OKTREOTID TEVA 10mg prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju sa produženim oslobađanjem

Liječenje pacijenata sa akromegalijom koji nisu pogodni za hiruršku intervenciju ili kod kojih hirurška intervencija nije efikasna, ili u periodu dok radioterapija ne postane u potpunosti efikasna (vidjeti dio 4.2).

Liječenje pacijenata sa simptomima povezanim sa funkcionalnim gastroenteropankreatičkim endokrinim tumorima, na primjer karcinoidnim tumorima sa karakteristikama karcinoidnog sindroma (vidjeti dio 5.1).

Liječenje pacijenata sa uznapredovalim neuroendokrinim tumorima srednjeg crijeva ili nepoznatog primarnog porijekla, kada su kao mjesta porijekla isključena mjesta izvan srednjeg crijeva.

Liječenje adenoma hipofize koji luče TSH:

• kada se sekrecija nije normalizovala nakon hirurškog zahvata i/ili radioterapije;
• kod pacijenata kod kojih operacija nije adekvatan način liječenja;
• kod pacijenata koji su na zračenju, dok radioterapija ne postane efikasna.

Doziranje

Akromegalija

Preporučuje se započeti liječenje primjenom 20 mg lijeka Oktreotid Teva u intervalima od 4 nedjelje kroz 3 mjeseca. Pacijenti koji se liječe supkutano oktreotidom mogu započeti liječenje lijekom Oktreotid Teva dan nakon posljednje doze supkutano primijenjenog oktreotida. Naknadno prilagođavanje doze treba da se zasniva na serumskim koncentracijama hormona rasta (GH) i insulinu sličnog faktora rasta-l/somatomedina C (IGF-l) i kliničkim simptomima.

Pacijentima kod kojih, u toku tog 3-mjesečnog perioda, klinički simptomi i biohemijski parametri (GH; IGF-l) nisu potpuno kontrolisani (koncentracije GH-a još uvijek iznad 2,5 mikrogram/l), doza se može povećati do 30 mg svake 4 nedjelje. Ako nakon 3 mjeseca, GH, IGF-1, i/ili simptomi nisu odgovarajuće kontrolisani uz dozu od 30 mg, doza se može povećati na 40 mg svake 4 nedjelje.

Kod pacijenata čije su koncentracije GH-a stalno ispod 1 mikrogram/l, koncentracije IGF-1 u serumu normalizovane, a većina reverzibilnih znakova/simptoma akromegalije je nestala nakon tromjesečnog liječenja dozom od 20 mg, može se primjenjivati 10 mg lijeka Oktreotid Teva svake 4 nedjelje. Međutim, posebno u ovoj grupi pacijenata, preporučuje se pažljivo praćenje adekvatne kontrole koncentracije GH i IGF-1 u serumu, kao i kliničkih znakova/simptoma pri toj sniženoj dozi lijeka Oktreotid Teva.

Kod pacijenata na stabilnoj dozi lijeka Oktreotid Teva potrebno je provjeravati GH i IGF-1 svakih 6 mjeseci.

Gastroenteropankreatički endokrini tumori

Liječenje pacijenata sa simptomima udruženim sa funkcionalnim gastroenteropankreatičkim neuroendokrinim tumorima

Preporučuje se da se liječenje započne primjenom 20 mg lijeka Oktreotid Teva u intervalima od 4 nedjelje. Pacijenti koji se liječe supkutano oktreotidom, treba da nastave liječenje prethodno efikasnom dozom tokom 2 nedjelje nakon prve injekcije lijeka Oktreotid Teva.

Pacijentima čiji su simptomi i biološki markeri dobro kontrolisani nakon 3 mjeseca terapije, doza se može smanjiti na 10 mg lijeka Oktreotid Teva svake 4 nedjelje.

Pacijentima čiji su simptomi nakon 3 mjeseca terapije samo djelimično pod kontrolom, doza se može povećati na 30 mg lijeka Oktreotid Teva svake 4 nedjelje.

U danima kada se tokom liječenja lijekom Oktreotid Teva, eventualno pojačaju simptomi udruženi sa

gastroenteropankreatičkim tumorima, preporučuje se dodatna primjena oktreotida supkutano u dozama koje su propisane prije terapije lijekom Oktreotid Teva. To se može dogoditi uglavnom tokom prva 2 mjeseca terapije dok se ne postignu terapijske koncentracije oktreotida.

Liječenje pacijenata sa uznapredovalim neuroendokrinim tumorima srednjeg crijeva ili nepoznatog

primarnog porijekla kada su kao mjesta porijekla isključena mjesta izvan srednjeg crijeva

Preporučena doza lijeka Oktreotid Teva iznosi 30 mg primijenjenog svake 4 nedjelje (vidjeti dio 5.1). Liječenje lijekom Oktreotid Teva za kontrolisanje tumora treba nastaviti ukoliko nema napredovanja tumora.

Liječenje adenoma koji luče TSH

Liječenje lijekom Oktreotid Teva treba započeti dozom od 20 mg u intervalima od 4 nedjelje tokom 3 mjeseca prije razmatranja prilagođavanja doze. Doza se zatim prilagođava na osnovu odgovora TSH-a i tireoidnih hormona.

Primjena kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega

Oštećena funkcija bubrega ne utiče na ukupnu izloženost (PIK) oktreotidu primijenjenom supkutano. Stoga nije potrebno prilagođavanje doze lijeka Oktreotid Teva.

Primjena kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre

U jednoj studiji sa oktreotidom primijenjenim supkutano i intravenski, pokazano je da se kapacitet eliminacije može smanjiti kod pacijenata sa cirozom jetre, ali ne i kod pacijenata sa masnom jetrom. U određenim slučajevima kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre može biti potrebno prilagođavanje doze.

Primjena kod starijih osoba

U jednoj studiji sa oktreotidom primijenjenim supkutano, kod pacijenata ≥ 65 godina nije bilo potrebno prilagođavanje doze. Stoga za ovu grupu pacijenata nije potrebno prilagođavanje doze lijeka Oktreotid Teva.

Pedijatrijska populacija

Postoji ograničeno iskustvo sa primjenom lijeka Oktreotid Teva kod djece.

Način primjene

Oktreotid Teva može se primijeniti samo dubokom intramuskularnom injekcijom. Mjesto uboda svake sljedeće intramuskularne injekcije treba mijenjati između lijevog i desnog glutealnog mišića (vidjeti dio 6.6).

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Opšte

S obzirom na to da se tumori hipofize koji izlučuju GH mogu ponekad proširiti i pritom izazvati ozbiljne komplikacije (npr. oštećenja vidnog polja), važno je da svi pacijenti budu pažljivo praćeni. Ako se dokaže širenje tumora, pacijentu se mogu preporučiti drugi terapijski postupci.

Kod pacijentkinja sa akromegalijom terapijska korist od sniženja vrijednosti hormona rasta (GH) i normalizacije koncentracije insulinu sličnog faktora rasta 1 (IGF-1) može da podrazumijeva potencijalno obnavljanje plodnosti. Pacijentkinje u reproduktivnom periodu potrebno je upozoriti da tokom liječenja oktreotidom, ako je potrebno, koriste odgovarajuću kontracepciju (vidjeti takođe dio 4.6).

Kod pacijenata koji se dugotrajno liječe oktreotidom potrebno je pratiti funkciju štitaste žlijezde.

Tokom terapije oktreotidom potrebno je pratiti funkciju jetre.

Kardiovaskularni događaji

Prijavljeni su česti slučajevi bradikardije. Može biti potrebno prilagođavanje doze ljekova kao što su

beta-blokatori, blokatori kalcijumskih kanala ili preparata koji kontrolišu balans tečnosti i elektrolita (vidjeti dio 4.5).

Poremećaji žuči i povezani događaji

Holelitijaza je vrlo česta tokom terapije oktreotidom i može se povezati sa holecistitisom i dilatacijom žučnog kanala (vidjeti dio 4.8). Dodatno, u postmarketiškom periodu prijavljeni su slučajevi holangitisa kao komplikacije holelitijaze kod pacijenata koji primaju oktreotid injekcije sa produženim oslobadjanjem.

Preporučuje se ultrazvučni pregled žučne kese prije, kao i u približno 6-mjesečnim intervalima tokom terapije oktreotid injekcijama sa produženim oslobađanjem.

Metabolizam glukoze

Lijek Oktreotid Teva može uticati na regulaciju glukoze zbog svog inhibitornog djelovanja na hormon rasta, glukagon i oslobađanje insulina. Postprandijalna tolerancija glukoze može biti smanjena. Kod pacijenata liječenih oktreotidom supkutano, u nekim se slučajevima kao rezultat dugotrajne primjene može javiti stanje perzistirajuće hiperglikemije. Takođe je bila prijavljena i hipoglikemija.

Kod pacijenata koji istovremeno imaju dijabetes melitus tipa I, lijek Oktreotid Teva može uticati na regulaciju glukoze, pa bi mogle biti potrebne niže doze insulina. Kod osoba koje ne boluju od šećerne bolesti, kao i kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa II sa djelimično očuvanim rezervama insulina, supkutana primjena oktreotida može rezultirati postprandijalnim porastom glikemije. Stoga se savjetuje praćenje tolerancije glukoze i antidijabetesne terapije.

Kod pacijenata sa insulinomima oktreotid može, zbog svog relativno jačeg inhibitornog dejstva na izlučivanje GH-a i glukagona nego insulina kao i zbog kraćeg trajanja njegovog inhibitornog dejstva na insulin, produžiti i pojačati trajanje hipoglikemije. Potrebno je pažljivo praćenje stanja tih pacijenata.

Funkcija pankreasa:

Egzokrina insuficijencija pankreasa (engl. pancreatic exocrine insufficiency, PEI) uočena je kod nekih pacijenata koji su primali terapiju oktreotidom za liječenje gastroenteropankreatičkih neuroendokrinih tumora. Simptomi PEI mogu uključivati steatoreju, mekanu stolicu, nadutost u abdomenu i gubitak težine. Kod simptomatskih pacijenata treba razmotriti skrining i odgovarajuće liječenje PEI u skladu sa kliničkim smjernicama.

Ishrana

Oktreotid može kod nekih pacijenata promijeniti resorpciju masnoća iz hrane.

Kod nekih pacijenata koji su primali terapiju oktreotidom zabilježene su snižene vrijednosti vitamina B12 i poremećen nalaz Schilling-ovog testa. Tokom terapije lijekom Oktreotid Teva preporučuje se praćenje vrijednosti vitamina B12 kod pacijenata koji u anamnezi već od ranije imaju zabilježen nedostatak vitamina B12.

Sadržaj natrijuma

Lijek Oktreotid Teva sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Prilagođavanje doze ljekova kao što su beta-blokatori, blokatori kalcijumskih kanala ili supstance koje kontrolišu ravnotežu tečnosti i elektrolita može biti potrebno kada se istovremeno primjenjuje lijek Oktreotid Teva (vidjeti dio 4.4).

Može biti potrebno prilagođavanje doze insulina i antidijabetika kada se istovremeno primjenjuje lijek Oktreotid Teva (vidjeti dio 4.4).

Otkriveno je da oktreotid smanjuje intestinalnu resorpciju ciklosporina i odlaže resorpciju cimetidina.

Istovremena primjena oktreotida i bromokriptina povećava bioraspoloživost bromokriptina.

Ograničeni objavljeni podaci ukazuju na to da analozi somatostatina mogu smanjiti metabolički klirens jedinjenja za koje je poznato da se metabolišu putem enzima citohroma P450, što može biti uzrokovano supresijom hormona rasta. S obzirom da se ne može isključiti ovakav mogući efekat oktreotida, potreban je oprez kod primjene ljekova koji se uglavnom metabolišu putem CYP3A4 i imaju nizak terapijski indeks (npr. kinidin, terfenadin).

Istovremena primjena sa radioaktivnim analozima somatostatina

Somatostatin i njegovi analozi, kao što je oktreotid, kompetitivno se vezuju za somatostatinske receptore pa mogu uticati na efikasnost radioaktivnih analoga somatostatina. Primjenu lijeka Oktreotid Teva treba izbjegavati najmanje 4 sedmice prije primjene lutecijum (177Lu) oksodotreotida, radiofarmaceutika koji se veže na somatostatinske receptore. Ako je potrebno, pacijente je moguće liječiti kratkodjelujućim analozima somatostatina sve do 24 sata prije primjene lutecijum (177Lu) oksodotreotida.

Nakon primjene lutecijum (177Lu) oksodotreotida, liječenje Oktreotidom Teva može se nastaviti u roku od 4 do 24 sata ali se mora ponovo prekinuti 4 sedmice prije sljedeće primjene lutecijum (177Lu) oksodotreotida.

Trudnoća

Podaci o primjeni oktreotida kod trudnica su ograničeni (manje od 300 ishoda trudnoća) i kod otprilike jedne trećine slučajeva ishodi trudnoće su nepoznati. Većina slučajeva je dobijena tokom postmarketinške upotrebe oktreotida, a više od 50% izloženih trudnoća je prijavljeno kod pacijentkinja sa akromegalijom. Većina žena je bila izložena oktreotidu tokom prvog trimestra trudnoće u dozama od 100-1200 mikrograma/dan supkutano primijenjenog oktreotida ili od 10-40 mg/mjesec oktreotida primijenjenog u obliku injekcije sa produženim oslobađanjem. Kongenitalne anomalije su prijavljene kod otprilike 4% slučajeva trudnoća sa poznatim ishodom. U tim slučajevima se nije sumnjalo na uzročnu povezanost sa oktreotidom.

Studije na životinjama ne ukazuju na direktna ili indirektna štetna dejstva vezana za reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Kao mjera predostrožnosti, preporučuje se izbjegavanje primjene lijeka Oktreotid Teva tokom trudnoće (vidjeti dio 4.4).

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se oktreotid u majčino mlijeko. Studije na životinjama pokazuju da se oktreotid izlučuje u mlijeko. Pacijentkinje ne smiju da doje tokom terapije lijekom Oktreotid Teva.

Plodnost

Nije poznato da li oktreotid utiče na plodnost kod ljudi. Kod muških potomaka ženki koje su tretirane tokom trudnoće i dojenja otkriveno je kasno spuštanje testisa. Oktreotid, međutim, nije uticao na plodnost kod pacova pri dozama do 1 mg/kg tjelesne mase na dan (vidjeti dio 5.3).

Lijek Oktreotid Teva ne utiče ili zanemarljivo utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama. Pacijentima treba savjetovati oprez ako prilikom upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama osjete vrtoglavicu, asteniju/umor, ili glavobolju tokom liječenja lijekom Oktreotid Teva.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće neželjene reakcije prijavljene tokom terapije oktreotidom uključuju gastrointestinalne poremećaje, poremećaje nervnog sistema, hepatobilijarne poremećaje, kao i poremećaje metabolizma i ishrane.

Najčešće prijavljivane neželjene reakcije u kliničkim studijama u kojima je bio primijenjen oktreotid su bile dijareja, bol u abdomenu, mučnina, flatulencija, glavobolja, holelitijaza, hiperglikemija i konstipacija. Ostale često prijavljivane neželjene reakcije su bile vrtoglavica, lokalizovana bol, žučni talog, poremećaj funkcije štitaste žlijezde (npr. snižen tireotropin [TSH], snižen ukupni T4 kao i snižen slobodni T4), rijetke stolice, poremećaj tolerancije glukoze, povraćanje, astenija i hipoglikemija.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Sljedeće neželjene reakcije, navedene u Tabeli 1, bile su prikupljene tokom kliničkih studija sa oktreotidom:

Neželjene reakcije (Tabela 1) su navedene po učestalosti, od najčešćih, prema sljedećim definicijama: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); veoma rijetko (< 1/10 000), uključujući izolovane slučajeve. Unutar svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su navedena po opadajućoj ozbiljnosti.

Tabela 1: Neželjene reakcije na lijek prijavljene u kliničkim studijama

Postmarketinško iskustvo

Spontano prijavljene neželjene reakcije prikazane u Tabeli 2 su prijavljene dobrovoljno i nije uvijek moguće pouzdano odrediti učestalost ili uzročnu povezanost sa izloženošću lijeku.

Tabela 2: Neželjene reakcije na lijek iz spontanih prijava

Opis odabranih neželjenih reakcija

Žučna kesa i povezani poremećaji

Pokazalo se da analozi somatostatina inhibiraju kontraktilnost žučne kese i smanjuju sekreciju žuči, što može dovesti do abnormalnosti žučne kese ili žučnog taloga. Stvaranje žučnih kamenaca prijavljeno je kod 15 do 30% pacijenata na dugotrajnoj supkutanoj terapiji oktreotidom. Učestalost u opštoj populaciji (starosti od 40 do 60 godina) je oko 5 do 20%. Dugotrajna izloženost oktreotid injekcijama sa produženim oslobađanjem kod pacijenata sa akromegalijom ili gastroenteropankreatičkim tumorima ukazuje na to da terapija oktreotid injekcijama sa produženim oslobađanjem ne povećava učestalost stvaranja žučnih kamenaca u poređenju sa supkutanom primjenom. Ako se žučni kamenac pojavi, obično je asimptomatski; simptome žučnog kamenca treba tretirati terapijom rastvaranja pomoću žučnih kiselina ili hirurškim zahvatom.

Gastrointestinalni poremećaji

U rijetkim slučajevima, gastrointestinalna neželjena dejstva mogu da liče na akutnu intestinalnu opstrukciju sa progresivnom distenzijom abdomena, teškim epigastričnim bolom, pojačanom osjetljivošću i napetošću abdomena. Poznato je da se učestalost gastrointestinalnih neželjenih događaja, tokom kontinuiranog liječenja, s vremenom smanjuje.

Preosjetljivost i anafilaktičke reakcije

Preosjetljivost i alergijske reakcije su prijavljene tokom postmarketinškog praćenja. Kada se pojave, uglavnom zahvataju kožu, rijetko usta i disajne puteve. Prijavljeni su izolovani slučajevi anafilaktičkog šoka.

Reakcije na mjestu primjene injekcije

Reakcije na mjestu primjene injekcije, uključujući bol, crvenilo, krvarenje, svrab, oticanje ili induraciju su često prijavljivane kod pacijenata koji primaju oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem. Međutim, te reakcije u većini slučajeva nisu zahtijevale nikakve kliničke intervencije.

Poremećaji metabolizma i ishrane

Iako se izmjerena fekalna ekskrecija masnoće može povećati, do danas nema dokaza da dugotrajna terapija oktreotidom dovodi do nutritivnih nedostataka zbog malapsorpcije.

Enzimi pankreasa

U vrlo rijetkim slučajevima prijavljen je akutni pankreatitis tokom prvih sati ili dana supkutane terapije

oktreotidom, koji bi se povukao nakon prestanka primjene lijeka. Osim toga, kod pacijenata dugotrajno liječenih supkutano oktreotidom, bio je prijavljen pankreatitis izazvan holelitijazom.

Kardiološki poremećaji

Bradikardija je često neželjeno dejstvo analoga somatostatina. I kod pacijenata sa akromegalijom i kod pacijenata sa karcinoidnim sindromom su bile primijećene promjene EKG-a kao što je produženje QT intervala, pomjeranje srčane osovine, rana repolarizacija, niska voltaža, poremećaj odnosa R/S zubaca, rana progresija R zupca kao i nespecifične promjene ST-T segmenta. Povezanost ovih događaja sa oktreotid acetatom nije utvrđena zato što je većina ovih pacijenata već imala osnovnu bolest srca (vidjeti dio 4.4).

Trombocitopenija

Trombocitopenija je prijavljena nakon stavljanja u promet, naročito tokom terapije oktreotid injekcijom (i.v.) kod pacijenata sa cirozom jetre, i tokom liječenja oktreotid injekcijom sa produženim oslobađanjem. Ovo je reverzibilna rekcija i povlači se nakon prekida terapije.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Prijavljen je ograničen broj slučajnih predoziranja oktreotid injekcijom sa produženim oslobađanjem. Raspon doza oktreotid injekcija sa produženim oslobađanjem se kretao od 100 mg do 163 mg/mjesec. Jedino prijavljeno neželjeno dejstvo bilo je napad crvenila praćen vrućinom.

Zabilježena je primjena doza oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem do 60 mg/mjesec i do 90 mg/2 nedjelje kod pacijenata sa karcinomom. Te doze su se generalno dobro podnosile, ali su zabilježena sljedeća neželjena dejstva: učestalo mokrenje, umor, depresija, anksioznost i nedostatak koncentracije.

Predoziranje se liječi simptomatski.

Farmakoterapijska grupa: Somatostatin i analozi

ATC kod: H01CB02

Mehanizam dejstva

Oktreotid je sintetički oktapeptidni derivat prirodnog somatostatina, sa sličnim farmakološkim dejstvima, ali sa značajno dužim djelovanjem. On inhibira patološki povećanu sekreciju hormona rasta (GH), kao i peptida i serotonina koji se proizvode u gastroenteropankreatičnom (GEP) endokrinom sistemu.

Kod životinja je oktreotid potentniji inhibitor oslobađanja GH, glukagona i insulina nego somatostatin, sa većom selektivnošću za supresiju GH i glukagona.

Kod zdravih ispitanika se pokazalo da oktreotid, poput somatostatina, inhibira:

• oslobađanje GH stimulisano argininom, fizičkom aktivnošću i insulinom izazvanom hipoglikemijom;
• postprandijalno oslobađanje insulina, glukagona, gastrina, drugih peptida GEP endokrinog sistema i argininom stimulisano oslobađanje insulina i glukagona;
• oslobađanje tireotropina (TSH) stimulisano hormonom koji oslobađa tireotropin (TRH).

Za razliku od somatostatina, oktreotid jače inhibira sekreciju GH nego insulina i nakon prestanka njegove primjene nema ponovne („rebound“) hipersekrecije hormona (tj. GH kod pacijenata sa akromegalijom).

Kod pacijenata sa akromegalijom, lijek Oktreotid Teva, galenska formulacija oktreotida pogodna za ponovnu primjenu u intervalima od 4 nedjelje, oslobađa ujednačene i terapijske koncentracije oktreotida u serumu, čime ujednačeno snižava koncentraciju GH i normalizuje koncentraciju IGF-1 u serumu kod većine pacijenata. Kod većine pacijenata oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem bitno smanjuju kliničke simptome bolesti, kao što su glavobolja, znojenje, parestezije, umor, osteoartralgija i sindrom karpalnog tunela. Kod prethodno neliječenih pacijenata sa akromegalijom i adenomom hipofize koji luči GH terapija oktreotidom rezultirala je smanjenjem volumena tumora za > 20% kod značajnog broja (50%) pacijenata.

Kod pojedinih pacijenata sa adenomom hipofize koji luči GH prijavljeno je da su oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem dovele do smanjenja tumorske mase (prije hirurškog zahvata). Međutim, hirurški zahvat ne smije biti odložen.

Kod pacijenata s funkcionalnim tumorima gastroenteropankreatičkog endokrinog sistema liječenje lijekom Oktreotid Teva omogućava kontinuiranu kontrolu simptoma povezanih sa osnovnom bolešću. Oktreotid u različitim vrstama gastroenteropankreatičkih tumora ima sljedeća dejstva:

Karcinoidni tumori

Primjena oktreotida može da dovede do ublažavanja simptoma, posebno crvenila praćenog vrućinom i dijareje. U mnogim slučajevima to je praćeno i smanjenjem vrijednosti serotonina u plazmi i smanjenom urinarnom sekrecijom 5-hidroksi indol sirćetne kisjeline.

VIP-omi

Biohemijska karakteristika ovih tumora je hiperprodukcija vazoaktivnog intestinalnog peptida (VIP). U većini slučajeva primjena oktreotida dovodi do ublažavanja teške sekretorne dijareje karakteristične za to stanje, sa posljedičnim poboljšanjem kvaliteta života. To je praćeno i poboljšanjem u pratećem poremećaju elektrolita, npr. hipokalijemiji, čime se omogućava ukidanje enteralne i parenteralne nadoknade tečnosti i elektrolita. Kod nekih pacijenata snimanje kompjuterizovanom tomografijom ukazuje na usporavanje ili zaustavljanje progresije tumora, ili čak na smanjivanje tumora, naročito metastaza u jetri. Kliničko poboljšanje obično prati sniženje vrijednosti VIP-a u plazmi, koje mogu opasti do normalnih referentnih vrijednosti.

Glukagonomi

Primjena oktreotida u većini slučajeva rezultira znatnim poboljšanjem nekrolitičkog, migrirajućeg osipa karakterističnog za ovo stanje. Dejstvo oktreotida na blagi oblik dijabetes melitusa, koje se često javlja kod ovih pacijenata, nije izraženo i generalno ne dovodi do smanjenja potrebe za insulinom ili oralnim hipoglikemicima. Oktreotid dovodi do poboljšanja dijareje i posljedično i do povećanja tjelesne mase pacijenata. Iako primjena oktreotida često dovodi do momentalnog sniženja vrijednosti glukagona u plazmi, ovo sniženje se generalno ne zadržava tokom dugotrajne primjene, uprkos kontinuiranom simptomatskom poboljšanju.

Gastrinomi/Zollinger-Ellison-ov sindrom

Terapija inhibitorima protonske pumpe ili blokatorima H2 receptora generalno kontroliše hipersekreciju želudačne kiseline. Međutim, inhibitori protonske pumpe ili blokatori H2 receptora možda neće adekvatno ublažiti dijareju koja je takođe izražen simptom. Lijek Oktreotid Teva može pomoći u dodatnom smanjivanju povećanog lučenja želudačne kiseline i ublažiti simptome, uključujući dijareju, budući da omogućava supresiju povišenih vrijednosti gastrina kod nekih pacijenata.

Insulinomi

Primjena oktreotida uzrokuje smanjenje vrijednosti cirkulirajućeg imunoreaktivnog insulina. Kod pacijenata sa operabilnim tumorima oktreotid može pomoći u predoperativnom obnavljanju i održavanju normoglikemije. Kod pacijenata sa inoperabilnim benignim ili malignim tumorima glikemijska kontrola može da se poboljša bez istovremenog smanjenja koncentracije cirkulišućeg insulina.

Uznapredovali neuroendokrini tumori srednjeg crijeva ili nepoznatog primarnog porijekla kada su kao mjesta porijekla isključena mjesta izvan srednjeg crijeva

Jedna randomizovana, dvostruko slijepa, placebom kontrolisana studija faze III (PROMID) pokazala je da oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem inhibiraju rast tumora kod pacijenata sa uznapredovalim neuroendokrinim tumorima srednjeg crijeva. Ukupno 85 pacijenata bilo je randomizovano u grupu koja je dobijala oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem 30 mg svake 4 nedjelje (n=42) ili placebo (n=43) tokom 18 mjeseci, ili do progresije tumora ili smrti.

Glavni kriterijumi za uključivanje bili su: izostanak prethodnog liječenja; histološki potvrđeni; lokalno inoperabilni ili metastatski dobro diferencirani; funkcionalno aktivni ili inaktivni neuroendokrini tumori/karcinomi; sa primarnim tumorom lociranim u srednjem crijevu ili tumorom nepoznatog primarnog porijekla za koji se vjeruje da potiče iz srednjeg crijeva, ukoliko je primarno porijeklo unutar pankreasa, grudnog koša ili nekog drugog mjesta bilo isključeno.

Primarni ishod bio je vrijeme do progresije tumora ili smrti povezane sa tumorom (TTP; engl. Time to Progression).

U analizi ITT populacije ((ITT; engl. Intent-to-Treat-predviđene za liječenje) (svi randomizovani pacijenti), zabilježeno je 26 slučajeva progresije ili smrti povezane sa tumorom u grupi koja je primala oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem, odnosno 41 slučaj u grupi koja je primala placebo (HR = 0,32; 95% CI; 0,19 do 0,55; p-vrijednost=0,000015).

U populaciji za konzervativnu ITT analizu (cITT) u kojoj je 3 pacijenata bilo isključeno pri randomizaciji, zabilježeno je 26 odnosno 40 progresija bolesti ili smrti povezanih sa tumorom u grupama koje su primale oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem odnosno placebo (HR=0,34; 95%-tni CI, 0,20 do 0,59; p-vrijednost =0,000072; Slika 1). Medijana vremena do progresije tumora bila je 14,3 mjeseci (95% CI; 11,0 do 28,8 mjeseci) u grupi koja je primala oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem odnosno 6,0 mjeseci (95% CI; 3,7 do 9,4 mjeseca) u grupi koja je primala placebo.

Analiza podataka u populaciji liječenoj prema protokolu ispitivanja (PP) u kojoj su dodatni pacijenti bili isključeni na kraju ispitivane terapije, progresija tumora ili smrt povezana sa tumorom bila je zabilježena kod 19 pacijenata koji su primali oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem odnosno kod 38 pacijenata koji su primali placebo (HR = 0,24; 95% CI; 0,13 do 0,45; p-vrijednost = 0,0000036).

Slika 1 Kaplan-Meierove procjene vremena do progresije (TTP) pri poređenju oktreotid injekcija sa produženim oslobađanjem i placeba (populacija analizirana konzervativnom ITT analizom)

Tabela 3: Rezultati koji se odnose na vrijeme do progresije (TTP) prema analizi populacija

Efekat terapije bio je sličan kod pacijenata sa funkcionalno aktivnim (HR = 0,23; 95% CI; 0,09 do 0,57) i inaktivnim tumorima (HR = 0,25; 95% CI; 0,10 do 0,59).

Nakon 6 mjeseci terapije, stabilna bolest je bila uočena kod 67% pacijenata liječenih oktreotid injekcijama sa produženim oslobađanjem kao i kod 37% pacijenata u grupi koja je primala placebo.

Na osnovu značajne kliničke koristi postignute oktreotid injekcijama sa produženim oslobađanjem uočene u unaprijed planiranoj privremenoj (interim) analizi, dalje uključivanje pacijenata bilo je prekinuto.

Bezbjednost primjene oktreotid injekcija sa produženim oslobađanjem u ovom ispitivanju u skladu je sa utvrđenim bezbjednosnim profilom.

Terapija adenoma hipofize koji luče TSH

Pokazalo se da oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem, jedna intramuskularna injekcija primijenjena svake 4 nedjelje, suprimiraju povišene vrijednosti hormona štitaste žlijezde, kako bi se normalizovao TSH i ublažili klinički znaci i simptomi hipertireoze kod pacijenata sa adenomima koji luče TSH. Terapijski efekat oktreotid injekcija sa produženim oslobađanjem dostigao je statističku značajnost u poređenju sa početnim vrijednostima nakon 28 dana, a terapijske koristi trajale su do 6 mjeseci.

Resorpcija

Nakon jednokratne intramuskularne injekcije oktreotida sa produženim oslobađanjem, koncentracija oktreotida u serumu postiže prolaznu maksimalnu početnu vrijednost u roku od 1 sata nakon primjene, a zatim tokom 24 sata koncentracija oktreotida progresivno opada na niske vrijednosti koje se ne mogu detektovati. Nakon te početne maksimalne vrijednosti prvog dana kod većine pacijenata oktreotid ostaje sljedećih 7 dana na subterapijskim nivoima. Nakon toga, koncentracije oktreotida opet rastu, a plato koncentracije postiže se oko 14. dana i ostaje relativno stalan tokom sljedeće 3-4 nedjelje. Maksimalna vrijednost tokom prvog dana niža je od vrijednosti tokom plato faze pa se tokom 1. dana ne oslobodi više od 0,5% od ukupne količine lijeka. Približno nakon 42. dana koncentracija oktreotida se polako smanjuje, istovremeno sa završnom fazom razgradnje polimernog matriksa ovog oblika doziranja.

Kod pacijenata sa akromegalijom prosječne plato koncentracije oktreotida nakon jednokratnih doza od 10 mg, 20 mg i 30 mg primijenjenih u vidu oktreotid injekcija sa produženim oslobađanjem iznose 358 ng/l, 926 ng/l, odnosno 1710 ng/l. Koncentracije oktreotida u serumu u stanju dinamičke ravnoteže, postignute nakon 3 injekcije u intervalima od 4 nedjelje, više su približno 1,6-1,8 puta i iznose 1557 ng/l, odnosno 2384 ng/l nakon višekratnih injekcija od 20 mg, odnosno 30 mg oktreotida sa produženim oslobađanjem.

Kod pacijenata sa karcinoidnim tumorima, srednja vrijednost (i medijana) koncentracije oktreotida u serumu u stanju dinamičke ravnoteže nakon višekratnih injekcija od 10 mg, 20 mg i 30 mg oktreotid injekcija sa produženim oslobađanjem, primijenjenih u intervalima od 4 nedjelje, takođe su linearno rasle sa dozom i iznosile su 1231 (894) ng/l, 2620 (2270) ng/l, odnosno 3928 (3010) ng/l.

Tokom 28 mjesečnih oktreotid injekcija sa produženim oslobađanjem nije došlo do akumulacije oktreotida iznad one očekivane usljed preklapanja profila oslobađanja.

Distribucija i biotransformacija

Farmakokinetički profil oktreotida nakon oktreotid injekcija sa produženim oslobađanjem odraz je profila oslobađanja iz polimernog matriksa i njegove biorazgradnje. Nakon oslobađanja u sistemsku cirkulaciju, oktreotid se distribuira prema svojim poznatim farmakokinetičkim svojstvima, kao što je opisano kod supkutane primjene. Volumen distribucije oktreotida u stanju dinamičke ravnoteže iznosi 0,27 l/kg, a ukupni tjelesni klirens iznosi 160 ml/min. Vezanje za proteine plazme iznosi oko 65%, a lijek se suštinski ne vezuje za krvne ćelije.

Farmakokinetički podaci sa ograničenim uzorkovanjem krvi kod pedijatrijskih pacijenata sa hipotalamusnom gojaznošću, uzrasta od 7–17 godina, koji su primali oktreotid injekcije sa produženim oslobađanjem u dozi od 40 mg jednom mjesečno, pokazali su srednje najniže koncentracije oktreotida u plazmi od 1395 ng/l nakon prve injekcije i 2973 ng/l u stanju dinamičke ravnoteže. Uočena je viša varijabilnost među ispitanicima.

Najniže koncentracije oktreotida u stanju dinamičke ravnoteže nisu bile u korelaciji sa godinama i BMI, ali su bile u umjerenoj korelaciji sa tjelesnom masom (52,3–133 kg) i značajno različite između pacijenata muškog i ženskog pola, odnosno oko 17% više kod pacijenata ženskog pola.

Studije akutne toksičnosti i toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenosti i reproduktivne toksičnosti kod životinja nisu ukazale na bilo kakav poseban rizik za ljude.

Reproduktivne studije kod životinja nisu otkrile dokaze o teratogenim, embrio/fetalnim ili drugim reproduktivnim dejstvima izazvanim oktreotidom pri primjeni doze do 1 mg/kg/dan kod roditelja. Kod potomaka pacova uočena je određena retardacija fiziološkog rasta koja je bila prolazna i mogla se pripisati inhibiciji GH koju je uzrokovala prekomjerna farmakodinamička aktivnost (vidjeti dio 4.6).

Nisu sprovedene specifične studije kod mladih pacova. U studijama pre- i postnatalnog razvoja uočeni su smanjeni rast i sazrijevanje kod F1 potomaka ženki koje su dobijale oktreotid tokom cijele trudnoće i perioda laktacije. Kasno spuštanje testisa zabilježeno je kod muških F1 potomaka, ali plodnost zahvaćenih F1 muških mladunaca ostala je normalna. Gore navedena zapažanja bila su prolazna pa se stoga smatraju posljedicom inhibicije GH.

Prašak (bočica):

Poli (DL-laktid-ko-glikolid);

Manitol (E421)

Rastvarač (napunjeni injekcioni špric):

Karmeloza natrijum;

Manitol (E421);

Poloksamer;

Voda za injekcije.

Zbog nedostatka studija kompatibilnosti ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.

3 godine

Lijek se ne smije čuvati nakon rekonstitucije (mora se odmah primijeniti).

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Čuvati u frižideru (2°C do 8°C). Ne zamrzavati.

Lijek Oktreotid Teva se na dan ubrizgavanja može čuvati na temperaturi ispod 25°C.

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti dio 6.3.

Oktreotid Teva 10 mg: Jedno pakovanje sadrži 1 staklenu bočicu zatvorenu gumenim čepom (hlorobutilna guma) sa aluminijskim prstenom i tamnoplavom „flip-off“ kapicom, koja sadrži prašak za suspenziju za injekciju i 1 napunjeni bezbojni stakleni špric sa prednjim zatvaračem i klipom (bromobutilna guma) sa 2 ml rastvarača, zajedno upakovane u plastični blister sa 1 nastavkom za bočicu i 1 sigurnosnom iglom za injekciju.

Oktreotid Teva 20 mg: Jedno pakovanje sadrži 1 staklenu bočicu zatvorenu gumenim čepom (hlorobutilna guma) sa aluminijskim prstenom i narandžastom „flip-off“ kapicom, koja sadrži prašak za suspenziju za injekciju i 1 napunjeni bezbojni stakleni špric sa prednjim zatvaračem i klipom (bromobutilna guma) sa 2 ml rastvarača, zajedno upakovane u plastični blister sa 1 nastavkom za bočicu i 1 sigurnosnom iglom za injekciju.

Oktreotid Teva 30 mg: Jedno pakovanje sadrži 1 staklenu bočicu zatvorenu gumenim čepom (hlorobutilna guma) sa aluminijskim prstenom i tamnocrvenom „flip-off“ kapicom, koja sadrži prašak za suspenziju za injekciju i 1 napunjeni bezbojni stakleni špric sa prednjim zatvaračem i klipom (bromobutilna guma) sa 2 ml rastvarača, zajedno upakovane u plastični blister sa 1 nastavkom za bočicu i 1 sigurnosnom iglom za injekciju.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim nacionalnim propisima.

Uputstva za pripremu i intramuskularnu injekciju lijeka Oktreotid Teva

SAMO ZA DUBOKU INTRAMUSKULARNU INJEKCIJU

Sadržaj kompleta za injekciju:

a.Jedna bočica koja sadrži prašak lijeka Oktreotid Teva,

b.Jedna napunjeni špric koji sadrži rastvarač za rekonstituciju,

c.Jedan nastavak za bočicu za rekonstituciju lijeka,

d.Jedna sigurnosna igla za injekciju.

Pažljivo se pridržavajte uputstava da biste osigurali pravilnu rekonstituciju lijeka Oktreotid Teva prije duboke intramuskularne injekcije.

Postoje tri ključna postupka u rekonstituciji lijeka Oktreotid Teva. Ukoliko se ne pridržavate uputstava to može da dovede do neodgovarajuće primjene lijeka.

• Komplet za injekciju mora da dostigne sobnu temperaturu. Izvadite komplet za injekciju iz frižidera i pustite ga da stoji na sobnoj temperaturi najmanje 30 minuta prije rekonstitucije, ali ne duže od 24 časa.
• Posle dodavanja rastvarača, osigurajte da prašak bude potpuno natopljen tako što ćete pustiti bočicu da odstoji 5 minuta.
• Nakon natapanja, umjereno tresite bočicu u horizontalnom pravcu najmanje 30 sekundi dok se ne formira ujednačena suspenzija. Suspenzija lijeka Oktreotid Teva mora se pripremiti tek neposredno prije primjene.

Lijek Oktreotid Teva treba da primjenjuju samo obučeni zdravstveni radnici

438721510604500• Izvadite Oktreotid Teva komplet za injekciju iz frižidera.

OPREZ: Veoma je važno da postupak rekonstitucije započnete tek nakon što komplet za injekciju dostigne sobnu temperaturu. Ostavite komplet da odstoji na sobnoj temperaturi najmanje 30 minuta pre rekonstitucije, ali ne duže od 24 časa.

Napomena: Komplet za injekciju može se ponovno staviti u frižider ako bude potrebno.

368871567310002. korak

• Uklonite plastičnu kapicu sa bočice i očistite gumeni čep bočice alkoholnom vatom.

• Uklonite blister foliju sa pakovanja nastavka za bočicu i izvadite nastavak iz pakovanja držeći ga između kapice i tijela nastavka. NE dirajte dio nastavka koji ide na bočicu.

• Postavite bočicu na ravnu površinu. Nastavak za bočicu postavite na vrh bočice i gurnite ga do kraja prema dolje dok ne čujete „klik“ koji znači da je nastavak nalegao na svoje mjesto.

• Očistite vrh nastavka za bočicu alkoholnom vatom.

3422075115570003. korak

• Uklonite glatku bijelu kapicu sa šprica napunjenog

rastvaračem i zavrtanjem pričvrstite špric na

nastavak za bočicu.

• Polako gurnite klip do kraja kako biste prebacili

rastvarač u bočicu.

Pažljivo pratite uputstva koja Vam je dao Vaš ljekar. Ona se mogu razlikovati od informacija navedenih u ovom uputstvu.

Pročitajte objašnjenja u nastavku prije nego počnete primjenjivati lijek Oktreotid Teva.

Lijek Oktreotid Teva ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na oktreotid ili na bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru prije nego primijenite lijek Oktreotid Teva:

• ako znate da trenutno imate kamen u žuči ili ste ga imali u prošlosti ili vam se jave neke komplikacije poput povišene temperature, groznice, bola u abdomenu ili se pojavi žuta prebojenost kože ili očiju; obavijestite svog ljekara budući da produžena primjena ovog lijeka može da dovede do formiranja kamena u žuči. Ljekar će možda povremeno kontrolisati Vašu žučnu kesu.
• ako znate da imate šećernu bolest, budući da Oktreotid Teva može uticati na nivo šećera u krvi. Ako ste dijabetičar, morate redovito kontrolisati vrijednosti šećera u krvi.
• ako ste u prošlosti imali nedostatak vitamina B12, ljekar će Vam možda povremeno kontrolisati nivo vitamina B12.

Ispitivanja i kontrole

Ako ste duži period na terapiji lijekom Oktreotid Teva, ljekar će povremeno željeti da provjeri funkciju Vaše štitaste žlijezde.

Vaš ljekar će provjeravati funkciju Vaše jetre.

Vaš ljekar će možda željeti da provjeri Vaše vrijednosti enzima pankreasa (egzokrinu funkciju pankreasa).

Djeca i adolescenti

Malo je iskustva sa primjenom lijeka Oktreotid Teva kod djece.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Uopšteno, možete nastaviti da uzimate druge ljekove dok ste na terapiji lijekom Oktreotid Teva. Međutim, prijavljeno je da lijek Oktreotid Teva utiče na dejstvo određenih ljekova kao što su cimetidin, ciklosporin, bromokriptin, kinidin i terfenadin.

Ako uzimate ljekove za kontrolisanje krvnog pritiska (npr. beta-blokator ili blokator kalcijumskih kanala) ili ljekove koji kontrolišu balans tečnosti i elektrolita, ljekar će možda morati da prilagodi Vašu dozu.

Ako ste dijabetičar, ljekar će možda morati da prilagoditi Vašu dozu insulina.

Ako ćete biti na terapiji lutecijum (177Lu) oksodotreotidom, radiofarmaceutikom, Vaš ljekar može zaustaviti i/ili prilagoditi terapiju lijekom Oktreotidom Teva tokom kratkog vremenskog perioda.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru za savjet prije nego što primite ovaj lijek.

Lijek Oktreotid Teva treba koristiti tokom trudnoće samo ako je to zaista neophodno.

Žene u reproduktivnom dobu treba da koristite efikasnu metodu kontracepcije tokom terapije lijekom Oktreotid Teva.

Nemojte dojiti dok ste na terapiji lijekom Oktreotid Teva. Nije poznato da li se lijek Oktreotid Teva izlučuje u majčino mlijeko.

Uticaj lijeka Oktreotid Teva na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Oktreotid Teva ne utiče ili zanemarljivo utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, neka neželjena dejstva koja mogu da se jave dok uzimate lijek Oktreotid Teva, kao što su glavobolja i umor, mogu smanjiti Vašu sposobnost bezbjednog upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Oktreotid Teva

Lijek Oktreotid Teva sadrži natrijum

Lijek Oktreotid Teva sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi; tj. zanemarljive količine natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Lijek Oktreotid Teva se uvijek mora primjenjivati u obliku injekcije u mišić debelog mesa (stražnjice). Za ponovljenu primjenu treba naizmjenično koristiti lijevi i desni mišić stražnjice.

Ako primite više lijeka Oktreotid Teva nego što je trebalo

Nisu zabilježene po život opasne reakcije nakon predoziranja lijekom Oktreotid Teva.

Simptomi predoziranja su: napadi vrućine, učestalo mokrenje, umor, depresija, anksioznost (uznemirenost) i nedostatak koncentracije.

Ako mislite da je došlo do predoziranja i osjetite takve simptome, odmah se obratite Vašem ljekaru.

Ako ste zaboravili da primite lijek Oktreotid Teva

Ako ste zaboravili da primite injekciju, preporučuje se da je dobijete čim se sjetite, a zatim nastavite prema uobičajenom rasporedu. Neće Vam naškoditi ako zakasnite sa dozom nekoliko dana, ali mogli biste primijetiti privremeni povratak simptoma dok ne nastavite sa liječenjem prema uobičajenom rasporedu.

Ako prestanete da primate lijek Oktreotid Teva

Ako privremeno prekinete terapiju lijekom Oktreotid Teva, Vaši simptomi bi mogli ponovo da se jave. Stoga nemojte prekidati primjenu lijeka Oktreotid Teva, osim ako Vam to ne kaže Vaš ljekar.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja u vezi sa upotrebom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

43736296219400

OPREZ: Veoma je važno da bočica odstoji 5 minuta kako bi se omogućila potpuno natapanja praška rastvaračem.

Napomena: Normalno je da se štap klipa pomjeri na gore usljed blago povišenog pritiska u bočici.

• U ovoj fazi pripremite pacijenta za injekciju.

417322011658800

• Nakon perioda natapanja, provjerite da li je klip gurnut do kraja u špric.

OPREZ: Držite klip pritisnut i umjereno tresite bočicu u vodoravnom smjeru najmanje 30 sekundi kako bi se prašak u potpunosti suspendovao (ujednačena mliječna suspenzija). Ponovo umjereno tresite još 30 sekundi ako se prašak nije u potpunosti suspendovao.

44018200006. korak

• Okrenite špric i bočicu naopako, polako povucite klip unazad i izvucite sav sadržaj iz bočice u špric.

• Odvrnite špric sa nastavka za bočicu.

533209512700007. korak

• Pripremite mjesto primjene injekcije alkoholnom vatom.

• Zavrnite sigurnosnu iglu za injekciju na špric.

• Ukoliko neće odmah biti primijenjen, lagano ponovo protresite špric kako biste osigurali ujednačenu mliječnu suspenziju.

• Skinite zaštitnu kapicu sa igle.

• Lagano kucnite po špricu da biste uklonili sve vidljive mjehuriće vazduha i izbacili ih iz šprica.

• Odmah pređite na Korak 8 za primjenu lijeka kod pacijenta. Odlaganje primjene moglo bi da dovede do stvaranja taloga.

44329352540008. korak

• Oktreotid Teva smije se primjenjivati samo dubokom

intramuskularnom injekcijom, NIKADA intravenski.

• Gurnite iglu do kraja u lijevi ili desni gluteus pod uglom od 90º u

odnosu na kožu.

• Polako povucite klip unazad kako biste provjerili da nije probijen neki

krvni sud (promijenite položaj ako je igla prodrla u krvni sud).

• Uz stalan pritisak gurajte klip dok se špric ne isprazni. Izvucite

iglu sa mjesta primjene i aktivirajte štitnik (kako je prikazano u 9.

koraku).

44811950009. korak

• Aktivirajte sigurnosni štitnik preko igle na jedan od dva načina

prikazana u nastavku:

- ili pritisnite zglobni dio štitnika o tvrdu površinu (slika A)

- ili prstom gurnite zglobni dio prema naprijed (slika B).

• Čućete „klik“ koji potvrđuje pravilnu aktivaciju.

• Napomena: Zabilježite mjesto ubrizgavanja u zapisnik pacijenta i

mjenjajte mjesečno.

• Odmah odložite špric (u kontejner za oštre predmete).

Šta sadrži lijek Oktreotid Teva

• Aktivna supstanca je oktreotid acetat.

Jedna bočica sadrži 10 mg, 20 mg ili 30 mg oktreotida (u obliku oktreotid acetata).

• Pomoćne supstance su:

u prašku (bočici): poli (DL laktid ko glikolid); manitol (E421).

u rastvaraču (napunjenom injekcionom špricu): karmeloza natrijum, manitol (E421), poloksamer 188, voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Oktreotid Teva i sadržaj pakovanja

Oktreotid Teva 10 mg: Jedno pakovanje sadrži 1 staklenu bočicu sa 10 mg oktreotida zatvorenu gumenim čepom sa aluminijskim prstenom i tamnoplavom „flip-off“ kapicom, 1 napunjeni stakleni špric sa 2 ml rastvarača, 1 sigurnosnu iglu za injekciju i 1 nastavak za bočicu.

Oktreotid Teva 20 mg: Jedno pakovanje sadrži 1 staklenu bočicu sa 20 mg oktreotida zatvorenu gumenim čepom sa aluminijskim prstenom i narandžastom „flip-off“ kapicom, 1 napunjeni stakleni špric sa 2 ml rastvarača, 1 sigurnosnu iglu za injekciju i 1 nastavak za bočicu.

Oktreotid Teva 30 mg: Jedno pakovanje sadrži 1 staklenu bočicu sa 30 mg oktreotida zatvorenu gumenim čepom sa aluminijskim prstenom i tamno crvenom „flip-off“ kapicom, 1 napunjeni stakleni špric sa 2 ml rastvarača, 1 sigurnosnu iglu za injekciju i 1 nastavak za bočicu.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica

Kritskog odreda 4/1

81000 Podgorica

Crna Gora

Proizvođači

Teva Pharmaceuticals Europe B.V.

Swensweg 5

2031 GA Haarlem

Holandija

Merckle GmbH

Ludwig-Merckle-Str. 3

89143 Blaubeuren, Baden-Wuerttemberg

Njemačka

Pliva Hrvatska d.o.o.

Prilaz baruna Filipovića 25

10 000 Zagreb

Hrvatska

Pharmathen International SA

Industrial Park Sapes Rodopi Prefecture, Block No 5

Rodopi 69300

Grčka

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Oktreotid Teva, prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju sa produženim oslobađanjem, 10mg, bočica, staklena, 1x10mg: 2030/22/2553 – 5100 od 11.10.2022. godine

Oktreotid Teva, prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju sa produženim oslobađanjem, 20mg, bočica, staklena, 1x20mg: 2030/22/2554 – 5101 od 11.10.2022. godine

Oktreotid Teva, prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju sa produženim oslobađanjem, 30mg, bočica, staklena, 1x30mg: 2030/22/2555 – 5099 od 11.10.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Avgust, 2023. godine

Sljedeće informacije namijenjene su isključivo zdravstvenim radnicima:

Koliko lijeka Oktreotid Teva treba primijeniti

Akromegalija

Preporučuje se započeti liječenje primjenom 20 mg lijeka Oktreotid Teva u intervalima od 4 nedjelje tokom 3 mjeseca. Pacijenti koji se liječe supkutano oktreotidom, primijenjenim, mogu započeti liječenje lijekom Oktreotid Teva dan nakon poslednje doze supkutano primijenjenog oktreotida. Naknadno prilagođavanje doze treba da se zasniva na serumskim koncentracijama hormona rasta (GH) i insulinu sličnog faktora rasta-1/somatomedina C (IGF-l) i kliničkim simptomima.

Pacijentima kod kojih, u toku tog 3-mjesečnog perioda, klinički simptomi i biohemijski parametri (GH; IGF-l) nisu potpuno kontrolisani (koncentracije GH-a još uvijek iznad 2,5 mikrogram/l), doza se može povećati do 30 mg svake 4 nedjelje. Ako nakon 3 mjeseca, GH, IGF-1, i/ili simptomi nisu odgovarajuće kontrolisani uz dozu od 30 mg, doza se može povećati na 40 mg svake 4 nedjelje.

Kod pacijenata čije su koncentracije GH-a stalno ispod 1 mikrogram/l, koncentracije IGF-1 u serumu normalizovane, a većina reverzibilnih znakova/simptoma akromegalije je nestala nakon tromjesečnog liječenja dozom od 20 mg, može se primjenjivati 10 mg lijeka Oktreotid Teva svake 4 nedjelje. Međutim, posebno u ovoj grupi pacijenata, preporučuje se pažljivo praćenje adekvatne kontrole koncentracije GH i IGF-1 u serumu, kao i kliničkih znakova/simptoma pri toj sniženoj dozi lijeka Oktreotid Teva.

Kod pacijenata na stabilnoj dozi lijeka Oktreotid Teva potrebno je provjeravati GH i IGF-1 svakih 6 mjeseci.

Gastroenteropankreasni endokrini tumori

• Liječenje pacijenata sa simptomima udruženim sa funkcionalnim gastroenteropankreatičnim neuroendokrinim tumorima

Preporučuje se da se liječenje započne primjenom 20 mg lijeka Oktreotid Teva u intervalima od 4 nedjelje. Pacijenti koji se liječe supkutano oktreotidom, treba da nastave liječenje prethodno efikasnom dozom tokom prve 2 nedjelje nakon prve injekcije lijeka Oktreotid Teva.

Pacijentima čiji su simptomi i biološki markeri dobro kontrolisani nakon 3 mjeseca terapije, doza se može smanjiti na 10 mg lijeka Oktreotid Teva svake 4 nedjelje.

Pacijentima čiji su simptomi nakon 3 mjeseca terapije samo djelimično kontrolisani, doza se može povećati na 30 mg lijeka Oktreotid Teva svake 4 nedjelje.

U danima kada se tokom liječenja lijekom Oktreotid Teva eventualno pojačaju simptomi udruženi sa gastroenteropankreatičnim tumorima, preporučuje se dodatna primjena oktreotida supkutano u dozama koje su propisane prije terapije lijekom Oktreotid Teva. To se može dogoditi uglavnom tokom prva 2 mjeseca terapije dok se ne postignu terapijske koncentracije oktreotida.

• Liječenje pacijenata sa uznapredovalim neuroendokrinim tumorima tankog crijeva ili nepoznatog primarnog porijekla kada su kao mjesta porijekla isključena mjesta izvan tankog crijeva

Preporučena doza lijeka Oktreotid Teva iznosi 30 mg primijenjenog svake 4 nedjelje. Terapiju lijekom Oktreotid Teva za kontrolisanje tumora treba nastaviti ukoliko nema napredovanja tumora.

Liječenje adenoma koji luče TSH

Liječenje lijekom Oktreotid Teva treba započeti dozom od 20 mg u intervalima od 4 nedjelje tokom 3 mjeseca prije razmatranja prilagođavanja doze. Doza se zatim prilagođava na osnovu odgovora TSH i tireoidnih hormona.

Uputstva za pripremu i intramuskularnu injekciju lijeka Oktreotid Teva

SAMO ZA DUBOKU INTRAMUSKULARNU INJEKCIJU

Sadržaj kompleta za injekciju:

a.Jedna bočica koja sadrži prašak lijeka Oktreotid Teva,

b.Jedna napunjeni špric koji sadrži rastvarač za rekonstituciju,

c.Jedan nastavak za bočicu za rekonstituciju lijeka,

d.Jedna sigurnosna igla za injekciju.

Pažljivo se pridržavajte uputstava da biste osigurali pravilnu rekonstituciju lijeka Oktreotid Teva prije duboke intramuskularne injekcije.

Postoje tri ključna postupka u rekonstituciji lijeka Oktreotid Teva. Ukoliko se ne pridržavate uputstava to može da dovede do neodgovarajuće primjene lijeka.

• Komplet za injekciju mora da dostigne sobnu temperaturu. Izvadite komplet za injekciju iz frižidera i pustite ga da stoji na sobnoj temperaturi najmanje 30 minuta prije rekonstitucije, ali ne duže od 24 časa.
• Posle dodavanja rastvarača, osigurajte da prašak bude potpuno natopljen tako što ćete pustiti bočicu da odstoji 5 minuta.
• Nakon saturacije, umjereno tresite bočicu u horizontalnom pravcu najmanje 30 sekundi dok se ne formira ujednačena suspenzija. Suspenzija lijeka Oktreotid Teva mora se pripremiti tek neposredno prije primjene.

Lijek Oktreotid Teva treba da primjenjuju samo obučeni zdravstveni radnici