MOXIFLOXACIN KABI 400mg/250ml rastvor za infuziju

Lijek Moxifloxacin Kabi je indikovan u terapiji:

• vanbolničke pneumonije (engl. Community acquired pneumonia, CAP)
• komplikovanih infekcija kože i struktura kože (engl. Complicated skin and skin structure infections, cSSSI).

Moksifloksacin se smije upotrebljavati samo kada se primjena antibakterijskih ljekova koji se uobičajeno preporučuju za početni tretman ovih infekcija ne smatra adekvatnom.

Treba uzeti u obzir službene smjernice za odgovarajuću upotrebu antibakterijskih ljekova.

Doziranje

Preporučena doza je 400 mg moksifloksacina, primijenjeno putem infuzije jednom dnevno.

Kada je klinički indikovano, inicijalno intravensko liječenje može biti nastavljeno peroralnom primjenom moksifloksacin 400 mg u obliku tableta.

U kliničkim ispitivanjima većina pacijenata je prebačena na peroralnu terapiju unutar 4 dana (CAP) ili 6 dana (cSSSI). Preporučeno ukupno trajanje intravenskog i peroralnog liječenja je 7 – 14 dana za CAP i 7 – 21 dan za cSSSI.

Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega/jetre

Nije potrebno prilagoditi dozu kod pacijenata sa blago do teško oštećenom funkcijom bubrega ili kod pacijenata na hroničnoj dijalizi, tj. hemodijalizi i kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi (vidjeti odjeljak 5.2).

Nema dovoljno podataka o doziranju kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre (vidjeti odjeljak 4.3).

Druge posebne grupe pacijenata

Nije potrebno prilagoditi dozu kod starijih pacijenata i pacijenata sa niskom tjelesnom masom.

Pedijatrijska populacija

Moksifloksacin je kontraindikovan kod djece i adolescenata u fazi rasta. Efikasnost i bezbjednost primjene moksifloksacina kod djece i adolescenata nije utvrđena (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i 5.3).

Način primjene

Intravenska primjena: neprekidna infuzija tokom 60 minuta (vidjeti takođe odjeljak 4.4).

Ako je medicinski indikovano, rastvor za infuziju se može dati pomoću T-drena, zajedno sa kompatibilnim infuzionim rastvorom (vidjeti odjeljak 6.6).

• Preosjetljivost na moksifloksacin, druge hinolone ili bilo koju drugu pomoćnu supstancu navedenu u odjeljku 6.1.
• Trudnoća i dojenje (vidjeti odjeljak 4.6).
• Pacijenti mlađi od 18 godina.
• Pacijenti sa bolestima/poremećajima tetiva povezanih sa primjenom hinolona u anamnezi.

Promjene u elektrofiziologiji srca, u vidu produženja QT intervala, nakon primjene moksifloksacina primijećene su i u pretkliničkim ispitivanjima i u ispitivanjima kod ljudi. Zbog bezbjednosti, moksifloksacin je kontraindikovan kod pacijenata sa:

• Kongenitalnim ili stečenim produženjem QT intervala
• Poremećajem u ravnoteži elektrolita, posebno kod nekorigovane hipokalijemije
• Klinički relevantnom bradikardijom
• Klinički relevantnom insuficijencijom srca sa smanjenom ejekcionom frakcijom lijeve komore
• Simptomatskim aritmijama u anamnezi.

Moksifloksacin se ne smije koristiti istovremeno sa drugim ljekovima koji podužuju QT interval (vidjeti odjeljak 4.5).

Zbog ograničenih kliničkih podataka, moksifloksacin je takođe kontraindikovan kod pacijenta sa oštećenom funkcijom jetre (Child Pugh C) i kod pacijenta sa porastom transaminaza za više od 5 puta iznad gornje granice normale (ULN).

Primjenu moksifloksacina treba izbjegavati kod pacijenata koji su imali ozbiljne neželjene reakcije pri primjeni ljekova koji sadrže hinolone ili fluorohinolone (vidjeti odjeljak 4.8). Liječenje tih pacijenata moksifloksacinom smije se započeti isključivo ukoliko nema drugih terapijskih mogućnosti i nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika (vidjeti, takođe, odjeljak 4.3).

Prednost liječenja moksifloksacinom naročito kod manje teških infekcija treba uskladiti s informacijama navedenim u dijelu o upozorenjima i mjerama opreza.

Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne neželjene reakcije

Zabilježeni su veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih reakcija koje zahvataju različite, ponekad višestruke, sisteme organa (mišićno-koštani, nervni, psihijatrijski i čula) kod pacijenata koji su primali hinolone i fluorohinolone bez obzira na njihovu starost i postojeće faktore rizika. Pri prvim znacima ili simptomima bilo koje ozbiljne neželjene reakcije primjenu moksifloksacina treba odmah prekinuti i pacijentima savjetovati da se obrate za savjet ljekaru koji im je propisao lijek.

Produženje QTc intervala i moguća klinička stanja povezana s produženjem QTc intervala

Pokazalo se da moksifloksacin kod nekih pacijenata produžava QTc interval na elektrokardiogramu. Veličina produženja QT intervala se može povećati sa povećanjem koncentracije moksifloksacina u plazmi usljed brze intravenske infuzije. Zbog toga, trajanje infuzije ne bi smjelo biti kraće od preporučenih 60 minuta i intravenska doza od 400 mg jednom na dan ne bi se smjela prekoračiti. Za više detalja pogledajte u nastavku i vidite odjeljke 4.3. i 4.5.

Ukoliko se tokom liječenja pojave znaci ili simptomi koji mogu biti povezani sa srčanom aritmijom sa ili bez nalaza u EKG-u, primjenu moksifloksacina treba prekinuti.

Moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom kod pacijenata sa bilo kojim stanjem koje može predisponirati srčane aritmije (npr. akutna srčana ishemija), jer oni mogu imati povećan rizik od razvoja ventrikularnih aritmija (uključujući torsade de pointes) i srčanog zastoja. Takođe vidjeti odjeljke 4.3 i 4.5.

Moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom kod pacijenata koji uzimaju ljekove koji mogu smanjiti nivo kalijuma. Takođe vidjeti odjeljke 4.3 i 4.5.

Moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom kod pacijenata koji uzimaju ljekove povezane sa klinički značajnom bradikardijom. Takođe vidjeti odjeljak 4.3.

Pacijentkinje i stariji pacijenti mogu biti osjetljiviji na efekte ljekova koji produžavaju QTc interval kao što je moksifloksacin i stoga je kod njih potreban poseban oprez.

Preosjetljivost/alergijske reakcije

Zabilježene su reakcije preosjetljivosti i alergijske reakcije, nakon prve primjene fluorohinolona, uključujući moksifloksacin. Čak i nakon prve primjene lijeka, anafilaktičke reakcije mogu uznapredovati do šoka opasnog po život. U slučajevima kliničkih manifestacija teških reakcija preosjetljivosti treba prekinuti primjenu moksifloksacina i započeti adekvatno liječenje (npr. anti-šok terapija).

Teška oštećenja jetre

Zabilježeni su slučajevi fulminantnog hepatitisa koji potencijalno može dovesti do po život opasne insuficijencije jetre (uključujući smrtni ishod) prilikom primjene moksifloksacina (vidjeti odjeljak 4.8). Pacijente treba savjetovati da se obrate svom ljekaru prije nastavka liječenja, ako se razviju znaci i simptomi fulminantne bolesti jetre kao što su brzi razvoj astenije povezane sa žuticom, tamni urin, sklonosti krvarenju ili hepatička encefalopatija.

U slučajevima u kojima se pojave indikacije oštećene funkcije jetre, treba obaviti testove/pretrage funkcije jetre.

Ozbiljne bulozne reakcije kože

Zabilježeni su slučajevi bulozne reakcije kože poput Stevens-Johnson-ovog sindroma ili toksične epidermalne nekrolize, pri primjeni moksifloksacina (vidjeti odjeljak 4.8). Pacijente treba savjetovati da se neposredno prije nastavka liječenja obrate svom ljekaru ukoliko se pojave kožne reakcije i/ili reakcije na sluznici.

Pacijenti sa predispozicijom za konvulzije

Poznato je da hinoloni mogu podstaći konvulzije. Potreban je oprez prilikom primjene kod pacijenata sa poremećajima CNS-a ili kod postojanja drugih faktora rizika koji mogu predisponirati ili sniziti prag za konvulzije. U slučaju konvulzija, primjenu moksifloksacina treba prekinuti, te preduzeti odgovarajuće mjere.

Periferna neuropatija

Zabilježeni su slučajevi senzorne ili senzomotorne polineuropatije koja dovodi do parestezije, hipoestezije, disestezije ili slabosti, kod pacijenata koji primaju hinolone i fluorohinolone. Pacijente koji se liječe moksifloksacinom treba savjetovati da se obrate svom ljekaru prije nastavka liječenja ukoliko se pojave simptomi neuropatije kao što su bol, pečenje, trnci, ukočenost ili se razvije slabost kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja (vidjeti odjeljak 4.8).

Psihijatrijske reakcije

Psihijatrijske reakcije se mogu javiti čak i nakon prve primjene hinolona, uključujući moksifloksacin. U vrlo rijetkim slučajevima, depresija ili psihotične reakcije uznapredovale su do suicidalnih misli i samoozljeđujućeg ponašanja kao što je pokušaj samoubistva (vidjeti odjeljak 4.8). U slučaju da pacijent razvije ovakve reakcije, primjenu moksifloksacina treba prekinuti i preduzeti odgovarajuće mjere.

Preporučuje se oprez ako se moksifloksacin primjenjuje kod psihotičnih pacijenata ili kod pacijenata sa psihijatrijskim bolestima u anamnezi.

Dijareja povezana sa primjenom antibiotika, uključujući kolitis

Kod primjene antibiotika širokog spektra, uključujući moksifloksacin, zabilježeni su slučajevi dijareje povezane sa primjenom antibiotika (engl. Antibiotic Associated Diarrhoea, AAD) i kolitisa povezanog s primjenom antibiotika (engl. Antibiotic Associated Colitis, AAC) uključujući pseudomembranozni kolitis i dijareju povezanu sa Clostridium difficile koji mogu varirati u težini od blage dijareje do po život opasnog kolitisa. Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu kod pacijenata koji razviju ozbiljnu dijareju tokom ili nakon upotrebe moksifloksacina. Ako se posumnja ili potvrdi AAD ili AAC, liječenje antibakterijskim ljekovima koje je u toku, uključujući i liječenje moksifloksacinom, treba prekinuti i odmah preduzeti odgovarajuće terapijske mjere. Pored toga, treba preduzeti odgovarajuće mjere za kontrolu infekcije kako bi se smanjio rizik od prenosa. Ljekovi koji inhibiraju peristaltiku su kontraindikovani kod pacijenata koji razviju ozbiljnu dijareju.

Pacijenti sa mijastenijom gravis

Moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom kod pacijenata sa mijastenijom gravis jer može doći do pogoršanja simptoma.

Zapaljenje tetive, ruptura tetive

Zapaljenje tetive i ruptura tetive (naročito Ahilove tetive, ali i drugih), ponekad bilateralno, mogu se javiti već unutar 48 sati od početka liječenja hinolonima i fluorohinolonima i zabilježeni su i do nekoliko mjeseci nakon prestanka terapije. Rizik od upale tetive i rupture tetive povećan je kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, pacijenata sa transplantiranim solidnim organima i pacijenata istovremeno liječenih kortikosteroidima. Stoga se istovremena primjena kortikosteroida mora izbjegavati.

Pri prvim znacima zapaljenja tetive (npr. bolno oticanje, zapaljenje) treba prekinuti primjenu moksifloksacina i razmotriti drugu terapijsku mogućnost. Oboljeli(e) ekstremitet(e) treba liječiti na odgovarajući način (npr. imobilizacija). Ako se pojave znakovi tendinopatije, ne smiju se primjenjivati kortikosteroidi.

Aneurizma i disekcija aorte

U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte nakon primjene fluorohinolona, posebno kod populacije starijih. Stoga se fluorohinoloni smiju primjenjivati samo nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću u porodičnoj anamnezi, ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju za aneurizmu i disekciju aorte (npr. Marfan-ov sindrom, vaskularni oblik Ehlers-Danlos-ovog sindroma, Takayasu-ov arteritis, arteritis džinovskih ćelija arterija, Behçet-ova bolest, hipertenzija, poznata ateroskleroza). Pacijentima treba savjetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predjelu abdomena, grudi ili leđa odmah obrate ljekaru u hitnoj medicinskoj službi.

Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega

Stariji pacijenti sa poremećajem u radu bubrega, koji nijesu u mogućnosti održavati odgovarajući unos tečnosti, treba da uzimaju moksifloksacin s oprezom, jer dehidracija može povećati rizik od insuficijencije bubrega.

Poremećaji vida

Ukoliko dođe do slabljenja vida ili se primijete bilo kakvi efekti na očima, potrebno je odmah konsultovati oftalmologa (vidjeti odjeljke 4.7 i 4.8).

Poremećaji glikemije

Kao i sa drugim fluorohinolonima, poremećaji vrijednosti glukoze u krvi, uključujući i hipoglikemiju i hiperglikemiju, su zabilježeni nakon primjene moksifloksacina. Kod pacijenata liječenih moksifloksacinom, poremećaji glikemije su se uglavnom javljali kod starijih pacijenata sa dijabetesom koji su istovremeno bili na terapiji oralnim antidijabeticima (npr. derivati sulfoniluree) ili na insulinu. Preporučuje se pažljivo praćenje nivoa glukoze u krvi kod pacijenata sa dijabetesom (vidjeti odjeljak 4.8).

Prevencija fotosenzitivnih reakcija

Pokazalo se da hinoloni kod pacijenata uzrokuju fotosenzitivne reakcije. Međutim, studije su pokazale da je rizik od pojave fotosenzitivnih reakcija manji kod moksifloksacina. Ipak pacijente treba savjetovati da izbjegavaju izlaganje UV zračenju i izraženoj i/ili jakoj sunčevoj svjetlosti tokom primjene moksifloksacina.

Pacijenti sa deficijencijom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Pacijenti sa porodičnom anamnezom deficijencije glukoza-6-fosfat dehidrogenaze ili pacijenti koji sami imaju deficijenciju glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, skloni su hemolitičkim reakcijama kada se liječe hinolonima. Stoga, moksifloksacin kod ovih pacijenata treba primjenjivati s oprezom.

Zapaljenje periarterijskog tkiva

Lijek Moxifloxacin Kabi, rastvor za infuziju, primjenjuje se isključivo intravenskim putem. Intraarterijsku primjenu treba izbjegavati, jer su pretkliničke studije pokazale pojavljivanje zapaljenja periarterijskog tkiva nakon primjene infuzije ovim putem.

Pacijenti sa posebno komplikovanim infekcijama kože i struktura kože (cSSSI)

Klinička efikasnost moksifloksacina u liječenju teških infekcija opekotina, fascitisa i infekcija dijabetičkog stopala s osteomijelitisom nije utvrđena.

Pacijenti na dijeti sa kontrolisanim unosom natrijuma

Ovaj lijek sadrži 54,4 mmol (1206 mg) natrijuma po dozi. Savjetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti sa kontrolisanim unosom natrijuma.

Interferencija sa biološkim testovima

Liječenje moksifloksacinom može interferirati sa testovima na kulturi Mycobacterium spp. i to supresijom rasta mikobakterija što uzrokuje lažno negativne rezultate na uzorcima uzetim od pacijenata koji primaju moksifloksacin.

Pacijenti sa MRSA infekcijom

Moksifloksacin se ne preporučuje za liječenje MRSA infekcija. U slučaju suspektne ili potvrđene MRSA infekcije, treba započeti liječenje odgovarajućim antibakterijskim lijekom (vidjeti odjeljak 5.1).

Pedijatrijska populacija

Upotreba moksifloksacina je kontraindikovana kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina (vidjeti odjeljak 4.3), zbog neželjenih efekata na hrskavicu kod mladunaca životinja (vidjeti odjeljak 5.3).

Interakcije sa ljekovima

Aditivni efekat na produženje QT intervala pri primjeni moksifloksacina i drugih ljekova koji mogu produžiti QTc interval se ne može isključiti. To može dovesti do povećanog rizika od ventrikularnih aritmija, uključujući torsade de pointes. Stoga je istovremena primjena moksifloksacina sa nekim od sljedećih ljekova kontraindikovana (vidjeti takođe odjeljak 4.3):

• antiaritmici klase IA (npr. hinidin, hidrohinidin, dizopiramid)
• antiaritmici klase III (npr. amjodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid)
• antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid)
• triciklični antidepresivi
• neki antimikrobni ljekovi (sakvinavir, sparfloksacin, eritromicin IV, pentamidin, antimalarici naročito halofantrin)
• neki antihistaminici (terfenadin, astemizol, mizolastin)
• drugi ljekovi (cisaprid, vinkamin IV, bepridil, difemanil).

Moksifloksacin treba primjenjivati s oprezom kod pacijenata koji uzimaju ljekove koji mogu smanjiti nivo kalijuma (npr. diuretici Henleove petlje i tiazidni diuretici, laksativi i klistiri (visoke doze), kortikosteroidi, amfotericin B) ili ljekove koji su povezani s klinički značajnom bradikardijom.

Nakon ponovljenog doziranja kod zdravih dobrovoljaca, moksifloksacin je povećao Cmax digoksina za približno 30% bez uticaja na PIK ili na najnižu koncentraciju lijeka. Kod primjene sa digoksinom nije potreban oprez.

U ispitivanjima sprovedenim na dobrovoljcima dijabetičarima, istovremena primjena moksifloksacina peroralnim putem sa glibenklamidom dovela je do smanjenja maksimalne koncentracije glibenklamida u plazmi za približno 21%. Kombinacija glibenklamida i moksifloksacina teorijski može dovesti do blage i prolazne hiperglikemije. Međutim, uočene promjene u farmakokinetici glibenklamida nijesu izazvale promjene farmakodinamičkih parametara (nivo glukoze u krvi, insulin). Stoga, nijesu utvrđene klinički značajne interakcije između moksifloksacina i glibenklamida.

Promjene vrijednosti INR

Zabilježen je veliki broj slučajeva koji pokazuju porast oralne antikoagulantne aktivnosti kod pacijenata koji su primali antibakterijske ljekove, naročito fluorohinolone, makrolide, tetracikline, kotrimoksazole i neke cefalosporine. Čini se da su infektivna i inflamatorna stanja, starost i opšte stanje pacijenta, faktori rizika. Pod tim okolnostima, teško je procijeniti da li je infekcija ili liječenje uzrokovalo poremećaj INR-a (engl. international normalised ratio). Mjera predostrožnosti bila bi češće praćenje INR-a. Ukoliko je potrebno, dozu oralnih antikoagulansa treba prilagoditi na odgovarajući način.

Klinička ispitivanja pokazuju da nema interakcija nakon istovremene primjene moksifloksacina sa: ranitidinom, probenecidom, oralnim kontraceptivima, suplementima kalcijuma, parenteralno primijenjenim morfinom, teofilinom, ciklosporinom ili itrakonazolom.

In vitro ispitivanja sa humanim enzimima citohrom P-450 potvrđuju ove rezultate. Uzevši u obzir ovakve rezultate, metaboličke interakcije putem enzima citohrom P-450 malo su vjerovatne.

Interakcije s hranom

Nema klinički značajnih interakcija moksifloksacina sa hranom, uključujući mliječne proizvode.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na oštećenje plodnosti (vidjeti odjeljak 5.3).

Trudnoća

Bezbjednost primjene moksifloksacina kod žena tokom trudnoće nije ispitana. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat. Zbog eksperimentalnog rizika od oštećenja hrskavice nezrelih životinja usljed primjene fluorohinolona i reverzibilnog oštećenja zglobova opisanog kod djece koja su primala neke fluorohinolone, moksifloksacin se ne smije koristiti kod trudnica (vidjeti odjeljak 4.3).

Dojenje

Nema dostupnih podataka o primjeni moksifloksacina za vrijeme dojenja. Pretklinički podaci pokazuju da se male količine moksifloksacina izlučuju u mlijeko. U nedostatku podataka kod ljudi i s obzirom na to da postoji eksperimentalni rizik od oštećenja hrskavice mladunaca životinja usljed primjene fluorohinolona, dojenje je kontraindikovano tokom liječenja moksifloksacinom (vidjeti odjeljak 4.3).

Nijesu sprovedena ispitivanje uticaja moksifloksacina na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, usljed reakcija CNS-a (npr. vrtoglavica; akutni, prolazni gubitak vida, vidjeti odjeljak 4.8) ili akutnog i kratkotrajnog gubitka svijesti (sinkopa, vidjeti odjeljak 4.8) fluorohinoloni uključujući moksifloksacin mogu dovesti do slabljenja sposobnosti pacijenta da vozi i rukuje mašinama. Pacijente treba savjetovati da prije vožnje ili rukovanja mašinama provjere kako reaguju na moksifloksacin.

Neželjena dejstva uočena u kliničkim ispitivanjima i tokom postmarketinškog praćenja pri primjeni moksifloksacina 400 mg dnevno intravenskim ili peroralnim putem (samo intravenski, uzastopno [IV/peroralno] i samo peroralno) razvrstana po učestalosti su navedena u nastavku.

Osim mučnine i dijareje sva neželjena dejstva su zabilježena s učestalosti manjom od 3%.

U okviru svake grupe, neželjena dejstva su predstavljena po opadajućem stepenu ozbiljnosti.

Učestalost je definisana kao:

Često(≥1/100 do <1/10)

Povremeno(≥1/1,000 do <1/100)

Rijetko (≥1/10,000 do <1/1,000)

Veoma rijetko(<1/10,000).

*Zabilježeni su veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih reakcija koje zahvataju različite, ponekad višestruke, klase sistema organa i čula (uključujući reakcije kao što su zapaljenje tetive, ruptura tetive, artralgija, bol u ekstremitetima, poremećaj hoda, neuropatije povezane sa parestezijom, depresija, umor, oštećenje pamćenja, poremećaji spavanja i oštećenje sluha, vida i čula ukusa i mirisa) u vezi sa primjenom hinolona i fluohinolona, u nekim slučajevima bez obzira na postojeće faktore rizika (vidjeti odjeljak 4.4).

Sljedeća neželjena dejstva imaju veću učestalost u podgrupi intravenski liječenih pacijenata sa ili bez naknadne peroralne terapije:

Često: povišena vrijednost gama-glutamil-transferaze

Povremeno:ventrikularne tahiaritmije, hipotenzija, edem, kolitis povezan sa primjenom antibiotika (uključujući pseudomembranozni kolitis, u vrlo rijetkim slučajevima povezan sa po život opasnim komplikacijama, vidjeti odjeljak 4.4), konvulzije uključujući grand mal konvulzije (vidjeti odjeljak 4.4), halucinacije, oslabljena funkcija bubrega (uključujući porast vrijednosti uree i kreatinina), bubrežna insuficijencija (vidjeti odjeljak 4.4).

Veoma rijetki slučajevi sljedećih neželjenih dejstava su prijavljeni nakon liječenja sa drugim fluorohinolonima, koja bi se takođe mogla pojaviti tokom liječenja moksifloksacinom: povišen intrakranijalni pritisak (uključujući pseudotumor cerebri), hipernatremija, hiperkalcemija, hemolitička anemija, rabdomioliza, fotosenzitivne reakcije (vidjeti odjeljak 4.4).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Nakon slučajnog predoziranja ne preporučuju se posebne mjere. U slučaju predoziranja treba započeti simptomatsko liječenje. Zbog mogućnosti produženja QT intervala treba napraviti EKG. Istovremena primjena medicinskog uglja sa dozom od 400 mg moksifloksacina primijenjenog peroralnim ili intravenskim putem će smanjiti sistemsku raspoloživost lijeka za više od 80%, odnosno 20%. Upotreba medicinskog uglja u ranoj fazi resorpcije može biti korisna kako bi se spriječio prekomjerni porast sistemske izloženosti moksifloksacinu u slučaju predoziranja peroralnim putem.

Farmakoterapijska grupa: hinolonski antibakterijski ljekovi, fluorohinoloni

ATC kod: J01MA14

Mehanizam dejstva

Moksifloksacin inhibira bakterijske topoizomeraze tipa II (DNK girazu i topoizomerazu IV) koje su neophodne za replikaciju, transkripciju i reparaciju bakterijske DNK.

Odnos farmakokinetika/farmakodinamika

Fluorohinoloni uništavaju bakterije zavisno od koncentracije. Farmakodinamska ispitivanja fluorohinolona na modelima infekcija kod životinja i ispitivanja na ljudima ukazuju na to da je primarna determinanta efikasnosti odnos PIK24/MIK.

Mehanizam rezistencije

Rezistencija na fluorohinolone se može razviti putem mutacija DNK giraze i topoizomeraze IV. Drugi mehanizmi mogu uključiti prekomjernu ekspresiju efluks pumpi, nepropusnost i zaštitu DNK giraze posredstvom proteina. Ukrštenu rezistenciju treba očekivati između moksikloksacina i drugih fluorohiniolona.

Mehanizmi rezistencije koji su specifični za antibakterijske ljekove drugih klasa ne utiču na aktivnost moksifloksacina.

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti kliničkih MIK-ova i difuzije diska za moksifloksacin prema EUCAST-u (01.01.2012):

Mikrobiološka osjetljivost

Prevalenca stečene rezistencije može varirati u zavisnosti od geografske regije i sa vremenom za odabrane vrste i poželjni su lokalni podaci o rezistenciji, naročito pri liječenju teških infekcija. Prema potrebi, treba tražiti stručni savjet kada je lokalna prevalenca rezistencije takva da je korist lijeka, barem kod nekih vrsta infekcija, upitna.

Resorpcija i bioraspoloživost

Nakon pojedinačne jednosatne intravenske infuzije 400 mg lijeka, zabilježena je maksimalna koncentracija u plazmi od približno 4,1 mg/l na kraju infuzije, što odgovara povećanju od približno 26% u odnosu na koncentraciju uočenu nakon peroralne primjene (3,1 mg/l). PIK vrijednost od približno 39 mgh/l nakon i.v. primjene je neznatno veća od one uočene nakon peroralne primjene (35 mgh/l), što je u skladu s apsolutnom bioraspoloživošću od približno 91%.

Kod intravenske primjene moksifloksacina, nije potrebno prilagođavati dozu s obzirom na dob i pol pacijenta.

Farmakokinetika je linearna u rasponu od 50 do 1200 mg nakon pojedinačne peroralne doze, do 600 mg nakon pojedinačne intravenske doze i do 600 mg nakon doziranja jednom dnevno više od 10 dana.

Distribucija

Moksifloksacin se brzo distribuira u ekstravaskularni prostor. Volumen distribucije u stanju ravnoteže (Vss) je približno 2 l/kg. Ispitivanja in vivo i ex vivo pokazala su vezivanje za proteine plazme od približno 40 – 42%, nezavisno od koncentracije lijeka. Moksifloksacin se uglavnom vezuje za serumske albumine.

Maksimalne koncentracije od 5,4 mg/kg i 20,7 mg/l (geometrijska sredina) postignute su u bronhijalnoj sluznici, odnosno u epitelnoj površinskoj tečnosti, 2,2 h nakon peroralne doze. Odgovarajuća maksimalna koncentracija u alveolarnim makrofagama iznosi 56,7 mg/kg. U tečnosti plikova na koži zabilježene su koncentracije od 1,75 mg/l 10 sati nakon intravenske primjene. Vremenski profil koncentracije nevezanog lijeka bio je sličan u intersticijskoj tečnosti i plazmi, sa maksimalnom koncentracijom nevezanog lijeka od 1,0 mg/l (geometrijska sredina), koja je postignuta otprilike 1,8 h nakon intravenske doze.

Biotransformacija

Moksifloksacin prolazi fazu II biotransformacije i izlučuje se putem bubrega (približno 40%) i putem žuči/fecesa (približno 60 %) kao nepromijenjeni lijek i u obliku jedinjenja sa sumporom (M1) i glukuronida (M2). M1 i M2, oba metabolički neaktivna, su jedini relevantni metaboliti kod ljudi.

U kliničkim ispitivanjima faze I i ispitivanjima in vitro, nijesu uočene metaboličke farmakokinetičke interakcije sa drugim ljekovima koji prolaze fazu I biotransformacije koja uključuje enzime citohroma P450. Rezultati ne ukazuju na oksidativni metabolizam.

Eliminacija

Prosječno terminalno poluvrijeme eliminacije moksifloksacina iz plazme iznosi približno 12 sati. Nakon primjene doze od 400 mg, prosječni prividni ukupni klirens iznosi 179 – 246 ml/min. Nakon intravenske infuzije 400 mg lijeka, približno 22% izlučuje se nepromijenjeno putem urina i približno 26% nepromijenjeno putem fecesa. Nakon intravenske primjene lijeka izlučivanje nepromijenjenog lijeka i metabolita iznosi otprilike 98% ukupne doze. Bubrežni klirens približno je 24 – 53 ml/min, što ukazuje na djelimičnu tubularnu reapsorpciju lijeka u bubrezima. Istovremena primjena moksifloksacina s ranitidinom ili probenecidom nije promijenila bubrežni klirens matičnog lijeka.

Oštećenje funkcije bubrega

Farmakokinetička svojstva moksifloksacina ne razlikuju se značajno kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina > 20 ml/min/1,73 m2). Kako bubrežna funkcija slabi, koncentracije M2 metabolita (glukuronida) povećavaju se za faktor 2,5 (sa klirensom kreatinina < 30 ml/min/1,73 m2).

Oštećenje funkcije jetre

Na osnovu do sada sprovedenih farmakokinetičkih ispitivanja kod pacijenata s insuficijencijom jetre (Child Pugh A, B), nije moguće odrediti postoje li razlike u poređenju sa zdravim dobrovoljcima. Oštećena funkcija jetre bila je povezana sa većom izloženošću M1 u plazmi, dok je izloženost matičnom lijeku bila uporediva s izloženošću kod zdravih dobrovoljaca. Nema dovoljno iskustva u kliničkoj primjeni moksifloksacina kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre.

U uobičajenim ispitivanjima sa ponavljanjem doze, moksifloksacin je pokazao hematološku i hepatičku toksičnost kod glodara i ne-glodara. Toksični efekti na CNS zabilježeni su kod majmuna. Ovi efekti su se javili nakon primjene visokih doza moksifloksacina ili nakon produženog liječenja.

Kod pasa, visoke peroralne doze (≥ 60 mg/kg) koje dovode do plazma koncentracije ≥ 20 mg/l uzrokovale su promjene u elektroretinogramu i u izolovanim slučajevima atrofiju retine.

Nakon intravenske primjene nalazi koji ukazuju na sistemsku toksičnost bili su najizraženiji kad se moksifloksacin primijenio u obliku bolus injekcije (45 mg/kg), ali nijesu uočeni kada se moksifloksacin (40 mg/kg) dao u obliku spore infuzije tokom 50 minuta.

Nakon intraarterijske injekcije, uočene su inflamatorne promjene koje su zahvatile periarterijsko meko tkivo što ukazuje na to da intraarterijsku primjenu moksifloksacina treba izbjegavati.

Moksifloksacin je bio genotoksičan u in vitro ispitivanjima sa baterijskim ćelijama ili ćelijama sisara. U in vivo ispitivanjima, genotoksičnost nije dokazana uprkos tome što su primijenjene vrlo visoke doze moksifloksacina. U inicijacijsko-promocijskom ispitivanju kod pacova nije utvrđeno karcinogeno djelovanje moksifloksacina.

U in vitro ispitivanjima, moksifloksacin primijenjen u visokim koncentracijama pokazao je srčana elektrofiziološka svojstva koja mogu uzrokovati produženje QT intervala.

Nakon intravenske primjene moksifloksacina kod pasa (infuzija 30 mg/kg tokom 15, 30 ili 60 minuta) stepen QT produženja jasno je zavisio od brzine infuzije, odnosno što je infuzija kraća to je produženje QT intervala izraženije. Produženje QT intervala nije zabilježeno pri infuziji doze od 30 mg/kg tokom 60 minuta.

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na pacovima, kunićima i majmunima ukazuju na prolaz moksifloksacina kroz placentu. Ispitivanja na pacovima (p.o. i i.v.) i majmunima (p.o.) nijesu pokazala dokaze o teratogenosti ili smanjenju plodnosti nakon primjene moksifloksacina. Neznatno povećanje incidence malformacija pršljenova i rebara zabilježeno je kod fetusa kunića, ali samo pri dozi (20 mg/kg i.v.) koje su povezane s teškom toksičnošću kod majke. Zabilježen je porast incidence abortusa kod majmuna i kunića pri koncentracijama u plazmi koje se postižu primjenom terapijskih doza.

Za hinolone, uključujući moksifloksacin, se zna da uzrokuju lezije na hrskavicama velikih pomičnih zglobova kod mladunaca životinja.

Natrijum acetat, trihidrat

Natrijum sulfat, bezvodni

Sumporna kiselina (za podešavanja pH)

Voda za injekcije

Sljedeći rastvori su inkompatibilni sa rastvorom moksifloksacina za infuziju:

rastvor natrijum hlorida 10% i 20%

rastvor natrijum hidrogenkarbonata 4,2% i 8,4%

Ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima osim onih koji su navedeni u odjeljku 6.6.

3 godine

Hemijska i fizička in-use stabilnost lijeka dokazana je tokom perioda od 24 sata, na temperaturi do 25°C.

Sa mikrobiološkog stanovišta, osim ako postupak otvaranja/rekonstitucije/razblaženja isključuje rizik od mikrobiološke kontaminacije, lijek se mora odmah upotrijebiti.

Ukoliko se ne iskoristi odmah, rok upotrebe i uslovi čuvanja prije korišćenja su odgovornost korisnika.

Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.

Bocu čuvati u spoljašnjem pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Za uslove čuvanja otvorenog/razblaženog lijeka, vidjeti odjeljak 6.3.

Polietilenska boca niske gustine (KabiPac) sa zatvaračem koji sadrži gumeni disk koji omogućava insertovanje igle.

Veličina pakovanja:

10 x 250 ml

Lijek je namijenjen samo za jednokratnu upotrebu. Neiskorišten rastvor treba odbaciti.

Utvrđeno je da su sljedeće infuzije kompatibilne sa moksifloksacin 400 mg/250 ml rastvorom za infuziju: voda za injekcije, rastvor natrijum hlorida 0,9%, rastvor glukoze 5% i 10%, Ringerov rastvor, složeni rastvor natrijum laktata (Hartmanov rastvor, rastvor Ringerovog laktata).

Moksifloksacin rastvor za infuziju se ne smije primijeniti istovremeno sa drugim ljekovima putem infuzije.

Ne koristiti ako postoje vidljive čestice ili ako je rastvor zamućen.

Pri čuvanju na niskim temperaturama može se pojaviti talog koji će se ponovo rastvoriti na sobnoj temperaturi. Stoga se ne preporučuje čuvati rastvor za infuziju na temperaturi ispod 8°C.

Lijek Moxifloxacin Kabi sadrži aktivnu supstancu moksifloksacin koja spada u grupu antibiotika koji se zovu fluorohinoloni. Lijek Moxifloxacin Kabi djeluje tako što ubija bakterije koje uzrokuju infekcije ukoliko su infekcije uzrokovane bakterijama osjetljivim na moksifloksacin.

Lijek Moxifloxacin Kabi se koristi kod odraslih za liječenje sljedećih bakterijskih infekcija:

- Zapaljenje pluća (pneumonija) stečeno izvan bolnice

- Infekcija kože i mekog tkiva.

Lijek Moxifloxacin Kabi se koristi za liječenje ovih infekcija samo kada se uobičajeni antibiotici ne mogu primijeniti ili ne djeluju.

Ne smijete uzeti fluorohinolonske/hinolonske antibiotike, uključujući lijek Moxifloxacin Kabi, ukoliko ste u prošlosti imali bilo kakvu ozbiljnu neželjenu reakciju kad ste uzimali hinolone ili fluorohinolone. U toj situaciji morate što prije obavijestiti svog ljekara.

Obratite se svom ljekaru ukoliko nijeste sigurni da li pripadate nekoj od dolje opisanih grupa pacijenata.

Lijek Moxifloxacin Kabi ne smijete koristiti:

• Ukoliko ste alergični na moksifloksacin, bilo koje druge hinolonske antibiotike ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u odjeljku 6).
• Ukoliko ste trudni ili dojite.
• Ukoliko ste mlađi od 18 godina.
• Ukoliko ste imali bolest ili poremećaj tetiva povezan sa liječenjem hinolonskim antibioticima (vidjeti odjeljke Kada uzimate lijek Moxifloxacin Kabi, posebno vodite računa i Moguća neželjena dejstva).
• Ukoliko imate od rođenja ili Vam se tokom života pojavilo bilo koje stanje povezano sa poremećajem srčanog ritma zabilježeno na EKG-u (električnom snimku rada srca).
• Ukoliko imate poremećenu ravnotežu soli u krvi (naročito nizak nivo kalijuma ili magnezijuma u krvi).
• Ukoliko imate vrlo usporen srčani ritam (koji se zove „bradikardija“), slabo srce (insuficijenciju srca), ukoliko ste imali poremećaj srčanog ritma ili uzimate druge ljekove koji dovode do promjena u EKG-u (vidjeti odjeljak Primjena drugih ljekova). To je zato što lijek Moxifloxacin Kabi može uzrokovati promjene u EKG-u, produženje QT intervala odnosno usporeno sprovođenje električnih signala.
• Ukoliko imate tešku bolest jetre ili vrijednost enzima jetre (transaminaza) koja je 5 puta viša od gornje granice normale.

Kada uzimate lijek Moxifloxacin Kabi, posebno vodite računa:

Posavjetujte se sa ljekarom prije nego što prvi put primite lijek Moxifloxacin Kabi. Važno je znati da:

• Lijek Moxifloxacin Kabi može promijeniti EKG nalaz, naročito ukoliko ste ženskog pola ili starije dobi.
• Ukoliko trenutno uzimate lijek koji snižava vrijednost kalijuma u krvi, posavjetujte se sa svojim ljekarom prije nego što primite lijek Moxifloxacin Kabi (vidjeti odjeljke Lijek Moxifloxacin Kabi ne smijete koristiti i Primjena drugih ljekova).
• Ukoliko imate epilepsiju ili stanje zbog kojeg ste skloni konvulzijama obavijestite svog ljekara prije nego što primite lijek Moxifloxacin Kabi.
• Ukoliko imate ili ste imali probleme sa mentalnim zdravljem posavjetujte se sa svojim ljekarom prije nego što primite lijek Moxifloxacin Kabi.
• Ukoliko imate mijasteniju gravis (rijetka bolest koja dovodi do mišićne slabosti) primjena lijeka Moxifloxacin Kabi može pogoršati simptome Vaše bolesti. Ako mislite da se to odnosi na Vas, odmah se posavjetujte sa ljekarom.
• Ako Vam je postavljena dijagnoza proširenja ili „izbočenja“ velikog krvnog suda (aneurizma aorte ili aneurizma velikog perifernog krvnog suda).
• Ako ste već prethodno doživjeli epizodu disekcije aorte (raslojavanje unutrašnjeg i središnjeg sloja aortnog zida).
• Ako u porodičnoj anamnezi imate aneurizmu aorte ili disekciju aorte ili druge faktore rizika ili stanja zbog kojih imate veću sklonost za pojavu aneurizme ili disekcije (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što je Marfan-ov sindrom ili vaskularni oblik Ehlers-Danlos-ovog sindroma ili vaskularni poremećaji kao što je Takayasu-ov arteritis, arteritis džinovskih ćelija arterija, Behçet-ova bolest, hipertenzija, poznata ateroskleroza).
• Ako osjetite iznenadan jak bol u trbuhu, grudnom košu ili leđima odmah idite u ustanovu za hitnu medicinsku pomoć ili službu hitne medicinske pomoći.
• Ukoliko Vi ili neko od članova Vaše porodice imate nedostatak glukoza-6-fosfat dehidrogenaze (rijetka nasljedna bolest), obavijestite svog ljekara koji će procijeniti da li je lijek Moxifloxacin Kabi odgovarajuća terapija za Vas.
• Lijek Moxifloxacin Kabi treba primijeniti samo intravenski (u venu) i ne smije biti primijenjen u arteriju.

Liječenje lijekom Moxifloxacin Kabi treba odmah prekinuti u sljedećim slučajevima:

• Postoji mala vjerovatnoća da doživite tešku, iznenadnu alergijsku reakciju (anafilaktička reakcija/šok) čak i kod prve doze. Obavijestite ljekara ako primijetite simptome koji uključuju stezanje u prsima, osjećaj vrtoglavice, osjećaj mučnine ili nesvjestice ili osjetite vrtoglavicu pri ustajanju.
• Lijek Moxifloxacin Kabi može uzrokovati brzonapredujuće i teško zapaljenje jetre, koje može dovesti do slabosti jetre opasne po život (uključujući smrtne slučajeve, vidjeti odjeljak Moguća neželjena dejstva). Ukoliko se iznenada počnete osjećati loše ili uočite žutu prebojenost beonjača, da imate taman urin, svrab kože, sklonosti krvarenju, poremećaj misli ili budnosti, molimo Vas da se obratite svom ljekaru prije nastavka liječenja.
• Hinolonski antibiotici, uključujući lijek Moxifloxacin Kabi, mogu uzrokovati konvulzije. U slučaju pojave konvulzija, liječenje lijekom Moxifloxacin Kabi treba prekinuti.
• Mogu se javiti problemi sa mentalnim zdravljem čak i prilikom prvog uzimanja hinolonskih antibiotika, uključujući lijek Moxifloxacin Kabi. U vrlo rijetkim slučajevima depresija ili problemi sa mentalnim zdravljem doveli su do suicidalnih misli ili samoozljeđujućeg ponašanja kao što je pokušaj samoubistva (vidjeti odjeljak Moguća neželjena dejstva). Ako se kod Vas jave takve reakcije, liječenje lijekom Moxifloxacin Kabi se mora prekinuti.
• Rijetko se mogu javiti bol i oticanje zglobova i zapaljenje ili ruptura (pucanje) tetiva. Rizik je povećan ako ste starije dobi (stariji od 60 godina), presađen Vam je organ, imate probleme sa bubrezima ili se liječite kortikosteroidima. Zapaljenje i ruptura (pucanje) tetiva mogu se javiti unutar prvih 48 sati od početka liječenja i čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka terapije lijekom Moxifloxacin Kabi. Na pojavu prvih znakova bola ili zapaljenja tetive (na primjer, u skočnom zglobu, ručnom zglobu, laktu, ramenu ili koljenu) prestanite uzimati lijek Moxifloxacin Kabi, obratite se svom ljekaru i pazite da bolno područje miruje. Izbjegavajte svaku nepotrebnu fizičku aktivnost jer može povećati rizik od rupture (pucanja) tetive.

Tokom liječenja lijekom Moxifloxacin Kabi treba odmah da obavijestite ljekara:

• Ukoliko osjetite palpitacije ili nepravilan rad srca tokom liječenja, Vaš ljekar može da Vam uradi EKG kako bi imao uvid u Vaš srčani ritam.
• Ukoliko primijetite kožnu reakciju ili stvaranje plikova i/ili ljuštenje kože i/ili reakcije na sluznicama (vidjeti odjeljak Moguća neželjena dejstva) odmah obavijestite ljekara prije nastavka liječenja.
• Rijetko možete osjetiti simptome oštećenja nerava (neuropatija) kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost i/ili slabost naročito u stopalima i nogama ili šakama i rukama. Ukoliko se to dogodi, odmah prestanite uzimati lijek Moxifloxacin Kabi i obavijestite svog ljekara kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja.
• Može se javiti proliv tokom ili nakon uzimanja antibiotika uključujući lijek Moxifloxacin Kabi. Ukoliko proliv poprimi težak oblik ili postane dugotrajan ili ukoliko primijetite krv ili sluz u stolici, morate odmah prestati uzimati lijek Moxifloxacin Kabi i posavjetovati se sa svojim ljekarom. U ovom slučaju nemojte uzimati ljekove koji usporavaju ili zaustavljaju rad (peristaltiku) crijeva.
• Ukoliko se javi poremećaj vida ili neki drugi poremećaji oka tokom uzimanja lijeka Moxifloxacin Kabi, odmah se posavjetujte s oftalmologom (vidjeti odjeljke Uticaj lijeka Moxifloxacin Kabi na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama i Moguća neželjena dejstva).
• Antibiotici fluorohinoloni mogu prouzrokovati poremećaje nivoa glukoze u krvi, uključujući i smanjenje glukoze u krvi ispod normalnih vrijednosti (hipoglikemija) i povećanje glukoze u krvi iznad normalnih vrijednosti (hiperglikemija). Kod pacijenata liječenih lijekom Moxifloxacin Kabi, poremećaji glukoze u krvi su se uglavnom javljali kod starijih pacijenata koji su istovremeno uzimali oralne antidijabetičke ljekove koji snižavaju nivo glukoze u krvi (npr. sulfonilurea) ili insulin. Ukoliko imate dijabetes, vrijednosti Vaše glukoze u krvi bi trebalo pažljivo pratiti (vidjeti odjeljak Moguća neželjena dejstva).

Tokom uzimanja lijeka Moxifloxacin Kabi morate biti svjesni da:

• Rizik od srčanih problema može porasti sa porastom doze i brzine infuzije u venu.
• Ukoliko ste starije dobi i imate probleme sa bubrezima vodite računa o uzimanju dovoljne količine tečnosti jer dehidracija može povećati rizik od insuficijencije bubrega.
• Hinolonski antibiotici mogu učiniti Vašu kožu osjetljivijom na sunčevu svjetlost ili UV zračenje. Izbjegavajte produženo izlaganje suncu ili jaku sunčevu svjetlost, ne upotrebljavajte solarijum ili bilo koje druge UV lampe, tokom liječenja lijekom Moxifloxacin Kabi.
• Iskustva u primjeni naizmjeničnog intravenski/peroralno režima primjene lijeka Moxifloxacin Kabi za liječenje infekcija pluća (pneumonija) stečenih izvan bolnice, su ograničena.
• Nije utvrđena efikasnost lijeka Moxifloxacin Kabi u liječenju teških opekotina, infekcija dubokih tkiva i infekcija dijabetičkog stopala kod kojih se razvio osteomijelitis (infekcija kostne srži).

Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne neželjene reakcije

Fluorohinolonski/hinolonski antibiotici, uključujući lijek Moxifloxacin Kabi, povezani su sa veoma rijetkim, ali ozbiljnim neželjenim reakcijama, od kojih su neke dugotrajne (traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajuće ili potencijalno ireverzibilne. To uključuje bol u tetivama, mišićima i zglobovima gornjih i donjih ekstremiteta, otežano hodanje, abnormalne osjećaje kao što su bockanje, trnci,škakljanje, utrnulost ili osjećaj pečenja (parestezija), poremećaje čula uključujući oštećenje vida, čula ukusa i mirisa i sluha, depresiju, oštećenje pamćenja, jak umor i teške poremećaje spavanja.

Ako osjetite bilo koju od ovih neželjenih reakcija nakon uzimanja lijeka Moxifloxacin Kabi, odmah se obratite svom ljekaru prije nastavka liječenja. Vi i Vaš ljekar ćete odlučiti o nastavku liječenja i razmotriti primjenu antibiotika iz druge grupe.

Djeca i adolescenti

Ovaj lijek se ne smije primjenjivati kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina jer u tim starosnim grupama nije utvrđena efikasnost i bezbjednost primjene (vidjeti odjeljak Lijek Moxifloxacin Kabi ne smijete koristiti).

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate ili ste nedavno uzimali ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Kada primate lijek Moxifloxacin Kabi budite svesni da:

Ukoliko tokom liječenja lijekom Moxifloxacin Kabi uzimate druge ljekove koji utiču na Vaše srce postoji povećan rizik od promjene srčanog ritma. Stoga, nemojte primjenjivati lijek Moxifloxacin Kabi istovremeno sa sljedećim ljekovima:

• Ljekovi koji pripadaju grupi antiaritmika (kao što su hinidin, hidrohinidin, dizopiramid, amjodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid),
• Antipsihotici (kao što su fenotiazin, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid),
• Triciklični antidepresivi,
• Neki antimikrobni ljekovi (kao što su sakvinavir, sparfloksacin), intravenski eritromicin, pentamidin, antimalarici naročito halofantrin),
• Neki antihistaminici (kao što su terfenadin, astemizol, mizolastin),
• Drugi ljekovi kao što su cisaprid, intravenski vinkamin, bepridil i difemanil.

Morate reći ljekaru:

• ukoliko uzimate ljekove koji mogu sniziti nivo kalijuma u krvi (npr. neki diuretici, neki laksativi i klizme [visoke doze] ili kortikosteroidi [antiinflamatorni ljekovi], amfotericin B),
• ukoliko uzimate druge ljekove koji mogu usporiti rad srca, jer oni mogu takođe povećati rizik od nastanka ozbiljnog poremećaja srčanog ritma tokom primjene lijeka Moxifloxacin Kabi.
• ukoliko trenutno uzimate oralne antikoagulanse (npr. varfarin); možda će biti potrebno da ljekar prati Vaše vrijeme zgrušavanja krvi.

Uzimanje lijeka Moxifloxacin Kabi sa hranom ili pićem

Hrana, uključujući mliječne proizvode ne utiče na dejstvo lijeka Moxifloxacin Kabi.

Ne smijete piti alkohol tokom uzimanja lijeka Moxifloxacin Kabi.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego primite ovaj lijek.

Nemojte koristiti lijek Moxifloxacin Kabi ukoliko ste trudni ili dojite.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na smanjenje plodnosti usljed uzimanja ovog lijeka.

Uticaj lijeka Moxifloxacin Kabi na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Moxifloxacin Kabi može izazvati osjećaj vrtoglavice ili ošamućenosti, iznenadan, prolazni gubitak vida ili kratkotrajan gubitak svijesti. Ukoliko se nešto od toga javilo kod Vas, nemojte voziti niti rukovati mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Moxifloxacin Kabi

Ovaj lijek sadrži 54,4 mmol (1206 mg) natrijuma po dozi. Savjetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti sa kontrolisanim unosom natrijuma.

Lijek Moxifloxacin Kabi će Vam uvijek dati ljekar ili zdravstveni radnik.

Lijek se primjenjuje jednom dnevno u dozi od 400 mg.

Lijek Moxifloxacin Kabi je namijenjen za intravensku primjenu (u venu). Vaš ljekar treba da obezbijedi da se infuzija daje kontinuirano tokom 60 minuta.

Nije potrebno prilagođavati dozu kod starijih pacijenata, pacijenata sa niskom tjelesnom masom ili kod pacijenata sa bubrežnim problemima.

Trajanje liječenja

Vaš ljekar će odlučiti o dužini trajanja liječenja lijekom Moxifloxacin Kabi. U nekim slučajevima Vaš ljekar može započeti liječenje sa lijekom Moxifloxacin Kabi, rastvorom za infuziju i onda nastaviti liječenje sa odgovarajućim tabletama.

Trajanje liječenja zavisi od vrste infekcije i odgovora na liječenje, ali preporučeno trajanje primjene iznosi:

Važno je da završite ciklus liječenja, čak i ako ste se počeli osjećati bolje nakon nekoliko dana. Ukoliko se liječenje prekine prerano, infekcija neće biti u potpunosti izliječena i može se vratiti ili se Vaše stanje može pogoršati te možete razviti bakterijsku rezistenciju na antibiotik.

Preporučenu dozu i trajanje liječenja ne treba prekoračiti

Ako ste uzeli više lijeka Moxifloxacin Kabi nego što je trebalo

Ukoliko ste zabrinuti da ste primili više lijeka Moxifloxacin Kabi nego što Vam je propisano, odmah se obratite svom ljekaru.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Moxifloxacin Kabi

Ukoliko ste zabrinuti da ste možda propustili dozu lijeka Moxifloxacin Kabi, odmah se obratite svom ljekaru.

Ako prestanete da uzimate lijek Moxifloxacin Kabi

Ukoliko je liječenje ovim lijekom prerano prekinuto, infekcija možda neće biti potpuno izliječena. Posavjetujte se sa svojim ljekarom ukoliko želite prekinuti liječenje lijekom Moxifloxacin Kabi prije završetka propisanog trajanja ciklusa liječenja.

U slučaju da imate dodatnih pitanja u vezi sa primjenom lijeka Moxifloxacin Kabi obratite se svom ljekaru ili farmaceutu

Kao i svi ljekovi, ovaj lijek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lijek.

Odmah obavijestite ljekara i liječenje će biti zaustavljeno ukoliko imate bilo koju od sljedećih neželjenih reakcija jer one mogu biti opasne po život:

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Teška, iznenadna generalizovana alergijska reakcija uključujući vrlo rijetko i šok opasan po život (npr. poteškoće u disanju, pad krvnog pritiska, ubrzani puls), oticanje (uključujući moguće oticanje disajnih puteva opasno po život)
• Depresija (vrlo rijetko dovodi do samoozleđivanja kao što su suicidalne misli ili pokušaj samoubistva)
• Teški proliv koji sadrži krv i/ili sluz (kolitis povezan s primjenom antibiotika uključujući pseudomembranozni kolitis), koji u rijetkim okolnostima može dovesti do komplikacija opasnih po život.

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Depersonalizacija (poremećaj doživljavanja sopstvene ličnosti i okoline). Psihički poremećaji (potencijalno vode do samopovređivanja, kao što su suicidalne ideje/misli i pokušaji samoubistva)
• Po život opasni nepravilni otkucaji srca, prestanak srčanih otkucaja
• Fulminantno (opasno) zapaljenje jetre koje može dovesti do po život opasne insuficijencije jetre (uključujući smrtni ishod)
• Promjene na koži i sluznicama (bolni plikovi u ustima ili nosu ili genitalnim organima), potencijalno opasne po život (Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza).
• Zapaljenje zida krvnih sudova (znaci mogu biti crvene tačke na Vašoj koži, uglavnom na donjem dijelu nogu ili efekti kao što je bol u zglobovima).

Tokom liječenja lijekom Moxifloxacin Kabi zabilježena su sljedeća neželjena dejstva:

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Infekcije uzrokovane rezistentnim bakterijama ili gljivicama npr. infekcije usne šupljine i vaginalne infekcije uzrokovane gljivicom Candida
• Glavobolja, vrtoglavica
• Promjene srčanog ritma (vidljivo na EKG-u) kod pacijenata sa niskim nivoom kalijuma u krvi (vidjeti odjeljak Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek Moxifloxacin Kabi)
• Mučnina, povraćanje, bolovi u želucu i trbušnoj šupljini, proliv
• Porast posebnih enzima jetre u krvi (transaminaze)
• Bol ili zapaljenje na mjestu primjene.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Nizak broj crvenih krvnih zrnaca, nizak broj bijelih krvnih zrnaca, nizak broj posebnih bijelih krvnih zrnaca poznatih pod imenom neutrofili, pad ili porast posebnih krvnih zrnaca potrebnih za zgrušavanje krvi (trombocita), porast posebnih bijelih krvnih zrnaca (eozinofila), smanjeno zgrušavanje krvi
• Alergijske reakcije
• Povećana vrijednost lipida u krvi (masti)
• Anksioznost, nemir/uznemirenost
• Osjećaj trnaca i/ili utrnulosti, promjene čula ukusa (u vrlo rijetkim slučajevima gubitak čula ukusa), konfuzija i dezorijentisanost, problemi sa spavanjem (najčešće nesanica), drhtanje, osjećaj vrtoglavice (vrtenja ili padanja), pospanost
• Smetnje vida uključujući duplu sliku i zamagljen vid
• Promjene srčanog ritma (vidljivo na EKG-u), osjećaj lupanja srca (palpitacije), nepravilni i ubrzani otkucaji srca, teški poremećaji srčanog ritma, angina pektoris (bol u grudima)
• Širenje krvnih sudova
• Otežano disanje uključujući astmatična stanja
• Smanjen apetit i unos hrane, gasovi i zatvor (konstipacija), nadražaj želuca (loša probava ili žgaravica), upala želuca, povišen nivo posebnih probavnih enzima u krvi (amilaze)
• Oslabljena funkcija jetre (uključujući porast vrijednosti određenih enzima jetre u krvi (LDH), porast bilirubina u krvi, porast vrijednosti određenih enzima jetre u krvi (gama-glutamil-transferaze i/ili alkalne fosfataze)
• Svrab, osip, koprivnjača, suva koža
• Bol u zglobovima, bol u mišićima
• Dehidracija
• Loše osjećanje (pretežno slabost ili umor), bol kao što je bol u leđima, grudima, karlici i ekstremitetima, znojenje
• Zapaljenje vene.

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Povišena vrijednost šećera u krvi, povišena vrijednost mokraćne kisjeline u krvi
• Emocionalna nestabilnost, halucinacije (kada vidite, čujete ili osjećate stvari koje nisu zaista stvarne)
• Oštećenje čula na koži, promjene čula mirisa (uključujući gubitak čula mirisa), abnormalni snovi, poremećaj ravnoteže i loša koordinacija (zbog vrtoglavice), konvulzije, poremećaj koncentracije, smetnje u govoru, djelimični ili potpuni gubitak pamćenja, problemi povezani sa nervnim sistemom kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost i/ili slabost u ekstremitetima
• Osjećaj zvonjenja ili šum u ušima, oštećenje sluha uključujući gluvoću (obično reverzibilnu)
• Nesvjestica
• Visok krvni pritisak, nizak krvni pritisak
• Poteškoće pri gutanju, zapaljenje usne šupljine
• Žutica (žute beonjače ili koža), zapaljenje jetre
• Bol i oticanje tetiva, grčevi mišića, trzanje mišića, mišićna slabost
• Oštećenje funkcije bubrega (uključujući porast vrijednosti posebnih laboratorijskih pokazatelja funkcije bubrega kao što su nivo uree i kreatinina), slabost bubrega
• Oticanje (šaka, stopala, gležnjeva, usana, usta, grla).

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Pojačano zgrušavanje krvi, značajno smanjenje posebnih bijelih krvnih zrnaca (agranulocitoza)
• Smanjen nivo šećera u krvi
• Pojačana osjetljivost kože
• Prolazni gubitak vida
• Poremećen ritam srca
• Ruptura (pucanje) tetive, zapaljenje zglobova, ukočenost mišića, pogoršanje simptoma mijastenije gravis.

Sljedeći simptomi prijavljeni su češće kod pacijenata liječenih intravenski primijenjenim lijekom:

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Porast vrijednosti određenih enzima jetre u krvi (gama-glutamil-transferaze).

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Neuobičajeno brz ritam srca
• Nizak krvni pritisak
• Oticanje (šaka, stopala, gležnjeva, usana, usta, grla)
• Teški proliv koji sadrži krv i/ili sluz (kolitis povezan s primjenom antibiotika), koji u vrlo rijetkim okolnostima može dovesti do komplikacija opasnih po život
• Konvulzije
• Halucinacije (kada vidite, čujete ili osjećate stvari koje nisu zaista stvarne)
• Oštećenje funkcije bubrega (uključujući porast vrijednosti posebnih laboratorijskih pokazatelja funkcije bubrega kao što su vrijednost uree i kreatinina), slabost bubrega.

Sljedeća neželjena dejstva prijavljena tokom liječenja drugim hinolonskim antibioticima, možda bi se mogla pojaviti i tokom liječenja lijekom Moxifloxacin Kabi:

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Povišen pritisak u lobanji (simptomi uključuju glavobolju, smetnje vida uključujući zamagljen vid, “slepe” tačke, duplu sliku, gubitak vida)
• Porast vrijednosti natrijuma u krvi, porast nivoa kalcijuma u krvi
• Poseban oblik smanjenja broja crvenih krvnih zrnaca (hemolitička anemija)
• Mišićne reakcije s oštećenjem mišićnih ćelija
• Povećana osjetljivost kože na sunčevu svjetlost ili UV zračenje.

Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama) ili trajnih neželjenih reakcija, kao što su zapaljenje tetive, ruptura (pucanje) tetive, bol u zglobovima, bol u ekstremitetima, otežan hod, abnormalni osjećaji kao što su bockanje, trnci, škakljanje, pečenje, utrnulost ili bol (neuropatija), depresija, umor, poremećaji spavanja, oštećenje pamćenja, kao i oštećenje sluha, vida i čula ukusa i mirisa povezani su sa primjenom hinolonskih i fluorohinolonskih antibiotika, u nekim slučajevima bez obzira na postojeće faktore rizika.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

S obzirom da lijek primjenjuje medicinsko osoblje, ono je odgovorno za propisno čuvanje lijeka prije i tokom upotrebe, kao i za propisno odlaganje.

Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 3 godine.

Ne koristiti poslije isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem pakovanju. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na posljednji dan navedenog mjeseca.

Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.

Bocu čuvati u spoljašnjem pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Lijek je namijenjen samo za jednokratnu upotrebu. Neiskorišten rastvor treba odbaciti.

Pri čuvanju na niskim temperaturama može se pojaviti talog koji će se ponovo rastvoriti na sobnoj temperaturi.

Ne koristiti ako postoje vidljive čestice ili ako je rastvor zamućen.

Vaš ljekar ili bolničko osoblje čuva lijek Moxifloxacin Kabi i odgovara za kvalitet proizvoda nakon otvaranja i ako se ne primijeni odmah. Oni su takođe odgovorni za ispravno odlaganje lijeka Moxifloxacin Kabi.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Moxifloxacin Kabi

• Aktivna supstanca je moksifloksacin. Jedna boca od 250 ml sadrži 400 mg moksifloksacina (u obliku hidrohlorida). Jedan ml rastvora sadrži 1,6 mg moksifloksacina (u obliku hidrohlorida).
• Pomoćne supstance su: natrijum acetat, trihidrat, natrijum sulfat, bezvodni, sumporna kiselina (za podešavanje pH), i voda za injekcije (vidjeti odjeljak Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Moxifloxacin Kabi).

Kako izgleda lijek Moxifloxacin Kabi i sadržaj pakovanja

Izgled: Bistar rastvor žute boje.

Lijek Moxifloxacin Kabi je pakovan u kartonsku kutiju koja sadrži polietilenske boce niske gustine (KabiPac) od 250 ml sa zatvaračem koji sadrži gumeni disk koji omogućava uvođenje igle. Pakovanje sadrži 10 boca.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole: Amicus Phama d.o.o. Podgorica

Bulevar Džordža Vašingtona br. 51, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač: Fresenius Kabi Polska Sp. z o.o.

ul. Sienkiewicza 25, 99-300 Kutno

Poljska

Režim izdavanja lijeka

Ograničen recept.

Broj i datum dozvole

Moxifloxacin Kabi, rastvor za infuziju, 400 mg/250 ml, boca, plastična, 10 x 250 ml:

2030/19/73 – 6771 od 21.02.2019. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2019. godine

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

SlJedeće informacije namIJenjene su isključivo zdravstvenim RADNICIMA:

Lijek Moxifloxacin Kabi se može primijeniti pomoću T-drena, zajedno sa sljedećim rastvorima: voda za injekcije, rastvor natrijum hlorida 0,9%, rastvor glukoze 5% i 10%, Ringerov rastvor i složeni rastvor natrijum laktata (Hartmanov rastvor, rastvor Ringerovog laktata).

Lijek Moxifloxacin Kabi se ne smije primijeniti istovremeno sa drugim ljekovima putem infuzije.

Sljedeći rastvori su inkompatibilni sa lijekom Moxifloxacin Kabi:

• rastvor natrijum hlorida 10% i 20%
• rastvor natrijum hidrogenkarbonata 4,2% i 8,4%.