MOLOXIN 400mg film tableta

Moloxin 400 mg film tablete namijenjene su za liječenje sljedećih bakterijskih infekcija kod pacijenata od 18 godina i starijih uzrokovanih bakterijama osjetljivim na moksifloksacin (vidjeti djelove 4.4, 4.8 i 5.1). Moksifloksacin se mora primijeniti samo onda kada se primjena antibakterijskih ljekova koji se uobičajeno preporučuju za početno liječenje ovih infekcija smatra neprikladnom ili kad takvo liječenje nije bilo efikasno:

• akutni bakterijski sinusitis (dijagnostikovan na odgovarajući način)
• akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa (dijagnostikovana na odgovarajući način)
• vanbolnička pneumonija, osim teških slučajeva
• blaga do umjerena inflamatorna bolest karlice (tj. infekcije gornjeg genitalnog trakta kod žena, uključujući salpingitis i endometritis), bez udruženog tubo-ovarijskog ili karličnog apscesa.

Moloxin 400 mg film tablete se ne preporučuju kao monoterapija kod blage do umjerene inflamatorne bolesti karlice, već se moraju davati u kombinaciji s drugim odgovarajućim antibakterijskim ljekovima (npr. cefalosporinom) zbog povećane rezistencije Neisseria gonorrhoeae na moksifloksacin, osim ako se Neisseria gonorrhoeae rezistentna na moksifloksacin može isključiti (vidjeti djelove 4.4 i 5.1).

Moloxin 400 mg film tablete mogu se takođe primjenjivati za nastavak terapije kod pacijenata koji su pokazali poboljšanje za vrijeme početnog liječenja intravenskim moksifloksacinom kod sljedećih indikacija:

• vanbolničke pneumonije
• komplikovane infekcije kože i potkožnog tkiva.

Moloxin 400 mg film tablete se ne smiju primjenjivati za početnu terapiju bilo kojeg oblika infekcija kože i potkožnog tkiva ili teških oblika vanbolničke pneumonije.

Potrebno je pridržavati se službenih smjernica o pravilnoj primjeni antibakterijskih ljekova.

Doziranje

Preporučena doza je jedna film tableta od 400 mg jedanput na dan.

Pacijenti s oštećenjem funkcije bubrega/jetre

Pacijentima sa blago do teško oštećenom funkcijom bubrega ili pacijentima na hroničnoj dijalizi tj. hemodijalizi i kontinuiranoj ambulantnoj peritonealnoj dijalizi, nije potrebno prilagođavanje doze (vidjeti odjeljak 5.2 za više detalja).

Nema dovoljno podataka za pacijente sa oštećenom funkcijom jetre (vidjeti odjeljak 4.3).

Stariji pacijenti i druge posebne populacije

Kod starijih osoba i pacijenata sa niskom tjelesnom težinom nije potrebno prilagođavanje doze.

Pedijatrijska populacija

Moksifloksacin je kontraindikovan kod djece i adolescenata (<18 godina). Efikasnost i bezbjednost primjene moksifloksacina nijesu utvrđeni kod djece i adolescenata (vidjeti odjeljak 4.3).

Način primjene

Film tabletu treba progutati cijelu sa dovoljno tečnosti, a može se uzimati nezavisno od obroka.

Trajanje terapije

Trajanje terapije Moloxin 400 mg film tabletama mora trajati kao što je navedeno:

• akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa5-10 dana
• vanbolnička pneumonija10 dana
• akutni bakterijski sinusitis7 dana
• blaga do umjerena inflamatorna bolest karlice14 dana

Film tablete sa 400 mg moksifloksacina ispitivane su u kliničkim ispitivanjima do najviše 14 dana liječenja.

Sekvencijalna (peroralna primjena nakon intravenske primjene) terapija

U kliničkim ispitivanjima sa sekvencijalnom terapijom, većina pacijenata prešla je s intravenske na peroralnu terapiju u roku od 4 dana (vanbolnička pneumonija) ili 6 dana (komplikovana infekcija kože i potkožnog tkiva). Preporučeno ukupno trajanje intravenske i peroralne terapije je 7-14 dana za liječenje vanbolničke pneumonije i 7-21 dan za liječenje komplikovanih infekcija kože i potkožnog tkiva.

Preporučena doza (400 mg jedanput dnevno) i trajanje terapije za odgovarajuću indikaciju ne smije se prekoračiti.

• Preosjetljivost na moksifloksacin, druge hinolone ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
• trudnoća i dojenje (vidjeti odjeljak 4.6)
• pacijenti mlađi od 18 godina
• pacijenti koji u anamnezi imaju oboljenje/poremećaj tetiva vezano za terapiju hinolonima

I u pretkliničkim i u kliničkim ispitivanjima, uočene su promjene elektrofiziologije srca nakon izlaganja moksifloksacinu, u obliku produženja QT intervala. Zbog toga, iz bezbjedonosnih razloga, moksifloksacin je kontraindikovan kod pacijenata sa:

• urođenim ili dijagnostifikovanim stečenim produženjem QT-intervala
• poremećajima ravnoteže elektrolita, posebno kod nekorigovane hipokalijemije
• klinički značajnom bradikardijom
• klinički značajnom insuficijencijom srca sa smanjenom istisnom (ejekcionom) frakcijom lijeve komore
• prethodnom anamnezom simptomatskih aritmija

Moksifloksacin se ne smije istovremeno primjenjivati sa drugim ljekovima koji produžavaju QT interval (takođe vidjeti odjeljak 4.5).

Zbog ograničenih kliničkih podataka, moksifloksacin je kontraindikovan i kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre (Child Pugh C) i kod pacijenata čije vrijednosti transaminaza premašuju gornju granicu referentnih vrijednosti za više od 5 puta.

Korist od terapije moksifloksacinom, posebno kod infekcija koje nijesu ozbiljne, treba procijeniti u zavisnosti od podataka sadržanih u dijelu Upozorenja i mjere opreza.

Produženje QTc intervala i kliničke situacije u kojima može doći do produženja QTc intervala

Pokazalo se da moksifloksacin kod nekih pacijenata uzrokuje produženje QTc intervala na elektrokardiogramu. Analiza elektrokardiograma u okviru programa kliničkih ispitivanja pokazala je produženje QTc intervala tokom terapije moksifloksacinom od 6ms ± 26ms, 1,4% od osnovne vrijednosti. S obzirom da kod žena postoji tendencija dužeg osnovnog QTc intervala u poređenju sa muškarcima, one mogu biti osjetljivije na ljekove koji produžavaju QTc interval. Stariji pacijenti takođe mogu biti osjetljiviji na promjene QT intervala izazvane ljekovima.

Kod pacijenata koji uzimaju moksifloksacin treba oprezno davati ljekove koji mogu smanjiti nivo kalijuma u organizmu (vidjeti takođe djelove 4.3 i 4.5).

Kod pacijenata koji imaju predispoziciju za razvoj aritmija (posebno žene i stariji pacijenti) kao što su akutna ishemija miokarda ili produženje QT intervala, treba oprezno davati moksifloksacin, jer to može povećati rizik od ventrikularnih aritmija (uključujući torsade de pointes) i srčani zastoj (vidjeti takođe odjeljak 4.3). S obzirom da se produženje QT intervala može povećati sa povećanjem koncentracije lijeka, preporučena doza se ne smije prekoračiti. Ukoliko se tokom liječenja moksifloksacinom pojave znakovi srčane aritmije, liječenje treba prekinuti i uraditi EKG.

Reakcije preosjetljivosti/alergijske reakcije

Nakon prve primjene fluorohinolona, uključujući moksifloksacin, zabilježene su reakcije preosjetljivosti i alergijske reakcije. Čak i nakon prve primjene lijeka, anafilaktičke reakcije mogu da se razviju do stadijuma šoka koji ugrozava život. U takvim slučajevima liječenje moksifloksacinom treba obustaviti i započeti odgovarajuću terapiju (npr. anti-šok terapiju).

Teško oštećenje jetre

Prijavljeni su slučajevi fulminantnog hepatitisa koji može da izazove insuficijenciju jetre (uključujući i smrtne slučajeve) tokom primjene moksifloksacina (vidjeti odjeljak 4.8). Pacijentima treba savjetovati da se prije nastavka liječenja obrate svom ljekaru ako se razviju simptomi fulminantne bolesti jetre kao što je npr. brzi razvoj astenije praćene žuticom, tamnim urinom, sklonošću ka krvarenju ili hepatičkom encefalopatijom.

U slučaju naznake poremećaja funkcije jetre, potrebno je uraditi testove/pretrage funkcije jetre.

Teške bulozne kožne reakcije

Zabilježeni su slučajevi buloznih kožnih reakcija kao što su Stevens-Johnsonovog sindrom ili toksične epidermalne nekrolize tokom terapije moksifloksacinom (vidjeti odjeljak 4.8). U slučaju pojave reakcija na koži i/ili sluzokoži, pacijentima treba savjetovati da se odmah obrate svom ljekaru prije nastavka liječenja.

Pacijenti sa predispozicijom za epileptičke napade

Poznato je da hinoloni mogu da podstaknu epileptičke napade. Zbog toga ove ljekove treba oprezno koristiti kod pacijenata sa oštećenjima CNS, koji mogu da stvore predispoziciju za pojavu epileptičkih napada ili da snize prag za njihov nastanak. U slučaju epileptičkih napada, liječenje moksifloksacinom se mora prekinuti i primjeniti odgovarajuće mjere.

Periferna neuropatija

Kod pacijenata koji su primjenjivali hinolone, uključujući moksifloksacin, zabilježeni su slučajevi senzorne ili senzomotorne polineuropatije u vidu parestezija, hipoestezija, dizestezija ili slabosti. Pacijente koji se liječe moksifloksacinom treba savjetovati da prije nastavka liječenja obavijeste svog ljekara u slučaju pojave simptoma neuropatije, kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost ili slabost kako bi se spriječila pojava ireverzibilnog stanja (vidjeti odjeljak 4.8).

Psihijatrijske reakcije

Psihijatrijske reakcije mogu se pojaviti već nakon prve primjene hinolona, uključujući moksifloksacin. U vrlo rijetkim slučajevima, depresija ili psihotične reakcije mogu da progrediraju do suicidalnih misli i samo-povrjeđujućeg ponašanja kao što je pokušaj samoubistva (vidjeti odjeljak 4.8). U slučaju pojave ovakvih reakcija kod pacijenata, treba prestati s primjenom moksifloksacina i preduzeti odgovarajuće mjere. Potreban je oprez u slučaju primjene moksifloksacina kod psihotičnih pacijenata ili pacijenata s psihičkim oboljenjem u anamnezi.

Dijareja povezana sa primjenom antibiotika, uključujući kolitis

Tokom primjene antibiotika širokog spektra, uključujući moksifloksacin, zabilježena je pojava dijareje povezane sa primjenom antibiotika (AAD = Antibiotic Associated Diarrhoea) i kolitisa povezanog sa primjenom antibiotika (AAC = Antibiotic Associated Colitis), uključujući pseudomembranozni kolitis i dijareju zbog infekcije s Clostridium difficile, koje mogu da se kreću u rasponu od blagih dijareja do fatalnog kolitisa. Zato je važno uzeti u obzir ovu dijagnozu kod pacijenata kod kojih se razvije ozbiljna dijareja tokom ili nakon primjene moksifloksacina. Ako postoji sumnja da je dijareja povezana sa primjenom antibiotika ili kolitis povezan sa primjenom antibiotika, ili je dijagnoza potvrđena, liječenje antibioticima, uključujući moksifloksacin, treba prekinuti i odmah poduzeti odgovarajuće terapijske mjere. Osim toga, potrebno je sprovesti adekvatne mjere kontrole infekcije u cilju smanjenja rizika od transmisije. Ljekovi koji inhibišu peristaltiku kontraindikovani su kod pacijenata sa ozbiljnom dijarejom.

Pacijenti sa miastenijom gravis

Zbog mogućnosti pogoršanja simptoma, moksifloksacin treba davati s oprezom pacijentima koji boluju od miastenije gravis.

Zapaljenje tetiva, ruptura tetiva

Tokom terapije hinolonima, uključujući moksifloksacin, može doći do pojave zapaljenja i rupture tetiva (posebno Ahilove tetive), ponekad bilateralno, čak i u prvih 48 sati od početka terapije, ali i do nekoliko mjeseci nakon prestanka terapije. Rizik od zapaljenja i rupture tetiva povećan je kod starijih pacijenata, kao i kod onih koji istovremeno uzimaju kortikosteroide. Na prvi znak bola ili zapaljenja, pacijenti treba da prekinu terapiju moksifloksacinom, odmore zahvaćeni(e) ekstremitet(e) i da se odmah obrate svom ljekaru kako bi započeli odgovarajuće liječenje (npr. imobilizacija) zahvaćene tetive (vidjeti djelove 4.3 i 4.8).

Pacijenti sa oštećenjem bubrežne funkcije

Moksifloksacin treba oprezno koristiti kod starijih pacijenata sa bubrežnim poremećajima, kod kojih je unos tečnosti neadekvatan, jer dehidratacija može povećati rizik od bubrežne insuficijencije.

Poremećaj vida

Ako dođe do poremećaja vida ili se ispolji neki drugi efekat na očima, odmah treba konsultovati oftamologa (vidjeti djelove 4.7 i 4.8).

Disglikemija

Kao i s ostalim fluorokinolonima, poremećaji glukoze u krvi, uključujući i hipoglikemiju i hiperglikemiju, prijavljeni su s moksifloksacinom. U pacijenata liječenih moksifloksacinom, disglikemija se uglavnom javila u starijih bolesnika sa dijabetesom koji su istovremeno liječeni oralnim hipoglikemikom (npr. sulfonilureja) ili insulinom. U pacijenata sa dijabetesom, preporučuje se pažljivo praćenje glukoze u krvi (vidjeti dio 4.8).

Prevencija fotosenzitivnih reakcija

Hinoloni kod pacijenata mogu uzrokovati fotosenzitivne reakcije. Međutim, u kliničkim studijama je pokazano da je kod primjene moksifloksacina, rizik od pojave fotosenzitivnih reakcija manji. Međutim, pacijente treba savjetovati da tokom liječenja moksifloksacinom izbjegavaju izlaganje UV-zračenju ili produženo izlaganje i/ili izlaganje jakoj sunčevoj svjetlosti.

Pacijenti sa deficitom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Pacijenti sa porodičnom anamnezom ili stvarnim deficitom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze skloni su hemolitičkim reakcijama u toku primjene hinolona. Stoga se moksifloksacin mora oprezno primjenjivati kod ovih pacijenata.

Pacijenti sa inflamatornom bolešću karlice

Za pacijente sa komplikovanom inflamatornom bolešću karlice (npr. povezanom sa tubo-ovarijalnim ili karličnim apscesom), za koju se smatra da je potrebno intravensko liječenje, liječenje Moloxin 400 mg film tabletama se ne preporučuje.

Inflamatornu bolest karlice može uzrokovati Neisseria gonorrhoeae rezistentna na fluorohinolone. U ovim slučajevima empirijsko liječenje moksifloksacinom mora se istovremeno primjenjivati sa drugim odgovarajućim antibiotikom (npr. cefalosporinom), osim u situacijama kada se može isključiti postojanje moksifloksacin-rezistentne Neisseria gonorrhoeae. Ako se kliničko poboljšanje ne postigne nakon 3 dana liječenja, terapija se mora ponovno razmotriti.

Pacijenti sa komplikovanim infekcijama kože i potkožnog tkiva

Klinička efikasnost intravenske primijene moksifloksacina u liječenju infekcija teških opekotina, fascitisa i infekcija dijabetskog stopala sa osteomijelitisom nije utvrđena.

Interferencija sa biološkim testovima

Terapija moksifloksacinom može interferirati s nalazom uzgoja kulture Mycobacterium spp. supresijom rasta mikobakterija, uzrokujući lažno negativne nalaze uzoraka uzetih od pacijenata koji se trenutno liječe moksifloksacinom.

Pacijenti sa MRSA infekcijama

Moksifloksacin se ne preporučuje za liječenje MRSA infekcija. U slučaju suspektne ili potvrđene MRSA infekcije, treba započeti liječenje odgovarajućim antibiotikom (vidjeti odjeljak 5.1).

Pedijatrijska populacija

Zbog negativnog djelovanja na hrskavicu mladih životinja (vidjeti odjeljak 5.3), primjena moksifloksacina kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina je kontraindikovana (vidjeti odjeljak 4.3).

Interakcije sa ljekovima

Aditivni efekat moksifloksacina i drugih ljekova koji mogu produžiti QTc interval na produženje QT intervala ne može se isključiti. To može dovesti do povećanog rizika od nastanka ventrikularnih aritmija, uključujući torsade de pointes. Zbog toga je istovremena primjena moksifloksacina i sljedećih ljekova kontraindikovana (takođe vidjeti odjeljak 4.3):

• antiaritmici klase IA (npr. hinidin, hidrohinidin, dizopiramid)
• antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid)
• antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid)
• triciklički antidepresivi
• neki antimikrobni ljekovi (sakvinavir, sparfloksacin, eritromicin i.v., pentamidin, antimalarici posebno halofantrin)
• neki antihistaminici (terfenadin, astemizol, mizolastin)
• drugi (cisaprid, vinkamin i.v., bepridil, difemanil).

Moksifloksacin treba pažljivo primjenjivati kod pacijenata koji uzimaju ljekove koji mogu da smanje nivo kalijuma (npr. diuretike Henleove petlje i tiazidne diuretike, laksative i klizme [u velikim dozama], kortikosteroide, amfotericin B) ili ljekove koji su udruženi sa pojavom klinički značajne bradikardije.

Između primjene moksifloksacina i ljekova koji sadrže dvovalentne ili trovalentne katjone (npr. antacidi koji sadrže magnezijum ili aluminijum, tablete didanozina, sukralfat, ljekovi koji sadrže gvožđe ili cink) potrebno je napraviti pauzu od oko 6 sati.

Istovremena primjena aktivnog uglja i peroralne doze od 400 mg moksifloksacina dovodi do izrazito smanjene resorpcije lijeka i sistemske bioraspoloživosti lijeka za preko 80%. Zbog toga se ne preporučuje istovremena primjena ova dva lijeka (osim u slučaju predoziranja, vidjeti takođe odjeljak 4.9).

Nakon ponovljenog doziranja kod zdravih dobrovoljaca, moksifloksacin je povećao maksimalne koncentracije digoksina (Cmax) za približno 30% bez uticaja na povšinu ispod krive (PIK) ili bazalne vrijednosti. Nijesu potrebne mjere predostrožnosti za primjenu s digoksinom.

U ispitivanjima sprovedenim na dobrovoljcima sa dijabetesom, istovremena primjena peroralnog moksifloksacina i glibenklamida rezultirala je smanjenjem maksimalne koncetracije glibenklamida u krvi za oko 21%. Kombinacija glibenklamida i moksifloksacina bi teoretski mogla da dovede do blage i prolazne hiperglikemije. Međutim, primjećene farmakokinetske promjene glibenklamida nijesu rezultovale promjenom farmakodinamičkih parametara (glikemija, insulinemija). Zbog toga, ne postoji klinički značajna interakcija između moksifloksacina i glibenklamida.

Promjene vrijednosti INR-a

U velikom broju slučajeva opisano je povećanje aktivnosti peroralnog antikoagulansa kod pacijenata koji primaju antibiotike, naročito fluorohinolone, makrolide, tetracikline, kotrimoksazol i neke cefalosporine. Stanja infekcije i inflamacije, starost i opšte stanje pacijenta, predstavljaju faktore rizika. U ovim okolnostima teško je odrediti da li su poremećaj INR-a (international normalised ratio) uzrokovali infekcija ili liječenje. Kao mjera predostroznosti preporučuje se češće praćenje INR. Ako je neophodno, mora se prilagoditi doza peroralnog antikoagulansa.

Klinička ispitivanja su pokazala da ne postoje interakcije kod istovremene primjene ranitidina, probenecida, oralnih kontraceptiva, suplemenata kalcijuma, parenteralno primijenjenog morfina, teofilina, ciklosporina ili itrakonazola s moksifloksacinom.

In vitro ispitivanja sa humanim enzimima citohroma P450 potvrdila su ove nalaze. Imajući u vidu ove rezultate, malo su vjerovatne metaboličke interakcije preko enzima citohroma P450.

Interakcija s hranom

Nema klinički značajnih interakcija moksifloksacina sa hranom, uključujući i mliječne proizvode.

Trudnoća

Bezbjednost primjene moksifloksacina kod trudnica nije ispitana. Studije na životinjama su pokazale postojanje reproduktivne toksičnosti (vidjeti odjeljak 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat. Zbog eksperimentalno pokazanog rizika da fluorohinoloni izazovu oštećenje hrskavice zglobova koji nose težinu tijela kod nezrelih životinja i reverzibilnih oštećenja zglobova kod djece koja su dobijala neke hinolone, moksifloksacin se ne smije koristiti tokom trudnoće (vidjeti odjeljak 4.3).

Dojenje

Nema dostupnih podataka o primjeni lijeka kod dojilja. Pretklinički podaci ukazuju da se mala količina moksifloksacina izlučuje u mlijeko. U odsustvu podataka kod ljudi, a na osnovu eksperimentalnih podataka da fluorohinoloni oštećuju hrskavicu zglobova koji nose težinu tijela kod nezrelih životinja, dojenje je kontraindikovano u toku terapije moksifloksacinom (vidjeti odjeljak 4.3).

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na smanjenje plodnosti (vidjeti odjeljak 5.3).

Nijesu sprovedena ispitivanja uticaja moksifloksacina na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, fluorohinoloni, uključujući moksifloksacin, mogu da smanje sposobnost pacijenta da upravlja vozilima ili rukuje mašinama usljed efekata na CNS (npr. vrtoglavica, akutni, tranzitorni gubitak vida, vidjeti odjeljak 4.8) ili akutnog i kratkotrajnog gubitka svijesti (sinkopa, vidjeti odjeljak 4.8). Pacijente treba savjetovati da prije upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama provjere kako reaguju na moksifloksacin.

Neželjena dejstva iz svih kliničkih ispitivanja i postmarketinškog perioda sa moksifloksacinom od 400 mg (peroralna i sekvencijalna terapija) razvrstana su prema učestalosti i navedena niže u tekstu:

Osim mučnine i dijareje, učestalost svih neželjenih dejstava bila je manja od 3%.

U okviru svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su prikazana u opadajućem nizu po ozbiljnosti.

Učestalosti su definisane kao:

Veoma česta ( 1/10)

Česta ( 1/100 do < 1/10)

Povremena ( 1/1000 do < 1/100)

Rijetka ( 1/10 000 do < 1/1000)

Veoma rijetka (< 1/10 000)

Nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

U toku primjene fluorohinolona prijavljena su sljedeća, veoma rijetka neželjena dejstva, koja se takođe mogu javiti nakon liječenja moksifloksacinom: hipernatrijemija, hiperkalcemija, hemolitička anemija, rabdomioliza, fotosenzitivne reakcije (vidjeti odjeljak 4.4).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Nakon slučajnog predoziranja ne preporučuju se nikakve posebne mjere. U slučaju predoziranja, treba započeti simptomatsko liječenje. Preporučuje se praćenje EKG-a, s obzirom na mogućnost produženja QT intervala. Istovremena primjena medicinskog uglja sa peroralnom dozom moksifloksacina od 400 mg smanjuje sistemsku raspoloživost lijeka za više od 80%. Upotreba medicinskog uglja u ranoj fazi resorpcije može biti korisna za sprečavanje prekomjernog povećanja sistemske koncetracije moksifloksacinu u slučaju oralnog predoziranja.

Farmakoterapijska grupa: Hinolonski antibakterijski ljekovi; Fluorohinoloni

ATC kod: J01MA14

Mehanizam djelovanja

Moksifloksacin in vitro djeluje na širok spektar Gram-pozitivnih i Gram-negativnih patogena.

Baktericidno djelovanje moksifloksacina posljedica je inhibicije obje topoizomeraze tipa II (DNK giraze i topoizomeraze IV), koje su potrebne za replikaciju, transkripciju i reparaciju bakterijske DNK. Izgleda da C8-metoksi grupa doprinosi poboljšavanju aktivnosti i smanjuje selekciju rezistentnih mutanata Gram-pozitivnih bakterija u poređenju sa C8-H grupom. Prisustvo velike bicikloaminskog supstituenta na poziciji C7, sprečava aktivni efluks antibiotika iz bakterijskih ćelija, povezano sa genima nor A, odnosno pmr A, koji su primjećeni kod nekih Gram-pozitivnih bakterija.

Farmakodinamička ispitivanja pokazuju da moksifloksacin ima koncentracijski zavisno baktericidno djelovanje. Utvrđeno je da se minimalne baktericidne koncentracije (MBK) nalaze u istom opsegu kao i minimalne inhibitorne koncentracije (MIK).

Efekat na interstinalnu floru kod ljudi

Nakon peroralne primjene moksifloksacina kod dobrovoljaca, zabilježene su sljedeće promjene u intestinalnoj flori: smanjen broj Escherichia coli, Bacillus spp., Enterococcus spp., Klebsiella spp., a takođe i broj anaeroba Bacteroides vulgatus, Bifidobacterium spp., Eubacterium spp. i Peptostreptococcus spp. Broj Bacteroides fragilis se povećao. Ove promjene su se normalizovale u toku dvije nedjelje.

Mehanizmi rezistencije

Mehanizmi rezistencije koji inaktiviraju peniciline, cefalosporine, aminoglikozide, makrolide i tetracikline, ne utiču na antibakterijsko djelovanje moksifloksacina.

Drugi mehanizmi rezistencije, kao što su barijere koje onemogućavaju prodor lijeka (svojstveno za Pseudomonas aeruginosa) i mehanizmi efluksa iz ćelije, mogu uticati na osjetljivost na moksifloksacin.

In vitro rezistencija na moksifloksacin stiče se postupnim procesom mutacije ciljnih mjesta na obje topoizomeraze tipa II (DNK girazi i topoizomerazi IV). Moksifloksacin slabo podliježe mehanizmu aktivnog efluksa iz ćelije u Gram-pozitivnim mikroorganizmima.

Uočena je unakrsna rezistencija sa drugim fluorohinolonima. Međutim, pošto moksifloksacin podjednako efikasno inhibiše topoizomerazu II i IV u nekim Gram-pozitivnim bakterijama, ove bakterije mogu biti rezistentne na druge hinolone, a osjetljive na moksifloksacin.

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti kliničkog MIK-a i disk difuzijske metode za moksifloksacin prema preporukama EUCAST (engl. European Committee for Antimicrobial Sensitivity Testing) (01.01.2011):

Mikrobiološka osjetljivost

Prevalenca stečene rezistencije određenih vrsta mikroorganizama može varirati geografski i vremenski, te su zbog toga poželjni lokalni podaci o retistenciji, naročito kada se radi o liječenju teških infekcija. Ukoliko je lokalna prevalenca rezistencije takva da je korist od liječenja nekih infekcija dovedena u pitanje, treba zatražiti savjet stručnjaka.

Resorpcija i bioraspoloživost

Moksifloksacin se nakon oralne primjene brzo i gotovo potpuno resorbuje. Apsolutna bioraspoloživost je približno 91%.

Farmakokinetika je linearna u rasponu od 50 - 800 mg nakon primjene jedne doze i do 600 mg kada se daje jednom dnevno tokom 10 dana. Nakon peroralne doze od 400 mg, maksimalne koncentracije od 3,1 mg/l dostižu se 0,5 - 4 h nakon primjene. Maksimalne i minimalne koncentracije u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže (400 mg jednom dnevno) bile su 3,2 odnosno 0,6 mg/l. U stanju dinamičke ravnoteže koncentracije lijeka u plazmi (u okviru doznog intrvala) su za oko 30% veće nego nakon prve doze.

Distribucija

Moksifloksacin se brzo distribuira u ekstravaskularni prostor; nakon doze od 400 mg PIC je 35 mgh/l. Volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže (Vss) približno je 2 l/kg. In vitro i ex vivo ispitivanja pokazala su da je vezivanje za proteine 40 - 42% bez obzira na koncentraciju lijeka. Moksifloksacin se uglavnom vezuje za albumine seruma.

Nakon peroralne primjene jedne doze moksifloksacina od 400 mg, utvrđene su sljedeće maksimalne koncentracije (geometrijska sredina):

* intravenska primjena pojedinačne doze od 400 mg

1 10 sati nakon primjene

2 koncentracija slobodne frakcije lijeka

3 od 3 do 36 sati nakon doziranja

4 na kraju infuzije

Metabolizam

Moksifloksacin podliježe II fazi biotransformacije i izlučuje se putem renalnih i bilijarnih/fekalnih puteva nepromijenjenog oblika, tako i u obliku sulfo-jedinjenja (M1) i glukuronida (M2). M1 i M2 jedini su značajni metaboliti kod ljudi, a oba su mikrobiološki neaktivna.

U kliničkim ispitivanjima I faze i u ispitivanjima in vitro nijesu primijećene metaboličke farmakokinetičke interakcije sa drugim ljekovima koji podliježu reakcijama I faze biotransformacije putem citohrom P450 enzima. Nema dokaza za postojanje oksidativnog metabolizma.

Eliminacija

Prosječno terminalno poluvrijeme eliminacije moksifloksacina iz plazme je oko 12 sati. Nakon primjene doze od 400 mg, srednji prividni ukupni klirens iznosi 179-246 ml/min. Renalni klirens je oko 24-53 ml/min, što ukazuje na djelimičnu tubularnu reapsorpciju lijeka.

Nakon primjene doze od 400 mg, mokraćom (približno 19% nepromijenjenog lijeka, oko 2,5% u obliku M1, oko 14% u obliku M2) i stolicom (približno 25% nepromijenjenog lijeka, oko 36% u obliku M1, u M2 obliku se ne izlučuje) se izluči približno 96% primijenjene doze.

Kod istovremene primjene moksifloksacina i ranitidina ili probenecida renalni klirens moksifloksacina nije bio promijenjen.

Starije osobe i pacijenti sa malom tjelesnom masom

Kod zdravih dobrovoljaca sa manjom tjelesnom masom (npr. kod žena) i kod starijih ispitanika izmjerene su više koncentracije u plazmi.

Oštećena funkcija bubrega

Farmakokinetički parametri moksifloksacina nijesu bili značajno različiti kod pacijenata sa poremećajem bubrega (uključujući klirensom kreatinina >20 ml/min/1,73 m2). Sa smanjenjem renalne funkcije koncentracije metabolita M2 (glukuronida) rastu do 2,5 puta (s klirensom kreatinina < 30 ml/min/1,73 m2).

Oštećenja funkcija jetre

Na bazi do sada sprovedenih farmakokinetičkih ispitivanja kod pacijenata sa insuficijencijom jetre (Child-Pugh A, B) ne može se odrediti da li postoje bilo kakve razlike u poređenju sa zdravim dobrovoljcima. Oslabljena funkcija jetre povezuje se sa većom koncentracijom M1 u plazmi, dok je nepromjenjen lijek bio slične koncentracije kao kod zdravih dobrovoljaca. Ne postoji dovoljno iskustva u kliničkoj primjeni moksifloksacina kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre.

Efekti na hematopoetski sistem (blago smanjenje broja eritrocita i trombocita) primijećeni su kod pacova i majmuna. Kao i kod drugih hinolona, primijećena je hepatotoksičnost (povećanje vrijednosti enzima jetre i vakuolarna degeneracija) kod pacova, majmuna i pasa. Kod majmuna je uočeno toksično djelovanje na centralni nervni sistem (konvulzije). Ovi efekti su primijećeni nakon primijene velikih doza moksifloksacina ili nakon njegove dugotrajne primijene.

U in vitro ispitivanjima na bakterijama ili na ćelijama sisara utvrđeno je da moksifloksacin, kao i drugi hinoloni, djeluje genotoksično. Budući da se ti efekti mogu objasniti interakcijom s bakterijskom girazom i kod većih koncentracija interakcijom s topoizomerazom II u ćelijama sisara. Na osnovu ovih podataka može se predvidjeti prag koncentracije za genotoksičnost. U in vivo ispitivanjima, uprkos primjeni vrlo velikih doza moksifloksacina, genotoksičnost nije ustanovljena. Prema tome, kod ljudi se može obezbjediti dovoljna margina bezbjednosti prilikom primijene terapijskih doza. Moksifloksacin nije ispoljio kancerogeno dejstvo u studijama izvedenim na pacovima.

Većina hinolona je fotoreaktivna i mogu da indukuju fototoksičnost, fotomutagenost i fotokarcinogenost. Za razliku od njih, u opsežnom programu in vitro i in vivo istrazivanja bilo je dokazano da moksifloksacin nema fototoksična i fotogenotoksična svojstva. Pod istim uslovima, drugi hinoloni su indukovali efekte.

U visokim koncentracijama moksifloksacin inhibiše brzu komponentu zakašnjelog rektifikacijskog dotoka kalijuma u srce i na taj način može podstaknuti produženje QT intervala. U toksikološkim ispitivanjima na psima kod kojih su primijenjene peroralne doze ≥ 90 mg/kg, koncentracija u plazmi iznosila je ≥16 mg/l, što je uzrokovalo produženje QT intervala, ali ne i aritmije. Samo nakon vrlo velike kumulativne intravenske primijene koja je preko 50 puta veća od doze kod ljudi (>300 mg/kg), dolazi do porasta koncentracije u plazmi ≥ 200 mg/l (preko 40 puta veća od terapijske koncentracije) primijećena je pojava reverzibilnih ventrikularnih aritmija bez smrtnog ishoda.

Poznato je da hinoloni uzrokuju oštećenja zglobne hrskavice u velikim zglobovima kod nezrelih životinja. Najmanja peroralna doza moksifloksacina, koja je kod pasa djelovala toksično na zglobove, bila je četiri puta veća od najveće preporučene terapijske doze od 400 mg izražene u mg/kg (uz pretpostavku da je tjelesna masa 50 kg) sa koncentracijama u plazmi koje su bile dva do tri puta veće nego nakon primjene maksimalnih terapijskih doza.

U toksikološkim ispitivanjima na pacovima i majmunima (ponovljena primjena do šest mjeseci), nije postojao okulotoksični rizik. Kod pasa, velike peroralne doze (≥ 60mg/kg) su dovele do koncentracija u plazmi ≥ 20mg/l, koje su uzrokovale promjene u elektroretinogramu i u izolovanim slučajevima atrofiju retine.

U reproduktivnim studijama kod pacova, kunića i majmuna utvrđeno je da moksifloksacin prolazi kroz placentnu barijeru. U ispitivanjima na pacovima (oralna i intravenska primjena) i majmunima (oralna primjena) nijesu dokazani teratogenost ili poremećaj fertiliteta nakon primjene moksifloksacina. Primjećeno je blago povećanje incidence malformacija kičme i rebara kod fetusa kunića, ali samo kod primjene doze (20 mg/kg i.v.) koja je izazvala tešku toksičnost kod majke. Incidenca abortusa je bila veća kod majmuna i kunića kod koncentracija koje su bile jednake terapijskim koncentracijama kod ljudi. Nakon primjene doza 63 puta većih od najveće preporučene (u mg/kg), s koncentracijama u plazmi koje su se kretale u rasponu terapijskih doza za ljude, kod pacova je primijećena smanjena težina fetusa, povećanje prenatalne smrtnosti, nešto duže trajanje graviditeta i povećanje spontane aktivnosti kod nekih mladunčadi (mužjaka i ženki).

Jezgro tablete

celuloza, mikrokristalna

kroskarmeloza natrijum

magnezijum stearat

Film obloga tablete

hipromeloza 6 mPa·s

makrogol 4000

titanijum dioksid (E171)

gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

Nije primjenjivo.

2 godine.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.

Čuvati na temperaturi do 30°C.

Blister pakovanja (OPA/Al/PVC - Al folija): 5 (1x5) ili 7 (1x7) film tableta u kutiji.

Nema posebnih zahtjeva.

Neupotrijebljeni lijek ili otpadni materijal treba odložiti u skladu sa važećim propisima.

Lijek Moloxin sadrži aktivnu supstancu moksifloksacin, koja pripada grupi antibiotika koji se zovu fluorohinoloni. Moksifloksacin djeluje tako što ubija bakterije koje izazivaju infekciju.

Lijek Moloxin se koristi kod pacijenata starijih od 18 godina za liječenje sljedećih bakterijskih infekcija ukoliko su one uzrokovane bakterijama osjetljivim na moksifloksacin. Lijek Moloxin treba koristiti za terapiju ovih infekcija samo onda kada nije moguće koristiti uobičajene antibiotike ili kad oni nijesu djelovali:

• infekcija sinusa
• iznenadno pogoršanje dugotrajne upale disajnih puteva
• infekcija pluća (pneumonija) dobijena izvan bolnice (osim teških slučajeva)
• blage do umjereno teške infekcije gornjeg dijela genitalnog trakta kod žena (upalna bolest karlice), uključujući infekcije jajovoda i infekcije sluzokože materice. Moloxin tablete same nijesu dovoljne za liječenje ovih vrsta infekcija. Stoga Vaš ljekar mora propisati drugi antibiotik pored Moloxin tableta za liječenje infekcija gornjeg dijela genitalnog trakta kod žena (vidjeti dio 2. „Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek Moloxin“).

Kod pacijenata kod kojih je postignuto poboljšanje nakon početne intravenske primjene moksifloksacina, terapija može da se završi film tabletama moksifloksacina, u sljedećim indikacijama:

• upala pluća (pneumonija) stečena izvan bolnice,
• infekcije kože i mekog tkiva.

Moloxin tablete ne smiju se primjenjivati za početnu terapiju bilo kojeg tipa infekcije kože i mekog tkiva ili teških infekcija pluća.

Ukoliko nijeste sigurni da li se niže navedeno odnosi na Vas obratite se Vašem ljekaru.

Lijek Moloxin ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na moksifloksacin, na bilo koji drugi fluorohinolon ili na pomoćne supstance u preparatu (naveden u dijelu 6.)
• ako ste trudni ili dojite
• ako ste mlađi od 18 godina
• ako ste ranije imali oštećenje tetiva usljed primjene hinolonskih antibiotika (vidjeti dio „Upozorenja i mjere opreza“ i dio 4: „Moguća neželjena dejstva“).
• ako imate urođeno ili stečeno:
• bilo kakvo stanje sa poremećajem srčanog ritma (zabilježeno na EKG)
• poremećaj elektrolita (soli) u krvi (posebno niske koncentracije kalijuma ili magnezijuma u krvi)
• vrlo spori srčani ritam (nazvan „bradikardija“)
• slabo srce (insuficijencija srca)
• poremećaj srčanog ritma u anamnezi bolesti, ili
• ako uzimate druge ljekove koji uzrokuju nenormalne promjene u EKG-u (vidjeti dio „Primjena drugih ljekova“). Do ovoga dolazi jer Moloxin može uzrokovati promjene na EKG-u odnosno produženje QT-intervala, tj. odloženo provođenje električnih signala
• ukoliko imate teško oboljenje jetre ili porast enzima jetre (transaminaza) za više od 5 puta u odnosu na gornju granicu referentnih (normalnih) vrijednosti.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije uzimanja lijeka Moloxin.

• lijek Moloxin može da izazove promjene na EKG-u, a to je posebno izraženo u ženskoj populaciji i kod starijih osoba. Ukoliko uzimate bilo koji lijek koji smanjuje vrijednosti kalijuma u krvi, posavjetujte se sa Vašim ljekarom prije nego što počnete da uzimate lijek Moloxin (vidjeti djelove „Lijek Moloxin ne smijete koristiti“ i „Primjena drugih ljekova“).
• ukoliko bolujete od epilepsije ili bolesti koja Vas čini podložnim za nastanak konvulzija, porazgovarajte sa Vašim ljekarom prije nego što uzmete lijek Moloxin
• ukoliko imate ili ste nekada imali bilo koje psihičke tegobe, konsultujte se sa Vašim ljekarom prije početka primjene lijeka Moloxin
• ukoliko bolujete od miastenije gravis (neuromišićni poremećaj autoimunog porijekla koji se karakteriše slabošću mišića, i u rijetkim slučajevima paralizom), uzimanje lijeka Moloxin može da pogorša Vašu bolest. U slučaju da se to desi odmah se obratite Vašem ljekaru.
• ukoliko je kod Vas ili bilo kog krvnog srodnika dijagnostikovan deficit enzima glukoza-6-fosfat dehidrogenaze (rijetko nasljedno oboljenje), obavijestite o tome Vašeg ljekara, koji će odlučiti da li je lijek Moloxin odgovarajući lijek za Vas.
• ukoliko imate komplikovanu infekciju gornjeg dijela ženskog genitalnog trakta (npr. apsces jajovoda, jajnika ili karlice) za koje Vaš ljekar smatra da je neophodna intravenska terapija, terapija Moloxin film tabletama se ne preporučuje.
• za liječenje blagih do umjerenih infekcija gornjeg dijela ženskog genitalnog trakta ljekar će Vam uz lijek Moloxin propisati još jedan antibiotik. Ukoliko ne dođe do poboljšanja simptoma nakon 3 dana liječenja, obratite se Vašem ljekaru.

Pri uzimanju lijeka Moloxin

• ukoliko se u toku liječenja javi osjećaj lupanja i preskakanja srca ili drugi poremećaj ritma, odmah se obratite Vašem ljekaru, koji će Vam po potrebi uraditi EKG.
• sa primjenom većih doza lijeka, raste rizik od pojave srčanih poremećaja. Zbog toga treba da se pridržavate doze koju Vam je propisao ljekar.
• u rijetkim slučajevima može doći do pojave teške iznenadne alergijske reakcije (anafilaktička reakcija/šok), čak i nakon primjene prve doze sa sljedećim simptomima: stezanje u grudima, vrtoglavica, mučnina i nesvjestica, ili vrtoglavica prilikom ustajanja. Ukoliko se to desi, prekinite primjenu lijeka i odmah potražite medicinsku pomoć.
• lijek Moloxin može da izazove teško zapaljenje jetre, koje nastaje brzo i može da dovede do insuficijencije jetre opasne po život (uključujući i smrtne ishode; vidjeti odjeljak 4: „Moguća neželjena dejstva“). Ukoliko ste osjetili naglo pogoršanje opšteg zdravstvenog stanja i/ili imate povraćanje, žute beonjače, taman urin, svrab po koži, sklonost ka krvarenju ili oštećenje moždane funkcije zbog bolesti jetre, odmah se obratite Vašem ljekaru prije nego što nastavite sa terapijom.
• ukoliko primijetite kožne reakcije u vidu plikova i/ili ljuštenja kože i/ili promjene na sluzokoži (vidjeti odjeljak 4.“ Moguća neželjena dejstva“) odmah, bez odlaganja, posavjetujte se sa Vašim ljekarom prije nego što nastavite terapiju.
• antibiotici iz grupe hinolona, uključujući moksifloksacin, mogu da izazovu konvulzije. Ukoliko se to desi prekinite primjenu lijeka i odmah se obratite Vašem ljekaru.
• mogu se javiti simptomi oštećenja nerava (neuropatije), kao što su: bol, pečenje, mravinjanje, utrnulost i/ili slabost. Ukoliko se ovi simptomi jave, obratite se Vašem ljekaru prije nego što nastavite sa terapijom.
• u toku primjene antibiotika iz grupe hinolona, uključujući moksifloksacin, mogu se javiti određene psihičke smetnje (čak i nakon prve primjene). U veoma rijetkim slučajevima, depresija ili psihičke tegobe mogu da dovedu do pojave suicidalnih misli i pokušaja (vidjeti odjeljak 4: „Moguća neželjena dejstva“). Ukoliko primijetite ove simptome, prekinite primjenu lijeka Moloxin i odmah obavijestite o tome Vašeg ljekara.
• može doći do pojave dijareje (proliva) u toku ili poslije primjene antibiotika, uključujući i lijek Moloxin. Ukoliko dijareja postane izražena ili duže traje ili ukoliko primijetite pojavu sluzi ili krvi u stolici, prekinite primjenu lijeka i odmah se obratite Vašem ljekaru. Ne smijete da uzimate ljekove koji zaustavljaju ili usporavaju rad crijeva.
• povremeno moksifloksacin može da uzrokuje pojavu bola i zapaljenja tetiva, čak i u roku od 48 sati od uzimanja lijeka, ali i do nekoliko mjeseci nakon prestanka terapije lijekom. Rizik je naročito povećan kod osoba starije životne dobi i pacijenata koji istovremeno uzimaju kortikosteroide. Na prvi znak bola ili zapaljenja, prekinite primjenu lijeka, odmarajte zahvaćeni(e) ekstremitet(e) i odmah se obratite Vašem ljekaru. Izbjegavajte nepotrebne aktivnosti, jer to može da poveća rizik od prekida tetive (vidjeti odjeljak ''Lijek Moloxin ne smijete koristiti'' i 4. ''Moguća neželjena dejstva'').
• ukoliko ste stariji ili imate probleme s bubrezima treba da uzimate dovoljno tečnosti u toku liječenja moksifloksacinom. Dehidracija organizma povećava rizik od oštećenja bubrega.
• ukoliko se pojave bilo kakve smetnje sa vidom ili promjene u vezi sa očima u toku uzimanja lijeka Moloxin odmah konsultujte ljekara, oftalmologa (vidjeti odjeljak „Uticaj lijeka Moloxin na upravljanje motornim vozilom i rukovanje mašinama“ i odjeljak 4: „Moguća neželjena dejstva“).
• fluorohinolonski antibiotici mogu uzrokovati poremećaje u nivou šećera u krvi, uključujući i smanjenje nivoa šećera u krvi ispod granica normale (hipoglikemija) i povećanje nivoa šećera u krvi iznad granica normale (hiperglikemija). U pacijenata koji se liječe lijekom Moloxin, poremećaji u nivou šećera u krvi javili su se uglavnom kod starijih pacijenata koji su istovremeno uzimali oralne antidijabetike - ljekove koji snižavaju nivo šećera u krvi (npr. sulfonilureja) ili insulin. Ako bolujete od šećerne bolesti, morate pažljivo kontrolisati šećer u krvi (vidjeti odjeljak 4. Moguća neželjena dejstva).
• hinolonski antibiotici čine kožu osjetljivijom na sunčevu svjetlost ili UV zrake. U toku liječenja lijekom Moloxin treba da izbjegavate duže izlaganje sunčevoj svjetlosti ili jaku sunčevu svjetlost, kao i da izbjegavate solarijum ili druge UV lampe.
• efikasnost moksifloksacin rastvora za infuziju u liječenju infekcija teških opekotina, dubljih tkiva i infekcija stopala dijabetičara sa osteomijelitisom (infekcije kostne srži) nije utvrđena.

Djeca i adolescenti

Lijek Moloxin nije namijenjen za upotrebu kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina, jer efikasnost i bezbjednost u ovoj uzrastnoj grupi nije utvrđena (vidjeti dio 2. „Lijek Moloxin ne smijete koristiti“).

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Za Moloxin, uzmite u obzir sljedeće:

• Ako uzimate Moloxin i ostale ljekove koji utiču na Vaše srce, postoji povećan rizik od promjene Vašeg srčanog ritma. Stoga nemojte uzimati Moloxin zajedno sa sljedećim ljekovima:
• Ljekovi koji pripadaju grupi antiaritmika (npr. hinidin, hidrohinidin, dizopiramid, amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid)
• antipsihotici (npr. fenotiazini, pimozid, sertindol, haloperidol, sultoprid)
• triciklički antidepresivi
• neki antimikrobni ljekovi (npr. sakvinavir, sparfloksacin, intravenski eritromicin, pentamidin; antimalarici, posebno halofantrin)
• neki antihistaminici (npr. terfenadin, astemizol, mizolastin)
• drugi ljekovi (npr. cisaprid, intravenski vinkamin, bepridil i difemanil)
• Morate obavijestiti ljekara ukoliko uzimate druge ljekove koji mogu smanjiti koncentraciju kalijuma u Vašoj krvi (npr. neki diuretici, neki laksativi ili klizme [visoke doze] ili kortikosteroidi [ljekovi protiv upale], amfotericin B) ili usporiti rad srca, jer mogu povećati rizik od nastanka ozbiljnog poremećaja srčanog ritma pri uzimanju lijeka Moloxin.
• Svi ljekovi koji sadrže magnezijum ili aluminijum (poput ljekova koji neutrališu kiselinu kod probavnih tegoba), gvožđe, cink ili didanozin ili bilo koji lijek koji sadrži sukralfat (za liječenje poremećaja želuca) mogu smanjiti djelovanje Moloxin tableta. Uzmite svoju tabletu Moloxina 6 sati prije ili nakon uzimanja drugih ljekova.
• Istovremeno uzimanje Moloxin tableta i lijeka koji sadrži aktivni ugalj smanjuje dejstvo lijeka Moloxin. Ne preporučuje se istovremena primjena ovih ljekova.
• Ako trenutno uzimate oralne antikoagulanse (poput varfarina), možda će biti potrebno pratiti vrijeme zgrušavanja krvi.

Uzimanje lijeka Moloxin sa hranom ili pićima

Moloxin se može uzimati sa ili bez hrane (uključujući mliječne proizvode).

Primjena lijeka Moloxin u periodu trudnoće i dojenja

Ne smijete uzimati lijek Moloxin ukoliko ste trudni ili dojite.

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, pitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta za savjet prije nego što uzmete lijek.

Studije na životinjama ne ukazuju da bi uzimanje lijeka imalo uticaja na Vašu plodnost.

Uticaj lijeka Moloxin na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Tokom primjene moksilfoksacina može doći do pojave vrtoglavice ili ošamućenosti, prolaznog, iznenadnog gubitka vida ili kratkotrajnog gubitka svijesti. Ukoliko se ovi simptomi jave nemojte upravljati motornim vozilom ili rukovati mašinama.

Uvijek uzmite ovaj lijek tačno onako kako je opisano u uputstvu ili kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni.

Preporučena doza za odrasle je jedna film tableta od 400 mg jedanput na dan.

Moloxin tablete su za primjenu kroz usta. Progutajte cijelu tabletu (zbog prikrivanja gorkog ukusa) i sa dosta tečnosti. Lijek Moloxin možete uzimati sa ili bez hrane. Nastojte uzimati tabletu svaki dan u približno isto vrijeme.

Istu dozu mogu uzimati stariji pacijenti, pacijenti sa malom tjelesnom težinom ili pacijenti sa problemima sa bubrezima.

Trajanje terapije lijekom Moloxin film tableta zavisi od vrste infekcije koju imate. Ako Vam ljekar nije propisao drugačije, preporučeno trajanje liječenja lijekom Moloxin je sljedeće:

• Naglo pogoršanje hroničnog bronhitisa (akutna egzacerbacija)5-10 dana
• Vanbolnički stečena pneumonija (zapaljenje pluća)10 dana
• Akutna infekciju sinusa (akutni bakterijski sinusitis)7 dana
• Blaga do umjereno teške infekcija gornjeg dijela genitalnog trakta žena

(upalna bolest karlice), uključujući infekciju jajovoda i sluzokože maternice14 dana

Kada se lijek Moloxin u obliku film tableta koristi da bi se završila terapija započeta lijekom Moloxin u obliku rastvora za infuziju, preporučeno trajanje liječenja je sljedeće:

• Vanbolnički stečena pneumonija (zapaljenje pluća)7 -14 dana

Većina pacijenata sa upalom pluća je prešla na oralnu terapiju u roku od 4 dana.

• Infekcija kože i mekog tkiva7 -21 dan

Većina pacijenata sa infekcijama kože i potkožnog tkiva je prešla na oralnu terapiju u roku od 6 dana.

Veoma je važno da završite kompletnu terapiju, čak i ako počnete da se osjećate bolje poslije nekoliko dana. Ukoliko prestanete da uzimate Moloxin film tablete prije vremena, infekcija se neće u potpunosti izliječiti i može da se vrati i da se Vaše stanje pogorša. Bakterije koje su izazvale infekciju mogu da postanu rezistentne (otporne) na lijek Moloxin.

Preporučena doza i trajanje liječenja ne smiju se prekoračiti (vidjeti dio 2.„Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek Moloxin“).

Ako ste uzeli više lijeka Moloxin nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli više lijeka Moloxin nego što je propisano odmah potražite medicinsku pomoć. Ukoliko ste u mogućnosti ponesite sa sobom preostale tablete, pakovanje ili ovo uputstvo da biste pokazali ljekaru ili farmaceutu šta ste uzeli.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Moloxin

Ukoliko ste preskočili da uzmete dozu lijeka, uzmite je čim se sjetite istog dana. Ukoliko se nijeste sjetili istog dana, uzmite sljedećeg dana propisanu dozu (jednu film tabletu). Ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite to što ste preskočili da uzmete lijek!

Ako nijeste sigurni šta da radite obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Moloxin

Ukoliko prestanete da koristite lijek Moloxin prije nego što bi trebalo, može se desiti da infekcija ne bude potpuno izliječena. Porazgovarajte sa Vašim ljekarom ukoliko želite da prekinete primjenu tableta prije predviđenog roka.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru i farmaceutu.

Lijek Moloxin, kao i drugi ljekovi, može da ima neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih. U nastavku su navedena najozbiljnija neželjena dejstva koja su zabilježena tokom liječenja lijekom Moloxin:

Ukoliko primijetite

• neuobičajeno brz srčani ritam (rijetko neželjeno dejstvo)
• da ste odjednom počeli loše da se osjećate ili primijetite žutu prebojenost beonjača, taman urin, svrab kože, sklonost ka krvarenju ili poremećaj mišljenja ili budnosti (to mogu biti znaci i simptomi fulminantnog zapaljenja jetre koje može potencijalno da dovede do otkazivanja jetre i koje može da bude opasno po život (veoma rijetko neželjeno dejstvo, zabilježeni su smrtni slučajevi)
• promjene na koži i sluzokoži, kao što su bolni plihovi u ustima/nosu ili na polnim organima (Stevens-Johnson-ov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza) (veoma rijetka neželjena dejstva, potencijalno opasna po život)
• zapaljenje krvnih sudova (mogu se javiti znaci kao što su crvene tačke na koži, obično na nogama, ili osjećaj sličan bolu u zglobovima) (veoma rijetko neželjeno dejstvo)
• teška, iznenadna generalizovana alergijska reakcija, veoma rijetko uključujući i šok opasan po život (npr. otežano disanje, pad krvnog pritiska, ubrzan puls) (rijetko neželjeno dejstvo)
• otok, uključujući i otok disajnih puteva (rijetko neželjeno dejstvo, potencijalno opasno po život)
• konvulzije (rijetko neželjeno dejstvo)
• problemi nastali kao posljedica poremećaja nervnog sistema, kao što su bol, pečenje, bockanje, utrnulost i/ili slabost u ekstremitetima (rijetko neželjeno dejstvo)
• depresija (u veoma rijetkim slučajevima može voditi ka samopovređivanju, kao što su samoubilačke ideje/misli ili pokušaji samoubistva) (rijetko neželjeno dejstvo)
• psihički poremećaji (koji potencijalno mogu voditi ka samopovređivanju, kao što su samoubilačke ideje/misli ili pokušaji samoubistva) (veoma rijetko neželjeno dejstvo)
• težak proliv sa prisustvom krvi i/ili sluzi (kolitis udružen sa primjenom antibiotika, uključujući i pseudomembranozni kolitis), koji u veoma rijetkim slučajevima mogu da dovedu do komplikacija koje su opasne po život (rijetka neželjena dejstva)
• bol i otok tetiva (tendonitis) (rijetko neželjeno dejstvo) ili pucanje tetiva (veoma rijetko neželjeno dejstvo)

prestanite da uzimate lijek Moloxin i odmah obavijestite o tome svog ljekara, obzirom da Vam može biti potreban hitan medicinski savjet.

Osim toga, ukoliko primijetite

• prolazan gubitak vida (veoma rijetko neželjeno dejstvo),

odmah se obratite specijalisti za očne bolesti.

Ukoliko se kod Vas jave nepravilni otkucaji srca koji su opasni po život (Torsade de Pointes) ili srčani zastoj dok uzimate lijek Moloxin (veoma rijetka neželjena dejstva), recite odmah ljekaru koji Vas liječi da ste uzeli lijek Moloxin i nemojte ponovo započinjati terapiju.

U veoma rijetkim slučajevima je zabilježeno pogoršanje simptoma miastenije gravis. Ukoliko dođe do toga, odmah se obratite svom ljekaru.

Ukoliko bolujete od dijabetesa i primijetite da su vrijednosti šećera u krvi povećane ili snižene (rijetko ili veoma rijetko neželjeno dejstvo), odmah o tome obavijestite svog ljekara.

Ukoliko ste starija osoba sa već prisutnim problemima sa bubrezima i primijetite smanjeno izlučivanje urina, otok na nogama, člancima ili stopalima, zamor, mučninu, pospanost, kratak dah ili konfuziju (to mogu da budu znaci i simptomi otkazivanja bubrega, što predstavlja rijetko neželjeno dejstvo), odmah se konsultujte sa svojim ljekarom.

Druga neželjena dejstva koja su zabilježena tokom terapije lijekom Moloxin su navedena u nastavku, prema učestalosti ispoljavanja:

Česta neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 osoba)

• mučnina
• proliv
• nesvjestica
• bol u želucu i stomaku
• povraćanje
• glavobolja
• porast određenih enzima jetre (transaminaza) u krvi
• infekcije uzrokovane otpornim bakterijama ili gljivicama npr. oralna i vaginalna infekcija uzrokovana kandidom
• promjene srčanog ritma (EKG) kod bolesnika sa niskom koncentracijom kalijuma u krvi

Povremena neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 od 100 osoba)

• osip
• nadražen želudac (probavne tegobe ili gorušica)
• promjene čula ukusa (u vrlo rijetkim slučajevima gubitak osjećaja ukusa)
• problemi sa spavanjem (npr. nesanica)
• porast određenog enzima jetre u krvi (gama-glutamiltransferaza i/ili alkalna fosfataza)
• smanjen broj određenih bijelih krvnih zrnaca (leukocita, neutrofila)
• zatvor
• svrab
• vrtoglavica (osjećaj okretanja ili nestabilnosti)
• pospanost
• gasovi
• promjena srčanog ritma (EKG)
• problemi sa funkcijom jetre (uključujući porast određenog enzima jetre u krvi (LDH))
• smanjen apetit i unos hrane
• smanjen broj bijelih krvnih zrnaca
• bolovi u leđima, grudima, karlici i bolovi u udovima
• povećan broj određenih krvnih ćelija neophodnih za zgrušavanje krvi
• znojenje
• porast broja određenih bijelih krvnih zrnaca (eozinofila)
• osjećaj tjeskobe
• loše osjećanje (obično slabost ili umor)
• drhtanje
• bol u zglobovima
• osjećaj lupanja srca
• nepravilni i brzi otkucaji srca
• poteškoće sa disanjem (uključujući astmatična stanja)
• porast nivoa određenog probavnog enzima u krvi (amilaza)
• nemir / uznemirenost
• osjećaj trnjenja (bockanje i trnci) i/ili utrnulosti
• koprivnjača
• širenje krvnih sudova
• konfuzija i dezorijentiranost
• smanjen broj određenih krvnih ćelija neophodnih za zgrušavanje krvi
• problemi sa vidom (uključujući duple slike ili zamagljen vid)
• smanjeno zgrušavanje krvi
• povišen nivo lipida (masnoća) u krvi
• smanjen broj crvenih krvnih zrnaca
• bol u mišićima
• alergijska reakcija
• porast vrijednosti bilirubina u krvi
• zapaljenje želuca
• dehidracija
• teške abnormalnosti u srčanom ritmu
• suva koža
• angina pektoris

Rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 od 1000 osoba)

• trzanje mišića
• grčevi mišića
• halucinacije
• visok krvni pritisak
• oticanje ruku, stopala, zglobova, usana, usta ili grla
• nizak krvni pritisak
• oštećenje bubrega (uključujući porast vrijednosti određenih rezultata laboratorijskih pretraga funkcije bubrega, poput uree i kreatinina)
• zapaljenje jetre
• zapaljenje usne duplje
• zujanje ili šumovi u ušima
• žutica (žuta prebojenost beonjača ili kože)
• problemi sa osjećajem dodira
• neuobičajeni snovi
• poremećaj koncentracije
• poteškoće pri gutanju
• promjena čula mirisa (uključujući gubitak čula mirisa)
• problemi sa ravnotežom i koordinacijom (zbog vrtoglavice)
• djelimičan ili potpun gubitak pamćenja
• oštećenje sluha uključujući gubitak sluha (obično reverzibilan)
• povišen nivo mokraćne kiseline u krvi
• osjećaj posebne emocionalne osjetljivosti
• problemi sa govorom
• onesvješćivanje
• slabost mišića

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 000 osoba)

• zapaljenje zglobova
• abnormalni srčani ritam
• pojačana osjetljivost kože
• osjećaj odvojenosti (kao da nijeste u svom tijelu)
• pojačano zgrušavanje krvi
• ukočenost mišića
• znatno smanjenje broja određenih bijelih krvnih zrnaca (agranulocitoza)

Takođe, prijavljeni su veoma rijetki slučajevi sljedećih neželjenih dejstava poslije terapije sa drugim hinolonskim antibioticima, koja mogu eventualno da se jave i tokom liječenja lijekom Moloxin:

• Povećane koncentracije natrijuma u krvi
• Povećane koncentracije kalcijuma u krvi
• Posebni tip smanjenja broja crvenih krvnih zrnaca (hemolitička anemija)
• Mišićne reakcije sa oštećenjem mišićnih ćelija
• Povećana osjetljivost kože na sunčevu svjetlost ili UV zrake.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i domašaja djece.

Rok upotrebe

2 godine.

Ovaj lijek se ne smije primjenjivati nakon isteka roka upotrebe navedenog na blisteru i kutiji iza oznake EXP. Rok upotrebe odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Čuvanje

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od vlage.

Čuvati na temperaturi do 30°C.

Nikada nemojte ljekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite ljekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoline.

Šta sadrži lijek Moloxin

• Aktivna supstanca je moksifloksacin. Jedna film tableta sadrži 400 mg moksifloksacina (u obliku hidrohlorida).
• Pomoćne supstance su:
• Jezgro tablete: celuloza, mikrokristalna, kroskarmeloza natrijum i magnezijum stearat;
• Film obloga tablete: hipromeloza 6 mPa·s, makrogol 4000, titanijum dioksid (E171) i gvožđe (III) oksid, crveni (E172).

Kako izgleda lijek Moloxin i sadržaj pakovanja

Film tablete su tamno ružičaste, bikonveksne, tablete oblika kapsule dimenzija: dužina 15,9 mm-16,6 mm i debljina 5,8 mm-7,0 mm.

Moloxin je dostupan u blister pakovanju sa 5 (1x5) ili 7 (1x7) film tableta u kutiji.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

DSD „KRKA, d.d., Novo mesto“ - predstavništvo Podgorica

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

TAD Pharma GmbH, Heinz-Lohmann-Strasse 5, 27472 Cuxhaven, Njemačka

KRKA-FARMA d.o.o., V. Holjevca 20/E, 10450 Jastrebarsko, Hrvatska

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jun, 2017. godine

Režim izdavanja lijeka

Neobnovljiv (jednokratni) recept.

Broj i datum dozvole

Δ Moloxin®, film tableta, 400 mg, blister, 1x5 film tableta: 2030/17/263 – 238 od 02.06.2017.godine

Δ Moloxin®, film tableta, 400 mg, blister, 1x7 film tableta: 2030/17/264 – 239 od 02.06.2017. godine