin 140 mg 5 dana TID doziranje.

Efekti rosuvastatina na istovremeno primijenjene ljekove

Antagonisti vitamina K: Kao i sa drugim inhibitorima HMG-CoA reduktaze, započinjanje terapije ili titriranje doze rosuvastatina kod pacijenata koji istovremeno primaju antagoniste vitamina K (npr. varfarin ili drugi kumarinski antikoagulansi) može da dovede do povećanja internacionalnog normalizovanog koeficijenta (INR). Obustava ili smanjivanje doze rosuvastatina može da dovede do smanjenja vrijednosti INR. U takvim situacijama poželjno je praćenje vrijednosti INR.

Oralni kontraceptivi/hormonska supstituciona terapija (HST): Istovremena primjena rosuvastatina i oralnih kontraceptiva dovodi do povećanja PIK vrijednosti etinilestradiola i norgestrela za 26 %, odn. 34 %. Ovo povećanje vrijednosti u plazmi treba uzeti u obzir pri izboru doze oralnih kontraceptiva. Nema dostupnih farmakokinetičkih podataka o pacijentima kod kojih su istovremeno primjenjivani rosuvastatin i HST; stoga se ne može isključiti sličan efekat. Ipak, ova kombinacija je u velikoj mjeri korišćena kod žena u kliničkim studijama i podnošljivost je bila dobra.

Drugi ljekovi:

Digoksin: Na osnovu podataka iz specifičnih studija interakcije, ne očekuje se klinički relevantna interakcija sa digoksinom.

Fusidinska kiselina: Rizik od miopatije (uključujući rabdomiolizu) može biti povećan istovremenom sistemskom primjenom fusidinske kiseline sa statinima. Mehanizam ove interakcije (bilo da je farmakodinamička, farmakokinetička, ili obje) još uvijek nije poznat. Prijavljeni su slučajevi rabdomiolize (uključujući i slučajeve sa smrtnim ishodom) kod pacijenata koji su primali ovu kombinaciju.

Ukoliko je neophodna sistemska primjena fusidinske kiseline, treba prekinuti terapiju rosuvastatinom tokom trajanja terapije fusidinskom kiselinom (pogledati dio 4.4).

Pedijatrijska populacija: Studije interakcija sprovedene su samo kod odraslih. Stepen interakcija kod pedijatrijske populacije nije poznat.

Primjena rosuvastatina je kontraindikovana u trudnoći i tokom perioda dojenja.

Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste adekvatnu kontracepciju.

Pošto su holesterol i ostali proizvodi biosinteze holesterola neophodni za razvoj fetusa, potencijalni rizik od inhibicije HMG-CoA reduktaze je veći od koristi od terapije tokom trudnoće. Studije na životinjama pružaju ograničene dokaze o reproduktivnoj toksičnosti (pogledati dio 5.3). Ako pacijentkinja zatrudni tokom primjene ovog lijeka, terapiju treba odmah prekinuti.

Rosuvastatin se kod pacova izlučuje u majčino mlijeko. Nema podataka o izlučivanju lijeka u majčino mlijeko kod ljudi (pogledati dio 4.3).

Nije sprovedeno ispitivanje uticaja rosuvastatina na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Ipak, na osnovu njegovih farmakodinamičkih svojstava, može se smatrati da rosuvastatin ne utiče na ovu sposobnost. Tokom upravljanja vozilima i rukovanja mašinama treba uzeti u obzir moguću pojavu vrtoglavice tokom terapije.

Neželjena dejstva koja se javljaju usljed primjene rosuvastatina su uglavnom blaga i kratkotrajna. U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, kod manje od 4% pacijenata kod kojih je primjenjivan rosuvastatin, prekinuta je terapija zbog neželjenih dejstava.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija:

Na osnovu podataka dobijenih u kliničkim studijama i obimnog postmarketinškog iskustva, naredna tabela daje pregled profila neželjenih reakcija rosuvastatina. Navedene neželjene reakcije klasifikovane su na osnovu učestalosti ispoljavanja i klase sistema organa.

Učestalost neželjenih reakcija je klasifikovana na sljedeći način: često (≥1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥1/10000 do <1/1000), veoma rijetko (<1/10000), nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu postojećih podataka).

Ne postoji posebna terapija u slučaju predoziranja. U slučaju predoziranja, pacijente treba liječiti simptomatski i ako je potrebno uvesti i druge suportivne mjere. Potrebno je pratiti fukciju jetre i vrijednosti CK. Hemodijaliza nije od koristi u ovom slučaju.

Farmakoterapijska grupa: inhibitori HMG-CoA reduktaze

ATC kod: C10AA07

Mehanizam dejstva

Rosuvastatin je selektivni i kompetitivni inhibitor HMG-CoA reduktaze, enzima koji ograničava brzinu (engl. rate-limiting) i koji konvertuje 3-hidroksi-3-metilglutaril koenzim A u mevalonat, koji je prekursor holesterola. Primarno mjesto djelovanja rosuvastatina je jetra, ciljni organ za snižavanje holesterola.

Rosuvastatin dovodi do povećanja broja hepatičkih LDL receptora na površini ćelije, pojačava preuzimanje i katabolizam LDL čestica i inhibira hepatičku sintezu VLDL čestica, i na taj način smanjuje ukupan broj VLDL i LDL čestica.

Farmakodinamska dejstva

Rosuvastatin snižava vrijednosti povišenog LDL holesterola, ukupnog holesterola i triglicerida i povećava vrijednosti HDL holesterola. Rosuvastatin takođe snižava vrijednosti apolipoproteina B, ne-HDL holesterola, VLDL-holesterola, VLDL triglicerida, i podiže vrijednosti apolipoproteina A-I (vidjeti Tabelu 3). Rosuvastatin smanjuje i odnose LDL holesterol/HDL holesterol, ukupni holesterol/HDL holesterol, ne-HDL holesterol/HDL holesterol i ApoB/ApoA-I.

Resorpcija

Maksimalne koncentracije rosuvastatina u plazmi se postižu oko 5 sati nakon oralne primjene. Apsolutna bioraspoloživost je oko 20%.

Distribucija

Rosuvastatin se u velikoj mjeri preuzima od strane jetre, koja je primarno mjesto sinteze holesterola i klirensa LDL holesterola. Volumen distribucije rosuvastatina je oko 134 l. Oko 90% rosuvastatina se vezuje za proteine plazme, posebno za albumin.

Metabolizam

Rosuvastatin podliježe ograničenom metabilizmu (oko 10%). Rezultati in vitro studija metabolizma u kojima su korišćeni humani hepatociti, pokazuju da je rosuvastatin slab supstrat za metabolizam preko citohroma P450. CYP2C9 je glavni uključeni izoenzim, a 2C19, 3A4 i 2D6 su uključeni u manjoj mjeri. Osnovni metaboliti su N-desmetil i laktonski metaboliti. N-desmetil metabolit je za oko 50% manje aktivan od rosuvastatina, dok se laktonski oblik smatra klinički neaktivnim.

Rosuvastatin je odgovoran za više od 90% aktivnosti inhibicije cirkulišuće HMG-CoA reduktaze.

Eliminacija

Oko 90% doze rosuvastatina se izlučuje nepromijenjeno u feces (u obliku resorbovane i neresorbovane aktivne supstance), a preostali dio se izlučuje urinom. Oko 5% se izlučuje nepromijenjeno u urin. Prosječno poluvrijeme eliminacije iz plazme je 19 sati. Poluvrijeme eliminacije se ne povećava pri većim dozama. Geometrijska sredina plazma klirensa je oko 50 l/sat (koeficijent varijacije 21,7%). Kao i kod ostalih inhibitora HMG-CoA reduktaze, hepatičko preuzimanje rosuvastatina uključuje membranski transport OATP holesterola. Ovaj transport je važan u hepatičkoj eliminaciji rosuvastatina.

Linearnost

Sistemska izloženost rosuvastatina raste proporcionalno sa dozom. Nema promjena u farmakokinetičkim parametrima nakon ponovljenih dnevnih doza.

Posebne grupe pacijenata

Starost i pol

Starost i pol nemaju klinički značajan uticaj na farmakokinetiku rosuvastatina kod odraslih. Farmakokinetika rosuvastatina kod djece i adolescenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom je slična kao kod odraslih dobrovoljaca sa dislipidemijom (vidjeti ispod, „Pedijatrijska populacija“).

Rasa

Rezultati farmakokinetičkih studija pokazuju dvostruko povećanje srednje vrijednosti PIK i Cmax kod pripadnika azijskih naroda (Japanci, Kinezi, Filipinci, Vijetnamci i Korejci) u odnosu na pripadnike bijele rase; Azijati-Indijci pokazuju oko 1,3 puta veće srednje vrijednosti PIK i Cmax. Populacijska farmakokinetička analiza nije pokazala klinički značajne razlike u farmakokinetici između pripadnika bijele i crne rase.

Insuficijencija bubrega

U jednoj studiji koja je obuhvatila pacijente sa različitim stepenima oštećenja bubrega, pokazalo se da blago do umjereno oboljenje bubrega ne utiče na koncentracije rosuvastatina i N-desmetil metabolita u plazmi. Kod pacijenata sa teškim oštećenjem (CrCl < 30 ml/min) koncentracija u plazmi je bila trostruko veća, a koncentracija N-desmetil metabolita 9 puta veća u odnosu na zdrave dobrovoljce. Koncentracije rosuvastatina u plazmi u stanju ravnoteže kod pacijenata koji su podvrgnuti hemodijalizi, su bile oko 50% veće u odnosu na zdrave dobrovoljce.

Insuficijencija jetre

U jednoj studiji koja je obuhvatila pacijente sa različitim stepenima oštećenja jetre, nije se javila veća izloženost rosuvastatinu kod pacijanata sa Child-Pugh skorom 7 i manje. Ipak, kod dva pacijenta sa Child-Pugh skorom 8 i 9, došlo je do najmanje dvostrukog povećanja sistemske izloženosti u odnosu na pacijente sa nižim Child-Pugh skorom. Nema iskustava sa pacijentima sa Child-Pugh skorom iznad 9.

Genetski polimorfizam

Raspoloživost inhibitora HMG-CoA reduktaze, uključujući i rosuvastatin, povezana je sa transportnim proteinima OATP1B1 i BCRP. Kod pacijenata sa genetskim polimorfizmom SLCO1B1 (OATP1B1) i/ili ABCG2 (BCRP) postoji rizik od povećane izloženosti rosuvastatinu. Individualni polimorfizam SLCO1B1 c.521CC i ABCG2 c.421AA dovodi se u vezu sa povećanom izloženošću rosuvastatinu (PIK) u poređenju sa SLCO1B1 c.521TT i ABCG2 c.421CC genotipovima.

Ova specifična genotipizacija nije uspostavljena u kliničkoj praksi, već se kod pacijenata za koje je poznato da imaju ove tipove polimorfizma preporučuje niža dnevna doza rosuvastatina.

Pedijatrijska populacija

Dvije farmakokinetičke studije sa rosuvastatinom (date u tabletama) kod pedijatrijskih pacijenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom, uzrasta od 10 do 17 ili od 6 do 17 godina (ukupno 214 pacijenata) pokazale su da se izloženost kod pedijatrijskih pacijenata čini uporedivom ili nižom od one kod odraslih pacijenata. Izloženost rosuvastatinu bila je predvidiva s obzirom na dozu i vrijeme tokom dvogodišnjeg perioda.

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik kod ljudi, na osnovu standardnih studija bezbjednosne farmakologije, genotoksičnosti i karcinogenog potencijala. Nijesu procjenjivani specifični testovi uticaja na hERG. Neželjene reakcije nijesu uočene u kliničkim studijama, ali su se javile kod životinja pri sličnoj izloženosti kao u kliničkim uslovima, na sljedeći način: u studijama toksičnosti ponovljenih doza, histopatološke promjene na jetri, vjerovatno zbog farmakološkog dejstva rosuvastatina, primijećene su kod miševa i pacova, a u manjoj mjeri primijećeni su efekti na žučnu kesu kod pasa, ali ne i kod majmuna. Pored toga, primijećena je testikularna toksičnost kod majmuna i pasa pri višim dozama. Reproduktivna toksičnost je uočena kod pacova praćena smanjenom veličinom i težinom i preživljavanjem mladunčadi pri dozama toksičnim za majku i sistemskoj izloženosti nekoliko puta većom od terapijske izloženosti.

Jezgro tablete:

Ladipress, sastava:

- laktoza monohidrat 93%;

- povidon 3,5%;

- krospovidon 3,5%

Celuloza;

Kopovidon;

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;

Magnezijum stearat.

Film obloga tablete

Opadry II 85F18422, sastava:

- polivinil alkohol, djelimično hidrolizovan;

- makrogol;

- titan dioksid (E 171);

- talk.

Nije primjenljivo.

36 mjeseci.

Čuvati u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje je blister (oPA-Alu-PVC folija/Alu folija), koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Paravano pripada grupi ljekova koji se zovu statini.

Lijek Paravano se propisuje u slučaju kada:

-imate visoke vrijednosti holesterola. To znači da ste izloženi riziku od pojave srčanog ili moždanog udara. Lijek Paravano se primjenjuje kod odraslih, adolescenata i djece uzrasta 6 godina ili starije u terapiji povišenog holesterola.

-promjena režima ishrane i povećana fizička aktivnost nijesu bili dovoljni da regulišete nivo holesterola, te Vam je savjetovano da uzimate statine. Tokom uzimanja lijeka Paravano potrebno je da nastavite sa režimom ishrane za smanjenje holesterola i sa fizičkom aktivnošću.

ili

-imate druge faktore rizika od pojave srčanog ili moždanog udara ili sličnih zdravstvenih problema.

Srčani i moždani udar ili slični problemi mogu biti uzrokovani bolešću koja se zove ateroskleroza. Ateroskleroza je bolest koja nastaje usljed taloženja masnih naslaga u arterijama.

Zašto je važno da nastavite da uzimate lijek Paravano?

Lijek Paravano se koristi za regulisanje nivoa masnoća u krvi, koje se zovu lipidi, a od kojih je najčešći holesterol.

Postoje različite vrste holesterola u krvi - „loš“ holesterol (LDL-C) i „dobar“ holesterol (HDL-C).

• Lijek Paravano može da smanji vrijednosti „lošeg“ holesterola i poveća nivo „dobrog“ holesterola.
• Ovaj lijek pomaže da se spriječi stvaranje „lošeg“ holesterola u organizmu i utiče, takođe, na sposobnost organizma da ga ukloni iz krvi.

Većina ljudi ne osjeća povišen nivo holesterola, jer isti ne uzrokuje pojavu simptome. Ipak, ako se ne liječi, masne naslage se talože na zidovima krvnih sudova, što dovodi do njihovog sužavanja.

Ponekad može doći do začepljenja suženih krvnih sudova koji snabdijevaju srce ili mozak krvlju, što dovodi do srčanog ili moždanog udara. Sniženjem nivoa holesterola, možete smanjiti rizik od pojave srčanog i moždanog udara i sličnih zdravstvenih problema.

Sa uzimanjem lijeka Paravano treba nastaviti i kada nivo holesterola dostigne normalne vrijednosti, jer on spriječava ponovno povećanje nivoa holesterola i stvaranje masnih naslaga. Ipak, terapiju treba prekinuti po savjetu ljekara ili u slučaju trudnoće.

Lijek Paravano ne smijete koristiti:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na rosuvastatin ili na bilo koji od sastojaka lijeka Paravano (pogledati dio 6),
• ukoliko ste ikad razvili teški kožni osip ili ljuštenje kože, mjehuriće i/ili ranice u ustima nakon uzimanja lijeka Paravano ili drugih srodnih ljekova.
• ukoliko ste trudni ili dojite. Ako zatrudnite tokom uzimanja lijeka Paravano, odmah prekinite sa terapijom i obratite se ljekaru. Žene treba da izbjegavaju trudnoću tokom uzimanja lijeka Paravano, korišćenjem odgovarajuće kontracepcije.
• ukoliko patite od oboljenja jetre,
• ukoliko imate teške probleme sa bubrezima,
• ukoliko imate ponovljene ili neobjašnjive bolove u mišićima,
• ukoliko uzimate kombinaciju ljekova sofosbuvir/velpatasvir/voksilaprevir (koja se koristi kod virusne infekcije jetre - hepatitisa C),
• ukoliko uzimate lijek ciklosporin (koji se, npr., koristi nakon transplantacije organa).

Ukoliko se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas (ili nijeste sigurni), obratite se ljekaru.

Pored toga, ne smijete koristiti najvišu dozu lijeka Paravano (40 mg):

• ukoliko imate umjerene probleme sa bubrezima (ako nijeste sigurni, obratite se svom ljekaru),
• ukoliko imate problema sa štitnom žlijezdom,
• ukoliko ste imali ponovljene ili neobjašnjive bolove u mišićima, ili u ličnoj ili porodičnoj anamnezi problem sa mišićima, ili ste imali probleme sa mišićima prilikom uzimanja drugih ljekova za sniženje holesterola,
• ukoliko redovno konzumirate velike količine alkohola,
• ukoliko ste azijskog porijekla (japanskog, kineskog, filipinskog, vijetnamskog, korejskog ili indijskog),
• ukoliko uzimate ljekove koji se zovu fibrati, za sniženje holesterola.

Ukoliko se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas (ili nijeste sigurni), potrebno je da se ponovo obratite svom ljekaru.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Paravano:

• ukoliko imate probleme sa bubrezima,
• ukoliko imate probleme sa jetrom,
• ukoliko ste imali ponovljene ili neobjašnjive bolove u mišićima, ili ste Vi ili neko od članova Vaše porodice imali bilo kakve probleme sa mišićima, ili ste imali probleme sa mišićima prilikom uzimanja drugih ljekova za snižavanje holesterola. Odmah se obratite svom ljekaru ukoliko imate neobjašnjive bolove u mišićima, posebno ako se ne osjećate dobro ili imate groznicu. Takođe, recite svom ljekaru ili farmaceutu ukoliko osjećate konstantnu (trajnu) mišićnu slabost.
• Ako imate ili ste imali mijasteniju (bolest sa opštom slabošću mišića uključujući, u nekim slučajevima, mišiće koji se koriste prilikom disanja), ili očnu mijasteniju (bolest koja uzrokuje slabost mišića oka). Statini ponekad mogu pogoršati stanje ili dovesti do pojave mijastenije (pogledati dio 4).
• ukoliko redovno konzumirate velike količine alkohola,
• ukoliko imate probleme sa štitnom žlijezdom,
• ukoliko uzimate ljekove koji se zovu fibrati, za sniženje holesterola. Pročitajte pažljivo ovo uputstvo čak i ako ste ranije uzimali druge ljekove za povišen holesterol.
• ukoliko uzimate ljekove protiv HIV infekcije, npr. lopinavir/ritonavir i/ili atazanavir (pogledati dio „Primjena drugih ljekova“),
• ukoliko uzimate ili ste u posljednjih 7 dana uzimali lijek koji se zove fusidinska kiselina (za terapiju bakterijske infekcije), oralno ili injekciono. Kombinacija fusidinske kiseline i lijeka Paravano može da dovede do ozbiljnih problema sa mišićima (rabdomioliza) (pogledati dio „Primjena drugih ljekova“),
• ukoliko ste stariji od 70 godina (jer ljekar treba da odredi odgovarajuću početnu dozu koja će Vama odgovarati),
• ukoliko imate tešku respiratornu slabost,
• ukoliko ste azijskog porijekla (japanskog, kineskog, filipinskog, vijetnamskog, korejskog ili indijskog), jer Vaš ljekar treba da odredi odgovarajuću početnu dozu koja će Vama odgovarati.

Ukoliko se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas ili nijeste sigurni nemojte uzimati najveću dozu lijeka Paravano (40 mg) i obavezno se konsultujte sa ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja bilo koje doze lijeka Paravano.

Zabilježene su ozbiljne kožne reakcije, uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom i reakcije na ljekove sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), povezane sa liječenjem lijekom Paravano. Prestanite sa uzimanjem lijeka Paravano i odmah potražite pomoć ljekara ako primijetite bilo koji od simptoma opisanih u dijelu 4.

Kod malog broja pacijenata, statini mogu imati uticaja na jetru. To se utvrđuje jednostavnim testom koji pokazuje povišene vrijednosti enzima jetre u krvi. Zbog toga će ljekar, prije i tokom terapije lijekom Paravano, redovno vršiti test provjere funkcije jetre (putem testova krvi).

Dok uzimate ovaj lijek, ljekar će Vas pažljivo pratiti ukoliko bolujete od dijabetesa ili imate rizik od razvoja dijabetesa. Postoji povećani rizik od razvoja dijabetesa ako imate povišene nivoe šećera i masnoće u krvi, prekomjernu tjelesnu masu i povišen krvni pritisak.

Djeca i adolescenti

-ukoliko je pacijent mlađi od 6 godina: lijek Paravano se ne smije davati djeci mlađoj od 6 godina;

-ukoliko je pacijent mlađi od 18 godina: lijek Paravano u dozi od 40 mg ne treba davati djeci i adolescentima mlađim od 18 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzimali, ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove, uključujući i lijek koji se može nabaviti bez ljekarskog recepta.

Obavijestite ljekara ukoliko uzimate neke od sljedećih ljekova:

- ciklosporin (koristi se, npr., nakon transplantacije organa),

- varfarin, klopidogrel i tikagrelor (ili bilo koji drugi lijek za razređivanje krvi),

- fibrate (kao što su gemfibrozil, fenofibrat) ili bilo koji drugi lijek za sniženje nivoa holesterola (kao što je ezetimib),

- ljekove koji olakšavaju varenje (koji se koriste da neutrališu kiselinu u želucu),

- eritromicin (antibiotik), fusidinsku kiselinu (antibiotik - vidjeti niže, i dio „Upozorenja i mjere opreza“).

- oralne kontraceptive (pilule),

- regorafenib (koristi se u terapiji raka),

- darolutamid (koristi se u terapiji raka),

- hormonsku supstitucionu terapiju,

- bilo koji od sljedećih ljekova koji se koriste za liječenje virusnih infekcija, uključujući infekciju HIV-om ili hepatitisom C, samostalno ili u kombinaciji (pogledajte „Upozorenja i mjere opreza“): ritonavir, lopinavir, atazanavir, sofosbuvir, voksilaprevir, ombitasvir, paritaprevir, dasabuvir, velpatasvir, grazoprevir, elbasvir, glekaprevir, pibrentasvir.

Lijek Paravano može uticati na dejstvo ovih ljekova ili oni mogu uticati na dejstvo lijeka Paravano.

Ako treba da oralno uzimate fusidinsku kiselinu za liječenje bakterijske infekcije, treba privremeno da prestanete da koristite ovaj lijek. Ljekar će Vam reći kada je bezbjedno da ponovo uzimate lijek Paravano. Uzimanje lijeka Paravano sa fusidinskom kiselinom rijetko može dovesti do mišićne slabosti, osjetljivosti ili bola (rabdomioliza). Vidjeti više informacija o rabdomiolizi u dijelu 4.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ne smijete uzimati ovaj lijek tokom perioda trudnoće i dojenja.

Ukoliko zatrudnite tokom uzimanja lijeka Paravano, odmah prekinite sa terapijom i obratite se ljekaru.

Treba izbjegavati trudnoću tokom uzimanja lijeka Paravano, korišćenjem odgovarajuće kontracepcije.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, prije uzimanja lijeka obratite se za savjet ljekaru ili farmaceutu.

Uticaj lijeka Paravano na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Kod većine ljudi, lijek ne utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Ipak, neki ljudi mogu osjećati vrtoglavicu tokom terapije. U slučaju da osjetite vrtoglavicu, konsultujte se sa ljekarom prije upravljanja vozilom ili rukovanja mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Paravano

Lijek Paravano sadrži laktozu, monohidrat (vrsta šećera).

Ako Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere (laktozu ili mliječni šećer), obratite se ljekaru prije uzimanja lijeka Paravano. Za kompletnu listu sastojaka, pogledajte „Sadržaj pakovanja i dodatne informacije“.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Doziranje kod odraslih

U terapiji povišenog holesterola:

Početna doza

Terapiju lijekom Paravano treba početi dozom od 5 mg ili 10 mg, čak i ako ste ranije uzimali veće doze nekog drugog statina. Izbor Vaše početne doze će zavisiti od:

- nivoa holesterola,

- stepena rizika od pojave srčanog ili moždanog udara,

- postojanja nekog faktora rizika koji Vas može učiniti podložnijim na pojavu neželjenih dejstava.

Provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom koja početna doza lijeka Paravano Vam najviše odgovara.

Ljekar može odlučiti da Vam propiše najmanju dozu (5 mg):

• ako ste azijskog porijekla (japanskog, kineskog, filipinskog, vijetnamskog, korejskog ili indijskog),
• ako imate više od 70 godina,
• ako imate umjerene probleme sa bubrezima,
• ako postoji rizik od pojave bola u mišićima (miopatije).

Povećanje doze i maksimalna dnevna doza

Ljekar može odlučiti da poveća dozu kako biste dobili odgovarajuću terapiju.

Ako ste počeli sa dozom od 5 mg, ljekar može odlučiti da udvostruči tu dozu na 10 mg, zatim na 20 mg i na 40 mg ukoliko je potrebno. Ako ste počeli sa dozom od 10 mg, ljekar može odlučiti da udvostruči tu dozu na 20 mg, a zatim na 40 mg ukoliko je potrebno.

Između svakog prilagođavanja doze treba da prođe period od 4 nedjelje.

Maksimalna dnevna doza lijeka Paravano je 40 mg. To se odnosi samo na pacijente sa visokim nivoom holesterola i visokim rizikom od pojave srčanog ili moždanog udara kod kojih nivo holesterola nije dovoljno snižen dozom od 20 mg.

Za smanjenje rizika od pojave srčanog ili moždanog udara, ili sa njima povezanih zdravstvenih problema:

Preporučena doza lijeka je 20 mg dnevno. Ipak, ljekar može odlučiti da smanji dozu ako imate neki od gore pomenutih faktora rizika.

Primjena kod djece i adolescenata

Raspon doza kod djece i adolescenata uzrasta od 6 do 17 godina je 5 do 20 mg jednom dnevno. Uobičajena početna doza je 5 mg dnevno, a Vaš ljekar može postepeno povećati dozu kako bi pronašao pravu količinu lijeka Paravano za Vas. Maksimalna dnevna doza lijeka Paravano je 10 ili 20 mg za djecu uzrasta od 6 do 17 godina u zavisnosti od osnovnog stanja koje se liječi. Lijek treba uzimati jednom dnevno. Lijek Paravano od 40 mg ne smije da se koristi kod djece.

Način primjene

Tabletu progutati cijelu, sa dovoljno vode.

Lijek treba uzimati jednom dnevno, može se uzimati u bilo koje doba dana, nezavisno od obroka. Trudite se da lijek uzimate svakog dana u isto vrijeme, da ga ne biste zaboravili.

Redovne provjere holesterola

Veoma je važno da redovno odlazite kod ljekara i kontrolišete nivo holesterola, kako biste bili sigurni da je postignut odgovarajući efekat i da se holesterol održava u okviru normalnih vrijednosti.

Ljekar može odlučiti da Vam poveća dozu kako biste uzimali odgovarajuću dozu.

Ako ste uzeli više lijeka Paravano nego što je trebalo

Konsultujte se sa ljekarom ili farmaceutom ili se obratite najbližoj zdravstvenoj ustanovi.

Ukoliko je potrebno da idete u bolnicu ili da primite neku drugu terapiju (zbog nekog drugog razloga), recite medicinskom osoblju da uzimate lijek Paravano.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Paravano

Nemojte biti zabrinuti, sljedeću dozu uzmite u predviđeno vrijeme.

Ne uzimajte dvostruku dozu lijeka da biste nadoknadili propuštenu.

Ako prestanete da uzimate lijek Paravano

U slučaju da želite da prestanete da uzimate lijek Paravano, posavjetujte se sa ljekarom. Nakon prestanka uzimanja lijeka, može doći do ponovnog porasta nivoa holesterola.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Paravano može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Važno je da budete svjesni da ova neželjena dejstva mogu da se jave. Ona su obično blaga i nestaju poslije kraćeg vremena.

Odmah prestanite sa primjenom lijeka Paravano i potražite medicinsku pomoć, ukoliko se pojavi neka od sljedećih alergijskih reakcija:

• otežano disanje, sa ili bez oticanja lica, usana, jezika i/ili grla,
• oticanje lica, usana, jezika i/ili grla što može dovesti do otežanog gutanja,
• težak svrab kože (sa uzdignućima na koži/koprivnjača).
• crvenkaste zaravnjene, tačkaste ili kružne makule na trupu, često sa plikovima u centru, perutanje kože, čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima. Ovim ozbiljnim kožnim osipima može prethoditi povišena tjelesna temperatura i simptomi slični gripu (Stevens-Johnson sindrom).
• Prošireni osip, visoka tjelesna temperatura i uvećani limfni čvorovi (DRESS sindrom ili sindrom preosjetljivosti na ljekove).

Takođe, prestanite sa primjenom lijeka Paravano i konsultujte se sa ljekarom ukoliko imate:

• neobjašnjive bolove u mišićima koji traju duže nego što je uobičajeno. Simptomi u mišićima se javljaju češće kod djece i adolescenata nego kod odraslih. Kao i kod ostalih statina, kod veoma malog broja pacijenata su se javili neprijatni simptomi u mišićima, a rijetko se oni mogu razviti u potencijalno po život opasno oštećenje mišića, poznato kao rabdomioliza;
• ako osjetite pucanje odnosno povredu (rupturu) mišića;
• ako imate sindrom sličan lupusu (uključujući osip, poremećaje zglobova i uticaj na ćelije krvi).

U česta neželjena dejstva (koja mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek) spadaju:

• glavobolja,
• bol u želucu,
• zatvor,
• mučnina,
• bol u mišićima,
• malaksalost,
• vrtoglavica,
• povišene vrijednosti proteina u urinu, što se obično reguliše samo po sebi, bez potrebe da se prekine terapija lijekom Paravano (samo doza od 40 mg),
• dijabetes (šećerna bolest). Vjerovatnoća je povećana ako imate povišene nivoe šećera i masnoća u krvi, ako ste gojazni ili imate povišen krvni pritisak. Ljekar će pratiti Vaše zdravstveno stanje dok uzimate ovaj lijek.

Povremena neželjena dejstva (koja mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• osip, svrab ili druge reakcije na koži,
• povišene vrijednosti proteina u urinu, što se obično reguliše samo po sebi, bez potrebe da se prekine terapija lijekom Paravano (samo doze od 5mg, 10mg i 20mg).

Rijetka neželjena dejstva (koja mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• teške alergijske reakcije, čiji su znakovi oticanje lica, usana, jezika i/ili grla, otežano gutanje i disanje, uporan svrab (praćen otokom). Ako mislite da imate alergijsku reakciju, odmah prestanite sa primjenom lijeka Paravano i potražite medicinsku pomoć.
• oštećenje mišića kod odraslih - iz predostrožnosti odmah prestanite da uzimate lijek Paravano i konsultujte se sa ljekarom ukoliko Vam se pojave neobjašnjivi bolovi u mišićima koji traju duže nego što je uobičajeno,
• intenzivan bol u stomaku (upala pankreasa),
• povišene vrijednosti enzima jetre u krvi,
• povećana sklonost ka pojavljivanju modrica ili krvarenju usljed niskog nivoa krvnih pločica (trombocitopenija),
• sindrom sličan lupusu (uključujući osip, poremećaje zglobova i uticaj na ćelije krvi).

Veoma rijetka neželjena dejstva (koja mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• žutica (žuto prebojavanje kože i beonjača),
• hepatitis (zapaljenje jetre),
• tragovi krvi u urinu,
• oštećenje nerava u nogama i rukama (utrnulost),
• bol u zglobovima,
• gubitak pamćenja
• uvećanje grudi kod muškaraca (ginekomastija).

Neželjena dejstva nepoznate učestalosti (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• dijareja (rijetke stolice),
• kašalj,
• kratak dah,
• edem (oticanje),
• poremećaji spavanja, uključujući nesanicu i noćne more,
• poremećaji seksualne funkcije,
• depresija,
• problemi sa disanjem, uključujući uporan kašalj i/ili kratak dah ili groznicu,
• oštećenje tetiva,
• konstantna mišićna slabost,
• Mijastenija gravis (bolest koja uzrokuje opštu slabost mišića uključujući u nekim slučajevima mišiće koji se koriste prilikom disanja), očna mijastenija (bolest koja uzrokuje slabost očnih mišića). Razgovaratjte sa svojim ljekarom ako osjetite slabost u rukama ili nogama koja se pogoršava nakon perioda aktivnosti, dvostruki vid ili spuštanje kapaka, otežano gutanje ili kratak dah.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Lijek čuvati u originalnom pakovanju zaštićenom od svjetlosti.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Paravano

- Aktivna supstanca lijeka je rosuvastatin kalcijum.

Paravano, 5 mg, film tableta: jedna film tableta sadrži 5 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatin kalcijuma).

Paravano, 10 mg, film tableta: jedna film tableta sadrži 10 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatin kalcijuma).

Paravano, 20 mg, film tableta: jedna film tableta sadrži 20 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatin kalcijuma).

- Pomoćne supstance su:

Jezgro tablete: Ladipress, sastava: laktoza, monohidrat 93%, povidon 3,5 % i krospovidon 3,5%; celuloza; kopovidon; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat.

Film obloga tablete: Opadry II 85F18422, sastava: polivinil alkohol, djelimično hidrolizovan; makrogol; titan dioksid (E 171); talk.

Kako izgleda lijek Paravano i sadržaj pakovanja

Film tableta.

Okrugle, bijele, bikonveksne film tablete.

Unutrašnje pakovanje je blister (oPA-Alu-PVC folija/Alu folija), koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 3 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Hemofarm A.D. Vršac P.J. Podgorica

8 marta 55A, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Hemofarm A.D.

Beogradski put bb, Vršac

Republika Srbija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Paravano, film tableta, 5 mg, blister, 30 (3x10) film tableta: 2030/22/2035 – 3872 od

07.09.2022. godine

Paravano, film tableta, 10 mg, blister, 30 (3x10) film tableta: 2030/22/2037 – 3873 od

07.09.2022. godine

Paravano, film tableta, 20 mg, blister, 30 (3x10) film tableta: 2030/22/2036 - 3874 od

07.09.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Novembar, 2024. godine