MIPECID 500mg + 500mg prašak za rastvor za infuziju

Lijek Mipecid je indikovan za liječenje sljedećih infekcija kod odraslih pacijenata i djece uzrasta od godinu dana i starije (vidjeti djelove 4.4 i 5.1):

• komplikovane intraabdominalne infekcije,
• teška pneumonija, uključujući bolnički stečenu pneumoniju i pneumoniju povezanu sa mehaničkom ventilacijom,
• infekcije nastale tokom i poslije porođaja,
• komplikovane infekcije urinarnog trakta,
• komplikovane infekcije kože i mekih tkiva.

Lijek Mipecid može da se koristi za liječenje pacijenata sa neutropenijom, praćenom povišenom tjelesnom temperaturom, za koju se sumnja da je posljedica neke bakterijske infekcije.

Liječenje pacijenata sa bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana, sa nekom od gore navedenih infekcija.

Treba uzeti u obzir zvanične smjernice za adekvatnu upotrebu antibiotika.

Doziranje

Preporuke za doziranje lijeka Mipecid predstavljaju količinu imipenema/cilastatina koja treba da bude primijenjena.

Dnevna doza lijeka Mipecid treba da se zasniva na vrsti infekcije i da se primjenjuje u jednakim podijeljenim dozama na osnovu stepena osjetljivosti patogena koji je uzročnik infekcije i funkcije bubrega pacijenta (vidjeti djelove 4.4 i 5.1).

Odrasli pacijenti i adolescenti

Kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom (klirens kreatinina ≥ 90 ml/min), preporučuje se sljedeći režim doziranja:

500 mg/500 mg na svakih 6 sati, ili

1000 mg/1000 mg na svakih 8 sati ili na svakih 6 sati.

Preporučuje se da se kod infekcija za koje se sumnja ili za koje je dokazano da su izazvane manje osjetljivim sojevima bakterija (npr. Pseudomonas aeruginosa), ili kod veoma teških infekcija (npr. kod pacijenata sa neutropenijom praćenom povišenom tjelesnom temperaturom), primjenjuje doza od 1000 mg/1000 mg na svakih 6 sati.

Smanjenje doze je neophodno kada je klirens kreatinina < 90 ml/min (vidjeti Tabelu 1).

Maksimalna ukupna dnevna doza ne smije da bude veća od 4000 mg/4000 mg dnevno.

Pacijenti sa oštećenom bubrežnom funkcijom

Smanjena doza kod odraslih pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom se određuje na sljedeći način:

1. Odabrati ukupnu dnevnu dozu (npr. 2000/2000, 3000/3000 ili 4000/4000 mg) koja bi se inače dala pacijentima sa normalnom funkcijom bubrega.

2. Na osnovu vrijednosti klirensa kreatinina pacijenta, odrediti odgovarajući režim smanjenja doze iz Tabele 1. Za određivanje vremena trajanja infuzije vidjeti dio Način primjene.

Tabela 1

Pacijenti sa klirensom kreatinina < 15 ml/min

Ovi pacijenti ne smiju da primaju lijek Mipecid, osim ukoliko se kod njih ne uključi hemodijaliza u roku od 48 sati nakon uzimanja lijeka.

Pacijenti na hemodijalizi

Za liječenje pacijenata čija je vrijednost klirensa kreatinina < 15 ml/min, a koji su na dijalizi, treba se pridržavati preporuka za doziranje za pacijenate čija je vrijednost klirensa kreatinina od 15 do 29 ml/min (vidjeti Tabelu 1).

I imipenem i cilastatin se uklanjaju iz cirkulacije tokom hemodijalize. Pacijent treba da primi lijek Mipecid nakon hemodijalize, a zatim u intervalima od po 12 sati nakon završetka te hemodijalize. Pacijente koji su na dijalizi, a posebno one koji imaju neko prateće oboljenje centralnog nervnog sistema (CNS), treba pažljivo pratiti; pacijenti koji su na hemodijalizi treba da primaju lijek Mipecid samo u slučajevima kada je korist terapije veća od potencijalnog rizika za pojavu epileptičnih napada (vidjeti dio 4.4).

Trenutno ne postoje adekvatni podaci na osnovu kojih bi se preporučila primjena lijeka Mipecid kod pacijenata na peritonealnoj dijalizi.

Pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2).

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija uzrasta od 1 godine i više

Kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 1 godine i više, preporučuje se doza od 15/15 ili 25/25 mg/kg primijenjena na svakih 6 sati.

Kod infekcija za koje se sumnja ili je potvrđeno da su izazvane manje osjetljivim sojevima bakterija (npr. Pseudomonas aeruginosa), kao i kod veoma teških infekcija (na primjer kod pacijenata sa neutropenijom praćenom povišenom tjelesnom temperaturom), preporučuje se liječenje dozom od 25/25 mg/kg na svakih 6 sati.

Pedijatrijska populacija uzrasta do 1 godine

Raspoloživi klinički podaci nijesu dovoljni da bi se mogle dati preporuke za doziranje kod djece uzrasta do 1 godine.

Pedijatrijska populacija sa oštećenom bubrežnom funkcijom

Raspoloživi klinički podaci nijesu dovoljni da bi mogle da se daju preporuke za doziranje kod djece sa oštećenom bubrežnom funkcijom (serumski kreatinin > 2 mg/dl). Vidjeti dio 4.4.

Način primjene

Prije primjene, lijek Mipecid treba da se rekonstituiše i dalje razblaži (vidjeti djelove 6.2, 6.3 i 6.6). Svaka doza ≤ 500 mg/500 mg treba da se daje putem intravenske infuzije u trajanju od 20 do 30 minuta. Svaka doza > 500 mg/500 mg treba da se daje putem intravenske infuzije u trajanju od 40 do 60 minuta. Brzina infuzije može se smanjiti kod pacijenata kod kojih se pojavi mučnina tokom trajanja infuzije.

• preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1,
• preosjetljivost na bilo koji drugi karbapenemski antibiotik,
• teška preosjetljivost (npr. anafilaktička reakcija, ozbiljna reakcija na koži) na bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih antibiotika (npr. penicilini ili cefalosporini).

Opšta

Prilikom odabira imipenema/cilastatina za terapiju, potrebno je da se za svakog pacijenta posebno razmotri adekvatnost primjene karbapenemskog antibiotika, a na osnovu faktora poput težine infekcije, prevalence rezistencije na druge odgovarajuće antibiotike, kao i rizika da se terapija odabere u slučaju infekcije bakterijama rezistentnim na karbapeneme.

Preosjetljivost

Kod pacijenata koji su primali beta-laktamske antibiotike zabiljeležene su ozbiljne, i u nekim slučajevima, fatalne, reakcije preosjetljivosti (anafilaktičke reakcije). Veća je vjerovatnoća da će ove reakcije da se pojave kod pacijenata koji su prethodno ispoljili osjetljivost na više alergena. Prije započinjanja terapije lijekom Mipecid treba pažljivo ispitati postojanje prethodnih reakcija preosjetljivosti na karbapeneme, peniciline, cefalosporine, druge beta-laktamske antibiotike i ostale alergene (vidjeti dio 4.3). Ako dođe do alergijske reakcije na imipenem/cilastatin, treba odmah prekinuti primjenu lijeka. Ozbiljne anafilaktičke reakcije zahtijevaju preduzimanje hitnih medicinskih mjera.

Funkcija jetre

Tokom terapije imipenemom/cilastatinom potrebno je da se pažljivo prati funkcija jetre zbog rizika od pojave hepatotoksičnosti (poput povećanih vrijednosti transaminaza, insuficijencije jetre ili fulminantnog hepatitisa).

Upotreba lijeka kod pacijenata sa oboljenjem jetre: kod pacijenata sa prethodno postojećim bolestima jetre treba pratiti funkciju jetre tokom terapije imipenemom/cilastatinom. Nije potrebno prilagođavati dozu (vidjeti dio 4.2).

Hematološka ispitivanja

Tokom terapije imipenemom/cilastatinom može doći do pojave pozitivnih rezultata direktnog ili indirektnog Coombs-ovog testa.

Antibakterijski spektar

Prije započinjanja empirijske terapije, treba uzeti u obzir antibakterijski spektar imipenema/cilastatina, posebno kada su u pitanju životno-ugrožavajuća stanja. Osim toga, oprez je neophodan zbog ograničene osjetljivosti određenih patogenih mikroorganizama na imipenem/cilastatin, a koji su povezani sa, na primjer, bakterijskim infekcijama kože i mekih tkiva. Primjena imipenema/cilastatina nije odgovarajuća za liječenje navedenih infekcija, osim u slučaju poznate i dokumentovane osjetljivosti patogenog mikroorganizma na lijek, ili dobro utemeljene sumnje da je patogen najverovatnije pogodan za liječenje ovim lijekom. Kada se sumnja ili je potvrđeno da je MRSA (Methicillin-resistant Staphylococcus aureus) infekcija uključena u odobrene indikacije za primjenu lijeka, može se primijeniti istovremena terapija sa odgovarajućim antibiotikom za liječenje infekcija uzrokovanim MRSA. Istovremena primjena sa nekim aminoglikozidom može da bude indikovana u slučajevima kada se sumnja ili je potvrđeno da je infekcija sa Pseudomonas aeruginosa uključena u odobrene indikacije za primjenu lijeka (vidjeti dio 4.1).

Interakcije sa valproinskom kiselinom

Ne preporučuje se istovremena primjena imipenema/cilastatina sa valproinskom kiselinom/natrijum valproatom (vidjeti dio 4.5).

Clostridium difficile

Kolitis povezan sa primjenom antibiotika i pseudomembranozni kolitis zabiljeleženi su tokom primjene imipenema/cilastatina, kao i kod primjene gotovo svih ostalih antibiotika, a mogu da se kreću u opsegu od blagog do životno-ugrožavajućeg oblika. Izuzetno je važno da se ova dijagnoza uzme u obzir kod pacijenata kod kojih se pojavi dijareja tokom ili nakon terapije imipenemom/cilastatinom (vidjeti dio 4.8). Treba razmotriti prekid terapije imipenemom/cilastatinom i primjenu specifične terapije za Clostridium difficile. Ne smiju se davati ljekovi koji inhibiraju peristaltiku crijeva.

Meningitis

Lijek Mipecid se ne preporučuje za liječenje meningitisa.

Oštećenje funkcije bubrega

Imipenem/cilastatin se akumuliraju kod pacijenata sa smanjenom funkcijom bubrega. Ukoliko doza nije prilagođena bubrežnoj funkciji, može doći do pojave neželjenih reakcija na nivou CNS-a, vidjeti djelove 4.2 i 4.4.

Centralni nervni sistem

Zabilježene su neželjene reakcije na nivou CNS poput mioklone aktivnosti, stanja konfuzije ili epileptičnih napada, a posebno u slučajevima kada su primjenjivane doze veće od preporučenih za datu tjelesnu masu i stanje bubrežne funkcije. Ove reakcije su najčešće uočene kod pacijenata sa već postojećim poremećajima CNS-a (na primjer: moždane lezije ili epileptični napadi u anamnezi) i/ili kod pacijenata sa kompromitovanom bubrežnom funkcijom kod kojih može da dođe do akumulacije primijenjenih jedinjenja. Stoga se, posebno kod ovih pacijenata, preporučuje strogo pridržavanje preporučenog režima doziranja (vidjeti dio 4.2). Kod pacijenata sa epileptičnim napadima u anamnezi treba nastaviti sa primjenom antikonvulzivne terapije.

Posebna pažnja treba da se obrati na neurološke simptome ili epileptične napade kod djece sa poznatim faktorima rizika za pojavu epileptičnih napada, ili kod djece koja istovremeno primaju terapiju ljekovima koji snižavaju prag nastanka epileptičnih napada.

Ukoliko dođe do pojave fokalnih tremora, mioklonusa ili epileptičnih napada, treba izvršiti neurološki pregled pacijenta i dati mu antikonvulzivnu terapiju, ukoliko je već ne prima. Ukoliko ovi simptomi CNS-a i dalje traju, dozu lijeka Mipecid treba smanjiti ili terapiju ovim lijekom potpuno prekinuti.

Pacijenti sa klirensom kreatinina < 15 ml/min ne smiju da primaju lijek Mipecid, osim ukoliko se kod njih ne planira hemodijaliza u narednih 48 sati. Kod pacijenata koji su na hemodijalizi, primjena lijeka Mipecid se preporučuje samo u slučajevima kada je korist terapije veća od potencijalnog rizika za pojavu epileptičnih napada (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Raspoloživi klinički podaci nijesu dovoljni da bi mogle da se daju preporuke za primjenu lijeka Mipecid kod djece uzrasta do 1 godine ili kod pedijatrijskih pacijenata sa oštećenjem bubrežne funkcije (serumski kreatinin > 2 mg/dl). Takođe vidjeti dio Centralni nervni sistem.

Pomoćne supstance

Ovaj lijek sadrži natrijum. Jedna bočica praška za rastvor za infuziju sadrži 37,5 mg (1,6 mmol) natrijuma. Ovaj podatak treba uzeti u obzir prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.

Kod pacijenata koji su istovremeno primali ganciklovir i imipenem/cilastatin zabilježeni su slučajevi generalizovanih epileptičnih napada. Ova dva lijeka ne treba da se koriste istovremeno osim u slučajevima kada je potencijalna korist terapije veća od rizika.

Zabilježeni su smanjeni nivoi valproinske kiseline, koji su u nekim slučajevima bili ispod terapijskog opsega, kada je valproinska kiselina primjenjivana istovremeno sa karbapenemskim antibioticima. Smanjene vrijednosti valproinske kiseline mogu da dovedu do neadekvatne kontrole epileptičnih napada, stoga se ne preporučuje istovremena primjena imipenema i valproinske kiseline/natrijum valproata i potrebno je razmotriti davanje alternativne antibakterijske ili antikonvulzivne terapije (vidjeti dio 4.4).

Oralni antikoagulansi

Istovremena primjena antibiotika i varfarina može da pojača antikoagulantno dejstvo varfarina.

Zabilježeno je dosta slučajeva povećanog antikoagulantnog dejstva oralno primijenjenih antikoagulanasa, uključujući varfarin, kod pacijenata koji su istovremeno primali antibakterijske ljekove. Rizik može da bude različit i zavisi od vrste prateće infekcije, godina starosti i opšteg stanja pacijenta, tako da je veoma teško procijeniti u kojoj mjeri antibiotici utiču na povećanje vrijednosti INR (internacionalni normalizovani odnos, engl. International normalised ratio). Preporučuje se da se vrijednosti INR prate u redovnim intervalima tokom, kao i kratko vrijeme nakon istovremene primjene antibiotika i antikoagulanasa.

Istovremena primjena imipenema/cilastatina i probenecida dovela je do minimalnih povećanja vrijednosti imipenema u plazmi i poluvremena eliminacije imipenema. Kada se imipenem/cilastatin primijene zajedno sa probenecidom, količina aktivnog (nemetabolisanog) imipenema u urinu smanjila se na oko 60% od primijenjene doze.

Istovremena primjena imipenema/cilastatina i probenecida dovela je do udvostručavanja koncentracija u plazmi i poluvremena eliminacije cilastatina, ali to nije imalo uticaj na izlučivanje cilastatina putem urina.

Pedijatrijska populacija

Studije interakcija su sprovedene samo na odraslim pacijentima.

Plodnost

Nema raspoloživih podataka koji bi ukazali na mogući uticaj imipenema/cilastatina na fertilitet kod muškaraca i žena.

Trudnoća

Nijesu sprovedene adekvatne i dobro kontrolisane studije u vezi sa primjenom imipenema/cilastatina kod trudnica.

U ispitivanjima na skotnim ženkama majmuna uočena je reproduktivna toksičnost (vidjeti dio 5.3). Nije poznat mogući rizik za ljude.

Lijek Mipecid može da se primjenjuje u trudnoći samo ako je potencijalna korist za majku veća od mogućeg rizika za fetus.

Dojenje

Imipenem i cilastatin se izlučuju u malim količinama u majčino mlijeko. Nakon oralne primjene dolazi do male resorpcije obje supstance. Stoga postoji mala vjerovatnoća da će dijete koje sisa biti izloženo značajnim količinama lijeka. Ukoliko se smatra da je primjena lijeka Mipecid neophodna, potrebno je da se procijeni korisnost dojenja djeteta u odnosu na mogući rizik po dijete.

Nijesu sprovedena ispitivanja o uticaju ovog lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Međutim, postoje neke neželjene reakcije koje su povezane sa primjenom ovog lijeka (npr. halucinacije, ošamućenost, pospanost i vrtoglavica), a koje mogu kod nekih pacijenata da utiču na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama (vidjeti dio 4.8).

U kliničkim ispitivanjima u kojima su učestvovala 1723 pacijenta koji su intravenski primali imipenem/cilastatin, najčešće prijavljene sistemske neželjene reakcije, prijavljene kao, u najmanju ruku, moguće povezane sa terapijom, bile su: mučnina (2,0%), dijareja (1,8%), povraćanje (1,5%), osip (0,9%), povišena tjelesna temperatura (0,5%), hipotenzija (0,4%), epileptični napadi (0,4%) (vidjeti dio 4.4), vrtoglavica (0,3%), pruritus (0,3%), urtikarija (0,2%) i pospanost (0,2%). Slično, najčešće prijavljene lokalne neželjene reakcije bile su: flebitis/tromboflebitis (3,1%), bol na mjestu primjene injekcije (0,7%), eritem na mjestu primjene injekcije (0,4%) i induracija vene (0,2%). Takođe su često prijavljena povećanja vrijednosti serumskih transaminaza i alkalne fosfataze.

Sljedeće neželjene reakcije prijavljene su u kliničkim ispitivanjima ili tokom postmarketinškog praćenja.

Sve neželjene reakcije su navedene prema klasi sistema organa i učestalosti na sljedeći način: veoma često (≥ 1/10); često (≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10000 do <1/1000); veoma rijetko (<1/10000) i nepoznato (učestalost ne može da se procijeni na osnovu raspoloživih podataka).

U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su navedene prema opadajućem stepenu ozbiljnosti.

Pedijatrijska populacija (≥ 3 mjeseca starosti)

U ispitivanjima kod 178 pedijatrijskih pacijenata uzrasta ≥ 3 mjeseca, prijavljene su neželjene reakcije u skladu sa onima kod odraslih pacijenata.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi mogućeg predoziranja su u skladu sa profilom neželjenih reakcija na lijek; mogu uključivati epileptične napade, konfuziju, tremor, mučninu, povraćanje, hipotenziju, bradikardiju. Ne postoje specifične informacije u vezi sa liječenjem predoziranja lijekom Mipecid. Imipenem/cilastatin mogu da se uklone iz organizma hemodijalizom. Međutim, nije poznato kakva je korist ovog postupka u slučajevima predoziranja.

Farmakoterapijska grupa: Antibiotici za sistemsku primjenu, karbapenemi

ATC kod: J01DH51

Mehanizam dejstva

Lijek Mipecid se sastoji od dvije komponente: imipenema i cilastatin natrijuma, koji se nalaze u masenom odnosu 1:1.

Imipenem, takođe poznat kao N-formimidoil-tienamicin, je polusintetički derivat tienamicina, matičnog jedinjenja koje produkuje filamentozna bakterija Streptomyces cattleya.

Imipenem ispoljava svoju baktericidnu aktivnost tako što inhibira sintezu ćelijskog zida Gram pozitivnih i Gram negativnih bakterija vezivanjem za penicilin-vezujuće proteine (PVP).

Cilastatin natrijum je kompetitivan, reverzibilan i specifičan inhibitor dehidropeptidaze-I, bubrežnog enzima koji metaboliše i inaktiviše imipenem. On ne posjeduje intrinzičku antibakterijsku aktivnost i nema uticaj na antibakterijsko dejstvo imipenema.

Odnos farmakokinetike i farmakodinamike (PK/PD)

Slično drugim beta-laktamskim antibioticima, dokazano je da je vrijeme potrebno da koncentracije imipenema postanu veće od minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) (T>MIK) u najboljoj korelaciji sa efikasnošću lijeka.

Mehanizam rezistencije

Rezistencija na imipenem može da se pojavi zbog nekog od sljedećih razloga:

• smanjena permeabilnost spoljašnje membrane Gram negativnih bakterija (zbog smanjene produkcije porina),
• smanjen afinitet penicilin-vezujućih proteina za imipenem,
• imipenem je stabilan prema hidrolitičkom dejstvu većine beta-laktamaza, uključujući penicilinaze i cefalosporinaze koje produkuju Gram pozitivne i Gram negativne bakterije, sa izuzetkom relativno rijetkih beta-laktamaza koje hidrolizuju karbapeneme. Bakterije rezistentne na ostale karbapeneme obično su rezistentne i na imipenem. Ne postoji ciljna ukrštena rezistencija između imipenema i ljekova iz grupe hinolona, aminoglikozida, makrolida i tetraciklina.

Granične vrijednosti

EUCAST (European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, v 12.0, od 01.01.2022) MIK granične vrijednosti za imipenem su sljedeće:

1 Intrinzički niska aktivnost imipenema na vrste Morganella morganii, Proteus spp. i Providencia spp. zahtijeva visoku izloženost imipenemu.

2 Neosjetljivi izolati su rijetki ili nisu još prijavljeni. Svaki podatak o identifikaciji i mikrobiološkoj osjetljivosti takvog izolata mora biti potvrđen, a izolat poslat u referentnu laboratoriju.

3 Granične vrijednosti koje nijesu vezane za određene sojeve uglavnom se utvrđuju na osnovu podataka iz odnosa između farmakokinetike i farmakodinamike (PK/PD), i nezavisne su od MIK vrijednosti za određene sojeve. Koriste se samo za one sojeve koje nijesu navedene u pregledu graničnih vrijednosti za određene sojeve ili u fusnotama.

Osjetljivost

Prevalenca stečene rezistencije može da varira u zavisnosti od geografskog područja i vremena i stoga je poželjno imati lokalne informacije o rezistenciji, posebno kada je u pitanju liječenje teških infekcija. Ako je potrebno, treba potražiti stručni savjet u slučajevima kada je lokalna prevalenca rezistencije takva da se korišćenje datog lijeka kod nekih vrsta infekcija dovodi u pitanje.

*Sve meticilin rezistentne stafilokoke su rezistentne na imipenem/cilastatin.

**Korišćena je EUCAST granična vrijednost koja nije vezana za određene sojeve.

Imipenem

Resorpcija

Kada se intravenska infuzija imipenema/cilastatina u trajanju od 20 minuta primijenila kod zdravih dobrovoljaca, izmjerene su sljedeće maksimalne koncentracije imipenema u plazmi: maksimalne koncentracije u opsegu od 12 do 20 mikrograma/ml postignute su kada je primijenjena doza od 250 mg/250 mg, zatim od 21 do 58 mikrograma/ml, kada je primijenjena doza od 500 mg/500 mg, i od 41 do 83 mikrograma/ml, kada je primijenjena doza od 1000 mg/1000 mg. Srednja vrijednost maksimalne koncentracije imipenema u plazmi, nakon primjene doze od 250 mg/250 mg, iznosila je 17 mikrograma/ml, nakon primjene doze od 500 mg/500 mg ta vrijednost je bila 39 mikrograma/ml, a nakon primjene doze od 1000 mg/1000 mg vrijednost je iznosila 66 mikrograma/ml. Pri ovim dozama, nakon četiri do šest sati od primjene lijeka koncentracije imipenema u plazmi opadaju ispod 1 mikrograma/ml ili niže.

Distribucija

Vezivanje imipenema za serumske proteine iznosi približno 20%.

Biotransformacija

Kada se primjenjuje u monoterapiji, imipenem se metaboliše u bubrezima od strane enzima dehidropeptidaze-I. Prema podacima iz nekoliko studija, izlučivanje imipenema urinom je različito i bilo je u opsegu od 5% do 40%, a srednja vrijednost iznosila je 15 - 20%.

Cilastatin je specifični inhibitor enzima dehidropeptidaza-I i efikasno inhibira metabolizam imipenema, tako da istovremena primjena imipenema i cilastatina omogućava da se dostignu terapijske antibakterijske koncentracije imipenema i u urinu i u plazmi.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije imipenema iz plazme je jedan sat. Približno 70% unijetog antibiotika se izluči urinom u nepromijenjenom obliku u roku od deset sati, poslije čega nije uočeno dalje izlučivanje imipenema urinom. Tokom perioda od osam sati nakon primjene imipenema/cilastatina u dozi od 500 mg/500 mg, koncentracije imipenema u urinu bile su veće od 10 mikrograma/ml. Ostatak primijenjene doze izluči se putem urina u obliku antibakterijski inaktivnih metabolita, a izlučivanje imipenema putem fecesa je zanemarljivo.

Kada se imipenem/cilastatin davao u režimima doziranja na svakih 6 sati pacijentima sa normalnom bubrežnom funkcijom nije uočena akumulacija imipenema u plazmi niti u urinu.

Cilastatin

Resorpcija

Nakon primjene intravenske infuzije imipenema/cilastatina, u trajanju od 20 minuta, maksimalne koncentracije cilastatina u plazmi su se kretale u opsegu od 21 do 26 mikrograma/ml nakon primjene doze od 250 mg/250 mg, odnosno od 21 do 55 mikrograma/ml, nakon primjene doze od 500 mg/500 mg, i od 56 do 88 mikrograma/ml, nakon primjene doze od 1000 mg/1000 mg. Srednja vrijednost maksimalne koncentracije cilastatina u plazmi nakon primjene doze od 250 mg/250 mg iznosila je 22 mikrograma/ml, nakon primjene doze od 500 mg/500 mg ta vrijednost je bila 42 mikrograma/ml, a 72 mikrograma/ml nakon primjene doze od 1000 mg/1000 mg.

Distribucija

Vezivanje cilastatina za serumske proteine iznosi približno 40%.

Biotransformacija i eliminacija

Poluvrijeme eliminacije cilastatina iz plazme iznosi oko jedan sat. Približno 70-80% unijete doze cilastatina se izluči urinom u nepromijenjenom obliku, kao cilastatin, u periodu od deset sati nakon primjene imipenema/cilastatina. Nakon toga nije uočeno dalje izlučivanje cilastatina urinom. Približno 10% cilastatina je pronađeno u obliku N-acetil metabolita koji posjeduje inhibitornu aktivnost prema dehidropeptidazi, isto kao i cilastatin. Aktivnost dehidropeptidaze-I u bubrezima vraća se na normalan nivo ubrzo nakon eliminacije cilastatina iz cirkulacije.

Farmakokinetika kod posebnih populacija

Oštećenje funkcije bubrega

U poređenju sa pacijentima sa normalnom funkcijom bubrega (klirens kreatinina (CrCL) >80 ml/min/1,73 m2), nakon intravenske primjene pojedinačne doze imipenema/cilastatina od 250 mg/250 mg kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 50-80 ml/min/1,73 m2), površina ispod krive (PIK) imipenema povećala se 1,1 puta; nakon davanja iste doze pacijentima sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL 30 - <50 ml/min/1,73 m2) PIK imipenema se povećala 1,9 puta, a nakon davanja pacijentima sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CrCL <30 ml/min/1,73 m2) to povećanje je bilo 2,7 puta; dok se PIK cilastatina povećao 1,6 puta kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega, 2,0 puta kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega i 6,2 puta kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega u poređenju sa pacijentima sa normalnom bubrežnom funkcijom. Nakon intravenske primjene pojedinačne doze imipenema/cilastatina od 250 mg/250 mg, 24 sata nakon hemodijalize, PIK imipenema bio je 3,7 puta veći, a PIK cilastatina se povećao 16,4 puta u poređenju sa pacijentima sa normalnom bubrežnom funkcijom. Nakon intravenske primjene imipenema/cilastatina, izlučivanje urinom, bubrežni klirens i plazma klirens imipenema i cilastatina se smanjuju sa smanjenjem bubrežne funkcije. Prilagođavanje doze je neophodno kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom (vidjeti dio 4.2).

Oštećenje funkcije jetre

Farmakokinetika imipenema kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre nije ustanovljena. Usljed ograničenog metabolizma imipenema u jetri, ne očekuje se izmjena farmakokinetike kod oštećenja funkcije jetre. Stoga se ne preporučuje prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Srednja vrijednost klirensa (CL) i volumena distribucije (Vdss) imipenema bila je približno 45% veća kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 3 mjeseca do 14 godina) u poređenju sa odraslim pacijentima. PIK imipenema nakon primjene imipenema/cilastatina kod pedijatrijskih pacijenata u dozi od 15/15 mg/kg tjelesne mase, bila je približno 30% veća nego kod odraslih pacijenata nakon primjene doze od 500 mg/500 mg. Kada su u pitanju veće doze, izloženost kod djece nakon primjene doze imipenema/cilastatina od 25/25 mg/kg tjelesne mase bila je 9% veća nego izloženost kod odraslih pacijenata nakon primjene doze od 1000 mg/1000 mg.

Stariji pacijenti

Kod zdravih starijih dobrovoljaca (starosti od 65 do 75 godina i sa normalnom bubrežnom funkcijom u odnosu na godine starosti), farmakokinetika pojedinačne doze imipenema/cilastatina od 500 mg/500 mg, primijenjene u obliku intravenske infuzije u trajanju od 20 minuta, bila je slična farmakokinetici koja se očekuje kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrežne funkcije, kod kojih nije potrebno prilagođavati dozu lijeka. Srednja vrijednost poluvremena eliminacije imipenema iz plazme bila je 91 ± 7,0 minuta, a za cilastatin ta vrijednost je bila 69 ± 15 minuta. Višestruko doziranje nije uticalo na farmakokinetiku ni imipenema ni cilastatina i nije uočena akumulacija imipenema/cilastatina (vidjeti dio 4.2).

Na osnovu studija toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti, preklinički podaci ne pokazuju postojanje posebnog rizika za ljude.

Ispitivanja na životinjama pokazala su da je toksičnost koju izaziva imipenem, kao pojedinačno jedinjenje, ograničena na bubrege. Istovremena primjena cilastatina sa imipenemom u odnosu 1:1 kod kunića i majmuna spriječila je nefrotoksične efekte imipenema. Raspoloživi dokazi ukazuju na to da cilastatin sprečava nefrotoksičnost tako što sprečava ulazak imipenema u tubularne ćelije.

Studije teratogenosti sprovedene na skotnim ženkama cinomolgus majmuna kod kojih je imipenem/cilastatin natrijum primjenjivan u dozama od 40/40 mg/kg dnevno (intravenska bolus injekcija) imale su za rezultat pojavu toksičnih efekata kod majke, uključujući povraćanje, gubitak apetita, gubitak tjelesne mase, dijareju, pobačaj i, u nekim slučajevima, smrtni ishod. Kada je imipenem/cilastatin natrijum (u dozama od približno 100/100 mg/kg dnevno, ili približno 3 puta većim od uobičajene preporučene dnevne intravenske doze za ljude), primjenjivan kod skotnih ženki cinomolgus majmuna u obliku intravenske infuzije tako da je brzina primjene odražavala intravensku primjenu lijeka kod ljudi u kliničkim uslovima, uočena je minimalna netolerancija lijeka kod majke (povremeno povraćanje), nije bilo smrtnog ishoda kod majke niti znakova teratogenosti, ali je uočen veći broj pobačaja u odnosu na kontrolne grupe (vidjeti dio 4.6).

Nijesu sprovedene dugoročne studije na životinjama u cilju utvrđivanja karcinogenog potencijala imipenema-cilastatina.

Natrijum hidrogenkarbonat

Lijek Mipecid je hemijski inkompatibilan sa laktatima i ne smije se rekonstituisati rastvorima koji sadrže laktate. Ipak, može se primjenjivati putem istog i.v. infuzionog sistema kroz koji je dat rastvor laktata.

Ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima, osim sa onim koji su navedeni u dijelu 6.6.

Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 3 godine.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije lijeka:

Rekonstituisani rastvor se mora upotrijebiti odmah. Vremenski interval između početka rekonstitucije i kraja intravenske infuzije ne smije biti duži od 2 sata.

Uslovi čuvanja neotvorenog lijeka:

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Uslovi čuvanja nakon rekonstitucije lijeka:

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije lijeka, vidjeti dio 6.3.

Unutrašnje pakovanje: bezbojne staklene bočice (hidrolitičke otpornosti III) zapremine 20 ml, zatvorene čepom od brombutil gume.

Spoljnje pakovanje: složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 staklenih bočica i Uputsvo za lijek.

Svaka bočica namijenjena je samo za jednokratnu upotrebu.

Rekonstitucija

Sadržaj bočice treba da se prenese u 100 ml odgovarajućeg rastvora za infuziju (vidjeti djelove 6.2 i 6.3): 0,9 % rastvor natrijum hlorida. U izuzetnim situacijama kada, iz kliničkih razloga, ne može da se koristi 0,9% rastvor natrijum hlorida, umjesto njega može da se upotrijebi 5% rastvor glukoze.

Preporučeni postupak je da se u bočicu doda oko 10 ml odgovarajućeg rastvora za infuziju. Dobro promućkati i prebaciti tako dobijenu mješavinu u kontejner sa rastvorom za infuziju.

UPOZORENJE: MJEŠAVINA NIJE NAMIJENJENA ZA DIREKTNU INFUZIJU.

Postupak ponoviti sa dodatnih 10 ml rastvora za infuziju da bi se obezbijedio prenos cjelokupnog sadržaja bočice u rastvor za infuziju. Tako dobijen rastvor treba da se protrese i izmiješa sve dok ne postane bistar.

Koncentracija rekonstituisanog rastvora, nakon sprovođenja gore opisanog postupka je približno 5 mg/ml i za imipenem i za cilastatin.

Različita boja, od bezbojne do žute, ne utiče na efikasnost lijeka.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Mipecid pripada grupi ljekova koji se zovu karbapenemski antibiotici. Ovaj lijek uništava široki spektar bakterija koje uzrokuju infekcije na različitim djelovima tijela kod odraslih osoba i djece uzrasta od godinu dana i starije.

Vaš ljekar Vam je propisao lijek Mipecid zato što imate jednu (ili više) od sljedećih vrsta infekcija:

- komplikovane infekcije abdomena (stomaka),

- infekcija pluća (zapaljenje pluća),

- infekcije koje možete da dobijete tokom porođaja ili nakon porođaja,

- komplikovane infekcije mokraćnih puteva,

- komplikovane infekcije kože i mekih tkiva.

Lijek Mipecid može da se koristi za liječenje pacijenata koji imaju mali broj bijelih krvnih ćelija i povišenu tjelesnu temperaturu za koju se sumnja da je posljedica neke bakterijske infekcije.

Lijek Mipecid može da se koristi za liječenje bakterijske infekcije krvi koja može biti povezana sa nekom od gore navedenih infekcija.

Lijek Mipecid ne smijete koristiti:

- ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na imipenem, cilastatin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6),

- ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na druge antibiotike, kao što su penicilini, cefalosporini ili karbapenemi.

Upozorenja i mjere opreza:

Obavijestite Vašeg ljekara o svim bolestima koje imate ili ste ranije imali, uključujući i sljedeće bolesti:

- alergije na bilo koji lijek, uključujući alergiju na antibiotike (iznenadne životno-ugrožavajuće alergijske reakcije zahtjevaju hitno medicinsko liječenje),

- kolitis (zapaljenje creva) ili bilo koju drugu bolest gastrointestinalnog trakta,

- problemi sa bubrezima ili urinarnim traktom, uključujući smanjenu funkciju bubrega (Koncentracija lijeka Mipecid u krvi se povećava kod osoba sa smanjenom funkcijom bubrega. Ukoliko se doza lijeka ne prilagodi funkciji bubrega može doći do neželjenih reakcija centralnog nervnog sistema),

- bilo koji poremećaj centralnog nervnog sistema poput lokalizovanih tremora (podrhtavanje) ili epileptičnih napada,

- problemi sa jetrom.

Mogu da se jave pozitivni rezultati testa (Coombs-ov test) što ukazuje na prisustvo antitijela koja mogu da unište crvene krvne ćelije. Ljekar će porazgovarati sa Vama o ovome.

Djeca

Lijek Mipecid se ne preporučuje za primjenu kod djece uzrasta do 1 godine ili kod djece sa problemima sa bubrezima.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Obavijestite ljekara ako uzimate ganciklovir, koji se koristi za liječenje nekih virusnih infekcija.

Takođe, recite ljekaru ako uzimate valproinsku kiselinu ili natrijum valproat (lijek koji se koristi za liječenje epilepsije, bipolarnog poremećaja, migrene ili šizofrenije) ili ako uzimate ljekove koji sprečavaju zgrušavanje krvi, kao što je varfarin.

Vaš ljekar će doneti odluku da li smijete da primate lijek Mipecid u kombinaciji sa ovim ljekovima.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Lijek Mipecid nije ispitivan na trudnicama. Lijek Mipecid ne treba da se primjenjuje u trudnoći, osim ukoliko ljekar ne donese odluku da je moguća korist lijeka veća od mogućeg rizika po bebu.

Dojenje

Veoma je važno da, prije početka primjene lijeka Mipecid, obavijestite Vašeg ljekara ako dojite ili planirate da dojite. Male količine ovog lijeka mogu da se nađu u majčinom mlijeku i da utiču na bebu. Stoga će Vaš ljekar donijeti odluku da li smijete da primate lijek Mipecid dok dojite.

Uticaj lijeka Mipecid na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Postoje određene neželjene reakcije koje su povezane sa primjenom ovog lijeka (na primjer: pacijent vidi, čuje ili osjeća stvari koje ne postoje, pojava vrtoglavice i pospanosti), a koje mogu da utiču na sposobnost pacijenta da upravlja vozilima i rukuje mašinama (vidjeti dio 4).

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Mipecid

Ovaj lijek sadrži natrijum. Ovo treba uzeti u obzir prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti sa kontrolisanim unosom natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Lijek Mipecid priprema i primjenjuje Vaš ljekar ili drugi zdravstveni radnik. Ljekar će donijeti odluku o tome koja doza lijeka Mipecid Vam je potrebna.

Primjena kod odraslih pacijenata i adolescenata

Preporučena doza lijeka Mipecid kod odraslih pacijenata i adolescenata je 500 mg/500 mg na svakih 6 sati ili 1000 mg/1000 mg na svakih 6 ili 8 sati. Ako imate probleme sa bubrezima, Vaš ljekar može da smanji dozu lijeka.

Primjena kod djece

Preporučena doza kod djece uzrasta od 1 godine i više je 15/15 ili 25/25 mg/kg/dozi na svakih 6 sati.

Lijek Mipecid se ne preporučuje za primjenu kod djece uzrasta do 1 godine i kod djece sa bubrežnim problemima.

Način primjene

Lijek Mipecid se daje intravenski (u venu) u trajanju od 20 do 30 minuta za dozu ≤ 500 mg/500 mg ili u trajanju od 40 do 60 minuta za doze > 500 mg/500 mg. Ukoliko se javi mučnina, brzina infuzije može da se smanji.

Ako ste uzeli više lijeka Mipecid nego što je trebalo

Simptomi predoziranja mogu da uključuju epileptične napade, konfuziju, podrhtavanje mišića, mučninu, povraćanje, nizak krvni pritisak i usporen rad srca. Ako se brinete da ste dobili previše lijeka Mipecid, odmah o tome obavijestite Vašeg ljekara ili drugog zdravstvenog radnika.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Mipecid

Vaš ljekar ili medicinska sestra će se pobrinuti da redovno dobijete lijek. Nikada se ne smije davati dupla doza da bi se nadoknadila propuštena doza. Međutim, recite Vašem ljekaru ili bolničkom farmaceutu, ako mislite da su zaboravili da Vam daju dozu lijeka.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek Mipecid može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Sljedeća neželjena dejstva javljaju se rijetko, ali ako se pojave tokom ili nakon primjene lijeka Mipecid treba odmah prekinuti primjenu lijeka i obratiti se ljekaru:

• alergijske reakcije uključujući osip na koži, oticanje lica, usana, jezika i/ili grla (uz otežano disanje ili gutanje) i/ili nizak krvni pritisak,
• ljuštenje kože (toksična epidermalna nekroliza),
• ozbiljne reakcije na koži (Stivens-Džonsonov sindrom i erythema multiforme),
• teška forma osipa na koži koji je praćen gubitkom kože i opadanjem dlaka (eksfolijativni dermatitis).

Ostala moguća neželjena dejstva:

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• mučnina, povraćanje, proliv. Mučnina i povraćanje se javljaju češće kod pacijenata sa malim brojem bijelih krvnih ćelija,
• oticanje i crvenilo duž vene koja je izrazito osjetljiva na dodir,
• osip na koži,
• poremećaj funkcije jetre, uočen kao promjena laboratorijskih nalaza krvi,
• povećan broj određene vrste bijelih krvnih ćelija.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• lokalno crvenilo kože,
• lokalni bol i formiranje tvrde grudvice na mjestu primjene injekcije,
• svrab kože,
• koprivnjača,
• povišena tjelesna temperatura,
• poremećaji krvi koji utiču na ćelijske komponente krvi i obično se uočavaju preko testova krvi (simptomi mogu da uključuju umor, blijedilo kože i dugotrajne modrice nakon neke povrede),
• poremećaji funkcije bubrega, jetre i krvi, uočeni kao promjena laboratorijskih nalaza krvi,
• podrhtavanje i nekontrolisano trzanje mišića,
• epileptični napadi,
• psihički poremećaji (poput promjena raspoloženja i smanjene sposobnosti rasuđivanja),
• osjećaj da se vide, čuju ili osjećaju stvari koje realno ne postoje (halucinacije),
• konfuzija (zbunjenost),
• vrtoglavica, pospanost,
• nizak krvni pritisak.

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• gljivična infekcija (kandidijaza),
• prebojenost zuba i/ili jezika,
• zapaljenje debelog crijeva praćeno teškim prolivom,
• poremećaj ukusa,
• nemogućnost jetre da obavlja normalnu funkciju,
• zapaljenje jetre,
• nemogućnost bubrega da obavljaju normalnu funkciju,
• promjene u količini izlučene mokraće, promjene u boji mokraće,
• bolest mozga, osjećaj peckanja (trnci i žmarci), lokalizovano podrhtavanje,
• gubitak sluha.

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• ozbiljno oštećenje funkcije jetre zbog zapaljenja (fulminantni hepatitis),
• zapaljenje želuca ili crijeva (gastroenteritis),
• zapaljenje crijeva praćeno krvavim prolivom (hemoragijski kolitis),
• otečen jezik crvene boje, prekomjerni rast normalnih ispupčenja na jeziku zbog kojih izgleda obložen, gorušica, bolno grlo, pojačano lučenje pljuvačke,
• bol u želucu,
• vrtoglavica, glavobolja,
• zujanje u ušima (tinitus),
• bol u više zglobova, slabost,
• nepravilan rad srca, ubrzani ili snažni otkucaji srca,
• osjećaj nelagodnosti u grudnom košu, otežano disanje, neuobičajeno ubrzano ili plitko disanje, bol u gornjem dijelu kičme,
• crvenilo, plavkasta boja lica i usana, promjene u teksturi kože, prekomjerno znojenje,
• svrab vulve kod žena,
• promjene u broju krvnih ćelija,
• pogoršanje rijetke bolesti povezane sa slabošću mišića (pogoršanje mijastenije gravis).

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• neuobičajeni pokreti
• agitacija (uznemirenost).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na spoljašnjem pakovanju nakon „Važi do“. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije lijeka:

Rekonstituisani rastvor se mora upotrijebiti odmah. Vremenski interval između početka rekonstitucije i kraja intravenske infuzije ne smije biti duži od 2 sata.

Uslovi čuvanja nakon rekonstitucije lijeka:

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije lijeka, vidjeti dio Rok upotrebe.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Mipecid

• Aktivne supstance su: imipenem, monohidrat i cilastatin natrijum.

Jedna bočica sadrži 500 mg imipenema (u obliku imipenem, monohidrata) i 500 mg cilastatina (u obliku cilastatin natrijuma).

• Pomoćna supstanca je: natrijum hidrogenkarbonat.

Kako izgleda lijek Mipecid i sadržaj pakovanja

Farmaceutski oblik

Prašak za rastvor za infuziju.

Prašak bijele ili skoro bijele do svijetlo žute boje.

Priroda i sadržaj kontaktne ambalaže

Unutrašnje pakovanje je bezbojna staklena bočica (hidrolitičke otpornosti III) zapremine 20 ml, zatvorena čepom od brombutil gume.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 staklenih bočica i Uputsvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

PharmaSwiss – Montenegro, PharmaSwiss doo Beograd, dio stranog društva u Podgorici

Rimski trg br. 16, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

PharmSwiss d.o.o., Batajnički drum 5a, 11080 Beograd, Srbija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/24/4336 – 1380 od 27.08.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Mart, 2025. godine

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

SlJedeće informacije namijenjene su isključivo zdravstvenim stručnjacima:

Terapijske indikacije

Lijek Mipecid je indikovan za liječenje sljedećih infekcija kod odraslih pacijenata i djece uzrasta od godinu dana i starije (vidjeti djelove 4.4 i 5.1 Sažetka karakteristika lijeka):

• komplikovane intraabdominalne infekcije,
• teška pneumonija, uključujući bolnički stečenu pneumoniju i pneumoniju povezanu sa mehaničkom ventilacijom,
• infekcije nastale tokom i poslije porođaja,
• komplikovane infekcije urinarnog trakta,
• komplikovane infekcije kože i mekih tkiva.

Lijek Mipecid može da se koristi za liječenje pacijenata sa neutropenijom, praćenom povišenom tjelesnom temperaturom, za koju se sumnja da je posljedica neke bakterijske infekcije.

Liječenje pacijenata sa bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana, sa nekom od gore navedenih infekcija.

Treba uzeti u obzir zvanične smjernice za adekvatnu upotrebu antibiotika.

Doziranje i način primjene

Doziranje

Preporuke za doziranje lijeka Mipecid predstavljaju količinu imipenema/cilastatina koja treba da bude primijenjena.

Dnevna doza lijeka Mipecid treba da se zasniva na vrsti infekcije i da se primjenjuje u jednakim podijeljenim dozama na osnovu stepena osjetljivosti patogena koji je uzročnik infekcije i funkcije bubrega pacijenta (vidjeti djelove 4.4 i 5.1 Sažetka karakteristika lijeka).

Odrasli pacijenti i adolescenti

Kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom (klirens kreatinina ≥ 90 ml/min), preporučuje se sljedeći režim doziranja:

500 mg/500 mg na svakih 6 sati, ili

1000 mg/1000 mg na svakih 8 sati ili na svakih 6 sati.

Preporučuje se da se kod infekcija za koje se sumnja ili za koje je dokazano da su izazvane manje osjetljivim sojevima bakterija (npr. Pseudomonas aeruginosa), ili kod veoma teških infekcija (npr. kod pacijenata sa neutropenijom praćenom povišenom tjelesnom temperaturom), primjenjuje doza od 1000 mg/1000 mg na svakih 6 sati.

Smanjenje doze je neophodno kada je klirens kreatinina < 90 ml/min (vidjeti Tabelu 1).

Maksimalna ukupna dnevna doza ne smije da bude veća od 4000 mg/4000 mg dnevno.

Pacijenti sa oštećenom bubrežnom funkcijom

Smanjena doza kod odraslih pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom se određuje na sljedeći način:

1. Odabrati ukupnu dnevnu dozu (npr. 2000/2000, 3000/3000 ili 4000/4000 mg) koja bi se inače dala pacijentima sa normalnom funkcijom bubrega.

2. Na osnovu vrijednosti klirensa kreatinina pacijenta, odrediti odgovarajući režim smanjenja doze iz Tabele 1. Za određivanje vremna trajanja infuzije vidjeti dio Način primjene.

Tabela 1

Pacijenti sa klirensom kreatinina < 15 ml/min

Ovi pacijenti ne smiju da primaju lijek Mipecid, osim ukoliko se kod njih ne uključi hemodijaliza u roku od 48 sati nakon uzimanja lijeka.

Pacijenti na hemodijalizi

Za liječenje pacijenata čija je vrijednost klirensa kreatinina < 15 ml/min, a koji su na dijalizi, treba se pridržavati preporuka za doziranje za pacijenate čija je vrijednost klirensa kreatinina od 15 do 29 ml/min (vidjeti Tabelu 1).

I imipenem i cilastatin se uklanjaju iz cirkulacije tokom hemodijalize. Pacijent treba da primi lijek Mipecid nakon hemodijalize, a zatim u intervalima od po 12 sati nakon završetka te hemodijalize. Pacijente koji su na dijalizi, a posebno one koji imaju neko prateće oboljenje centralnog nervnog sistema (CNS), treba pažljivo pratiti; pacijenti koji su na hemodijalizi treba da primaju lijek Mipecid samo u slučajevima kada je korist terapije veća od potencijalnog rizika za pojavu epileptičnih napada (vidjeti dio 4.4 Sažetka karakteristika lijeka).

Trenutno ne postoje adekvatni podaci na osnovu kojih bi se preporučila primjena lijeka Mipecid kod pacijenata na peritonealnoj dijalizi.

Pacijenti sa oštećenom funkcijom jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2 Sažetka karakteristika lijeka).

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom (vidjeti dio 5.2 Sažetka karakteristika lijeka).

Pedijatrijska populacija uzrasta od 1 godine i više

Kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 1 godine i više, preporučuje se doza od 15/15 ili 25/25 mg/kg primijenjena na svakih 6 sati.

Kod infekcija za koje se sumnja ili je potvrđeno da su izazvane manje osjetljivim sojevima bakterija (npr. Pseudomonas aeruginosa), kao i kod veoma teških infekcija (na primjer kod pacijenata sa neutropenijom praćenom povišenom tjelesnom temperaturom), preporučuje se liječenje dozom od 25/25 mg/kg na svakih 6 sati.

Pedijatrijska populacija uzrasta do 1 godine

Raspoloživi klinički podaci nijesu dovoljni da bi se mogle dati preporuke za doziranje kod djece uzrasta do 1 godine.

Pedijatrijska populacija sa oštećenom bubrežnom funkcijom

Raspoloživi klinički podaci nijesu dovoljni da bi mogle da se daju preporuke za doziranje kod djece sa oštećenom bubrežnom funkcijom (serumski kreatinin > 2 mg/dl). Vidjeti dio 4.4 Sažetka karakteristika lijeka.

Način primjene

Prije primjene, lijek Mipecid treba da se rekonstituiše i dalje razblaži (vidjeti djelove Inkompatibilnost, Rok upotrebe i Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputsva za rukovanje lijekom)). Svaka doza ≤ 500 mg/500 mg treba da se daje putem intravenske infuzije u trajanju od 20 do 30 minuta. Svaka doza > 500 mg/500 mg treba da se daje putem intravenske infuzije u trajanju od 40 do 60 minuta. Brzina infuzije može se smanjiti kod pacijenata kod kojih se pojavi mučnina tokom trajanja infuzije.

Lista pomoćnih supstanci

Natrijum hidrogenkarbonat

Inkompatibilnost

Lijek Mipecid je hemijski inkompatibilan sa laktatima i ne smije se rekonstituisati rastvorima koji sadrže laktate. Ipak, može se primjenjivati putem istog i.v. infuzionog sistema kroz koji je dat rastvor laktata.

Ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima, osim sa onim koji su navedeni u dijelu Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputsva za rukovanje lijekom).

Rok upotrebe

Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 3 godine.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije lijeka:

Rekonstituisani rastvor se mora upotrijebiti odmah. Vremenski interval između početka rekonstitucije i kraja intravenske infuzije ne smije biti duži od 2 sata.

Posebne mere opreza pri čuvanju

Uslovi čuvanja neotvorenog lijeka:

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Uslovi čuvanja nakon rekonstitucije lijeka:

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije lijeka, vidjeti dio Rok upotrebe.

Vrsta i sadržaj pakovanja

Unutrašnje pakovanje: bezbojne staklene bočice (hidrolitičke otpornosti III) zapremine 20 ml, zatvorene čepom od brombutil gume.

Spoljašnje pakovanje: složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 staklenih bočica i Uputstvo za lijek.

Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Svaka bočica namijenjena je samo za jednokratnu upotrebu.

Rekonstitucija

Sadržaj bočice treba da se prenese u 100 m odgovarajućeg rastvora za infuziju (vidjeti djelove Inkompatibilnost i Rok upotrebe): 0,9 % rastvor natrijum hlorida. U izuzetnim situacijama kada, iz kliničkih razloga, ne može da se koristi 0,9% rastvor natrijum hlorida, umjesto njega može da se upotrebi 5% rastvor glukoze.

Preporučeni postupak je da se u bočicu doda oko 10 ml odgovarajućeg rastvora za infuziju. Dobro promućkati i prebaciti tako dobijenu mješavinu u kontejner sa rastvorom za infuziju.

UPOZORENJE: MJEŠAVINA NIJE NAMIJENJENA ZA DIREKTNU INFUZIJU.

Postupak ponoviti sa dodatnih 10 ml rastvora za infuziju da bi se obezbedio prenos cjelokupnog sadržaja bočice u rastvor za infuziju. Tako dobijen rastvor treba da se protrese i izmiješa sve dok ne postane bistar.

Koncentracija rekonstituisanog rastvora, nakon sprovođenja gore opisanog postupka je približno 5 mg/ml i za imipenem i za cilastatin.

Različita boja, od bezbojne do žute, ne utiče na efikasnost lijeka.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.