Epizode velike depresije.
Prevencija rekurencije epizoda velike depresije.
Panični poremećaj, sa ili bez agorafobije.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 17 godina.
Socijalni anksiozni poremećaj.
Posttraumatski stresni poremećaj.
Doziranje
Započinjanje terapije
Depresija i opsesivno- kompulzivni poremećaj
Terapiju sertralinom treba započeti dozom od 50 mg dnevno.
Panični poremećaj, socijalni anksiozni poremećaj i posttraumatski stresni poremećaj
Terapiju treba započeti dozom od 25 mg dnevno. Nakon jedne nedjelje, dozu treba povećati na 50 mg jednom dnevno. Pokazalo se da ovaj režim doziranja smanjuje frekvencu ranih neželjenih efekata koji se mogu javiti kod pacijenata sa paničnim poremećajem.
Podešavanje doze
Depresija, opsesivno-kompulzivni poremećaj, panični poremećaj, socijalni anksiozni poremećaj i posttraumatski stresni poremećaj
Pacijenti kod kojih odgovor nije postignut dozom od 50 mg, mogu imati koristi od povećanja doze. Dozu treba povećavati postepeno za po 50 mg u intervalima ne kraćim od jedne nedjelje, do maksimalne dnevne doze od 200 mg. Promjene u doziranju ne treba da budu češće od jednom nedjeljno, s obzirom na poluvrijeme eliminacije sertralina od 24 časa.
Početak terapijskog efekta može se vidjeti već tokom prvih 7 dana terapije. Međutim, obično je potreban duži period da bi se vidio terapijski odgovor, posebno kod opsesivno-kompulzivog poremećaja.
Terapija održavanja
Tokom dugotrajne terapije treba održavati najmanju efektivnu dozu. Dozu treba podešavati u zavisnosti od postignutog terapijskog odgovora.
Depresija
Za prevenciju rekurencije epizoda velike depresije najčešće je potrebna dugotrajna terapija. U većini slučajeva, preporučena doza za prevenciju rekurencije epizoda velike depresije je ista doza koja je primjenjivana i tokom epizode velike depresije. Pacijente koji imaju depresiju treba liječiti dovoljno dugo, najmanje 6 mjeseci, kako bi se osiguralo poboljšanje simptoma.
Panični poremećaj i opsesivno-kompulzivni poremećaj
Kontinuiranu terapiju paničnog poremećaja i opsesivno-kompulzivnog poremećaja treba redovno procjenjivati, pošto nije ustanovljena efikasnost sertralina u prevenciji relapsa u ovim poremećajima.
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata treba pažljivo dozirati lijek, zato što kod starijih osoba postoji veći rizik od razvoja hiponatremije (vidjeti dio 4.4).
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Terapiju sertralinom treba sprovoditi uz oprez kod pacijenata sa oboljenjima jetre. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre treba primijeniti manju dozu sertralina ili smanjiti frekvencu primjene lijeka (vidjeti dio 4.4). Sertralin ne treba primjenjivati kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, zato što ne postoje klinički podaci o primjeni u ovoj populaciji pacijenata (vidjeti dio 4.4).
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega
Nije potrebno podešavati dozu kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.4).
Pedijatrijski pacijenti
Djeca i adolescenti sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem
Od 13-17 godina: početna doza 50 mg jednom dnevno.
Od 6-12 godina: početna doza 25 mg jednom dnevno. Doza se može povećati do 50 mg jednom dnevno poslije jedne nedjelje.
Ukoliko je odgovor slabiji nego što se očekivalo, doza se može postepeno povećati za po 50 mg tokom perioda od nekoliko nedjelja. Maksimalna doza je 200 mg dnevno. Međutim, treba uzeti u obzir manju tjelesnu masu djece u poređenju sa odraslim osobama prilikom povećanja doze iznad 50 mg na dan. Povećanje doze treba vršiti u intervalima ne kraćim od nedjelju dana.
Efikasnost nije dokazana kod pedijatrijskih pacijenata sa velikim depresivnim poremećajem.
Ne postoje podaci o primjeni kod djece koja su mlađa od 6 godina (vidjeti dio 4.4).
Način primjene
Sertralin treba primjenjivati jednom dnevno, ujutro ili uveče.
Sertralin tablete se mogu uzimati sa ili bez hrane.
Simptomi obustave usljed prekida terapije sertralinom
Nagli prekid terapije sertralinom treba izbjegavati. Pri prekidu terapije sertralinom, dozu treba postepeno smanjivati tokom perioda od najmanje jedne do dvije nedjelje da bi se smanjio rizik od pojave simptoma obustave lijeka (vidjeti dio 4.4 i 4.8). Ukoliko se jave nepodnošljivi simptomi nakon smanjenja doze ili prekida terapije, treba razmotriti ponovno uvođenje prethodno primjenjivane doze. Zatim, ljekar može nastaviti sa smanjenjem doze, ali postepenije.
Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1
Istovremena primjena ireverzibilnih inhibitora monoamino oksidaze (MAOI) je kontraindikovana usljed rizika od serotoninskog sindroma sa simptomima agitacije, tremora i hipertermije. Terapija sertralinom se ne smije započeti najmanje 14 dana nakon prekida terapije ireverzibilnim MAO inhibitorima. Takođe, terapija sertralinom se mora prekinuti najmanje 7 dana prije započinjanja terapije ireverzibilnim MAO inhibitorima (vidjeti dio 4.5).
Istovremena primjena sa pimozidom je kontraindikovana (vidjetidio 4.5).
Serotoninski sindrom (SS) ili neuroleptički maligni sindrom (NMS)
Razvoj potencijalno po život ugrožavajućih sindroma poput serotoninskog sindroma (SS) ili neuroleptičkog malignog sindroma (NMS) je zabilježen prilikom primjene SSRI ljekova (selektivnih inhibitora preuzimanja serotonina), uključujući terapiju sertralinom. Rizik od pojave SS ili NMS prilikom primjene SSRI ljekova je veći kod istovremene primjene ostalih serotonergičkih ljekova (uključujući druge serotonergičke antidepresive, triptane) sa ljekovima koji djeluju na metabolizam serotonina (uključujući MAO inhibitore kao što je metilensko plavo), antipsihoticima i drugim antagonistima dopamina, kao i sa opioidnim ljekovima. Pacijente je potrebno nadzirati u cilju otkrivanja znakova i simptoma SS ili NMS sindroma (vidjeti dio 4.3).
Prelaz sa SSRI ljekova, antidepresiva ili ljekova za liječenje opsesivnog poremećaja na sertralin
Postoje ograničena iskustva iz kontrolisanih studija u pogledu optimalnog usklađivanja prelaza sa SSRI, antidepresiva i ljekova za liječenje opsesivnog poremećaja na sertralin. Treba postupati pažljivo uz obazrivu medicinsku procjenu kad se prelazi na sertralin, naročito sa ljekova dugog dejstva kao što je fluoksetin.
Ostali serotonergički ljekovi, npr. triptofan, fenfluramin i 5-HT agonisti
Istovremena primjena sertralina i ostalih ljekova koji pojačavaju efekte serotonergičke neurotransmisije, kao što su amfetamini, triptofan, fenfluramin, 5-HT agonisti ili biljni lijek kantarion, treba da se sprovodi sa oprezom i da se izbjegava kad god je moguće zbog mogućih farmakodinamskih interakcija.
Produženje QTc intervala/Torsade de Pointes (TdP)
Tokom postmarketinške primjene sertralina prijavljeni su slučajevi produženja QTc intervala i Torsade de Pointes (TdP). Većina prijavljenih slučajeva se javila kod pacijenata sa drugim faktorima rizika za produženje QTc intervala, odnosno za razvoj TdP. Iz tog razloga sertralin treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa prisutnim faktorima rizika za produženje QTc intervala.
Pacijenti sa rijetkim nasjlednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom Lapp laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smeju koristiti ovaj lijek.
Aktivacija manije/hipomanije
Simptomi manije/hipomanije su zabilježeni kod malog broja pacijenata liječenih ostalim antidepresivima i ljekovima za liječenje opsesivnog poremećaja, uključujući sertralin. Zbog toga se sertralin mora primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji u anamnezi imaju epizode manije/hipomanije. Neophodan je pažljiv medicinski nadzor. Ukoliko pacijent uđe u maničnu fazu, treba prekinuti primjenu sertralina.
Shizofrenija
Može doći do pogoršanja psihotičnih simptoma kod pacijenata sa shizofrenijom.
Konvulzije
Konvulzije se mogu javiti u toku liječenja sertralinom: primjenu sertralina treba izbjegavati kod pacijenata sa nestabilnom epilepsijom, a pacijente sa epilepsijom koja je pod kontrolom treba pažljivo nadgledati. Primjenu sertralina treba prekinuti kod svakog pacijenta kod koga se pojave konvulzije.
Suicid, suicidalne misli/pokušaj suicida ili kliničko pogoršanje
Depresija je udružena sa povećanim rizikom od suicidalnih misli, samopovređivanja i suicida (događaja povezanih sa suicidom). Navedeni rizik postoji sve dok ne dođe do značajne remisije. Kako se poboljšanje ne mora javiti tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja ili duže, potrebno je pažljivo pratiti stanje pacijenta do pojave poboljšanja. Opšte kliničko iskustvo pokazuje da se rizik od suicida može povećati tokom ranih faza oporavka.
Druga psihijatrijska stanja za koja se propisuje sertralin takođe mogu biti udružena sa povećanim rizikom od pojave događaja povezanih sa suicidom. Dodatno, navedena stanja mogu biti u komorbiditetu sa velikim depresivnim poremećajem. Stoga, tokom liječenja pacijenata sa drugim psihijatrijskim poremećajima neophodno je primijeniti iste mjere opreza koje se primjenjuju tokom liječenja pacijenata sa velikim depresivnim poremećajem.
Poznato je da povećan rizik od nastanka suicidalnih misli ili pokušaja suicida postoji kod pacijenata koji u anamnezi imaju događaje povezane sa suicidom, kao i kod onih kod kojih su se suicidalne ideje prije primjene terapije ispoljile u značajnom stepenu, tako da se tokom primjene terapije savjetuje pažljivo praćenje ovih pacijenata. Meta-analiza placebo kontrolisanih kliničkih ispitivanja primjene antidepresiva kod odraslih pacijenata sa psihijatrijskim poremećajima ukazala je na postojanje povećanog rizika od pojave suicidalnog ponašanja kod pacijenata mlađih od 25 godina tokom terapije antidepresivima u poređenju sa placebom.
Neophodno je pažljivo praćenje pacijenata tokom primjene lijeka, posebno pacijenata sa povećanim rizikom i u ranoj fazi liječenja ili nakon promjene doza. Pacijente (i njihove staratelje) treba upozoriti da je potrebno pratiti eventualne pojave kliničkog pogoršanja, suicidalnog ponašanja ili misli, kao i neuobičajenih promjena ponašanja, i treba ih upozoriti da se, ukoliko dođe do pojave navedenih simptoma, hitno jave ljekaru.
Pedijatrijska populacija
Sertralin ne treba primjenjivati u liječenju djece i adolescenata mlađih od 18 godina, osim za liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja kod pacijenata uzrasta 6-17 godina. Suicidalno (pokušaj suicida i suicidalne misli) i neprijateljsko ponašanje (prvenstveno agresivnost, suprotstavljanje i ljutnja) su u kliničkim ispitivanjima mnogo češće zapaženi kod djece i adolescenata koji su liječeni antidepresivima u odnosu na one koji su primali placebo. Ukoliko se ipak na osnovu kliničke potrebe donese odluka o primjeni lijeka, treba pažljivo pratiti eventualnu pojavu suicidalnih simptoma kod ovih pacijenta. Pored toga, nema podataka koji se odnose na dugotrajnu bezbjednost kod djece i adolescenata u odnosu na rast, sazrijevanje, kognitivni i bihevioralni razvoj. Nekoliko slučajeva usporenog rasta i odloženog puberteta su prijavljeni postmarketinški. Klinički značaj i uzročno-posljedična veza još uvijek nijesu razjašnjeni (vidjeti dio 5.3 za odgovarajuće pretkliničke podatke o bezbijednosti). Ljekari moraju pratiti da li dolazi do poremećaja u navedenim sistemima kod pedijatrijskih pacijenata koji su na dugotrajnoj terapiji.
Neuobičajeno krvarenje/hemoragija
Postoje prijave o pojavi neuobičajenih krvarenja prilikom primjene SSRI ljekova, uključujući kožna krvarenja (ehimoza i purpura), kao i druge hemoragijske događaje kao što su gastrointestinalno i ginekološko krvarenje, uključujući fatalna krvarenja sa smrtnim ishodom. Oprez se savjetuje kod pacijenata koji primaju SSRI, a naročito kod istovremene primjene sa ljekovima za koje je poznato da utiču na funkciju trombocita (npr. antikoagulansi, atipični antipsihotici i fenotiazini, triciklični antidepresivi, acetilsalicilna kiselina i NSAIL), kao i kod pacijenata sa poremećajima krvarenja u anamnezi (vidjeti dio 4.5).
Hiponatrijemija
Kao rezultat primjene SSRI ili SNRI (selektivni inhibitori preuzimanja noradrenalina), uključujući sertralin, može doći do pojave hiponatrijemije.
U mnogim slučajevima, hiponatrijemija se javlja kao rezultat sindroma neodgovarajuće sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH). Prijavljeni su slučajevi kod kojih je nivo natrijuma u serumu bio niži od 110 mmol/l.
Stariji pacijenti mogu imati veći rizik za razvoj hiponatrijemije pri primjeni SSRI i SNRI. Takođe, pacijenti koji primaju diuretike ili iz bilo kog drugog razloga imaju smanjeni volumen tečnosti mogu imati veći rizik (vidjeti Upotreba kod starijih pacijenata). Treba razmotriti prekid terapije sertralinom kod pacijenata sa simptomatskom hiponatrijemijom i započeti odgovarajući medicinski tretman. Znaci i simptomi hiponatrijemije uključuju glavobolju, poremećaj koncentracije, poremećaj pamćenja, konfuziju, slabost i nestabilnost koji mogu dovesti do pada. Znaci i simptomi kod teških i/ili akutnih slučajeva mogu uključiti halucinacije, sinkopu, konvulzije, komu, respiratorni zastoj i smrt.
Simptomi obustave usljed prekida terapije sertralinom
Simptomi obustave nakon prekida terapije javljaju se često, naročito nakon naglog prekida terapije (vidjeti dio 4.8). U kliničkim ispitivanjima kod pacijenata liječenih sertralinom, incidencija pojave ovih reakcija iznosila je oko 23% kod pacijenata kod kojih je sertralin isključen iz terapije, prema 12% pacijenata koji su nastavili da primaju sertralin.
Rizik od nastanka simptoma prekida terapije zavisi od nekoliko faktora, uključujući dužinu trajanja terapije, primijenjenu dozu, kao i brzinu kojom se smanjuje doza. Najčešće prijavljeni simptomi u toku obustave sertralina su vrtoglavica, senzorni poremećaji (uključujući parestezije), poremećaji sna (nesanica, intenzivni snovi), agitacija i anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor i glavobolja. Simptomi su uglavnom blagi ili umjereni; kod nekih pacijenata mogu biti teški. Obično se javljaju u toku prvih nekoliko dana po prekidu terapije, mada su zabilježeni i slučajevi u kojima su se simptomi obustave javljali i prilikom prve nenamjerno propuštene doze. U većini slučajeva simptomi se spontano povlače unutar perioda od 2 nedjelje, mada u pojedinačnim slučajevima mogu trajati i duže (2-3 mjeseca ili duže). U slučaju prekida terapije ovim lijekom preporučuje se postepeno snižavanje doze sertralina u periodu od nekoliko nedjelja ili mjeseci u zavisnosti od potreba pacijenta (vidjeti dio 4.2).
Akatizija/psihomotorni nemir
Primjena sertralina može biti povezana sa razvojem akatizije, koja se karakteriše subjektivnim, neprijatnim i uznemirujućim osjećajem nemira i potrebe za kretanjem, često praćena nemogućnošću mirnog sedenja ili stajanja. Obično nastaje u prvih nekoliko nedjelja liječenja. Kod pacijenata kod kojih se razviju ovi simptomi, povećanje doze može biti štetno.
Oštećenje funkcije jetre
Sertralin se ekstenzivno metaboliše u jetri. U farmakokinetičkoj studiji nakon ponovljenog doziranja kod pacijenata sa blagom, stabilnom cirozom jetre pokazano je produženje poluvremena eliminacije i oko tri puta veći PIK i Cmax u odnosu na zdrave ispitanike. Nijesu nađene značajne razlike u odnosu na vezivanje za proteine plazme između ove dvije grupe. Pri primjeni sertralina kod pacijenata sa oboljenjem jetre potreban je oprez. Kod osoba sa oštećenjem funkcije jetre treba koristiti manje doze i duže dozne intervale. Sertralin ne treba koristiti kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre (vidjeti dio 4.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Sertralin se ekstenzivno metaboliše i u veoma maloj mjeri nepromijenjen izlučuje urinom. U studijama kod pacijenata sa blagom do umjerenom insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina 30-60 ml/min) ili umjerenom do teškom insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina 10-29 ml/min), parametri farmakokinetike nakon ponovljenog doziranja (PIK0-24 ili Cmax) nijesu bili značajno različiti u odnosu na kontrole. Doziranje sertralina se ne mora pilagođavati prema stepenu renalne insuficijencije.
Upotreba kod starijih
Više od 700 pacijenata (starijih od 65 godina) je učestvovalo u kliničkim ispitivanjima. Tip i incidencija pojave neželjenih reakcija su bile slične kao i kod mlađih pacijenata.
Primjena ljekova iz grupa SSRI i SNRI, uključujući i sertralin, bila je povezana sa slučajevima klinički značajne hiponatrijemije kod starijih osoba, koji mogu biti u većem riziku od nastanka ovog neželjenog događaja (vidjeti Hiponatrijemija u dijelu 4.4).
Dijabetes
Kod pacijenata sa dijabetesom, terapija ljekovima iz grupe SSRI može dovesti do promjene u kontroli glikemije. Može biti potrebno prilagođavanje doze insulina i/ili oralnih hipoglikemijskih ljekova.
Elektrokonvulzivna terapija
Ne postoje kliničke studije u kojima se procjenjuju korist i rizik kombinovane primjene sertralina i elektrokonvulzivne terapije.
Sok od grejpfruta
Ne preporučuje se istovremena primjena sertralina sa sokom od grejpfruta (vidjeti dio 4.5).
Interferencija sa screening testovima za pregled urina
Kod pacijenata na terapiji sertralinom zabilježeni su lažno pozitivni rezultati imunoloških testova za detekciju benzodiazepina u urinu. Ovakvi rezulati se javljaju usljed nedostatka specifičnosti screening testova. Lažno pozitivni rezultati se mogu javiti i do nekoliko dana nakon završetka terapije sertralinom. Za razlikovanje sertralina od benzodiazepina treba koristiti konfirmativne testove kao što je gasna hromatografija/masena spektrometrija.
Glaukom zatvorenog ugla
Ljekovi iz grupe SSRI, uključujući sertralin, mogu imati uticaj na veličinu zenice i dovesti do midrijaze. Usljed ovog midrijatičkog efekta može se javiti suženje ugla oka sa posljedičnim povećanjem intraokularnog pritiska i pojavom glaukoma zatvorenog ugla, posebno kod pacijenata sa predispozicijom za razvoj ovih stanja. Iz tog razloga sertralin treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa glaukomom zatvorenog ugla ili pacijenata sa glaukomom u anamnezi.
Kontraindikovane kombinacije
Inhibitori monoamino oksidaze (MAO)
Ireverzbilni MAO inhibitori (npr. selegilin)
Sertralin se ne smije primjenjivati istovremeno sa ireverzibilnim MAO inhibitorima kao što je selegilin. Terapija sertralinom se ne smije započeti najmanje 14 dana nakon prekida terapije ireverzibilnim MAO inhibitorima. Takođe, terapija sertralinom se mora prekinuti najmanje 7 dana prije započinjanja terapije ireverzibilnim MAO inhibitorima (vidjeti dio 4.3).
Reverzibilni selektivni MAO-A inhibitor (moklobemid)
Usljed rizika od razvoja serotoninskog sindroma, kombinaciju sertralina sa reverzibilnim selektivnim MAO inhibitorom kao što je moklobemid ne treba primjenjivati. Po završetku terapije reverzibilnim MAO inhibitorom, sertralin se može primijeniti nakon perioda koji je kraći od 14 dana. Preporučuje se prekid terapije sertralinom najmanje 7 dana prije započinjanja terapije reverzibilnim MAO inhibitorima (vidjeti dio 4.3).
Reverzibilni neselektivni MAO inhibitori (linezolid)
Antibiotik linezolid je slab reverzibilni neselektivni MAO inhibitor i ne smije se davati pacijenatima koji su na terapiji sertralinom (vidjeti dio 4.3).
Ozbiljne neželjene reakcije su zabilježene kod pacijenata koji su neposredno po prekidu primjene MAO inhibitora (kao što je metilensko plavo) započeli terapiju sertralinom, odnosno koji su neposredno po prestanku primjene sertralina započeli terapiju MAO inhibitorom. Ove reakcije su obuhvatale tremor, mioklonus, dijaforezu, mučninu, povraćanje, crvenilo, vrtoglavicu i hipertermiju (sa simptomima koji podsjećaju na neuroleptički maligni sindrom), zatim konvulzije i smrt.
Pimozid
Povišene koncentracije pimozida za oko 35% zabilježene su u studiji sa malom pojedinačnom dozom pimozida (2 mg) pri istovremenoj primjeni sertralina. Ove povišene koncentracije lijeka nijesu bile praćene promjenama u EKG-u. Iako su mehanizmi ove interakcije nepoznati, zbog male terapijske širine pimozida, kontraindikovana je istovremena primjena sertralina i pimozida (vidjeti dio 4.3).
Kombinacije koje se ne preporučuju
Depresori CNS i alkohol
Istovremena primjena 200 mg sertralina dnevno nije potencirala efekte alkohola, karbamazepina, haloperidola ili fenitoina na kognitivne i psihomotorne funkcije kod zdravih osoba; međutim, istovremena upotreba sertralina i alkohola se ipak ne preporučuje.
Ostali serotonergički ljekovi
Vidjeti dio 4.4.
Oprez je takođe potreban kada se sertralin primjenjuje istovremeno sa fentanilom (datim u opštoj anesteziji ili za terapiju hroničnog bola), ostalim serotonergičkim ljekovima (uključujući druge serotonergičke antidepresive, triptane) i drugim opioidnim ljekovima.
Posebne mjere opreza
Ljekovi koji produžavaju QT interval
Rizik od produženja QTc intervala i/ili ventrikularnih aritmija (npr. TdP) može se povećati prilikom istovremene primjene drugih ljekova koji produžavaju QTc interval (npr. neki antipsihotici i antibiotici) (vidjeti dio 4.4).
Litijum
U placebo-kontrolisanim studijama na zdravim dobrovoljcima, istovremena primjena sertralina i litijuma nije značajno uticala na farmakokinetiku litijuma, ali jeste pojačavala tremor u odnosu na placebo, ukazujući na farmakodinamsku interakciju. Kad se istovremeno sertralin primjenjuje sa ljekovima kao što je litijum, koji mogu djelovati preko serotonergičkih mehanizama, pacijenta treba adekvatno kontrolisati.
Fenitoin
Placebo-kontrolisana studija na zdravim dobrovoljcima ukazuje da hronična primjena sertralina u dozi od 200 mg/dan ne izaziva klinički značajnu inhibiciju metabolizma fenitoina. Ipak, prijavljeni su slučajevi značajnog povećanja koncentracije fenitoina pri primjeni sertralina, pa se preporučuje praćenje koncentracije fenitoina u plazmi nakon početka terapije sertralinom, sa odgovarajućim podešavanjem doze fenitoina. Osim toga, istovremena primjena fenitoina može izazvati sniženje koncentracije sertralina u plazmi. Ne može se isključiti ni mogućnost sniženja koncentracije sertralina u plazmi prilikom istovremene primjene drugih CYP3A4 induktora kao što su fenobarbital, karbamazepin, kantarion i rifampicin.
Triptani
Bilo je rijetkih postmarketinških prijava koje opisuju da su pacijenti imali slabost, hiperrefleksiju, poremećaj koordinacije, konfuziju, anksioznost i agitaciju poslije upotrebe sertralina i sumatriptana. Simptomi serotoninskog sindroma mogući su i pri primjeni drugih ljekova iz ove grupe (triptani). Ako je istovremeno liječenje sertralinom i sumatriptanom opravdano, savjetuje se odgovarajuće praćenje pacijenta (vidjeti dio 4.4).
Varfarin
Istovremena primjena sertralina u dozi od 200 mg dnevno i varfarina prouzrokovala je malo ali statistički signifikantno produženje protrombinskog vremena, što u rijetkim slučajevima može promjeniti vrijednost INR (internacionalni normalizovani odnos).
U skladu sa tim, protrombinsko vrijeme treba pažljivo kontrolisati kad se započinje ili prekida terapija sertralinom.
Ostale interakcije sa ljekovima, digoksin, atenolol, cimetidin
Istovremena primjena sa cimetidinom prouzrokovala je znatno smanjenje klirensa sertralina. Klinički značaj ovih promjena je nepoznat. Sertralin nije imao uticaja na beta-adrenergičku blokadu atenololom. Nije bilo interakcija sertralina (200 mg dnevno) sa digoksinom.
Ljekovi koji utiču na funkciju trombocita
Istovremena primjena ljekova koji utiču na funkciju trombocita (kao što su NSAIL, acetilsalicilna kiselina i tiklopidin) ili drugih ljekova koji povećavaju sklonost ka krvarenju sa sertralinom ili drugim ljekovima iz grupe SSRI može povećati rizik od pojave krvarenja (vidjeti dio 4.4).
Neuromuskularni blokatori
SSRI mogu da smanje aktivnost holinesteraze u plazmi, što dovodi do produžene neuromuskularne blokade izazvane mivakurijumom ili drugim neuromuskularnim blokatorima.
Ljekovi koji se metabolišu putem citohroma P450
Sertralin je slab do umjeren inhibitor enzima CYP2D6. Hronična primjena doze od 50 mg sertralina dnevno dovodi do umjerenog povećanja (u prosjeku 23-37%) ravnotežne koncentracije desipramina u plazmi (marker CYP2D6 izoenzimske aktivnosti). Klinički značajne interakcije mogu se javiti pri primjeni drugih CYP2D6 supstrata koji imaju malu terapijsku širinu, kao što su antiaritmici 1C klase (propafenon, flekainid), triciklični antidepresivi i tipični antipsihotici, posebno pri višim dozama sertralina.
Sertralin ne pokazuje klinički značajnu inhibiciju izoenzima CYP3A4, CYP2C9, CYP 2C19 i CYP1A2. To je potvrđeno in vivo studijama interakcije sa CYP 3A4 supstratima (endogeni kortizol, karbamazepin, terfenadin, alprazolam), CYP2C19 supstratom (diazepam) i CYP2C9 supstratima (tolbutamid, glibenklamid i fenitoin). In vitro studije su pokazale da sertralin ima mali ili nikakav potencijal za inhibiciju enzima CYP1A2.
Unos soka od grejpfruta u količini od tri čaše dnevno doveo je do povećanja koncentracije sertralina u plazmi za oko 100% u jednoj crossover studiji sprovedenoj na osam zdravih ispitanika japanskog porijekla. Iz tog razloga unos soka od grejpfruta treba izbjegavati tokom terapije sertralinom (vidjeti dio 4.4).
Na osnovu rezultata studije interakcija sa sokom od grejpfruta, ne može se isključiti mogućnost da istovremena primjena sertralina sa jakim CYP3A4 inhibitorima (kao što su inhibitori proteaze, ketoknazol, itrakonazol, posakonazol, vorikonazol, klaritromicin, telitromicin i nefazodon) dovede do povećane izloženosti sertralinu. Ovo se takođe odnosi na umjerene CYP 3A4 inhibitore kao što su aprepitant, eritromicin, flukonazol, verapamil i diltiazem. Tokom terapije sertralinom treba izbjegavati primjenu jakih CYP 3A4 inhibitora.
Koncentracije sertralina u plazmi kod slabih CYP2C19 metabolizera povećane su za oko 50% u poređenju sa brzim metabolizerima (vidjeti dio 5.2). Interakcije sa jakim inhibitorima CYP2C19 kao što su omeprazol, lansoprazol, pantoprazol, rabeprazol, fluoksetin i fluvoksamin se ne mogu isključiti.
Plodnost
Podaci dobijeni na životinjskim vrstama nijesu pokazali uticaj sertralina na parametre plodnosti (vidjeti dio 5.3). Izvještaji o slučajevima primjene nekih SSRI kod ljudi pokazali su da je uticaj na kvalitet sperme reverzibilan. Do sada nije uočen uticaj na plodnost kod ljudi.
Trudnoća
Ne postoje dobro kontrolisane studije primjene sertralina kod trudnica. Dosadašnji podaci ne ukazuju na mogućnost sertralina da izazove kongenitalne malformacije. Studije na životinjama su ukazale na mogući efekat na reprodukciju, vjerovatno usljed direktnog toksičnog djelovanja na majku i/ili direktnog farmakodinamskog djelovanja lijeka na fetus (vidjeti dio 5.3).
Pri primjeni sertralina tokom trudnoće zabilježena je pojava simptoma koji odgovaraju simptomima prekida terapije kod pojedinih novorođenčadi čije su majke bile na terapiji sertralinom tokom trudnoće. Ova pojava je zapažena i kod drugih antidepresiva iz grupe SSRI. Primjena sertralina se ne preporučuje tokom trudnoće, osim u slučajevima kada očekivana korist prevazilazi potencijalni rizik.
Novorođenčad treba pratiti ukoliko se upotreba sertralina kod majke nastavlja u kasnijem periodu trudnoće, posebno u trećem trimestru. Primjena sertralina u kasnijem periodu trudnoće može dovesti do sljedećih simptoma kod novorođenčeta: respiratorni distres, cijanoza, apnea, konvulzije, nestabilnost tjelesne temperature, teškoće pri hranjenju, povraćanje, hipoglikemija, hipertonija, hipotonija, hiperrefleksija, tremor, trzaji, iritabilnost, letargija, neprekidan plač, somnolencija i teškoće u spavanju. Ovi simptomi nastaju kao rezultat serotoninskog sindroma ili simptoma obustave. U većini slučajeva ove komplikacije se javljaju odmah ili ubrzo (< 24 sata) nakon porođaja.
Epidemiološki podaci ukazuju da primjena SSRI u trudnoći, a posebno u odmakloj trudnoći, može imati za rezultat povećan rizik od perzistentne pulmonarne hipertenzije kod novorođenčeta (PPHN). Uočeni rizik je približno 5 slučajeva na 1000 trudnoća; u opštoj populaciji PPHN se javlja u 1 do 2 slučaja na 1000 trudnoća.
Dojenje
Objavljeni podaci ukazuju da se male količine sertralina i njegovog metabolita N-demetilsertralina izlučuju u mlijeko. Koncentracije sertralina u serumu odojčadi su uglavnom zanemarljive do nemjerljive, izuzimajući jedan zabilježeni slučaj odojčeta kod koga je koncentracija sertralina u serumu iznosila oko 50% koncentracije u serumu majke (bez primjetnog uticaja na zdravstveno stanje odojčeta). Do sada nijesu zabilježene neželjene reakcije kod odojčadi čije su majke koristile sertralin, ali se rizik ipak ne može isključiti. Primjena sertralina kod dojilja se ne preporučuje, osim u slučajevima kada, prema procjeni ljekara, očekivana korist prevazilazi potencijalni rizik.
Kliničke farmakološke studije ukazuju da sertralin ne utiče na psihomotorne aktivnosti. Međutim, s obzirom da psihotropni ljekovi mogu smanjiti mentalne i fizičke sposobnosti potrebne za izvođenje potencijalno opasnih aktivnosti kao što je vožnja automobila ili rukovanje mašinama, pacijenta na to treba upozoriti.
Najčešće neželjeno dejstvo sertralina je mučnina. U terapiji socijalnog anksioznog poremećaja, seksualna disfunkcija (nemogućnost ejakulacije) se javljala kod 14% muškaraca koji su primali sertralin, prema 0% muškaraca koji su primali placebo. Ova neželjena dejstva su dozno-zavisna i obično spontano prolaze nastavkom terapije.
Profil neželjenih dejstava zabilježen u duplo-slijepim, placebo-kontrolisanim studijama kod pacijenata sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem, paničnim poremećajem, posttraumatskim stresnim poremećajem i socijalnim anksioznim poremećajem sličan je profilu neželjenih dejstava koji je zabilježen u kliničkim studijama kod pacijenata sa depresijom.
Tabela 1 prikazuje neželjene reakcije zabilježene tokom postmarketinškog praćenja (nepoznata učestalost), kao i tokom placebo-kontrolisanih kliničkih ispitivanja (koja su obuhvatila ukupno 2542 pacijenta na sertralinu i 2145 na placebu) kod pacijanata sa depresijom, opsesivno-kompulzivnim poremećajem, paničnim poremećajem, posttraumatskim stresnim poremećajem i socijalnim anksioznim poremećajem.
Intenzitet i učestalost pojedinih neželjenih reakcija navedenih u Tabeli 1 mogu se smanjiti sa nastavkom terapije i ove neželjene reakcije generalno ne zahtijevaju prekid terapije.
Toksičnost
Opseg bezbjednosti sertralina zavisi od populacije pacijenata i/ili istovremeno primijenjenih ljekova. Smrtnih ishoda usljed predoziranja sertralinom je bilo, bez obzira da li je primijenjen sam ili u kombinaciji sa drugim ljekovima i/ili alkoholom. Prema tome, svako predoziranje treba tretirati agresivno.
Simptomi
Simptomi predoziranja uključuju serotoninska neželjena dejstva kao što su pospanost, gastrointestinalni poremećaji (mučnina i povraćanje), tahikardija, tremor, agitacija i vrtoglavica. Koma je rjeđe bila prijavljena.
Prilikom predoziranja sertralinom zabilježeni su produženje QT intervala/Torsade de Pointes, pa se preporučuje praćenje EKG-a u svim slučajevima unosa prekomjerne doze sertralina.
Terapija
Nema specifičnih antidota za sertralin. Treba uspostaviti i održavati prohodnost disajnih puteva i obezbijediti adekvatnu oksigenaciju i ventilaciju, ako je potrebno. Aktivni medicinski ugalj se može upotrijebiti sa laksativim sredstvom, što može biti jednako efikasno ili efikasnije nego ispiranje želuca, i njegovu primjenu treba razmotriti pri liječenju predoziranja. Ne preporučuje se izazivanje povraćanja. Preporučuje se kontrola srčanih (npr EKG) i vitalnih znakova, zajedno sa opštim simptomatskim i suportivnim mjerama. Zbog velikog volumena distribucije sertralina, forsirana diureza, dijaliza, hemoperfuzija i zamjena krvi nijesu od koristi.
Farmakoterapijska grupa: Antidepresivi, selektivni inhibitori preuzimanja serotonina
ATC kod: N06AB06
Mehanizam dejstva
Sertralin je potentan i specifičan inhibitor preuzimanja serotonina (5-HT) u neurone in vitro, što dovodi do pojačanja efekta 5-HT kod životinja. Ima veoma slab efekat na ponovno preuzimanje noradrenalina i dopamina u neurone. U dozama koje se koriste u kliničkim uslovima, sertralin blokira preuzimanje serotonina u humane trombocite. Kod životinja sertralin nema stimulativno, sedativno, antiholinergičko ili kardiotoksično dejstvo. U kontrolisanim studijama na zdravim dobrovoljcima, sertralin nije izazvao sedaciju i nije imao uticaja na psihomotorne sposobnosti. U skladu sa svojim mehanizmom djelovanja, selektivna inhibicija preuzimanja 5-HT, sertralin ne pojačava aktivnost kateholamina. Sertralin nema afinitet za muskarinske (holinergičke), serotonergičke, dopaminergičke, adrenergičke, histaminergičke, GABA ili benzodiazepinske receptore. Hronična primjena sertralina kod životinja bila je udružena sa nishodnom regulacijom receptora za noradrenalin u mozgu, što je uočeno i kod drugih klinički efikasnih antidepresiva i ljekova za liječenje opsesivnih poremećaja.
Sertralin nije ispoljio potencijal da stvara zavisnost. U placebo kontrolisanim, dvostruko slijepim, randomizovanim kliničkim studijama u kojima je ispitivan potencijal sertalina, alprazolama i d-amfetamina da stvaraju zavisnost, sertralin nije izazivao subjektivne pozitivne efekte koji ukazuju na ovaj potencijal. Nasuprot tome, ispitanici su ocijenili da i alprazolam i d-amfetamin značajno više od placeba stvaraju želju za lijekom i euforiju što dovodi do stvaranja zavisnosti i njihove zloupotrebe. Sertralin nije izazivao ni stimulaciju ni anksioznost koje su karakteristične za d-amfetamin niti sedaciju i smanjenje psihomotornih sposobnosti koje su uočene kod alprazolama. Kod rezus majmuna, koji su trenirani da sami uzimaju kokain, sertralin nije doveo do stimulacije ove aktivnosti. Takođe, sertralin ne može da zamijeni diskriminativne stimuluse koje kod rezus majmuna izazivaju d-amfetamin i fenobarbiton.
Kliničke studije
Veliki depresivni poremećaj
Ambulantni pacijenti (n=295) sa velikom depresijom koji su u uvodnom osmonedjeljnom otvorenom dijelu studije odgovorili na terapiju sertralinom u dozama od 50-200 mg na dan, randomizovani su da nastave liječenje ili na sertralinu, 50-200 mg na dan ili na placebu, tokom 44 nedjelje u dvostruko slijepoj fazi ove studije. Statistički značajno manja stopa relapsa uočena je kod pacijenata koji su bili na sertralinu u odnosu na one koji su bili na placebu. Prosječna doza kod pacijenata koji su završili studiju bila je 70 mg/dan. Procenat pacijenata koji su odgovorili na terapiju (definisano kao procenat pacijenta koji nijesu imali relaps) bio je 83,4% u grupi na sertralinu i 60,8% u placebo-grupi.
Posttraumatski stresni poremećaj
Kombinovani podaci iz tri studije na pacijentima sa posttraumatskim stresnim poremećajem, u opštoj populaciji, pokazali su slabiji terapijski odgovor kod muškaraca nego kod žena. U dvije studije u kojima je dobijen pozitivan rezultat, stopa odgovora u populaciji muškaraca i žena (sertralin vs placebo) bila je slična (žene: 57,2% vs 34,5%; muškarci: 53,9% vs 38,2%). U studije je bilo uključeno 184 muškarca i 430 žena, pa su samim tim i rezultati dobijeni za populaciju žena bili robusniji. U populaciji muškaraca uočeni su: češća zloupotreba različitih supstanci, duže trajanje posttraumatskog stresnog poremećaja, teži uzroci trauma itd. na početku studije, koji su u korelaciji sa smanjenim efektom lijeka u ovoj populaciji pacijenata.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj u pedijatrijskoj populaciji
Bezbjednost i efikasnost sertralina (50-200 mg/dan) ispitivana je kod djece od 6-12 godina starosti i adolescenata od 13-17 godina starosti sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem koji nijesu imali depresivni poremećaj. Poslije nedjelju dana jednostruko slijepog, placebo kontrolisanog uvodnog perioda, pacijenti su bili randomizovani da 12 nedjelja primaju ili sertralin u fleksibilnim dozama ili placebo. Djeca od 6-12 godina starosti započela su terapiju početnom dozom od 25 mg. Kod pacijenata koji su bili na sertralinu uočeno je značajno veće poboljšanje u odnosu na placebo grupu, u odnosu na promjenu skora CY-BOCs skale (Children’s Yale-Brown Obsessive Compulsive Scale) (p=0,005); NIMH Global Obsessive Compulsive Scale skale (p=0,019), i CGI Improvement skale (p=0,002). Pored toga, uočen je trend ka poboljšanju u grupi na sertralinu vs placebo u odnosu na promjenu skora CGI Severity Scale skale (p=0,089). Za CY-BOCS skalu, u placebo grupi, prosječna vrijednost skora na početku studije iznosila je 22,25 ± 6,15, a prosječna promjena skora na kraju ispitivanja bila je -3,4 ± 0,82; dok je u grupi na sertralinu srednja prosječna vrijednost skora na početku studije iznosila 23,36±4,56 a prosječna promjena skora na kraju ispitivanja je bila -6,8 ± 0,87. U post-hoc analizi, procenat pacijenata koji su odgovorili na terapiju, definisano kao pacijenti sa 25% ili većim smanjenjem skora CY-BOCs skale (primarni parametar efikasnosti) na kraju studije u odnosu na početne vrijednosti, bio je 53% u grupi pacijenata liječenih sertralinom u odnosu na 37% pacijenata na placebu (p=0,03).
Nedostaju podaci o dugotrajnoj bezbjednosti i efikasnosti sertralina u pedijatrijskoj populaciji.
Nema podataka o primjeni lijeka kod djece ispod 6 godina.
Resorpcija
Kod ljudi, nakon oralnog unosa od 50 do 200 mg sertralina jednom dnevno tokom 14 dana, maksimalna koncentracija sertralina u plazmi postiže se 4,5 do 8,4 sata nakon primjene lijeka. Hrana ne utiče značajno na bioraspoloživost sertralina iz tableta.
Distribucija
Oko 98% cirkulišućeg lijeka je vezano za proteine plazme.
Biotransformacija
Sertralin podliježe ekstenzivnom metabolizmu prvog prolaska kroz jetru.
Na osnovu kliničkih, kao i in-viro podataka, može se zaključiti da se sertralin metaboliše preko nekoliko metaboličkih puteva koji uključuju izoenzime CYP3A4, CYP2C19 (vidjeti dio 4.5) i CYP2B6. Sertralin i njegov glavni metabolit demetilsertralin su takođe supstrati p-glikoproteina u in-vitro uslovima.
Eliminacija
Prosječno poluvrijeme eliminacije sertralina je oko 26 sati (opseg od 22-36 sati). U skladu sa terminalnim poluvremenom eliminacije, dolazi do dvostruke akumulacija lijeka u plazmi do postizanja ravnotežnih koncentracija, koje se postižu nakon nedjelju dana doziranja jednom dnevno. Poluvrijeme eliminacije N-demetilsertralina iznosi od 62 do 104 sata. Sertralin i N-demetilsertralin se ekstenzivno metabolišu kod ljudi, a nastali metaboliti se izlučuju putem fecesa i urina u jednakim količinama. Samo se manja količina (<0,2%) nepromijenjenog sertralina izlučuje urinom.
Linearnost/nelinearnost
Sertralin eksponira dozno zavisnu farmakokinetiku u opsegu od 50 mg do 200 mg.
Farmakokinetika u specifičnim grupama pacijanata
Pedijatrijski pacijenti sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem
Farmakokinetika sertralina je ispitana kod 29 pacijenata starosti od 6 do 12 godina i 32 adolescenta starosti od 13 do 17 godina. Pacijenti su postepeno titrirani do doze od 200 mg na dan tokom 32 dana, bilo sa početnom dozom od 25 mg i postepenim povećanjem doze za po 25 mg, ili sa početnom dozom od 50 mg i postepenim povećanjem doze za po 50 mg. Pacijenti su dobro podnosili oba režima titriranja doze. U stanju ravnoteže pri dozi od 200 mg/dan, koncentracije sertralina u plazmi u grupi djece od 6-12 godina bile su za oko 35% veće u poređenju sa grupom uzrasta 13-17 godina, i 21% veće u odnosu na referentnu grupu odraslih osoba. Nije bilo značajnih razlika između dječaka i djevojčica u pogledu klirensa. Preporučuje se mala početna doza i postepeno povećanje doze, za po 25 mg, kod djece, posebno one sa malom tjelesnom masom. Kod adolescenata doziranje može biti kao kod odraslih.
Adolescenti i starije osobe
Farmakokinetički profil lijeka kod adolescenata i starijih osoba ne razlikuje se značajno od onog dobijenog kod odraslih osoba od 18 do 65 godina starosti.
Oštećenje funkcije jetre
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre poluvrijeme eliminacije sertralina je produženo i vrijednost PIK je povećana tri puta (vidjeti dio 4.2 i 4.4).
Oštećenje funkcije bubrega
Kod pacijenata sa umjerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega ne dolazi do značajne akumulacije sertralina.
Farmakogenomika
Koncentracije sertralina u plazmi su za oko 50% veće kod slabih CYP2C19 metabolizera u odnosu na brze metabolizere. Klinički značaj ovih nalaza nije jasan, tako da dozu lijeka treba titrirati kod svakog pacijenta u skladu sa kliničkim odgovorom.
Pretklinički podaci dobijeni na osnovu konvencionalnih studija bezbijednosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i kancerogenosti, ne ukazuju na bilo kakvu posebnu opasnost za ljude. U studijama reproduktivne toksičnosti na životinjama nijesu uočeni teratogeni efekti niti neželjeni efekti na plodnost mužjaka. Uočena fetotoksičnost je vjerovatno povezana sa toksičnim efektima lijeka na majku. Postnatalno preživljavanje mladunaca i tjelesna masa bili su smanjeni samo prvih dana nakon rođenja. Postoje dokazi da je rani postnatalni mortalitet bio povezan sa intrauterinom izloženošću lijeku nakon 15-og dana trudnoće. Zaostajanje u postnatalnom razvoju mladunaca pasa čije su majke liječene sertralinom vjerovatno je povezano sa efektima na majke tako da nije značajno za ljude.
Podaci dobijeni na glodarima, kao i na životinjskim vrstama koje ne pripadaju glodarima, nijesu otkrili uticaj lijeka na plodnost.
Studije na životinjama u juvenilnom periodu
U toksikološkoj studiji koja je sprovedena na mladuncima pacova, sertralin je primjenjivan oralno kod ženki i mužjaka pacova u periodu od 21. do 56. dana nakon okota (u dozama od 10, 40 ili 80 mg/kg/dan) uz fazu oporavka u kojoj sertralin nije primjenjivan i koja je trajala do 196. dana nakon okota. Iako se odloženo polno sazrevanje javilo kod mužjaka i ženki pri različitim dozama (mužjaci 80 mg/kg i ženke ≥10 mg/kg), nijesu uočeni efekti sertralina ni na jedan od ispitivanih parametara reprodukcije kod mužjaka i ženki. Pored toga, dehidratacija, hromorinoreja i smanjen prosječni rast tjelesne mase uočeni su u periodu od 21. do 56. dana nakon okota. Svi pomenuti efekti koji se dovode u vezu sa primjenom sertralina bili su reverzibilni tokom faze oporavka u kojoj sertralin nije primjenjivan. Klinički značaj efekata koji su uočeni kod pacova kod kojih je primjenjivan sertralin nije utvrđen.
Laktoza, monohidrat; kroskarmeloza natrijum; povidon (PVP K30); silicijum dioksid, koloidni, bezvodni (Aerosil 200); celuloza, mikrokristalna PH 102; magnezijum stearat
Film za oblaganje (Sepifilm LP 770): hidroksipropilmetil celuloza, mikrokristalna celuloza, stearinska kiselina i titan dioksid.
Nije primjenjivo.
2 godine
Čuvati na temperaturi do 25°C u originalnom pakovanju.
Primarno pakovanje je neproziran PVC/PE/PVDC aluminijumski blister.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 2 blistera sa po 14 film tableta.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
Lijek Misol sadrži aktivnu supstancu sertralin. Sertralin spada u grupu ljekova koji se nazivaju selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI); ovi ljekovi se primjenjuju u liječenju depresije i/ili anksioznih poremećaja.
Misol se može primjenjivati za liječenje:
Depresija je kliničko oboljenje sa simptomima kao što su osjećaj tuge, nemogućnost normalnog spavanja ili uživanja u životu kao što ste nekada mogli.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj i panični poremećaji su oboljenja povezana sa anksioznošću, sa simptomima kao što su stalna zaokupljenost određenim idejama (opsesijama) zbog kojih ponavljate rituale (kompulzije – prisilne radnje).
Posttraumatski stresni poremećaj je stanje koje se javlja nakon veoma traumatičnog emocionalnog iskustva, i ima simptome slične onim kod depresije i anksioznosti. Socijalni anksiozni poremećaj (socijalna fobija) je oboljenje povezano sa anksioznošću. Karakterišu ga osjećanja intenzivne anksioznosti ili uznemirenosti u društvenim okolnostima (na primjer: razgovor sa strancima, govor pred grupama ljudi, konzumiranje hrane ili pića pred drugim osobama ili zabrinutost da ćete se osramotiti zbog svog ponašanja).
Vaš ljekar je odlučio da je ovaj lijek podesan za liječenje Vašeg oboljenja.
Ukoliko nijeste sigurni zašto ste dobili lijek Misol, pitajte Vašeg ljekara.
Lijek Misol ne smijete koristiti:
Upozorenja i mjere opreza:
Razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prij nego što uzmete lijek Misol.
Ljekovi ne odgovaraju uvijek svakome. Prije nego što uzmete lijek Misol, molimo Vas recite Vašem ljekaru da li imate ili ste nekada imali bilo koje od navedenih stanja:
Uznemirenost/akatizija:
Primjena sertralina povezana je sa nemirom i potrebom za kretanjem, često sa nemogućnošću mirnog sjedenja ili stajanja (akatizija). Najveća mogućnost da dođe do pojave ovih simptoma je u toku prvih nekoliko nedjelja terapije. Povećanje doze može biti štetno i ukoliko se kod Vas razviju ovakvi simptomi potrebno je da razgovarate sa Vašim ljekarom.
Reakcije usljed prekida terapije:
Neželjena dejstva povezana sa prekidom terapije (reakcije usljed prekida terapije) su česta, naročito ukoliko je terapija naglo prekinuta (vidjeti dio 3. Ako prestanete da uzimate lijek Misol i dio 4. Moguća neželjena dejstva). Rizik od pojave simptoma prekida terapije zavisi od dužine trajanja terapije, doze i brzine kojom je doza smanjena. Ovi simptomi najčešće su blagi do umjereni. Međutim, kod nekih pacijenata ovi simptomi mogu biti ozbiljni. Obično se javljaju u roku od prvih nekoliko dana nakon prekida terapije. Najčešće, ovi simptomi sami nestanu i povuku se u roku od 2 nedjelje. Simptomi kod nekih pacijenata mogu trajati duže (2-3 mjeseca ili duže). Prilikom prekida terapije sertralinom preporučuje se postepeno smanjenje doze tokom perioda od nekoliko nedjelja ili mjeseci, i uvijek treba da razmotrite najbolji način za prekid terapije sa Vašim ljekarom.
Misli o samoubistvu i pogoršanje Vaše depresije ili anksioznog poremećaja:
Ukoliko ste depresivni i/ili imate anksiozne poremećaje, nekad možete imati misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Ovo se može pojačati kada započnete terapiju antidepresivima, zbog toga što ovim ljekovima treba vremena da počnu da djeluju, obično oko dvije nedjelje, ali nekada i duže.
Veća je vjerovatnoća da ćete tako razmišljati:
Ukoliko u bilo kom trenutku imate misli o samopovređivanju ili samoubistvu, odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili idite u bolnicu.
Može Vam biti od pomoći da kažete rođaku ili bliskom prijatelju da ste depresivni ili da imate anksiozni poremećaj i zamolite ih da pročitaju ovo uputstvo. Možete ih zamoliti da Vam kažu ukoliko misle da se Vaša depresija ili anksioznost pogoršavaju, ili ukoliko su zabrinuti zbog promjena u Vašem ponašanju.
Djeca i adolescenti
Sertralin ne treba koristiti kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina, izuzev za pacijente sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Kod pacijenata mlađih od 18 godina liječenih ovom grupom ljekova postoji povećan rizik od pojave neželjenih dejstava, poput pokušaja samoubistva, misli o samopovređivanju ili samoubistvu (suicidalnih misli) i neprijateljskog ponašanja (uglavnom agresivnosti, suprotstavljanja i besa). Ipak, moguće je da ljekar odluči da propiše lijek Misol pacijentu mlađem od 18 godina ukoliko je to u pacijentovom interesu. Ukoliko Vam je ljekar propisao lijek Misol i imate manje od 18 godina i želite da razgovarate o tome, molimo Vas kontaktirajte Vašeg ljekara.
Pored toga, ukoliko se bilo koji od gore navedenih simptoma pojavi ili pogorša dok uzimate lijek Misol, obavijestite Vašeg ljekara. Takođe, dugoročna bezbjednost lijeka Misol u pogledu rasta, sazrijevanja i učenja (kognitivnog razvoja), kao i razvoja ponašanja u ovoj starosnoj kategoriji još uvijek nije dokazana.
Primjena drugih ljekova
Obavjestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.
Neki ljekovi mogu uticati na djelovanje lijeka Misol, ili lijek Misol može umanjiti efekat drugih ljekova koji se uzimaju u isto vrijeme.
Uzimanje lijeka Misol zajedno sa sljedećim ljekovima može prouzrokovati ozbiljna neželjena dejstva:
Posavjetujte se sa Vašim ljekarom ukoliko koristite sljedeće ljekove:
Uzimanje lijeka Misol sa hranom ili pićem
Lijek Misol se može uzimati sa ili bez hrane.
Tokom uzimanja lijeka Misol treba izbjegavati konzumiranje alkohola.
Sertralin ne treba uzimati u kombinaciji sa sokom od grejpfruta, jer njihova istovremena primjena može povećati koncentraciju sertralina u krvi.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.
Bezbjednost primjene sertralina kod trudnica nije u potpunosti ustanovljena. Sertralin ćete dobiti dok ste trudni samo ukoliko ljekar smatra da je korist ovog lijeka za Vas veća od mogućeg rizika za fetus. Ukoliko ste žena u reproduktivnom periodu potrebno je da koristite pouzdanu metodu kontracepcije (kao što je kontraceptivna pilula) dok uzimate sertralin.
Uvjerite se da Vaša babica i/ili ljekar znaju da uzimate lijek Misol. Dok se primjenjuju tokom trudnoće, naročito tokom posljednja 3 mjeseca trudnoće, ljekovi kao što je Misol mogu povećati rizik od pojave ozbiljnog stanja kod novorođenčeta koje se naziva perzistentna plućna hipertenzija novorođenčadi (PPHN), koja izaziva ubrzano disanje i plavičastu prebojenost kože djeteta. Ovi simptomi se obično javljaju tokom prvih 24 sata nakon rođenja bebe. Ukoliko se ovo dogodi Vašem djetetu, odmah kontaktirajte babicu i/ili ljekara.
Kod novorođenčeta se mogu javiti i druga stanja čiji simptomi započinju tokom prva 24 časa nakon rođenja i uključuju:
Ukoliko se kod Vašeg djeteta nakon rođenja jave ovi simptomi, ili ukoliko ste zabrinuti zbog zdravstvenog stanja Vašeg djeteta, obratite se ljekaru ili babici za savjet.
Postoje dokazi da sertralin prelazi u mlijeko dojilja. Sertralin treba koristiti kod dojilja samo ukoliko ljekar smatra da korist premašuje svaki mogući rizik po novorođenče.
Određeni ljekovi kao što je sertralin mogu da smanje kvalitet sperme u ispitivanjima na životinjama. To teorijski može imati uticaja na plodnost, ali prema dosadašnjim saznanjima nije uočen efekat na plodnost kod ljudi.
Uticaj lijeka Misol na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Psihotropni ljekovi kao što je sertralin mogu uticati na Vašu sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanja mašinama. Stoga, nemojte upravljati motornim vozilom ili rukovati mašinama dok ne ustanovite kako ovaj lijek utiče na Vašu sposobnost da obavljate ove aktivnosti.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Misol
Ovaj lijek sadrži laktozu kao pomoćnu supstancu. U slučaju netolerancije na neke od šećera, obratite se svom ljekaru prije upotrebe ovog lijeka.
Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.
Lijek Misol može se uzimati sa ili bez hrane.
Uzmite Vaš lijek jednom dnevno, ujutru ili uveče.
Preporučena doza iznosi:
Odrasle osobe
Depresija i opsesivno-kompulzivni poremećaj
Uobičajena doza za depresiju i opsesivno-kompulzivni poremećaj iznosi 50 mg/dnevno. Dnevna doza se može povećavati za po 50 mg u intervalima od najmanje jedne nedjelje tokom niza nedjelja. Maksimalna preporučena doza iznosi 200 mg dnevno.
Panični poremećaj, socijalni anksiozni poremećaj i posttraumatski stresni poremećaj
Za panični poremećaj, socijalni anksiozni poremećaj i posttraumatski stresni poremećaj terapiju treba započeti sa 25 mg/dnevno i povećati do 50 mg/dnevno nakon jedne nedjelje.
Dnevna doza se može povećavati za po 50 mg tokom niza nedjelja. Maksimalna preporučena doza iznosi 200 mg dnevno.
Primjena kod djece i adolescenata
Lijek Misol se može primjenjivati samo kod djece i adolescenata oboljelih od opsesivno-kompulzivnog poremećaja starosti od 6 do 17 godina.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Djeca starosti od 6 do 12 godina: Preporučena početna doza iznosi 25 mg dnevno. Nakon jedne nedjelje, Vaš ljekar može povećati dozu na 50 mg dnevno. Maksimalna doza iznosi 200 mg dnevno.
Adolescenti starosti od 13 do 17 godina: Preporučena početna doza iznosi 50 mg dnevno. Maksimalna doza iznosi 200 mg dnevno.
Ukoliko imate problema sa jetrom ili bubrezima, molimo Vas recite to Vašem ljekaru i pratite uputstva ljekara.
Vaš ljekar će Vam reći koliko dugo treba da uzimate ovaj lijek. Ovo će zavisiti od prirode Vaše bolesti i koliko dobro reagujete na terapiju. Može biti potrebno da prođe nekoliko nedjelja prije nego što se poboljšaju Vaši simptomi. Terapija depresije obično traje 6 mjeseci nakon poboljšanja.
Ako ste uzeli više lijeka Misol nego što je trebalo
Ukoliko slučajno uzmete previše lijeka Misol odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili idite do najbližeg odjeljenja hitne pomoći. Uvijek ponesite obilježeno pakovanje lijeka sa sobom, nezavisno od toga da li je u njemu ostalo lijeka ili ne.
Simptomi predoziranja su pospanost, mučnina i povraćanje, ubrzani rad srca, drhtavica, nemir, vrtoglavica i, u rijetkim slučajevima, gubitak svijesti.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Misol
Ukoliko zaboravite da uzmete dozu, nemojte uzeti propuštenu dozu. Samo uzmite narednu dozu u odgovarajuće vrijeme. Nemojte uzeti duplu dozu da biste nadoknadili propuštenu dozu.
Ako prestanete da uzimate lijek Misol
Nemojte prestati da uzimate lijek Misol ako Vam to nije rekao Vaš ljekar. Prije nego što u potpunosti prestanete da uzimate lijek Misol, Vaš ljekar će Vam postepeno smanjivati dozu ovog lijeka tokom nekoliko nedjelja. Ukoliko iznenada prestanete da uzimate ovaj lijek, možete osjetiti neželjena dejstva kao što su vrtoglavica, utrnulost, poremećaj sna, nemir ili anksioznost, glavobolje, mučnina, povraćanje i drhtavica. Ukoliko osjetite bilo koje od ovih neželjenih dejstava, ili druga neželjena dejstva dok prestajete da koristite lijek, molimo Vas razgovarajte sa Vašim ljekarom.
Ukoliko imate bilo kakvih pitanja o tome kako da koristite ovaj lijek, pitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta.
Kao i svi ljekovi i lijek Misol može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Najčešće neželjeno dejstvo je mučnina. Neželjena dejstva zavise od doze i često nestanu ili se smanje sa nastavkom terapije.
Odmah recite Vašem ljekaru:
Ukoliko primijetite neki od navedenih simptoma nakon što ste uzeli lijek Misol, jer ovi simptomi mogu biti ozbiljni:
Sljedeća neželjena dejstva zabilježena su u kliničkim ispitivanjima sa odraslim osobama i nakon stavljanja lijeka u promet.
Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):
Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Neželjena dejstva nepoznate učestalosti (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka):
* Neželjena dejstva zabilježena u postmarketinškom periodu.
Neželjena dejstva kod djece i adolescenata:
Generalno, neželjena dejstva u kliničkim ispitivanjima sa djecom i adolescentima bila su slična onim kod odraslih (vidjeti gore). Najčešća neželjena dejstva kod djece i adolescenata bila su glavobolja, nesanica, proliv i mučnina.
Simptomi koji se mogu javiti usljed prekida terapije:
Ukoliko iznenada prestanete da uzimate ovaj lijek možete osjetiti neželjena dejstva kao što su vrtoglavica, utrnulost, poremećaji sna, nemir ili anksioznost, glavobolje, mučnina, povraćanje i drhtavica (pogledati dio 3. Ako naglo prestanete da uzimate lijek Misol).
Kod pacijenata koji uzimaju ovu vrstu ljekova zabilježen je povišen rizik od preloma kostiju.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Misol
Kako izgleda lijek Misol i sadržaj pakovanja
Ovalne, bikonveksne film tablete, bijele boje, sa podionom crtom na jednoj strani.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 2 blistera sa po 14 film tableta.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole: “NOBEL’’ D.O.O. PODGORICA, Aerodromska b.b., Podgorica, Crna Gora
Proizvođač: NOBEL ILAC SANAYII VE TICARET A.S., Sancaklar Mh. Eski Akcakoca Cad. No. 299, 81100 Duzce, Turska
Režim izdavanja lijeka
Obnovljiv (višekratni) recept.
Broj i datum dozvole
2030/18/481 – 3369 od 03.12.2018. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Decembar, 2018. godine