SANDOSTATIN® LAR® 20mg prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju

• Terapija pacijenata sa akromegalijom.

Simptomatska kontrola i redukcija nivoa hormona rasta i IGF-1 kod pacijenata sa akromegalijom

• kod kojih je postignuta adekvatna kontrola na s.c. terapiji lijekom Sandostatin; kod kojih se pokazalo da hirurška ili zračna terapija nisu efikasne ili su neprikladne, ili u periodu poslije zračne terapije da se terapijski pokrije međuvrijeme do postizanja punog efekta zračne terapije (vidjeti pod 4.2).
• kratkotrajna terapija (3-12 mjeseci) prije operacije hipofize (vidjeti odjeljak 5.1).

• Terapija pacijenata sa uznapredovalim neuroendokrinim tumorima koji vode porijeklo od embrionalnog srednjeg crijeva (tzv. midgut tumori) ili nepoznatog primarnog porijekla, gdje je prethodno isključeno porijeklo van embrionalnog srednjeg crijeva.

• Olakšanje simptoma koji su povezani sa funkcionalnim gastroenteropankreasnim endokrinim tumorima uključujući:

karcinoidne tumore sa osobinama karcinoidnog sindroma

VIP-ome

glukagonome

Kod pacijenata kod kojih se simptomi adekvatno kontrolišu s.c. terapijom lijekom Sandostatin.

Važeći podaci ne podržavaju upotrebu Sandostatina kao antitumorske terapije kod pacijenata sa pankreasnim neuroendokrinim tumorima.

Sandostatin LAR se primjenjuje isključivo putem duboke intraglutealne injekcije. Injekcije se daju naizmenično u lijevi i desni glutealni mišić (vidjeti Uputstvo za upotrebu i rukovanje).

Akromegalija

Za pacijente koji nisu prethodno primili s.c. Sandostatin, preporučuje se davanje test doze s.c. Sandostatina (50-100mcg) da bi se procijenile moguće neželjene reakcije na oktreotid prije započinjanja liječenja sa Sandostatin LAR.

Kod de novo pacijenata koji su primili test dozu i pacijenata kod kojih je postignuta adekvatna kontrola sa s.c. Sandostatin injekcijama, preporučuje se započinjanje terapije primjenom 20mg lijeka Sandostatin LAR u intervalima od po 4 nedjelje, u toku 3 mjeseca. Terapija lijekom Sandostatin LAR može započeti jedan dan nakon posljednje doze s.c. primijenjenog lijeka Sandostatin. Naknadno podešavanje doze treba da se zasniva na koncentracijama hormona rasta (GH) i insulinu-sličnog faktora rasta 1 (IGF 1) /somatomedina C u serumu kao i kliničkim simptomima.

Kod pacijenata kod kojih se u toku 3 mjeseca ne postigne potpuna kontrola kliničkih simptoma i biohemijskih parametara (GH; IGF 1), odnosno koncentracije GH ostaju na vrijednostima preko 2,5 mikrogram/l, doza se može povećavati do 30 mg svake 4 nedjelje.

Kod pacijenata kod kojih su koncentracije GH konstantno ispod 1 mikrogram/l, i kod kojih su se koncentracije IGF 1 u serumu normalizovale, i kod kojih je došlo do povlačenja većine znakova/simptoma akromegalije poslije 3 mjeseca terapije sa 20mg, 10mg lijeka Sandostatin LAR može se davati svake 4 nedjelje. Ovoj grupi pacijenata na niskim dozama lijeka Sandostatin LAR posebno se preporučuje pažljiva kontrola koncentracija GH i IGF 1 u serumu kao i kliničkih simptoma i znakova.

Kod pacijenata na stabilnim dozama lijeka Sandostatin LAR provjera vrijednosti GH i IGF 1 vrši se svakih 12 mjeseci. Kod pacijenata sa manje zadovoljavajućom kliničkom i biohemijskom kontrolom, provjera ovih parametara može biti potrebna svakih šest mjeseci.

Radi dobijanja uspješnog endokrinog testiranja kompletnosti uklanjanja tumora 5-6 nedjelja poslije operacije, posljednju injekciju lijeka Sandostatin LAR treba dati najmanje 3-4 nedjelje prije operacije.

Terapija pacijenata sa uznapredovalim neuroendokrinim tumorima porijekla embrionalnog srednjeg crijeva ili nepoznatog primarnog porijekla, gdje je isključeno porijeklo izvan embrionalnog srednjeg crijeva

Preporučena doza lijeka Sandostatin LAR je 30 mg na svake 4 nedjelje (vidjeti odjeljak 5.1). Terapiju lijekom Sandostatin LAR radi kontrole tumora treba nastaviti do progresije tumora.

Ublažavanje simptoma povezanih sa funkcionalnim gastroenteropankreasnim endokrinim tumorima

Kod pacijenata kod kojih je postignuta adekvatna kontrola sa s.c. primijenjenim Sandostatin injekcijama preporučuje se započinjanje terapije primjenom 20mg lijeka Sandostatin LAR u intervalima od po 4 nedjelje. Supkutanu terapiju lijekom Sandostatin potrebno je nastaviti još dvije nedjelje poslije prve injekcije lijeka Sandostatin LAR u dozama koje su prethodno bile efikasne. Terapijski odgovor treba procijeniti poslije 3 mjeseca primjene lijeka.

Kod pacijenata kod kojih je poslije 3 mjeseca terapije postignuta samo djelimična kontrola, doza lijeka

Sandostatin LAR može se povećati na 30 mg svake 4. nedjelje.

Kod pacijenata kod kojih je, poslije 3 mjeseca terapije, postignuta dobra kontrola simptoma i bioloških markera, doza se može smanjiti na 10mg lijeka Sandostatin LAR svake 4 nedjelje.

U toku terapije gastroenteropankreasnih tumora lijekom Sandostatin LAR, povremeno može doći do pojave pojačanih simptoma, pa se u tom slučaju preporučuje dopunska terapija supkutanom primjenom lijeka Sandostatin prije terapije lijekom Sandostatin LAR.

Upotreba kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega

Oštećena funkcija bubrega ne utiče na ukupnu izloženost (PIK) oktreotidu kada je ovaj primjenjivan u obliku s.c. injekcija lijeka Sandostatin. Stoga nije potrebno prilagođavanje doze lijeka Sandostatin LAR.

Upotreba kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre

Studije sa lijekom Sandostatin primjenjenim s.c. i i.v. pokazale su da kapacitet eliminacije može biti redukovan kod pacijenata sa cirozom jetre, ali ne i kod pacijenata sa masnom jetrom. U pojedinim slučajevima kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre, potrebno je prilagoditi dozu.

Upotreba kod starijih pacijenata

U studijama sa lijekom Sandostatin primijenjenim s.c. nije bilo potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata starosti 65 godina. Zaključak je da ova grupa pacijenata ne zahtijeva podešavanje doze lijeka Sandostatin LAR.

Upotreba kod djece

Postoji veoma ograničeno iskustvo sa upotrebom lijeka Sandostatin LAR kod djece.

Preosjetljivost na oktreotid ili na neku od pomoćnih supstanci (vidjeti odjeljak 6.1).

Opšte

Pošto tumori hipofize koji luče GH mogu ponekad da se šire izazivajući ozbiljne komplikacije (npr.defekte u vidnom polju), neophodno je da svi pacijenti budu pažljivo kontrolisani. Ukoliko se pojave znaci ekspanzije tumora, savjetuje se primjena alternativnih postupaka liječenja.

Terapijska korist od smanjenja nivoa hormona rasta (GH) i normalizacije koncentracije insulinu sličnom hormonu rasta – 1 (IGF-1) kod pacijentkinja sa akromegalijom može potencijalno vratiti fertilnost. Pacijentkinje u reproduktivnom dobu treba savjetovati da koriste adekvatne metode kontracepcije, ako je potrebno, tokom terapije oktreotidom (vidjeti odjeljak 4.6).

Kod pacijenata koji su na dugotrajnoj terapiji oktreotidom, trebalo bi pratiti tireoidnu funkciju (TSH i nivo tireodinih hormona).

Tokom terapije oktreotidom, potrebno je pratiti funkciju jetre.

Kardiovaskularni događaji vezani za primjenu oktreotida

Prijavljeni su povremeni slučajevi bradikardije. Možda će biti potrebno korigovanje doze ljekova kao što su beta-blokatori, blokatori kalcijumskih kanala ili ljekova za kontrolu tečnosti i elektrolita.

Žučna kesa i vezani poremećaji

Incidenca nastanka konkremenata u žuči je procijenjena na između 15-30% pacijenata na terapiji lijekom Sandostatin. Dugotrajna izloženost lijeku Sandostatin LAR kod pacijenata sa akromegalijom ili gastroenteropankreatičnim tumorima, pokazuje da terapija lijekom Sandostatin LAR ne dovodi do povećanja incidence stvaranja žučnih kamenaca u poredjenju sa s.c. terapijom. Preporučuju se, međutim, ultrazvučni pregledi žučne kesice prije terapije i u šestomjesečnim intervalima u toku terapije lijekom Sandostatin LAR. Ukoliko dođe do pojave žučnih kamenaca, oni su obično asimptomatski, dok je za simptomatske neophodna terapija razlaganjem žučnim kiselinama ili operacija.

Metabolizam glukoze

Zbog svog inhibitornog dejstva na hormon rasta, glukagon i oslobađanje insulina, Sandostatin LAR može da utiče na regulaciju glukoze. Može doći do oštećenja postprandijalne tolerancije glukoze. Kod nekih pacijenata liječenih s.c. primjenom lijeka Sandostatin, može doći do pojave perzistentne hiperglikemije kao posljedice dugotrajnog primanja lijeka. Takođe zapažena je i hipoglikemija.

Kod pacijenata koji istovremeno pate i od diabetes mellitus-a tip I, Sandostatin LAR će vjerovatno uticati i na regulaciju glikemije, a potreba za insulinom biće smanjena. Kod pacijenata koji nemaju dijabetes, kao i kod pacijenata sa diabetes mellitus-om tip II kod kojih su rezerve insulina djelimično intaktne, primjena lijeka Sandostatin s.c. može da dovede do porasta postprandijalne glikemije. Zbog toga je neophodno kontrolisati toleranciju glukoze i antidijabetesnu terapiju kod pacijenata koji primaju Sandostatin LAR.

Oktreotid može da produbi i produži hipoglikemiju kod pacijenata sa insulinomima, jer on ima veću relativnu snagu inhibicije sekrecije GH i glukagona u odnosu na insulin, kao i zbog kraćeg inhibitornog delovanja na insulin. Ovi pacijenti moraju se pažljivo kontrolisati.

Ishrana

Oktreotid može da izmijeni resorpciju nezasićenih masti kod nekih pacijenata.

Zabilježene su smanjenje koncentracije vitamina B12 i abnormalni Schilling-ovi testovi kod nekih pacijenata na terapiji oktreotidom. Preporučuje se praćenje nivoa vitamina B12 tokom terapije lijekom Sandostatin LAR kod pacijenata sa anamnestičkim podacima o gubitku vitamina B12.

Ustanovljeno je da oktreotid redukuje resorpciju ciklosporina u crijevima i da usporava resorpciju cimetidina.

Istovremena primjena oktreotida i bromokriptina povećava biološku raspoloživost bromokriptina.

Ograničeni objavljeni podaci pokazuju da analozi somatostatina mogu da smanje metabolički klirens jedinjenja za koja je poznato da se metabolišu enzimima citohroma P450, što može biti posljedica supresije hormona rasta. Pošto se ovaj efekat oktreotida ne može isključiti, potreban je oprez prilkom istovremene primjene oktreotida i ljekova koji se uglavnom metabolišu pomoću CYP3A4 i koji imaju nizak terapijski indeks (npr. karbamazepin, digoksin, varfarin i terfenadin).

Trudnoća

Sandostatin ne bi trebalo propisivati trudnicama osim ako to nije izuzetno neophodno (vidjeti odjeljak 4.4).

Ne postoje adekvatne i dobro kontrolisane studije kod trudnica. U postmarketinškom iskustvu, prijavljeni su podaci o ograničenom broju pacijentkinja sa akromegalijom izloženih lijeku tokom trudnoće. Ipak, kod polovine slučajeva ishod trudnoće je nepoznat. Većina žena je bila izložena oktreotidu tokom prvog trimestra trudnoće u dozama od 100 do 300 mikrograma/dnevno lijeka Sandostatin s.c. ili 20 do 30 mg/mjesečno lijeka Sandostatin LAR. U približno dvije trećine slučajeva sa poznatim ishodom, žene su izabrale da nastave sa terapijom tokom trudnoće.

Nije bilo slučajeva kongenitalnih anomalija ili malformacija koji bi bili izazvani primjenom oktreotida kod prijavljenih trudnoća sa poznatim ishodom.

Studije na životinjama su pokazale prolaznu porast retardacije potomaka, koja je vjerovatno zavisila od specifičnog endokrinog profila ispitivane vrste, ali nije bilo dokaza o fetotoksičnosti, teratogenim i drugim reproduktivnim efektima.

Laktacija

Pacijentkinje ne bi trebalo da doje tokom terapije lijekom Sandostatin.

Nije poznato da li se oktreotid izlučuje u humano mlijeko. Studije na životinjama su pokazale da se oktreotid izlučuje u mlijeko.

Lijek nema uticaja na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanjem mašinama.

Najčešće neželjene reakcije koje su prijavljene u toku terapije oktreotidom su gastrointestinalni poremećaji, poremećaji nervnog sistema, hepatobilijarni poremećaji, i poremećaji metabolizma i ishrane.

Najčešće prijavljivane neželjene reakcije u kliničkim studijama sa oktreotidom su dijareja, bol u abdomenu, mučnina, nadutost, glavobolja, holelitijaza, hiperglikemija i opstipacija. Ostale često prijavljene neželjene reakcije su vrtoglavica, lokalizovani bol, mulj u žučnoj kesi, tireoidna disfunkcija (npr. snižen TSH, snižen ukupni T4, snižen slobodni T4), rijetke stolice, oštećena tolerancija glukoze, povraćanje, astenija i hipoglikemija.

U rijetkim slučajevima, gastrointestinalna neželjena dejstva mogu progredirati u akutnu intestinalnu opstrukciju, sa progresivnom abdominalnom distenzijom, jakim epigastričnim bolom, abdominalnom osjetljivošću i defansom.

Iako se može povećati fekalno izlučivanje masti, ne postoje dokazi da dugotrajna terapija oktreotidom dovodi do nutritivnog deficita usljed malapsorpcije.

U vrlo rijetkim slučajevima, prijavljivan je akutni pankreatitis; obično se ovaj događaj javljao u prvim satima ili danima s.c. primjene lijeka Sandostatin i povlačio se nakon ukidanja lijeka. Dodatno, pankreatitis indukovan holelitijazom prijavljivan je kod pacijenata dugotrajno liječenih lijekom Sandostatin s.c.

I kod pacijenata sa akromegalijom i kod pacijenata sa karcinoidnim sindromom, primijećene su EKG promjene kao što su QT prolongacija, pomjeranje srčane osovine, rana repolarizacija, niska voltaža, R/S tranzicija, progresija ranog R talasa i nespecifične promjene ST-T talasa. Povezanost ovih događaja sa oktreotid-acetatom nije ustanovljena zato što mnogi od ovih pacijenata imaju prateću srčanu bolest (vidjeti odjeljak 4.4).

Sljedeće neželjene reakcije, navedene u Tabeli 1, su prikupljene iz kliničkih studija sa oktreotidom:

Neželjene reakcije (Tabela 1)su rangirane po učestalosti, počev od najučestalijih prateći sljedeću konvenciju: veoma česte (>1/10); česte (>1/100, <1/10); povremene (>1/1000, <1/100); rijetke (>1/10000, <1/1000); veoma rijetke (<1/10000) uključujući izolovane slučajeve. U svakoj grupi učestalosti, neželjene reakcije su rangirane po opadajućoj ozbiljnosti.

Tabela 1 Neželjene reakcije prijavljene u kliničkim studijama

Postmarketinško iskustvo

Spontano prijavljene neželjene reakcije, prikazane u Tabeli 2, su dobrovoljno prijavljivane i nije uvijek moguće pouzdano procijeniti njihovu učestalost ili uzročnu povezanost sa primjenom lijeka.

Tabela 2 Neželjene reakcije prikupljene iz spontanih prijavljivanja

Prijavljen je ograničeni broj slučajnog predoziranja lijekom Sandostatin LAR. Doze lijeka Sandostatin LAR su bile u rasponu od 100 mg do 163mg/mjesečno. Jedino prijavljeno neželjeno dejstvo su bili naleti crvenila praćeni vrućinom.

Prijavljeni su slučajevi pacijenata sa karcinomom koji su primali lijek Sandostatin LAR u dozama do 60 mg/mjesečno i do 90 mg/ na 2 nedjelje. Doze su generalno dobro podnošene; ipak, sledeća neželjena dejstva su prijavljivana: često mokrenje, premor, depresija, anksioznost i nedostatak koncentracije.

Terapija predoziranja je simptomatska.

Farmakoterapijska grupa:

hormoni hipotalamusa, somatostatin i analozi

ATC kod:

H01CB02

Oktreotid je sintetski oktapeptidni derivat prirodnog somatostatina sa sličnim farmakološkim djelovanjem, ali sa

značajno produženim trajanjem dejstva. On inhibira patološki povećanu sekreciju hormona rasta (GH) i peptida i serotonina koji se stvaraju unutar gastroenteropankreasnog (GEP) endokrinog sistema.

Kod životinja, oktreotid je snažniji inhibitor oslobađanja hormona rasta (GH), glukagona i insulina od somatostatina, sa većom selektivnošću za supresiju hormona rasta (GH) i glukagona.

Kod zdravih osoba dokazano je da oktreotid, kao i somatostatin, inhibira:

oslobađanje hormona rasta (GH) koje stimulišu arginin, tjelesna aktivnost i hipoglikemija koju izaziva insulin;

postprandijalno oslobađanje insulina, glukagona, gastrina, ostalih peptida GEP sistema i oslobađanje insulina i glukagona koje stimuliše arginin;

oslobađanje tireotropin-rilizing hormona (TRH) pod dejstvom tiroidnog-stimulišućeg hormona (TSH).

Za razliku od somatostatina, oktreotid inhibira prevashodno hormon rasta (GH), a manje insulin i njegova primjena nije praćena reaktivnom hipersekrecijom hormona (npr. hormona rasta kod pacijenata sa akromegalijom).

Kod pacijenata sa akromegalijom, Sandostatin LAR , koji predstavlja galensku formulaciju oktreotida pogodnu za ponovljenu primjenu u intervalima od po 4 nedjelje, oslobađa u serum, ravnomjernu, terapijsku koncentraciju oktreotida, te na taj način ravnomerno snižava koncentracije hormona rasta (GH) i normalizuje insulinu sličan hormon rasta 1 (IGF 1) u serumu kod većine pacijenata. Kod većine pacijenata Sandostatin LAR značajno ublažava kliničke simptome bolesti, kao što su glavobolja, znojenje, parestezije, zamor, osteoartralgiju i sindrom karpalnog tunela.

Kod pojedinih pacijenata sa GH-sekretujućim pituitarnim adenomom, prijavljeno je da je lijek Sandostatin LAR dovodio do smanjenja tumorske mase (prije operacije). Ipak, ne bi trebalo odlagati operaciju. Dalje smanjenje tumora se ne može očekivati kao posljedica dugotrajne primjene lijeka.

Za pacijente sa funkcionalnim tumorima gastroenteropankreasnog endokrinog sistema terapija lijekom Sandostatin LAR obezbjeđuje kontinuiranu kontrolu simptoma vezanih za osnovnu bolest. Oktreotid na sljedeće načine djeluje na različite tipove gastroenteropankreasnih tumora:

Karcinoidni tumori: primjena oktreotida može dovesti do poboljšanja simptoma, posebno crvenila lica praćenog vrućinom i dijareje. U mnogo slučajeva ovo je praćeno padom koncentracije serotonina u plazmi i smanjenim izlučivanjem 5-hidroksi indol sirćetne kiseline urinom.

VIP-omi: biohemijska osobina ovih tumora je hiperprodukcija vazoaktivnog intestinalnog peptida (VIP). U većini slučajeva primjena oktreotida dovodi do ublažavanja teške sekretorne dijareje koja je karakteristična za ovo stanje, a samim tim i do poboljšanja kvaliteta života. Ovo je takođe udruženo sa popravljanjem elektrolitnog disbalansa, npr. hipokalemije, čime se obezbjeđuje ukidanje enteralne i parenteralne supstitucione terapije elektrolitima. Kliničko poboljšanje obično je praćeno redukcijom nivoa VIP u plazmi do normalnih referentnih vrijednosti.

Glukagonomi: primjena oktreotida u većini slučajeva dovodi do značajnog poboljšanja nekrolitičkog migratornog osipa koji je karakterističan za ovo stanje. Često dejstvo oktreotida na blagi diabetes mellitus nije izraženo i ne dovodi do smanjenja potrebe za insulinom ili oralnim hipoglikemicima. Oktreotid dovodi do poboljšanja dijareje, a time i do povećanja tejlesne mase kod ovih pacijenata. Iako primjena oktreotida neposredno dovodi do smanjenja nivoa glukagona u plazmi, ovaj se efekat ne održava tokom dugotrajne terapije uprkos kontinuiranom sistematskom poboljšanju.

Terapija pacijenata sa uznapredovalim neuroendokrinim tumorima porijekla embrionalnog srednjeg crijeva ili nepoznatog primarnog porijekla, gdje su isključena mjesta izvan embrionalnog srednjeg crijeva

U randomizovanoj, dvostruko-slijepoj, placebo kontrolisanoj studiji faze III (PROMID) pokazano je da Sandostatin LAR inhibira rast tumora kod pacijenata sa uznapredovalim neuroendokrinim tumorima koji vode porijeklo od embrionalnog srednjeg crijeva. 85 pacijenata je randomizovano da prima 30 mg lijeka Sandostatin LAR svake 4 nedjelje (n=42) ili placebo (n=43) tokom 18 mjeseci, do progresije tumora ili smrtnog ishoda.

Glavni kriterijumi uključivanja u studiju su bili: pacijenti koji prethodno nisu primali antitumorsku terapiju sa histološki potvrđenim, lokalno inoperabilnim ili metastaskim dobro diferentovanim, funkcionalno aktivnim ili neaktivnim neuroendokrinim tumorima/karcinomima, sa primarnim tumorom lokalizovanim u dijelu gastrointestinalnog trakta koji vodi porijeklo od embrionalnog srednjeg crijeva ili nepoznatog porijekla za koji se veruje da je porijeklom iz embrionalnog srednjeg crijeva, kada je isključeno porijeklo primarnog tumora iz pankreasa, grudnog koša ili bilo kog drugog organa.

Primarni cilj studije je bilo vrijeme do progresije tumora ili smrti povezane sa tumorom (time to tumor progression - TTP).

U konzervativnoj ITT (cITT – conservative Intention-to-treat) analizi populacije koju su dokumentovali istraživači PROMID studijske grupe (Rinke et al., 2009), u grupi sa lijekom Sandostatin LAR zabilježeno je 26 slučajeva progresije ili smrti povezanih sa tumorom, a u grupi sa placebom 40 slučajeva progresije ili smrti povezane sa tumorom (HR=0,34; 95% CI, 0,20 do 0,59; p-vrijednost=0,000072; slika 1). Srednje vrijeme do progresije tumora je bilo 14,3 mjeseci (95%CI, 11,0 do 28,8 mjeseci) u grupi sa lijekom Sandostatin LAR i 6 mjeseci (95% CI, 3,7 do 9,4 mjeseci) u grupi sa placebom. Efekat terapije je bio sličan kod pacijenata sa funkcionalno aktivnim (HR=0,23; 95%CI, 0,09 do 0,57) i neaktivnim tumorima (HR=0,25; 95%CI, 0,10 do 0,59). Nakon 6 mjeseci terapije, stabilizacija bolesti je zabilježena kod 66% pacijenata u grupi sa lijekom Sandostatin LAR i 37% pacijenata u placebo grupi.

Posmatrana korist u u pogledu vremena do progresije tumora TTP je potvrđena suportivnom post-hoc analizom koju je Novartis izveo ITTanalizom populacije, a koja obuhvata 61 događaj progresije tumora ili smrti povezane sa tumorom (25, uključujući jedan smrtni ishod povezan sa tumorom u grupi sa lijekom Sandostatin LAR i 36 u grupi sa placebom). Srednje vreme do progresije tumora(TTP) u ovoj post-hoc ITT analizi je bilo 11,3 mjeseci (95% CI, 6,7-14,3) u grupi sa lijekom Sandostatin LAR i 5,6 mjeseci (95% CI, 3,5-6,2) u grupi sa placebom (HR 0,41, 95% CI, 0,24 do 0,70; p-vrednost=0,0008). Ovo značajno odlaganje progresije je bilo konstantno zabilježeno i u podgrupama prema funkcionalnom statusu, sa vjerovarnoćom rizika (HR-hazard ratio) od 0,41 (95% CI, 0,18 do 0,95) u grupi sa aktivnim tumorom i 0,41 (95% CI, 0,20 do 0,82) u grupi sa inaktivnim tumorom.

Slika 1 Kaplan-Meier procjena poređenja vremena do progresije tumora (TTP) kod lijeka Sandostatin LAR i placeba (konzervativna ITT populacija)

Tabela 1 TTP rezultati prema analizi populacije

Na osnovu značajne kliničke koristi od lijeka Sandostatin LAR zabilježene na ovoj prethodno planiranoj privremenoj analizi, regrutovanje novih ispitanika je obustavljeno.

Bezbjednost lijeka Sandostatin LAR u ovoj studiji je bila u saglasnosti sa utvrđenim bezbjedonosnim profilom lijeka.

Poslije pojedinačne i.m. injekcije lijeka Sandostatin LAR, koncentracije oktreotida u serumu postižu prolazni inicijalni maksimum u roku od 1 sat nakon primjene, a nakon toga slijedi progresivan pad sve do nedetektabilnog nivoa oktreotida u roku od 24 časa. Poslije ovog inicijalnog maksimuma na dan 1, oktreotid ostaje na subterapijskim nivoima kod većine pacijenata u sljedećih 7 dana.

Nakon toga, koncentracije oktreotida ponovo rastu, i dostižu plato oko četrnaestog dana i ostaju relativno konstantne u narednih 3-4 nedjelje. Maksimalni nivo u toku prvog dana je niži od nivoa u toku plato faze, a ne više od 0,5% ukupne količine lijeka oslobađa tokom prvog dana. Poslije oko 42 dana, koncentracije oktreotida opadaju sporo, istovremeno sa terminalnom fazom razgradnje polimerskog matriksa lijeka.

Kod pacijenata sa akromegalijom, plato koncentracija oktreotida poslije jednokratnog davanja doze lijeka Sandostatin LAR iznosi: 358 nano gram/l za dozu od 10 mg, 926 nanogram/l za 20mg, 1710 nanogram/l a za 30 mg. Ravnotežne koncentracije oktreotida u serumu, postignute poslije 3 injekcije date u intervalima od po 4 nedjelje, su više za faktor od približno1,6 do 1,8 i za višestruku dozu lijeka Sandostatin LAR od 20mg iznose

1557 nanogram/l, odnosno 2384 nanogram/l za višestruku dozu od 30mg.

Kod pacijenata sa karcinoidnim tumorom, srednja ravnotežna koncentracija (i medijana) oktreotida u serumu poslije višekratnih injekcija lijeka Sandostatin LAR datih u intervalima od po 4 nedjelje, takođe je rasla linearno, i iznosila je: 1231 (894) nanogram/l za dozu od 10 mg, 2620 (2270) nanogram/l za dozu od 20 mg, i

3928 (3010) nanogram/l za 30mg.

Osim ovog, očekivanog profila oslobađanja koji se preklapa, nije došlo do nagomilavanja oktreotida tokom 28-mjesečnih injekcija lijeka Sandostatin LAR.

Farmakokinetički profil oktreotida poslije injekcije lijeka Sandostatin LAR odražava profil oslobađanja iz polimerskog matriksa i njegovu biološku razgradnju. Kada se jednom oslobodi u sistemsku cirkulaciju, oktreotid se raspodjeljuje u skladu sa svojim poznatim farmakokinetičkim osobinama, kao što je već bilo opisano za s.c. primjenu. Volumen raspodjele oktreotida u ravnotežnom stanju je 0,27 l/kg i ukupni tjelesni klirens iznosi 160ml/min. Vezivanje za proteine plazme iznosi 65%, a lijek se ne vezuje za ćelije krvi.

Farmakokinetički podaci na ograničenim uzorcima krvi pedijatrijskih pacijenata sa hipotalamusnom gojaznošću, starosti od 7 do 17 godina, koji su primali lijek Sandostatin LAR 40mg jednom mjesečno, pokazali su prosječnu najnižu koncentraciju oktreotida u plazmi od 1395 ng/l nakon prve injekcije i 2973 ng/l u ravnotežnom stanju.

Primijećena je visoka varijabilnost među ispitanicima.

Koncentracija oktreotida u ravnotežnom stanju nije bila u korelaciji sa godinama i BMI, ali je bila umjereno u korelaciji sa tjelesnom težinom (52.3-133kg) i značajno se razlikovala u odnosu na muškarce i žene, odnosno za oko 17% je bila viša kod žena.

Akutna toksičnost

Ispitivanja akutne toksičnosti oktreotida kod miševa otkrila su da vrijednost LD50 iznosi 72 mg/kg kada se primjenjuje i.v., odnosno 470 mg/kg kod s.c. primjene. Akutna i.v. vrijednost LD50 za oktreotid kod pacova iznosi 18mg/kg. Psi dobro podnose oktreotid acetat u dozi do 1mg/kg tjelesne mase u i.v. bolus injekciji.

Toksičnost ponavljanih doza

U ispitivanju ponavljanih doza, obavljenom kod pacova sa i.m. injekcijama 2,5 mg lijeka Sandostatin LAR u

50mg mikrosfera datim svake 4 nedjelje u toku 21 nedjelje, pri čemu je nekropsija (autopsija) učinjena u 26. nedjelji, nisu zapažene promjene vezane za lijek. Jedina značajna histopatološka promjena pronađena je kod tretiranih životinja na mjestu davanja injekcija gdje su mikrosfere izazvale reverzibilni granulomatozni miozitis. Poslije jednokratne injekcije lijeka Sandostatin LAR kod pacova i zečeva, biološka razgradnja mikrosfera bila je kod obje vrste potpuna do 75. dana poslije injekcije.

Mutagenost

Oktreotid i/ili njegovi metaboliti nemaju mutageni potencijal kada su ispitivani in vitro kod bakterija i na ćelijskim sistemima sisara. Povećana učestalost hromozomskih promena zapažena je u ćelijama kineskog hrčka V79 in vitro, isključivo pri visokim i citotoksičnim koncentracijama. Porast hromozomskih aberacija nije opisan kod humanih limfocita inkubiranih sa oktreotid acetatom in vitro. In vivo, nije zapažena klastogena aktivnost u

kosnoj srži miševa tretiranih oktreotidom i.v. (mikronukleusni test), a nisu dobijeni ni dokazi o genotoksičnosti kod mužjaka miševa korišćenjem testa oporavka DNK na glavama spermatozoida. Mikrosfere takođe nemaju mutageni potencijal kada su ispitivane u bakterijskom testu in vitro.

Kancerogenost/hronična toksičnost

U studijama kod pacova, kod kojih je Sandostatin primjenjivan s.c u dnevnim dozama od 1,25 mg/kg tjelesne mase, zapažena je pojava fibrosarkoma i to prvenstveno kod većeg broja mužjaka, na mjestu davanja s.c. injekcija poslije 52, 104 i 113/116 nedjelja. Lokalni tumori javili su se takođe i kod pacova u kontrolnoj grupi a pripisuju se poremećenoj fibroplaziji koju izaziva konstantna iritacija na mjestu davanja injekcije, a koju dodatno pojačava kiseli nosač- mlječna kiselina/manitol. Izgleda da se nespecifična reakcija tkiva javlja samo kod pacova.

Neoplastične lezije nisu zapažene kod miševa koji su dobijali doze do 2mg/kg lijeka Sandostatin s.c. tokom 98 nedjelja, kao ni kod pasa tretiranih istim dnevnim dozama u toku 52 nedjelje.

U ispitivanjima kancerogenosti kod pacova koja su trajala 116 nedjelja, sa s.c. primjenom lijeka Sandostatin otkrivena je takođe, pojava adenokarcinoma endometrijuma, čija je incidenca dostigla statistički značaj pri maksimalnim s.c. dozama od 1,25 mg/kg dnevno. Ovi nalazi udruženi su sa porastom incidence endometritisa, padom broja žutih tela u jajnicima, smanjenjem adenoma dojke u prisustvu glandularne i lumenske dilatacije uterusa, što sve govori u prilog stanja hormonskog disbalansa. Dostupne informacije jasno ukazuju da je pojava endokrino-zavisnih tumora kod pacova specifična za vrstu, te da nije bitna za upotrebu lijeka kod ljudi.

Reproduktivna toksičnost

Studije fertiliteta, kao i pre, peri i postnatalne studije kod ženki pacova nisu pokazale neželjene efekte na reproduktivnu sposobnost i razvoj potomaka, kada su primjenjivane s.c. dnevne doze do 1 mg/kg tjelesne mase. Izvjesno usporavanje fiziološkog rasta zapaženo kod štenadi bilo je prolazno, a pripisuje se inhibiciji hormona rasta (GH) do koje je došlo usljed izražene farmakodinamske aktivnosti.

Bočica:

poli (D,L-laktid-ko-glikolid)

manitol.

Napunjen injekcioni špric:

karboksimetilceluloza natrijum

manitol

azot

voda za injekcije.

Sandostatin LAR prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju upotrebljavaju se isključivo za pojedinačne doze i ne razblažuju se drugim ljekovima. Nema podataka o kompatibilnosti sa drugim ljekovima.

3 godine.

Čuvati zaštićeno od svjetlosti, u frižideru (na temperaturi od 2C do 8C ).

Čuvati van domašaja i vidokruga djece.

Sandostatin LAR se može na dan primjene držati na temperaturi ispod 25C. Suspenzija se međutim, mora pripremiti neposredno prije primjene i.m. injekcije.

Bočica s praškom za suspenziju za injekciju:

Mikrosfere su pakovane u staklene bočice od 5 ml (Tip I), sa sivim gumenim čepom (optočenim teflonom) i zapečaćeni aluminijumskim ,,flip-off“ poklopcem.

Rastvarač u napunjenom injekcionom špricu:

Bezbojni, stakleni, napunjeni injekcioni špric volumena 3ml sa 2,5 ml rastvarača, koji je zatvoren sa dva gumena zapušača (prednji i klipni).

Dvije igle za injekciju 40 mm (1,5 inč), veličina 19 G.

Neupotrebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Akromegalija je stanje u kome organizam proizvodi previše hormona rasta. Nivo hormona rasta kontroliše rast tkiva, organa i kostiju. Previše hormona rasta dovodi do većeg porasta veličine kostiju i tkiva od normalnog, a posebno šaka i stopala. Simptomi akromegalije uključuju glavobolju, pretjerano znojenje, utrnutost šaka i stopala, zamaranje i bol u zglobovima. U većini slučajeva hiperprodukcija hormona rasta je izazvana uvećanjem hipofize (adenom hipofize).

Sandostatin LAR se koristi za terapiju pacijenata sa akromegalijom:

• kada je dnevna terapija Sandostatin injekcijama datim potkožno (ispod kože) dokazano zadovoljavajuća; (Prelazak na Sandostatin LAR znači da primanje injekcija neće biti tako često)
• kada druge vrsta terapija akromegalije (hirurška ili zračna) nisu odgovarajuće ili nisu bile efikasne
• poslije zračne terapije, da se pokrije međuperiod dok zračna terapija ne postigne pun efekat
• prije operacije hipofize

Lijek Sandostatin LAR ne smijete koristiti:

Neki pacijenti NE SMIJU da primaju Sandostatin LAR. Razgovarajte sa svojim ljekarom ako:

• mislite da ste možda preosjetljivi na oktreotid ili bilo koju pomoćnu supstancu lijeka Sandostatin LAR (nabrojane su na kraju ovog Uputstva)

Kada uzimate lijek Sandostatin LAR, posebno vodite računa:

Primjena drugih ljekova

Da li uzimate druge ljekove?

Sandostatin reaguje sa velikim brojem drugih ljekova. Recite svom ljekaru ili medicinskoj sestri ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova:

• Insulin, ili drugi lijek za terapiju šećerne bolesti (dijabetesa)
• Ciklosporin
• Cimetidin
• Bromokriptin
• Ljekove za kontrolu krvnog pritiska (beta-blokatore ili blokatore kalcijumskih kanala) ili ljekove za kontrolu tečnosti i elektrolita (diuretici)
• Ljekove koji se metabolišu preko jetre kao što su karbamazepin, digoksin i varfarin i terfenadin.

Uvijek recite svom ljekaru ili apotekaru za sve ljekove koje uzimate. Ovo se odnosi i na ljekove koje ste sami kupili, kao i one koje ste dobili na recept od svog ljekara.

Uzimanje lijeka Sandostatin LAR sa hranom ili pićima

Nije primjenljivo.

Primjena lijeka Sandostatin LAR u periodu trudnoće i dojenja

Sandostatin LAR bi trebalo koristiti tokom trudnoće samo ako je zaista neophodno. Recite svom ljekaru ako ste trudni ili želite da zatrudnite.

Žene koje mogu da rađaju moraju koristiti efikasne metode zaštite od trudnoće tokom terapije lijekom Sandostatin LAR.

Uticaj lijeka Sandostatin LAR na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Lijek nema uticaja na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanjem mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Sandostatin LAR

Ako mislite da ste možda preosjetljivi na oktreotid ili bilo koju pomoćnu supstancu lijeka Sandostatin LAR (nabrojane su na kraju ovog Uputstva), ne smijete primati lijek Sandostatin LAR.

Ostala posebna upozorenja

• Vaš ljekar će želeti da uradi neka testiranja s vremena na vrijeme dok ste na terapiji lijekom Sandostatin LAR
• Tumor hipofize koji luči hormon rasta može ponekad da se proširi i stvara probleme. Recite svom ljekaru ako imate bilo kakve probleme sa očima ili vidom.
• Recite svom ljekaru ako Vam se pogoršaju problemi sa stomakom ili crevima.
• Postoji veoma malo iskustva sa primjenom lijeka Sandostatin LAR kod djece.

Vaš ljekar će pronaći pravu dozu za Vas.

Za odrasle početna doza je obično 20 mg lijeka Sandostatin LAR, koja se daje u intervalu od po 4 nedjelje. Poslije otprilike prvih 3 mjeseca terapije lijekom Sandostatin LAR, Vaš ljekar će vjerovatno željeti da procijeni Vašu terapiju. Ovo će možda obuhvatiti mjerenje nivoa hormona rasta ili drugih hormona u Vašoj krvi. U zavisnosti od rezultata, od toga kako se osjećate, doza lijeka Sandostatin LAR će možda morati da se promijeni. Doza lijeka u injekciji može se smanjiti do 10 mg ili, ukoliko se ne postiže puna efikasnost, doza se može povećati do 30 mg. Nakon što je odredio dozu koja Vam najbolje odgovara, Vaš ljekar će vjerovatno željeti da procijeni Vašu terapiju na otprilike svakih 6 mjeseci.

Sandostatin LAR se mora uvek davati u mišić sjedalnog predjela. Za ponavljane injekcije ljekar ili medicinska sestra će Vam davati injekcije naizmenično u lijevu i desnu stranu.

Ako nemate problema sa Sandostatin injekcijama datim potkožno, možete odmah preći na Sandostatin LAR. Ako niste ranije primali Sandostatin, ljekar će Vam dati test dozu ljeka Sandostatin da bi se vidjelo kako reagujete, prije prelaska na Sandostatin LAR, ako je prikladno.

U zavisnosti od toga zašto primate Sandostatin LAR, možda će biti potrebno da nastavite da potkožno primate Sandostatin u toku 2 nedjelje poslije prve injekcije lijeka Sandostatin LAR dok ne postigne pun efekat. Možda ćete povremeno morati da primate Sandostatin potkožno kao i u slučaju pogoršanja simptoma.

Kada se Sandostatin LAR upotrebljava prije operacije hipofize, morate primiti posljednju dozu najmanje 3 do 4 nedjelje prije operacije.

Ako primate Sandostatin LAR za terapiju neuroendokrinih tumora lokalizovanih u crijevima, uobičajena doza je

30 mg na 4 nedjelje. Vaš ljekar će odlučiti koliko dugo treba da traje terapija lijekom Sandostatin LAR.

Pitajte svog ljekara ili apotekara ako niste sigurni koliko lijeka Vam je dato ili koliko često Vam se daje.

Ako ste uzeli više lijeka Sandostatin LAR nego što je trebalo

Ako mislite da Vam je data pogrešna doza lijeka, porazgovarajte sa svojim ljekarom ili medicinskom sestrom.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Sandostatin LAR

Ako zaboravite da odete na zakazano primanje Vaše injekcije, trebalo bi da kontaktirate ljekara što je prije moguće da biste zakazali novi dolazak.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Sandostatin LAR

Nije primjenljivo.

Većina pacijenata kojima je propisan Sandostatin LAR imaju koristi od njegove primjene, ali mali broj pacijenata može imati neželjena dejstva. Ako primate ovaj lijek kao dugotrajnu terapiju, onda ćete ići u bolnicu s vremena na vrijeme, da biste imali redovne preglede

Neka neželjena dejstva mogu biti ozbiljna

Recite odmah svom ljekaru ako osjetite:

• Ako Vam lice postane crveno ili otečeno ili ako dobijete tačkice ili osip po koži
• Ako imate osjećaj stezanja u grudima, ako Vam je disanje otežano ili čujno
• Ako imate nesvjesticu, moguće kao rezultat pada krvnog pritiska.

Ovo mogu biti rezultati alergijske reakcije koja je rijetka.

Ako Vam se javi bilo šta od sljedećeg, idite odmah kod svog ljekara:

• Produženo bolno nadimanje stomaka sa pogoršavanjem
• Mučnina/povraćanje udruženo sa pospanošću
• Osećaj uznemirenosti ili zbunjenosti
• Žutilo kože ili beonjača Vaših očiju
• Akutni pankreatitis (iznenadan, jak bol u nižem dijelu stomaka). Ovo se može desiti u toku prvih nekoliko sati ili dana terapije i nestati nakon obustave primjene lijeka.

Sljedeća neželjena dejstva su prijavljena u kliničkim ispitivanjima:

Do 1 od 10 pacijenata je imalo:

• Bol na mjestu primanja injekcije
• Bol u stomaku, vjetrove, proliv ili zatvor
• Glavobolje
• Promjene u nivou šećera u krvi (hiperglikemija - povišen šećer u krvi)
• Žučne kamence

Do 1 od 100 pacijenata je imalo:

• Usporen rad srca
• Gubitak kose
• Svrab
• Osip
• Nedostatak daha
• Vrtoglavicu
• Gubitak apetita
• Promjene u nivou šećera u krvi (hipoglikemija – pad nivoa šećera u krvi )
• Poremećenu podnošljivost glukoze
• Nelagodnost u trbuhu poslije obroka
• Povraćanje
• Nadimanje trbuha
• Rijetke stolice
• Promjenu boje stolice
• Masnoće u stolici (blijeda i masna rijetka stolica)
• Zapaljenje žučne kese
• Mulj u žučnoj kesi
• Žutilo kože i očiju
• Abnormalni rezultati testova funkcije jetre
• Promjene u aktivnosti štitaste žlijezde (hipotireoidizam - smanjena funkcija štitaste žlijezde) koje dovode do promjene u srčanom pulsu, apetitu, tjelesnoj masi, umora, osjećaja hladnoće ili pojačanog znojenja, uplašenosti ili oticanja na prednjem dijelu vrata

Do 1 od 1000 pacijenata je imalo:

• Dehidrataciju
• Ubrzan rad srca

Pacijenti koji su primali lijek Sandostatin su prijavili sljedeća neželjena dejstva:

• Anafilaksa (tip alergijske reakcije koja prouzrokuje otežano disanje ili vrtoglavicu), alergijsku/hipersenzitivnu reakciju
• Osip sa svrabom
• Zapaljenje pankreasa
• Zapaljenje jetre (hepatitis); simptomi mogu uključiti žutilo kože i očiju (žutica), mučninu, povraćanje, gubitak apetita, opšte loše osjećanje, svrab, svijetlo prebojeni urin
• Nepravilan rad srca
• Disfunkcija jetre.

Ako bilo koji od ovih simptoma postane težak, ili ako primijetite bilo šta drugo što ovdje nije navedeno, molimo Vas da odete kod svog ljekara. Vaš ljekar će možda željeti da Vam propiše drugi lijek.

Rok upotrebe

3 godine.

Lijek se ne smije koristiti poslije isteka roka upotrebe koji je označen na pakovanju!

Čuvanje

Čuvati zaštićeno od svjetlosti, u frižideru (na temperaturi od 2C do 8C).

Čuvati Sandostatin LAR van domašaja i vidokruga djece.

Sandostatin LAR se može na dan primjene držati na temperaturi ispod 25C, ali ga treba čuvati u kartonskoj kutiji zaštićeno od svjetlosti. Suspenzija se mora pripremiti neposredno prije davanja injekcije.

Šta sadrži lijek Sandostatin LAR

Aktivna supstanca:

Sandostatin LAR sadrži aktivnu supstancu oktreotid (kao oktreotid acetat) u obliku praška (mikrosfere) za suspenziju za injekciju.

Sandostatin LAR, 10 mg, prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju sadrži 10 mg oktreotida u obliku oktreotid acetata.

Sandostatin LAR , 20 mg, prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju sadrži 20 mg oktreotida u obliku oktreotid acetata.

Sandostatin LAR , 30 mg, prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju sadrži 30 mg oktreotida u obliku oktreotid acetata.

Nakon rastvaranja praška (mikrosfera) sa rastvaračem, Sandostatin LAR suspenzija sadrži manje od 1 mmol (23mg) natrijuma po dozi, tj. esencijalno je ’’bez natrijuma’’.

Pomoćne supstance:

Bočica:

poli (D,L-laktid-ko-glikolid)

manitol.

Napunjen injekcioni špric:

karboksimetilceluloza natrijum

manitol

azot

voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Sandostatin LAR i sadržaj pakovanja

Prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju.

Prašak: bijeli do slabo bijeli prašak, punjen u 5ml bezbojnoj, staklenoj bočici, zatvoren sivim, gumenim čepom i i ’’flip-off’’ poklopcem.

Rastvarač: bistar, bezbojan rastvor, bez prisustva mehaničkih onečišćenja u napunjenom injekcionom špricu volumena 3 ml.

Sandostatin LAR dobija se u kompletu koji sadrži:

• jednu staklenu bočicu volumena 5 ml sa praškom koji sadrži 10 mg, 20 mg ili 30 mg oktreotida,
• jedan napunjeni injekcioni špric, sa 2,5 ml rastvarača koja se koristi za suspenziju praška,
• dvije igle 40 mm (1,5 inča), veličine 19 G

Nosilac dozvole i Proizvođač

“Novartis Pharma Services AG” dio stranog društva Podgorica

ul. Svetlane Kane Radević br 3, Podgorica

Novartis Pharma Stein AG, Švajcarska

Schaffhauserstrasse, 4332 Stein, Švajcarska

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Novembar, 2013.

Režim izdavanja lijeka:

Lijek se može upotrebljavati u zdravstvenoj ustanovi.

Broj i datum dozvole:

Sandostatin® LAR®, prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju, 10 mg, 1 bočica sa praškom i 1 napunjeni injekcioni špric sa 2,5 ml rastvarača: 2030/13/493 – 3879 od 21.11.2013. godine

Sandostatin® LAR®, prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju, 20 mg, 1 bočica sa praškom i 1 napunjeni injekcioni špric sa 2,5 ml rastvarača: 2030/13/494 – 3880 od 21.11.2013. godine

Sandostatin® LAR®, prašak i rastvarač za suspenziju za injekciju, 30 mg, 1 bočica sa praškom i 1 napunjeni injekcioni špric sa 2,5 ml rastvarača: 2030/13/495 – 3881 od 21.11.2013. godine

Pustite da bočica lijeka Sandostatin LAR i špric sa rastvaračem postignu sobnu temperaturu.

Uklonite poklopac sa bočice koja sadrži Sandostatin LAR. Lagano potapkajte bočicu kako bi se sav prašak slegao na dno.

Uklonite poklopac sa šprica sa rastvaračem.

Postavite jednu od postojećih igala na špric sa rastvaračem.

Alkoholnim tupferom dezinfikujte gumeni čep bočice.

Ubacite iglu kroz centar gumenog čepa bočice Sandostatin LAR.

Polako ubrizgajte rastvarač u bočicu tako da teče niz unutrašnji zid, a da pri tome ne poremeti prašak. Ne ubrizgavajte rastvarač direktno u prašak. Izvucite iglu iz bočice.

Bočica se ne smije mućkati sve dok rastvarač potpuno ne potopi prašak Sandostatin LAR (najmanje 2-5 minuta). Bez okretanja bočice provjerite da li ima zaostalog praška na dnu i uz zidove bočice. Ukoliko postoje suva mjesta pustite da se natapanje nastavi. U ovom stadijumu pripremite pacijenta za davanje injekcije.

Kada je došlo do potpunog potapanja, bočicu je potrebno promućkati uvrtanjem 30 – 60 sekundi sve dok se ne dobije ujednačena mliječno bijela suspenzija. Bočica se ne smije snažno mućkati jer to može dovesti do zgrušavanja rastvora, pa on postaje neupotrebljiv.

Zatim, odmah vratite iglu kroz gumeni čep, a bočicu nagnite pod uglom od 45 stepeni i polako izvlačite sadržaj bočice u špric. Ne okrećite bočicu dok punite špric jer to može uticati na količinu izvučene tečnosti.

Normalno je da mala količina suspenzije ostane na zidovima i dnu bočice. Na ovaj gubitak se unaprijed računa prije punjenja bočice.

Odmah zamijenite iglu drugom iglom iz kompleta.

Suspenzija se mora primijeniti odmah nakon njene primjene. Nježno okrenite špric onoliko koliko je dovoljno da se održi ujednačenost suspenzije. Izbacite vazduh iz šprica.

Dezinfikujte mjesto davanja injekcije pomoću alkoholnog tupfera.

Iglom ubodite u desnu ili lijevu glutealnu regiju i aspirirajte da bi ste se uvjerili da igla nije u krvnom sudu. Lagano ubrizgajte duboko i.m. injekciju intraglutealno pod konstantnim pritiskom. Ukoliko se igla zablokira, stavite novu iglu istog promjera 1,1 mm, veličina 19 G

Sandostatin LAR mora da se daje duboko intraglutealnom injekcijom, nikada i.v. Ukoliko dođe do pogađanja krvnog suda, stavite novu iglu i odaberite drugo injekciono mjesto.

Uputstvo za davanje intramuskularnih injekcija lijeka

Sandostatin LAR za zdravstvene radnike

NAMIJENJENO ISKLJUČIVO ZA DUBOKU INTRAMUSKULARNU INJEKCIJU

Sadržaj:

Jedna bočica sadrži Jedan špric napunjen tečnošću – rastvaračem

Sandostatin LAR + dvije igle

Postupite po dolje navedenim uputstvima da bi ste obezbijedili potpunu saturaciju praška i njegovo ravnomjerno suspendovanje prije i.m. injekcije.

Suspenzija lijeka Sandostatin LAR mora biti pripremljena neposredno prije primjene.

Sandostatin LAR primjenjuju samo stručni zdravstveni radnici.