Liječenje hiperholesterolemije
Kod odraslih, adolescenata i djece uzrasta 6 godina ili starijih sa primarnom hiperholesterolemijom (tip IIa, uključujući heterozigotnu porodičnu hiperholesterolemiju) ili miješanom dislipidemijom (tip IIb), kao dodatak dijeti ako odgovor na dijetu i druge nefarmakološke mjere liječenja (na primjer vježbanje, smanjenje tjelesne težine) nije zadovoljavajući.
Homozigotna porodična hiperholesterolemija, kod odraslih, adolescenata i djece starije od 6 godina, kao dodatak dijeti i drugim mjerama liječenja za snižavanje lipida (npr. LDL afereza) ili u slučajevima u kojima takvi postupci liječenja nijesu primjereni.
Prevencija kardiovaskularnih događaja
Prevencija ozbiljnih kardiovaskularnih događaja kod pacijenata za koje je procijenjeno da imaju povišen rizik od pojave prvog kardiovaskularnog događaja (vidjeti dio 5.1), kao dodatak korekciji drugih faktora rizika.
Prije početka liječenja pacijent mora praktikovati standardnu dijetu za snižavanje holesterola koju mora nastaviti i tokom liječenja. . Ovu dozu treba individualno prilagoditi prema ciljevima terapije i odgovoru pacijenta, korišćenjem aktuelnih smjernica za terapiju.
Epri 5 mg, 10 mg, 20 mg film tablete mogu se uzimati u bilo koje vrijeme, nezavisno od obroka.
Liječenje hiperholesterolemije
Preporučena početna doza rosuvastatina iznosi 5 mg ili 10 mg i primjenjuje se peroralno jednom dnevno kod pacijenata koji nijesu uzimali statine, kao i kod onih koji su prije uzimali neki drugi inhibitor HMG-CoA reduktaze. Pri odabiru početne doze mora se uzeti u obzir nivo holesterola u krvi kod svake pojedinačne osobe, zbog kardiovaskularnog rizika, kao i mogućeg rizika od neželjenih dejstava (vidjeti nastavak teksta). Prilagođavanje doze prema većem nivou doze može se sprovesti nakon 4 sedmice, ako to bude potrebno (vidjeti dio 5.1). Uzimajući u obzir porast stope prijavljenih neželjenih dejstava sa dozom od 40 mg u poređenju sa manjim dozama rosuvastatina (vidjeti dio 4.8), konačno titriranje doze do maksimalne doze od 40 mg smije se razmotriti samo kod pacijenata sa teškom hiperholesterolemijom i visokim kardiovaskularnim rizikom (naročito kod onih sa porodičnom hiperholesterolemijom), koji sa dozom od 20 mg ne mogu postići cilj liječenja i kod kojih će se sprovoditi rutinsko praćenje (vidjeti dio 4.4). Pri početku primjene doza od 40 mg preporučuje se specijalistički nadzor.
Prevencija kardiovaskularnih događaja
U studiji u kojoj je ispitivano smanjenje rizika od kardiovaskularnih događaja, primjenjivana je dnevna doza od 20 mg (vidjeti dio 5.1).
Pedijatrijska populacija
Primjenu lijeka kod djece smiju sprovoditi samo ljekari specijalisti.
Djeca i adolescenti uzrasta od 6 do 17 godina (Tanner stadij < II-V)
Heterozigotna porodična hiperholesterolemija
Uobičajena početna doza kod djece i adolescenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom je 5 mg dnevno.
Titraciju je potrebno sprovoditi u skladu sa individualnim odgovorom i podnošljivosti kod pedijatrijskih pacijenata i prema smjernicama za liječenje pedijatrijske populacije (vidjeti dio 4.4). Prije početka liječenja rosuvastatinom djeca i adolescenti trebaju biti podvrgnuti standardnoj dijeti za snižavanje nivoa holesterola, a tu je dijetu potrebno nastaviti i tokom liječenja rosuvastatinom.
Homozigotna porodična hiperholesterolemija
Preporučena maksimalna doza kod djece uzasta 6 do 17 godina sa homozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom je 20 mg jednom dnevno.
U zavisnosti od uzrasta, težine i prethodnog uzimanja statina, preporučuje se početna doza od 5 do 10 mg jednom dnevno. Titraciju do maksimalne doze od 20 mg jednom dnevno treba sprovoditi u skladu sa individualnim odgovorom i podnošljivošću kod pedijatrijskih pacijenata, prema smjernicama za liječenje pedijatrijske populacije (vidjeti dio 4.4.). Prije početka liječenja rosuvastatinom, djeca i adolescenti trebaju biti podvrgnuti standardnoj dijeti za snižavanje nivoa holesterola, a ova dijeta se treba nastaviti i tokom liječenja rosuvastatinom. Iskustvo sa drugim dozama, osim 20 mg, u ovoj populaciji je ograničeno.
Tablete od 40 mg nijesu prikladne za primjenu kod pedijatrijskih pacijenata.
Djeca mlađa od 6 godina
Bezbjednost i efikasnost primjene kod djece uzrasta ispod 6 godina nijesu ispitivane. Stoga se rosuvastatin ne preporučuje za primjenu kod djece mlađe od 6 godina.
Primjena kod starijih osoba
Kod pacijenata starijih od 70 godina preporučuje se početna doza od 5 mg (vidjeti dio 4.4). Nijesu potrebna druga prilagođavanja doze u skladu sa godinama.
Doziranje kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega
Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa blago do umjereno oštećenom funkcijom bubrega. Kod pacijenata sa umjereno oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina manji od 60 ml/min) preporučuje se početna doza od 5 mg. Primjena rosuvastatina u dozi od 40 mg kontraindikovana je kod pacijenata sa umjereno oštećenom funkcijom bubrega. Primjena rosuvastatina u svim dozama kontraindikovana je kod pacijenata sa teško oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti djelove 4.3 i 5.2).
Doziranje kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre
Nije bilo porasta sistemske izloženosti rosuvastatinu kod ispitanika koji po Child-Pugh klasifikaciji imaju 7 ili manje bodova. Povećana sistemska izloženost bila je, međutim, primijećena kod ispitanika sa 8 i 9 bodova po Child-Pugh klasifikaciji (vidjeti dio 5.2). Kod tih je pacijenata potrebno razmotriti procjenu bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.4). Nema iskustva kod ispitanika koji imaju više od 9 bodova po Child-Pugh klasifikaciji. Rosuvastatin je kontraindikovan kod pacijenata sa aktivnim oboljenjem jetre (vidjeti dio 4.3).
Rasa
Povećana sistemska izloženost uočena je kod Azijata (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.2). Kod tih pacijenata preporučena početna doza rosuvastatina iznosi 5 mg. Kontraindikovana je primjena doze od 40 mg kod ovih pacijenata.
Genski polimorfizam
Poznati su specifični tipovi genskog polimorfizma koji mogu dovesti do povećane izloženosti rosuvastatinu (vidjeti dio 5.2). Za pacijente za koje je poznato da imaju te specifične tipove polimorfizma, preporučuje se niža dnevna doza rosuvastatina.
Doziranje kod pacijenata sa predisponirajućim faktorima za miopatiju
Kod pacijenata sa predisponirajućim faktorima za miopatiju preporučuje se početna doza od 5 mg rosuvastatina (vidjeti dio 4.4). Kod nekih od tih pacijenata kontraindikovana je primjena rosuvastatina u dozi od 40 mg (vidjeti dio 4.3).
Istovremena primjena drugih ljekova
Rosuvastatin je supstrat različitih transportnih proteina (npr. OATP1B1 i BCRP). Povećan je rizik od miopatije (uključujući rabdomiolizu) kada se rosuvastatin primjenjuje istovremeno sa određenim ljekovima koji mogu povećati koncentraciju rosuvastatina u plazmi zbog interakcije sa tim transportnim proteinima (npr. ciklosporin i određeni inhibitori proteaze, uključujući kombinacije ritonavira sa atazanavirom, lopinavirom i/ili tipranavirom; vidjeti djelove 4.4 i 4.5). Kad god je to moguće, treba razmotriti primjenu zamjenskih ljekova te po potrebi razmotriti i privremeni prekid liječenja rosuvastatinom. U situacijama u kojima je istovremena primjena navedenih lijekova sa rosuvastatinom neizbježna, mora se pažljivo razmotriti odnos koristi i rizika istovremenog liječenja kao i prilagođavanje doze rosuvastatina (vidjeti dio 4.5).
Rosuvastatin je kontraindikovan:
Doza od 40 mg kontraindikovana je kod pacijenata sa predisponirajućim faktorima za miopatiju/rabdomiolizu. To su:
Vidjeti djelove 4.4, 4.5 i 5.2.
Efekti na funkciju bubrega
Proteinurija, otkrivena indikatorskom trakom i uglavnom tubularna, primijećena kod pacijenata liječenih visokim dozama rosuvastatina, posebno 40 mg, je u većini slučajeva bila prolazna ili povremena. Proteinurija se nije pokazala kao prediktor akutne ili progresivne bubrežne bolesti (vidjeti dio 4.8). Stopa prijavljivanja ozbiljnih neželjenih reakcija povezanih sa renalnim sistemom u postmarketinškom periodu veća je za dozu od 40 mg. Tokom rutinskog praćenja pacijenata liječenih dozom od 40 mg potrebno je razmotriti i procjenu funkcije bubrega.
Efekti na skeletne mišiće
Efekti na skeletne mišiće, na primjer mialgija, miopatija i rijetko, rabdomioliza, prijavljeni su kod pacijenata liječenih bilo kojom dozom rosuvastatina ali naročito dozama većim od 20 mg. Prijavljeni su vrlo rijetki slučajevi rabdomiolize pri primjeni ezetimiba u kombinaciji sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Ne može se isključiti farmakodinamska interakcija (vidjeti dio 4.5) i savjetuje se oprez kod kombinovane upotrebe ovih ljekova.
Kao i sa drugim inhibitorima HMG-CoA reduktaze, incidenca prijavljivanja rabdomiolize povezane sa upotrebom rosuvastatina u postmarketinškom periodu, veća je pri primjeni doze od 40 mg.
Mjerenje vrijednosti kreatin kinaze
Kreatin kinaza (CK) se ne smije određivati nakon napornog vježbanja ili u prisustvu nekog drugog faktora koji može uticati na povećanje kreatin kinaze pa i na tumačenje rezultata. Ako su početni nivoi kreatin kinaze značajno povećani kod prvog određivanja (više od 5 puta iznad gornje granice normalne vrijednosti), testiranje treba ponoviti kroz 5 do 7 dana. Ako ponovljeno testiranje potvrdi početne vrijednosti kreatin kinaze koje su više od 5 puta iznad gornje granice normalne vrijednosti, liječenje se ne smije započeti.
Prije liječenja
Rosuvastatin, kao i ostale inhibitore reduktaze HMG-CoA, treba propisivati sa oprezom pacijentima sa predisponirajućim faktorima za miopatiju/rabdomiolizu. To su:
Kod tih je pacijenata potrebno razmotriti rizik koji nosi liječenje u odnosu na moguće koristi pa se preporučuje kliničko praćenje. Ako su nivoi kreatin kinaze značajno povećani pri početnom određivanju (više od 5 puta iznad gornje granice normalne vrijednosti), liječenje ne treba započinjati.
Za vrijeme liječenja
Pacijente treba zamoliti da odmah prijave neobjašnjive mišićne bolove, slabost ili grčeve, posebno ako su povezani sa malaksalošću ili temperaturom. Kod tih pacijenata je potrebno odrediti nivo kreatin kinaze.
Liječenje treba prekinuti ako su nivoi kreatin kinaze značajno povećani (više od 5 puta iznad gornje granice normale) ili ako su mišićni simptomi teški i svakodnevno uzrokuju nelagodu (čak i onda kada su nivoi kreatin kinaze povišeni 5 puta ili manje od toga u odnosu na gornju granicu normale). Ako se simptomi povuku, a nivoi kreatin kinaze vrate u normalne granice, potrebno je razmotriti ponovno uvođenje rosuvastatina ili nekog drugog inhibitora HMG-CoA reduktaze u najnižoj dozi i uz pažljivo praćenje. Rutinsko praćenje nivoa kreatin kinaze kod asimptomatskih pacijenata nije opravdano. Imunski posredovana nekrotizirajuća miopatija tokom ili nakon liječenja statinima, uključujući rosuvastatin, prijavljivana je veoma rijetko. Imunski posredovana nekrotizirajuća miopatija klinički se karakteriše slabošću proksimalnih mišića i povišenim vrijednostima kreatin kinaze u serumu koje se zadržavaju i nakon trajnog prekida terapije statinom.
U nekoliko je slučajeva zabilježeno da statini indukuju de novo ili pogoršavaju već postojeću miasteniju gravis ili okularnu miasteniju (vidjeti dio 4.8). Primjenu lijeka Epri 5 mg, 10 mg, 20 mg film tablete potrebno je prekinuti u slučaju pogoršanja simptoma. Zabilježeno je ponovno pojavljivanje kada je isti ili neki drugi statin (nanovo) primijenjen.
U kliničkim ispitivanjima nije bilo dokaza za povećane efekte na skeletne mišiće kod malog broja pacijenata koji su istovremeno primali rosuvastatin i neku drugu terapiju. Međutim, povećana incidenca miozitisa i miopatije primijećena je kod pacijenata koji su primali neke druge inhibitore HMG-CoA reduktaze zajedno sa derivatima fibrinske kiseline kao što su gemfibrozil, ciklosporin, nikotinska kiselina, azolni antimikotici, inhibitori proteaze i makrolidni antibiotici. Gemfibrozil povećava rizik od miopatije kada se uzima istovremeno sa nekim drugim inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Stoga se ne preporučuje kombinacija rosuvastatina i gemfibrozila. Korist od dodatnih promjena vrijednosti lipida pri kombinovanoj primjeni rosuvastatina i fibrata ili niacina treba pažljivo procijeniti u odnosu na potencijalne rizike takvih kombinacija. Kontraindikovano je istovremeno uzimanje doze od 40 mg i fibrata (vidjeti djelove 4.5 i 4.8).
Rosuvastatin se ne smije davati istovremeno sa sistemskim formulacijama fusidatne kiseline ili tokom 7 dana od prestanka liječenja fusidatnom kiselinom. Kod pacijenata kod kojih se sistemska primjena fusidatne kiseline smatra neophodnom, liječenje statinom se mora prekinuti tokom cijelog trajanja terapije fusidatnom kiselinom. Prijavljeni su slučajevi rabdomiolize (uključujući neke sa smrtnim ishodom) kod pacijenata koji su primali kombinaciju fusidatne kiseline i statina (vidjeti dio 4.5.). Pacijente treba savjetovati da se odmah obrate ljekaru ako se jave simptomi slabosti mišića, bolova u mišićima ili osjetljivosti mišića na dodir.
Terapija statinom se može nastaviti sedam dana nakon posljednje doze fusidatne kiseline.
U izuzetnim okolnostima, kada je potrebna produžena sistemska primjena fusidatne kiseline, npr. za liječenje teških infekcija, potrebu za istovremenom primjenom rosuvastatina i fusidatne kiseline treba razmotriti individualno i pod strogim nadzorom ljekara.
Rosuvastatin ne smiju uzimati pacijenti sa akutnim, ozbiljnim stanjem koje ukazuje na miopatiju ili predispoziciju za razvoj zastoja bubrega kao posljedice rabdomiolize (npr. sepsa, hipotenzija, veći hirurški zahvati, trauma, teški metabolički, endokrini i poremećaji elektrolita ili nekontrolisani epileptični napadi).
Uticaji na funkciju jetre
Kao što je slučaj i sa ostalim inhibitorima HMG-CoA reduktaze, rosuvastatin sa oprezom moraju uzimati pacijenti koji konzumiraju povećane količine alkoholnih pića i/ili imaju u anamnezi oboljenje jetre.
Preporučuje se prije početka terapije i 3 mjeseca nakon toga uraditi analizu funkcije jetre. Rosuvastatin se mora prestati uzimati ili se doza mora smanjiti ako su nivoi transaminaza u serumu 3 puta veće od gornje granice normalnih vrijednosti.
Incidenca teških hepatičkih događaja (koji se uglavnom sastoje od povećane vrijednosti transaminaza jetre) u postmarketinškom periodu veća je pri primjeni doze od 40 mg.
Pacijenti sa sekundarnom hiperholesterolemijom koja je uzrokovana hipotireozom ili nefrotskim sindromom trebaju liječiti osnovnu bolest prije započinjanja terapije rosuvastatinom.
Rasa
Farmakokinetičke studije pokazuju povećanu izloženost lijeku kod Azijata u poređenju sa bijelcima (vidjeti djelove 4.2, 4.3 i 5.2).
Inhibitori proteaze
Zabilježena je povećana sistemska izloženost rosuvastatinu kod ispitanika koji su primali rosuvastatin istovremeno sa različitim inhibitorima proteaze u kombinaciji sa ritonavirom. Treba razmotriti i korist od snižavanja lipida primjenom rosuvastatina kod pacijenata zaraženih HIV-om koji primaju inhibitore proteaze, kao i mogućnost povećanja koncentracija rosuvastatina u plazmi kod uvođenja i postupnog povećanja doze rosuvastatina kod pacijenata liječenih inhibitorima proteaze. Ne preporučuje se istovremena primjena rosuvastatina sa određenim inhibitorima proteaze, osim ako se ne prilagodi doza rosuvastatina (vidjeti djelove 4.2 i 4.5).
Intersticijalna bolest pluća
Intersticijalna bolest pluća prijavljivana je u izuzetnim slučajevima tokom liječenja nekim statinima, naročito za vrijeme dugotrajnog liječenja (vidjeti dio 4.8). Bolest se može manifestvovati kao dispneja, neproduktivni kašalj i pogoršanje opšteg zdravstvenog stanja (umor, gubitak težine i povišena tjelesna temperatura). Ako se posumnja na nastanak intersticijalne bolesti pluća, potrebno je prekinuti liječenje statinima.
Dijabetes melitus
Postoje dokazi koji ukazuju na to da ljekovi iz grupe statina podižu nivo glukoze u krvi, a kod pojedinih pacijenata sa visokim rizikom za nastanak dijabetesa mogu uzrokovati nivo hiperglikemije koju treba liječiti kao dijabetes. Međutim, taj rizik je prevladan smanjenjem vaskularnog rizika primjenom statina i stoga ne bi trebao biti razlog za prekidanje liječenja statinima. Pacijente sa rizikom (vrijednosti glukoze natašte od 5,6 do 6,9 mmol/l, BMI > 30kg/m2, povišeni trigliceridi, hipertenzija) treba pratiti klinički i biohemijski u skladu sa nacionalnim smjernicama.
U studiji JUPITER učestalost ukupne prijave dijabetes melitusa bila je 2,8% za rosuvastatin i 2,3% za placebo, uglavnom kod pacijenata kod kojih je vrijednost glukoze natašte iznosila od 5,6 do 6,9 mmol/l.
Teška kožna neželjena dejstva
Teška kožna neželjena dejstva, uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS) i reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti po život opasne ili smrtonosne, zabilježena su kod primjene rosuvastatina. U trenutku propisivanja terapije, pacijente treba posavjetovati kako da prepoznaju znakove i simptome teških kožnih reakcija, i pažljivo ih pratiti. Ako se pojave znaci i simptomi koji upućuju na te reakcije, liječenje lijekom Epri 5 mg, 10 mg, 20 mg i 40 mg film tablete treba odmah prekinuti i razmotriti zamjensko liječenje.
Ako je prilikom primjene lijeka Epri 5 mg, 10 mg, 20 mg, film tablete pacijent razvio ozbiljnu reakciju poput SJS-a ili DRESS-a, liječenje Epri 5 mg, 10 mg, 20 mg, film tabletama kod ovih pacijenata ne smije se ni u jednom trenutku nastaviti.
Pedijatrijska populacija
Procjena linearnog rasta (visine), težine, BMI (indeksa tjelesne mase) i sekundarnih karakteristika polnog sazrijevanja prema Tanner-ovoj skali kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta 6 do 17 godina koji uzimaju rosuvastatin ograničena je na period od dvije godine. Nakon dvije godine liječenja tokom ispitivanja nije uočen uticaj terapije na rast, težinu, BMI ili polno sazrijevanje (vidjeti dio 5.1).
U kliničkom ispitivanju kod djece i adolescenata liječenih rosuvastatinom tokom 52 nedjelje, češće su primijećena povećanja kreatin kinaze > 10x iznad gornje granice normalne vrijednosti i mišićni simptomi poslije vježbanja ili povećane fizičke aktivnosti u poređenju sa nalazima iz kliničkih ispitivanja kod odraslih (vidjeti dio 4.8).
Pomoćne supstance
Laktoza
Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.
Natrijum
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po film tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma.
Efekat istovremeno primijenjenih ljekova na rosuvastatin
Inhibitori transportnih proteina: Rosuvastatin je supstrat određenih transportnih proteina, uključujući transportni protein za hepatičko preuzimanje OATP1B1 i efluksni transportni protein BCRP. Istovremena primjena rosuvastatina sa ljekovima koji su inhibitori ovih transportnih proteina može dovesti do povećanja koncentracija rosuvastatina u plazmi i povećati rizik od miopatije (vidjeti djelove 4.2, 4.4 i 4.5 Tabela 1).
Ciklosporin: Tokom istovremenog liječenja ciklosporinom i rosuvastatinom vrijednosti PIK-a rosuvastatina bile su prosječno 7 puta veće od onih primijećenih kod zdravih dobrovoljaca (vidjeti Tabelu 1). Rosuvastatin je kontraindikovan kod pacijenata koji istovremeno primaju ciklosporin (vidjeti dio 4.3). Istovremena primjena nije uticala na koncentraciju ciklosporina u plazmi.
Inhibitori proteaze: Iako je tačan mehanizam interakcije nepoznat, istovremena primjena inhibitora proteaze može jako povećati izloženost rosuvastatinu (vidjeti Tabelu 1). Na primjer, u farmakokinetičkom ispitivanju istovremena primjena 10 mg rosuvastatina i kombinovanog lijeka koji sadrži dva inhibitora proteaze (300 mg atazanavira/100 mg ritonavira) kod zdravih dobrovoljaca dovela je do približno trostrukog povećanja vrijedosti PIK i približno sedmorostrukog povećanja Cmax rosuvastatina. Istovremena primjena rosuvastatina i nekih kombinacija inhibitora proteaze može se razmotriti nakon pažljivog razmatranja prilagođavanja doze rosuvastatina na osnovu očekivanog porasta izloženosti rosuvastatinu (vidjeti djelove 4.2, 4.4 i 4.5 Tabela 1).
Gemfibrozil i ostali ljekovi za snižavanje lipida: Istovremena primjena rosuvastatina i gemfibrozila dovela je do dvostrukog porasta Cmax i PIK-a rosuvastatina (vidjeti dio 4.4).
Na osnovu podataka iz specifičnih studija interakcija, ne očekuje se relevantna farmakokinetička interakcija sa fenofibratom ali je farmakodinamska interakcija moguća. Gemfibrozil, fenofibrat, ostali fibrati i doze niacina (nikotinska kiselina) koje smanjuju vrijednosti lipida (doza od 1 g/dan, ili više), povećavaju rizik od miopatije kada se uzimaju istovremeno sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze, vjerovatno zbog njihove sposobnosti izazivanja miopatije i kada se primjenjuju samostalno. Kontraindikovana je istovremena primjena rosuvastatina u dozi od 40 mg sa fibratima (vidjeti djelove 4.3 i 4.4). Kod ovih pacijenata terapiju treba započeti dozom od 5 mg.
Ezetimib: Istovremena primjena 10 mg rosuvastatina i 10 mg ezetimiba povećala je za 1,2 puta vrijednost PIK rosuvastatina kod ispitanika sa hiperholesterolemijom (Tabela 1). Ne može se isključiti farmakodinamska interakcija između rosuvastatina i ezetimiba koja bi mogla dovesti do neželjenih dejstava (vidjeti dio 4.4).
Antacidi: Istovremena primjena rosuvastatina sa antacidnom suspenzijom koja sadrži aluminijum- i magnezijum hidroksid dovodi do smanjenja koncentracije rosuvastatina u plazmi za približno 50 %. Ovo dejstvo je ublaženo kada se antacid daje 2 sata poslije primjene rosuvastatina. Nije ispitivana klinička relevantnost ove interakcije.
Eritromicin: Istovremeno uzimanje rosuvastatina i eritromicina dovelo je do 20%-tnog smanjenja površine ispod krive (PIK (0-t)) i 30%-tnog smanjenja Cmax rosuvastatina. Tu interakciju vjerovatno uzrokuje povećanje motiliteta crijeva koje izaziva eritromicin.
Enzimi citokroma P450: Rezultati in vitro i in vivo ispitivanja pokazuju da rosuvastatin nije ni inhibitor niti induktor izoenzima citohroma P450. Osim toga, rosuvastatin je slabi supstrat za te izoenzime. Stoga se ne očekuju interakcije između ljekova koje bi bile posljedica metabolizma posredovanog citohromom P450. Nijesu primijećene klinički relevantne interakcije između rosuvastatina i flukonazola (inhibitora CYP2C9 i CYP3A4), odnosno ketokonazola (inhibitor CYP2A6 i CYP3A4).
Tikagrelor
Tikagrelor može uticati na izlučivanje rosuvastatina putem bubrega, povećavajući rizik od nakupljanja rosuvastatina. Iako tačan mehanizam nije poznat, u nekim slučajevima istovremena primjena tikagrelora i rosuvastatina dovodila je do smanjenja bubrežne funkcije, povišenog niova kreatin fosfokinaze pa i do rabdomiolize.
Interakcije koje zahtijevaju prilagođavanje doze rosuvastatina (vidjeti takođe Tabelu 1): Kada se rosuvastatin mora primjenjivati zajedno sa drugim ljekovima za koje se zna da povećavaju izloženost rosuvastatinu, moraju se prilagoditi doze rosuvastatina. Započinje se dozom rosuvastatina od 5 mg jednom dnevno ako je očekivano povećanje izloženosti (vrijednost PIK) približno dvostruko ili veće. Maksimalnu dnevnu dozu rosuvastatina treba prilagoditi tako da očekivana izloženost rosuvastatinu ne pređe onu koja se postiže primjenom dnevne doze rosuvastatina od 40 mg kada se uzima bez ljekova koji mogu izazvati interakciju, npr. doza od 20 mg rosuvastatina sa gemfibrozilom (povećanje od 1,9 puta) i doza od 10 mg rosuvastatina sa kombinacijom atazanavir/ritonavir (povećanje od 3,1 puta).
Ako je zapaženo da lijek povećava izloženost rosuvastatinu manje od dva puta, početnu dozu lijeka ne treba smanjivati, ali je potreban oprez ako se doza rosuvastatina povećava iznad 20 mg.
Trudnoća
Rosuvastatin je kontraindikovan u trudnoći i za vrijeme dojenja.
Plodnost
Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste odgovarajuće kontraceptivne mjere.
Budući da su holesterol i ostali proizvodi biosinteze holesterola ključni za razvoj fetusa, potencijalni rizik od inhibicije HMG-CoA reduktaze veći je u trudnoći od prednosti koju bi donijelo liječenje rosuvastatinom. Ispitivanja na životinjama daju ograničene dokaze reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3). Ako pacijentkinja zatrudni tokom uzimanja ovog lijeka, liječenje se mora odmah prekinuti.
Dojenje
Rosuvastatin se izlučuje u mlijeko ženki pacova. Nema podataka o izlučivanju u humano mlijeko (vidjeti dio 4.3).
Nijesu sprovedena ispitivanja uticaja rosuvastatina na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, na osnovu farmakodinamskih svojstava, malo je vjerovatno da rosuvastatin utiče na ove sposobnosti. Tokom upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama, treba uzeti u obzir da tokom terapije može doći do pojave vrtoglavice.
Neželjene reakcije na lijek koje se javljaju pri primjeni rosuvastatina su po pravilu blage i prolazne. U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, manje od 4% pacijenata liječenih rosuvastatinom prestalo je da uzima terapiju zbog neželjenih reakcija.
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
U sljedećoj tabeli je prikazan profil neželjenih dejstava rosuvastatina na osnovu podataka iz kliničkih ispitivanja i obimnog iskustva nakon stavljanja lijeka u promet. Neželjena dejstva su klasifikovana prema učestalosti i sistemima organa.
Učestalost neželjenih dejstava klasifikovana je na sljedeći način: često (≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), veoma rijetko (<1/10 000), nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):
Ne postoji posebna terapija u slučaju predoziranja. U slučaju predoziranja, pacijenta treba liječiti simptomatski i ako je potrebno uvesti i druge suportivne mjere. Potrebno je pratiti funkciju jetre i vrijednosti kreatin kinaze. Malo je vjerovatno da hemodijaliza može biti od koristi.
Farmakoterapijska grupa: Inhibitori HMG-CoA reduktaze
ATC kod: C10AA07
Mehanizam dejstva
Rosuvastatin je selektivni i kompetitivni inhibitor HMG-CoA reduktaze, „rate-limiting“ enzima (enzim koji ograničava brzinu) koji pretvara 3-hidroksi-3-metilglutaril koenzim A u mevalonat, prekursor holesterola. Rosuvastatin primarno djeluje u jetri, ciljnom organu za snižavanje holesterola.
Rosuvastatin povećava broj hepatičkih LDL receptora na površini ćelije, poboljšavajući apsorpciju i katabolizam LDL-a. Rosuvastatin inhibira sintezu VLDL-a u jetri, smanjujući na taj način ukupan broj čestica VLDL i LDL.
Farmakodinamska dejstva
Rosuvastatin smanjuje povišeni LDL holesterol (LDL), ukupni holesterol i trigliceride (TG) i povećava HDL holesterol (HDL). Smanjuje, takođe, ApoB, non-HDL holesterol (ne-HDL), VLDL holesterol (VLDL), VLDL trigliceride (VLDL-TG) i povećava ApoA-I (vidjeti Tabelu 3). Rosuvastatin takođe smanjuje koeficijent LDL/HDL, ukupni holesterol/HDL i odnose non-HDL/HDL i ApoB/ApoA-I.
Apsorpcija: Maksimalna koncentracija rosuvastatina u plazmi postiže se za približno 5 sati nakon peroralne primjene. Apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 20 %.
Distribucija: Rosuvastatin brzo prodire u jetru koja je primarno mjesto sinteze holesterola i klirensa LDL-a. Volumen distribucije rosuvastatina iznosi približno 134 L. Približno 90% rosuvastatina veže se na proteine plazme, uglavnom za albumin.
Biotransformacija: Rosuvastatin se ograničeno metaboliše (otprilike 10 %). Studije metabolizma in vitro na ljudskim hepatocitima ukazuju da je rosuvastatin slab supstrat za metabolizam putem citohroma P450. CYP2C9 je glavni izoenzim koji je uključen u metabolizam rosuvastatina, dok su izoenzimi 2C19, 3A4 i 2D6 uključeni u manjoj mjeri. Glavni identifikovani metaboliti su N-desmetil i metaboliti laktona. N-desmetil je za približno 50 % manje aktivan od rosuvastatina dok se lakton smatra klinički neaktivnim. Rosuvastatin je odgovoran za više od 90% inhibitorske aktivnosti na nivou cirkulišuće HMG-CoA reduktaze.
Eliminacija: Približno 90 % doze rosuvastatina izluči se nepromijenjeno u fecesu (sastoji se od apsorbovane i neapsorbovane aktivne supstance), a ostatak se izlučuje putem urina. Približno 5 % izluči se u urinu nepromijenjeno. Poluvrijeme eliminacije u plazmi iznosi oko 19 sati. Poluvrijeme eliminacije ne povećava se pri većim dozama. Geometrijska srednja vrijednost plazma klirensa otprilike iznosi 50 litara/sat (koeficijent varijacije 21,7%). Kao i u slučaju ostalih inhibitora HMG-CoA reduktaze, za ulazak rosuvastatina u ćelije jetre uključen je membranski transporter OATP-C. Ovaj transporter je važan za hepatičku eliminaciju rosuvastatina.
Linearnost: Sistemska izloženost rosuvastatinu povećava se proporcionalno dozi. Nema promjena u farmakokinetičkim parametrima nakon ponovljenih dnevnih doza.
Posebne grupe pacijenata:
Životno doba i pol: Kod odraslih osoba životno doba ili pol nemaju značajan klinički uticaj na farmakokinetiku rosuvastatina. Čini se da je izloženost kod djece i adolescenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom slična ili manja u odnosu na onu kod odraslih pacijenata sa dislipidemijom (vidjeti dio „Pedijatrijska populacija“ u nastavku teksta).
Rasa: Rezultati farmakokinetičkih studija pokazuju približno dvostruko povećanje srednjih vrijednosti PIK i Cmax kod ispitanika azijskog porijekla (Japanci, Kinezi, Filipinci, Vijetnamci i Koreanci) u poređenju sa ispitanicima bijele rase; kod Indijaca azijskog porekla su srednje vrijednosti PIK i Cmax veće približno 1,3 puta. Populaciona farmakokinetička analiza nije otkrila klinički relevantne razlike u farmakokinetici između pripadnika bijele i crne rase.
Insuficijencija bubrega: U jednoj studiji sa pacijentima sa različitim stepenom oštećenja bubrežne funkcije, uočeno je da blago do umjereno oboljenje bubrega ne utiče na koncentraciju rosuvastatina i metabolita N-desmetil u plazmi. Ispitanici sa teško oštećenom funkcijom bubrega (kreatinin klirensa manji od 30 ml/min) imali su u plazmi trostruko povećanje koncentracije rosuvastatina i devetostruko povećanje koncentracije metabolita N-desmetila u odnosu na zdrave dobrovoljce. Koncentracija rosuvastatina u stanju dinamičke ravnoteže u plazmi kod ispitanika na hemodijalizi bila je približno 50% veća u poređenju sa zdravim dobrovoljcima.
Insuficijencija jetre: U jednoj studiji sa pacijentima sa različitim stepenom oštećenja funkcije jetre nije bilo dokaza za povećanu izloženost rosuvastatinu kod ispitanika sa 7 ili manje bodova po Child-Pugh klasifikaciji. Međutim, dva ispitanika sa 8 i 9 bodova po Child-Pugh klasifikaciji imala su barem dvostruko povećanje sistemske izloženosti u odnosu na ispitanike sa manje bodova po istoj klasifikaciji. Nema iskustva sa ispitanicima sa više od 9 bodova po Child-Pugh klasifikaciji.
Genski polimorfizam: Dispozicija inhibitora HMG-CoA reduktaze, uključujući rosuvastatin, uključuje transportne proteine OATP1B1 i BCRP. Kod pacijenata koji imaju polimorfizam gena SLCO1B1 (OATP1B1) i/ili ABCG2 (BCRP) postoji rizik od povećane izloženosti rosuvastatinu. Pojedinačni polimorfizmi gena SLCO1B1 c.521CC i ABCG2 c.421AA povezani su sa većom izloženošću rosuvastatinu (AUC) u poređenju sa genotipovima SLCO1B1 c.521TT ili ABCG2 c.421CC. Ova specifična genotipizacija nije uspostavljena u kliničkoj praksi, ali za pacijente za koje se zna da imaju ove tipove polimorfizma preporučuje se niža dnevna doza rosuvastatina.
Pedijatrijska populacija: Dvije farmakokinetičke studije sa rosuvastatinom (datim u tabletama) kod pedijatrijskih pacijenata sa heterozigotnom porodičnom hiperholesterolemijom, uzrasta od 10 do 17 ili od 6 do 17 godina (ukupno 214 pacijenata) pokazale su da je izloženost lijeku kod pedijatrijskih pacijenata uporediva ili manja u odnosu na odrasle pacijente. Izloženost rosuvastatinu je bila predvidiva u odnosu na primijenjenu dozu i vrijeme, u periodu od dvije godine.
Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik kod ljudi na osnovu konvencionalnih ispitivanja farmakološke bezbjednosti, genotoksičnosti i karcinogenog potencijala. Nijesu vršeni specifični testovi uticaja na hERG. Neželjene reakcije nijesu uočene tokom kliničkih studija, ali su uočene kod životinja pri sličnoj izloženosti kao u kliničkim uslovima: u studijama toksičnosti nakon ponovljene doze, primijećene su histopatološke promjene jetre, nastale vjerovatno kao posljedica farmakološke aktivnosti rosuvastatina kod miševa, pacova i u nešto manjoj mjeri u žučnoj kesi pasa, ali ne i kod majmuna. Pored toga, pri većim dozama kod majmuna i pasa uočena je testikularna toksičnost. Reproduktivna toksičnost je pokazana smanjenim brojem okota, smanjenom težinom mladunaca i njihovim preživljavanjem. Ova dejstva su pokazana pri dozama toksičnim za majku, gdje je sistemska izloženost lijeku bila nekoliko puta iznad nivoa terapijske izloženosti.
Jezgro tablete
celuloza, mikrokristalna;
laktoza, monohidrat;
krospovidon (tip B);
hidroksipropil celuloza;
natrijum hidrogenkarbonat;
magnezijum stearat.
Omotač tablete:
laktoza, monohidrat;
hipromeloza 6 Cp;
titan dioksid (E 171);
triacetin
gvožđe (III) oksid, žuti (E172) (Epri 5 mg film tablete);
gvožđe (III) oksid, crveni (E172) (Epri 10 mg, 20 mg film tablete).
Nije primjenljivo.
3 godine.
Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C.
Unutrašnje pakovanje je OPA/Al/PVC-Al ili PVC-PVDC-Al blister koji sadrži 10 film tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.
Nema posebnih zahtjeva.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal je potrebno odložiti u skladu sa lokalnim propisima.
Epri film tablete pripadaju grupi ljekova koji se nazivaju statini.
Epri film tablete su Vam propisane jer:
Statin Vam je propisan jer promjenom ishrane i fizičkom aktivnošću nijeste mogli dovoljno sniziti nivo holesterola u krvi. Potrebno je da nastavite sa ishranom za smanjenje holesterola i fizičkom aktivnošću dok uzimate Epri film tablete.
Ili
Srčani udar, moždani udar ili drugi problemi mogu biti uzrokovani bolešću koja se zove ateroskleroza. Ateroskleroza je bolest u kojoj se masne naslage nakupljaju u arterijama.
Zašto je važno nastaviti uzimati Epri film tablete?
Epri film tablete koriste se za snižavanje nivoa masnoća u krvi koje se nazivaju lipidi i od kojih je najčešći holesterol.
U krvi se nalaze različite vrste holesterola, tzv. „loš“ holesterol (LDL) i „dobar“ holesterol (HDL).
Većina ljudi ne osjeća povišen nivo holesterola jer on ne uzrokuje pojavu simptoma. Međutim, neliječen povišena nivo holesterola može dovesti do stvaranja masnih naslaga u zidovima Vaših krvnih sudova te uzrokovati njihovo suženje.
Ponekad se suženi krvni sudovi mogu začepiti što može prekinuti dovod krvi do srca ili mozga te time dovesti do srčanog ili moždanog udara. Snižavanjem nivoa holesterola u krvi možete smanjiti rizik od srčanog ili moždanog udara ili sa njima povezanih zdravstvenih problema.
Važno je nastaviti uzimati Epri film tablete, čak i ako Vam se holesterol smanjio na prikladni nivo, zato što sprječavaju ponovno povećanje nivoa holesterola i nakupljanje masnih naslaga. Međutim, morate prestati sa terapijom ako Vam je to savjetovao Vaš ljekar ili ako zatrudnite.
Lijek Epri ne smijete koristiti:
Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas (ili sumnjate da se odnosi na Vas), molimo Vas da se obratite svom ljekaru.
Dodatno, nemojte uzimati Epri 40 mg film tablete (najveća doza):
Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas (ili sumnjate da se na Vas odnosi), molimo Vas da se obratite svom ljekaru.
Upozorenja i mjere opreza:
Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego uzmete Epri film tablete.
Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas (ili ako niste sigurni odnosi li se na Vas):
Kod manjeg broja ljudi statini mogu uticati na funkciju jetre. To se može utvrditi jednostavnim analizama koje otkrivaju povišen nivo enzima jetre u krvi. Zbog toga će Vaš ljekar obično tražiti analize krvi (analize funkcije jetre) prije početka kao i tokom terapije Epri film tabletama.
Tokom terapije rosuvastatinom prijavljene su ozbiljne kožne reakcije, uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom i reakciju na lijek praćenu eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS). Prestanite sa primjenom Epri film tableta i odmah potražite ljekarsku pomoć ako primijetite bilo koji od simptoma opisanih u dijelu 4.
Tokom terapije ovim lijekom Vaš ljekar će pažljivo pratiti imate li šećernu bolest ili rizik od pojave šećerne bolesti. Veća je vjerovatnoća za pojavu šećerne bolesti ako imate povišen nivo šećera i masnoća u krvi, prekomjernu tjelesnu težinu i visok krvni pritisak.
Djeca i adolescenti
Primjena drugih ljekova
Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzimali ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.
Obavijestite svog ljekara ako uzimate bilo šta od sljedećeg:
Epri film tablete mogu promijeniti dejstvo ovih ljekova ili bi oni mogli promijeniti dejstvo Epri film tableta.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Ne uzimajte Epri film tablete ako ste trudni ili ako dojite. Ako zatrudnite tokom uzimanja Epri film tableta, odmah prekinite sa njihovim uzimanjem i obavijestite svog ljekara. Žene tokom uzimanja Epri film tableta moraju izbjegavati trudnoću, štiteći se odgovarajućom metodom kontracepcije.
Obratite se za savjet svom ljekaru ili farmaceutu prije uzimanja bilo kog lijeka.
Uticaj lijeka Epri na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama
Većina ljudi može upravljati vozilima i mašinama tokom uzimanja Epri film tableta jer one neće uticati na njihove sposobnosti. Međutim, neki ljudi mogu osjetiti vrtoglavicu tokom terapije Epri film tabletama. Ako osjetite vrtoglavicu, obratite se svom ljekaru prije vožnje ili upravljanja mašinama.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Epri
Epri film tablete sadrže laktozu i natrijum.
LaktozaAko Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se ljekaru prije uzimanja ovog lijeka.
Natrijum
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po film tableti, tj. zanemarljive količine natrijuma.
Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.
Uobičajene doze za odrasle
Ako uzimate Epri film tablete zbog povišenog holesterola:
Početna doza
Vaše liječenje Epri film tabletama mora početi dozom od 5 mg ili 10 mg, čak i ako ste ranije uzimali veće doze drugog statina. Izbor Vaše početne doze zavisi od:
Molimo Vas da sa svojim ljekarom ili farmaceutom provjerite koja Vam početna doza Epri film tableta najbolje odgovara.
Ljekar Vam može propisati najnižu dozu (5 mg) ako:
Povećanje doze i maksimalna dnevna doza
Ljekar može odlučiti da poveća Vašu dozu kako bi osigurao da uzimate odgovarajuću dozu Epri film tableta. Ako počnete sa dozom od 5 mg, Vaš ljekar može odlučiti da udvostruči ovu dozu na 10 mg, potom na 20 mg te na 40 mg ako je to potrebno. Ako počnete sa dozom od 10 mg, Vaš ljekar može odlučiti da udvostruči ovu dozu na 20 mg te potom na 40 mg ako je to potrebno. Između svakog prilagođavanja doza moraju proći četiri sedmice.
Maksimalna dnevna doza Epri filmom obloženih tableta je 40 mg. Ona se propisuje samo pacijentima sa visokim nivoom holesterola i sa visokim rizikom od srčanog ili moždanog udara kod kojih sa dozom od 20 mg nije postignuto dovoljno sniženje nivoa holesterola.
Ako uzimate Epri film tablete za snižavanje rizika od srčanog udara, moždanog udara ili sa njima povezanih zdravstvenih problema:
Preporučena dnevna doza je 20 mg. Vaš ljekar može odlučiti da smanji ovu dozu ako imate neki od faktora spomenutih u ranijem tekstu.
Primjena kod djece i adolescenata uzrasta 6 do 17 godina
Raspon doza kod djece i adolescenata uzrasta 6 do 17 godina je 5 do 20 mg jednom dnevno. Uobičajena početna doza je 5 mg dnevno, a Vaš ljekar može povećati Vašu dozu kako bi odredio odgovarajuću dozu Epri film tableta za Vas. Najviša dnevna doza Epri film tableta je 10 mg ili 20 mg kod djece uzrasta 6 do 17 godina. Dozu uzimajte jednom dnevno. Epri 40 mg film tablete ne smiju se koristiti kod djece.
Uzimanje tableta
Progutajte cijelu tabletu sa čašom vode.
Uzimajte Epri film tablete samo jednom dnevno. Možete ih uzimati u bilo koje doba dana, sa hranom ili bez nje.
Uzimajte tabletu svaki dan u isto vrijeme kako biste lakše zapamtili da treba da uzmete lijek.
Redovna kontrola nivoa holesterola
Važno je da se obratite ljekaru za redovne kontrole holesterola kako biste bili sigurni da Vam je holesterol regulisan i održan na odgovarajućem nivou.
Vaš ljekar Vam može propisati veću dozu kako bi osiguralo uzimanje odgovarajuće količine Epri film tableta.
Ako ste uzeli više lijeka Epri nego što je trebalo
Obratite se svom ljekaru ili najbližoj bolnici za savjet.
Ako odete u bolnicu ili se u bolnici liječite iz nekog drugog razloga, obavijestite medicinsko osoblje da uzimate Epri film tablete.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Epri
Ne brinite već uzmite sljedeću dozu u tačno vrijeme. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.
Ako prestanete da uzimate lijek Epri
Obavijestite svog ljekara ako želite da prestanete da uzimate Epri film tablete. Ako prestanete uzimati Epri film tablete, nivo holesterola može se ponovno povećati.
U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.
Kao i svi ljekovi i lijek Epri može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Važno je znati koja su moguća neželjena dejstva. Ona su obično blaga i nestaju nakon kratkog vremena.
Ako imate bilo koju od sljedećih alergijskih reakcija, odmah prestanite uzimati Epri film tablete i potražite medicinsku pomoć:
Dodatno, prestanite uzimati Epri film tablete i odmah se obratite svom ljekaru:
Česta neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 osoba koje uzimaju lijek):
Povremena neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 na 100 osoba koje uzimaju lijek):
Rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 na 1000 osoba koje uzimaju lijek):
Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 000 osoba koje uzimaju lijek):
Neželjena dejstva nepoznate učestalosti mogu uključivati:
Obratite se svom ljekaru ako primijetite slabost u rukama ili nogama koja se pogoršava nakon aktivnosti, dvostruku sliku ili spuštanje očnih kapaka, otežano gutanje ili nedostatak vazduha.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji iza oznake „EXP“. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.
Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Epri
Aktivna supstanca je rosuvastatin.
Epri, 5 mg, film tablete: jedna film tableta sadrži 5 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatin kalcijuma).
Epri, 10 mg, film tablete: jedna film tableta sadrži 10 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatin kalcijuma).
Epri, 20 mg, film tablete: jedna film tableta sadrži 20 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatin kalcijuma).
Pomoćne supstance su:
Jezgro tablete:
celuloza, mikrokristalna;
laktoza, monohidrat;
krospovidon (tip B);
hidroksipropil celuloza;
natrijum hidrogenkarbonat;
magnezijum stearat.
Omotač tablete:
laktoza, monohidrat;
hipromeloza 6 cP;
titan dioksid (E 171);
triacetin;
gvožđe (III) oksid, žuti (E172) (Epri 5 mg film tablete);
gvožđe (III) oksid, crveni (E172) (Epri 10 mg, 20 mg film tablete).
Kako izgleda lijek Epri i sadržaj pakovanja
Epri, 5 mg, film tableta: okrugla, bikonveksna, žuta tableta, s utisnutom oznakom "5" na jednoj strani,promjera oko 5,5 mm.
Epri, 10 mg, film tableta: okrugla, bikonveksna, ružičasta tableta, s utisnutom oznakom "10" na jednoj strani i sa podionom linijom na drugoj strani, promjera oko 7 mm.
Epri, 20 mg, film tableta: okrugla, bikonveksna, ružičasta tableta, s utisnutom oznakom "20" na jednoj strani i sa podionom linijom na drugoj strani, promjera oko 9 mm.
Epri 10, 20 mg film tablete:
Tablete se mogu podijeliti na jednake doze.
Unutrašnje pakovanje je blister koji sadrži 10 film tableta.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole:
Evropa Lek Pharma d.o.o.
Kritskog odreda 4/1, 81 000 Podgorica
Crna Gora
Proizvođači:
Pliva Hrvatska d.o.o.
Prilaz baruna Filipovića 25, 10 000 Zagreb
Hrvatska
Teva Pharma B.V.
Swensweg 5, 2031 GA Haarlem
Holandija
Merckle GmbH
Ludwig-Merckle-Straße 3, 89143 Blaubeuren
Njemačka
Teva Pharma S.L.U.
C/C, no 4. Poligono Industrial Malpica, 50016 Zaragoza
Španija
Režim izdavanja lijeka
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept..
Broj i datum dozvole
Epri, film tableta, 5 mg: 2030/22/2399 - 1760 od 28.09.2022. godine
Epri, film tableta, 10 mg: 2030/22/2400 - 1761 od 28.09.2022. godine
Epri, film tableta, 20 mg: 2030/22/2401 - 1762 od 28.09.2022. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Februar, 2024. godine